ŠUMARSKI LIST 7-8/2001

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA 

OBNOVA LUŽNJAKOVIH SASTOJINA OŠTEĆENIH PROPADANJEM 

Povezano uz propadanje šuma u Hrvatskoj i praćenje oštećenosti stabala različitih vrsta 

drveća, najoštećeniji su obična jela i hrast lužnjak. Na osnovi dosadašnjih spoznaja, stabla 

kod kojih nedostaje preko 40 % asimilacijske površine, dakle stabla čija je osutost označena 

s 2b, 3a i 3b više se neće oporaviti. Uz pojavu sušenja spomenutih vrsta dva su osnovna 

stručna problema: pravodobno iskorištenje tehničkoga drva stabala i obnova u dijelu sastojine 

pogođene propadanjem. Zakasnimo li s iskorištenjem, drvo gubi na vrijednosti, a zakasnimo 

li s obnovom, šuma se vraća u početno stanje prirodne sukcesije, što prestavlja biološki 

i gospodarski gubitak. 

Osobit gubitak nastaje u sastojinama nizinskih lužnjakovih šuma Posavine i Podravine u 

kojima su uz klimatske ekscese (suše, studeni), nepovoljne biotske utjecaje (kukci i bolesti), 

"kisele kiše" (onečišćenje zraka, vode i tla) sve češći različiti tehnički zahvati u prostor 

koji mjenjaju vodne odnose u staništima nizinskih šuma (regulacije rijeka, hidroelektrane, 

autoceste, drenaže i dr.). U prebornim šumama sušenje jele također je velik stručni problem, 

koji je donekle umanjen zbog prirodne obnove opustošenih staništa bukvom, što u mnogim 

staništima predstavlja povratak vrste u prostor iz kojega je uklonjena. 

Problem obnove hrasta lužnjaka u Hrvatskoj dobro je istražen, a stručne i znanstvene rezultate 

istraživanja treba obilno koristiti. "Hrvatske šume" i Šumarski fakultet Sveučilišta u 

Zagrebu organizirali su tijekom ljeta za prevoditelje doznake stabala oštećenih propadanjem 

terenske seminare za pojedina područja, stoje zasigurno dobar put, ali zbog kratkoće 

trajanja nisu se mogle dati sve informacije potrebne za tako složen stručni posao. Spomenuti 

posao u sebi uključuje stvaranje buduće sastojine koja bi u svojoj strukturi morala sadržati 

sva svojstva koja suvremena šumarska znanost postavlja. To su stabilnost, biološka raznolikost, 

ispunjavanje općekorisnih funkcija te proizvodnju drva visoke kakvoće. Niže navodimo 

literaturu koju preporučujemo prevoditeljima doznake stabala oštećenih pripadanjem 

i prevoditeljima obnove ošećenih sastojina. Tu se naglašava već spomenuto da se stabla 

čija je osutost krošanja veća od 40 % više neće oporaviti, što daje mogućnost prevoditeljima 

doznake i obnove lužnjakovih sastojina da uklone i ta stabla, ako je to iz različitih uzgojnih 

razloga potrebno. 

P r p i ć, B., 1992: Odabiranje oštećenih stabala za sječu i obnovu sastojina opustošenih propadanjem, 

Šum. list 11-12, str. 515-522. 

Matić, S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka-Uzgojne mjere 

u sastojinama narušenim sušenjem hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus robur 

L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume", Zagreb, str. 208-212. 

Matić, S.,Anić, I.,Prpić,B. i Oršanić, ML, 2001: Uzgojni postupci u jelovim šumama 

oštećenim propadanjem, Obična jela (Abies alba Mili.) u Hrvatskoj, Akademija 

šumarskih znanosti i "Hrvatske šume", Zagreb, 461-478. 

Naslovna stranica - Front page: 

Kanjon rijeke Kupe - gornji tok, Gorski kotar 

The river Kupa canvon - the upper flow, Gorski Kotar 

(Foto: A. Frković) 

Naklada 1750 primjeraka 

Prof. dr. se. Branimir Prpić

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

Š U MARS Kl LIST 

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

Branko Belčić, dipl. ing. 

Mr. se. Vladimir Bogati 

Damir Delač, dipl. ing. 

IvanĐukić, dipl. ing. 

Prof. dr. se. Mladen Figurie 

Ivica Fliszar, dipl. ing. 

Dr. se. Joso Gračan 

Ilija Gregorović, dipl. ing. 

Zvonko Kranjc, dipl. ing. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

16. 

17. 

/. Šumski ekosustavi 

Prof. dr. se. Joso Vukelić, urednik područja 

Urednici znanstvenih grana: 

Prof. dr. se. Zvonko Seletković, ekologija i 

biologija šuma 

Prof. dr. se. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana 

šumskog drveća 

Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje 

šumskog drveća 

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija 

Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo 

2. Uzgajanje šuma i hortikultura 

Prof. dr. se. Slavko Matić, urednik područja 


Dr. se. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo 

Dr. se. Vlado Topić, krške šume 

Doc. dr. se. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode 

3. lskorišeivanje šuma 

Prof. dr. se. Ante B. P. Krpan, urednik područja 


Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice 

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva 

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska 

prerada drva 

Glavni i odgovorni urednik- prof. dr. se. Branimir Prpić 

Tehnički urednik-Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. 

Lektor - Dijana Sekulić-Blažina 

Uređivački savjet: 

Herbert Krauthacker, dipl. ing. 

Dr. se. Viče Ivančević 

Željko Marman, dipl. ing. 

Prof. dr. se. Slavko Matić, 

predsjednik 

Damir Matošević, dipl. ing. 

Dujo Pavelić, dipl. ing. 

Mr. se. Ivan Pentek 

Milan Presečan, dipl.ing. 

18 

19 

20 

21 

22 

23 

24 

25 

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima: 

Prof. dr. se. Branimir Prpić 

Luka Radošević, dipl. ing. 

Zvonko Rožić, dipl. ing. 

Tomislav Starčević, dipl. ing. 

Mario Stipetić, dipl. ing. 

Dr. se. Vlado Topić 

Berislav Vinaj, dipl. ing. 

Prof. dr. se. Joso Vukelić 

4. Zaštita šuma 

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja 


Prof. dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija 

Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija 

Mr. se. Petar Jurjević, šumski požari 

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika 

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja 


Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija 

6. Uređivanje šuma 

Mr. se. Gašpar Fabijanić, urednik područja 


Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i 

šumarska ekonomika 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u 

šumarstvu 

7. Šumarska politika 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, 

bibliografija, staleške vijesti 

Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, 

općekorisne funkcije šuma 

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. 

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, 

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama 

zavisno o odluci uredništva. 

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestrv abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list« 

smatra se znanstvenim časopisom te je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost

SADRŽAJ - CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK630* 111+431 

Vučctić, M.: Vremenske prilike i šumski požari na Hrvatskom priobalju tijekom 2000. 

VVeather Conditions and Forest Fires on the Coastal Area of Croatia During 2000 367 

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEVVS 

UDK630* 263+116 

Prpić, B.: Utjecaj vodotehničkih zahvata na stabilnost sastojina hrasta lužnjaka (Quercm robur L.) 

u Hrvatskoj u primjeru HE Novo Virje 

The Effects of Hydro-technical Interventions on the Stabilitv of Pedunculate Oak (Quercus robur L.) 

Stands in Croatia on the Example of the Novo Virje Hydro-power Station 379 

UDK 630* 945 

Šporčić, M., Vondra, V: Magistarski radovi, obranjeni na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, 

unapređuju šumarstvo! 

Master's Theses, Defended at the Facultv of Forestrv in Zagreb, Upgrade Forestrv 391 

UDK 630* 156 + 451 

Grubešić, M.: Gospodarenje šumom i divljači s osvrtom na probleme u njemačkim šumama 

Waldbau und Wildverwaltcn mit Hinsicht auf die Probleme in Deutschen VValdern 405 

UDK 630* 288 

Zelić, J.: Uloga dudovog svilaca (Bombyx mori) i bijelog duda (Morus alba) u svilogojstvu i svilarstvu 

The Role of Silkworm (Bombyx mori) and White Mulberrv (Morus alba) 

in Silkworm Breeding and Sericulture 413 

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 902 + 233 

Vukelić, M.: Laudonov gaj 

Laudonov Gaj 425 

UDK 630* 902 + 469 

Grospić, F.: Mali prilog poznavanju prilika u šumarstvu Like u drugoj polovici XIX st. 

A Controbution to Assessing the Conditions in the Forestrv of Lika in the 

Second Part of the 19"' Centurv 437 

UDK 630* 648 

Božičević, I: Uzorak za pisanje i izradu šumske kronike za sve šumarije uprave šuma Delnice 

A Model for VVriting and Drawing up Forest Records for ali Forest Enterprises in the 

Delnice Forest Administration 443 

AKTUALNO 

Frković, A.: Biokovo je u svemu posebnost 451 

B e z a k, K.: Prilog raspravi o prihvatljivom režimu podzemnih voda sa stajališta 

održanja šumskih ekosustava 455 

ZAŠTITA PRIRODE 

Arač, K.: Rusi svračak (Lanius collurio L.) 457 

KNJIGE I ČASOPISI 

Grospić, E: MontieBoschi 458 

Dundović, J.: FORSTINFO-lipanj 12/2001. grederi i pokretni stroj za guljenje kore 462 

OBLJETNICE 

Čorkalo, K., Medvedo vić, J.: Obilježavanje 30. obljetnice centra za znanstveni rad 

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima 463 

MEĐUNARODNA SURADNJA 

Posarić, D.: Ekskurzija "Hrvatskih šuma" u Republiku Češku 465 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

Pernat*, N.: IX Kongres hrvatskog tloznanstvenog društva "Gospodarenje i zaštita tla za 

buduće generacije" 468 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Ivančević,V.: Prošla 2000. godina bila je u znaku žive aktivnosti senjskog ogranka 

Hrvatskoga šumarskog društva 470 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 367-378 

UDK 630* 111 - 43 1 

VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM 

PRIOBALJU TIJEKOM 2000. 

WEATHER CONDITIONS AND FOREST FIRES ON THE COASTAL 

AREA OF CROATIA DURING 2000 

Marko VUČETIĆ* 

SAŽETAK: U radu su analizirani vremenski uvjeti na Jadranu tijekom razdoblja 

lipanj-rujan 2000. godine, značajni za povećanje/smanjenje potencijalne 

opasnosti od izbijanja i širenja šumskih požara. Pokazuje se daje razdoblje 

lipanj-rujan 2000. godine bilo iznimno u usporedbi s jednakim razdobljem 

prethodne, 1999. godine. Manje količine oborine od uobičajenih zabilježene 

su već tijekom proljeća, a u kolovozu je gotovo u potpunosti izostala 

oborina na većini promatranih postaja. Sušna su razdoblja (bez oborine) u 

pravilu trajala preko 35 dana. Pojačani vjetar u odnosu na uobičajene vjetrovne 

prilike pospiješio je isušivanje šumskog gorivnog materijala. Takvi vremenski 

uvjeti iznimno su povećali potencijalnu opasnost od izbijanja i širenja 

šumskih požara, te se ta opasnost neuobičajeno i do sada nezabilježeno naglo 

proširila prema unutrašnjosti Hrvatske. To zorno pokazuje usporedba sezonske 

procjene žestine požara SSR (Seasonal Severity Rating) za 1999. i 2000. 

godinu. Najžešći šumski požari izbili su u kolovozu. Prikazani indeks početnog 

širenja, 1S1 (Initial Spread Index) i meteorološki indeks požara, FWI 

(Fire Weather Index) potvrđuju da su zbog vremenskih uvjeta koji su tada vladali 

ti požari bili najgori oblik šumskog požara, požar krošnji (crownfire). 

K Ij u č n e r ij e č i: Sezonska procjena žestine požara, šumski požar, meteorološki 

indeks požara, požar krošnji. 

Tijekom aktive sezone zaštite šuma od požara 

lipanj-rujan u 2000. godini, za potrebe dnevnog računanja 

potencijalne opasnosti od izbijanja i širenja 

šumskog požara, prikupljani su meteorološki podaci s 

22 meteorološke postaje. Pomoću meteoroloških parametara 

računane su komponente kanadskog FWI sustava 

(Fire Weather Index), FFMC (stanje vlažnosti finog 

goriva), DMC (stanje vlažnosti srednje-krupnog 

goriva), DC (stanje vlažnosti dubokog krupnog goriva), 

ISI (indeks početnog širenja), BUI (indeks ukupnog 

goriva), FVVI (meteorološki indeks opasnosti od 

* Marko Vučetić, dipl. ing., Državni hidrometcoroloski zavod 

Grić 3, Zagreb 

1. UVOD 

požara) i klase opasnosti kao opisno stanje potencijalne 

opasnosti. 

Za ocjenu sezone 2000. poslužila je i već napravljena 

analiza ocjene sezone 1999. godine, (Vučetić i 

D im i trov, 2000). Naime, u toj je analizi kartografski 

prikazan broj dana s vrlo velikom i velikom klasom 

opasnosti od požara te sezonska potencijalna žestina 

požara (SSR, Seasonal Severitv Rating) za primorsku 

Hrvatsku. Kao logičan slijed analize nametnula se potreba 

usporedbe prikazanih vrijednosti 1999. godine sa 

stanjem u 2000. godini. S toga je za 2000. godinu napravljen 

istovjetan prikaz broja dana s vrlo velikom i 

velikom klasom opasnosti od požara i sezonske potencijalne 

žestine požara. Zbog velikih razlika sezone 

1999. i sezone 2000. došlo je do tehničkih teškoća pri 

kartografskom prikazu, što možda nije uvijek rezultiralo 

i najslikovitijim (uočljivijim) rješenjem. 

367

M. Vučctić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJE' TIJEKOM 2000. 

Tijekom 2000. godine u razdoblju 1. siječnja do 31. 

prosinca u Republici Hrvatskoj ukupno je zabilježeno 

11613 požara od čega 7 797 požara otvorenog prostora, 

a spaljena površina iznosila je 129 883 ha, (Grum, 

2001). U usporedbi s predhodnom godinom ukupni 

broj požara porastao je za 56.1 %, ali broj požara otvorenog 

prostora povećan je za čak 103.5 %, a spaljena 

površina povećana je za 114 078 ha ili za 7.2 puta prema 

prethodnoj godini (tablica 1 ). 

Tablica 1. Broj šumskih požara 

Table 1. Number of the forest fires 

Godina 

2000. 

1999. 

ukupno 

požara šuma 

730 

386 

2. STATISTIČKI PREGLED BROJA POŽARA 

spaljena 

površina u ha 

27 407 

1659 

odnos 

ha / požaru 

37.54 

4.30 

Od ukupnog broja, 7 797 požara otvorenog prostora, 

730 požara otpada na požare šuma u kojima je spaljeno 

27 407 ha šumske površine. Povećanje prema 

prethodnoj godini iznosi 89.1 % i 15.2 puta (redom). 

Najveći broj šumskih požara u 2000. godini zabilježen 

je u kolovozu, 172, zatim u ožujku 138, srpnju 110, 

Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378 

veljači 96, lipnju 82 itd. Posebice je interesantna raspodjela 

nastanka požara prema dobu dana koja 

pokazuje da najveći broj požara nastaje u razdoblju 

između 9 i 21 sat. Još uže, najveći broj požara nastaje u 

najtoplijem dijelu dana od 12 do 18 sati (tablica 2). 

Tablica 2. Raspodjela šumskih požara prema dobu dana 

Table 2. Distribution of the forest fires in dependence of the 

part of day 

Vrijeme (h) 

0-3 

3-6 

6-9 

9- 12 

12- 15 

15-18 

18-21 

21 -24 

9 

10 

11 

46 

103 

114 

68 

25 

1999 

2.4 % 

2.6 % 

2.8 % 

11.9% 

26.7 % 

29.5 % 

17.6% 

6.5 % 

ŠUME 

27 

15 

20 

89 

233 

194 

113 

89 

2000 

3.7% 

2.1% 

2.8 % 

12.1% 

31.9% 

26.6 % 

15.5% 

5.4 % 

(Tablica i svi statistički podaci o požarima preuzeti su 

prema Grum, 2001) 

3. VREMENSKE PRILIKE I OPASNOST OD ŠUMSKIH POŽARA 

Analize vremena tijekom proljeća (ožujak-svibanj) 

2000. godine ukazuju na neuobičajeno toplo i suho 

proljeće na cijelom području Hrvatske. To pokazuju 

vrijednosti temperature zraka koje su bile više od prosječnih 

proljetnih vrijednosti. Što se tiče oborine, ma 

Tablica 3. Mjesečne količine oborine (mm) za razdoblje svibanj-rujan 2000. godine. 

Table 3. Monthly precipitation amount (mm) during the period May-September 2000 

368 

POSTAJA 

PAZIN 

RIJEKA 

RAB 

ZAVIŽAN 

GOSPIĆ 

ZADAR 

ŠIBENIK 

KNIN 

SPLIT-MARJAN 

MAKARSKA 

PLOČE 

HVAR 

KOMIŽA 

DUBROVNIK 

SVIBANJ 

62.3 

46.6 

26.2 

78.4 

88.3 

45.9 

36.0 

101.0 

13.7 

50.0 

15.8 

1.7 

2.9 

2.6 

LIPANJ 

16.1 

22.1 

19.1 

27.8 

33.1 

0.0 

9.3 

5.7 

6.6 

14.7 

16.1 

5.7 

2.4 

5.2 

njak količine oborine prema višegodišnjem prosjeku 

zapaža se gotovo na cijelom području Hrvatske. Najizraženiji 

manjak oborine je u Dalmaciji, posebice u njezinom 

središnjem i južnom dijelu (DHMZ, 2001). 

SRPANJ 

81.0 

105.6 

82.7 

110.0 

89.1 

38.9 

17.4 

28.7 

18.9 

80.3 

43.5 

88.3 

90.7 

50.7 

KOLOVOZ 

26.6 

8.0 

4.7 

7.0 

3.9 

0.0 

0.0 

0.0 

0.1 

0.0 

0.0 

0.0 

0.0 

22.6 

RUJAN 

43.1 

114.9 

108.9 

247.4 

185.7 

58.5 

77.5 

74.6 

51.8 

64.8 

45.8 

34.5 

62.1 

34.4

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE 1 ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list hr. 7-8, CXXV (2001), 367-378 

Za vrijeme u lipnju može se reći daje bilo ekstremno 

toplo i sušno. Posebice je zanimljivo istaknuti iznimno 

sušno područje sjeverne Dalmacije i dalmatinskog 

zaleđa, gdje su krajem lipnja i početkom srpnja 

zaredali požari. Tijekom lipnja u Zadru nije zabilježena 

oborina, u Šibeniku je izmjereno 9.3 mm, a u Kninu 

5.7 mm (tablica 3). U nizu neuobičajeno toplih i sušnih 

mjeseci izdvaja se srpanj, koji je s obzirom na temperaturu 

zraka i količinu oborine bio na razini višegodišnjeg 

prosjeka. Time je, ponajprije pod utjecajem oborine 

koja je pala sredinom srpnja, kratkotrajno prekinuto 

razdoblje izuzetno velike potencijalne opasnosti od izbijanja 

i širenja šumskih požara. U južnom dijelu Dalmacije 

ta se opasnost nije više podigla do prijašnjih 

vrijednosti (izuzevši par posljednjih dana u kolovozu), 

ali je zato u središnjem i sjevernom dijelu Dalmacije 

potencijalna opasnost od izbijanja i širenja šumskih 

požara opet ekstremno porasla, (slika 3). Prema meteorološkim 

pokazateljima, kolovoz je donio ekstremno 

nepovoljne uvjete koji su pogodovali nastajanju i 

širenju šumskih požara. Srednje mjesečne temperature 

zraka kolovoza u pravilu su premašivale višegodišnje 

prosjeke i to na cijelom području Hrvatske. Ukupno 

gledano, za vrijeme u kolovozu na cijelome području 

jadranske obale, neposrednog zaleđa i otoka može se 

reći da je bilo ekstremno toplo i sušno. Na velikom 

broju postaja u ovom je kolovozu izmjerena najviša 

vrijednost temperature zraka (mjesečni apsolutni maksimum) 

u njihovom cjelokupnom nizu godina mjerenja. 

S obzirom na nastale požare u dalmatinskom zaleđu, 

izdvajamo podatke kninske meteorološke postaje 

gdje je zabilježena vrijednost temperature zraka od 

41.4 °C (22. kolovoza), stoje uopće najviša vrijednost 

(apsolutni maksimum) za razdoblje od 1949. godine. U 

Kninu je tijekom kolovoza bilo 29 dana s temperaturom 

zraka jednakom ili većom od 30 Ü C. Na ovoj postaji 

ovo je bio prvi kolovoz od 1949. godine bez oborine 

te drugi s malom vrijednošću srednje mjesečne relativne 

vlažnosti zraka od 47 % (najniža, 44 %, 1993. 

god). Kao posebnu zanimljivost za tu postaju navodi- 

Tablica 4. Prikaz sušnih razdoblja (broj uzastopnih dana s količinom oborine < 0.1 mm) za 2000. godinu. 

Table 4. Review of the dry periods (number of consecutive days with precipitation amount < 0.1 mm) for 2000. 

PULA 

razdoblje 

28.12 - 22.1. 

24.1 - 2.2. 

18.2 - 29.2. 

6.3 - 15.3. 

13.4 - 23.4. 

1.6 - 25.6. 

8.8 - 31.8. 

9.9 - 20.9. 

17.10- 26.10. 

SPLIT 

razdoblje 

30.12- 9.1. 

21.2 - 1.3. 

6.3 - 15.3. 

4.5 - 20.5. 

31.5 - 10.6. 

11.6 - 24.6. 

1.7 - 10.7. 

18.7 - 28.8. 

20.9 - 30.9. 

17.10- 26.10. 

dana 

26 

10 

12 

10 

11 

25 

24 

12 

10 

dana 

11 

10 

10 

17 

11 

14 

10 

42 

11 

10 

RAB 

razdoblje 

30.12 - 9.1. 

9.5 - 19.5. 

1.6 - 10.6. 

12.6 - 23.6. 

26.6 - 8.7. 

19.7 - 28.7. 

7.8 - 22.8. 

28.11 - 9.12. 

MAKARSKA 

razdoblje 

30.12 - 9.1. 

21.2 - 2.3. 

6.3 - 15.3. 

21.4 - 30.4. 

7.5 - 20.5. 

31.5 - 10.6. 

1.7 - 11.7. 

17.7 - 1.9. 

9.9 - 18.9. 

17.10 - 27.10. 

dana 

11 

11 

10 

12 

13 

10 

16 

12 

dana 

11 

11 

10 

10 

14 

11 

11 

47 

10 

11 

ZADAR 

razdoblje 

30.12- 8.1. 

21.2 - 1.3. 

10.5 - 19.5. 

25.5 - 30.6. 

17.7 - 28.7. 

7.8 - 31.8. 

28.11 - 9.12. 

HVAR 

rsazdoblje 

30.12- 9.1. 

21.2 - 1.3. 

6.3 - 15.3. 

13.4 - 29.4. 

4.5 - 20.5. 

24.5 - 15.6. 

30.6 - 11.7. 

17.7 - 31.8. 

9.9 - 18.9. 

20.9. - 30.9. 

11.10- 27.10. 

dana 

10 

10 

10 

36 

12 

25 

12 

dana 

11 

10 

10 

17 

17 

23 

12 

46 

10 

11 

17 

KNIN 

razdoblje 

30.12 - 9.1. 

21.2 - 1.3. 

12.6 - 23.6. 

27.6 - 8.7. 

18.7 - 28.7. 

30.7 - 31.8. 

LASTOVO 

razdoblje 

30.12 - 9.1. 

21.2 - 1.3. 

6.3 - 15.3. 

3.5 - 28.6. 

30.6 - 11.7. 

17.7 - 31.8. 

8.9 - 20.9. 

10.10 - 20.10. 

dana 

11 

10 

12 

12 

11 

33 

dana 

11 

10 

10 

26 

12 

46 

13 

11 

ŠIBENIK 

razdoblje 

31.12 - 8.1. 

21.2 - 2.3. 

6.3 - 15.3. 

30.5 - 23.6. 

30.6 - 11.7. 

18.7 - 28.7. 

30.7 - 1.9. 

20.9 - 30.9. 

11.10 - 27.10. 

DUBROVNIK 

razdoblje 

31.12 - 10.1. 

13.4 - 25.4. 

4.5 - 9.6. 

11.6 - 28.6. 

30.6 - 11.7. 

17.7 - 28.8. 

9.9 - 29.9. 

dana 

10 

11 

10 

25 

12 

11 

34 

11 

17 

dana 

11 

13 

37 

18 

12 

43 

21 

369

M, Vučctić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378 

mo daje maksimum temperature tla na dubini od 2 cm 

zabilježen u dva navrata, 3. i 18. kolovoza, a iznosio je 

52.5 °C. 

Iz tablice 3 vidljivo je daje na većini postaja uzduž 

obale i na otocima, izuzetak je krajnji jugoistok i sjeverozapad, 

tijekom kolovoza izostala oborina. 

Iz tablice 4. vidljivo je da su sušna razdoblja (uzastopni 

broj dana s količinom oborine £ 0.1 mm) južnije 

od Splita u pravilu trajala preko 40 dana. Najdulje razdoblje 

zabilježeno je na meteorološkoj postaji Makarska 

u iznosu od 47 dana (od 17. srpnja do 1. rujna). U 

sjevernoj Dalmaciji sušna razdoblja su uglavnom traja- 

Nakon oborine, možda je najinteresantniji vremenski 

čimbenik glede stvaranja ne/povoljnih uvjeta za nastanak 

i širenje šumskih požara vjetar. Vjetar je meteorološki 

čimbenik, koji u sprezi s gorivnim materjalom 

najjače utječe na ponašanje vatre. Dovodi do stvaranja 

specifičnih učinaka bilo da se radi o učincima prije ili 

za vrijeme požara. Dobro poznavanje vjetrovnih prilika 

pojedinog područja, modifikacije zračne struje izazvane 

reljefnim preprekama, kanaliziranje struje ili poznavanje 

ponašanja zračne struje u biljnim sastojinama 

preduvjet je donošenja ispravnih odluka prije i za vrijeme 

šumskog požara. 

Vjetar utječe na stvaranje povoljnih uvjeta za nastajanje 

i širenja šumskih požara na više načina. On odnosi 

zrak bogat vlagom i ubrzava sušenje šumskog goriva. 

Kada je vatra jednom započela, vjetar pomaže sagorijevanje 

dovođenjem novih količina kisika. Pomaže 

širenje vatre prenoseći toplinu i goreće čestice na nova 

goriva te savijajući plamenove bliže nesagorenim gorivima 

ispred vatre. Smjer širenja vatre određuje uglavnom 

smjer vjetra, tako da se plan kontrole požara i njegovo 

gašenje mora zasnivati uglavnom na očekivanom, 

odnosno prognoziranoj brzini i smjeru vjetra. 

Iako je na slikama 1 i 2 prikazan strujni režim po 

mjesecima (lipanj, srpanj i kolovoz) za meteorološke 

postaje Knin i Split-Marjan, to je još uvijek nedovoljno 

detaljna analiza vjetrovnih prilika na tim područjima 

tijekom 2000. godine. Pa ipak i iz ovakve analize mogu 

se izvući korisni zaključci koji ukazuju, u usporedbi 

prema višegodišnjim podacima (1961-1990), na bitne 

promjene koje su nastale tijekom ovih mjeseci u 2000. 

godini. 

Velika promjena u izgledu ruže vjetra za Knin i 

drastično smanjenje tišina u 2000. godini prema višegodišnjim 

podacima treba pripisati utjecaju čovjeka 

(promjena motritelja i načina motrenja). Stoga se za 

ovu postaju može uočiti dvostruko veći broj slučajeva 

(lipanj 17.8%, srpanj 37.6% i kolovoz 24.7%) s umjereno 

jakim vjetrom (4 do 5 Bf) prema višegodišnjem 

370 

4. VJETAR 

la više od 30 dana. Najdulje razdoblje zabilježeno je u 

Zadru i iznosilo je 36 dana, od 25. svibnja do 30. lipnja. 

Dakako da nije opravdano samo na temelju izostanka 

oborina i visokih vrijednosti temperatura zraka donositi 

zaključke o opravdanosti povećanja broja šumskih 

požara, već je potrebno analizom obuhvatiti i ostale 

meteorološke, biološke, demografske i druge čimbenike 

bitne za nastajanje i širenje šumskih požara. Ipak 

potrebno je uočiti da su požari "izvršili prodor" prema 

unutrašnjosti (dalmatinskom zaleđu) i višim nadmorskim 

visinama, što svakako mora imati "opravdanog 

razloga" i u meteorološkim čimbenicima. 

prosjeku. Ako se pretpostavi daje zbog promjena u načinu 

motrenja došlo u većini slučajeva do smanjenja tišina 

na uštrb slabog vjetra (1 do 3 Bf), tada je ovo povećanje 

umjereno jakog vjetra bilo bitno za pojačani 

učinak isušivanja i otežane kontrole odnosno gašenja 

vatre. 

U smjeru vjetra za ovu postaju nastale su bitne promjene 

prema višegodišnjim podacima (ipak treba voditi 

računa o promjeni motritelja). Prevladavajući N 

smjer vjetra iz razdoblja 1961-1990. u 2000. godini u 

sva tri mjeseca gubi svoju postojanost te se u većini 

slučajeva javlja vjetar NE, N, NW, SW i donekle SE 

smjera. Ovakva raspodjela smjera vjetra ukazuje na 

njegovu nepostojanost tijekom ova tri mjeseca, što je 

moglo izazvati dodatne otežavajuće okolnosti pri gašenju 

šumskih požara. 

Slični se zaključci mogu izvesti iz podataka meteorološke 

postaje Split-Marjan. Na ovoj postaji ni u jednom 

terminu motrenja (7, 14 i 21 h) tijekom lipnja, srpnja 

i kolovoza nije zabilježena tišina. U lipnju i kolovozu 

zabilježeno je 10-tak % više (78.9% i 79.3%) slučajeva 

sa slabim vjetrom (1-3 Bf) od višegodišnjeg 

prosjeka. Srpanj je bio na razini prosjeka (77.6%). Što 

se tiče umjereno jakog (4-5 Bf) vjetra, zamjetnije povećanje 

bilo je u srpnju, 23.7%, što je za 6% više od 

prosjeka. U ostala dva mjeseca odstupanja od prosjeka 

su bila manja. Iako je prema višegodišnjim podacima 

moguća pojava jakog i olujnog vjetra u lipnju (2.8% i 

0.01%), srpnju (2.3% i 0.1%) i kolovozu (1.8% i 

0.0%), u 2000. godini jak vjetar (1.1%) zabilježen je 

samo u lipnju. Dakle, može se reći daje tijekom ljeta 

na meteorološkoj postaji Split-Marjan prevladavao 

slab do umjereno jak vjetar. 

Bitnije promjene prema višegodišnjem prosjeku u 

smjeru vjetra iz ovih mjesečnih ruža se ne uočavaju. 

Tek se zamijećuje nešto češći vjetar ESE smjera u srpnju 

i možda važnije s obzirom na učinak isušivanja i 

kontrolu nastalih požara, češći vjetar SW smjera u kolovozu.

M. Vučetic: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 367-378 

Ukupno gledano vjetrovne prilike tijekom lipnja, ma bile su izrazito povoljne glede stvaranja uvjeta za 

srpnja i kolovoza uzduž obale, obalnom zaleđu i otoci- nastanak i širenje šumskih požara. Prevladavanje sla- 

KNIN 

LIPANJ 

KNIN 

SRPANJ 

WM 

KNIN 

KOLOVOZ 

KNIN 

LIPANJ 

KNIN 

SRPANJ 

KNIN 

KOLOVOZ 

| Slab vjetar (1-3 Bf) 

I Umjeren vjetar (4-5 Bf) 

•vä| Jak vjetar (>6 Bf) 

Slika 1. Mjesečne ruže vjetra za Knin u razdobljima lipanj, srpanj i kolovoz 1961-1990. (lijevo) i 2000. godine (desno). 

Figure 1 Monthly wind roses for Knin during the period June, July and August 1961-1990 (left) and 2000 (right). 

N 

371

M. Vučctić: VRHMENSKE PRILIKH I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJKKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 367-378 

bog do umjereno jakog vjetra, pogodovalo je bržem promjenu smjera, kod već nastalih požara doprinosio je 

isušivanju šumskog gorivnog materijala, a uz čestu otežanoj kontroli i gašenju vatre. 

SPLIT MARJAN 

LIPANJ 

SPLIT MARJAN 

SRPANJ 

SPLIT MARJAN 

KOLOVOZ 

SPLIT MARJAN 

LIPANJ 

SPLIT MARJAN 

SRPANJ 

SPLIT MARJAN 

KOLOVOZ 

Slab vjetar (1-3 Bf) 

Umjeren vjetar (4-5 Bt) 

Jak vjetar (>6 Bf) 

Slika 2. Mjesečne ruže vjetra za Split-Marjan u razdobljima lipanj, srpanj i kolovoz 1961-1990.(lijevo) i 2000. godine (desno). 

Figure 2 Monthly wind roses for Split-Marjan during the period June, July and August 1961-1990 (left) and 2000 (right). 

372

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 367-378 

5. INDEKS POČETNOG SIRENJA I METEOROLOŠKI INDEKS 

Na slici 3 prikazani su hodovi dnevnih vrijednosti meteorološkog indeksa opasnosti od požara, FWI (Fire 

indeksa početnog širenja, ISI (Initial Spread Index) i Weather Index) za razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovo- 

Slika 3. Dnevni hodovi ISI i FWI za Zadar, Split-Marjan i Dubrovnik od 1. lipnja do 31. kolovoza 2000. 

Figure 3 Daily courses of IS! and FWI for Zadar, Split-Marjan and Dubrovnik from 1 June to 31 August 2000. 

373

M. Vučelić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list hr. 7 8, CXXV (2001), 367-378 

za 2000. godine za meteorološke postaje Zadar, Split- 

Marjan i Dubrovnik. Indeks početnog širenja vatre, ISI 

računa se iz sljedeće formule (Van Wagner and Pickett, 

1985; Vučetić, 2000.): 

ISI = 0.208 f(W)f(F) (1) 

gdje je: 

f(W) funkcija vjetra, af(F) funkcija vlažnosti finog 

goriva. 

Indeks ISI daje ocjenu širenja vatre nakon zapaljenja 

goriva standardnog tipa (kanadski bor). Za ISI vrijedi: 

ISI Klase brzine Brzina Opis 

0-7 sporo 1.5 m min 1 - 

8-12 umjereno 3.0 m min 1 baklje 

13-17 brzo 6.1 m min" 1 moguć požar u 

krošnjama 

> 18 vrlo brzo 18.3 m min 1 požar u krošnjama, 

više fronti 

Iz slike 3 vidljivo je da su najveće vrijednosti za ISI 

zabilježene na meteorološkoj postaji Split-Marjan. 

Kritične vrijednosti ISI < 18 zabilježene su u pet navrata 

tijekom svakog promatranog mjeseca (u Zadru samo 

po jednom u svakom mjesecu, a u Dubrovniku jednom 

u srpnju). Požari koji su izbili u danima sISI< 18 pretpostavlja 

se da su imali najgori oblik šumskog požara 

"požar krošnji" (crown fire). 

Indeks meteorološke opasnosti od požara, FVVI 

(Fire Weather Index), je numerička procjena potencijalnog 

inteziteta požara za gorivo standardnog tipa i relativna 

mjera očekivanog ponašanja požara i dnevnih 

potreba za kontrolu vatre. 

Numerička vrijednost meteorološkog indeksa opasnosti 

od požara (FVVI) dobije se iz formule: 

FM = 0.1 ISIf(D) (2) 

gdje je: ISI indeks početnog širenja, af(D) eksponencijalna 

funkcija koja u sebi sadrži BUI (Buildup Index, 

indeks prikladnosti materijala za gorenje ili kako 

se češće naziva indeks ukupnog goriva). 

Iz iskustva Kanadske šumarske službe (Canadian 

Forestry Service) za vrijednost FVVI od 24 javlja se 

vrlo jaka vatra u tzv. donjim slojevima šume. Fada se 

Kao aktivna sezona zaštite šuma od požara određeno 

je razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna. U tom su razdoblju 

za svaku promatranu meteorološku postaju 

zbrojeni svi dani koji su ocijenjeni s klasama vrlo velika 

ili velika opasnost, i time se dobio ukupan broj dana 

s tim klasama za pojedinu postaju. 

Prikaz broja dana s vrlo velikom i velikom klasom 

opasnosti od šumskih požara za 1999. i 2000. drastično 

se međusobno razlikuju (Vučetić i Dimitrov, 

2000). U 2000. granica klase 61-80 pomaknuta je na 

374 

6. KLASE OPASNOSTI 

može očekivati širenje vatre brzinom od 3.4 m min"' i s 

intezitetom 1900 kVVnr 1 . Za vrijednosti FVVI od 34 i 

više, javlja se najgori oblik šumskog požara tzv. požar 

krošnji (crown fire). Fada plameni jezici mogu biti visoki 

i do 30 m ili 10 m viši od stabala. Dakako da ovi 

podaci ovise ponajprije o tipu šume koja gori i ne može 

se jednoznačno primijeniti na naše uvjete. 

Iz slike 3 vidi se da su vrijednosti FVVI, posebice za 

Split-Marjan, a i donekle za Zadar, gotovo konstantno 

iznad 34. U Splitu je dostignut maksimum od 103 sredinom 

lipnja i 93 krajem kolovoza. Od ukupnog broja 

dana (lipanj-kolovoz) u 24 dana vrijednost FWI je u 

Splitu bila ispod kritične od 34. Najteža situacija bila je 

u konovozu, kada je samo u tri dana FVVI bio neznatno 

ispod 34. Prema vrijednostima ISI i FVVI na splitskom 

području dani s najvećom potencijalnom opasnošću od 

izbijanja šumskog požara i uvjetima da to bude "požar 

krošnji" su kolovoski dani. Nešto povoljnija situacija 

je u lipnju, a najmanje vrijednosti javljaju se u srpnju i 

to posebice sredinom mjeseca. Prema podacima postaja 

Zadar i Dubrovnik situacija je, na tim područjima, 

daleko povoljnija i to prvenstveno zahvaljujući većim 

količinama oborine nego u Splitu i povoljnije raspoređenim 

te manjim brzinama vjetra, posebice u Dubrovniku. 

S obzirom da je meteorološka postaja u Splitu 

smještena na brdu Marjan (120 m/nad morem) i s obzirom 

na požare koji su se javljali uzduž naše obale i u 

zaleđu, može se zaključiti da podaci s te postaje dobro 

odražavaju činjenično stanje na splitskom području. 

Postaje Zadar i Dubrovnik ne mogu svojim podacima 

zadovoljiti potrebe zaštite šuma od požara što, za sada, 

treba pripisati njihovoj neprimjerenoj lokaciji za te potrebe. 

Kod povezivanja dana u kojima je došlo do izbijanja 

šumskih požara i dana s pojedinim vrijednostima 

ISI i FWI treba biti oprezan, jer je moguć pomak za 

dan ili dva zbog metodologije mjerenja oborine uobičajene 

u meteorologiji. To može biti razlog i razlici vrijednosti 

ISI i FVVI ovdje prikazanim i dobivenim svakodnevnim 

izračunom u operativnom radu tijekom sezone 

zaštite šuma od požara. 

cijelo Hrvatsko primorje i gotovo cijelu Istru, i ono što 

je možda najhitnije, uvlači se duboko na kontinent na 

ličko područje. Južnije od ove granice broj dana s ovim 

klasama povećava se do 100 dana, a na manjem području 

koje zahvaća Fastovo i zapadni dio Korčule broj 

dana raste i preko 100. Sličnosti prikaza za 1999. i 

2000. sezonu ukazuju da zapadni dio Korčule i donekle 

Fastovo spadaju u područja s najvećim brojem dana s 

velikom i vrlo velikom opasnošću tijekom sezone, da 

šire područje Pule ima veći broj takvih dana od susjed-

M. Vučetić: VRHMENSKH PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 367-37X 

nih područja, a šire dubrovačko područje nešto manji 

broj dana od susjednih područja. Općenito gledano, 

pojedina su područja u usporedbi s 1999. godinom doživjela 

skok u broju dana s vrlo velikom i velikom 

opasnošću od požara za dvije klase prikazano u legendi 

na slici 4. 

Prema podacima iz tablice 5 vidljivo je da je broj 

dana s pojedinom klasom opasnosti od šumskih požara 

doživio pomak prema većim opasnostima (prema klasi 

velika opasnost) već od svibnja i to sve izrazitije prema 

južnim područjima. Međutim, već u lipnju taj pomak je 

očit u svih šest područja. Posebice je zanimljiva situa 

cija u Lici (Gospić), gdje je razdioba broja dana s određenom 

klasom opasnosti od šumskih požara slično 

onome na području Sjevernog Hrvatskog primorja ili 

sjeverne Dalmacije. Ovo ukazuje na potrebu detaljnijeg 

praćenja opasnosti od šumskih požara na tom području, 

a možda i na cjelokupnom kontinentalnom području 

Hrvatske. Iz podataka za Zavižan (1594 m) za 

sada se ne može decidirano tvrditi o ovogodišnjem povećanju 

opasnosti od šumskih požara i na većim nadmorskim 

visinama (tablica 5), a za tako nešto trebati će 

obaviti dodatne analize. 

Tablica 5. Broj dana s klasom opasnosti od šumskog požar (VM - vrlo mala opasnost, M - mala opasnost, U - umjerena opasnost, 

V - velika opasnost i VV - vrlo velika opasnost) za priobalje s otocima te Gospić i Zavižan za razdoblje 

svibanj-rujan 2000. godine. 

Table 5 Number of days with classes of the forest fire danger (VM - very small danger, M - small danger, U - moderate 

danger, V - high danger, VV - very high danger) for costal and island area and Gospić and Zavižan during the period 

May-September 2000. 

MJESECI 

2000. 

SVIBANJ 

LIPANJ 

SRPANJ 

KOLOVOZ 

RUJAN 

VM 

M 

U 

V 

VV 

VM 

M 

U 

V 

VV 

VM 

M 

U 

V 

VV 

VM 

M 

U 

V 

VV 

VM 

M 

U 

V 

VV 

A 

1 

10 

20 

- 

- 

- 

- 

7 

11 

12 

2 

3 

14 

8 

4 

- 

- 

3 

15 

13 

1 

5 

16 

8 

- 

A - Istra, B - Hrvatsko primorje, C 

Dalmacija, G - Gospić, H - Zavižan 

B 

- 

9 

22 

- 

- 

- 

1 

6 

19 

4 

2 

3 

14 

11 

1 

- 

1 

2 

16 

12 

6 

11 

13 

- 

- 

C 

1 

10 

16 

4 

- 

- 

- 

1 

11 

18 

- 

2 

4 

8 

17 

- 

- 

- 

- 

31 

- 

6 

16 

8 

- 

Potencijalna sezonska žestina požara (SSR) dobivena 

je pomoću svakodnevne vrijednosti FWI, a zatim je 

proračunat prosjek za cijelo razdoblje (Vučetić i Dini 

i tro v, 2000). 

D 

2 

9 

15 

5 

- 

- 

- 

7 

17 

6 

- 

2 

2 

10 

17 

- 

- 

- 

- 

31 

- 

3 

21 

6 

- 

E 

- 

5 

9 

17 

- 

- 

1 

- 

10 

19 

1 

1 

9 

10 

10 

- 

- 

- 

6 

25 

- 

2 

15 

13 

- 

Sjeverna Dalmacija, D - Dalmatinsko zalede, E - Srednja Dalmacija, F - Južna 

7. SEZONSKA POTENCIJALNA OPASNOST 

F 

1 

1 

12 

17 

- 

- 

- 

1 

1 

28 

- 

1 

3 

12 

15 

- 

- 

1 

1 

29 

1 

6 

18 

5 

- 

G 

9 

7 

14 

1 

- 

- 

2 

13 

12 

3 

7 

7 

9 

- 

8 

- 

- 

3 

10 

18 

14 

13 

3 

- 

- 

H 

26 

4 

1 

- 

- 

12 

14 

4 

- 

- 

17 

10 

4 

- 

- 

4 

11 

14 

2 

- 

25 

5 

- 

- 

- 

U prikazu SSR za 1999. uočavaju se dva potpuno 

strukturalno različita klima-požarna područja, te "klin" 

s nižim vrijednostima SSR koji se uvlači u južno klima-požarno 

područje. Minimum mu je na Hvaru. Tak- 

375

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378 

va situacija s dva strukturalno različita klima-požarna matinske zagore i dijelove otočkog područja. Općenito 

područja odgovara spoznajama o tipovima klime koji gledano, pojedina su područja u usporedbi s 1999. govladaju 

na tim područjima. Za pretpostaviti je daje ati- dinom doživjela skok za tri do četiri pa čak i pet klasa 

pično stvaranje "kišnog klina" u južnom klima-požar- vrijednosti SSR-a. 

nom području i da se ovakva situacija rijetko usposta- Nedostatak ovakvog prikaza je nemogućnost prikavlja 

(Vučetić iDimitrov, 2000). U prikazu sezone za vertikalne promjene bilo broja dana s vrlo velikom i 

2000. godine, slika 4, bitno je narušena struktura dva velikom klasom opasnosti, bilo vrijednosti SSR za teklima-požarna 

područja. Područje s iznimno velikim kuću godinu. Zaključak o potrebi takvog prikaza navrijednostima 

SSR (preko 7.0 smatra se iznimno velika meće pojavljivanje dana s vrlo velikom opasnošću na 

potencijalna žestina požara) na sjevernom i južnom di- Zavižanu, kao i požari koji su se pojavili na dalmatinjelu 

su zatvorena manjim vrijednostima (6.01-8.00). To skini planinama. Stoga će se u idućem razdoblju pokusu 

bile najveće vrijednosti u 1999. godini. S juga se sati napraviti i vertikalni profili na pojedinim lokacijaopet, 

istina ne u neprekinutom području, naslućuje ma hrvatske jadranske obale (Vrh Učke, Zavižan, Sv. 

"kišni klin" s minimumom na Hvaru kao i prošle godi- Jure/Biokovo) da bi se dobio uvid u vertikalnom pone 

(možda bi "klin" trebalo povezati s konfiguracijom maku opasnosti od šumskih požara. Drugi veliki nedoterena, 

ali i s prijašnjim velikim požarima na Hvaru, statak je nemogućnost usporedbe tekuće godine s pro- 

Pelješcu i okolici Dubrovnika). Najveće vrijednosti sječnim stanjem. Prosječno stanje dobiveno na temelju 

SSR (>20.0) zahvaćaju središnju Dalmaciju, dio dal- referentnog klimatološkog tridesetgodišnjeg razdoblja, 

Slika 4. Broj dana s velikom i vrlo velikom klasom opasnosti od šumskih požara i procjena srednje sezonske žestine požara, SSR, za razdoblje 

lipanj-rujan 1999. godine i 2000. godine. 

Figure 4 Number of days with the classes of high and very high forest fire danger and estimation of seasonal severity rating, SSR, for the 

period June-September 1999 and 2000. 

376

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU T1.IHKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 367-378 

1961-1990., bio bi osnovica usporedbe ili ocjene pojedine 

sezone ili mjeseca tekuće godine. Dakako, time bi 

se otvorile mogućnosti analize trenda pojedinih vrijednosti, 

što bi neminovno imalo pozitivan utjecaj na planiranje 

širokih akcija za očuvanje mediteranskih šuma. 

Svakako se nameće i potreba analize proračuna kom- 

Analize vremena tijekom proljeća i ljeta 2000. godine 

ukazuju na neuobičajeno toplo i suho razdoblje. 

Prema meteorološkim pokazateljima lipanj, i posebice 

kolovoz, donijeli su ekstremno nepovoljne uvjete koji 

su pogodovali nastajanju i širenju šumskih požara. Pokazano 

je daje na većini postaja uzduž obale i na otocima, 

izuzetak je krajnji jugoistok i sjeverozapad, tijekom 

kolovoza u potpunosti izostala oborina. Na meteorološkim 

postajama južnije od Raba sušna razdoblja 

(uzastopni dani bez oborine) u pravilu su trajala preko 

30 dana. Vjetrovne prilike tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 

uzduž obale, obalnom zaleđu i otocima bile su 

izrazito povoljne s obzirom na stvaranje povoljnih 

uvjeta za nastanak i širenje šumskih požara. Prevladavanje 

slabog do umjereno jakog vjetra, pogodovalo je 

bržem isušivanju šumskog gorivnog materijala, a uz 

čestu promjenu smjera, kod već nastalih požara doprinosio 

je otežanoj kontroli i gašenju vatre. Analizirajući 

vrijednosti indeksa I SI i FWI pokazuje se da su dani s 

najvećom potencijalnom opasnošću od izbijanja šumskog 

požara zabilježeni na splitskom području u kolovozu 

i da vrijednosti indeksa ukazuju da su se tada pojavljivali 

takozvani "požari krošnji". Ovaj tip šumskog 

požara je najgori oblik i izuzetno je teško predvidjeti 

njegovo ponašanje, obuzdati i staviti ga pod kontrolu. 

Prikaz broja dana s vrlo velikom i velikom klasom 

opasnosti od šumskih požara za 1999. i 2000. drastično 

se međusobno razlikuju, a u 2000. granica klase 61-80 

Grum, Đ. 2001: Pregled broja požara u 2000. godini i 

usporedba s 1999., Vatrogasni vjesnik 1-2, 2001, 

4-9. 

Vučetić, M. 1987: Meteorološka analiza katastrofalnog 

šumskog požara na Korčuli 1985, Rasprave- 

Papers, Vol. 22, Zagreb, 67-72. 

Vučetić, M. 2000: Meteorološki indeks opasnosti od 

šumskih požara, Vatrogasni vjesnik, 3/2000, Hrvatska 

vatrogasna zajednica, Zagreb, 38-40. 

Vučetić, M. 2000: Vremenske prilike i opasnosti od 

šumskih požara, Vatrogasni vjesnik, 7-8/2000, 

Hrvatska vatrogasna zajednica, Zagreb, 7-8. 

Vučetić, M. 2000: Vremenske prilike i opasnost od 

šumskih požara (kolovoz 2000), Vatrogasni vje- 

8. ZAKLJUČAK 

9. LITERATURA 

ponenti FWI dublje u kontinentalno područje Hrvatske. 

Promatrana 2000. godina nameće kao neminovnost 

takvu analizu, jer se prema prosudbi trenutnog stanja 

još uvijek može znanstveno, teorijski i praktično, 

aktivno sudjelovati u uočenim promjenama u prirodi, a 

time sakupiti nemjerljivo važno iskustvo i znanje. 

pomaknuta je na cijelo Hrvatsko primorje i gotovo cijelu 

Istru, i ono stoje možda najhitnije, uvlači se duboko 

na kontinent na ličko područje. Južnije od ove granice 

broj dana s tim klasama povećava se do 100 dana, 

a na manjem području koje zahvaća Lastovo i zapadni 

dio Korčule broj dana raste i preko 100. 

Prikaz vrijednosti sezonske potencijalne žestine požara 

SSR pokazuje da najveće vrijednosti (SSR >20.0) 

zahvaćaju središnju Dalmaciju, dio dalmatinske zagore 

i dijelove otočkog područja. Općenito gledano, pojedina 

su područja u usporedbi s 1999. godinom doživjela 

skok za tri do četiri pa čak i pet klasa vrijednosti SSR-a. 

Razred s najvećim vrijednostima SSR u 1999. godini, 

u 2000. godini je razred s najmanjim vrijednostima, a 

pojavljuje se uz manja područja uzduž obale i ono što 

je najhitnije u Lici i Gorskom kotaru. 

Analiza vremenskih uvjeta i pojedinih indeksa ukazuje 

da je promatrana 2000. godina (sezona lipanjrujan) 

bila iznimno povoljna za nastajanje i širenje 

šumskih požara. Posebice su u kolovozu vremenski 

uvjeti omogućili nastajanje najgoreg oblika šumskih 

požara, požara krošnji. Kao posebni zaključak, u svjetlu 

klimatskih promjena, nameće se neminovnost obavljanja 

ovakvih analiza i za kontinentalni dio Hrvatske 

te na kraju klima-požarno kartiranje područja Hrvatske, 

dakako s posebnim naglaskom na mediteransko i 

submediteransko područje. 

snik, 9/2000, Hrvatska vatrogasna zajednica, 

Zagreb, 11. 

Vučetić M. iT. Dimitrov, 2000: Vremenske prilike 

i šumski požari u priobalju Republike Hrvatske 

u 1999. godini, Šumarski list, Znanstvenostručno 

i staleško glasilo šumarskog društva, 

No. 9-10/2000, 549-560. 

Van Wagner CE. and T. L.Pickett, 1985: Equations 

and Fortran Program for the Canadian Forest 

Fire Weather Index Sistem, Canadian Forestry 

Service, Government of Canada, Forestry 

Technical Report 33, pp 18. 

Državni hidrometeorološki zavod 2001: Praćenje i 

ocjena klime u 2000. godini, Prikazi, 10, 33 str. 

377

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI PO/ARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 367-378 

SUMMARY: The weather conditions, which were essential for increasing 

and decreasing of potential danger for starting and spreading of the forest 

fire, on the coastal area of Croatia during the period June-September 2000 

have been analysed. The comparison of the summer 2000 with the same period 

1999 has been shown that the summer 2000 was exceptionally. Deficit of 

precipitation amount has already recorded during the spring 2000. The rain 

absented mainly on the coastal meteorological stations in August 2000. The 

dry period lasted longer than 35 days. A stronger wind in relation to the usually 

wind regime hastened to dry up a forest fuel. The weather conditions 

increased extremely the forest fire danger, not only on the coastal and island 

areas, as well in hinterland of Croatia. This is evident from comparison of the 

seasonal severity rating between 1999 and 2000. The severe forest fire during 

2000 broke out in August. Due to special weather conditions in August the initial 

spread index, ISI and fire weather index, FWI, show that these forest fires 

were the most danger forest fire types - crown fire. 

Key words : seasonal severity rating, forest fire, fire weather index, 

crown fire 

378

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS 

UDK 630* 263 + 116 

Šumarski list br. 7- 8, CXXV (2001). 379-390 

UTJECAJ VODOTEHNICKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA 

LUŽNJAKA {Querem robur L.) U HRVATSKOJ U PRIMJERU HE NOVO VIRJE 

THE EFFECTS OF HYDRO-TECHNICAL INTERVENTIONS ON THE STABILITY OF 

PEDUNCULATE OAK (Quercus robur L.) STANDS IN CROATIA ON THE 

EXAMPLE OF THE NOVO VIRJE HYDRO-POWER STATION 

Branimir PRPIĆ* 

SAŽETAK: U riječnim dolinama Hrvatske uspijeva danas oko 200 000 ha 

nizinskih šuma s većim ili manjim udjelom hrasta lužnjaka. U različito vlažnim 

staništima riječnih nizina hrast lužnjak s ostalim biljnim vrstama i životinjskom 

zajednicom tvori šumske ekosustave. Oni se razlikuju u sastavu biljnih 

vrtsta, s obiljem higrofita, a zajedničko im je obilježje znatan udjel hrasta 

lužnjaka u sloju drveća. 

Izravan ekološki čimbenik uspijevanja hrasta lužnjaka je voda, koja bilo 

da je ispod minimuma, ili iznad maksimuma, izaziva fiziološko slabljenje, a 

vrlo često i njegovo ugibanje. U staništima danas stabilnih lužnjakovih srednjedobnih 

i starijih sastojina, vodne odnose smatramo optimalnima. Medu 

vrstama drveća nizinskih šuma hrast lužnjak pripada u najosjetljivije Danas 

je u Hrvatskoj ugroženo oko 30 % stabala hrasta lužnjaka koja će se osušiti 

prije postignuća gospodarske zrelosti. 

Klimatske ekscese, sušu i vrlo vlažne godine, hrast lužnjak preživljava, 

dok vodotehnički zahvati u šumoviti prostor nizina koji donose nagle promjene, 

izazivaju njegovo propadanje u svim šumskim ekosustavima. 

KIjučn e r iječi : Nizinske šume hrasta lužnjaka, klimatski ekscesi, vodotehnički 

zahvati, promjena vodnih odnosa, sušenje hrasta lužnjaka. 

Hrast lužnjak je danas jedna od najugroženijih vrsta 

drveća u Hrvatskoj. Prema procjeni po IPC Forests 

metodi 1988. godine bilo je značajno oštećeno 28,5 % 

stabala te vrste (stabla s preko 25 % oštećenosti krošnje). 

U razdoblju od 1980. godine do danas osušilo se 

u nizinskim šumama Pokuplja, Posavine i Podravine 

preko 600 000 m 3 stabala hrasta lužnjaka. 

U ovome radu dokazujemo kako je antropogeni 

utjecaj kojim se mjenjaju vodni odnosi uzrokovani vodotehničkim 

zahvatom ili drugim zahvatom u prostor 

koji je utjecao na promjenu vodnih prilika staništa nizinskih 

šuma, jedan od glavnih razloga propadanja 

hrasta lužnjaka. To se u prvome redu odnosi na vodne 

Prof. em. dr. se. Branimir Prpić, 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

UVOD - Introduction 

stube na rijeci (hidroelektrane), na izgradnju nasipa, 

odteretnih kanala i ustava u nekadašnjim prirodnim retencijama 

zbog zaštite od velikih voda, na izgradnju 

šumskih cesta bez propusta, na iskope dubokih kanala 

uz drenirane poljodjelske površine i dr. 

Spomenuti zahvati u riječnu nizinu mijenjaju vodne 

odnose šumskih staništa. Tu se misli na zahvate koji 

izazivaju zamočvarenje ili osušenje šumskih staništa 

zavisno o vrsti zahvata (duboki kanali koji snizuju razine 

podzemnih voda ili akumulacije hidroelektrana 

koje izazivaju zamočvarenje). Intenzitet utjecaja vodotehničkog 

zahvata ovisi o mikroreljefu, geološkim i 

pedološkim prilikama, stratigrafij i krovine te o mreži 

prirodnih i umjetnih vodotoka utjecanoga prostora. 

Uz učestale promjene vodnih prilika osobito u drugoj 

polovici XX. stoljeća izazvanih različitim izgrad- 

379

B. Pipić: UTJECAJ VODOTHHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJ1NA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 379-390 

njama u riječnim dolinama, zatim klimatskim ekscesima 

poglavito sušom, ali i s novom vrstom sušenja šuma 

povezanom s promjenom "kemijske klime", ugrožen je 

hrast lužnjak i ostale vrste drveća. Učestali stresovi i 

posljedično fiziološko slabljenje šumskoga drveća pogoduje 

napadu štetnika i bolesti, a šuma poprima izgled 

stadija raspadanja nekadašnjih nizinskih prašuma 

kada su stabla hrasta lužnjaka doživljavala starost preko 

500 godina. Danas se, međutim, suše lužnjakova stabla 

mlada od 100 godina, stoje osobito zapaženo u staništima 

u kojima je došlo do promjene vodnih prilika u 

ekološkome profilu šumskih tala. Prva sušenja hrasta 

lužnjaka zabilježena su u 19. stoljeću, a prva masovna 

sušenja 1909. godine. Do danas se u Hrvatskoj zasigurno 

osušilo više od 5 milijuna m 3 te vrste drveta. 

Promjena klime i klimatski ekscesi, dinamika rijeke 

i promjena njezina toka, zatim pojava bolesti i štetnika 

PROMJENA MAKROKLIME - Changes in the microclimate 

Prema Va j di 1983. klima se početkom XX. stoljeća 

promjenila u smislu češće pojave bezkišnih proljeća 

i ljeta s visokim temperaturama zraka te pojave vlažnijih 

i hladnijih razdoblja u odnosu na prosjek. Danas 

smo svjedoci opće promjene klime na kraju XX. stoljeća 

u smislu povećanja prosječnih temperatura, većega 

broja toplih dana i manje količine oborina tijekom vegetacijskoga 

razdoblja, a što se pripisuje povećanju količine 

C02 izgaranjem fosilnih goriva (industrija, energetika, 

promet) i pojavi učinka "staklenika atmosfere". 

Prema modelu zatopljenja klime temperatura će se u 

XXI. stoljeću prosječno povećati za kojih 4 stupnja C, 

a prema mišljenju šumara ekologa promjena klime ne 

će izazvati samo pogoršanje nego i poboljšanje pojedinih 

šumskih staništa. U slučaju pogoršanja staništa slijedi 

fenotipska prilagodba i selekcija u smislu stvaranja 

bolje prilagođenih ekotipova, zatim dominacija do 

sada potištenih vrsta, migracija vrsta, ali i sušenje onih 

koje se ne mogu prilagoditi (Otto, 1994, Prpić i dr., 

1998). 

Prema klimatskome modelu zatopljenja zime će biti 

blaže s više oborina na sjevernoj polutci, što ukazuje 

da će u dolinama naših rijeka biti uvijek dovoljno vode, 

a dođe li do manjih promjena u prirodnim nizinskim 

šumama koje se odlikuju velikom biološkom raz- 

šumskoga drveća, pripadaju u čimbenike na koje je 

teško utjecati ili se uopće ne može utjecati. Uz utjecaj 

spomenutih čimbenike nizinske šume hrasta lužnjaka 

u prošlosti su se normalno razvijale i zadržavale stoljećima 

svoju stabilnost. 

Različiti zahvati u hrvatski prostor nizinskih šuma u 

XX. stoljeću i promjena "kemijske klime" ("kisele 

kiše", odnosno mokro i suho taloženje štetnih kemijskih 

tvari iz atmosfere) dakle djelatnosti koje možemo 

kontrolirati pa i potpuno eliminirati, izazvale su sušenja 

hrasta lužnjaka te propadanje gotovo svih vrsta drveća 

u većoj ili manjoj mjeri. Poznato je kako je hrast 

lužnjak otporan na imisije štetnih plinova pa zaključujemo 

daje upravo promjena vodnih prilika u njegovim 

staništima jedan od glavnih uzroka sušenja te vrste. 

UTJECAJ SUŠENJA NIZINSKOGA BRIJESTA NA KUIMU SUME 

The impact of lowland elm dieback on forest climate 

Sušenje nizinskog brijesta u našim nizinskim šuma- u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuma 

trajalo je od 1930. do 1960. godine i ta vrsta je da- H-Quercetum roboris). Mikroklima je u slavonskoj 

nas skoro nestala iz svoga prirodnog areala. Najveći šumi lužnjaka bila slična onoj u lužnjakovoj šumi s 

udjel nizinskog brijesta bio je u slavonskoj šumi hrasta grabom. Nestankom nizinskog brijesta stanište slalužnjaka 

(Genisto elatae-Quercetum roboris) u kojoj je vonske šume lužnjaka postalo je toplije i suše (P r p i ć, 

tvorio podstojnu etažu u sloju drveća kao obični grab 1975). 

380 

nolikošću uslijedit će fenotipska prilagodba i selekcija 

ili možebitna migracija vrsta. Smatramo, međutim, da 

ne može doći do takvih klimatskih promjena koje bi 

izazvale katastrofalna sušenja hrasta lužnjaka u riječnim 

dolinama, jer će se šumska staništa i dalje vlažiti 

pod utjecajem rijeke i njezinih pritoka i tako osiguravati 

vodu, osnovni ekološki čimbenik uspijevanja hrasta 

lužnjaka. 

Klimatska odstupanja od prosjeka, osobito nizovi 

sušnih godina koje bilježimo u drugoj polovici XX. 

stoljeća, nepovoljno su utjecala na hrast lužnjak. To je 

osobito došlo do izražaja ako se istovremeno pojavio i 

neki drugi nepovoljan utjecaj, primjerice štetnici koji 

izazivaju golobrst ili vodotehnički zahvat koji mijenja 

vodne prilike u staništu, a što u najviše slučajeva završava 

sušenjem hrasta lužnjaka manjega ili većeg intenziteta. 

Ako nema takvoga dodatnog nepovoljnog utjecaja 

dovoljna je samo jedna vlažna godina za oporavak 

hrasta lužnjaka.

B. Prpić: UTJECAJ VODOTLHN1ČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list hr. 7-8. CXXV (2001), 379-390 

VODOTEHNIČKI ZAHVATI U AREALU NIZINSKIH ŠUMA U HRVATSKOJ I 

NJIHOV UTJECAJ NA HRAST LUŽNJAK 

Hydro technical interventions in the area of lowland forest in Croatia and 

their impact on pedunculate oak 

Prvi veći vodotehnički zahvat u Posavini dogodio 

se tridesetih godina XX. toljeća. Zbog zaštite naselja 

od poplava rijeke Save izgrađeni su obrambeni nasipi u 

području spačvanske šume koji mijenjaju dotadašnji ritam 

poplava u tome prostoru. Poslije zahvata došlo je 

do znatnog sušenja hrasta lužnjaka u Spačvi. 

Daljnja veća sušenja te vrste događaju se u Posavini, 

Pokuplju i Podravini ovim redom: 

1. U šumu Žuticu je poslije katastrofalne poplave grada 

Zagreba 1964. godine upuštena voda u kazetirane 

lužnjakove šume (na prosjekama između odjela 

INA gradi ceste bez propusta - poplavna i oborinska 

voda ne mogu istjecati iz šume). Veliko sušenje 

hrasta lužnjaka dogodilo se zbog zamočvarenja u 

svim šumskih ekosustavima (pojava anaerobiosisa) 

šume Žutice. 

2. U Posavskim nizinskim šumamna između Sunje i 

Dubice u Ribarskome polju došlo je do sušenja 

poljskoga jasena i hrasta lužnjaka poslije zatvaranja 

nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. godine. Sušenja 

i danas traju. 

3. U Kupčinskim nizinskim šumama došlo je do znatnog 

sušenja lužnjakovih stabala poslije izgradnje 

autocesta Zagreb-Karlovac 1972. godine i iskopa 

kanala Kupa-Kupa u retenciji Kupčina, Uzroci sušenja 

su istovremeno zamočvarenje i pad razina 

podzemne vode. 

4. U šumi Kalje došlo je do katastrofalnoga sušenja 

hrasta lužnjaka 1984. i 1985. godine zbog izgradnje 

nasipa za cestu, koji je onemogućio prirodno otjecanje 

poplavne vode rijeke Odre tijekom vegetacijskoga 

razdoblja. Istovremeno je pala razina podzemne 

vode, što je izazvalo dvostruki nepovoljni 

ekološki učinak kod hrasta lužnjaka. Poplavna voda 

koja je stajala na površini šumskoga tla izazvala je 

zamočvarenje (anaerobiosis - nestanak kisika i nagomilavanje 

ugljičnoga dioksida) a pad razina podzemne 

vode bogate kisikom, onemogućio je opskrbu 

tom vodom koju korijenje hrasta lužnjaka nije 

moglo "dohvatiti". 

5. U šumi Turopoljski lug zbog izgradnje odteretnog 

kanala Sava-Odra dolazi do pada razina pozemne 

vode i do znatnog sušenja stabala hrasta lužnjaka 

1986. godine što i danas traje. 

6. Na rijeci Dravi grade se hidroelektrane - Varaždin, 

Čakovec i Dubrava što uzrokuje sušenje svih vrsta 

drveća tamošnjih ritskih šuma. Razlog sušenja je 

pad razina podzemnih voda uz odvodne kanale i zamočvarenja 

uz akumulacije u razdoblju od 1968. do 

danas. 

7. U šumi Repaš od 1987. godine sve do danas traje sušenje 

hrasta lužnjaka. Uzrok sušenja je opće sniženje 

razina podzemne vode zbog erozije dna rijeke Drave 

uvjetovano izgradnjom uzvodnih hidroelektrana, a 

posebice zbog bujičnoga rada hidroelektrane Dubrava, 

a stoje potencirano sušnim razdobljem. 

NEKA NOVIJA ISTRAŽIVANJA UZROKA SUŠENJA 

HRASTA LUŽNJAKA U HRVATSKOJ 

Some recent research into the causes of pedunculate oak dieback in Croatia 

Klepac je 1984. istraživao priraste hrasta lužnjaka 

u Lipovljanskim šumama za razdoblje od 1950. do 

1981. godine. Prirast izmjeren u razdoblju od 1950. do 

1955. smatrao je normalnim, te ga uspoređuje s prirastima 

kasnijih razdoblja. Za razdoblje od 1962. do 

1967. godine ustanovio je njegov pad od 45 %. Od 

1968. do 1971. bio je manji za 27 %, od 1972. do 1977. 

za 25 % i od 1978. do 1981. godine za 40 %. Klepac 

ukazuje da lužnjak bez obzira na znatno smanjenje prirasta 

od čak 45 % nije pokazao znakove gubitka vitalnosti. 

Autor smatra daje razlog smanjenja prirasta povezan 

sa sušnim razdobljima i izostankom redovitih 

godišnjih poplava rijeke Save. 

U dendrokronološkim istraživanjima Pranjić 

1996 ukazuje kako je debljinski prirast najvažniji indikator 

stanišnih promjena. Autorica upozorava kako su 

u debljinskim prirastima kumulativno registrirani svi 

čimbenici staništa. Navodi kako je u proučavanju debljinskog 

prirasta u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s 

velikom žutilovkom (Genista elatae-Quercetum roboris 

Ht. 1938) vidljiv snažan i kratak nepovoljan utjecaj 

povezan uz ekstremno sušnu godinu 1983. Iz rezultata 

timskog istraživanja povezanog uz katastrofalno sušenje 

lužnjaka u šumi Kalje, vidi se kako je tu pojavu 

izazvala ekstremno sušna godina, ljetna poplava u 

kazetiranoj šumskoj površini s onečišćenom vodom 

i pad razine podzemne vode (Prpić etal. 1994). 

Veliki vodotehnički zahvati u području Kupčinskih 

šuma koji se odnose na izgradnju autoceste Zagreb- 

Karlovac te izgradnju odteretnog kanala Kupa-Kupa 

izazvali su prema May eru, 1996. širenje pojave sušenja 

hrasta lužnjaka i širenje suših šumskih zajednica na 

381

ti. Prpici: UTJECAJ VODO I HHNIČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA . Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 379-390 

račun vlažnijih. Isti autor je utvrdio kako su visoki prirodni 

vodostaji podzemnih voda pogodovali boljem 

prirašćivanju lužnjakovih šuma. 

Prema May eru 1998. poslije izgradnje hidroelektrane 

Varaždin na rijeci Dravi u području odvodnih kanala 

došlo je do sniženja razina podzemnih voda u 

šljunčanom vodonosniku za 1,5 do 2 m kao i do redukcije 

poplave. Na velikim površinama podzemna voda 

postala je nedostupna za korijenje šumskoga drveća 

ritskih šuma. Drveće se osušilo, a kasnija pošumljavanja 

tih površina nisu dala rezultate. 

Na osnovi opsežnih istraživanja isti autor zaključuje 

kako je u odvodnjenim šumama sjeverozapadne Hrvatske 

proizvodnost hrasta lužnjaka na pseudoglejnim 

i euglejnim tlima izravno ovisna o količini i rasporedu 

padalina, budući da je podzemna voda postala nedostupna 

za korijenje srednjedobnih i starih sastojina nizinskih 

lužnjakovih šuma. 

382 

Prema Maticu 1998, zbog izgradnje HE Varažnin 

došlo je u ritskim šumama vrba i topola do sniženja razina 

podzemnih voda, stoje uz sušna razdoblja izazvalo 

totalno i djelomično sušenje topola i vrba te pojavu 

vrsta sa širom ekološkom amplitudom (bijela joha, 

sremza i vez). 

Istraživanja Prpića 1984 i Prpića et al. 1996., 

koja se odnose na zamočvarenje lužnjakovih staništa u 

Kupčinskim šumama, ukazuju na sušenje pomlatka 

hrasta lužnjaka poslije umjetne poplave tijekom vegetacijskog 

razdoblja, kao i na pad debljinskoga prirasta 

lužnjakovih stabala u umjetno poplavljenoj sastojim u 

odnosu na stabla u sastojini izloženoj prirodnim uvjetima. 

Kao pokazatelj zamočvarenja mjerena je količina 

ugljičnog dioksida u vodi akumulacijskog horizonta tla, 

a njegova toksičnost kad mu vrijednosti predu 50 mg/l. 

Ivkov je 1994. ustanovio značajnu ovisnost debljinskog 

prirasta hrasta lužnjaka o fiziološki aktivnoj 

vlazi tla u šumi Repaš.

B. Proić: UTJECAJ VODOTEHNICKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390 

Prpić je 1986. dokazao kako su podzemne vode u 

šumi Repaš i vodostaji rijeke Drave usko povezani i da 

bi promjene vodnih odnosa poslije izgradnje hidroelektrane 

Đurđevac bile katastrofalne za šumu Repaš. 

U timskim istraživanjima šume Repaš, Prpić et al. 

1987. ustanovljeno je da srednjedobna, starija i stara 

stabla hrasta lužnjaka izdužuju korijenje geotropno pozitivno 

za podzemnom vodom koja zbog suše, a ponaj 

prije zbog erozije dna rijeke Drave opada godišnje za 

2-3 cm. Taj podatak ukazuje na mogućnost prilagodbe 

odraslih hrastovih stabala na mala sniženja razine podzemne 

vode, koja mu je tijekom bezkišnih ljetnih mjeseci 

potrebna za transpiraciju i fotosintezu 

Zanimljivi su rezultati dugogodišnjih istraživanja 

Čermaka et al. 2001 u Češkoj iz kojih je razvidno da 

nizinske šume transpiriraju oko 80 % vode od potenci 

ji 83

B. Prpić: UTJECAJ VODOTCHMČKIII ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390 

jalne evapotranspiracije. Ta količina potječe 70 % od 

podzemne vode, a 30 % od oborina. Potrošnja vode u 

šumi signifikantno se smanjuje poslije različitih zahvata 

koji dovode do smanjenja razina podzemne vode. 

Samo 10 % transpirirane vode dobiva se tada od podzemne 

vode, a ostalo se nadoknađuje od lokalnih oborina. 

U sušnim godinama takvo stanje može ugroziti 

stabilnost šume. 

Nakon 16 i više godina, ako stabla prežive, djelomično 

se prilagođuju novim prilikama i tada troše oko 

30 % podzemne vode za transpiraciju. Prema našim iskustvima 

takve nizinske sastojine ne mogu zadovoljavati 

uvjete koji se traže od višenamjenske stabilne šume. 

Prema Maticu 1996. sastojine hrasta lužnjaka u 

Hrvatskoj nalaze se pod vrlo izrazitim utjecajem vode i 

podzemne i površinske. Svake promjene u intenzitetu i 

dinamici vlaženja u pozitivnom ili negativnom obliku 

izazivaju promjene u šumskome ekosustavu lužnjaka. 

Promjene se najčešće očituju u sušenjima koja mogu 

imati u najblažim slučajevima intenzitet kalamiteta do 

katastrofalnih sušenja u najtežim slučajevima. Ovisno 

o stupnju devastacije sastojine i staništa, autor preporučuje 

u manje devastiranim sastojinama prirodnu ili 

umjetnu obnovu pod zaštitom krošanja, u devastiranim 

sastojinama u kojima se stanište još nije promjenilo - 

umjetnu obnovu sastojine sadnjom sadnica lužnjaka i 

poljskog jasena te kod značajne promjene staništa - 

umjetnu obnovu sadnjom sadnica pionirskih vrsta drveća 

(crna joha, bijela vrba i dr.). 

Vukelić iBaričević 1998. daju rezultate proučavanja 

sukcesije šumskih zajednica na području sušenja 

hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Autori, između ostaloga 

zaključuju: - daje odlučujući čimbenik za uspijevanje 

nizinskih fitocenoza voda, poglavito podzemna, 

čije prosječne godišnje vrijednosti variraju između 1 i 

3 m, a pri tome je vrlo bitno njeno godišnje kolebanje , 

koje može iznositi i do 2 m, - da promjene nastale sušenjem 

dovode do postupne dominacije poljskoga jasena 

i crne johe (osobito u Žutici) kao pionirskih vrsta na 

posušenim površinama i tolerantnim vrstama na, za 

hrast lužnjak, zamočvarenim površinama. Na mnogim 

mjestima fiorni sastav sastojina, njegova fizionomija i 

struktura izgubili su karakter tipski razvijenih zajednica. 

Autori zaključuju da samo multidisciplinaran pristup 

rješavanju ovih problema može dovesti do zaustavljanja 

procesa degradacije staništa i zajednica te 

dovođenju istih u normalno stanje i progresiju. U navedenom 

smislu preporučuju gospodarenje i upravljanje 

vodama, koje će, u stoje moguće većoj mjeri uvažavati 

prirodne zakonitosti uspijevanja nizinskih šumskih 

ekosustava. 

Iz napisa o stanju oštećenosti šuma u Republici Hrvatskoj 

(Potočić iSeletković 2000) vidi se relativno 

visok postotak značajno ugroženih stabala hrasta 

lužnjaka prema procjeni po IPC Forests metodi, ali i 

reagiranje lužnjaka na povoljnije klimatske prilike od 

1994. godine nadalje. 

O MOGUĆEM UTJECAJU HE NOVO VIRJE NA NIZINSKE SUME ZAOBALJA 

Some possible impacts of Novo Virje hydropower station on the 

lowland forests along river banks 

Nizvodno od hidroelektrane Dubrava projektirana 

je hidroelektrana Novo Virje s akumulacijom dužine 

oko 25 km i odvodnim kanalom dužine 3,5 km. Prije 

HE N. Virje projektirana je HE Đurđevac, od koje se 

odustalo zbog neposrednog ugrožavanja šume Repaš. 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao 

je pri izradi studije o utjecaju na okoliš HE Đurđevac i 

HE N. Virje. Fakultet sudjeluje u izradi prethodne studije 

utjecaja na okoliš za HE N. Virje, dok je za izradu 

konačne studije HEP izabrao drugu instituciju. 

Već pri izradi prethodne studije o utjecaju na okoliš 

bilo je neslaganja s površinom utjecanih šuma (HEP 

6608,89 ha, Fakultet 11224,90 ha) Znanstvenici Šumarskoga 

fakulteta i Šumarskoga instituta Jastrebarsko 

došli su u svojim istraživanjima do spoznaje da je 

uvjet očuvanja stabilnosti srednjedobnih, starijih i 

starih lužnjakovih sastojina nepromjenjivost postojećeg 

stanja vodnih odnosa u šumskim staništima. 

HEP je, međutim zauzeo stajalište da autori konačne 

studije utjecaja na okoliš moraju predložiti prihvatljivi 

režim podzemnih vode za utjecane šumske ekosustave 

384 

područja HE N.Virje. Povezano uz navedeni uvjet HEP 

uz podršku tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i 

okoliša bira za izradu konačne studije utjecaja na šume 

HE N. Virje firmu "OIKON" d.o.o., čiji je direktor 

Dalibor Hatić, dipl. ing. šum. koja izrađuje studiju pod 

naslovom: HE Novo Virje - Prihvatljivi režim podzemnih 

voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava. 

Studija je dovršena i recenzirana s dvije pozitivne (dr. 

se. Jakob Martinović, dipl. in. šum. pedolog i doc. 

dr. se. Željko Španjol, dipl. ing. šum. specijalist za 

melioraciju krša) i dvije negativne recenzije (dr. se. 

Karlo Bezak, dipl. ing. šum., uređivač šuma i Vera 

Cvek, dipl. ing. šum., član Povjerenstva za donošenje 

konačne studije o utjecaju na okoliš HE N. Virje) 

Studija je raspravljena na stručnoj tribini Hrvatskoga 

šumarskog društva u svibnju 2000. godine. Na raspravi 

je ukazano na neprihvatljivost nekih podataka 

(procjena kapilarnog dizanja vode) te kako obrada 

samo šume Repaš ne može zadovoljiti za sve nizinske 

šume utjecanog područja HE N. Virje. Raspravilo se i o 

primjeni podataka dobivenih ekstrapolacijom i dr.

B. Prpić: UTJECAJ V0D0TEHNIČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390 

Skraćena studija je kasnije objavljena u časopisu 

"Hrvatske vode" , broj 32, studeni 2000. pod naslovom: 

Projektiranje režima podzemne vode kao preduvjeta 

opstanka nizinskih šuma u području hidrotehničkog 

zahvata, primjer šume Repaš i HE Novo 

Virje. Autori članka su dr. se. Oleg Antonie, dipl. 

ing. šum, Dalibor Hatić, dipl. ing. šum., Josip Križan, 

dipl. ing. mat. Dragan Bukovec, dipl. ing. 

geol. i Damir B o r o v i ć, dipl. ing. grad. 

Studija je zadovoljila cilj zadatka postavljenoga po 

investitoru, za koji se može reći daje izhitren zbog nekritičnoga 

korištenja podataka kapilarnoga podizanja 

vode i uzimanja u obzir samo šume Repaš. Traženi 

zahtjev u zaključku rada, Antonie et al. 2000, glasi: 

"Režim podzemne vode koji je prihvatljiv s gledišta opstanka 

nizinskih šuma u nepôsredoj blizini buduće akumulacije 

HE N. Virje određenje objektivnim metodama 

na temelju ovisnosti prirasta hrasta lužnjaka o okolišnim 

čimbenicima. Projektirana apsolutna mjesečna 

razina podzemne vode koristit će se kao granični uvjet 

za projektiranje zaštitnih mjera (n. pr. površinske odvodnje). 

Projektirano rješenje temelji se na modelu 

prirodnog vodnog lica. 

Kao glavni biološki indikator (zavisna varijabla) 

uzet je plošni prirast hrasta lužnjaka, a kao nezavisne 

varijable uzeti su: razina podzemne vode, kapilarno 

podizanje vode, oborine, kapacitet tla za vodu, evapotranspiracija, 

temperature zraka, sunčeva radijacija, 

položaj stabla u sastojini, starost stabala. Rad je dobro 

grafički opremljen uz korištenje suvremene računalne 

tehnike. Karte i grafikoni u boji impresioniraju čitatelja. 

Autori su koristili pedološke podatke, piezometre i 

karte detaljne izmjere koje je pripremio fakultetski tim. 

U težnji zadovoljenja investitora zanemarena je netočnost 

podataka o kapilarnom usponu vode dobivenom 

na osnovi grube procjene teksture tla na 5712 pedoloških 

sondi (fingerprobe - proba prstom). Tako dobiveni 

podaci ne mogu se smatrati mjerodavnima. 

Šumarska su istraživanja pokazala da u šumi Repaš, 

jednoj od ugroženih od eventualne izgradnje HE N. 

Virje, ima 30 hidropedoloških jedinica, a svaka jedinica 

pokazuje svoje vrijednosti kapilarnoga uspona vode 

odlučujuće za život hrasta lužnjaka. Tome je potrebno 

dodati i prijelaze između hidropedoloških jedinica kojih 

je bezbroj i koje također pokazuju svoja svojstva 

kapilarnoga uspona, ali isto tako i različitost dubine tla 

do šljunka u kojemu se uspon vode prekida. 

Kapilarni uspon vode u tlu zavisi o njegovoj teksturi. 

U tlima šume Repaš iznosi kapilarni uspon prema 

Vidačeku (1989) 2 cm u sitnome šljunku, 10 cm za 

vrlo fini pijesak i 29 cm za prah u jednome danu. Tako 

se može dogoditi da u dijelu staništa skupina stabala 

ima dobru, a u drugome dijelu staništa slabu opskrbljenost 

vodom zbog, u pravilu, velike različitosti u teks 

turi pojedinih horizonata ekološkoga profila tla i shodno 

tome, različitoga kapilarnog uspona vode. 

Uzmemo li u obzir raznolikost ekoloških profila tla 

u šumama utjecanoga područja HE N. Virje te njihovo 

prihranjivanje podzemnom vodom kako iz dravskoga 

toka tako i od pribrežja susjedne Mađarske u šumi Repaš 

prema Čavleku, u Prpić et al, 1989, ili iz Bilogore 

za nizinske šume na desnoj obali Drave, možemo s velikom 

vjerojatnošću pretpostaviti da svako stablo u nizinskim 

šumama ima "svoj" način opskrbe vodom. 

Svaka promjena vodnih prilika u staništima nizinskih 

šuma, a što se odnosi i na izgradnju HE N. Virje 

izazvat će zavisno o vrsti višak ili manjak vode u mikrostaništima 

pojedinih stabala ili njihovih grupa, što će 

imati za posljedicu stres, a zavisno o trajanju i fiziološko 

slabljenje manjega ili većega dijela šume, a što je 

praktički nepredvidivo zbog dokazane velike raznolikosti 

nizinskih staništa. Promjena vodnih odnosa može 

izazvati i poboljšanje stanja što je, međutim, zanemarivo 

s obzirom na vjerojatnosti pogoršanja u čitavoj šumi. 

Teškoća koja se pojavila tijekom rada na spomenutoj 

studiji je površina nizinskih šuma koje bi bile utjecane 

poslije eventualne izgradnje hidroelektrane. Fakultetski 

tim bio je uvjeren kako treba uzeti u obzir sve 

nizinske šume lijevoga i desnoga zaobalja Drave uz 

planirane objekte hidroelektrane (akumulacija i odvodni 

kanal) budući daje njihovo postojanje u prostoru 

posljedica prirodnoga utjecaja dinamike rijeke Drave. 

Utvrđeno je da dravski vodostaj neposredno utječe na 

razine podzemnih voda u šumi Repaš (Prpić, 1986), a 

znatan utjecaj imaju i podzemni tokovi voda koje teku 

iz okolnoga pribrežja prema rijeci Dravi, pa je razina 

podzemnih voda u staništima nizinskih šuma zavisna o 

ta dva izvora. 

Zasigurno je utjecaj dravskoga vodostaja važniji za 

nizinska staništa, ali za niskih vodostaja rijeke prihranjivanje 

vodom iz pribrežja poprima veće značenje. Velik 

pozitivan ekološki učinak na higrofite nizinskih šuma 

može se očekivati za visokoga dravskoga vodostaja i 

obilnoga podzemnog dotoka iz pribrežja uz odlučujuće 

kolebanje razina podzemnih voda u profilima tla. 

Mišljenje je investitora, međutim, kako treba započeti 

s radom na izgradnji hidroelektrane N. Virje i prema 

"poznavanju zahtjeva svih pojedinih korisnika u prostoru, 

glede mogućih oscilacija razine podzemnih voda, 

te sinteza tih zahtjeva u jedinstvene uvjete uspostavljanja 

budućeg režima podzemnih voda " ("Elektroprojekt", 

Vrsta Y2, Projekt NVD 00.09 Knjiga HO 1.0, Prilog 

6, List 2). Zahtjevi o jedinstvenim uvjetima uspostavljanja 

budućeg režima podzemnih voda bit će sadržani 

u izrađenom modelu podzemnih voda koji se, navodno, 

nalazi u konačnoj studiji utjecaja na okoliš (izjava 

u Listu 3 u podpoglavlju 6.2. Hidrologija, Prilog 6, 

Knjiga HO 1.0), koju do danas nismo uspjeli vidjeti... 

385

H. Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 379-390 

Smatramo da je sinteza zahtjeva u jedinstvene 

uvjete uspostavljanja budućega režima podzemnih 

voda apsurd koji se ne može postići, jer su zahtjevi 

različitih korisnika prostora kontradiktorni, a želimo 

li sačuvati šume potrebno je zadržati sadašnji 

režim podzemnih voda jer ne postoje mogućnosti 

dozvoljivih promjena. 

U istome listu pod brojem 6.1.1. i 6.1.2. nalazimo 

sustave zaštite ponajprije pasivne koji su do sada korišteni 

u izgrađenim hidroelektranama u smislu zaštite 

i održavanja povoljnih vodnih prilika, nisu zadovoljili 

potrebe šumskoga drveća (HE Čakovec, Varaždin, Dubrava). 

Djelovanje aktivnih sustava zaštite koji trebaju 

kontrolirati oscilacije vodostaja podzemnih voda - 

crpni bunari u zaobalju i upojni bunari, ne može se 

predvidjeti. Njihovo je djelovanje na šumsko drveće 

nemoguće točno utvrditi zbog vrlo raznolikoga prirodnog 

sustava vodonosnika i nepredvidive brzine i visine 

podizanja kapilarne vode koja bi trebala doći do korijenja 

hrasta lužnjaka, poljskog jasena i ostalih vrsta drveća 

nizinskih šuma. U današnjim prilikama vodoopskrba 

drveća je u potpunosti riješena dugogodišnjom 

prilagodbom korijenja drveća postojećim 

vodnim odnosima koje smatramo optimalnima. 

Sljedeća kriva procjena koja se odnosi na šume sadržana 

je u istoj knjizi u Prilogu 8 na Listu 17 podpoglavlje 

8.9. ŠUME, a glasi: 

1. Vodotehnički zahvati u šumovite prostore nizinskih 

šuma izazivaju promjene vodnih odnosa u različitim 

staništima šumskih ekoloških sustava, čija je 

posljedica narušavanje biološke ravnoteže šume te 

sušenje stabala hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća. 

Iskustva šumarske struke i znanosti su zbroj loših 

spoznaja o nepovoljnome utjecaju vodotehničkih 

i tehničkih zahvata od početka XX. stoljeća do 

danas. Nizinske šume predstavljaju vrlo bogate i 

osobito složene ekološke sustave velike biološke 

raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. 

Osobito je složena opskrba šumskoga drveća vodom, 

dominantnim ekološkim čimbenikom šumskih 

zajednica, koji ovisi od fiziološkoga potencijala 

stabala, dinamike rijeke, a posebice je naglašena 

različitost načina opskrbe vodom korijenskih 

sustava hrasta lužnjaka u različitim hidropedološkim 

jedinicama tala i njihovim prijelazima. Ta opskrba 

ovisi o razini podzemnih voda i njihovu kapilarnome 

usponu u ekološkome profilu tla, a što se 

razlikuje gotovo za svako stablo. S velikom vjerojatnošću 

se može tvrditi da u nizinskim šumama 

koprivničke i đurđevačke Podravine gotovo svako 

stablo, a najmanje skupina stabala, ima svoj 

386 

ZAKLJUČCI 

"Istraživanje šuma za konačnu ocjenu utjecaja na 

okoliš HE Novo Vir je obuhvatit će utjecajno područje. 

Definiranje zona utjecaja bazirat će se na rezultatima 

modela podzemnih voda zaobalja u budućem stanju izgrađenosti 

objekta, te dozvoljivim promjenama nivoa 

podzemnih voda sa stajališta šumarstva. 

Do sada provedena pedološka, hidropedološka, fitocenološka, 

dendrometrijska istraživanja, opažanje 

nivoa vode u ekološkom profilu te analize korijenovog 

sustava glavnih vrsta drveća u šumi Repaš, a osobito 

na postavljenim stacionarnim objektima dostatna su 

podloga za Konačnu studiju utjecaja na okoliš HE 

Novo Vir je". 

Ovome dijelu projekta nije potreban komentar, jer 

šuma Repaš je svega 25 % utjecanih šuma i po osebujnosti 

svojega vegetacijskog sastava može predstavljati 

samo svoj vlastiti prostor. Potpuno su zanemarene 

šume Gabajeva greda, Đurđevačke nizinske šume, Svibovica, 

Koprivničke nizinske šume, Banov brod i dio 

šume Seča, od kojih se šuma Repaš razlikuje po vegetaciji 

i staništima. Ako se Konačna studija o utjecaju 

na okoliš HE Novo Virje temelji samo na šumi Repaš 

i ako u području utjecanih šuma dozvoljava 

promjenu vodnih odnosa, potpuno je promašena. 

Na osnovi dosadašnjih iskustava šumarstva o vodotehničkim 

zahvatim u prostoru nizinskih šuma Podravine 

i Posavine donose se ovi 

Conclusions 

način opskrbe vodom i to pretežito podzemnom. 

Želimo li očuvati nizinsku šumu potrebno je zadržati 

sadašnje stanje vodnih odnosa. 

2. Biološki kapital koprivničko-đurđevačkih nizinskih 

šuma koji se sastoji od općekorisnih funkcija te 

sirovinske i energetske funkcije procijenjen je 

prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske, 

1990. i podzakonskome aktu iz 1997. na iznos od 

1.822,613.682 DEM što je veći kapital od sveukupne 

investicije HE Novo Virje koji iznosi 

987,000.000 DEM. 

Godišnji prirast drva tih šuma iznosi 90 783 m 3 koji 

na tržištu daje vrijednost od 5,921.000 DEM i to 

bez uzimanja u obzir vrijednosti sporednih šumskih 

proizvoda (lov, šumsko voće, gljiv, ljekovito bilje i 

dr.) te vrijednosti općekorisnih funkcija šuma (vezivanje 

ugljika, pročišćavanje vode i zraka, utjecaj 

šume na klimu, održavanje biodiverziteta, očuvanje 

genofonda i dr) koje prema grubome proračunu iznose 

najmanje 40 milijuna DEM prema metodi iz 

podzakonskoga akta Zakona o šumama - Pravilnik 

o uređivanju šuma NN 121/97. Prema informacijama 

s kojima raspolažemo, novčana vrijednost koju 

bi davala hidroelektrana N. Virje kroz proizvedenu

B. Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski lis! br. 7-8, CXXV (2001). 379-390 

električnu energiju bila bi manja od vrijednosti godišnjega 

prirasta drva šume koju ugrožava. 

3. Nizinsko područje koprivničke i đurđevačke Podravine 

predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost koja 

se sastoji od očuvanih nizinskih šuma, toka rijeke 

Drave s riječnim otocima, šljunčanim sprudovima i 

ritskim šumama, zatim pašnjaka i mokrih livada, 

starih dravskih rukavaca, tradicionalne poljoprivrede 

sa živicama i šumarcima. Čitav prostor odlikuje 

se velikom biološkom raznolikošću, a osobito bogatstvo 

biljnoga i životinjskoga svijeta predstavljaju 

ekotoni, granični prostori različitih ekoloških 

sustava. 

Veliku vrijednost predstavljaju prirodne nizinske 

šume s poznatom šumom Repaš na lijevoj obali 

Drave za koju postoji prijedlog zaštite u kategoriju 

zaštićenoga krajolika koji zbog iznuđenoga programa 

prostornoga plana s hidroelektranom N. Virje 

još nije ostvaren. Smatramo da bi nizinske šume, 

uključivši i šumu Repaš, imale u predloženome Rezervatu 

biosfere Dunav, Drava, Mura veliku pozitivnu 

prirodozaštitarsku, turističku (ekološki, lovni, 

seoski turizam), vodozaštitnu, hidrološku, 

klimatsku, protuimisijsku, genetsku, ali i sirovinsku 

funkciju za razvoj prerade drva, čiste i ekološki prihvatljive 

industrije. 

4. Konačna studija utjecaja na okoliš pod naslovom: 

HE NOVO VIRJE: PRIHVATLJIVI REŽIM POD 

ZEMNIH VODA SA STAJALIŠTA ODRŽANJA 

LITERATURA 

Antonie, O., Hatić, D., Križan, J., Bukovec, 

D. i Borović, D., 2000: Projektiranje režima 

podzemne vode kao preduvjeta opstanka nizinskih 

šuma u području hidsrotehničkog zahvata - 

primjer šume Repaša i HE Novo Virje, Hrvatske 

vode, godina 8, broj 32, 205-222 

Č er mak, J., Kučera, J., Prax,A., Bednarova, 

E., Tatar i nov, F. & Nadiezhtin, V, 2001: 

Long-term course of transpiration in afloodplain 

forest in southern Moravia associated with changes 

of underground water table, Ekologija, Bratislava, 

Vol. 20, Supplement 1/2001, 92-115 

Ivkov,M., 1994: Simuliranje razvoja sastojinauz pomoć 

modela ovisnosti debljinskoga prirasta o razini 

podzemne vode, Glasnik za šumske pokuse, 

Vol. 30,95-41. 

Klepac, D., 1994: Some results from the increment 

measurement in the pedunculata oak {Quercus 

robur L.) forest in Slavonia during the last 30 

years (1950-1981), Anali za šumarstvo JAZU, 

Vol. 10/5,89-102 

Kl i mo, E., Materna, J. &Vokoun,J., 1998: Global 

changes of climate and possible changes in 

ŠUMSKIH EKOSUSTAVA ne može se prihvatiti 

budući da prilikom izrade nije poštovano stogodišnje 

iskustvo daje postojeći vodni režim, pod čijim 

utjecajem su se razvile srednjedobne i starije 

prirodne sastojine sa hrastom lužnjakom, optimalan 

za njihovo uspijevanje. Obračun prihvatljivoga režima 

podzemnih voda je uz to vrlo upitan, jer je kapilarni 

uspon podzemne vode kao element spomenutoga 

obračuna dobiven bez laboratorijskih izmjera 

na osnovi procjenjenih vrijednosti. 

Studija je, nadalje, obuhvatila samo šumu Repaš 

koja prestavlja oko 25 % šuma koje bi trebale biti 

utjecane izgradnjom HE N. Virje, a od ostalih šuma 

se razlikuje po vegetacijskomne sastavu i staništima, 

a rezultati iz šume Repaš ne mogu se primijeniti 

na sve šume. 

5. Sušenje lužnjakovih stabala u šumi Repaš koje se 

dogodilo u posljednjemu desetljeću posljedica je sinergističkoga 

utjecaja postupičnoga snižavanja razina 

podzemnih voda izazvanih erozijom korita rijeke 

Drave zbog utjecaja uzvodnih hidroelektrana 

(Čakovec, Varašdin, Dubrava), ali i istovremene 

suše na koju su nizinski šumski ekosustavi kroz 

dugu povijest prilagođeni. Bez snižavanja podzemne 

vode zbog erozije dravskoga dna hrast lužnjak bi 

preživio sušu s neznatnim posljedicama. Vodoprivreda 

bi trebala pronaći način zaustavljanja erozije 

riječnoga dna i tako stvoriti prirodnije uvjete za nizinske 

šume nizvodno od HE Dubrava. 

References 

forest soil processes, In Maceljski, M. (ed.), 

Zbornik radova znanstvenoga skupa s međunarodnim 

sudjelovanjem Prilagodba poljoprivrede 

i šumarstva klimi i njenim promjenama, HAZU, 

215-221 

Klimo, E., 1998: Rezultati promjena vodnih odnosa u 

poplavnim šumama Južne Moravske, In Prpić, 

B. ( ed.), Zbornik radova međunarodne konferecije 

Održivo gospodarsko korištenje nizinskih rijeka 

i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko 

društvo Zagreb i EURONATUR, 113-117 

Matić, S., 1996: Uzgojni radovi na njezi šuma hrasta 

lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus robur L.) 

u Hrvatskoj, In Klepac, D. (ed.), HAZU i "Hrvatske 

šume", Zagreb, 184-212 

Matić, S., Oršanić, M. & Anić, I., 1998: Utjecaj 

klimatskih opromjena na strukturu i razvoj šumskih 

ekosustava, In Maceljski, M. (ed.) Zbornik 

radova međunarodnog skupa, prilagodba poljoprivrede 

i šumarstva klimi i njenim promjenama, 

HAZU 239-250 

Matić, S., Anić, I. & Oršanić, M., 1998: Utjecaj 

promjena stanišnih prilika na strukturu, razvoj i 

387

B. Proić: UTJECAJ VODO TEHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 379-390 

proizvodnju nizinskih šumskih ekosustava. In. 

Prpić, B. (Ed) Zbornik radova međunarodne 

konferencije Održivo gospodarsko korištenje nizinskih 

rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko 

šumarsko društvo Zagreb, 83-93 

Mayer, B., 1996: Hidrološki odnosi na području nizinskih 

šuma Pokupskog bazena, Radovi šumarskoga 

instituta Jastrebarsko, Vol. 31(1 -2), 41 -96 

Mayer, B. & Bušić, G., 1998: Primjeri utjecaja 

podneblja na hidrološke i hidropedološke odnose 

u nizinskim šumama Hrvatske s okvirnim 

preporukama, In. Maceljski, M. (ed.), HAZU 

Zbornik radova međunarodnog skupa Prilagodba 

poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, 

251-258 

Potočić, N. & Seletković, I., 2000: Stanje oštećenosti 

šuma u Republici Hrvatskoj 1998. godine, 

Šum. list 124(1-2), 51-56 

Pranj i ć, A., 1996: Dendrokronologija hrasta lužnjaka, 

In Klepac, D,. (ed.), HAZU i "Hrvatske 

šume", 299-305 

Prpić, B., 1975: Posljedice promjene šumske fuitoiklime 

u ekosustavu poplavne šume hrasta lužnjaka, 

JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, 

posebna izdanja, knjiga 2, 87-100 

Prpić, B., 1984: Antropogeni utjecaj na šumske ekosustave 

srednjeg Posavlja u svjetlu sinteze sinhronih 

ekoloških mjerenja, In Dizdarević, M. 

(ed.), III kongres ekologa Jugoslavije, Sarajevo, 

441-445 

Prpić, B., 1986: Studija utjecaja vodne stepenice 

Đurđevac na šumu Repaš, Šum. list 110, 541 - 

551 

Prpić, B., Vidaček, Ž., Rauš., Đ, Matić, S., 

Pranjić,Vranković,A., A., Meštrović, 

Š., Vukelić, J., Seletković, Z., Luk i ć, N., 

Prebježić, P, Skenderović, J., Žnidarić, 

G. Papež, B., Husnjak, S., Špoljar, 

A. Antić, N. Pernar, N., Čavlek, E., 

Tanić, S., Halovanović, D., Zuber, A. 

Šimunović, Z., Prah., Z. & Jančikić, Z. 

1989: Detaljna osnova za hidrološku sanaciju 

šume Repaš, Zavod za istraživanja u šumarstvu 

Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i 

Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u 

Zagrebu, Institut za agroekologiju, Zavod za pedologiju, 

84 

Prpić, B., 1989: Sušenje hrasta lužnjaka (Quercur 

robur L.) u Hrvatskoj u svjédtlu ekološke konstitucije 

vrste, Glasnik za šumske pokuse, Vol. 

25., 1-34 

Prpić, B., Matić, S. Rauš, Đ., Seletković, Z., 

Vukel ić, J., Vranković, A., Pernar, N.,& 

Oršanić, M., 1993: Prethodna studijao utjeca 

388 

ju na okoliš HE Novo Virje, Šumarska komponenta, 

Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskoga 

fakulteta Sveučilita u Zagrebu, 44 

Prpić, B., Vranković, A., Rauš., Matić, S., 

Pranj ić, A. & Meštrović, Š., 1994: Utjecaj 

ekoloških i gospodarskih čimbenika na sušenje 

hrasta lužnjaka u Gospodarskoj jedinici Kalje 

Šumskoga gospodarstva Sisak, Glasnik za šumske 

pokuse, Vol. 30, 361-419 

Prpić, B., 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka, In 

Klepac, D. (ed.), Hrast lužnjask (Quercus robur 

L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume" Zagreb, 

273-298 

Prpić, B., 1998: Uloga šumskih ekosustava u održivome 

razvoju Podravine, In Prpić, B. (ed.), 

Zbornik radova međunarodne konferecije Održivo 

gospodarsko korištenje nizinskih rijeka i 

zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo 

Zagreb i EURONATUR, 10-18 

Prpić, B. iJakovac,H., 1998: Značenje općekorisnih 

funkcija nizinskih šuma u uspopredbi s planiranim 

gospodarskim koristima H.E. Novo 

Virje, In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova međunarodne 

konferencije Održivo gospodarsko korištenje 

nizinskih rijerka i zaštita prirode i okoliša, 

Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i EURO- 

NATUR 53-60 

Prpić, B. & Ani ć, I., 2000: The role of climate and 

hydraulic operations in the stability of the pedunculata 

oak (Quercus robur L.) stands in 

Croatia, Glas. šum. pokuse, 37: 229-239 

Schneider-Jacoby, M., 1998: Održivi razvoj Pomurja 

i Podravine kao mogućnost unapređenja 

graničnog prostora između Austrije, Slovenije, 

Hrvatske i Mađarske, In. Prpić, B., !998: Zbornik 

rado vas međunarodne konferencije Održivo 

gospodarsko korištenje nizinskih rijeka i zaštita 

prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo 

Zagreb i EURONATUR, 70-82 

Seletković, Z. &Tikvić, I., 1998: Klimatska i hidrološka 

funkcija nizinskih šumskih ekosustava, 

In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova međunarodne 

konferecije Održivo gospodarsko korištenje nizinskih 

rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko 

šumarsko društvo Zagreb i EURONATUR, 38-43 

Vajda, Z., 1983: Zaštita šuma, Zagreb 

Vukelić, J. i Baričević,D., 1998: Sukcesija šumskih 

zajednica na području sušenja hrasta lužnjaka 

u Hrvatskoj, In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova 

međunarodne konferencije Održivo gospodarsko 

korištenje nizinskih rijeka i zaštita prirode 

i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb 

i EURONATUR, 23-37

B. Prpić: UTJECAJ VODOTEHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001). 379-390 

SUMMARY: The river valleys of Croatia are home to about 200,000 ha of 

lowland forests with a larger or smaller proportion of pedunculate oak. In different 

humid sites of water valleys, pedunculate oak forms forest ecosystems 

in association with other plant species and the animal community. While 

these ecosystems differ in the composition of plant species, with a multitude of 

hygrophytes, their common feature is a considerable participation of pedunculate 

oak in the tree layer. 

The direct ecological factor contributing to the growth of pedunculate oak 

is water which, whether below the minimum or above the maximum, leads to 

physiological weakening, and frequently to dying of the oak. In the sites of 

presently stable pedunculate oak middle-aged and older stands, water relations 

are considered to be optimal. Among the tree species of lowland forests, 

pedunculate oak is one of the most sensitive. Currently, about 30 % of pedunculate 

oak trees are endangered in Croatia, and they will desiccate before 

reaching their economic maturity. 

Pedunculate oak is capable of surviving climatic excesses, drought and 

very humid years. However, hydro-technical interventions in the forested area 

of the valleys resulting in abrupt changes, cause its decline in all forest . 

ecosystems. 

CONCLUSIONS 

1. Hydro-technical interventions in the woody areas of lowland forests cause 

changes in water relations in different sites of forest ecological systems. 

These changes lead to a disturbed biological balance in forests and the 

dieback of pedunculate oak and other tree species. The experience of the 

forestry profession and science is a sum total of the awareness of 

unfavourable effects of hydro-technical and technical interventions undertaken 

since the beginning of the 20"' century up to the present day. 

Lowland forests represent particularly rich and complex ecological systems 

with high biological diversity of plant and animal species. 

The supply of forest trees with water, the dominant ecological factor of forest 

communities, is especially complex. This factor depends both on the 

physiological potential of the trees and river dynamics. What is particularly 

important are the different ways in which the peduncidate oak root 

systems are supplied with water in varying hydropedological soil units 

and in their transitions. The supply depends on the level of groundwater 

and its capillary movement in the ecological soil profile, which is different 

for almost any tree. It can be assumed with a high degree of certainty 

that almost every tree, and at least groups of trees, in the lowland forests 

of Podravina around Koprivnica and Đurđevac have their own way of 

supply with water, which is mainly in the form of groundwater. In order 

to maintain lowland forests, it is necessary to maintain the present state 

of water relations. 

2. The 1990 Forest Act of the Republic of Croatia and a 1997 by-law estimated 

the biological capital of the Koprivnica-Đurđevac lowland forests, 

comprising both the generally beneficial functions and the raw material 

and energetic function, at 1,822,613,682 DM. This amount exceeds the 

total investment of 987,000,000 DM into the hydropower station Novo 

Virje. 

The annual increment of these forests amounts to 90,783 m\ which is 

5,921,000 DM in market value. This amount does not comprise the value 

of subsidiary forest products (hunting, forest fruit, mushrooms, medicinal 

herbs and others), as well as the value of beneficial forest functions (carbon 

dioxide absorption, water and air cleansing, the influence of forests 

on the climate, maintenance of biodiversity, conservation of the genofund

B. Prpić: UTJECAJ V0D0TEHMČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390 

and others). Roughly, these come to at least 40 million DM using a method 

from a by-law in the Forest Act - The Forest Management Regulation NN 

121/97. According to the available data, the monetary value of electricity 

provided by the hydropower station Novo Virje would be below that 

obtained from the annual increment of the forests it jeopardises. 

3. The lowland area of Podravina around Koprivnica and Đurđevac constitutes 

outstanding natural wealth consisting of well-preserved lowland 

forests, the flow of the river Drava with its river islands, pebbly sandbanks 

and riparian forests, pastures and wet meadows, old Drava backwaters, 

as well as traditional agriculture, hedges and woodlands. The entire area 

is characterised with high biological diversity, while the ecotones, the bordering 

zones between different ecological systems, represent a particular 

rich plant and animal world. 

The natural lowland forests, with a renowned forest of Repas on the left 

bank of the Drava, are highly valuable. There is a proposal to place this 

forest into the category of protected landscapes, but this proposal has not 

been processes yet due to a forced spatial plan with the Novo Virje 

hydropower station. We maintain that in the proposed Dunav, Drava, 

Mura Bioshpere Reserve, the lowland forests, including the forest of 

Repaš, would have a variety of very positive functions. These include natural-protective, 

tourist (ecological, hunting, peasant tourism), water-protective, 

hydrological, climatic, anti-emission and genetic, as well as raw 

materials functions for the development of clean and ecologically acceptable 

timber processing industry. 

4. The final study on the environmental impacts entitled: HE NOVO VIRJE: 

ACCEPTABLE GROUNDWATER REGIME FROM THE STANDPOINT 

OF PRESERVING FOREST ECOSYSTEMS is inadmissible because one 

basic factor was not respected. Namely, experience of a hundred years 

shows that the existing water regime, influencing the development of middle-aged 

and older natural stands with pedunculate oak, is optimal for 

their growth. Furthermore, the calculation on the acceptable regime of 

groundwater is highly questionable, because the capillary movement of 

groundwater as an element of the mentioned calculation was obtained on 

the basis of estimated values, but without laboratory measurements. 

Also, the study encompassed only the forest of Repaš, which represents 

about 25 % of the forests to be affected by the erection of HE N. Virje. This 

forest differs from other forests by its vegetational composition and habitats, 

and therefore the results from RepaÜcannot be applied to all the 

forests in the area. 

5. Dieback of pedunculate oaks in the forest of Repaš occurring during the 

past decade is the consequence of synergistic effects of a gradual drop in 

groundwater levels caused by the erosion of the Drava riverbed. The erosion 

was brought about by the action of the upriver hydropower stations 

(Čakovec, Varaždin, Dubrava), but also of the simultaneous drought to 

which lowland forest ecosystems have adapted through their long history. 

Had the groundwater not dropped due to the erosion of the Drava 

riverbed, the pedunculate oak would have survived the drought with negligible 

consequences. Water management authorities should find a way of 

halting the erosion of riverbeds and thus create more natural conditions 

for the lowland forests downstream of the HE Dubrava. 

Key words: lowland forests of pedunculate oak, climatic excesses, 

hydro-technical interventions, changes in water relations, dieback of pedunculate 

oak 

390

MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU 

U ZAGREBU, UNAPREĐUJU ŠUMARSTVO! 

MASTER'S THESES, DEFENDED AT THE FACULTY OF FORESTRY 

IN ZAGREB, UPGRADE FORESTRY! 

Mario ŠPORČIĆ*, Vend VONDRA** 

SAŽETAK: Poslijediplomski studij na Šumarskom fakultetu osnovan je 

1961. godine. Četrdeset godina poslijediplomskog studija u članku je prikazano 

brojem upisanih kandidata, brojem obranjenih magistarskih radova te 

vremenom potrebnim za uspješan završetak studija. Pregledi su načinjeni 

prema znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima. Cilj je bio, na 

osnovi prikupljenih informacija, načelno ocijeniti poslijediplomski studij. 

Ustanovljenje velik nesrazmjer između broja upisanih i broja uspješno završenih 

poslijediplomskih studija. Akademski stupanj magistra stječe tek svaki 

četvrti postdiplomant. Za završetak studija troši se 3 do 4 puta više vremena 

od predviđenog programom studija. 

Radi procjene doprinosa šumarskim znanjima analizirani su magistarski 

radovi javno obranjeni na Šumarskom fakultetu u Zagrebu u razdoblju od 

1961. do 2001. godine. Detaljne analize obavljene su za obranjene radove iz 

sadašnjeg studijskog područja Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. 

Analiza do sada obranjena 33 rada, tog znanstvenog studija, obavljena je 

prema: godinama obrane, obujmu rada, obliku priloga i iskazivanja rezultata, 

definiranosti cilja i izboru metoda, znanstvenim mikropodručjima, korištenoj 

literaturi, oblikovanju naslova, primjenjivosti rezultata, kategoriji rada i 

drugim kriterijima raščlambe. 

Rezultati dobiveni analizama pokazuju da je poboljšanje kvalitete radova 

moguće ostvariti kod većine promatranih sastavnica. 

K Ij učne r ij e č i : poslijediplomski studij, magistarski rad, kadrovi u šumarstvu, 

razvoj šumarstva 

Od osnutka Poljoprivredno-šumarskog fakulteta 

(1919) poslijediplomska nastava provodila se sporadično 

i individualno, a nakon završetka Drugog svjetskog 

rata poprimila je oblik kraćih tečajeva. Veći dio 

nastave imao je seminarski i raspravljački karakter. 

Važan dio tečajeva bile su terenske radionice i rasprav- 

* Mario Šporčić, dipl. ing., Zavod za organizaciju i ekonomiku 

šumarstva. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska25, 

10000 Zagreb 

** Vencl Vondra, izv. prof. dr. sc. Zavod za organizaciju i ekonomiku 

šumarstva, Šumarski faku 1 ^'. oveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 

25, 10000 Za|*-,.j 

1. UVOD - Introduction 

ljaonice (tzv. studije slučajeva). Osamostaljenjem Šumarskog 

fakulteta (1960) poslijediplomska nastava 

počinje se odvijati organizirano kao semestralna nastava 

3. stupnja. Reorganizacijama studija 1988. i 1994. 

oblikovanje poslijediplomski studij kakav i danas postoji 

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. 

Dva su obrazovna programa: jednogodišnji za specijalizaciju 

i dvogodišnji za znanstveno usavršavanje. Kolegiji 

su podijeljeni na obvezne predmete pojedinog 

znanstvenog usmjerenja, na obvezne izborne predmete 

dvaju usmjerenja te na slobodne izborne predmete. Na 

Šumarskom odsjeku ustrojeno je sedam programa specijalizacije 

i osam znanstvenih poslijediplomskih studija. 

391

M. Sporčić. V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404 

Poslijediplomski studij ponajprije je namijenjen 

znanstvenom usavršavanju šumarskih stručnjaka iz 

prakse, te budućih nastavnika i znanstvenika za potrebe 

Fakulteta i Šumarskog instituta. Pored diplomiranih 

inženjera šumarstva, nastavu pojedinih usmjerenja 

mogu također upisati: diplomirani inženjeri poljoprivrede, 

diplomirani arhitekti i diplomirani ekonomisti. 

Studij završava izradom i javnom obranom specijalističkog 

odnosno magistarskoga rada. 

Silobrčić 1989., za magistarski rad navodi definiciju 

Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu: "Magistarska 

teza je obrada određene teme koja predstavlja 

ili originalne podatke i zaključke, ili obrađuje neku 

temu u takvom obliku da se njen sadržaj može smatrati 

vrijednim za objavljivanje." 

Magistarskim radom kandidat dokazuje da zna ocijeniti 

važnost problema i izabrati predmet istraživanja, 

da poznaje znanstvene metode i da ih umije znalački 

koristiti. Potvrda je to sposobnosti znanstvenog razmišljanja 

i rješavanja problema. Stoga završeni poslijediplomanti 

predstavljaju šansu unapređenja ljudskog resursa 

u šumarstvu. Hoće li oni pridonijeti razvoju područja 

za koje su dodatno osposobljeni vjerojatno će 

dodatno ovisiti i o sinergijskom učinku utjecajnih čimbenika 

radnog okruženja. 

2. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA 

Zakonom o visokim učilištima (1996) i Statutom 

Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1997) 

definirani su vrijeme i postupci za odobrenje, izradu i 

javnu obranu magistarskih radova. 

Kako je od osnivanja poslijediplomskog studija na 

Šumarskom fakultetu (1961) prošlo četrdeset godina, 

smatralo se potrebnim prikupiti informacije kojima bi 

se 40-godišnji proces poslijediplomskog studija 

stručno i objektivno prikazao. Iz knjige "Sveučilišna 

šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998" mogu se 

iščitati podaci koji se svode samo na broj obranjenih 

magistarskih radova. Tom su broju pridodani naslovi 

radova, imena autora, godina obrane. 

3. METODE PROVEDENIH ISTRAŽIVANJA 

Pri prikupljanju pokazatelja o tijeku poslijediplomskog 

studija korištena je arhiva studentske referade. Za 

svakog studenta bilježeno je: godina upisa, usmjerenje 

te eventualno godina obrane i naslov magisterija. 

Kako je nastavni plan za poslijediplomski studij mijenjan 

u dva navrata (1988 i 1994), mijenjani su i nazi- 

U stručnoj javnosti većine gospodarskih i/ili odgovarajućih 

znanstvenih područja nisu dovoljno prisutni 

problemi znanstvenog i stručnog osposobljavanja i 

usavršavanja kadrova za poslove koje oni obavljaju. 

Također nije u dovoljnoj mjeri istražena iskorištenost 

onih kadrova koji su rješavanjem problema sposobni 

poticati i ostvarivati unapređenja. 

S ciljem proširenja podataka i informacija o tom 

značajnom području osposobljavanja šumarskih stručnjaka 

prikazana je geneza poslijediplomskog studija 

na Šumarskom fakultetu. Prikazani su opći podaci i informacije 

o interesu za poslijediplomski studij, broju 

upisanih i broju završenih studija. U dijelu detaljnih 

analiza odabrani su magistarski radovi iz studijskog 

usmjerenja s trenutačnim nazivom Ekonomika šumskogospodarskih 

resursa'. Za to područje analizirani su 

svi javno obranjeni radovi u razdoblju od 1961. do 

2001. godine. 

Sintetskim povezivanjem kvalitativnih i kvantitativnih 

pokazatelja nastojalo se načelno ocijeniti poslijediplomski 

studij, a za odabrano područje studija, nizom 

pokazatelja dobivenih analizom magistarskih radova, 

posredno procijeniti vremenski trend promjena i 

unapređenja tog studija od osnutka (1961) do sada 

(2001). 

- Scope and objective of research 

Analizom magistarskih radova nastojalo se vrednovati 

njihov doprinos razvoju znanosti u šumarstvu. 

Tvrdnja zadana u naslovu članka poslužila je kao moto 

za formiranje kriterija pri analizama. Analizirani su 

samo radovi koji su napisani i obranjeni iz područja 

Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. Time je izbjegnuta 

metodološka pogreška ispitivanja - nisu analizirani 

radovi iz ostalih stručnih podaičja, jer za njih 

autori analiza nisu dostatno osposobljeni. I pored toga 

skupne informacije o poslijediplomskome studiju 

predstavljaju važan prikaz stanja te se mogu uporabiti 

kao podloga možebitnih promjena i unapređenja postojeće 

prakse. 

Methods of conducted investigations 

vi te broj znanstvenih usmjerenja. Budući da su današnja 

usmjerenja proizašla iz prijašnjih, distribucija broja 

studenata je napravljena prema postojećim usmjerenjima. 

Analiza magistarskih radova obuhvatila je pretraživanje 

dostupnih radova prema unaprijed određenom 

1 Studij je od 1961. do 1980. nosio naslov Ekonomika šumarstva i organizacija rada u šumarstvu. U razdoblju od 1981. do 1988. studiju je 

dva puta mijenjan naslov: (1) Znanstvena organizacija i ekonomika šumarstva, (2) Organizacija i ekonomika šumarstva. Od 1994. godine 

do sad studij postoji pod nazivom Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. U dostupnim objavljenim dokumentima, pravilnicima, statutima 

i monografijama o studiju šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zagrebu nisu obrazloženi razlozi relativno čestih promjena naziva tog 

studija. Na osnovi provedene analize sadržaja postojećeg nastavnog programa za taj studij, mišljenja smo da bi najpovoljniji naslov za to 

poslijediplomsko područje bio Unapređenje organizacije i ekonomike u šumarstvu. 

392

M. Šporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 391-404 

postupku. Postupak pretraživanja sastojao se od čitanja 

uvoda, opisa zadaće i cilja rada, primijenjenih metoda 

za ostvarenje cilja, rasprave i zaključaka o rezultatima 

te sažetka rada. Ustanovljeni su likovni oblici priloga i 

rezultata; prebrojene su radu pripisane jedinice literature 

i jedinice ostalih korištenih izvora. Slijedeći una 

prijed definiran postupak (naputak za pretraživanje) 

prikupljena su 22 podatka o svakom radu. 

Po obavljenom pretraživanju podaci su uneseni u 

računalo. Dio rezultata analize pretraživanjima formirane 

baze podataka bit će prikazan u daljnjim dijelovima 

ovoga rada. 

4. INFORMACIJE O POSLIJEDIPLOMSKOM STUDIJU 

Information on postgraduate study 

4.1. Upis poslijediplomskog studija - Enrollment on a postgraduate study 

Radi prikaza distribucije studenata upisanih na poslijediplomski 

studij formirana je tablica 1. U njoj je 

prikazana raspodjela upisanih studenata s obzirom na 

znanstvena usmjerenja i godine upisa. Zbog preglednosti, 

četrdesetgodišnje razdoblje podijeljeno je u petgodišnje 

razrede. Kandidati koji su tijekom vremena 

pohađali poslijediplomsku nastavu pod drugim, različitim 

nazivima pojedinih usmjerenja, razdijeljeni su u 

osam skupina prema usmjerenjima koja sada postoje 

na poslijediplomskom studiju Šumarskog odsjeka na 

Šumarskom fakultetu u Zagrebu. To su: 

UZGŠ - Uzgajanje šuma - Forest Silviculture 

URS - Uređivanje šuma - Forest Management 

ISKS - Iskorištavanje šuma - Forest Harvesting 

OPPRO - Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih 

objekata - Space arrangement of parks and natural 

recreational facilities 

OŠD - Oplemenjivanje šumskog drveća - Breeding of 

Forest Trees 

FG - Fovno gospodarstvo - Hunting management 

ZŠ - Zaštita šuma - Forest Protection 

EŠGR - Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa - 

Economy of forest-management resources 

U daljnjim će se prikazima umjesto punog naziva koristiti 

skraćena slovna oznaka znanstvenog usmjerenja. 

U promatranom razdoblju poslijediplomski studij je 

upisalo ukupno 846 kandidata. Godine 1967., 1968. i 

1994. poslijediplomskoj nastavi nije pristupio niti jedan 

kandidat, a najveći broj upisnika (62) zabilježen je 

1988. godine. Svake godine, poslijediplomski studij 

prosječno upisuje 21 polaznik. 

Od ukupnog broja upisnika, 87 % ih se odlučilo za 

znanstveni poslijediplomski studij. Zbog malog udjela 

polaznika specijalizacija (13 %) nije napravljena posebna 

raspodjela. Formirana tablica predstavlja objedinjene 

podatke za znanstveni i specijalistički studij. 

Može se zaključiti daje u posljednja dva desetljeća 

interes inženjera šumarstva za znanstvenim usavršavanjem 

znatno narastao u odnosu na prve dvije dekade 

postojanja poslijediplomskog studija. Razlike u broju 

studenata u pojedinim razdobljima moglo bi se objasniti 

dodatnim istraživanjima, koja bi uključila i utjecaj 

čimbenika iz šireg okruženja (društvenoga, političkoga, 

ekonomskoga) promatranog razdoblja. 

Tablica 1. Distribucija upisnika poslijediplomskog studija po znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima 

Table 1 Distribution of enrolled postgraduate study students by scientific orientation and five-year periods 

Znanstveno 

usmjerenje 

Scientific 

orientation 

UZGŠ 

URS 

ISKS 

OPPRO 

OSD 

LG 

ZS 

ESGR 

Ukupno 

Total 

Zajedno, N" 

Altogether, N" 

Udjeli upisanih poslijediplomskih studija po usmjerenjima i godinama 

Share of enrolled postgraduate study students by orientation and years 

61-65 66-70 71-75 76-80 81 -85 86-90 91-95 96-00 

Relativni udjeli, % - Relative shares, % 

30,43 

10,87 

2,17 

4,35 

13,04 

17,39 

21,74 

100,00 

46 

15,38 

7,69 

19,23 

3,85 

1,92 

9,62 

42,31 

100,00 

52 

11,61 

14,29 

18,75 

27,68 

2,68 

5,36 

19,64 

100,00 

112 

9,57 

8,51 

15,96 

34,04 

1,06 

1,06 

11,70 

18,09 

100,00 

94 

13,33 

15,83 

11,67 

28,33 

3,33 

2,50 

15,83 

9,17 

100,00 

120 

26,95 

14,18 

10,64 

21,28 

2,13 

7,80 

8,51 

8,51 

100,00 

" broj upisanih poslijediplomskih studija - Number of postgraduate study enrollment 

141 

19,33 

16,00 

14,67 

19,33 

2,00 

11,33 

8,67 

8,67 

100,00 

150 

22,90 

10,69 

6,11 

28,24 

2,29 

13,74 

11,45 

4,58 

100,00 

131 

Zajedno 

Altogether 

% 

18,56 

13,00 

12,53 

23,29 

2,84 

5,91 

10,52 

13,36 

100.00 

N« 

157 

110 

106 

197 

24 

50 

89 

113 

846 

393

M. Šporčić. V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404 

Iz prikazanih distribucija upisanih studenata može 

se pretpostaviti da su kandidati preferirali znanstvene 

discipline OPPRO i UZGŠ, a da su ih znanstvene discipline 

OŠD i LG manje zanimale. Velik udio upisnika 

OPPRO-a objašnjava šira mogućnost zaposlenja i činjenica 

da to usmjerenje pored diplomiranih inženjera 

šumarstva mogu upisati i diplomirani inženjeri poljoprivrede 

i diplomirani arhitekti. 

Slični rezultati dobiveni su ispitivanjima distribucija 

tema diplomskih radova po znanstvenim područji 

ma. Naime, pri odabiru teme diplomskog rada studenti 

također preferiraju OPPRO i UZGŠ, dok naglašeno 

manji interes pokazuju za OŠD i ESGR (Vondra, 

1993). 

Valjalo bi ispitati jesu li postojeća struktura poslijediplomskog 

studija i distribucije broja studenata posljedica 

potreba nastalih u praksi, ili ona proizlazi iz 

nekih drugih razloga. 

4.2. Završetak poslijediplomskog studija - End of postgraduate study 

Nakon uspješno završenog studija, položenih ispita, 

izrade, povoljne ocjene i obrane magistarskog, odnosno 

specijalističkog rada, studentu se izdaje diploma 

kojom stječe znanstveni naziv magistra znanosti, odnosno 

stručni naziv magistra specijalista. 

Uvjeti i postupci za stjecanje akademskog stupnja 

magistra određeni su Zakonom o visokim učilištima 

(1996), Statutom Sveučilišta u Zagrebu i Statutom Šumarskog 

fakulteta ( 1997). 

U tablici 2. prikazana je distribucija magistarskih radova 

po znanstvenim usmjerenjima i godinama obrane. 

U četrdeset godina postojanja poslijediplomskog 

studija šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u 

Zagrebu, obranjena su 194 rada. Od toga je 180 (93 %) 

znanstvenih magistarskih radova i 14 (7 %) specijalističkih 

radova. 

Najviše radova izrađeno je iz područja UZGŠ 

(21 %), što je i rezultat velikog broja studenata koji 

upisuju to usmjerenje. Zatim slijede URŠ i EŠGR sa po 

18 % obranjenih magisterija. 

Mali broj radova u prvom razdoblju objašnjava činjenica 

daje tih godina tek počelo organizirano odvijanje 

poslijediplomske nastave u klasičnom obliku. Naime, 

kako je postdiplomski studij osnovan 1961. godine, 

u tom razdoblju nije niti bilo puno kandidata koji bi 

mogli magistrirati. 

Posljednje razdoblje ostaje otvoreno. Pet novih magistara 

u četiri mjeseca 2001. godine, ukoliko se ne 

radi o slučajnosti, povoljan su pokazatelj trenda znanstvenog 

usavršavanja stručnjaka za potrebe šumarstva. 

Iz postojeće distribucije proizlazi da svake godine, 

u prosjeku, poslijediplomski studij uspješno završava 5 

studenata. 

Tablica 2. Distribucija obranjenih magistarskih radova po znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima 

Table 2 Distribution of defended master's theses by scientific orientation and five-year periods 

Znanstveno 

usmjerenje 

Scientific 

orientation 

UZGŠ 

URS 

ISKS 

OPPRO 

OSD 

LG 

ZS 

ESGR 

Ukupno 

Total 

Zajedno, N b 

Altogether, N h 

Udjeli brojeva magistarskih radova po godinama i usmjerenjima 

Share of number of master's theses by years and orientation 

61 -65 66-70 71 -75 76-80 81 -85 86-90 91 -95 96-00 01 - 


66,67 

33,33 

100,00 

3 

18,18 

9,09 

27,27 

18,18 

27,27 

100,00 

11 

31,82 

22,73 

4,55 

9,09 

31,82 

100,00 

22 

11,54 

7,69 

34,62 

3,85 

7,69 

15,38 

19,23 

100,00 

' broj magistarskih radova - Number of master's theses 

394 

26 

13,04 

30,43 

17,39 

13,04 

4,35 

13,04 

8,70 

100,00 

23 

14,29 

19,05 

4,76 

9,52 

9,52 

9,52 

14,29 

19,05 

100,00 

21 

23,33 

16,67 

6,67 

16,67 

3,33 

6,67 

13,33 

13,33 

100,00 

30 

26,42 

16,98 

15,09 

7,55 

3,77 

7,55 

7,55 

15,09 

100,00 

53 

40,00 

20,00 

20,00 

20,00 

100,00 

5 

Zajedno 

Altogether 

% 

21,13 

18,04 

12,37 

7,73 

6,70 

4,64 

11,34 

18,04 

100,00 

N" 

41 

35 

24 

15 

13 

9 

22 

35 

194

M. Šporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski liši br. 7 8, CXXV (2001). 391-404 

4.3. (Ne)uspješno završen poslijediplomski studij 

(Non)successfully completed postgraduate study 

Iz prethodnih tablica (1, i 2.) može se zaključiti da 

između broja onih koji upisuju poslijediplomski i onih 

koji ga uspješno završavaju postoji veliki nesrazmjer. 

Od 846 upisanih studenata 194 njih je uspješno završilo 

studij. Ako se taj odnos ublaži izostavljanjem upisanih 

studenata u posljednjih pet godina (kandidati koji 

tek trebaju magistrirati), i nadalje ostaje činjenica da 

akademski stupanj magistra stječe tek svaki četvrti 

postdiplomant. 

Pokazatelji za cijelo razdoblje prikazani su na slici 

1. Grafički prikaz, pored u tablicama prikazanih podataka 

uključuje i udio "magistara" u ukupnom broju 

postdiplomanata. 

Slika 1. Distribucije relativnih frekvencija u studijskim područjima prema ukupnom broju upisanih i ukupnom broju 

uspješno završenih studenata 

Figure 1 Distributions of relative frequences in study fields with regard to total enrollment and total number of students 

who completed their study successfully 

Na slici 1. uočavaju se dva ekstrema. Znanstveno 

usmjerenje OŠD sudjeluje u broju upisanih poslijediplomskih 

studija s najmanjim brojem kandidata, no 

čak 54 % njih, stoje znantno iznad prosjeka, uspješno 

završava studij. S druge strane područje OPPRO ima 

najviše upisanih studenata, a samo 7,6 % ih je 

okončalo studij obranom magisterija. 

Procjena je autora da bi udio kandidata koji ne 

završavaju studij smio iznositi najviše 30 %. Međutim, 

Proučavajući razvoj poslijediplomskog studija uočeno 

je pravilo s početka studija koje glasi: pristupnih 

mora najkasnije godinu dana nakon završenog studija 

položiti sve ispite i predati samostalan rad. U razdoblju 

od 40 prošlih godina mijenjali su se propisi kojima 

su normirana pravila poslijediplomskih studija u Hrvatskoj. 

Sadašnji Zakon o visokim učilištima (članak 

50, stavak 2) određuje da magistarski ili doktorski rad 

koji nije obranjen u roku deset godina od dana prihvaćanja 

teme rada, podliježe ponovnom postupku prihvaćanja. 

Od 1996. godine, vjerojatno u ovisnosti o zakonskim 

rješenjima, vrijeme od upisa do završetka studija 

situacija je upravo suprotna, približno 30 % je udio 

onih kandidata koji polože sve ispite, izrade i obrane 

magistarski rad. 

Gotovo jednako stanje postoji na dodiplomskom 

studiju. U razdoblju 1960 - 1990 šumarstvo je diplomiralo 

samo 24 % upisanih studenata na prvu godinu 

studija (Biskup, 1995). 

4.4. Od upisa do obrane - From enrollment to defense 

ima nagli trend skraćenja. U sadašnjem procesu valja 

upozoriti na dvije karakteristične grupe postiplomaca. 

U prvu ulaze budući znanstvenici/nastavnici na fakultetima 

ili institutima. U drugoj grupi su studenti koje 

na studij šalju poslodavci ili mu oni pristupaju iz osobnih 

potreba. Pouzdano se može tvrditi da će za prvu 

grupu studenata vrijeme studija biti ograničeno na četiri 

godine. U preostale dvije podgrupe i dalje će studij 

trajati duže ili ga veći dio polaznika neće završavati. 

Na slici 2. prikazano je vrijeme (godine) od upisa do 

završetka studija za one studente koji su studij završili. 

395

VI. Sporčić, V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 391-404 

Slika 2. Prosječno vrijeme od upisa studija do obrane završnog rada po studijskim usmjerenjima 

Figure 2 Average time from the study enrollment to the defense of the master's thesis by study orientations 

Na slici se nalaze podaci i za specijalistički studij 

iako je za njega slika "iskrivljena". To stoga što je iz 

područja URŠ, ISKŠ, OPPRO i ZŠ do sada obranjen 

samo po jedan specijalistički rad. 

Vrijeme u kojemu su kandidati završavali studij 

kreće se u rasponu od najmanje 2 do najviše 24 godine. 

Od upisa poslijediplomskog studija do obrane magistarskog 

rada prosječno je bilo potrebno oko 8 godina. 

Sa slike 2. uočava se da se studij na znanstvenim usmjerenjima 

URS i LG, završavao u nešto kraćem vremenu 

(za oko 6 godina). Općenito se nameće zaključak 

daje za završetak studija utrošeno 3 do 4 puta više vre 

mena od predviđenog programom studija. 

Dodiplomski i poslijediplomski studij šumarstva 

karakterizira dužina trajanja studija. Usporedbom tog 

pokazatelja s ostalim studijima Sveučilišta u Zagrebu i 

studijima na ostalim sveučilištima u Hrvatskoj, dobio 

bi se odgovor da lije to posebnost studija šumarstva ili 

možda temeljna karakteristika zajedno ili sva sveučilišta 

u Republici Hrvatskoj. 

U razdoblju koje slijedi informacije toga tipa trebale 

bi biti jedno od polazišta za unapređenje i promjene 

pri redizajniranju visokoškolskog obrazovanja. 

5. ANALIZA MAGISTARSKIH RADOVA - Analysis of master's theses 

5.1. Zajedničke informacije o magistarskim radovima - General information on master's theses 

Od ukupno 35 obranjenih magistarskih radova s usmjerenja 

"prethodnica'' i današnjeg usmjerenja Ekonomika 

šumsko-gospodarskih resursa analizirano je njih 

33. Po jedan primjerak rada odlaže se u fakultetskoj 

knjižnici, jedan se prosljeđuje u Nacionalnu sveučilišnu 

biblioteku, a ostali ostaju kod mentora i članova 

komisije. Međutim, ako se neki radovi ne nalaze kod 

mentora, vrlo teško se mogu naći u knjižnici fakulteta i 

Sveučilišnoj biblioteci. Iz tih razloga analizom nisu 

obuhvaćena dva rada iz 60-tih godina. Oni su ostali nedostupni. 

Prema obujmu, radovi imaju 71 do 231 stranicu ili 

prosječno 126 stranica. Svi radovi zajedno napisani su 

na 4154 stranica. 

Broj pripisanih literaturnih jedinica po radu kreće 

se od 4 do najviše 137, s prosjekom od 46 izvora. U 

ukupnom broju literaturnih jedinica strana literatura 

sudjeluje sa 19 %. Njen broj se kreće od nule do najviše 

37, s prosjekom od 9 stranih izvora po radu. Najčešća 

je inozemna literatura napisana na engleskom jeziku 

396 

(46 %). Za engleskim jezikom slijede izvori na slovenskom 

(21 %) i njemačkom jeziku (12 %). Preostalih 

21 % uporabljene inozemne literature napisano je na 

više jezika (ruski, češki, francuski i dr.). 

Ostali korišteni izvori (gospodarske osnove, arhivski 

materijal, statistički godišnjaci, zakoni, pravilnici i 

ostalo) kretali su se od nule do najviše 18, s prosjekom 

od 4 jedinice po radu. 

Naslov, najizloženiji i najčitaniji dio rada, predugačak 

je kod 7 radova. Naslov mora sa što manje riječi 

točno opisati sadržaj članka, magistarske ili doktorske 

teze, (Silobrčić, prema Day u, 1989). Kod 14 

radova naslov je nedostatno stručno određen (preekstenzivan 

i preopćenit). Jasan i precizan naslov ima 12 

(37 %) radova. Za 4 rada (iz početnog razdoblja) naslov 

se ne nalazi na naslovnici rada. 

Pisaćim je strojem napisano 16 radova, a na računalu 

17. Prvi rad napisan na računalu pojavio se u 1987. 

godini. Svi kasniji radovi pisani su na računalima.

M. Sporčić, V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 391-404 

Velik broj radova (73 %) tehnički je zadovoljavajuće 

opremljen. Nepreglednost, skromnost ili pretjeranost 

u tehničkom uređenju ustanovljeni su u manjem 

broju radova (7). Zavidna razina tehničkog oblikovanja 

postignuta je uporabom računalskih programa. U 

dijelu radova prepoznaje se neujednačenost likovnog 

izraza. S obzirom da je većini autora magistarski rad 

prvi samostalni znanstveni rad bilo bi prezahtjevno u 

njemu očekivati visoku likovnu i informacijsku razinu 

priloga iskazivanja rezultata. 

S obzirom na "likovne" oblike rezultata i priloga 

ustanovljeno je: Tablice su sastavni dio svih radova. 

Njihov broj kreće se od 6 do 94, a prosječno ih je 34 po 

jednom radu. Grafičke prikaze sadrži 27 (82 %) radova. 

Najviše je zabilježeno 77 grafičkih prikaza s prosjekom 

od 15 grafova po radu. Broj fotografija kreće se od nule 

do najviše 43, s prosjekom od 8 po radu. Fotografijama 

je ilustrirano 19 radova. Opće ili tematske karte sadrži 

pola analiziranih radova. Njihov se broj kreće od nule 

do 14 te na svaki rad prosječno dolazi po jedna karta. 

Ostale oblike rezultata ili priloga (sheme, skice, dijagrami 

tijeka, crteži i dr.) imaju 22 rada (67 %), najviše 

je 40, a prosječno su 4 takva prikaza po radu. Svaki rad 

u prosjeku sadrži oko 60 "likovnih" prikaza rezultata i 

priloga. 

Tri rada nemaju sažetak. U 10 sažetaka naveden je 

sadržaj rada, ali nema informacija o metodama, rezultatima 

i zaključcima. U 20 radova sažeci sadrže i te informacije. 

U samo 7 radova sažetak je napisan i na 

stranom jeziku, u 6 na engleskom i u jednom na francuskom. 

Samo tri rada sadrže životopis autora. 

Neujednačenost radova prema pokazateljima i sastavnicama 

radova ukazuje na izostanak minimuma 

normiranih kriterija o obvezatnim sastavnicama magistarskoga 

rada. Također valja naglasiti nedostatak literature 

o metodama i tehnologijama nastanka i objave 

znanstvenih radova. Radovi izrađeni i objavljeni u posljednjim 

godinama znatno su ujednačeniji po tim kriterijima 

vrednovanja. 

5.2. Podjela magistarskih radova u uža stručna (znanstvena) područja 

Breakdown of master's theses into specific expert (scientific) areas 

Za prikaz zastupljenosti problema i pitanja kojima 

se bave autori magistarskih radova formirana je tablica 

3. Teme (teze) radova podijeljene su u 9 grupa. Radi jednostavnijeg 

prikaza svaka ima određen slovni kod 

(A...I). 

A- Racionalizacija rada - Rationalization of work 

B - Ekonomika rada i ekonomika proizvodnje - Work 

economy and production economy 

C - Fiziologija rada - Work physiology 

Tablica 3. Podjela magistarskih radova u uža stručna (znanstvena) područja 

Table 3 Breakdown of master's theses into specific expert (scientific) areas 

Stručno 

područje 

Expert field 

A 

B 

C 

D 

E 

F 

G 

H 

I 

Ukupno 

Total 

Zajedno, N u 

Altogether, N c 

D - Norme i normativi u šumarskoj proizvodnji - Standards 

and quotas in forestry production 

E - Planiranje sastavnica radova u šumarstvu - Scheduling 

work segments in forestry 

F - Informatika u šumarstvu - Information technology 

in forestry 

G - Ekonomika šuma - Economy of forests 

H - Šumarska sociologija - Forestry sociology 

I - Ustroj šumarstva - Forestry organizational structure 

Udjeli tema magistarskih radova po godinama i područjima 

Share of topics of master's theses by years and fields 

61 -65 66-70 71 -75 76-80 81 -85 86-90 91 -95 96-00 01 - 


100,00 

100,00 

1 

100,00 

100,00 

1 

14,29 

28,57 

28,57 

14,29 

14,29 

100,00 

7 

60,00 

40,00 

100,00 

5 

50,00 

50,00 

100,00 

2 

25,00 

25,00 

25,00 

25,00 

100,00 

c broj analiziranih magistarskih radova - Number of analyzed master's theses 

4 

75,00 

25,00 

100,00 

4 

25,00 

12,50 

12,50 

50,00 

100,00 

8 

100,00 

100,00 

1 

Zajedno 

Altogether 

% 

24,24 

30,30 

3,03 

6,06 

6,06 

3,03 

21,21 

3,03 

3,03 

100,00 

N e 

8 

10 

1 

2 

2 

1 

7 

1 

1 

33 

397

M. Šporćić, V. Vomira: MAGISTARSKI RADOVI. OBRAN.IHNI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 391-404 

Podaci iz tablice 3. upućuju da su kandidati (možda 

kandidati zajedno s mentorima ili u nekoj inoj varijanti 

odlučivanja) najveću važnost pridavali ekonomskim pitanjima. 

Najčešće su rješavani problemi proizvodnosti, 

ekonomičnosti i rentabilnosti proizvodnje u šumarstvu. 

Čitanjem sastavnih dijelova rada (uvoda, cilja rada, 

primijenjenih metoda, rasprave i zaključka) dobivene 

Tijekom 40-godišnjeg razdoblja u znanstvenom području 

organizacija i ekonomika šumarstva u prosjeku 

su svakih pet godina bila promovirana četiri nova 

magistra znanosti. 

5.3. Definiranost zadaće i cilja teze magistarskog rada 

Determination of scope and objective of master's thesis 

Jasno postavljen i precizno opisan cilj rada osnovni ostalih 13 radova bilo je potrebno pročitati uvodna po 

je vrijednosni kriterij za čitanje napisanog i objavljeglavlja (uvod, predgovor, predmet rada) u kojima je iznog 

rada (Vondra, 1993). Utemeljen i jasno opisan među ostalog "utopljen" i cilj istraživanja. 

cilj, omogućuje čitatelju da formira vlastiti stav u vezi Dodatnim čitanjem ustanovljeno je daje cilj jasno i 

s detaljnijim upoznavanjem i eventualnim proučava precizno opisan u 25 radova (76 %). U osam radova 

njem rada. 

opis nije zadovoljio postavljene kriterije. 

U 20 radova zadaća i cilj su izdvojeni i opisani u 

posebnom poglavlju. Za procjenu definiranosti cilja u 

5.4. Definiranost primijenjenih metoda pri rješavanju zadaće 

Determination of methods applied in fulfilling the scope 

Važnost metoda istraživanja je vrlo velika. U tome bi 

poglavlju čitatelj morao doznati kako je autor radio, tj. 

sve podrobnosti o sredstvima i postupcima tako da drugi 

znanstvenik, radi provjere, može ponoviti sve opisane 

postupke i dobiti slične rezultate (Silobrčić, 1989). 

Provedena analiza pokazala je sljedeće: u 7 radova 

nedostaje posebno opisani prikaz primijenjenih metoda; 

u 4 rada opis metoda je nejasan i nepotpun; dobro, 

jasno i precizno opisane metode pronađene su u 22 

rada (67 %). 

5.5. Primjenjivost rezultata 

Polazeći od pretpostavke da obranjeni magistarski 

radovi doprinose znanju o šumskim radovima i 

šumarskoj proizvodnji nastojalo se procijeniti u kojoj 

mjeri se postignuti rezultati mogu primijeniti u praksi. 

Pri tome treba reći da fundamentalna i primijenjena 

(aplikativna) istraživanja nisu suprotna, te da između 

njih najčešće nema oštre granice. I pored istaknutih 

metodoloških teškoća, nastojalo se objektivno prosuditi 

karakter rada. 

Rezultati šest radova predstavljaju upoznavanje općih 

zakonitosti. Autori u raspravi o rezultatima istraživanja 

ne spominju i ne ističu prijedloge u vezi s primjenom 

rezultata u šumarskoj praksi. Rezultati takvih istraživanja 

mogu neposredno potaknuti razvoj novih 

tehnologija i njihovih primjena. Podjednaka je vjerojatnost 

da se to neće dogoditi. Posebna je vrijednost rezultata 

tog karaktera u poticanju ideja ža nova ili različita 

razmišljanja o cjelovitosti nekih procesa i/ili pojava. 

398 

Temeljem ustanovljenih činjenica može se reći da 

bi pri oblikovanju pisanog dijela rada toj značajnoj sastavnici 

trebalo posvetiti više pažnje i time ostvariti 

ukupno višu razinu rada. Ponovljivost pokusa u podjednakim 

uvjetima jedan je od osnovnih kriterija za vrednovanje 

rezultata stručnog i znanstvenog članka 

(rada). Stoga se izostavljanje opisa metoda smatra velikim 

nedostatkom u radu (Vondra, 1993). 

Applicability of results 

U 11 radova vrednovano je postojeće stanje u šumarstvu 

(način rada, poslovanja...). Istaknute su manjkavosti 

i nedostaci te ukazano na mogućnosti unapređenja 

i poboljšanja stanja. 

Istraživanja u pet radova usmjerena su na odabir 

boljeg od više poznatih i korištenih načina rada, dok se 

u 11 radova (slučajeva) rezultatima predlaže konkretna, 

nova i bolja inačica rada ili poslovanja. 

Iz navedenog slijedi da se magistarskim radovima 

otprilike u 80 posto slučajeva rješavaju praktični problemi 

s kojima se šumarski inženjeri susreću u svakodnevnom 

radu. Rezultati takvih istraživanja doprinose 

unapređenju postojeće šumarske prakse. Primijenjena 

(ili aplikativna) istraživanja provode se s osnovnim ciljem 

da se stečeno znanje primjeni na razvoj novih tehnologija 

i povećanje materijalnog blagostanja ljudskog 

društva (Lukić, 1993). Zanimljivo bi bilo ispitati koliko 

je istraženih rješenja doista primijenjeno u praksi. 

5.6. Kategorizacija magistarskih radova - Classification of master's theses 

su informacije na osnovi kojih je rad svrstan u jednu od 

pet uvjetnih kategorija. Pri kategorizaciji metodološku

M. Sporčić, V. Vendra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGRhBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404 

teškoću predstavlja formiranje kriterija razvrstavanja u 

neku od kategorija. Svaki rad složen je od više sastavnica 

i istodobno bi ga se moglo razvrstati u više razreda 

(kategorija). Pri razvrstavanju dosljedno je primijenjeno 

načelo svrstavanja rada u kategoriju za koju je 

određena veća "težina" obilježja ("ekspanzija znanja" 

ispred "stanja područja" i si.) 

K 1 - "stanje područja" - Radovi u kojima je autor na 

osnovi literature i vlastitog pristupa kritički dao sustavan 

prikaz "stanja područja" koje opisuje (4 rada). 

K 1 - "state of field" - Papers in which the author gave 

critically a systematic survey of the "state of field" he 

described, based on literature references and his own 

approach (4 papers). 

K 2 - "ekspanzija znanja" - Radovi koji ne otkrivaju 

nove spoznaje, ali daju korisne rezultate te proširuju 

znanje. Zaključivanje se temelji na povezivanju postojećih 

znanja i rezultata vlastitih pokusa (6 radova). 

K 2 - "knowledge expansion" - Papers that do not reveal 

knew conceptions, but give useful results and expand 

knowledge. Conclusions are based on cross-referencing 

the actual knowledge and the results of the 

author's tests (6 papers). 

K 3 - "teoretsko-metodološki karakter" - Radovi koji 

nude ideju, novi način, mogućnost rješavanja problema 

Slika 3. Distribucija magistarskih radova po kategorijama i stručnim područjima 

Figure 3 Breakdown of master's theses by categories and expert fields 

Znanstvena područja C, F, H, I zastupljena su samo 

po jednim radom. Za područja D i E izrađena su dva 

rada. Takve slučajeve nedopustivo je poopćavati. Kod 

analize malih uzoraka raščlanjenih u veći broj razreda 

(devet u konkretnom slučaju) također nema opravdanja 

spajati. U slijedećih 40 godina neke se teze ponovo 

mogu pojaviti samo jedan do dva puta. Jednaki je slučaj 

s razdobljima 61-65, 66-70, 01- (po jedan rad) te 

81-85 (dva rada). Udjeli radova po područjima i godinama 

u apsolutnim i relativnim iznosima nalaze se u 

tablici 3. 

(5 radova). 

K 3 - "theoretical-methodological character" - Papers 

that offer an idea, new approach, possibility of problem 

solution (5 papers). 

K 4 - "rješenja za praksu" - Radovi koji vrednovanjem 

postojećih i predlaganjem novih načina rada, poslovanja 

otkrivaju mogućnosti unapređenja šumskih radova 

(15 radova). 

K 4 - "solutions for practice" - Papers that reveal the 

possibility of upgrading forestry work by validation of 

the actual work methods and suggesting the new ones 

(15 papers). 

K 5 - "nove spoznaje" - Radovi koji otkrivaju nove zakonitosti 

(3 rada). 

K 5 - "new conceptions" - Papers that reveal new patterns 

(3 papers). 

Važno je pri kategorizaciji radova promatrati ih u 

kontekstu vremena u kojemu su nastajali. Rezultati nekih 

radova danas mogu biti opće poznati i može se činiti 

daje smiješno pisati o njima, ali u vrijeme svog nastanka 

oni su predstavljali vrijedno otkriće. Takvim 

pristupom nastojalo se objektivno procijeniti svaki rad. 

Na slici 3. prikazana je distribucija broja radova po 

kategorijama i znanstvenim mikropodručjima. 

Slika 4. prikazuje distribuciju broja magistarskih 

radova po kategorijama i godinama javne obrane. 

Na temeljem 3. i 4. slike može se reći da svi radovi 

imaju važnost za šumarstvo, a veći broj radova (oko 70 

%) predstavlja značajan doprinos šumarskoj struci i 

znanosti. Njihov doprinos sastoji se u unapređenju 

obavljanja proizvodnih i poslovnih funkcija, otkrivanju 

novih spoznaja te u unapređenju metodologije izučavanja 

proizvodnih, bioloških i ekoloških procesa u 

šumarstvu. 

399

M. Šporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404 

Slika 4. Distribucija magistarskih radova po kategorijama i godinama javne obrane 

Figure 4 Breakdown of master's theses by categories and years of public defense 

Završavanjem poslijediplomskog studija novoproizvedeni 

magistri stječu kompleksna znanja i praktične 

vještine. Primjena tih znanja i vještina mora 

omogućiti učinkovito funkcioniranje cjelokupnog 

sustava. Svakodnevni rad profesije nije rutina ne 

Od osnivanja poslijediplomskog studija na Šumarskom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, taj studij je upisalo 

846 kandidata. Ustanovljeno je da postoji preferencija 

prema znanstvenim usmjerenjima Uzgajanje 

šuma i Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih 

objekata. Velik udio studenata koji upisuju Oblikovanje 

parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata objašnjava 

se potrebom za lakšim zapošljavanjem izvan 

klasičnog šumarstva. 

U promatranom razdoblju magistrirala su 194 kandidata 

(23 % upisanih). Najbolji omjer upisa i završetka 

studija ostvarenje na usmjerenju Oplemenjivanje šumskog 

drveća na kojem je 54 % kandidata završilo studij. 

Na Oblikovanju parkovnih i prirodnih rekreacijskih 

objekata samo 7,6 % upisanih studenata je završilo studij. 

Najviše je magistarskih radova obranjeno na području 

Uzgajanja šuma - 21 % od ukupnog broja radova. 

Vrijeme od upisa poslijediplomskog studija do 

obrane magisterija kreće se u rasponu od 2 do najviše 

24 godine, s prosjekom od osam godina. 

Usporedbom brojeva uspješno završenih studija i 

podataka o vremenu potrebnom da se to postigne, dobiva 

se nepovoljan pokazatelj o poslijediplomskom 

studiju. Razlog tih nepovoljnosti posredno se može 

objasniti rezultatima provedenih socioloških istraživanja. 

Oko 77 % inženjera šumarstva istaklo je da se stručnost 

i sposobnost u praksi odgovarajuće ne vrednuje 

400 

6. RASPRAVA - Discussion 

go rješavanje problema. Profesija mora biti u stanju 

da teorijsko znanje svoje struke primijeni na 

rješavanje svakodnevnih problema u području svoje 

djelatnosti (Biskup, 1993b). 

(Biskup i dr., 1987). Mogućnost napredovanja krajnje 

važnom aspiracijom ocijenilo je samo 17 % inženjera 

(Biskup, 1993a). Navedeno predstavlja samo 

neke od mogućih razloga. Uzroke bi valjalo odrediti 

posebnim istraživanjima koja bi pomoću socioloških i 

psiholoških metoda uključila polaznike, nastavni program 

studija i potrebe šumarstva za stručnim kadrovima. 

Pritom je od odlučujućeg značenja podudarnost 

osposobljenosti sa šansom primjene znanja i vještina u 

praktičnome radu. Izostankom te podudarnosti osposobljenost 

postaje sama sebi svrhom. 

S obzirom da se objava ovoga rada podudara s razdobljem 

nastajanja (možda i donošenja) novog nastavnog 

plana i programa dodiplomskog studija, vjerojatno 

će se u kasnijoj fazi pristupiti redizajniranju poslijediplomskog 

studija. 

Za ilustraciju razmišljanja o tome navodimo dijelove 

iz članka (Neidhart, 1945): "...naša nastava niti u 

srednjim niti na visokim, a ni poučavanje mladih šumarskih 

inženjera u praksi ne bi smjeli biti šablonski, 

konvencionalni, već u prvom redu individualni od intelekta 

k intelektu. Konvencionalnost, šablonu i birokratizam 

smatram najopasnijim neprijateljima poleta, duha 

i napretka...." 

Analizom magistarskih radova ustanovljen je niz 

informacija. Navodimo neke od njih:

M. Šporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 391-404 

Naslovu kao prvoj informaciji o radu treba posvetiti 

više pozornosti. To posebice vrijedi za radove koji se 

prenose (referiraju) u različitim publikacijama. Veći 

broj naslova je preopširan i nedovoljno precizan. 

Tek manji dio radova ima sažetak i glavne dijelove 

napisane i na stranom jeziku. Smatramo daje to dobar 

način, kojim se odradi znatan dio pripreme za objavljivanje 

članka. 

Poboljšanje kvalitete radova moguće je postići točnijim, 

određenijim i preciznijim opisima cilja i zadaće 

rada te metoda primijenjenih u rješavanju postavljenih 

zadaća. Propusti u oblikovanju tih značajnih sastavnica 

velika su manjkavost. 

Radovi su po strukturi vrlo neujednačeni. Načini 

strukturiranja mogu se pratiti prema pojedinim razdobljima, 

tj. u znatnoj mjeri su određeni utjecajem mentora. 

Bilo bi korisno, kao stoje predloženo za diplomske 

radova (Vondra, 1993), izraditi Naputak o izradi 

koji bi određivao kriterije što ih treba ispunjavati svaki 

rad. Dobro bi došle i preporuke o načinu, jeziku i stilu 

pisanja. Time bi bilo olakšano čitanje i razumijevanje 

rada. Znanstvene se informacije pišu zato da ih se čita i 

razumije (Silobrčić, 1989). 

Teze obrađene u magistarskim radovima često dozive 

svoju drugu objavu u skraćenom obliku, kao članak 

u nekoj od publikacija. Koliko je članaka nastalo na osnovi 

analiziranih radova, nismo istražili. U svakom 

slučaju postojeća praksa je pozitivna, jer na taj način 

informacije dolaze do većeg broja potencijalnih korisnika. 

Magistarski radovi "uskladišteni" u fakultetskoj i 

sveučilišnoj biblioteci ostaju relativno neiskorišteni. 

Valjalo bi istražiti u kojoj mjeri autori nakon obrane 

magistarskog rada i dalje ostaju prisutni u znanstvenoj 

i stručnoj javnosti. Je li njihov stvaralački nemir rezultira 

o novim istraživanjima i rezultatima ili nestaje nakon 

završetka studija. 

Pitanje iskorištenosti znanstveno i stručno usavršenih 

kadrova vrlo je osjetljivo. Praćenjem daljnjeg života 

i rada novih magistara moguće je utvrditi njihov doprinos 

u praksi. S tim u vezi provedena istraživanja 

1. Biskup, J., B. Ranogajac,A. Šajković, & 

V. Terezin, 1987: Stupanj angažiranosti visokostručnih 

kadrova na stručnim poslovima u šumarstvu 

SRH. Glasnik za šumske pokuse, posebno 

izdanje 3: 287-295, Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu. 

2. Biskup, J., 1993a: Radne vrijednosti studenata i 

šumarskih inženjera. Šumarski list 117 (11-12): 

465-474, Zagreb. 

7. LITERATURA - References 

7.1. Uporabljeni izvori - Used sources 

pokazuju da visokostručni kadrovi u šumarstvu troše 

77 % svog stručno-profesionalnog rada na obavljanje 

rutinskih poslova, a samo 23 % na obavljanje kreativnih 

zadataka; samo 23 % ih smatra da se količina i kvaliteta 

njihova rada adekvatno valorizira (Biskup i dr., 

1987). Takvo stanje ukazuje na izostanak stimuliranja 

stručnjaka za usavršavanje, inovacije i racionalizaciju. 

Biskup stoga, 1987. zaključuje da postoje znatne unutarnje 

rezerve počevši od toga da se diplomirani inženjeri, 

magistri i doktori znanosti više bave kreativnim 

poslovima, tj. da se smanji područje rutinskih poslova 

te da se kreativni i visokostručni radovi adekvatno valoriziraju 

i nagrađuju. S relativno visokom vjerojatnošću 

može se izreći tvrdnja da se poželjno unapređenje 

nije dogodilo u devedesetim godinama. 

Na temelju obavljene analize magistarskih radova 

jednog od osam područja poslijediplomskih studija šumarstva 

i prikazanog dijela ustanovljenih rezultata, ostaje 

svakom čitatelju da stvori osobni sud o magistarskim 

radovima i poveže važnost usavršavanja i osposobljavanja 

ljudskog resursa s postojećim stanjem šumarske 

prakse. Možda će objava ovoga rada potaknuti 

nekog od potencijalnih istraživača da ispita stanje za 

druga područja poslijediplomskih studija i na taj način 

dodatno pridonese bazi znanja i literaturi o obrazovanju 

za potrebe šumarstva u Hrvatskoj. 

U razdoblju koje teče, te u skoroj budućnosti, realno 

je očekivati kvalitativni skok unapređenja poslijediplomskog 

studija i završnih radova. Očekivanje proizlazi 

iz pojednostavnjenog, ubrzanog i jeftinijeg pristupa 

informacijama (internet) iz svjetskih baza znanja. 

Vjerojatno će studenti (magistrandi) i nastavnici (posebno 

mentori) i u hrvatskim uvjetima iskoristiti te tehnološke 

pogodnosti. Nekim budućim analitičarima bit 

će izazov usporediti skupine magistarskih radova nastalih 

u tekućem desetljeću s onima iz ranijeg razdoblja, 

da bi se potvrdila ili odbacila hipoteza o unapređenju 

potaknutom informatičkim tehnologijama. Prikazani 

rezultati u ovome i njemu sličnim radovima omogućit 

će analize u svrhu stalnog unapređenja obrazovanja 

za potrebe šumarstva. 

3. Biskup, J., 1993b: Samoreprodukcija i reprodukcija 

šumarske profesije u Republici Hrvatskoj. Glasnik 

za šumske pokuse, posebno izdanje 4: 347- 

356, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

4. Biskup, J., 1995: Studenti šumarstva 1990-1994. 

Sociološka studija. Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu, Zagreb, s. 1-127. 

5. Lukić, N., 1993: Metode i tehnika znanstvenog 

rada. Interna nerecenzirana skripta, 2. nadopu- 

401

M. Sporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 -8, CXXV (2001), 391-404 

njeno izdanje. Šumarski fakultet Sveučilišta u 

Zagrebu, Zagreb, s. 1-48. 

6. Neidhart, N., 1945: Prilozi pitanju šumarskog 

studija. Šumarski list 69: 32-39, Zagreb. 

7. Silobrčić, V., 1989: Kako sastaviti i objaviti 

znanstveno djelo. JUMENA, Zagreb, s. 1-117. 

8. Vondra, V., 1993: Osposobljenost inženjera šumarstva 

- nužnost cjelovitog razvitka šumarstva 

Hrvatske. Glasnik za šumske pokuse, posebno 

izdanje 4: 331-346, Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu. 

9. *** Statut Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

Zagreb 1997. 

10. *** Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Monografija, 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

Zagreb 1985, s. 1-48. 

11. *** Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860-1960. Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 

1963, s. 1-618. 

12. *** Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 

1898-1998, knjiga druga. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1998, s. 1-709 

13. *** Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu -Arhiva 

studentske referade, poslijediplomski studij. 

14. *** Zakon o visokim učilištima. Narodne novine, 

59/1996:2803-2824. 

7.2. Analizirani magistarski radovi -Analyzed master's theses 

1. Bubnjević, M., 1963: Sadašnje mogućnosti mehanizacije 

i racionalizacije rada pri gruboj pripremi 

tla za podizanje plantaža četinjača u Jastrebarskom. 

Magistarski rad. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-79. 

2. Marković, J., 1969: Racionalizacija procesa rada 

i proizvodnje kod iskorištavanja celuloznog drva 

topolovih i vrbovih šuma čiste sječe s obzirom 

na mesto, vreme i primenu makljanja. Magistarski 

rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

Zagreb, s. 1-92. 

3. Klanj šček, V., 1971: Istraživanje zakonitosti kod 

utovara oblovine jele i bukve. Magistarski rad. 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 

s. 1-94. 

4. Radulović, S., 1971 : Racionalizacija i ekonomičnost 

koranja bukovog celuloznog drva makijom 

i strojem za koranje u šumi kod panja ili na 

stovarištu. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


5. Kuzmanić, I., 1972: Metode planiranja s osvrtom 

na organizaciju i raspodjelu u šumskom gospodarstvu 

"Mojica Birta" u Bjelovaru. Magistarski 


Zagreb, s. 1-160. 

6. Pečnik, F., 1973: Istraživanja proizvodnosti rada 

sa raznim lancima i metodama rada pri kresanju 

grana smreke motornom pilom na temelju radnih 

pokusa i statističkih analiza. Magistarski 


Zagreb, s. 1-165. 

7. Vrat ari ć, P., 1973: Ekonomske efektivnosti nekih 

suvremenih oblika mehaniziranog i animalnog 

transporta oblovine u uvjetima čistih sječa mekih 

listača Podravsko-Podunavskog bazena. 

Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u 


8.0trin,Z., 1974: Optimalna organizacija raspodjele 

oblovine četinjača glavnim potrošačima, s obzi 

402 

rom na troškove kamionskog transporta iz određenih 

sječina na području triju šumarija ŠG Ljubljana. 

Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta 


9. Raguž, D., 1974: Kalkulacioni ključevi za raspodjelu 

troškova ishrane jelenske divljači po spolu 

i klasama starosti. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


10. Terzin, V., 1975: Istraživanje optimalnog rješenja 

dolaženja radnika na radilište i povratka k prenoćištu 

u ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci. Magistarski 


Zagreb, s. 1-99 + III. 

11. Vlatković, S., 1975: Racionalizacija iskorišćivanja 

šuma u zimskim uvjetima na području 

Ličke Plješivice. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


12. Hribljan, B., 1976: Organizacija rada agregata 

sa zglobnim traktorom u iskorišćivanju prigorskih 

šuma. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


13. Kovačević, Z., 1976: Šumsko gospodarstvo 

Gospić u uvjetima sadašnje i optimalne otvorenosti 

šuma. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


14. Klasić, S., 1979: Ekonomski opravdane cijene 

proizvodnje ukupnog šumskog transporta po 

drvnim sortimentima šumarije Koska po planu 

za 1978. godinu. Magistarski rad. Šumarski fakultet 


15. Zelić, J., 1981: Istraživanje elemenata organizacijske 

i ekonomske faze pripreme kamionskog 

šumskog transporta. Magistarski rad. Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-186. 

16. Pešut, B., 1982: Sinhronizacija kamionskog transporta 

sa utovarom i istovarom oblovine na stovarištima 

u uvjetima Šumarije Ogulin. Magistarski 


Zagreb, s. 1-218.

M. Sporčić. V. Vomira: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 391-404 

17. Krznar, A., 1987: Utjecaj debljinske strukture na 

vrijednost sastojine. Magistarski rad. Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-84. 

18. Novak, N., 1987: Razvoj informacijskog sustava 

radne organizacije u šumarstvu. Magistarski rad. 


s. 1-119. 

19. Zdjelar, M., 1989: Utjecaj metode gradnje traktorskih 

vlaka na proizvodnost i ekonomičnost 

rada, oštećivanje stabala i naprezanje radnika. 



20. Mart inić, I., 1990: Interakcije metoda rada, radnih 

uvjeta i proizvodnosti rada pri sječi i izradi 

drva u proredama sastojina. Magistarski rad. Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 

1-100. 

21. Majstorović, S., 1991: Istraživanje organizacije 

rada na privlačenju drva u proredama sastojina. 



22. Vondra, V., 1991: Uspješnost prijevoza drva kamionskim 

kompozicijama. Magistarski rad. Šumarski 


1-110 + V. 

23. Bogdanović, J., 1993: Ekonomska efektivnost 

utovara i transporta drva riječnim plovilima. 


Zagrebu, Zagreb, s. 1-103 +VI. 

24. Dolenec, S., 1993: Utjecaj socioekonomskih i 

psiholoških činitelja na radnu sposobnost i učinkovitost 

šumarskih radnika. Magistarski rad. Šumarski 


1-115 + VI. 

25. Dundo vi č, J., 1996: Gospodarski i ekološki kriteriji 

za planiranje, projektiranje i građenje šum- 

skih prometnica. Magistarski rad. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -180. 

26. Vuletič, D., 1996: Ekonomski gubici na vrijednosti 

drva hrasta lužnjaka (Querem robur L.) 

kao posljedica ozljeđivanja stabala. Magistarski 


Zagreb, s. 1-89 +VI. 

27 Preradović, S., 1997. Proučavanje radnih pokreta 

pri radu šumarskih radnika. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -116 + VIII. 

28 M ilković, I., 1998: Utjecaj proreda na vrijednosni 

prirast sastojina hrasta lužnjaka. Magistarski 


Zagreb, s. 1-99 +XI. 

29. Rade Jagaš, D., 1998: Izbor sustava ključnih pokazatelja 

poslovanja kao osnova za donošenje 

poslovnih odluka u šumarstvu. Magistarski rad. 


s. 1-101. 

30 Rajkovič, I., 1998: Ekonomske posljedice sušenja 

hrasta lužnjaka na području Šumarije Lipovac. 



31 Beljo Re č i ć, M., 2000: Organizacijski i ekonomski 

učinci slobodnog tržišta šumskim proizvodima. 


u Zagrebu, Zagreb, s. 1-122 + II. 

32 Vlahinja, J., 2000: Istraživanje kriterija raspodjele 

troškova i dobiti zajedničkih šumskih prometnica. 

Magistarski rad. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -102 + X. 

33. Posavec, S., 2001: Vrednovanje metoda za procjenu 

vrijednosti šuma. Magistarski rad. Šumarski 


1-135. 

SUMMARY: Postgraduate study was established in 1961 at the Faculty of Forestry 

of Zagreb University. The reorganization of the study was carried out in 1988 and 

1994. Today at the Forestry Department there are eight scientific postgraduate studies 

and seven specialization programs. The courses are broken down into obligatory subjects 

of specific scientific orientation, obligatory optional subjects of two orientations 

and free optional subjects. Educational programs include one-year specialization 

courses and two-year courses for scientific training. Apartfrom graduated engineers 

of forestry graduated engineers of agriculture, graduated architects and graduated 

economists can also attend the courses of specific orientation. The study is completed 

by the preparation and public defense of the specialization thesis or master s thesis. 

As forty years have past since the study was established, it was considered necessary 

to collect information required for making an expert and impartial survey of a 40year 

postgraduate study process. Efforts were made to obtain a general assessment of 

the postgraduate study by a synthetic cross-reference of qualitative and quantitative 

indicators and to validate the contribution of master s theses to forestry knowledge for 

the chosen field of study by a series of indicators obtained by the analyses of master s 

theses and to estimate indirectly the time trend of changes and development of this 

study from its establishment (1961) to the present day (2001). 

403

M. Sporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 391-404 

The data of previous study orientations were put together with the data of their successors. 

Surveys were made in accordance with the actual scientific orientations and 

five-year periods. The analysis of 33 master s theses of the study orientation Economy 

of forest-management resources defended so far involved searching of the papers by 

use of a preset procedure. The searching procedure included reading of introduction, 

description of the paper's scope and objective, methods applied for achieving the set 

objective, discussion and conclusion on results as well as the summary. Visual forms of 

supplements and results were established, listed references were counted as well as the 

items of other used sources. The statement in the title of the article was used as the 

motto for creating the analyses criteria. 

A total of 846 candidates have attended the postgraduate study in forty years of its 

existence. 87 % of them chose the scientific postgraduate study. Preference was given 

to the study orientations Forest silviculture and Space arrangement of parks and natural 

recreational facilities. An increasing growth of interest for scientific training has 

been recorded in the last two decades. Each year, 21 persons on average have been 

enrolled on a postgraduate study. 

In the said period, at the Faculty of Forestry in Zagreb, 194 mater's theses have 

been defended. 180 (93 %) of them were scientific master's theses and 14 (7 %) specialisation 

theses. Most of the papers dealt with the field of Forest silviculture (21 %), 

followed by Forest management and Economy of forest-management resources with 18 

% of defended master's theses each. 

Only 23 % of the enrolled candidates won their master's degree. The best ratio of 

initiated and successfully completed studies was achieved in the field Breeding of forest 

trees where 54 % of the candidates took their master's degree. In the field Space 

arrangement of parks and natural recreational facilities only 7.6 % of enrolled studenats 

completed their study successfully. 

The period between enrolling on a postgraduate study to the defence of the master s 

thesis ranges between 2 and maximum 24 years, i.e. eight years on the average. 

The fact that only every fourth candidate wins a master s degree and that it takes 3 

to 4 times the time scheduled for completing the study, brings discredit on the postgraduate 

study. The reason for these unfavourable features can be explained by inadequate 

valorisation of expertise and professional skill but also by low aspirations of 

candidates. 

The analysis of master's theses showed the possibility and necessity to upgrade 

their quality. Better attention should be paid to the title, as the source of the first information. 

A large number of titles is too extensive and insufficiently precise. The summary 

and some segments of the papers are written in the foreign language only exceptionally. 

A higher level of the papers can be achieved by a more accurate, more specific 

and more precise description of the scope and objective of the thesis as well as of methods 

applied in solving the set objectives. The omission of determining these key segments 

is a serious deficiency. Reading and understanding of the thesis would be facilitated 

if criteria were established specifying what each thesis must contain and giving 

recommendations on the manner, language and style of writing. Publishing of articles 

based on theses elaborated in master s papers is pointed out as a good way of providing 

better information on research results. 

In 80 % of cases, master s theses deal with the solution of practical problems met by 

engineers of forestry in their everyday work. The most common are the problems of 

productivity, efficiency and profitability of production in forestry. 

Prepared and defended master's theses are significant for forestry. Most of them 

represent a serious contribution to forestry profession and science. Their contribution 

consists in upgrading the performance of production and business functions, in revealing 

knew conceptions and upgrading the methodology of studying production, biological 

and ecological processes in forestry. 

Key words: postgraduate study, master's thesis, human resources in forestry, 

forestry development 

404

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS 

UDK 630* 156 - 451 

GOSPODARENJE SUMOM I DIVLJACI S OSVRTOM 

NA PROBLEME U NJEMAČKIM ŠUMAMA 

WALDBAU UND WILD VERWALTEN MIT HINSICHT AUF DIE 

PROBLEME IN DEUTSCHEN WÄLDERN 

Problemi gospodarenja šumama u pojedinim europskim 

zemljama nama se ponekad čine nestvarnim ili 

teško usporedivim sa stanjem u našim šumama. Razlozi 

teškoća u usporedbi su jednim dijelom u tome, što su 

naše šume prirodne, s očuvanom iskonskom florom i 

faunom, i njima se gospodari na način koji najviše oponaša 

prirodne procese. Umjetno podignutih sastojina 

ili bolje reći monokultura relativno je malo, a i njihova 

uloga je samo pionirska, te se na toj površini kasnije 

uzgaja prirodna vegetacija. 

Drugi problem koji opterećuje šumarstvo, u nama 

po tradiciji šumarstva bliskim zemljama, je divljač, 

U Njemačkim šumama već sto godina susreće se isti 

problem - gubitak mješovitih šuma prouzročen, pored 

načina gospodarenja šumama i umjetnom obnovom 

sastojina, brštenjem rijetkih i ekološki vrednih 

vrsta nakon obnove sastojine. 

Posebice selektivno brste srne, koje uglavnom konzumiraju 

listače i prateće vrste (drveća i grmlja), a 

glavne vrste u sastojini, posebno crnogorične kao što 

su smreka i bor, ostaju neoštećene. 

Za vrijeme inventure šuma ustanovljeno je, da je 

svako treće mlado stabalce visine od 20 do 50 cm oštećeno 

uslijed brštenja (35,8 %), a kod stabalaca visine 

od 51 do 130 cm daljnjih 29,4 %. Znatno su jače 

oštećene bjelogorične vrste, kod kojih je obršteno čak 

41,8 % stabalaca visine 20 do 50 cm. Od četinjača, 

izrazito osjetljiva na brštenje je jela, sa 47,7 % oštećenja 

u dobi pomlatka. 

Inventura je pokazala da su u privatnim šumama 

oštećenja od brštenja divljači veća nego stoje to slučaj 

Doc. dr. se. Marijan Grubešić, Šumarski fakultet Zagreb, 

Svctošimunska 25, Zagreb 

Marijan GRUBEŠIĆ* 

UVOD 

Gospodarenje šumom i divljači 

Problem Njemačke - odumiranje šume odozdo 

Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 405-412 

koja zbog prevelike brojnosti i koncentarcije otežava 

ili čak onemogućava obnovu sastojina. 

Pored ovih gospodarskih problema u srednjoeuropskim 

zemljama, problem je nestanak biološke raznolikosti 

u šumama u odnosu na sastav biljnog i životinjskog 

svijeta. Biodiverzitet postaje sve veća nepoznanica 

u uvjetima intenzivnog pošumljavanja i podizanja 

monokultura. 

Koji su problemi u primjerice Njemačkoj što se tiče 

odnosa divljači i šume, nestanka prirodne raznolikosti i 

očuvanja stabilnosti ekosustava, može se zaključiti iz 

izvješća o njemačkim šumama u 2000. godini. 

u državnim. Ta je razlika posebno izrazita u Bavarskoj, 

gdje se od 1986. god. svake treće godine vrši 

utvrđivanje intenziteta brštenja prema jedinstvenim 

standardiziranim kriterijima, čiji su rezultati 

mjerodavni za planiranja odstrela divljači. 

Povećanjem odstrela u državnim šumama "vidljivo" 

su smanjena oštećenja od bršćenja u posljednjih 

šest godina, za razliku od privatnih šuma gdje su oštećenja 

još uvjek vrlo velika, što upravo pokazuju i brojke 

dobivene na temelju provedene inventure savezne 

šume za Bavarsku. Dok je u privatnoj šumi svaki drugi 

hrast bio obršten (52 %), u državnoj šumi obršten je 

"samo" svaki treći (36 %). 

Problem brštenja i dalje je ogroman, a odražava se 

na gubitak mješovitosti vrsta drveća u njemačkim šumama, 

a ide na uštrb bjelogoričnih vrsta i ekološki vrednije 

jele, a u korist monokultura smreke. U novim saveznim 

državama situacija je još drastičnija zbog izrazito 

povećanog broja dvopapkara. Obnova sastojine po 

pravilu uspijeva samo u ograđenom prostoru. Ograđenih 

površina za vrijeme inventure bilo je 191.000 ha ili 

3 % površine njemačkih šuma. 

405

M. Grubešić: PROBLKM GOSPODARENJA SUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 405-412 

Prevelik brst mijenja i smanjuje ne samo brojnost 

gospodarskih vrsta drveća, već se time bitno utječe na 

sastav slojeva grmlja i prizemnog rašća. 

Uz prekomjerni broj divljači stradavaju i pionirske 

vrste drveća, a istovremeno je potaknuto širenje korovskih 

biljaka rezistentnih na bršćenje, kao stoje primje 

rice paprat koja stvara gusti pokrivač tla koji sprječava 

pomlađivanje šume. Gubici prirodnosti šumske vegetacije 

imaju teške posljedice za plodnost šumskog tla i 

ostale životne zajednice u šumi (ptice pjevice, leptiri, 

pčele i si.). 

Biodiverzitet - velika nepoznanica u njemačkoj šumi 

Održavanje mješovitih sastojina u njemačkim šumama 

nije bio cilj tradicionalnog razmišljanja. U cilju 

potpune racionalizacije i uzgoja samo gospodarskih 

vrsta, tijekom 19. stoljeća favorizirane su pojedine vrste 

drveča, ali i divljači, a sve ostale su uklanjane kao 

štetne odnosno konkurentne, stoje naravno pogodovalo 

stvaranju monokultura, a na taj je način uništena 

biološka raznolikost. 

U gospodarenju faunom često je cilj bio potpuno istrebljivanje 

štetočina, kao stoje to u prošlom stoljeću 

"uspješno" postignuto kod velikih zvjeri, npr. medvjed, 

vuk i ris u potpunosti su nestali, a divlja mačka, 

sovuljaga, suri orao, orao štekavca i pjegavi orlić gotovo 

su nestali. 

U središtu pozornosti njemačkih šumara sa zoološkog 

gledišta bile su s jedne strane životinjske vrste 

predviđene za lov, a s druge strane insekti štetni za šumarstvo, 

mali sisavci i njihovi suparnici. 

Zaštita ptica bila je usmjerena na vrste ptica koje su 

se hranile insektima kao npr. sjenice, da bi spriječile 

masovno širenje insekata štetnih za šumu (akcija po 

406 

stavljanja kućica-gnjezdišta, zimsko hranjenje, suzbijanje 

"neprijatelja" kao što su kobac ptičar, sojka kreštalica 

i vjeverice, ali i puhovi). 

Životinjskim vrstama tipičnim za šumu, koje nisu 

igrale nikakvu ulogu u pogledu koristi i štete nije se 

obraćala posebna pozornost. Tako se u prošlom stoljeću 

rasplamsala snažna znanstvena prepirka o koristi ili 

šteti djetlića. Kada se nije mogla dokazati njihova posebna 

korist, a niti značajna ekonomska šteta, znanstvenici 

su se pomirili njihovim postojanjem bez posebnog 

interesa za njihovu daljnju sudbinu. U Bavarskoj 

se od devet postojećih vrsta djetlića najmanje sedam 

nalaze na crvenoj listi. 

U njemačkim šumama velika pozornost posvećena 

je malom crvenom šumskom mravu, koji je budio 

veliku nadu u borbi protiv insekata štetnih za šumarstvo. 

Međutim, nije se mislilo unaprijed, da u tipičnoj 

njemačkoj jednodobnoj šumi za tu vrstu gotovo i ne 

postoje potrebni životni uvjeti, stoga ne bi pomogle niti 

naporne zaštitne akcije umjetnog razmnožavanja, ni 

mehanička zaštita gnijezda.

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA SUMOM I DIVLJACI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 405-412 

Uspješni programi za zaštitu vrsta u njemačkoj šumi 

Izvrsno razmnožavanje srne i jelena 

Druge vrste divljači koje su uživale pozornost šumara, 

razvile su se u iznenađujućom dinamikom. Srna 

i jelen, najomiljeniji objekti šumarstva i lovnog gospo 

3 

m 

c 

IO 

O 

a 

GRAF 1 - Odstrel srneće divljači od 1979. do 1997. 

Sjeveroamerikanac Aldo Leopold, slavni osnivač 

biologije divljači, to naziva "The German Problem", 

kada se prije Drugog svijetskog rata iz znatiželje upoznao 

s njemačkim šumarstvom lovstvom. 

Danas se zbog problema prekobrojne divljači govori 

o odumiranju šuma odozdo. 

Lovačke statistike pokazuju dojmljive podatke o 

najuspješnijim programima za zaštitu vrsta u povijesti 

njemačke zaštite prirode. Najuočljiviji je uspjeh kod 

srna. Od 1992. god. u Njemačkoj godišnji dozvoljeni 

ca 

o 

a 

GRAF 2 - Odstrel dvopapkara od 1979. do 1997. 

darenja, zahvaljujući zaštiti i brizi postali su već davno 

problematična divljač u njemačkim šumama. 

Odstreli srneće divljači od 1979 do 1997. 

Savezna republika Njemačka 

Odstreli dvopapkara od 1979 do 1997. 

Savezna republika Njemačka 

odstreli srna iznose preko milijun grla. Pri tomu se 

brojno stanje ne mjenja značajno, a štete u šumi su gledano 

na veliku površinu i dalje neprihvatljivo visoke. 

Srne u Njemačkoj danas spadaju u najbrojnije sisavce. 

Odstrel srna je najveći od svih ostalih vrsta divljači, a 

od sredine 1980-ih nadmašio je odstrel zečeva, te divljih 

golubova koji od 1990. god. spadaju u najčešću sitnu 

divljač. 

Odstreli jelenske divljači se u starim saveznim državama 

održavaju već 20 godina približno na istoj ra 

407

M. Grubešić: PROBLUM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME .. Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 405-412 

zini. U prvoj polovici 1990-ih u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj 

Republici privremeno je povišen odstrel 

zbog redukcije previsokog brojnog stanja. Međutim, i 

nadalje se zadržava visoku razina odstrela. 

Posebno uspješna priča novije lovačke povijesti je 

o crnoj divljači, koja je u prošlom stoljeću zbog šteta 

na poljoprivredi istrebljena u neograđenim lovištima, a 

održavana samo u nekim ograđenim lovištima. Odstrel 

divljih svinja se u Njemačkoj u zadnjih dvadeset godina 

utrostručio. U starim saveznim državama je u istom 

razdoblju eksplozivno naraslo brojno stanje i broj odstrela 

gotovo deseterostruko, prouzročeno, umjetnini 

408 

hranjenjem te žirom hrasta i bukve, kao i snijegom koji 

utječe na uspjeh lova. Danas, crna divljač živi sve do 

gorskih vrhova bavarskih šuma, gdje je još donekle zaštićena 

zbog blagih zima. U zadnja dva stoljeća udvostručili 

su se odstreli jelena lopatara, a također i divokoza 

u visokom gorju. Čak se i udomaćeni mufloni danas 

dva do tri puta više odstreljuju nego što je to bio 

slučaj početkom 1980-ih. 

Njemačke jednodobne šume s velikim brojem biljaka 

u fazi obnove osiguravaju mogućnost brštenja i zaklon, 

te su vrlo pogodan habitat za razmnožavanje 

dvopapkara (preživača). 

Sto se intenzivnije u šumi vrše zahvati, to je pogodnije 

stanište biljojedima. 

Dvopapkari su profiteri prekomjerenog iskorištavanja 

šume u ratnim okolnostima, prirodnim katastrofama, 

kao i kod gospodarenja šuma čistim sječama, što 

osigurava određeno razdoblje branjevine pogodne za 

divljač. 

Prirodne šume s velikim udjelom određenih klimaksnih 

vrsta drveća koja daju jaku sjenu, kao bukva i 

U prirodnim šumama (hrast si. 1. i jela si. 2.) bogatstvo je vrsta i u 

njima se osjeća život. Ima mjesta i za biljke i životinje dok je u 

monokulturama (smreka si. 3.) "siromaštvo i monotonija.

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 405-412 

jela, dopuštaju, slično kao i bukove prašume, obitavanje 

samo manjeg broja krupne divljači 

Tako da je u tajnom saznanju o tim okolnostima, 

pokoji šumar zadovoljavajući svoju drugu dušu, onu 

lovačku, kroz prekomjerno unosno sječenje drva, tj. iskrcavanjem 

šuma, sam stvorio lovački teren. A "trajne" 

štete takvog ophođenja "gušit" će sljedeće generacije. 

Drugi čimbenici kao što su cijepanje šuma cestovnim 

Šumari koji uče na pogrešakama, štite 

U današnjim lovačkim statistikama više ne postoje 

podaci o stanju drugih životinjskih vrsta za lov kao što 

su tetrijeb i lještarka, čije brojno stanje već dugo ne dozvoljava 

njihov lov. Tetrijeb je danas jedna ugrožena 

vrsta sa crvene liste. Razlozi za takav pad brojnog stanja 

su mnogostruki, a utjecajni čimbenici kod tipične 

jednodobne šume čine nedostatak prostranih, mirnih i 

prirodnih kompleksa starih šuma, te prekomjerno pasenje 

vegetacije od dvopapkara, posebice borovnice. Aktualne 

procjene brojnog stanja sežu od 750 do 1500 parova 

tetrijeba i 1500 do 2100 parova lještarki (H. Bauer 

i PeterBerthold 1996.). 

Kuna zlatica, drugi pripadnik jednodobnih šuma, 

postao je rijetki primjerak u sporedbi s najbližim rodom 

kunom bjelicom, koji ulazi čak i u središte gradova 

i kuna zlatica se nalazi na crvenoj listi zajedno s ma- 

mrežama i druge izgradnje idu biljožderima u korist, 

kao i konstantno gnojenje dušikom i blizina poljoprivrednih 

kultura bogatih bjelančevinom, potpomažu 

natprosječni porastu brojnog stanja dvopapkara u njemačkoj 

šumi. Ključnu funkciju u razvoju njemačke 

šume, međutim, zauzima skrb o divljači koja se sastoji 

od hranjenja i nedovoljnog lova, koji je ponajprije orijentiran 

na dobivanje trofeja. 

vrste sa crvene liste i sojke kreštalice 

lim grabežljivcima kao što su tvor i hermelin. 

Sve se tri vrste međutim u Njemačkoj i dalje love. 

Ipak, šumari su bolje naučili svoju lekciju iz biologije 

divljači i ekologije šuma, na što i ukazuje lovačka statistika. 

Svoje lovačke aktivnosti sve više preusmjeravaju 

na toliko potrebnu regulaciju brojnog stanja dvopapkara, 

te svojevoljno pošteđuju ugrožene vrste sisavaca i 

ptica s crvene liste. 

Sojka kreštalica, najuočljivija i vjerojatno najljepša 

ptica pjevica njemačkih šuma također je pošteđena od 

šumara . U prijašnje vrijeme šumari su sojki kreštalici 

pripisali daje najgori neprijatelj korisnim "radnim pticama" 

koje se hrane insektima. Do nedavno su se isplaćivale 

premije za odstrel sojki kreštalica. U međuvremenu 

se razglasilo da upravo taj šumski stanovnik 

na prirodan način širi plodove hrasta i bukve. 

Brojnost vrsta u njemačkoj šumi u odrazu crvenih lista 

O ekološom stanju njemačke šume ništa nije rečeno 

što bi prešlo saznanje o njezinom broju vrsta drveća. 

Također, nedostaju podaci o sličnosti s prirodnim šumama, 

njihovoj pripadnosti u prirodne ili umjetne šumarske 

zajednice, kao i podaci o situaciji s faunom. 

Tako da smo ovisni o crvenoj listi, ako se želimo pozabaviti 

pitanjem o biodiverzitetu, koje je postalo sve aktualnije 

nakon donesenih novih međunarodnih obveza. 

Šumarstvo je zajedno s lovstvom 1988. god. bilo 

javno optuženo kao drugi najvažniji uzročnik osiromašenja 

vrsta, odmah nakon poljoprivrede (Korneck, 

Sukopp 1988.). Šumarstvo je tu izjavu energično odbacilo 

(Volk, Schlenstedt 1991). Dokazi su neu 

temeljeni, budući da ne postoje područna istraživanja o 

ekološkom stanju njemačkih šuma. 

Čak izradu karata s ucrtanim mjestima relikata i posebnih 

biotopa u šumama spriječila je svojim aktivnostima 

služba za zaštitu prirode u saveznim državama 

kao npr. u Bavarskoj. Druge uprave pokrajnih šuma, 

kao npr. u Baden-Württembergu, ili savezne šume, samoinicijativno 

su to sami izradili. Uzimajući crvene liste 

kao mjerilo, moglo bi se zaključiti daje brojno stanje 

vrsta drveća u njemačkim šumama dobro, unatoč 

stoljetnom gospodarenju i drastičnom preoblikavanju 

načina uzgoja šuma u 19. stoljeću. 

Udio ugroženih životinjskih vrsta koje žive u šumama Savezne Republike Njemačke 

Životinjska grupa 

sisavci 

ptice 

gmizavci, vodozemci, ribe 

kukci (izabrana grupa) 

veliki leptiri 

opnokrilci 

Ugrožene vrste 

ukupno od toga u šumi 

50 76% 

133 42% 

70 30% 

1686 50% 

534 30% 

615 50% 

(Prema Plachtcru 1991. 

Od ukupno 30 vrsta drveća koje je preživjeloe teške 

gubitke u ledeno doba, jedino je 1984. utvrđeno kako 

je brijest jako ugrožena vrsta, a crna topola ugrožena 

vrsta (Blab. et. al. 1984.). 

U sloju grmlja, rana vrba se smatra jako ugroženom 

vrstom, tisa ugroženom, a crvena hudika i mužotova 

oskoruša potencijalno ugroženom vrstom. Pri obnavljanju 

crvene liste 1988. grupi ugroženih vrsta morala 

se nadodati i jela, mada se dosada tretirala kao najraširenije 

crnogorično drvo u Njemačkoj. U tom trenutku 

409

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 405-412 

nije bila izumrla niti jedna vrsta drveća u Njemačkoj. U 

procjeni tih crvenih lista, nisu međutim, istaknuti 

drastični gubici areala, dugoročno osiromašenje prirodnih 

šuma koje su prevedene u monotone umjetno 

uzgojne crnogorične šume - kulture. 

Prema aktualnoj crvenoj listi biljaka zbog umjetnog 

Od različitih životinjskih grupa koje su ispitane u 

svezi s njihovim statusom ugroženosti kao što su sisavci, 

ptice, kukci i opnokrilci, polovica i više ugroženih 

vrsta žive u šumi. Najočitije su rijetke i ugrožene vrste 

vezane uz stara i mrtva stabla. Tako je od devet vrsta 

djetlića u Bavarskoj, sedam navedeno na crvenoj listi. 

Pet ih je pripadnika starih bjelogoričnih šuma s dovoljnom 

količinom mrtvog drveća. Troprsti djetao u starim 

prirodnim gorskim smrekovim šumama pretežito živi 

od potkornjaka na boležljivim i odumirajućim smrekama. 

Osim šumske šljuke koja se snalazi i u mladim sastojinama 

(branjevinama) koje su bogate bjelogoričnim 

410 

Vrsta ptice 

veliki djetao 

crna žuna 

zelena žuna 

siva žuna 

mali djetao 

vijoglavka 

srednji djetao 

troprsti djetao 

bjelohrpti djetao 

jastreb 

kobac ptičar 

prugasti orlić 

šumska sova 

Aktualno brojno stanje nekih 

Parova za razmnožavanje 

450 - 500 000 

20 - 30 000 

30-38 000 

12-23 000 

20-50 000 

15-20 000 

8- 12 000 

450 - 700 

200 - 400 

10- 13 000 

12- 17 000 

113- 147 

50- 100 000 

uzgoja šumom, već 47,5 % svih vrsta u sloju prizemnog 

rašća smatra se ugroženima. Kod gljiva 30 do 50 

vrsta dobilo je ocjenu ugrožene vrste. Većina tih vrsta 

je ovisno o prisutnosti starih i mrtvih bjelogoričnih stabala, 

oboje velike rjetkosti u umjetno podignutim sastojinama 

u Njemačkoj. 

karakterističnih šumskih ptičjih vrsta 

• šumska ušara 20 - 50 000 

• gačasta kukumavka 2500 - 3000 

• šumski ćuk 1000- 1300 

• golub dupljaš 20-40 000 

• crna roda 250 - 300 

Inventure, vezane uz uređenje gospodarskih šuma, 

pokazale su u 49 bavarskih šumarija da u gospodarskoj 

šumi samo 1,2 % drveća postoji kao ležeća i stojeća 

mrtva drva, to je prosječno po hektaru 3,3 kubičnih 

metara mrtvog drveća, s promjerom od preko 20 centimetara. 

Iz istočnoeuropskih prašuma poznate su količine 

fhrtvog drveća oko 20 %. Neki rezervati bukve i prirodnih 

šuma, kojima se već dva desetljeća ne gospodari, 

bliže se tim brojčanim podacima. 

Odnos broja parova ptica i starosti šume (sastojne) 

- primjer služba za uzgoj šuma Ebrach - 

GRAF 3 - Odnos broja parova ptica i starost šume (sastojine). 

drvećem, te kopca ptičara koji preferira smrekov mladik 

za sjedenje na jajima, šumske ptičje vrste sa crvene 

liste ovisne su o zrelim razvojnim stadijima, o starim 

prirodnim šumama i njihovim fazama pomlađivanja. 

Ševa i noćna lastavica bile su korisnice borovih kultura 

na degradiranim staništima. Njihovom sanacijom i preoblikovanjem 

u prirodnije i zdravije šume, te su životinjske 

vrste otvorenih, toplih šumskih stepa u Njemačkoj 

osuđene na izumiranje. 

Šumski šišmiši također spadaju u vrste koje žive u 

zrelim šumskim sastojinama na svijetlim pomlađenim 

područjima i u starim drvećima bogatim dupljima. Kao

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001). 405-412 

stoje to slučaj i kod 22 životinjske vrste utvrđene u Saveznoj 

Republici Njemačkoj, na crvenoj listi moraju 

biti navedeni i tipični stanovnici šuma. Njemačka nosi 

posebnu odgovornost za malog topira i velikouhog šiš- 

Bukove šume stavljat će se u središte budućih strategija 

za zaštitu vrsta. Bukva ima prirodni areal s težištem 

u Njemačkoj. Gospodarenje šumama je tokom 

posljednja dva stoljeća smanjilo prirodnu bukovu šumu 

na skromni ostatak od 14 % površine njemačkih 

šuma. Samo 12 % bukovih šuma stanje je od 140 godina 

(u Bavarskoj samo 9,2 %). To je skromnih 1,65 % 

šumske površine prirodnog areala bukve (u Bavarskoj 

0,88 %). Na isti je način sužen životni prostor ostalih 

vrsta ovisnih o starim bukovim šumama. 

Održavanje bukovih šuma i o njoj ovisnim vrstama 

je, globalno gledano, ponajprije njemačka obaveza kod 

održavanja brojnosti vrsta. Smjernice za europsku faunu 

- floru - habitate proglasile su potrebu za zaštitu zajednica 

bukovih šuma. 

Nakon prikaza stanja u njemačkim šumama možemo 

svako na svoj način donijeti određene zaključke i 

usporebu s našim konkretnim prilikama. 

Nesumnjivo da nas ne opterećuju u tolikoj mjeri 

problemi oko prekobrojnog stanja krupne divljači u našim 

šumama, posebice preživača. Iznimka je divlja svinja 

koja i u našim staništima predstavlja problem zbog 

prevelike brojnosti. No, što se tiče preživača, još uvjek 

generalno više vodimo bitku oko obnove fonda divljači 

i popune predviđenih kapaciteta, a manji su problem 

štete koje počine preživači na šumskim površinama. 

Ipak pojedina lovišta u kojima se uspjelo obnoviti ili 

popuniti fond divljači ističu problem sa štetama koje 

počini divljač brštenjem ili guljenjem posebice u mladim 

sastojinama. Istaknuti problem u Njemačkoj ne bi 

smjeli zanemariti, jer se isti uz razvoj fonda krupne divljači 

uskoro može očekivati i kod nas. Način da se sastojine 

u fazi obnove moraju ograditi da bi se zaštitile od 

divljači, primjenjuju se već duže vrijeme i kod nas u 

područjima gdje dominiraju među divljači - preživači. 

Sperber, G., 2000: Deutschlands Wälder. Wie nachhaltig 

ist Forstwirtschaft? Artenvielfalt und Jagd. 

Bund Naturschutz in Bayern e.V. s. 17-24. 

Dietzen, W., Thile, H., 1993: Jugend erlebt Natur. 

Das praktische Handbuch für ein neues Naturverständnis. 

Weitbrecht, 196 s. 

Stern, H., Schröder, W., Vester, F., Dietzen, 

Strategija zaštite prirode 

Tražite bukve! 

RASPRAVA 

LITERATURA: 

miša, jer obje vrste imaju glavno stanište u Njemačkoj, 

a njihova rasprostranjenost po srednjoj Europi ne seže 

puno dalje. 

Za dosadašnju zaštitu prirode to znači preorjentaciju, 

budući da se tradicionalno ponajprije založila za 

vrste otvorenog prostora, tj. za korisnike prijašnjih često 

štetnih oblika korištenja zemlje. Doseljenici, pretežito 

iz istočnih područja šumske stepe, žive u Njemačkoj 

na rubovima njihovih rasprostranjenih prirodnih 

areala. Ako u Njemačkoj odumiru prekrasne ptičje vrste 

kao modrulja, pupavac ili ćuk, to je velik gubitak za 

Njemačku, ali nevažno za postojanje tih vrsta. Martin 

Flade je u svom predstavku njemačkim zaštitarima 

ptica predbacio da su do sada štitili krive vrste, tj. vrste 

na rubu svojeg areala ili atraktivne ptice, kao stoje veliki 

sokol i sova drijemavica, s velikim brojnim stanjem. 

S parolom "Tražite bukve!", on zaštitarima prirode 

ukazuje na davnu potrebu promjene smjera. (MartinFlade 

1999). 

Zaigurno područje u kojemu za sada pa ni u skorašnje 

vrijeme, ne bi trebali imati poteškoća je očuvanje 

biodiverziteta, jer tradicija gospodarenja šumama na 

prirodan način u prirodnim staništima i prirodnim fitoi 

zoocenozama jamstvo su održavanja prirodne raznolikosti. 

Negativna iskustva drugih i njihova visoka cijena 

koju danas plaćaju kako bi se barem malo približili 

prirodnosti šuma, flore i faune trebaju nama biti upozorenje 

da ne bi zbog nekih stručno nepromišljenih ( ili 

profiterskih) razloga napustili prirodne zakone u našim 

šumama i priklonili se nekim zahvatima koji bi možda 

na prvi pogled pojednostavili gospodarenje šumom i 

divljači, smanjili troškove, povećali prihode, ali za buduće 

naraštaje uništili očuvanu prirodnu baštinu. 

*** Rad je izrađen u okviru projekta HS i Šumarskog 

fakulteta 2.06.03. 

W., 1980: Rettet die Wildtiere. Pro Natur Verlag, 

Stuttgart. 240 s. 

Far ino, T., 1991: Borealer Nadelwald, in Lebendige 

Natur. Unipart - Verlag Stuttgart, s. 102-117. 

F a r i n o, T, 1991 : Die gemässigten Wälder, in Lebendige 

Natur. Unipart - Verlag Stuttgart, s. 260-286. 

411

M. Grubešić: PROBLHM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 405-412 

ZUSAMEN FASSUNG: Waldbau und Wildverwalten ist oft eine Frage die 

mit dem integralen Bewirtschaften in unseren Ökosystemen verbunden ist. 

Obwohl bei uns augenblicklich keine besonderen Probleme in dieser Hinsicht 

bestehen, eine Vergrösserung des Wildfonds mit einer Intensivierung des 

Wildbewirtschaftens können auch dieses Problem hervorheben. Als eine 

Illustration von Nachfolgen der Züchtung von nur einer Art, Wild oder Baum, 

nehmen wir die Erfahrungen von Ländern, die in grossem Masse die 

Natürlichkeit der Standorte und die Biodiversität verletzt haben. Ein solches 

Land, das mit Waldbau, Wildüberzahl und dem Erhalten der biologischen 

Verschiedenheit Probleme hat, ist Deutschland. 

In deutschen Wäldern dominieren Monokulturen, welche schlechte 

Bedingungen für die Biodiversität von Pflanzen und Tieren anbieten. Das 

Problem der restlichen natürlichen Wälder ist das Wild, besonders die 

Wiederkäuer, weil es die natürliche Verjüngung verhindert. Ein besonderes 

Problem sind das Weiden und das Äsen, wodurch das Fortdauern der seltenen 

und gefährdeten Arten in Frage kommt. 

In den natürlichen Beständen in ihrer Verjüngungsphase geht zwischen 

30 % und 50 % des Jungwuchses zugrunde. Meistens sind es die Laubbäume 

und, von Nadelhölzern, die Tanne. Um die Bestände zu verjüngen, ist ihr 

Umzäunen unentbehrlich. 

Für die Zwecke der Jagdwirtschaft wurden am Ende des 19. Jahrhunderts 

grosse Wildtiere (Bär, Wolf Luchs) vertilgt, und die Rotwildzucht intensiviert. 

Die Überzahl von Wiederkäuern beschädigt die natürlichen Wälder in 

solchem Mass, dass man in Deutschland vom Waldabsterben von unten 

spricht. 

Nebst Wiederkäuerüberzahl wurde dasselbe für die Wildschweine festgestellt. 

Diese Tiere waren früher in Deutschland eingezäunt. Wesentlich ist 

auch die Zahl von Muffionen und Dammhirschen gestiegen. Forschungen 

haben erwiesen, dass die intensivierten Eingriffe in die Bestände gerade den 

Zweihufern entsprechen und die Vergrösserung ihrer Zahl ermöglichen. 

Anderseits wird auf das Problem der Gefährdung von geschützten Arten wie 

Auerhahn und Haselhuhn hingewiesen. In der letzten Zeit wird auch der 

Eichelhäher geschützt, nachdem man sein Nutzen für die Waldökosysteme 

festgestellt hat. 

Trotz der eingesehenen Probleme die meist durch Monokulturen der 

Fichte und die verschlechterten Bedingungen entstanden sind, lebt der 

grösste Wildanteil in Waldökosystemen. Die Vögel bevorzugen ältere natürliche 

Bestände. Die deutschen Förster richten neulich ihre Tätigkeit auf den 

Schutz der Buche und ihre erneute Verbreitung, weil sie einst als die 

Hauptbaumart in der Mitte ihres Areals auf nur 14 % der deutschen 

Waldoberfläche heruntergeführt wurde. 

Wenn wir den Zustand der Wälder und der biologischen Verschiedenheit 

bei uns und in Deutschland vergleichen, können wir mit Zufriedenheit feststellen, 

dass unsere Wälder von natürlichen Struktur sind, reich an Pflanzen 

und Tierarten, mit begehrenswerter Biodiversität. Der Wildfond, vor allem 

von Wiederkäuern, ist unter dem Potential des Standortes, so dass wir heute 

eher die Zahl von Wild vergrössern möchten, als sein Einfluss auf die 

Bestände zu hindern (mit der Ausnahme von einzelnen Jagdrevieren und der 

allgemeinen Überzahl von Wildschweinen in Kroatien). 

Trotz erheblichen Verschiedenheiten zwischen Standort- und Wildjönd- 

Bedingungen bei uns und in Deutschland, soll man die früheren Fehler und 

schlechte Erfahrungen nicht vernachlässigen. Wir müssen über entsprechende 

Waldschutzeingriffe denken, wenn sich die Wildzahl in meisten 

kroatischen Jagdrevieren erhöht. Unsere Aufgabe ist die Ökosysteme und die 

biologische Verschiedenheut zu betreuen. 

412

PREGLEDN] ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 413-423 

UDK 630* 288 

ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Moms alba) 

U SVILOGOJSTVU I SVILARSTVU 

THE ROLE OF SILKWORM (BOMBYX MORI) AND WHITE MULBERRY (Moms alba) 

IN SILKWORM BREEDING AND SERICULTURE 

Juraj ZELIĆ* 

SAŽETAK: Svilogojstvo i svilarstvo je gospodarska djelatnost važna u životu 

čovjeka, više u prošlosti nego danas. Proizvodnja svile bila je dugo čuvana 

tajna drevne Kine. U Europi se proizvodnja obavlja od šestog stoljeća do 

polovice dvadesetog stoljeća. U Hrvatskoj se najprije javlja u primorskim 

krajevima, pod utjecajem Italije i Francuske, u Dubrovačkoj republici i Kvarneru. 

U Slavoniji se pod prinudom države Austrije, sredinom osamnaestog 

stoljeća, počinje naglo širiti svilogjstvo i svilarstvo, kao proizvod merkantilizma, 

za popunjenje državne blagajne. 

Za uspješnu proizvodnju sirove svile nužno je poznavati biologiju dudovog 

svilca, insekta koji ispreda svilenu nit, i uzgajanje drveta bijelog duda, čijim 

se lišćem hrani gusjenica dudovog svilca. 

Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domovine dudovog svilca. 

Dud je u drevnoj Kini "stablo istoka ", drvo je brzog godišnjeg prirasta i u relativno 

kratko vrijeme daje obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga 

ni danas šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim tehničkim i 

tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se kao parkovna vrsta s mnogo formi, 

varijeteta i kultivara. 

Ekonomska učinkovitost proizvodnje svile bila je pod različitim gospodarskim, 

društvenim i kulturnim utjecajima, te se s vremenom pogoršala. Osobito 

negativan utjecaj na proizvodnju imala je bolest dudovog svilca i uspješan 

početak proizvodnje sintetičke, umjetne svile. Pokušaji ponovnog oživljavanja 

svilarenja aktualni su i danas. 

Primjena svile u svakodnevnom životu čovjeka, njegovom stvaralaštvu i 

kulturi očituje se kao poseban kulturološki fenomen. 

K Ij učne r ij e č i : Dudov svilac (TSombix mori,), bijeli dud (Monis alba,), 

svilogojstvo, svilarenje, sirova svila, ekonomika svilarenja, svilana, merkantilizam, 

svila kao kulturološki fenomen. 

Dvije životinje, jedan sisavac i jedan kukac, zadužile 

su čovjeka i njegovo odijevanje. Ovca i dudov svilac 

sastavni su dio ljudske kulture i civilizacije, dajući 

materijal pogodan za izradu odjeće. S biljkama lanom, 

konopljom i pamukom, vuna i svila čine temeljnu tvar 

Mr sc. Juraj Zelić, dipl. ing. šum. "Hrvatske šume", 

Milke Trninc 2, Požega 

UVOD - Introduction 

u izradbi platna ili tkanine, za izradbu ljudske odjeće. 

Tvar pogodna za izradbu platna biljnog i životinjskog 

porijekla poznata je od doba neolitika, no specifičnost 

primjene karakterizira pojedine svjetske kulture i civilizacije. 

Tako je vuna povijesno vezana za mezopotamske 

kulture, lan za kulturu starog Egipta, pamuk za 

kulturu i civilizaciju Indije, a svila za kulturu i civilizaciju 

Kine. 

413

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 413-423 

U kineskoj provinciji Shantung još su 2600 godina 

prije nove ere žitelji primijetili da na drvetu duda "raste 

vuna"pogodna za upredanje niti i tkanje platna. Potaknuti 

znatiželjom ljudi su zamijetili da predu na lišću 

duda stvara gusjenica jednog leptira, koja se u razvojnom 

stadiju kukuljenja ornata gustim nitima, posteljicom 

u kojoj će dovršiti preobrazbu u leptira. 

Tajnu uzgajana insekta dudova svilca, sviloprelje, 

kao domaće životinje, čuvat će Kinezi vjekovima, uz 

pretnju smrtne kazne za njeno otkrivanje (12). 

Dvije su bitne komponente u proizvdnji prirodne 

svile. To su jajašca dudovog svilca (Bombyx mori) i liš 

će drveta bijelog duda (Morns alba). Pod određenim 

uvjetima svjetla, topline i vlažnosti zraka iz jajašaca se 

izvaljuju gusjenice koje se hrane isključivo lišćem 

duda do određene starosti i veličine, a potom se preobrazbom 

preko razvojnog stadija kokona razvijaju u 

leptira. Izlučevina iz sekretornih žlijezda usnog ustroja, 

koju u obliku tanke niti gusjenica ornata oko svoga 

tijela, skrutne se na zraku i tvori sirovu svilu. Povijesno 

iskustvo i znanje o uzgoju sviloprelje i duda tijekom 

povijesti nadopunjava se stručnim i znanstvenim istraživanjima, 

s ciljem racionalne i ekonomične proizvodnje 

prirodne svile 

POVIJESNI RAZVOJ SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA 

The historical development of silkworm breeding and sericulture 

Svilogojstvo kao grana poljoprivredne proizvodnje 

bila je vjekovima monopol Kine. Poznat je "Put svile" 

iz Europe preko Bliskog istoka i Perzije do Dalekog istoka 

i Kine. Svilena tkanina, plemeniti materijal, bio je 

tražena trgovačka roba u prošlosti. Stoljećima je vršena 

razmjena plemenitim metalima Europe sa svilom daleke 

Kine. Svilogojstvo se postepeno proširilo u Japan, 

te Perziju i Malu Aziju, Grčku i Rimsko carstvo. Tek u 

6. stoljeću nove ere svilogojstvo se znatnije širi u Europu. 

Zahvaća zemlje Mediterana i one koje imaju povoljnu 

klimu za uzgoj dudova svilca. 

U osamnaestom stoljeću, za vladavine carice Marije 

Terezije i njenog sina Josipa II, svilogojstvo doživljava 

pravi procvat. Carski dvor i dvorjani, plemstvo i 

aristokracija Austro-Ugarske, kao ljubitelji svilene tkanine, 

potiču svilogojstvo u svim zemljama carevine 

gdje za svilogojstvo postoje uvjeti. U Hrvatskoj, osobito 

u Vojnoj krajini država daje materijalnu i novčanu 

potporu svilogojstvu, a ponegdje uvodi i prisilne mjere 

u svilogojstvu. 

Osamnaesto stoljeće je doba prosvijetiteljstva, osnivanja 

pučkih škola i gimnazija, te se uz opću kulturu 

pučanstvo usmjerava i u gospodarskoj izobrazbi. Jedan 

od isusovaca, pučkih prosvjetitelja, u Osijeku piše i tiska 

popularnu knjižicu o uzgoju dudova svilca i preradbi 

svile (9). Uzgoj i hranjenje gusjenica traži dosta 

ljudskog rada, sezonskog je karaktera, no to postaje 

dobar dodatni izvor prihoda za seoska domaćinstva. 

Antun Matija Reljković u "Satiru" pjeva o ženi koja 

uzgaja svilenu bubu: "Osam nedilj što se njima bavi, 

lipe novce sebi zadobavi... Dobro joj se naplati nadnica, 

može živit i ona i dica" ( 1 ). 

Paralelno sa svilogojstvom razvija se i svilarstvo. U 

tvornicama svile u Osijeku, Zagrebu, Varaždinu i drugim 

gradovima proizvodi se svilena tkanina. Budim je 

bio važno središte svilogojstva i svilarstva Austo- 

Ugarske carevine, a o njemu kao svilarskom središtu 

carevine svjedoči poučna knjiga budimskog profesora 

414 

Mitterpachera izdana u Budimu 1804. godine pod nazivom 

"Navuk od morveh vurednosti,, y szvilneh 

kukczev hranyenya za narodne škole van dan od opata 

L. Mitterpachera. Vu Budimu, 1804 "(11). 

Svileni konac, različito obojen, počinje se koristiti u 

ukrašavanju narodne nošnje. Umjetničke kreacije svilenim 

vezom postaju kulturno nasljeđe narodnih rukotvorina. 

Svileni vez, kao aplikacija na odjeći i drugim 

rukotvorinama na platnu svojstven je pojedinim krajevima 

u Hrvatskoj. Općenito se može reći da su motiv, 

crtež ili grafika svilenog veza u kontinentalnom dijelu 

Hrvatske slika živog svijeta biljke ili životinje, latica, 

cvijet, list ili vitica, dok je u primorskom kraju Hrvatske 

češći motiv geometrijska i apstraktna forma, simbol 

i stilizacija. 

Da bi se osiguralo dovoljno hrane za prehranu gusjenica, 

sade se dudovi, pojedinačno ili u nasadima. 

Dud, kao vrsta drveta donesena s Dalekog istoka, zanimljiva 

je vrsta kojoj se pridavalo značenje i proučavao 

razvojni ciklus od sjetve sjemena, presadnje biljaka i 

osnivanja dudinjaka. Legenda kaže da su sjeme duda 

zajedno s jajašcima dudovog svilca, iz Kine u Europu, 

prenijeli misionari u šuplijim štapovima. 

Uzgoj drveta duda još je i danas tradicija u nekim 

selima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uzgaja se 

u drvoredima, ispred kuća ili kao pojedinačna stabla. 

Po ostacima dudovih stabala gotovo da se može zaključiti 

koja su se sela bavila uzgojem dudova svilca od 

doba vladanja carice Marije Terezije do pedesetih godina 

dvadesetog stoljeća. U narodu dudov svilac nazivaju 

"svilena baguda", a državnog nadzornika svilogojstva 

zovu "bagudar". 

Pored općih klimatskih uvjeta, povoljnih za uzgoj 

duda i dudovog svilca, bitni su i drugi, osobito gospodarski, 

kulturni i upravni uvjeti za razvoj svilarstva. Područje 

bliže Vojnoj krajini, koje i danas zovemo "graničari", 

bilo je pod jačim utjecajem vojne organizacije 

cjelokupnog života. Neka sela Slavonije bit će znatni

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 413-423 

uzgajivači dudovog svilca, te će svilarstvo među posljednjima 

(pedesetih godina ovog stoljeća) napustiti. 

Svilogojstvo je gospodarska grana namijenjena siromašnom 

puku, kao dodatna zarada, no ima značenje 

gotovo dva stoljeća kao pokret razvoja gospodarstva i 

prosvjetiteljstva. Pučanstvo se putem pučkih škola, 

predavanja i drugih oblika obučavanja upućuje u temeljna 

biološka, botanička i agrikulturna znanja i vještine 

uzgajanja duda i dudovog svilca. 

TEHNIKA I TEHNOLOGIJA UZGOJA DUDOVOG SVILCA I SVILENE NITI 

The technique and technology of cultivation of silkworm and silk weaving 

Biologija dudovog svilca (Bombyx mori L.) 

The biology of silkworm (Bombyx mori L.) 

Pored pčele, dudov svilac (sviloprelja) je najznačajniji 

korisni insekt u poljoprivrednoj proizvodnji. U klasifikaciji 

poljoprivredne proizvodnje svrstava se u sitnu 

stoku, odnosno stočarsku granu proizvodnje. Insekt 

dudov svilac svrstava se u- porodicu prelaca, čija je 

osobina da se gusjenice zapredaju u specifičnu čahuru 

sačinjenu od neprekinute tanke niti (svile). Sudbina 

jednog i drugog kukca je da se uzgajaju na umjetan način, 

pa se dudov svilac više ne može naći u prirodi, dok 

se pčela nalazi još samo sporadično. 

Leptir dudovog svilca je bijele boje, s rasponom 

krila oko pet centimetara. Na glavi se uočava par perastih 

pipaca, tijelo je dlakavo, zdepasto, leptir se ne hrani, 

slab je letač, pari se odmah posije izlijetanja iz čahure, 

a ugiba nakon dva do četiri tjedna. Leptiri se roje 

krajem svibnja ili početkom lipnja, ženka po oplodnji 

ubrzo počinje odlagati jaja. Jaja odlaže na izbojke 

grančice duda uz koji su životno vezani, jer se hrane isključivo 

dudovim lišćem. 

U životnom ciklusu, stadiju jaja, leptir provodi narednih 

deset mjeseci. Pod povoljnim uvjetima topline, 

svjetlosti i vlažnosti iz jaja se izležu gusjenice. U prirodi 

takvi uvjeti nastaju krajem travnja i početkom svibnja. 

Stadij gusjenice traje oko mjesec dana, tri do četiri 

tjedna. To je najvažnije razdoblje u razvojnom ciklusu 

dudovog svilca i o kvaliteti gusjenice ovisi kvaliteta 

čahure ili kokona, odnosno sirove svile. Skrb i briga 

uzgajivača dudovog svilca počinje primanjem i rasporedom 

jajašaca na prikladnu površinu u prostoriji s odgovarajućim 

režimom topline, vlažnosi zraka i intenziteta 

svijetlosti. 

Inkubacija jaja odvija se u roku do šest dana na temperaturi 

oko 16 °C a tada se temperatura povećava 

dnevno po 1 °C na 24 "C, a vlažnost zraka treba biti oko 

75 %. Postepeno se regulira odnos svjetlosti i zamračenja. 

Po izvaljivanju jaja u gusjenice zadržava se 

konstantna temperatura, a vlažnost zraka povećava na 

80 %. Izležene gusjenice veličine su 2-3 mm. U razdoblju 

od mjesec dana, uz konstantnu i kvalitetnu ishranu, 

gusjenica naraste do 90 mm, a težina joj se povećava 

za deset do dvanaest tisuća puta. 

Tijekom gusjeničnog stadija, gusjenica obavlja pet 

puta tzv. presvlačenje. Prigodom hranjenja i presvlačenja 

nastaje mnogo izmeta, kojeg treba redovito čistiti a 

prostoriju provjetravati. 

Gusjenice se hrane isključivo dudovim lišćem, u 

početku u obliku sječke, a kasnije se može upotrijebiti 

cijelo mlado i svježe lišće. Hranjenje se u početnom 

stadiju obavlja 6-8 puta dnevno, a kasnije sve rjeđe, 

3-4 puta dnevno. Lemperatura se na kraju stadija gusjenice 

može spustiti na 23 °C, 

Zapredanje se vrši 8-10 dana nakon posljednjeg 

presvlačenja. Lusta gusjenica postaje nemirna, tijelo 

joj postaje prozirno, aktiviraju se svilne žlijezde ispod 

usnog ustroja. Iz jednog otvora izlučuje se svilna nit 

fibroin, a iz drugog ljepljiva tvar sericin koja obavija i 

sljepljuje svilnu nit te otvrdne na zraku. Zapredanje u 

kokon (kolijevku), gusjenica vrši tako da pokreće glavu 

u obliku položene osmice i tako ornata nit oko sebe, 

formirajući kokon. Jedna zdrava, normalna gusjenica 

zaprede 1500-2000 m svilene niti. 

Prestankom zapredanja počinje stadij pupe ili lutke 

koji traje oko 15 dana, a na kraju stadija završena je 

metamorfoza u leptira(imago). U procesu svilarenja 

treba osobito paziti da čahuru ili kokon ne progrize i 

ne izleti leptir, jer je takva čahura nagrizena, prekinutih 

niti i ne dade se odmatati. Zato se lutke pravovremeno 

usmrćuju, bilo u vrućoj vodi ili u posebnim pećima 

eksikatorima. U kućnoj radinosti usmrćivanje se najčešće 

obavljalo u krušnoj peći, poslije vađenja kruha. 

Kokoni su bijele boje ovalnog oblika, s malim ugibom 

u sredini. 

Rase i hibridi dudovog svilca te uzgoj jaja 

The races and hybrids of silkworm and egg - breeding 

Kod nas se u prošlosti gajila autoktona rasa dudovog 

svilca zlatna kitajka s jednom generacijom godi 

šnje. Kasnije je uvedena žuta francuska rasa (Alpis). 

Odabiranjem i genetskim varijacijama dobivene su u 

415

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILAC A (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SV1L0G0JSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 413-423 

novije vrijeme rase dudovog svilca koje imaju dvije i 

više generacija godišnje. Napredne zemlje (i danas) u 

svilarstvu (Japan, Kina, Italija, Francuska...) proizvele 

su u laboratorijima poluhibridne i hibridne rase dudovog 

svilca koje daju bolji randman iskoristivosti dudovog 

svilca od jajašca do svilene niti. Time je postignuta 

dvostruko veća ekonomičnost uzgoja, a nekoliko generacija 

godišnje povećavaju racionalnost uzgoja i nekoliko 

puta. No ta borba za ekonomičnost proizvodnje 

prirodne svile još uvijek nije konkurentna sintetičkoj 

proizvodnji, osim u osobitoj kakvoći. 

Jaja se proizvode u specijalnim, laboratorijskim 

uvjetima, zavodima i institutima. Selektiraju se zdrave, 

genetički poželjne ženke leptira dudovog svilca koje 

isto oplođuju selektirani mužjaci. Odvojene ženke 

nesu jaja pola sata nakon oplodnje. Jaja se čuvaju u pakovanjima 

od 10, 15 i 30 grama pod posebnim režimom. 

Jedna ženka snese oko 600 jaja, a potom ugiba. 

Od jednog grama jaja dobije se oko 3 kilograma sirovih 

kokona. U prirodi i kod primitivnog uzgoja jaja se 

odlažu na grančice i lišće. 

Iako su bolesti dudovog svilca stalni pratitelji prilikom 

uzgoja kroz povijest, masovnija pojava se očituje 

sredinom 19. stoljeća. Uzročnici su mikroorganizmi, 

glijive, virusi i bakterije. Najčešća bolest je muskardina 

ili krečavica koju uzrokuje gljiva iz porodice Fungi 

imperfekti, Beauveria bassiana. Konidije gljive napadaju 

krvni sustav gusjenice ili lutke. 

Najizrazitije oboljenje uzrokovano virusima je poliedrija 

ili žutica, a uzrokuje je virus Borrelinavirus 

Sirova svila u obliku kokona dorađuje se u svilanama 

(filandama), potapanjem kokona u vrelu vodu za 

gušenje ličinki i otapanje ljepljive tvari, sericina. Kuhanjem 

sirove svile u sapunici, tzv. degumiranje, uklanja 

se svileni lijepak (sericin), pa sirova svila ima samo 

jednu nit, poprima bijelu boju, lijepi sjaj i postaje mekana. 

Izvađeni kokoni se namataju, spredaju u obliku 

tanke niti na vretena. Daljnjom obradom vrši se filiranje 

ili sukanje svilene niti u pređu ili konac za specifična 

tkanja, vrpce ili vezenje. 

Iako je svilogojstvo tipična proizvodnja manufakturnog 

doba i odvija se u seljačkoj kući, daljnje faze 

prerade sirove svile nagovještavaju prve znakove industrijske 

proizvodnje devetnaestog stoljeća. Za pogon 

odmatanja, upredanja i tkanja svile počinje se koristiti 

energija vode, a pomoćni alati i strojevi počinju koristiti 

zakonitosti mehanike. 

416 

Za proizvodnju svilene niti pored dudovog svilca 

koriste se i neki drugi leptiri iz porodice Saturnidae, 

sovice. Ovi leptiri nalaze se slobodni, u prirodi ili su 

udomaćeni za proizvodnju svilenih kokona. Za nas je 

zanimljiv leptir Antherea vamamai (japansko noćno 

paunče), koji živi u poplavnim posavskom području i 

hrani se lišćem hrasta. Pretpostavlja se daje uvezen iz 

Japana u cilju proizvodnje svile, jer ga spominju stariji 

stanovnici Posavlja kao leptira za uzgoj svilenih kokona 

(16). 

No, ovaj leptir za proizvodnju svile, pored dobrih 

bioloških svojstava, ima drugu komponentu u ciklusu 

uzgoja nedostatnu, jer se hrani hrastovim lišćem, drvom 

čiji se izbojci poslije odsjecanja ne obnavljaju 

brzo i učinkovito poput bijelog duda. Hrast nije pogodan 

za plantažni uzgoj jer nema biološka svojstva za 

regeneraciju vegetativnim putem. U traženju ekonomičnosti 

proizvodnje svile ovim leptirom treba tražiti 

drukčiji pristup ishrani. 

Bolesti dudovog svilca - The diseases of silkworm 

bombycis, koji u obliku poliedara razara stanice krvi. 

Kompleks bakterija uzrokuje bolest flašeriju ili mutavost, 

a protozoa Nosema bombycis uzrokuje bolest 

penbrinu ili pjegavost. 

Masovni napad bilo koje od nabrojanih bolesti 

može uzrokovati potpuni pomor i neuspjeh gajenja dudovog 

svilca. Zato se kod uzgoja poduzimaju preventivne 

higijenske mjere. Uređaji, alat i pribor se steriliziraju, 

a jajašca za uzgoj moraju biti potpuno zdrava. 

DORADA SIROVE SVILE, TKANJE, BOJANJE I IZRADA SVILENIH TKANINA 

Finishing of raw silk, weaving, painting and making silk fabric 

U filandama se zapošljava u vrijeme odmatanja, 

predenja, bojanja i otpremanja specijalizirana radna 

snaga. Predenje obično obavlja vješta i obučena djevojka, 

a vreteno joj okreće mlađa djevojka ili dijete 

zvana "okretalja". Prelji pomažu "dvorilje" i "zbiralje", 

a kotlove u kojima se potapaju kokoni (čahure) 

lože drvima muškarci. Najveći dio sirove svile dobivene 

u filandama izvozi se na doradu, sukanje i tkanje u 

Europu, najviše u pokrajinu Lombardiju, pod nazivom 

"ugarske svile". Samo manji dio prerađivao se u Hrvatskoj 

(8). 

Prirodna boja sirove svile izrazito je bijela, te su se 

za potrebe tkaonica i sukanje konca upotrebljavale razne 

boje. Boje su bile prema potrebi odjevnih i ukrasnih 

predmeta, modi i ukusu. U početku se upotrebljavaju 

mineralne boje iz prirodne sirovine i boje biljnog 

podrijetla.

J. Zelic: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) 1 BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (20(11). 413-423 

Za crvenu boju se koristi korijenje biljke broća, za 

žutu cvijet, kora i lišće žutilovke ili biljka šafrana, a za 

blijedožućkastu kora divlje kruške, lišće breze i breskve. 

Plava boja se dobivala od pčelinjeg voska (saća), 

a zelena nastaje miješanjem žute i plave. Crnu se boju 

dobivalo iz kore bijelog jasena. 

Kasnije se koriste boje dobivene kemijskim, sintetičkim 

putem. To su anilinske boje na bazi derivata naf- 

Uzgajanje nasada dudovog drveta - Pl anting of mulberry cultures (Morus alba) 

Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domovine 

dudovog svilca. Dud je u drevnoj Kini stablo istoka. 

Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojeg izlazi 

sunce (4). 

U Europi je raširen uglavnom u umjerenom pojasu. 

Poznato je desetak vrsta dudova iz porodice Moraceae, 

a za uzgoj, odnosno prehranu dudovog svilca najbolje 

se pokazao bijeli dud {Morns alba). Stablo duda naraste 

do visine 20 m. Za uzgajanje dudovog drveta važna 

su neka biološka svojstva koja će biti uspješno korištena 

za dobivanje varijeteta s velikom lisnom masom i 

mogućnošću uspješnog križanja (hibridizacije), brzog 

razmnožavanja iz sjemena ili stabljike. 

Lišće je na izbojku (grančici) naizmjenično raspoređeno. 

Cvjetovi su jednodomni i dvodomni, što znači 

da postoje i primjerci samo s muškim, odnosno ženskim 

cvjetovima. Muški cvjetovi su u dugim resama, a 

ženski su kraće, okruglaste rese, koje se nakon oplodnje 

pretvaraju u sočan zbirni plod, murvu. Plod dozrijeva 

krajem lipnja, a osušen se raspada na sitne sjemenke 

koje su dobre klijavosti i siju se idućeg proljeća. 

Iz sjemena niču mlade biljke, koje se mogu presadnjom 

školovati do starosti i razvijenosti, kada su sposobne 

za uzgoj u nasadima, dudinjacima. Plod je jestiv 

i sladak te se upotrebljava za dobivanje alkoholnih pića 

(rakija). Dobar je i za ukuhavanje, zimnicu kao džem 

ili pekmez. 

Razmnožavanje duda moguće je i vegetativnim putem, 

reznicama, poluodrvenjenim reznicama (tijekom 

ljeta), korijenovim reznicama i povaljenicama. 

Različiti varijeteti, sorte i hibridi duda mogu se uspješno 

cijepiti na matičnu podlogu, stoje bitno za osnivanje 

nasada ili plantaža duda povoljnog genoma (lisne 

mase visoke hranjive vrijednosti). Dud je drvo brzog 

godišnjeg prirasta i u relativno kratko vrijeme daje 

obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga danas 

šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim 

tehničkim i tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se 

kao parkovna vrsta s mnogo formi, varijeteta i oblika 

lista, grana i habitusa. Može se uzgajati kao živica, 

živa ograda. 

Dobro podnosi kresanje i sječu "u glavu", a dobro 

se regenerira iz panja. Doživi visoku fizičku starost. 

te, ugljikovodika. Zanimljivo je da je prvi puta svila 

obojena sintetičkom bojom grimiza, ljubičastom bojom. 

Postupak je patentirao engleski kemičar William 

Henry Parkin, 1856. godine. Takva boja se prije dobivala 

iz indiga. Kasnije su dobivene omiljene boje za 

svilu, ružičaste varijante. Crvenu boju, alizarin, koja se 

prije dobivala iz biljke broća, patentirao je njemački 

kemičar Henrich Caro početkom dvadesetog stoljeća. 

Najveći štetnik duda je ustvari dudov svilac {Bombyx 

mori), no danas u prirodi dudov svilac ne postoji. 

Ostali štetnici duda su bakterioza na listu {Pseudomonas 

mori), pjegavost lista {Septogloeum mori), pepelnica 

(Phyllactrinia coryllea) i bijela trulež koju uzrokuje 

gljiva Polyporus squamosus. 

Kvaliteta drva duda je izvanredna. Drvo je trajno, s 

malo bjeljike, dobrih tehničkih osobina. Upotrebljava 

se za stupove, kolje, tarac u graditeljstvu, u brodarstvu, 

stolarstvu, za tokarenje i osobito u bačvarstvu. 

Od početaka svilogojstva sadnice i sjeme duda se 

dodjeljivalo uzgajateljima. Nasadi duda osnivani su na 

javnim mjestima uz javne ceste, okućnice, školske 

ekonomije, dvorišta. Još početkom ovog stoljeća, pa 

mjestimično i danas postojali su drvoredi dudovih stabala. 

Ispred svake seoske kuće bilo je dva do tri stabla 

duda s kojih je domaćin ubirao lišće za prehranu gusjenica 

dudovog svilca. 

Svilogojci su pod nadzorništvom svilarskih inspektora 

svake godine dobivali količinu jajašaca primjerenu 

mogućnosti prehrane gusjenica dudovim lišćem. 

"Svaka graničarska kuća dobivala je jajašca dudova 

svilca, a morala je odgojiti i tridesetak mladih dudova. 

Krajem trećeg desetljeća 19. stoljeća ovaj broj se popeo 

na trideset dudova po svakom članu kuće. Osnovani 

su kompanijski "dudinjaci" - rasadnici, postavljeni 

nadzornici - "dudari", koji su ujedno i vršili nazdor 

nad gajenjem dudova svilca pa su ih zvali "bagudari". 

Pod nadzorom dudara graničar je morao izvršavati sve 

naredbe koje su propisivane u vezi sa svilogojstvom, a 

ako sve nije bilo izvršeno kažnjavanje kućni starješina. 

Svaka regimenta imala je nadzornika svilogojstva, 

oni su imali sjedišta pri svilanama. U mjesecu ožujku 

kompanije su dostavljale iskaz regimenti o broju žena i 

djevojaka po kućama. Krajem travnja podijeljeno im je 

sjeme dudovog svilca. 

Bagudari su obilazili kuće i vršili pregled smještaja 

sjemena, zatim kako se hrane gusjenice, imaju li lijese, 

vršili pregled čahura"(2). 

Tako se jedan od "bagudara" u izvješću višoj instanci 

tuži na sječu dudovih stabala i nedozvoljavanje 

branja kod drugih ili čak na javnim mjestima. Još jedan 

čudan razlog o nedostatku dudovog lišća navodi: "U 

417

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA [Monis alba) U SVILOGOJSIVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423 

pojedinim obćinama nastaju osobito pogibeljne razmirice 

sa onim ljudima, koji hoće, da iz ploda duda peku 

rakiju". Vjerojatno su ljubitelji dudove rakije sjekli stabla 

duda koristeći drvo za izradu kvalitetnih bačava. 

Spominje se porazan podatak da je gubitak stabala 

duda čak do 50 % u odnosu na proteklu godinu. 

Preporuča se iste godine da se dudovi nasadi uzgajaju 

kao živice, "jer se dokazalo, da živice dadu u mnogo 

kraćem vremenu više lista". Apelira se na stručna 

predavanja, uključivanje inteligencije na poduči iz svilogojstva, 

osobito škole usmenim putem, a tisak pisanim 

uputama. 

Borba za ekonomičnije svilarenje koristi stručna i 

znanstvena istraživanja na području uzgajanja dudovih 

stabala. Uočavajući raznolika biološka svojstva duda 

za praktičnu primjenu, svilarski nadzornik Pavao Bezeredj 

(Izvještaj za 1905.) daje slijedeći savjet: "U Italiji 

2-3 godišnje dudove sadnice očenjem oplemenjivaju 

i to s grančicama takovih dudova, koji lijepo i veliko 

lišće imaju i pored toga plod ne donašaju. Toplo preporučamo 

svilogojcima i obćinama da sliede tim primjeru 

te da 2-3 godišnje dudove sadnice na oko cjepaju. No 

pazimo, da samo s takovih dudova uporabimo grančice, 

o kojima smo posve uvjereni, da su jalovi, t.j. da 

rod ne donašaju"(2). 

Zanimljivo je da voćarsku tehniku cijepljenja (okuliranje), 

uzgajivači prenose na dudove sadnice. Očito 

je da se biraju samo muške forme duda, one koje ne donašaju 

ploda. Manjak na plodu nadoknađuje se na lisnoj 

masi. 

Ova tehnika okuliranja na sjemenjacima koristi se i 

danas u zemljama koje se još bave svilogojstvom i pro 

izvodnjom prirodne svile (Japan, Kina, Rusija, Francuska, 

Italija...). 

Uzgoj dudovih nasada je plantažog oblika. Koriste 

se voćarske tehnike uzgajanja pa su plantaže prilagođene 

za strojnu obradu, orezivanje grana i branje lišća. 

Posebno je popularan hibridni dud japanskog porijekla, 

"kokuzo " s dvije forme br. 21. i br. 22. 

Okuliranje jednogodišnjih sjemenjaka vrši se u proljeće 

ili ljeto, sadnica se druge godine presađuje i ostaje 

u rastilištu rasadnika još 1-2 godine. Cijepljenje se 

obavlja i drugim tehnikama (kosi rez, u proscjep, pod 

koru, omega spoj i slično). Presađuje se u plantaže u 

razmaku 4x4 m, ili 3 X 4 m. U prvom slučaju je po hektaru 

630, a u drugom 830 stabala. Stabla se formiraju u 

tri najčešća uzgojna oblika, niska (0,30-0,60 m), srednji 

(0,60-1,50 m) i visoki (1,5-2,0 m). Orezivanje se vrši 

na "čep", "bez čepa" ili "na glavu". Oblik krošnje 

formira se u mladosti. Mlado lišće, odnosno izbojci 

beru se redovito u svibnju i lipnju ručno ili strojno. 

U modernom uzgoju dudovog svilca s nekoliko generacija, 

branje lišća se obavlja tijekom cijele vegetacije. 

S lha plantaže nabere se 10 do 15 tisuća kilograma 

lisne mase, odnosno 15-20 kilograma po stablu. Od 1 ha 

plantaže duda može se uzgojiti 10 do 12 uncija jaja odnosno 

550 do 600 tisuća gusjenica. Ako je prinos oko 

100 kg kokona po 1 unciji, onda 10 uncija, odnosno 1 ha 

plantaže duda daje 1000 kg kokona ili oko 170 kg svilenih 

niti. To je znatno ekonomičnija proizvodnja od one 

iz prošlosti, osamnaestog i devetnaestog stoljeća. 

Uzajamni odnos dudovog svilca i biljke duda 

The relationship between the silkworm and the white mulberry tree 

Porijeklo dudovog svilca i drvenaste biljke duda je iz 

istočne Azije, umjerenog pojasa Sjeverne polutke. Geolozi, 

geofizičari i biolozi nalaze iz rasprostranjenosti biljaka 

i životinja znakove geološkog razvoja Zemlje. 

Zbog vezanosti duda i dudovog svilca za područje istočne 

Azije umjerenog pojasa, može se zaključiti daje taj 

pojas bio geografski odvojen od Europe i zapadne Azije 

te Indijskog podkontinenta. Sve drvenaste vrste biljaka 

iz porodice Moraceae vezane su porijeklom za Daleki 

istok. U tu porodicu spada i dudovac (Broussonetia papyrifera). 

Nazivaju ga i papirjevka. Nije korišten za uzgoj 

dudovog svilca, ali je značajna po papiru, drugom 

civilizacijskom izumu Kine i Dalekog istoka. 

Dugo čuvana tajna proizvodnje papira sastojala se u 

tome da su se okorani jednogodišnji izbojci dudovca 

stavljali u vodu, izlagali prirodnoj truleži. Bakterije 

koje selektivno troše lignin ostavljale su tvrda vlakanca 

lika (celuloze), koja su služila za proizvodnju papira. 

Liko se upotrebljavalo i za izradu odjevnih predmeta. 

418 

U gotovo simbiotičkoj ovisnosti insekta dudovog 

svilca, za biljku duda i njegov list nalazi se potvrda o 

isprepletenoj mreži života, životnoj uzajamnosti vrsta i 

individua. 

Simboličku simbiozu papira i čovjeka, (koju je u 

početku odigralo i liko dudovca), obilježit će kultura 

svh dosadašnjih povijesnih epoha i civilizacija. 

Duduv svilac je monofag, troši za hranu isključivo 

dudovo lišće, bez biljke duda ne može opstati. S druge 

strane biljka duda opstaje i širi se arealom koji mu životno 

odgovara. 

U prirodi veličina populacije dudovog svilca odgovara 

količini lisne mase duda za prehranu gusjenica, 

stoje više stabala duda, to je više primjeraka gusjenica, 

odnosno dudovog svilca. U prirodi postoji regulator 

tzv. unutarnjeg rasta populacije koji se iskazuje brojem 

potomaka na prethodnu populaciju, odnosno par koji 

rađa potomstvo. Ako je populacija uravnotežena s ob-

J. Zclić: ULOC.A DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423 

žirom na stanišne uvjete i prehranu, populacija se znatno 

ne povećava. 

Promjenom stanišnih, povoljnijih uvjeta, populacija 

se povećava do nove ravnoteže, no ako se populacija 

gotovo udvostruči u odnosu na prethodnu, a mogućnosti 

preživljavanja i ishrane su ograničeni, nastaje kaotično 

stanje, a broj jedinki populacije se reducira do novog 

uravnoteženja. 

Za vrijeme redukcije individua populacije u progresiji 

su štetnici i bolesti koje napadaju prenamnoženu 

vrstu. Dudovog svilca napadaju razne mikoze, bakterioze 

i viroze. 

Uzgoj dudovog svilca, kao gospodarska djelatnost, 

vrši se umjetnim putem pa se broj populacije može po 

volji povećavati. Zaštita od napada bolesti je učinkovitija. 

I u umjetnom uzgoju pokazalo se daje velika populacija 

gusjenica dudovog svilca rizičnija za razvoj 

bolesti od manjih populacija na više mjesta. 

EKONOMIKA SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA 

Management of silkworm breeding and silk industry 

Zamisli merkantilista države Austrije i Austrougarske 

da svilogojstvom i svilarstvom ostvari dobitke 

i uravnoteži trgovačku bilancu nisu u potpunosti uspjeli. 

Svilogojstvu su se učili od zemalja s tradicijom svilogojstva 

i svilarstva, Italije i Francuske. Polovicom 

proteklog stoljeća konkurencija dolazi i s Dalekog istoka, 

iz Japana. 

Za racionalano i ekonomski uspješno svilogojstvo i 

svilarenje pretpostavlja se prethodna opća civilizacijska 

i kulturna razina naroda, koji tu gospodarsku djelatnost 

obavlja. Zemlje zapadne Europe, osobito Italija i 

Francuska, bile su u osamnaestom i devetnaestom stoljeću 

daleko civilizacijski i kulturno naprednije od zemalja 

koje su se tek oslobodile od turskog jarma. 

Zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija u sklopu 

Austro-Ugarske bile su ekonomski, civilizacijski i kulturno 

na niskoj razini razvoja, pa je i svilogojstvo kao 

od države nametnuta djelatnost bilo u lošijoj poziciji 

nego druge zapadnoeuropske zemlje. 

Ekonomiku svilarstva i manufakturu svile razmatra 

R. Bičanić (3), pa navodi prema Gospodarskim novinama 

iz 1854. godine. "Gospodar kuće mora svoje jedino 

obitavalište - bilo ložnicu, bilo običnu sobu - dok 

bube othrani, isprazniti i ovima ustupi, dočim sam 

mora s družinom u ostalih gospodarskih zgrada smjestiti 

se i spavati, a krevete, stolove, klupe i vrata u ložnicu 

donijeti i za podloge pri hranjenju buba upotrijebiti. 

Još mora prostorije ložiti i jednakomjerno grijati, 

drva sjeći i donositi, dudovo lišće brati, dudove uzgajati 

i kresati, bube donositi trgovcu (manipulantu) i odvoziti 

ih kasnije u filandu. Ta procedura traje od 30 do 

40 dana, i za to vrijeme seljačka kuća dobije ukupno 

nekih 14 forinti za sav rad. To znači da na čitavu kuću 

zajedno otpada nadnica od jedva 20 krajcara na dan, za 

čitav trud i za tolike neugodnosti. Godišnja proizvodnja 

po kući računa se na 20 funti galeta (bube). 

Pored tehnike i tehnologije proizvodnje važni su 

znanje i vještina, volja, interes, motivacija i stimulacija. 

Važan je opći kulurni i civilizacijski milje u kojem 

se proizvodnja događa. 

U ukupnoj ocjeni ekonomske učinkovitosti proizvodnje 

svile treba, pored truda seoskog domaćinstva, 

uzeti u obzir investiciju u biljni kapital, rasadnik i uzgoj 

dudova. Trebalo je obrazovati kadrove za osnivaje 

dudinjaka, inspekciju i nadzor, organizaciju otkupa, 

transport i, konačno, osnivanje svilana za doradu kokona 

i tkanje tkanina. 

Zamah svilarstva u austrijskom carstvu bio je osobito 

poslije Napoleonskih ratova i pripajanja talijanske 

pokrajine Lombardije (europsko središte svilarsta) carstvu. 

Tako se navodi daje npr. u Vojnoj krajini broj dudovih 

stabala od 1804. do 1837. porastao sa 268 884 na 

501 188 komada. U razdoblju od 1783. godine do 

1840. proizvodnja kokona u Hrvatskoj i Slavoniji porasla 

je od 77 000 funti na 337 000 funti. 

Proizvodnja kokona dudovog svilca uvelike ovisi o 

klimatskim prilikama proizvodnog razdoblja pa znatno 

varira iz godine u godinu. Na mikroklimatskc uvjete u 

gore opisanom seoskom domaćinstvu nije se moglo 

znatno utjecati, pa je proizvodnost u Italiji i Francuskoj 

u znatnoj mjeri bila veća i zbog povoljnijh klimatskih 

uvjeta. 

Na ekonomiku proizvodnje svilogojstva znatno 

utječu organizacija otkupa kokona i visina otkupne cijene. 

Od 1763. godine do 1826. organizaciju otkupa i 

visinu otkupne cijene regulira država. Zbog lakšeg manipuliranja 

i nužnosti ispravnog i pravodobnog tehnološkog 

postupka sa živim kokonima, osnivaju se diljem 

sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije filande za 

namatanje galeta, poluprozvoda sirove svile. 

Potkraj devetnaestog stoljeća počinju se u proizvodnji 

i preradi svile koristiti znanstvene i stručne metode. 

Rentabilnost proizvodnje temeljila se na uzgoju 

kvalitetnog materjala bijelog duda koji kao forma ili 

hibrid daje veću i kvalitetniju lisnu masu po jedinici 

površine. Osnivaju se plantaže duda, pogodne za obradu, 

orezivanje, branje i transport dudovog lišća. 

Racionaizacija proizvodnje vršila se na selekciji i 

hibridizaciji rasa dudovog svilca s dvije i više godišnjih 

generacija, s većim randmanom sirove svile po 

419

.1. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis a/ha) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 413-423 

jednoj gusjenici. Uzgoj se obavlja u kontroliranim mikroklimatskim 

uvjetima. 

Borba protiv bolesti dudovog svilca i drveta duda 

također je bitna komponenta ekonomske učinkovitosti. 

Ekonomska učinkovitost svilogojsva i svilarenja u 

dvadesetom stoljeću počiva na stručnim i znanstvenim 

temeljima, ali na našim povijesnim prostorima ima 

svoju specifičnost. 

Svi ostali gospodarski uvjeti, tehnička i tehnološka 

razvijenost zemlje koja proizvodi prirodnu svilu bit će 

razlogom njenoga opstanka kao gospodarske djelatnosti. 

Danas se proizvodnjom prirodne svile bave 

rijetke zemlje (Japan, Kina, Južna Koreja, Rusija, 

Francuska...). 

Proizvodnja umjetne svile (sintetička vlakna) - The production of synthetic silk 

Ekonomičnost proizvodnje svilenih vlakana krajem 

devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka kreće u 

smjeru proizvodnje sintetičkim (kemijskim ) putem. 

Upravo je svilna nit još 1664. godine zaintrigirala 

dr. Hooka, skrbnika za obavljanje pokusa u akademiji 

Royal Society, da pomisli "da bi trebalo pronaći način 

da se izradi umjetna ljepljiva masa koja bi mnogo podsjećala 

na onu izlučevinu - a mogla bi imati i bolja 

svojstva - od koje dudov svilac pravi svoju predu. To 

pruža priliku oštroumnom čovjeku da u tom smjeru 

vrši pokuse, pa ukoliko ovi budu uspješni, pretpostavljam 

da dotični neće biti nezadovoljan"(5). 

Prvi patent za proizvodnju umjetne svile dobio je 

švicarski učenjak George Andemann, krajem devetnaestog 

stoljeća . Zanimljivo je da su učenjaci, vjerojatno 

ponukani vezom dudovog lišća i svilene niti, tražli osnovu 

za svilenu nit u tvari drva, celulozi, nitrocelulozi i 

viskozi. 

Tako je sljedeći patent za umjetnu svilu nastao na temelju 

otapanja nitroceluloze u octenoj kiselini i tlačenjem 

te mase kroz seriju rupica. Patent nudi Joseph 

Swan 1883. godine.Tehnološki postupak oponaša metabolizam 

gusjenice koja preradom lisne mase akumulira 

sirovinu za svilenu nit u obliku fibroina i sericina, te 

ih u zapredanju protiskuje kroz rupice u usnom ustroju. 

Dva velika učenjaka, izumitelja na polju elektriciteta, 

Edison i Swan, u proizvedenom umjetnom vlaknu 

traže prikladnu tvar za električne žarulje. No svila kao 

loš vodič elektriciteta biva tom prigodom istisnuta s niti 

od metala. U današnjoj eri primjene loših vodiča, poluvodiča 

i izolatora u elektronskoj industriji navodi na 

pomisao primjene niti prirodne svile u navedene svrhe. 

Patent i izložak umjetne svile, rejon, na svjetskoj izložbi 

u Parizu, krajem devetnaestog stoljeća, ostvario 

je grof Hilaire de Chardonet kao slučajan rezultat njegovog 

proučavanja bolesti dudovog svilca. 

Korištnjem ugljikovodika, nafte i naftinih derivata 

početkm dvadesetog stoljeća slijedi cijela serija patenata 

umjetnih vlakana pod nazivom viskozni rejon, 

najlon, terilen, akril i druga koji se koriste za izradu 

odjevnih predmeta, u kućanstvu, industriji i drugim 

djelatnostima. 

Posebno razdoblje koje obilježava pedesete i šezdesete 

godine nosi epitet "najlonskog" vremena, najlonskih 

čarapa, šuškavaca i vjetrovki, košulja i vrećica... 

To je i vrijeme definitivnog prekda svilogojstva i proizvodnje 

prirodne svile u Hrvatskoj. 

Ekonomičnst u proizvodnji umjetnog vlakna svile 

potisnula je svijetu prirodnu proizvodnju, no u novije 

vrijeme čine se pokušaji povratka prirodnoj svili, kao 

ekskluzivnom proizvodu u modnom odijevanju i kućanstvu 

te drugim primjenama. 

Pokušaji svilogojstva i svilarenja danas 

Revitalisation of silkworm breeding and sericulture today 

U poslijednje vrijeme budi se znatiželja i interes za 

svilarenjem. godine 1994., uz pomoć Ministarstva obnove 

i razvoja pokrenut je Pilot-projekt obnove svilogojstva 

i svilarstva u Konavlima kod Dubrovnika, kraju 

s tradicijom u svilogojstvu, svilarstvu, tkanju i vezenju 

svilom. Suradnja je ostvarena s francuskim gradom 

Cevannesom, Institutom i centrom za proizvodnju prirodne 

svile, naručeno je 11 grama jajašaca dudovog 

svilca i 1000 sadnica patuljastog bijelog duda. Sadnice 

su posađene u konavoskim selima. Cijena jajašaca je 

10 njemačkih maraka po gramu. U kalkulacijama ekonomičnosti 

predviđa se da za 30 grama jajašaca (unca) 

treba 100 dudovih stabala patuljastog duda. Od jedne 

420 

unce dobije se oko 100 kilograma sirove svile. Računa 

se da će cijena po kilogramu iznositi 100 kuna. 

Gradnja svilane predviđa se u Cilipima, na suvremenom 

tehnološkom postupku upredanja niti, prirodnom 

bojenju bojama biljnog podrijetla. Pilot-projekt 

svilogojstva i svilarstva je rađen kao ekološki čist projekt. 

Velike količine otpada organskog porijekla mogu 

se koristiti kao kvalitetno gnojivo za uzgoj povrtlarskih 

kultura (13). 

Svilogojstvo i svilarstvo aktualizira se putem izložbi 

rukotvorina, umjetničkih premeta, slika na svili, ekološkom 

promidžbom, trendovima visoke mode, dakle kul-

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423 

turološkim fenomenima koje je imala i u prošlosti (17). 

Izradba odjevnih predmeta, ukrasnih i umjetničkih 

kreacija svilom i svilenim vezom nosila bi certifikat, 

kao jamstvo visokovrijednog proizvoda. Kao pojam 

kvalitete prirodna svila, kao i u prošlosti, trebala bi nositi 

naziv "buba-svila"(10). U takvom redu i odnosu 

cijenovnih veličina našla bi se ekonomska isplativost 

proizvodnje. 

SVILA I SVILARENJE KAO KULTUROLOŠKI FENOMEN, 

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 

Silk and silk production as a cultural phenomen, conclusions 

Kao plemenita tkanina, svila je bila u svojim počecima 

dostupna samo visokim slojevima društva, kraljevskim 

i plemićkim kućama, svećenstvu i visokim 

vojnim časnicima. 

Proizvodnja svilene tkanine bila je obavijena velom 

tajne. Dugo godina bila je simbol veze kultura i civilizacija 

Europe i Meditrana s civilizacijama Dalekog istoka. 

Put iz Europe u daleku Aziju, iznad Indijskog 

potkontinenta nazvan je "Put svile". "Putovima svile 

oteklo je europsko zlato na Daleki istok"(9). U doba 

grčke, rimske i asirske kulture, svila se uvozila preko 

Indije i Perzije. Da se širila i dalje na sjeveozapad Europe 

svjedoči jedan nalaz iz Hallstadta u Švicarskoj iz 

7. stoljeća prije nove ere. Očuvana svilena tkanina našla 

se kao odjevni predmet u jednom grobu. 

U 3. stoljeću car Dioklecijan u Ediktu o cijenama 

spominje svilenu tkaninu kao uvozni artikl. U doba 

procvata i širenja arapske kulture u zemlje Mediterana, 

posebno u Italiji i Španjolskoj, započinje od 6. stoljeća 

nadalje vlastiti užoj dudovog svilca i proizvodnja svile. 

Svilogojstvo u Hrvatskoj počinje u primorskim gradovima, 

već od 14. stoljeća nadalje, pod utjecajem Italije. 

Zabilježeno je da su svoje obveze prema Veneciji 

otoci Pag i Rab, među ostalim, podmirivali i u svili. 

Svila je bila "izuzetnog sjaja", a ušla je u tkanje u tekstilni 

dekor ponajprije kao omiljena nit za vez (7). 

Okolica Dubrovnika, Konavli, bave se od 14. stoljeća 

svilogojstvom, a Dubrovnik prerađuje i trguje svilom. 

"Tekstilni proizvodi, vunene, pamučne i svilene tkanine, 

platno i svile različitih boja i vrsta, za otmjena odijela 

vlastele i za skromna odijela građana, bili su jedan 

od najvažnijih dubrovačkih artikala" (15). Svila se pojavljuje 

usporedo s razvojem gospodarstva, državne 

uprave i kulturnih dobara, kako je to bilo u Dubrovačkoj 

republici. Svila se prerađuje i stimulira kao zanatska 

proizvodnja u grupi "ars lane", odnosno "ars 

sete", kao zanatsko umijeće. 

Dolaskom Turaka na prostore Hrvatske širi se orijentalni 

stil u izradi, tkanju i vezenju svilenih predmeta. 

Kultura odijevanja Turaka cijenila je svilene košulje, 

pojaseve i marame. Svila je prepoznatljiva po orijentalnim, 

islamskim motivima (6). 

Svilogojstvo i svilarstvo je, pored ekonomske državne 

prinude, u osamnaestom i devetnaestom stoljeću 

odigralo značajnu kulturološku ulogu. Paralelno sa svi- 

larenjem forsira se opće obrazovanje, otvaraju pučke 

škole, unapređuje gospodarstvo i kultura. 

Već sama pojava dudovog svilca u seljačkoj kući, s 

čudnom biološkom metamorfozom, postavlja niz pitanja 

ukućanima svih spolova i uzrasta. Kako od jajeta 

nastaje leptir može promatrati svako dijete koje hrani 

gusjenicu dudovim lišćem. Da pored hrane na razvoj 

dudovog svilca utječe svjetlost, toplina i vlažnost zraka 

sljedeća je praktična spoznaja za uzgoj i drugih agrikultura 

seoskog gospodarstva. Dodatnu pouku pučani 

dobivaju u školi i na posebnim predavanjima. 

Biljka, drvo duda sa svojim biološkim svojstvima 

uvjetuje razvoj sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i 

osnivanje dudinjaka, što će utjecati na spozaje uzgoja 

voća, cijepljenje, hibridizaciju i druge voćarske tehnike. 

Domaćini i domaćice u seoskim kućama uče se osnovama 

ekonomike i računanja. Oni znaju koliko jedna 

unca (28,35 g) ima jajašaca, koliko je moguće očekivati 

gusjenica, koliku površinu gusjenice zauzimaju u 

određenom stadiju razvoja (od 0,3 uf pri izvaljivanju 

gusjenice do 60 m 2 pri čahurenju) i koliko dnevno pojedu 

dudovog lišća (od 3 kg pri izvaljivanju gusjenica 

do 600 kg pri zadnjem presvlačenju), (12). Domaćin je 

morao znati koje prostorije treba iseliti i s koliko dudovih 

stabala lišće brati. 

Kod ispredanja niti na raščić i vitol prelja i tkalja 

znaju da tri "žice" čine "čišanicu", deset čišanica je 

"pasmo" a sedam ili deset pašama čini "kanjuru". 

Prigodom predaje svilenih kokona uzgajivači moraju 

znati prepoznati kvalitetu sirove svile, te se naučiti vagati 

kokone i prepoznavati novac s različitim apoenima. 

Paraleno s drugim manufakturama tekstila (vuna, 

lan, konoplja, kostrijet, pamuk), svila traži izradu posebnih 

alata i uređaja za namatanje, tkanje i bojanje. 

Upotreba mlinova pogonjenih vodenom snagom za odmatanje 

galeta u osamnaestom stoljeću bit će kasnije 

uzor za uporabu u ostalim djelatnostima i industrijsku 

proizvodnju. 

Plemenita podatnost svilene niti i tkanine dobrih 

izolacijskih svojstava elektriciteta i topline, dobre higroskopnosti, 

bili su idealni za odjeću visoke mode, 

dostupne samo bogatima. 

Narodna umjetnost, tkanje i vezenje, ukrašavanje 

svilenih zastava, odjevnih predmeta, predmeta u doma- 

421

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Moms alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 413-423 

ćinstvu, umjetničkih predmeta, izraz su stvaralačke imaginacije 

pojedinaca i grupa. Po izražajnim osobitostima 

prepoznavat će se mentalitet, kultura i stupanj gospodarskog 

razvoja naroda, regije, grada i sela. "Ali i ergološki 

gotovo elementarnih zahvata u preradbi, a možda 

upravo zbog te primarne preradbe, ženski rad u svili, 

jednako u tkanju kao i u vezu, zadobio je svoje dostignuće 

u likovno zrelom, do kraja riješenom izrazu" (7). 

Umjetničko izražavanje u svili svojstveno je ženi, 

pa se može reći da postoji neka "tajna veza " između 

svile i žene. Tamo gdje je svila, valja tražiti ženu. 

Utjecaj raznih kultura, umjetnički pravci i stilovi 

odražavaju se i u profinjenosti tkanja i veza svile. Prepoznaje 

se svilovez renesanse, punto reale, kraljevski 

vez u primorskom dijelu naše zemlje, koja je u određeno 

doba bila zapljusnuta talijanskom renesansom. 

Iščitavanjem sviloveza, tehnikom i finoćom izrade 

iz daleke prošlosti našega naroda začuđujuće je da su 

pastirice i seljanke mogle doseći toliko imaginacije i 

umjetničke kreacije. 

Da osjeti geometriju i odnose likova, ritam ponavljanja 

i prekida motiva, mogla je ženi podariti samo finoća 

svilenog konca. Intuicijom i darom prenesena aritmetika 

na potku i tkanje platna, matematika prostora, 

kompleksnih i iracionalnih brojeva, koja se danas kompjutorskim 

metodama pretvara u grafičke forme, nalaze 

se na tkanom i svilom izvezenom ruhu naših baka. 

U tkanju i aplikaciji svilom javljaju se različiti geometrijski, 

floristički, zoomorfni i antropomorfni motivi. 

Oni su odraz arhaičnih formi pojedinog naroda i regija 

ili su pod utjecajem drugih naroda, kultura, tehnika 

i tehnologija izradbe. 

l.Bösedorfer Josip, Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska 

akademija znanosti i umjetnosti, 

Zagreb, 1950. 

2.Bezeredj Pavao, Izvještaj preuzvišenom gospodinu 

Teodoru Pejcsevichu banu Hrvatske Slavonije 

i Dalmacije o stanju svilogojstva u kraljevini 

Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u godini 1906. 

S osobitim osvrtom na Požešku županiju, Budimpešta, 

1907. 

3. Bičanić Rudolf, Doba manufakture u Hrvatskoj i 

Slavoniji (1765-1860), Jugoslavenska akademija 

znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1951. 

4. Cheval i r J., Gheerbrant A., Riječnik simbola, 

Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1889. 

5. De Bono Edward, Heureka, ilustrirana povijest 

izuma, Mladost, Zagreb, 1978. 

6. Eckhel Nerina, Čarolija niti, Zbornik, Muzejski 

prostor Zagreb, 1988. 

422 

LITERATURA - References 

Slikanjem na svili bavile su se a bave se i danas najčešće 

žene. Muškarci su se u proizvodnji tkanina bavili 

tkanjem grube vune i tkaninama od kostrijeti. 

Pored tkanja svilenih tkanina svila se naješće aplicirala 

na "pamuk svilenac". U Slavoiji su poznati zlatovez, 

vez svilom (našivaju se na tkanje) i šupljikavi vez 

- "šlinga". Svilena tkanja se upotrebljavaju za rubine, 

rukave, marame, kalute i fertune, za ručnike i stolnjake, 

pokrivke za krevete i ponjave. Odjeća je namijenjena 

posebnim događajima u životu čovjeka, rođenju, 

krštenju, ženidbi, crkvenim obredima i narodnim godovima. 

Pjevalo se: "Usto bi se opremila tuga, da joj 

nije rubine od guga". 

Tradicija svile, svilarstva i bogatstvo narodnog 

stvaralaštva danas se njeguje kulturnim priredbama, izložbama, 

smotrama folklora i drugim manifestacijama. 

Poznata smotra folklora "Đakovački vezovi" desetljećima 

njeguju tradiciju kulture Slavonije, a posebno svilenu 

nošnju, vez i aplikcije u svili. I drugi krajevi Hrvatske 

sličnim manifestacijama ističu specifičnosti u 

kulturi i tradiciji svoga kraja. 

Posebno područje svile, njene primjene i apliciranja 

treba tražiti u riznicama crkvenog ruha, oltarnika, 

ubrusa i drugih obrednih potreba. Poznato je da su trećoretkinje, 

"none picokare" izrađivale kreacije od svile 

različitih namjena. Svila se upotrebljavala za izradu 

stijegova i zastava, u heraldici i za različite vojne potrebe. 

Za vještinu u diplomaciji još i danas vrijedi pravilo 

da se obavlja "u svilenim rukavicama". 

7. G u š i ć Marijana, Svila u vezu i tkanju na dalmatinskom 

narodnom ruhu, Etnografski muzej Split, 

1970. 

8. Kempf Julije, Požega, 1910. 

9. Kolar-Dimitrij ević Mira, Putovima svile u 

Hrvatskoj, Hrvatski zemljopis, br. 19., 1996. 

10. Kolić-Klikić Vesna, Novogradiško svilogojstvo, 

Đakovačka revija, 1998. 

11. Piller Matija i Mitterpacher Ljudevit, Putovanje 

po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god., 

Osijek, 1995. 

12. Poljoprivredna enciklopedija, knjiga 3 Zagreb, 

1973. 

13. Publikacije: Gospodarski list, 15. srpnja - 1. kolovoza 

1997., str. 59. i 60., Gorup Žejko, Večernji 

list, Vrt, od 26. lipnja 1996., Bikić Marija i Franjić 

Nike.

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILAC'A (Bombyx mori) 1 BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 413-423 

14. Radauš-Ribarić Jelka, Čarolija niti, Zbornik, 

Muzejski prostor Zagreb, 1988. 

15. Roller Dragan, Dubrovački zanati u XV. i XVI. 

stoljeću, Jugoslovenska akademija znanosti i 

umjetnosti, Zagreb, 1951. 

16. Schneider-Jacoby Martin i Hatmut Ern, 

Park prirode Lonjsko polje, Hrvatsko ekološko 

društvo, Zagreb, 1993. 

17. To Idi Zvonimir, Katalog izložbe u povodu 17. 

Smotre folklora, Muzej brodskog Posavlja, Slavonski 

Brod, 1980. 

SUMMARY: Silk has long been known in Chine through the cultivation of 

silkworm (Bombyx mori) and through the cultivation of mulberries (Morus 

alba). Silk fabric from China has been exported to Europe since the 6"' century. 

Silk production first commenced in Eastern Mediterranean. Dalmatian 

cities held primacy in this respect through their trade with southern Italy. 

Under the Turkish dominion, in the urban areas silk was produced for fine 

shirts, belts and scarves. Silk production was introduced to Croatia in the 18' h 

century with the planting of mulberry trees (Morus alba). The deliberate agricultural 

policies of Austrian authorities (mercantilism) were introduced into 

the northern areas of Croatia, as well as western and eastern Slavonia. 

Production was encouraged to meet the needs of manufacturing and to start 

the silk industry. 

Silk fabric was incorporated in the local folklore. Silk production sometimes 

constituted part of peasant economy. 

It is assumed that every cultural or ethnological phenomenon contains a 

code of history, but also various codes of regional, ethnic, national, religious 

and certainly social characteristics. 

The issue of revitalising this industry is very topical today. 

Silkworms (Mombyx mori) were raised in spring when mulberry trees 

(Morus alba) on which they fed began to leaf The eggs, which had been kept 

in a cold place, were then placed in a warm part of the house. 

Key words : Silkworm (Bombyx mori), mulberry (Morus alba), silk production, 

silk factory, economic silk production, silk as a cultural phenomenon 

423

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 425-436 

UDK 630* 902 I 233 

LAUDONOV GAJ 

LAUDONOV GAJ 

Marko VUKELIĆ* 

SAŽETAK: U lijepoj našoj Hrvatskoj malo je regija koje se mogu pohvaliti 

sa toliko prirodnih znamenitosti kao Lika. U toj krškoj regiji pod Upravom 

šuma Gospić, nalaze se naše najljepše planine, Velebit, Mala Kapela i Lička 

Plješevica, u kojima je izdvojeno čak 27 prirodnih zaštićenih objekata prirode 

različite kategorije. 

Jedan od zaštićenih objekata prirode jest šumski predjel " Laudonov gaj ", 

odjel 16a, koji ima svojstvo specijalnog rezervata šumske vegetacije s površinom 

od 33,23 ha. Tu sastojinu - kulturu hrasta lužnjaka (Quercus roburj na 

Krbavskom polju, posadio je general Laudon 1746. godine. To je jedan od 

najstarijih živih spomenika šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim 

pjescima Krbavskog polja, Bunićke kapetanije, I. Ličke pukovnije Karlovačkog 

generalata iz Gospića. 

U to vrijeme velike probleme gospodarstvu toga kraja pravio je živi pijesak, 

kojega su austrijski šumari nazivali "Flugsand" - leteći pijesak. 

Karlovački generalat sa šumarnicima I. ličke pukovnije razradili su plan i 

tehniku pošumljavanja živog pijeska, a kapetan Laudon je bio izvršitelj. 

Svrha ovoga članka je ukazati na povijesne činjenice o starosti šumarstva 

Like koje je bilo pod vojnom austrijskom upravom kao i cijela Hrvatska, i kao 

takvo ono je bilo naše. Povijest šumarstva Like vezana je za austrijsko vojno 

šumarstvo, jer se gospodarenje šumama odvijalo pod njihovom upravom, oni 

su prvi podizali šumske kulture i izvršili prvu inventarizaciju i kartiranje šuma 

1745. i 1746. itd. 

Među poznatim austrijskim šumarnicima uz Franz oni a u karlovačkom 

generatu u I. ličkoj pukovniji bio je general Ja s y k, koji je podigao kulture hrasta 

lužnjaka Jasikovac u Gospiću 1743. god., te u II otočnoj pukovniji šumarnik 

major pl. Pirker, koji je izvršio prvu inventarizaciju šuma 1746. god. itd. 

Nakon odlaska majora Laudona iz Bunićke kapetanije 1756. god., kapetanija 

Bunić pripojena je II. otočkoj pukovniji sa sjedištem u Otočcu. 

Podignutu kulturu hrasta lužnjaka narod je nazvao "Laudonov gaj " u čast 

Laudonu za sve stoje učinio Krbavskom kraju. 

K Ij učne r i/ e č i : Laudonov gaj, živi pijesak, hrast lužnjak 

"Laudonov gaj" je jedna od najstarijih kultura hrasta 

lužnjaka (Quercus robur), koju je podigao kapetan 

Laudon na živim pijescima Krbavskog polja 1746. 

godine. 

Marko Vukelić, dipl. ing. šum., savjetnik UŠ Gospić 

1. UVOD - Introduction 

Živi pijesci Krbavskog polja pravili su velike probleme 

gospodarstvu tog kraja, te je šumarski ured I. 

Ličke pukovnije karlovačkog generalata napravio plan 

i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih 

pješaka. Kapetan Laudon dolazi u Bunić, te iste godine 

počinje pošumljavanje, a pošumljeno preko 30 ha. Isto 

425

M. Vukeiić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436 

se nastavlja idućih godina pa i stoljeća. Sadile su se listače 

koje odgovaraju poplavnom području krbavskog 

polja, a to su ponajprije hrast lužnjak i topole. 

Osnivanjem imovnih općina u Laudonov gaj se 

unosi i obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten. 

Povijesna grada Laudonova gaja uništena je u ratovima 

i nije sačuvana. 

Slika 1. Panorama Krbavskog polja, sa pogledom iz Bunića na 

Laudonov gaj 

(Foto: M. Vukeiić) 

Postoje samo zapisi o ovoj šumi i predanja. Zahvaljujući 

jednom jedinom i prvom statističkom opisu 

šuma otočke imovne općine kojega je napisao nadšumar 

S. Pere 1895. godine, može se zaključiti da su te 

a) Biografija Ernesta Gideona Laudona 

Barun, general Ernest Gideon Laudon porijeklom 

Škot, rođenje 2. veljače 1716. godine u Toutzenu u Litvi, 

. Već 1732. godine pristupa u rusku vojnu službu, a 

1735. god. sudjeluje u ratu kod Donziga. Sa ruskim 

trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i 1739. god. kao 

natporučnik završava u Petrogradu. 

Godine 1743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, te se 

u činu kapetana dodjeljuje Trenkovu korpusu. Sa Trenkom 

ratuje u Bavarskoj i na Rajni te u Šlezijskom ratu. 

U Beču živi do 1746. god. Tada je raspoređen u Karlovački 

generalat u I Ličku pukovniju za zapovjednika u 

Bunićku kapetaniju u pograničnu službu. U Buniću je 

proveo punih 10 godina. Unapreden je u čin majora 

zatim u pukovnika, a 1757. god. odlazi u Pruski rat i ističe 

se u bitci kod Kahlina, da bi 1758. god. bio unaprijeđen 

u čin generala, te u feld maršala lajtnanta. Za zasluge 

dobiva od Marije Terezije "Križ Marije Terezije" 

i titulu baruna, a ruska carica poklanja mu zlatni mač. 

Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod 

Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766. 

426 

1. POVIJEST LAUDONOVA GAJA 

The history of Laudonov Gaj 

šume bile uređene. Prema istom opisu površina gaja 

iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha. Uređajni razred 

nosio je br. 43, a razmjera dobnih razreda utvrđenu je 

kako slijedi: 

mlado do 40 godina 3.403 m 3 

srednje 40-80 god. 8.687 m 3 

staro 80-120 i više god. 35.828 m 3 

Ukupno 47.918 m 3 

Godišnji sječivi prihod iznosio je 710 m 3 . U to su 

vrijeme živi pijesci bili umireni, a gospodarenje kulturama-šumama 

odvijalo se prema odredbama šumskogospodarske 

osnove za g.j. Laudonov gaj. 

Prestankom rada Imovnih općina 1941.god. nestala 

je sva arhivska građa, a u Laudonovom gaju se u to vrijeme 

obavljaju nekontrolirane sječe bez evidencija. 

Nakon II. svj.rata 1946. god. o gaju se počelo voditi 

više računa, te su zabranjene sječe i paša. 

Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovog gaja izvršeno 

je 1956. god., a od tada se gajem gospodari po 

odredbama šumsko gospodarskih osnova. 

1956. god. Zavod za zaštitu prirode, Laudonov gaj, 

odjel 16a, površine 33,23 ha, staru lužnjakovu hrastovu 

šumu koju je posadio Laudon 1746.god. proglašava 

specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Od tada se 

ta šuma vodi kao šuma posebne namjene. Danas ona 

slavi svoj 255. rođendan kao živi spomenik šumarstva 

Like i Hrvatske. 

Stanje Laudonovog gaja danas prikazano je u Izvodu 

iz osnove gospodarenja ( 1998-2007. godine). 

god., kada ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu službu 

i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj. 

Godine 1788. kao feldmaršal lcjtnant bio je zapovjednik 

u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubice, 

Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beograd 

i Semberiju. 

Umire u Netitscheinu 1790. godine u 74. godini života. 

Podaci su objavljeni u: Majers Konversations Lexikonu 

Leipzing und Wien 1896. g. i Brockhaus Konversations 

Lexikonu Leipzing und Wien 1890. g. 

b) Povijesni podaci: 

Laudonov gaj podigao je šumarski ured I. Ličke pukovnije 

- Bunićka kapetanija 1746.god. na živim pijescima 

Krbavskog polja. 

Živi pijesci spominju se još od Krbavske bitke koja 

se odigrala upravo na prostorima Laudonova gaja. U 

puku živi predaja kako je u tijeku bitke s Turcima vjetar 

digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci, 

zbog čega je bitka i izgubljena. Istina je sasvim

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list hr. 7 X, CXXV (2001). 425-436 

drukčija, jer se bitka odigrala 9. rujna 1493. god., kada 

nema zračnih strujanja niti nošenja pijeska vjetrom. 

Nakon oslobođenja od Turaka 1689. god. ovi prostori 

Vojne krajine su pod upravom Karlovačkog generalata, 

koji je oko 1746. god. bio podijeljen na karlovačku 

i primorsku krajinu. 

Karlovačka krajina je tada podijeljena na ličku, otočku, 

ogulinsku i slunjsku pukovniju. Po pukovnijama 

su 1745. god. osnovani šumarski uredi s nižim jedinicama 

šumarijama, koje u početku nisu bile ustrojene. 

U to su vrijeme šumarski uredi osiguravali servitutna 

prava krajišnika u državnim šumama. Gospodarenje 

šumama bilo je na niskoj razini, jer su se šume devastirale 

nekontroliranim sječama i velikim brojem stoke, 

posebice koza, zbog čega je 1765. god. donesen propis 

o šumskom redu za Vojnu krajinu, kako bi se gospodarenje 

šumama podiglo na višu razinu. 

Šumarnici po pukovnijama osim sječa podižu šumske 

kulture. Tako je 1743. god. I. lička pukovnija posadila 

kulturu "Jasikovac" u Gospiću, a 1746. god. "Laudonov 

gaj" je pod zapovjedništvom kapetana Laudona. 

Kulture su podizane uglavnom s listačama, među 

kojima je glavna vrsta bio hrast lužnjak (Quercus 

robuf). Pošumljavanja se nastavljaju idućih godina i 

stoljeća posebice na Krbavskom polju, radi umirivanja 

živih pijesaka. 

Slika 2. Laudonov gaj odjel 16a. Stari hrast lužnjak kojega je 

posadio general Laudon 1746. god. 

(Foto: M. Vukelić) 

Kada je kapetan Laudon došao u Bunićku kapetaniju 

1746. god. prijavak mu je podnio poručnik Vu četi ć 

- ličanin, koji gaje upoznao sa zadacima kapetanije. 

Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom 

polju, napravili su šumarnici 1. ličke pukovnije i karlovačkog 

generalata. Kapetan Laudon je proučio plan i 

tehniku pošumljavanja, te već iste jeseni 1746. god. 

pristupa realizaciji zadatka koji mu je povjeren. 

427

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 42S-436 

Planom pošumljavanja određena je tehnika pošumljavanja 

i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak koji je 

proizveden na području generalata. 

Šumarnici su znali daje to područje poplavno i da 

podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori 

u prilog tome daje šumarska struka vodila stručne poslove, 

a kapetan Laudon je bio izvršitelj zadatka koji 

su mu postavljeni. 

Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je vrlo disciplinirano 

i organizirano, gotovo vojnički. Radnu snagu 

sačinjavali su krajišnici Bunića i okoline, kasnije 

upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 stanovnika. 

Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 radnih 

dana. Jame za sadnju kopale su se ručno do dubine 

1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki 1 m 2 

dolazila je jedna sadnica hrasta lužnjaka, što znači da 

je sađeno 10.000 sadnica po ha. 

Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojničkom 

ustroju. Prikazana je vojska - pukovnija u vojnom 

pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. 

Za nepropisno pošumljavnaje bile su poduzete 

stroge mjere, a pošumljene površine čuvala je vojska. 

Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu 

kulture od stoke i požara. 

Iste godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje 

se nastavlja idućih godina. 

Upravo te 1746. god. bio je početak povijesnog šumarskog 

zadatka na smirivanju živih pijesaka na Krbavskom 

polju i to je godina rođenja Laudonovog 

gaja. 

Riječica Krbavica, koja izvire nedaleko Bunića u 

ledenoj pećini te u Dragaševu i Hrnjakovu vrelu (644 

m n. m.), cijelim svojim tokom dugim preko 10 km sa 

sjeverozapada obilazi Laudonov gaj (637 m n. m.), i 

završava u Hržić polju (627 m n. m.), koji čini sjeveroistočnu 

granicu sadašnjega gaja. Rječica Krbavica u 

jesen i proljeće toliko nabuja da poplavi cijelo 

područje oko gaja pa i sam gaj u nižim dijelovima, a 

ljeti presuši. Hržić polje je uvijek pod vodom, a u njegovim 

barama i danas živi riba linjak. Danas je to polje 

djelomično meliorirano zahvaljujući I. ličkoj i II. 

otočkoj pukovniji, koje su prokopale drenažne kanale 

do ponora u Jošanima. 

Šumarski ured I. ličke pukovnije poznat je po podizanju 

kultura Jasikovac i Ludonov gaj, a II. otočke pukovnije 

po kartiranju i inventarizaciji šuma na čelu sa 

majorom pl. Pirkerom, koji je po nalogu Marije Terezije 

i karlovačkog generala 1745-1746 obavio zadatke i 

utvrdio ukupnu drvnu zalihu otočke pukovnije, čak i 

drvnu masu po ha po vrsti drveća. 

Major pl. Pirker bio je 1765. god. na sastanku u 

karlovačkom generalatu kada je šumarnik Franzoni 

obznanio propise o šumskom redu. Donošenjem tih 

propisa o šumskom redu, kod nas se obilježava starost 

428 

šumarstva na ovim prostorima, međutim ono je i starije, 

što dokazuju upravo ove naše najstarije kulture kao 

stoje Laudonov gaj i dr. 

Donošenju propisa o šumskom redu prethodilo je 

loše gospodarenje šumama pod vojnom upravom, jer 

su se šume devastirale opetovanim i nekontroliranim 

sječama, a broj koza je bio enormno velik. U izvještaju 

Pirkera 1765. god. stoji daje svako domaćinstvo u 

krajini imalo i do 300 koza, a osnivanjem Imovnih općina 

1871. god. koze su bile gotovo nestale, što potvrđuje 

statistički opis šumah otočke imovne općine 

1896. god. (Š. Pere). 

Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću 

(1746.-1756. god.) pored podizanja kultura na živim 

pijescima izgradio je mnoge puteve, zatim drenažne 

kanale na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju 

toga kraja, zbog čega gaje narod osobito cjenio. 

Za vrijeme austrijskih vlasti u Buniću je izgrađena 

katolička crkva i to od bijelog klesanog kamena, koja 

je služila za katoličke obrede. Ista je srušena u II. svjetskom 

ratu, čije zidine i danas stoje u mjestu Bunić. 

Laudon je otišao iz Bunića 1756. god. s činom majora, 

a narod jeu njegovu čast za sve dobro što je učinio 

za ovaj kraj hrastovu kulturu na živim pjescima nazvao 

njegovim imenom "Laudonov gaj". 

Slika 3. Crkva Sv. Rođenja Blažene Djeviee Marije u Buniću, koju 

je sagradilo Ratno ministarstvo iz Beča 1864. god. i to od 

zaklade u spomen Laudonu. Na tom mjestu je bila stara 

kapelica sagrađena 1743. god. u kojoj je sahranjeno dvoje 

djece generala Laudona, koja su umrla od šarlaha. 


Poslije odlaska Laudona Bunička kapetanija je segregacijom 

dodijeljena II. otočkoj pukovniji, koja je nastavila 

s pošumljavanjima. Pored pošumljavanja živih 

pijesaka 1781. god. ista pukovnija završava dva drenažna 

kanala u Hržić polju i spaja ih s ponorima u Jošanima, 

a dio Hržić polja priveden je poljoprivrednim kulturama.

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436 

U to vrijeme živi pijesci bivaju djelomično sanirani 

od Milakovog gaja do ceste Šalamunić-Debelo brdo. 

Od 1856. god., ai 1871. god. kada su osnovane 

Imovne općine, Gospodarski ured otočke imovne općine 

nastavlja pošumljavanje živih pijesaka. U to vrijeme 

u Laudonov gaj se unosi obični i crni bor te bagrem, pitomi 

kesten i topola. Do II. svjetskog rata površine pod 

kulturama narasle su i do 400 ha. 

1924. god. radi smirivanja živih pijesaka počeo se 

sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao i 

do danas i prirodno se razmnožava. 

Tijekom I. i II. svjetskog rata Laudonov gaj se sjekao 

nekontrolirano, ali se i obnavljao hrastom lužnjakom 

i običnim borom. 

O dosadašnjem gospodarenju Laudonova gaja vrlo 

je malo pisanih podataka, jer je arhivska grada propala 

u II. svjetskom ratu. Evidencije o sječama ne postoje, a 

tek 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati 

gaju, kada su i zabranjene sve sječe. 

Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića 1968. god. 

pokušalo je unijeti topole na Hržić polje, pa je angažiralo 

Institut za topole iz Novog Sada. Iste godine kada 

nas je posjetio ing. Živojinović radi uzimanja uzoraka 

tla sa Hržić polja, dogodio se incident kojega moram 

spomenuti. Vraćajući se starom cestom preko Plitvičkih 

jezera za Gospić, u Plitvičkom Ljeskovcu na cesti 

nas je presreo čovjek u staroj policijskoj dolamici s 

uperenim pištoljem i iz sveg glasa povikao "Stoj ili pucam". 

Sofer odmah nije mogao stati jer je landrover 

a) Zapis 1 - 9 

1. Prvi zapis objavljenje u Šumarskom listu 1886. 

god. na str. 506-523, kojega je objavio profesor Šumarske 

škole iz Križevaca Vladimir Kiseljak. Članak 

nosi naslov "Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko- 

Otočkom okružju i Primorju". Na tom putovanju - 

ekskurziji bilo je 12 slušatelja šumarstva. Citiram samo 

ono što se odnosi na Laudonov gaj. 

"Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa 

gosp. nadšumarom Adamekom, zahvalismo koreničanu 

na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje 

put Bunića u Laudonov gaj, odavde opet isti dan jošte 

kroz Kulu i Osik u Gospić. 

Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića 

nosi ime slavnog generala Laudona, koji gaje, bivši još 

kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zaprema 

400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene 

i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući 

straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a 

to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj 

udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji 

2. ZABILJESKE O LAUDONOVU GAJU 

Notes on Laudonov Gaj 

bio pun uzoraka zemlje, ušao je u krivinu, a ja sam povikao 

"gas", a iza nas je ostao ličanin s pištoljem. Možda 

nas je krivina spasila. Tada je naš kolega iz Novog 

Sada ostao bez riječi i onako preplašen progovorio "Ju 

bre gde dođoh da poginem". Tako je otišao naš stručnjak 

za topole u Novi Sad s uzorcima tla iz Hržić 

polja, a od topola ostalo samo mrtvo slovo na papiru, 

ne zbog prepada, već zbog toga što šumsko gospodarstvo 

Lika Gospić nije imalo financijskih sredstava za 

proširenu reprodukciju. 

Laudonov gaj upravo zbog svoje povijesne specifičnosti 

i podizanja kultura na živim pijescima postao je 

fenomen o kojem se sve do II. svijetskog rata posvećivalo 

više pozornosti nego Plitvičkim jezerima. 

Stari hrastovi posađeni 1746. god. su posječeni između 

dva rata i sastojina je obnovljena, dok odjel 16a 

nije posječen i danas živi u sjećanju na generala Laudona 

i I. ličku pukovniju. 

Prvo poslijeratno uređivanje Laudonova gaja izvršeno 

je tek 1955. god., radove je obavio ing. I. Ko stenac, 

šef odjela za uređivanje šuma iz Gospića. Tada je 

Laudonov gaj podijeljen na 16 odjela i odsjeka s glavnim 

i sporednim prosjekama. 

Za vrijeme Domovinskog rata ova gospodarska jedinica 

bila je okupirana od srbo-četničkoga agresora, 

koji je posjekao 30 ha običnog bora, a pošumljavanja 

tih površina izvršena su 1998. god. nakon Oluje, kada 

su šume Šumarije Korenica i Laudonova gaja ponovo 

u sastavu Uprave šuma Gospić. 

odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao 

za šume. Žali bože da tomu danas nije tako. Taj je 

gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te 

strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer 

neka budi spomenuto da je samo lanjske godine bilo 

758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, 

a da je u istinu preko 1000 kom hrastovih stabala ukradeno. 

Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć 

čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu 

pustoš, tako je dobra polovina te površine, dakle 200 

jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na 

kojoj za žege ni slamka ni travka ne stoji. 

Za bure uzvitla opet vijetar taj sitni piesak tako jako 

da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 

15 km daljine. Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbavskoj 

inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i 

povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati 

i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem. 

Za takova pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni 

bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše 

u neznatnom opsegu izvedeni radovi sa crnim bo- 

429

M. Vukclic: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 425-436 

rom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije 

počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se to nastavilo 

bilo bi uspjeha, da neima poteškoća koje prijete kulturam 

od ljudi i marve. 

Imade srestva kojimi se takovo tlo dade vazati i prepravljati, 

na timi odredbama nesmiju oklijevati oni koji 

se to tiče. 

Drugu nepriliku u toj dolini prouzrokuje neka voda 

zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje 

taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege 

usred ljeta presahne ta jaruga, al dotle je poljanam štete 

počinila, jer ta voda neima pravog korita niti odtoka, a 

kad što poplavljuje ćelu dolinu. Ovo bi zemljište morali 

strukovnjaci, posebice kulturni mjernik izpitati te 

shodni predlog staviti kako bi se občuvalo i osiguralo 

do daljnjih nepogoda. 

U Buniću razgledali smo jošte crkvu generala Laudona 

koju je dala sagraditi krajika vlada prije 25 god. 

Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravnicom 

ličkom prispjeli u Gospić do 9 (devet) sati uveče". 

2. Drugu zabilješku o Laudonovu gaju nalazimo u 

Šumarskom listu 1889. god. na str. 193 i 194 u članku 

"Podizanje vrbe, topole i običnog bora na pješčenjacima". 

Nepoznati autor piše: "Takve pješčanice vidimo 

mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojemu stoji njekad 

glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja - 

poimence dio doline od Šalamunića poprieko do blizu 

Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. 

Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što 

mu gaj daje njeku čvrstoću". 

Zadaća gaja, navodi autor, imala je biti da veže tlo i 

da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću 

gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen, a mjestimice 

i posve poharan od nevaljale ruke. Poharom toga 

gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato 

stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan 

vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je 

pokrio 100-150 rali pitomine te je posve uništio svaku 

ogoju i sav taj predjel prestavlja sliku "Sahare u malom". 

Kad vjetar puše taj piesak leti u gustih oblacih 

sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane 

Tablica 1. Izvod iz priloga "A" 1895. god. 

Šumarija 

Korenica 

Naziv sreza i uređaj nog razreda 

Laudonov gaj 

Broj 

U poglavlju "J" 1859. god. dat je iskaz o proizvodnoj 

i ukupnoj površini uređajnog razreda 43, s ukupnom 

drvnom zalihom i godišnjim sječivim prihodom. 

5. Peti zapis o Laudonovu gaju nalazimo u Šumarskom 

listu iz 1906. god. na str. 317., u članaku koji nosi 

430 

43 

li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko, 

čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama 

u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo. 

3. Treći zapis o Laudonovu gaju objavljenje u Bečkom 

Oesterreichische Forst-Zeitung-u i to 27. ožujka 

1891. god. 

Prevedeno sa njemačkog notica nosi naslov: "Laudonova 

zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj". 

Ta zaštitna šuma osnovana je 1746. god. na granici 

nakon ratova sa turskom vojskom, a nazvana u čast generala 

Laudona njegovin imenom, treba da zadržava 

ogromne količine pijeska u Krbavskom polju da bi se 

zaštitili plodni usjevi. 

Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnjakom, 

bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je 

čuvana od šumokradica. Otkako je međutim ta zaštitna 

šuma prešla pod upravu civilnog stanovništva, potpuno 

je devastirana od žitelja Korenice i Udbine u ogromnim 

razmjerima. Ispostavilo se je da su sami čuvari 

šume pomagali šumsku krađu, te su više navrata odstranjivani 

i postavljani su novi pouzdani čuvari šume. 

Po naređenju viših vlasti čitava je šuma oivičena dubokim 

jarkom, koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama 

na za iznošenje drva iz šume i time pružiti 

nadu da se ta šuma sačuva od devastacije (Autor 

članka nije naznačen u notici). 

4. Četvrti zapis o Laudonovom gaju napisao je nadšumar 

Sandor Pere, upravitelj Otočke imovne općine u 

svom "Statističkom opisu šumah" Otočke imovne općine 

1896. god., koji je pronađen u staroj arhivi Šumarije 

Otočac. 

U poglavlju "A" dat je prikaz Laudonovog gaja po 

uređajnim razredima, površina, drvna zaliha i razmjera 

dobnih razreda (tablica 1.) 

U poglavlju "E" on piše: Kod kulturah najviše seje 

uložilo u Laudonov gaj radi vezanja letećeg pijeska 

"Flugsand". Pošumljavanje je obavljeno sadnicama 

običnog i crnog bora, bagremom i topolom. 

Laudonov gaj predstavljao je samo jedan uređaj ni 

razred i nosio broj 43. 

Površina 

rali 

1.167,07 

ha 

671,65 

mlado 

do 40 god 

3.403 

Razmjera dobnih razreda 

srednje 

40-80 god 

8.687 

staro 

80-120 god 

35.828 

naslov: "Ovogodišnja naučna ekskurzija Slušatelja 

Kraljevske šumarske Akademije u Primorje i Liku. Autor 

članka Alfons Kauders, asistent piše: "Od gora 

nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit, koji 

se proteže od Dalmatinske granice pa sve do Vratnika,

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436 

Tablica 2. Izvod iz poglavlja "J v 

Šumarija 

Korenica 

Naziv 

Laudonov gaj 

Broj 

43 

Uređaj ni razred 

Proizvodno 

rali 

813,79 

zatim Gačko-Ličko Sredogorje, Malu Kapelu i Ličku 

Plješevicu. Skoro sve vode ovog popdručja su ponornice, 

stoje karakteristika Krasa. 

Od svih revira Otočke Imovne općine, šumarije Korenica 

jest jedini Laudonov gaj ravnica, a svi ostali su 

brdoviti. 

Klimatički odnošaji prema nadmorskoj visini, te 

blizini visokih planina su tako reći tropske naravi, što 

nam flora ovog kraja kazuje, tako smo našli najednom 

čistacu iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog 

Convolvulus cantabrica, koji je zapravo mediteranac, 

ali uspijeva i ovdje kao poput nekih mediteranskih elemenata. 

Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali kratku zimu, a 

proljeće i jesen neopazice prelaze u ljeto, dotično u 

zimu. Izvanredne nagle promjene iz velike vrućine u 

zimu i obrnuto, te rani i kasni mrazevi uzrokovani su 

čestom neuspjehu kultura. 

Veliki kompleksi od više hiljada jutara su bez kapi 

žive vode, dok su drugi dijelovi kao Laudonov gaj u 

Krbavi izvrgnuti poplavama, koje nastaju kada tkzv. 

"Zelena i Hrnjakova pećina" vodu izbace" završava A. 

Kauders. 

6. Šesti zapis objavljen je u Vijestima Geološkog 

a) Orografske i hidrografske prilike 

Laudonov gaj nalazi se između 15° 38' 35" i 15" 

40' 25" istočne dužine, te 44° 38' 15" do 44° 49' 35" 

sjeverne šireine. Smješten je u obliku poluotoka na sjeverozapadnom 

dijelu Krbavskog polja. Od Korenice je 

udaljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić. 

Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bunić-Krbava-Podlapača. 

Sjevernu granicu čini riječica 

Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u 

vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica za visokih 

vodostaja poplavi sve niže dijelove do Hržić 

polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru, 

dok u nižim dijelovima ostaje s vodom u kojima može 

preživjeti riba linjak. 

Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj 

nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota 

ima nadmorsku visinu 644 m n. m., a najniža kota je u 

Hržić polju 628 m n. m. 

Površina 

Neplodno 

rali 

358,28 

Ukupno 

rali 

1.167,07 

Ukupna drvna 

zaliha 

m' 

47.918 

Godišnji sječivi 

prihod 

m 3 

710 

povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, svezak 

I Zagreb 1911. god. u članku Ekskurzija u Ličko i 

Krbavsko polje od 16.-22. srpnja 1910. god. u kojem 

Fr. Š and or piše: "U smijem SSZ na putu prema 

Ogrešovu polju nalazimo isprva kamenitu, onda kršnu 

i šljunčastu, zatim krupno pješčanu, rđastu ilovinu, 

koja ispremješana sa crvenjačom u Laudonovom gaju 

stvara šumsko tlo sa starom hrastovom sastojinom. 

Dalje prena sjeveru-zapadu pojavljuju se silne mase 

žutog na površini rdastog pijeska, koje su djelomice 

smirene s pomoću hrasta i bora (S. Scopariuma na čistinama), 

koje vjetar lako raznosi. 

Na temelju ovih izviđa pristupit će se geološkom 

kartiranju ovih polja, da se daljnja ispitivanja o svojstvima 

pojedinih tala nastavljaju". 

7. Sedmi zapis o Laudonovu gaju objavio je D. 

Pejnović u časopisu "Priroda" na stranici 175-176 

1985. godine. 

8. Osmi zapis objavio je Z. Potočić u Šumarskom 

listu na str. 3 i 5 1990. godine. 

9. Laudonov gaj u kratko je opisan u Šumarskoj enciklopediji 

1983. god. pod nazivom "Peščare" u Lici 

na Krbavskom polju po ing. Španoviću. 

PRIRODNE ZNAČAJKE LAUDONOVA GAJA 

Natural characteristics of Laudonov Gaj 

b) Geološka podloga 

Istu čine kremeni pijesci, koji leže izravno na zaravnjenoj 

karstificiranoj podlozi gornjokrednih vapnenaca. 

U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvare, a sporedni 

sastojci su feldspati, čestice rožnaca i škriljevaca. 

U teškoj mineralnoj frakciji prevladavaju limonitne 

čestice. Dominantna uloga u grupi prozirnih teških minerala 

čine: furmalin, cirkon i ratil. Prate ih epidot i 

grupa amfibola i piroksena. Granit je relativno prisutan 

kao i drugi sporedni sastojci kao što su: staurolit, disten, 

spinel te brakit, titarit, kloridi, apatit. 

c)Tlo 

Tla imaju specifičnu pedogenezu, zbog geološke 

podloge kremenih pijesaka, reljefa, klime i vegetacije. 

Identificiranje i kasifikacija tala izvršena je 1973. 

god. (Škorić A., Filipovski G. i Čirić N.) i 

Gračan N.; 1951. god. Utvrđeni su tipovi tala: 

431

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436 

Aremosol, silikatni kontinentalni 

Arenosol, silikatni kontinentalni dvoslojni 

Arenosol, silikatni kontinentalni s procesom 

lesivaže 

Arenosol, silikatni, kontinentaln 

aluvijski, močvarni 

- Epiglej 

d) Klima 

PremaN. Plećku iB.Kiriginu 1971. god. Laudonov 

gaj s okolicom nalazi se u klimatskoj zoni C - 

toploumjerene kišne klime (Cfsbx poW. Köppenu) 

gdje su oborine jednako raspoređene cijele godine, a 

najsuši dio godine je ljeto. Maksimum oborina je kraj 

proljeća i kasne jeseni. Taj tip klime karakterističan je 

za područje Like i Gorskog Kotara. 

Podaci o klimi odnose se na najbližu meteorološku 

stanicu Stipanov grič i Korenica. 

e) Temeperatura zraka 

Klima se odlikuje srednjim godišnjim temperaturama 

zraka od 5,7 do 7,4 °C. 

Srednja mjesečna maksimalna temperatura zraka u 

kolovozu iznosi 20,5 "C ,a srednje mjesečni minimum 

u siječnju - 6,7 "C. 

Apsolutni minimum temeperature zraka zabilježen 

je 1956. g. -27 °C , a apsolutni maksimum u kolovozu 

1957. od 31,5 °C. 

Vegetacija počinje krajem travnja, a završava krajem 

rujna. Rani mrazevi počinju krajem rujna i listopada, 

a kasni snijegovi mogući su do polovice svibnja. 

f) Vlaga zraka 

Prema podacima meteoroloških stanica Stipanov 

grič i Korenica relativna zračna vlaga ima godišnji 

prosjek 81 % - 93 %. 

g) Oborine 

Najviše oborina padne u proljeće i jesen. Godišnji 

prosjek za Stipanov grič iznosi 1204 m/m, a za Korenicu 

1251 m/m. 

Laudonov gaj kao područje živih pijesaka, čije je 

umirivanje počelo pošumljavanjem 1746. god., danas 

je potpuno sanirano. Osim izravnih koristi Laudonovg 

gaja, isti ima ogromno značenje sa stajališta općekorisnih 

funkcija šume. Šumska vegetacija ove gopsodarske 

jedinice štiti prije svega od eolske erozije, ona je umirila 

žive pijeske i stvara tlo, te ima veliki utjecaj na hidrološku 

funkciju šume, a u širem smislu na zaštitu tla, 

vodnog režima, hidroenergetskog sustava, poljopri 

432 

4. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA 

Forest functions of general benefit 

Slika 4. Laudonoj gaj odjel la i b, kultura običnog bora posađena 

1895. god. Odsjek b je posjekao okupator u Domovinskom 

ratu. a Šumarija Korenica je isti obnovila nakon 

Oluje 1966. god. s hrastom lužnjakom i običnim borom. 


Snijeg pada u ekstremnom obliku zimi, te uzrokuje 

štete na vegetaciji, a postojanje od 1. studenog do 1. 

svibnja. 

Godišnji broj dana pod snijegom iznosi 69 dana. 

Od vjetrova najznačajniji su bura i jugo. 

h) Vegetacija 

Sa suvremenog fitobioklimatskog stajališta (Berto 

vić 1975. god.) Laudonov gaj se nalazi u zoni koja 

je karakteristična po biljnoj zajednici kitnjaka i običnog 

graba (Querco carpinetum Ht). 

Prema radovima Instituta za četinjače Jastrebarsko 

"Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma" 1975. 

god. za širu okolicu ovdje je utvrđen EGT: I-E-10 

(P e 1 c e r) na temleju kojeg se gospodari. 

Fenomen lužnjaka uvjetovan je prisutnošću podzemnih 

voda rijeke Krbavice. 

vredne proizvodnje, klime, proizvodnje kisika i drugih 

općekorisnih funkcija šume.

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7- 8, CXXV (2001), 425-436 

a) Površina 

Tablica 1. 

Gospodarska 

jedinica 

Laudonov gaj 

Sveukupno 

Gospodarske šume 

ha 

313,14 

5. SADAŠNJE STANJE ŠUMA (1998.-2007. god.) 

The present state of the forests 

Obraslo 

Šume posebne namjene 

ha 

33,23 

b) Uređajni razredi, površina, ophodnja, drvna zaliha i prirast 

Tablica 2. 

Uređajani razred 

Sjemenjača lužnjaka 

Obični bor 

Panjača lužnjaka 

Obrasla površina 

ha 

124,75 

176,64 

11,75 

313,14 

Ophodnja 

godina 

140 

80 

100 

% 

39,80 

56,40 

3,80 

100,00 

c) Etat glavnog i prethodnog prihoda za gospodarske šume 

Tablica 3. 

Vrsta drveća 

iUR 

Hrast lužnjak 

OTB 

Obični bor 

Ukupno 

Glavnog 

ha 

44,66 

Površina 

Prethodnog 

ha 

210,33 

Glavnog 

m 3 

641 

92 

8.576 

9.309 

Proizvodno 

ha 

59,03 

Neobraslo 

m 3 

28.746 

32.368 

1.771 

62.885 

Neproizvodno 

ha 

1,68 

Drvna zaliha 

Prethodnog 

m 3 

2.247 

9 

1452 

3.708 

Prosječni godišnji etat za g.j. Laudonov gaj iznosi 66 % prirasta. 

e) šume posebne namjene (16a) uređajni razred, površina, drvna zaliha i prirast 

Tablica 4. 

Uređajani razred 

Hrast lužnjak 

Površina ha 

33,23 

Ophodnja god. 

f) Sveukupno stanje za cijelu g.j. "Laudonov gaj" (1998.-2007.) 

Površine, drvne zalihe, prirast po dobnim razredima i U.R.-a 

Vrsta 

drveća 

U.R. 

H. lužnjak 

OTB- 

Ob.bor 

Ukupno 

Površina 

1 

ha 

- 

- 

- 

- 

20,61 

Drvna 

zaliha 

764 

81 

3.619 

4.464 

II 

m' 

Prirast 

54 

2 

200 

256 

37,40 

Ukupna površina brz I. dobnog razreda 

Neobrasla površina 

Neplodno 

Sveukupna površina 

Drvna 

zaliha 

2.837 

89 

10.154 

13.080 

III 

m' 

Prirast 

98 

4 

450 

592 

85,50 

- 

Drvna 

zaliha 

% 

100 

DOBNI RAZRED 

28.101 

179 

5.006 

33.286 

IV 

m' 

Prirast 

635 

7 

179 

821 

124,97 

Drvna 

zaliha 

712 

98 

11.245 

12.055 

V 

m' 

Prirast 

m 3 

4.235 

20 

4 

262 

286 

44,66 

Drvna zaliha 

Drvna 

zaliha 

- 

- 

- 

- 

VI 

m' 

Prirast 

- 

- 

- 

- 

- 

mVha 

230 

283 

151 

201 

ETAT 

mVha 

127 

Drvna 

zaliha 

4.235 

- 

- 

4.235 

VII 

m' 

Neplodno tlo 

ha 

0,50 

m 3 

661 

1231 

63 

1955 

Ukupno 

m 3 

2.888 

101 

10.028 

13.017 

Prirast 

16 

- 

- 

16 

33,23 

m 3 

16 

Prirast god. 

Ukupno 

ha 

407,58 

mVha 

5,30 

6,96 

5,36 

6,24 

Godišnje 

m ! 

289 

10 

1.003 

1.302 

Prirast god. 

Drvna 

zaliha 

36.649 

447 

30.024 

67.120 

59,03 

m' 

Prirast 

823 

mVha 

0,48 

17 

1.131 

1.971 

346,37 

346,37 

2,18 

407,58 

Omjer 

smjese 

% 

54,60 

0,67 

44,73 

100,00 

- 

- 

- 

- 

433

M. Vukclić: LAUDONOVCJAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436 

Na području g.j. Laudonov gaj nema potrebe za posebnim 

gospodarenjem faunom, iz razloga što ovo područje 

nema zaštićenih životinjskih vrsta ni potrebe za 

posebnom zaštitom. U sadašnjim prilikama dovoljan 

okvir gospodarenja faunom daje Zakon o zaštiti prirode 

(N.N. br. 30/94) čijih se odredbi treba pridržavati 

glede zaštite životinjskih vrsta. 

a) Lovno gospodarenje 

Područje Laudonovog gaja u cijelosti je ograđeno 

još 1960.god. Lovištem je u početku gospodarilo Š.G. 

Lika iz Gospića te N.P Plitvice do Domovinskog rata. 

U tom ograđenom prostoru gospodarilo se: zecom, fazanom, 

patkama, srnama, divljim svinjama i dr. divljači 

niskog lova. 

6. GOSPODARENJE FAUNOM 

Managing the fauna 

Danas se Laudonov gaj nalazi u području zajedničkog 

lovišta Korenica XIII, koje ima površinu od 

16.788 ha. 

Lovište je 19. 6.1998. god. zakupljeno od "Bepoprometa" 

d.d. iz Zagreba, koji gospodari lovištem na 

bazi lovno-gospodarske osnove Korenica/1996.-2005/ 

6 godine. 

Budući je ova g.j. specifična zbog živih pijesaka i 

jednodobnog gospodarenja, u ovim sastojinama treba 

voditi računa o površinama iz prvog dobnog razreda 

jer moraju biti ograđene zbog zaštite nasada. 

Dakle, lovno-gospodarska osnova mora biti usklađena 

s propisima osnove gospodarenja šumama u kojoj 

je utvrđen broj i vrsta divljači koja se može uzgajati na 

tom prostoru. 

7. SPECIJALNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE 

Special reserve of forest vegetation 

Gospodarska jedinica: Laudonov gaj, odjel 16a 

Rješenjem zavoda za Zaštitu prirode iz Zagreba br. 

110 od 29.06.1965. god. dio šuma gospodarske jedinice 

Laudonov gaj, odjel 16a utvrđuje se kao specijalni 

rezervat šumske vegetacije. 

Obrazloženje: šumski predjel Laudonov gaj, odjel 

16a na području šumskog gospodarsva Lika iz 

Gospića Šumarije Korenica, s površinom od 33.23 ha 

predstavlja povijesnu šumu hrasta lužnjaka staru 220 

godina. Ova šuma je karakteristična i relativno dobro 

sačuvana, a nalazi se u šumsko-privrednom području 

Ličko sredogorje na Krbavskom polju. U ovom 

zaštićenom predjelu, kao specijalnom rezervatu 

šumske vegetacije, nalazi se 584 stabala hrasta 

lužnjaka koji predstavljaju živi povijesni spomenik 

kojega je posadio general E.G. Laudon 1746. god., za 

vrijeme službovanja u Bunićkoj kapetaniji u I. Lučkoj 

pukovniji u Gospiću. 

Danas je ta sastojina hrasta lužnjaka stara 255 god., 

sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d - 

1,30 m iznosi 89,4 cm, s prosječnom visinom stabala 

23 metra, ukupnom drvnom zalihom od 4.235 m 3 . Godišnji 

tečajni prirast iznosi 0,50 mVha, s postotkom 

prirasta od 0,38%. 

Cilj i način gospodarenja određenje osnovom gospodarenja 

za g.j. Laudonov gaj 1998.-2007. god. a to 

su: 

434 

8. BUDUĆE GOSPODARENJE ŠUMAMA 

Future management with forests 

Slika5. Laudonov gaj odjel 16a, kultura hrasta lužnjaka na živim 

pijescima, posađena 1746. god. 

(Foto: M. Vukclić) 

Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napadnuta 

hrastovom strizibubom (Cerambix cerdo). 

Ako želite vidjeti ovaj objekat, to je istočno od mjesta 

Bunić prema mjestu Krbava, samo 5 km ili 10 minuta 

lagane vožnje. Mjesto Bunić nalazi se na asfaltiranoj 

cesti Korenica-Gospić. 

1. Osiguranje potrajnosti ekosustava; 

2. Osiguranje i poboljšanje općekorisnih funkcija 

šume:

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 425-436 

3. Napredno i potrajno gospodarenje ovih šuma i 

šumskih zemljišta na način da se održi njihova biološka 

raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, 

vitalnost, te da se ispune sada i u budućnosti bitne gospodarske, 

ekološke i socijalne funkcije šuma. 

Oblik gospodarenja u ovoj gospodarskoj jedinici je 

jednodobni sastojinski oblik, koji vrijedi zajednodobne 

šume. 

Dosadašnja publicirana grada o Laudonovom gaju 

je vrlo skromna. Osim nekoliko članaka koji su objavljeni 

u Šumarskim listovima i časopisima, ne postoji 

arhivska grada iz koje bi nešto više saznali o njemu. 

Sve stoje pisano i zapisano autor ovog članka nastojao 

je skupiti i kronološki opisati. 

Tako Laudonov gaj od svog osnivanja 1746. god. 

koliko je nama poznto, prvi put posjećuju 1886. god. 

slušatelji Srednje šumarske škole iz Križevaca, na čelu 

s prof. Vladimirom Kiseljakom, koji je opisao povijesnu 

kulturu hrasta lužnjaka (Q.robur) tada staru 140 

god., sa svim njezinim karakteristikama. Taj zapis i 

opis Laudonova gaja istovjetan je i potpuno se podudara 

s podacima koji su u povijesnom dijelu opisani 

prilikom izrade prve poslijeratne šumsko-gospodarske 

osnove 1956.god., koju je izradio Odjel za uređivanje 

šuma S.G. Gospić. 

Profesor V. Kiseljak spominje slavnog generala 

Laudona, bivšeg kapetana Bunićke kapetanije, koja je 

pripadala I. Ličkoj pukovniji u Gospiću. 

Rezultati i uspjeh Laudona su veliki, jer je podignuta 

šuma (kultura) hrasta lužnjaka na živim pijescima, 

kojoj se treba diviti s punim poštovanjem. 

Bečki Oesterreichisehe Forst-Zeifung 1891.god. 

piše o Laudonovoj zaštitnoj šumi u Krbavi u 

Hrvataskoj, koja je podignuta 1746. god., koja na opće 

čuđenje stradava od šumokradica otkako je došla pod 

civilnu upravu, te su po naređenju viših vlasti smjenjivani 

čuvari šuma koji su pomagali šumsku krađu. 

Kauders, A. 1906: Ovogodišnja naučna ekskurzija 

slušatelja Kraljevske šumarske akademije u Primorje 

i Liku Šum. list 1906 (317) 

Kiseljak, V. 1886: Izvještaj o poučnom putovanju 

po Ličko-Otočkom okružju i Primorju. Šum. list 

1886.(506-523) 

Kolar, I. 1892: šume i šumarstvo u Vojnoj krajini. 

Šum. list 1892. 

Kosović, B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt 

šuma na Velebitu, Velikoj Kapeli od Dalmatin- 

ZAKLJUČAK:- Conclusion 

LITERATURA References 

Smjernice gospodarenja prikazane su u osnovi 

gospodarenja ove gospodarske jedinice po uređajnim 

razredima po odjelima i odsjecima za gospodarske 

šume i za šume posebne namjene. 

Interesantan je statistički opis šuma Otočke imovne 

općine koji je napisao nadšumar Šandor Pere 

1896.god. Tada je s Laudonovim gajom gospodarila 

Šumarija Korenica. 

U poglavlju "A" prikazan je Laudonov gaj kao 

uređena gospdoarska jedinica s uređajnim razredima 

hrasta lužnjaka, utvrđenom površinom, razmjerom 

dobnih razreda, s drvnom zalihom i sječivim prihodom 

itd. 

U poglavlju "E" on piše daje naviše uložilo u kulture 

u Laudonovom gaju radi vezanja živoga pijeska. 

U to vrijeme u gaj se unosi i obični bor, bagrem i 

topola, rezultati su više nego zadovoljavajući. 

Laudonov gaj posjećuju i geolozi radi kartiranja 

Krbavskog polja i njegove matične podloge i živih 

pijesaka. 

Danas je Laudonov gaj većim dijelom gospodarska 

šuma, kojom se gospodari po načinu i metodama koje 

vrijede za jednodobne šume s utvrđenim uređajnim 

razredima, dobnim rezredima, drvnom zalihom, prirastom 

i etatom. 

Odjel 16a je šuma posebne namjene, specijalni rezervat 

šumske vegetacije hrasta lužnjaka na površini 

33,23 ha. 

Taj živi spomenik star 255 god. preživio je sve 

ratove i nedaće, i sada stoji ponosno kao živi spomenik 

šumarstva Like i Hrvatske. 

ske granice do Mrkoplja i Ogulina. Šum. list 

1914 (4-16), (68-86), (133-145), (170-189), 

(208-223), (250-266) 

Pejnović, D. 1985: Laudonov gaj -zapis "Priroda". 

Pere, Š. 1895: "Statistički opis šumah" Otočke imovne 

općine ( 1879-1895) 

Piškorić, O. 1965: Dvije stota godišnjica značajnih 

dokumenata našeg šumarstva, Šum. list 9-10 

(463-465) 

435

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski liši br. 7 -8. CXXV (2001). 425-4.16 

Potočić, Z. 1990: Laudonov gaj Šum. list 1990 

(195-198) 

***: Osnova gospodarenja šumama za g.j. "Laudonov 

gaj" (1998-2007. g.) 

SUMMARY: The beautiful country of Croatia contains few regions that 

can boast of more natural wealth than Lika. This karst region under the Gospić 

Forest Administration is home to the most beautiful mountains in Croatia: 

Velebit, Mala Kapela and Lička Plješivica, with as many as 27protected natural 

sites in different categories. 

One of the protected natural sites is the forest area of "Laudonov Gaj", 

compartment 16a, which has a characteristic of a special reserve of forest 

vegetation with an area of 33.23 ha. This is a stand - culture of pedunculate 

oak (Quercus robur) in the Krbavsko Polje valley, established by General 

Laudon in 1746. This is one of the oldest living monuments to the forestry of 

Lika and Croatia planted on quick sands of the Krbavsko Polje valley, the 

Bunić Captaincy, the T' Lika Regiment from Gospić in the Karlovac 

Generalate. 

At that time quick sand, called "Flugsand" -flying sand by Austrian 

foresters, was a source of a number of problems in the economy of the area. 

The Karlovac Generalate with the foresters of the 1st Lika Regiment made 

plans and formed techniques of afforesting quick sand areas. Captain Laudon 

was the executor. 

The aim of this paper is to shed light on the historical facts related to the 

forestry in Lika, which was, like the whole of Croatia, under the Austrian military 

rule. The history of forestry in Lika is linked to the Austrian military 

forestry, because forests were managed under their administration. They were 

the first to establish forest cultures and the first to take stock and map the 

forests in 1745 and 1746, etc. 

Along with Franzoni in the Karlovac Generalate, other well-known 

Austrian foresters was General Jasyk in the P' Lika Regiment, who established 

the Jasikovac cultures of pedunculate oak in Gospić in 1743, Major 

Pirker from the 2" J Otocal Regiment, who carried out the first inventory in 

1746, and others. 

After Major Laudon left the Bunić Captaincy in 1756, the Bunić Captaincy 

was joined to the 2'"' Otočac Regiment with the headquarters in Otočac. 

The local people named the culture of pedunculate oak "Laudonov Gaj" 

as a token of gratitude to Laudon for his good deeds in the Krbava area. 

436 

Key words : Laudonov Gaj, quick sand, pedunculate oak

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 437-441 

UDK 630* 902 + 469 

MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE 

U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. 

A CONTRIBUTION TO ASSESSING THE CONDITIONS IN THE FORESTRY 

OF LIKA IN THE SECOND PART OF THE 19 CENTURY 

Frane GROSPIĆ* 

SAŽETAK: Polovicom pretprošlog stoljeća, uloga Vojne krajne nakon više 

od tri stoljeća postojanja gubi svoju funkciju, te pod stalnim pritiskom Hrvatskog 

sabora dolazi do njenog razvojačenja (1873. g.) i sjedinjenja sa Hrvatskom 

(1881. g.J. Nesređeni imovinski odnosi u posjedovanju zemljišta i šuma 

imaju vrlo štetne posljedice na odnose stanovništva, koje se poziva na stečena 

pravoužitnička prava. Poseban problem postojao je u području Like, a podudarao 

se s površinom pod upravom Ličke regimente, gdje ukidanjem "prava 

služnosti" iz 1871. g. i osnivanje imovnih općina nije nikada u praksi provedeno. 

Krajišnici ne prihvaćaju podjelu šuma (segregaciju) i nastavljaju nepovlasno 

koristiti drvo iz državnih šuma. Provodeći svoje administrativne 

mjere Austro-L!gar ska nastoji uvesti red organizirajući šumarsku službu i čuvanje 

šuma. U nedostatku stručnih osoba dovode se u javne službe mnogi školovani 

ljudi iz ostalog dijela monarhije. 

Jedan dokument evocira na to vrijeme i prilike koje su vladale u odnosima 

šumarstva, sudstva i lokalnog stanovništva. 

KIjučne r iječi : pravoužitnici, sud, počinitelj, šumarija, imovna općina 

Poznavanje šumarske prošlosti Like dostaje šturo, 

a posebno se to odnosi na istočni dio Like i Krbavu. 

Poznato je da u ovom dijelu Like (za razliku od područja 

pukovnije Otočac) nikad nije u praksi provedena 

podjela šuma na državne i šume imovne općine. Zapravo, 

taje podjela bila administrativno donesena, ali 

su zastupnici pravoužitnika odbili potpisati "diobenu 

odluku" zbog lošeg stanja, nepristupačnosti terena i 

pomanjkanja sredstava za poslovanje iz prihoda (M. 

Vu k e 1 i ć, Šum. list 9/10 2000. g.). 

U ovakvim okolnostima pravoužitnici su željeli 

svoja prava ostvariti u državnim šumama, što im je 

osporavano, jer su njihova prava bila administrativno 

ograničena samo na šume koje su diobom iz 1980. g. 

trebale pripasti imovnoj općini. 

Franc Grospic, dipl. ing. šum., Zagreb 

UVOD 

Ratovi, česta mijenjanja šumarske organizacije, selenje 

šumarskih ureda i nebriga, učinili su daje ostalo 

malo dokumenata koji bi mogli vjerodostojno posvjedočiti 

o stanju u šumarstvu toga razdoblja. Kao primjer 

navodim kazivanje izvjesnog Mileusnića iz D. 

Lapca (lugar ili otpremnik) koji se sjeća daje u dvorištu 

šumarije poslije II svjetskog rata tri dana spaljivana 

stara dokumentacija, koja po tadašnjoj logici nije služila 

ničemu, tim više stoje, kaže on, bila dobrim dijelom 

pisana na njemačkom jeziku. 

Prilikom rušenja stare kuće u Gospiću 1970. g., među 

mnoštvom papira pronašao sam i jedan dokumenat 

koji je s još nekim službenim papirima mog pradjeda 

šumara Ferdinanda Grospića "zalutao" medu obiteljske 

papire. Možda je to zbog toga što je dokument iz 

kasnog doba njegovog službovanja, pa obzirom daje 

tada već živio u Gospiću, nosio je dio dokumentacije 

sa sobom. Taj papir, koji sam tada izdvojio i sačuvao 

ponukao me da iznesem ovaj prilog poznavanju prilika 

u šumarstvu toga vremena u tom prostoru. 

437

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 437-441 

Odnosi sudstva, šumarstva i lokalnog stanovništva 

Austro-Ugarska administracija već je sredinom 

pretprošloga stoljeća intenzivnije sređivala upravne 

poslove, što se očitovalo u sudstvu, sređivanju zemljišnih 

knjiga i organiziranju upravljanjem šumama. U 

tom dijelu Like osnovane su državne šumarske uprave 

u D. Lapcu i Udbini, a postojale su i u ostalim dijelovima 

Like. 

Šumarsko osoblje imalo je problema s lokalnim stanovništvom, 

koje je dugogodišnjim pravoužitničkim na- ' 

sljeđem steklo navike da nepovlasno sječe šume, i to ne 

samo na dijelu koje je trebalo pripasti imovnoj općini. 

Lugari su čuvali prevelike površine, a prijavljene štete 

sud je kažnjavao preblago. Ovdje je opisan slučaj koji je 

predmet sudske presude kao posljedice prijave lugara. 

Kraljevska šumarija u Udbini (kao adresa spominje 

se i Mutilić, selo u neposrednoj blizini Udbine) tužila 

je kraljevskom kotarskom sudu u Korenici, na temelju 

prijave lugara Božanića, Isu i Đukana Do11 ića za 

počinjenu šumsku štetu. 

Šumariju zastupa kraljevski šumar Ferdinand Grospić 

1 ), a kotarski sud kraljevski sudac dr. Ladislav Balogh 

2 ). 

Obzirom na interesantnost sadržaja i jezika, navodim 

dokument u cijelosti: 

Broj 1674 kz 

OSUDA 

U IME NJEGOVA CES. I KR. APOSTOLSKOGA VELIČANSTVA! 

Kralj. kot. sud u Korenici u prisutnosti kr. kot. sudca Dra Ladislava Balogha kao predsjedatelja, 

Rade Žigica kao perovode Bože i Stanka Drakulića 

kao prisežnika u stvari kaznenoj 

proti Isi, Gjukanu Dotliću 

radi prekršaja po § 460 kz 

uslijed prijave učinjene po lugaru Božaniću 

sudio jest: 

1. Iso Dotlić, k broj 102 iz Klašnjice, 30 god. star, pravoslavne vjere, oženjen, otac 2 djece. 

2. Gjukan Dotlić kbroj 102 iz Klašnjice, 17god. star, pravoslavne vjere, 

1 Ferdinand Grospić (u starijim papirima Grosspitch) rođenje 1828. g. u Kralevu Polu (danas dio Brna) u Moravskoj. Nakon školovanja u 

Češkoj i Austriji 1860. g. dolazi kao šumar sa djelom obitelji u Liku. Službovao je u D.Lapcu i Udbini, a vjerojatno i u drugim djelovima 

Like. Umro je u Gospiću 1915. g. gdje je i sahranjen. 

2 Dr. Ladislav Balogh po kazivanju dr. Marijana Balogha iz Zagreba je vjerojatno njegov pradjed (jer i djed je dr. Ladislav) koji je u tim 

vremenima došao u Liku od Nitre iz Slovačke. 

438 

prepis

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 437-441 

krivi su, što su dne 14. rujna 1888. u državnomu šumskom srezu Šmanjkovac zvanom nepovlastno si drvo suho sakupljali i 

time počinili prekršaj suprot sigurnosti vlasničtva označen u § 460 kz. te se stoga odsdjuju po istom ovom § uporabom § 266 

kz. na kazan od svaki 24 sata zatvora, zatim po § 330 kp solidarno na naknadu troškovah, kaznenog postupanja a ovršenja 

kazni svaki za se, koji se troškovi zbog pomanjkanja imovine neutjerivim proglašuju, dočim se kralj, šumarija na Udbini sa 

odštetnim zahtjevom od 8 for. 24 krajc. odpućuje na put pravde 

RAZLOZI 

Lugar Samojlo Božanić prijavio je Isu i Gjukana Dotlića, da ih je dne 14 rujna 1888 u državnoj šumi Šmanjkovac zvanoj 

zatekao, kraj jedne jur posječene jelve. 

Obtuženici pako priznavaju, da ih je lugaru šumi ulovio, kraj jedne posječene jelve nu da su tamo gnjilo drvetje sakupljali, te 

da oni upitne jelve posjekli nisu, pak uvaživ, da niti lugar u prijavi navadja da su obtuženici posjekli, pa uvaživ, da ovi ne 

priznaju, da su to počinili to ih je sud na temelju njihova priznanja jedino krivim proglasio, što su nepovlastno u šumu išli— 

navodno gnjilo si drveće sakupljati, a niti lugar ne navada, daje kakovu gradju kod njih uhvatijo. 

Kod odmjere kazni uvažijo je sud dosadanju neporočnost, zatim počinjcnje manje štete pak je sudio na kazan kao u osudi. 

Pošto se glede odštete pako uvjeriti mogao nije, te je kralj, šumariju sa istom po § 307 kp na put pravde odputiti morao. 

Osuda o naknadi troškovah kaznenog postupanja i ovršenja kazni temelji se na § 310 i 330 i 332 kp- 

Broj 1679 kz 

Slavnoj kralj, šumariji na Udbini 

Osuda u ovjerovljenom prepisu dostavlja Vam se znalja radi 

Broj 853 

Prim, dne 25. studena 1888. 

Grospić šumar 

Kralj, kotarski sud u Korenici 19 studena 1888. 

Upravitelj suda 

Balogh 

Kralj. kotarski sud u 

Korenici dne 19. studena 1888. 

Balog vr. Žigić v.r. 

Kralj, kotarski sud u 

Korenici dne 19 studena 1888. 

Kosanović 

Okrugli pečat: kraljevski kotarski sud u Korenici 

SI. kralj kot. sudu u Korenici 

Lugar prijavitelj valuje da je jelovo stablo u svojem srezu zametio posečeno, pak daje vrebajući na počinitelja toga kvara 

zatekao, ovde označene prijavitelje, da isto stablo izradjuju nu na suočenje k razpravi da pozvat nebijaše, pak se moli, da se 

nova razprava na temelju toga započne i na istu lugar prijavitelj pozove te nakon toga uspeh razprave amo saobćiti izvoli. 

Mutilić 2. sečnja 1889. 

Grospić kr. šumar 

Prim: 4 siečnja 1889. 

Broji 7 kz 1888/485 

Odluka 

S razloga, jer sam lugar u prijavnici navadja, daje stablo od prije posječeno bilo. 

pa s razloga, jer lugar prijavitelj nemože uztvrditi da su okrivljeni stablo posjekli, 

pa uvaživ, da stablo jur posječeno neima one vriednosti kao stojeće, 

pa uvaživ, da § 422 kz priznaje samo 2 slučaja obnove i to ako je okrivljeni riešen obtužbc, pa se nadje novih dokaza, iz 

kojih se razlogom očitovati može, da će biti osudjen i ako je tko odsjuden, pa doprinese dokaza, kojim može svoju nevinost 

posvjedočiti, 

a nepriznaje obnove radi privatno pravnih tražbina 

to se molba odbija 

Kralj, kotarski sud u Korenici dne 7. sječnja 1889. 

Upravitelj suda 

Balogh 

Kraljevskoj šumariji u Mutiliću 

Broj 853 

Prim dne 21. veljače 1889. 

Grospić šumar 

439

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 437-441 

Priziv prijavljen dne 18 

Po 

Priziv izveden dne 18 

Izvedba prizivnih razlogah prileži pismeno pod: 

Kazan ovršena dne 

Priziv nije prijavljen niti održan, a podataka o izvršenoj kazni u ovom dokumentu nema. 

Očito je da je sud iskoristio nedorečenost u prijavi 

lugara (koju doduše u izvornom obliku ne poznamo) i 

donio presudu samo na bazi blagog prekršaja "nepovlasno 

si drvo suho sakupljali", dok se ustvari radilo o posječenom 

jelovom stablu. Lugar ih nije vidio da sijeku 

stablo, ali ih je vidio da izrađuju to stablo. Sklonost suda 

da formalno završi ovu prijavu blagom kaznom očita je. 

Na inzistiranje šumara za suočenje lugara i počinitelja 

sud koristi odredbe KZ za obustavu daljnjeg postupka. 

S druge strane važno je znati daje Lika tada bila gusto 

naseljena (gotovo 4 puta više stanovnika nego danas), 

te da su socijalne prilike bile teške, a stočarstvo i 

eventualna prodaja drveta jedini prihodi. U ovakvim okolnostima 

lugari (koji su bili uglavnom domaći ljudi) 

teško su izlazili na kraj sa počiniteljima šumskih šteta, 

tim više što su lugarski srezovi bili veliki (lugar na konju 

čuvao je 100 000 jutara, a lugar pješak 10 000 jutara). 

Gusta naseljenost, velik broj stoke, a posebno ovaca 

i koza, za koje se morala pripremiti zimska prehrana 

dobrim dijelom kresanjem grana i prevršavanjem stabala, 

zatim upotreba otvorenih ognjišta koja su trošila 

velike količine ogrijeva, prouzrokovala je devastaciju 

šuma pretvaranjem šumskog zemljišta u pašnjake, a visokih 

šuma u panjače. 

Saznanja o stanju šumarstva Like u XIX stoljeću su 

zbog pomanjkanja izvorne dokumentacije dosta nepouzdana. 

Ratovi, seobe, politička previranja i odnos lokalne 

vlasti prema šumarstvu učinile su da su šumarske 

arhive uglavnom uništene, a vrijedni dokazi o radu šumarskog 

osoblja nestali. 

Zbog toga i mali trag u prošlost može omogućiti da 

se proširi saznanje o odnosima i stanju iz ne tako davne 

prošlosti šumarstva. 

Posebno je oskudno poznavanje stanja i organiziranosti 

šumarstva u ovom (istočnom) dijelu Like. Postojanje 

šumske uprave u D. Lapcu navodi se u literaturi 

češće, dok se Udbina gotovo i ne spominje. Iz dokumenta 

u ovom članku evidentno je, daje na Udbini postojala 

šumarska uprava pod punim nazivom "Kraljevska 

državna šumarija", koja se protezala skroz do Korenice 

(Klašnica se nalazi blizu Korenice), a možda je 

obuhvaćala i područje Korenice. Šumarija je očito imala 

organiziranu lugarsku službu i ured, što se vidi po 

dopisivanju, prijemu i otpremi pošte. 

440 

ZAKLJUČAK: 

Ovakvo stanje, koje je u ovom dijelu Like bilo gore 

nego drugdje, dovelo je vremenom do obezvređivanja 

velikih šumskih površina, što je onemogućilo provedbu 

"diobene odluke" u praksi. 

Iako relativno velike površine (55 000 ha) Lička 

imovna općina bila je sastavljena od nekvalitetnih i nepristupačnih 

šuma, pa nije nikada prihvaćena od pravoužitnika, 

koji su svoja prava nastojali ostvariti u državnim 

šumama. Kako su pak šumske uprave gospodarile 

svim površinama, nastojale su usmjeriti potrošnju stanovništva 

na površine koje su diobom iz 1880. g. trebali 

pripasti imovnoj općini. 

Iz tih razloga došlo je do povećanih šumskih šteta u 

državnim šumama koje šumarsko osoblje nije moglo u 

potpunosti spriječiti. Stanje na površinama imovne 

općine bilo je još mnogo gore, jer je nadležnost šumskih 

uprava za kontrolu i čuvanje ovih površina bila 

formalna. 

Lošem stanju u šumarstvu sigurno je doprinjelo i 

odnos sudstva, koje je uvažavalo dugogodišnje pravo 

servituta krajišnika i socijalne prilike stanovništva. 

Zbog teškog socijalnog položaja, stanovništvo 

ovoga područja uglavnom je orijentirano na stočarstvo 

i koristi od šume. Brojna stoka ne samo daje boravila i 

pasla po šumama (pogotovo na površinama namijenjenim 

imovnoj općini), već je za nju trebalo pripremiti 

granjevinu za zimsku prehranu, jer je za taj broj stoke 

košanica bilo premalo. Otvorena ognjišta uzrok su velike 

potrošnje ogrijevnog drveta, koje se sjeklo uglavnom 

u blizini naselja. 

Loše navike stvorene dugogodišnjim korištenjem 

pravoužitničke opskrbe drvom uzrok su čestih šumskih 

šteta, koje sud kažnjava preblago. 

Ovakvo stanje, nedefinirano i u praksi neprovedena 

administrativna podjela, nepovoljno su djelovali na kvalitetu 

državnih šuma, i onih namijenjenih imovnoj općini, 

stoje bilo posebno naglašeno u ovom dijelu Like.

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list hr. 7 -8. (XXV (2001), 437-441 

LITERATURA: 

Kauders,A. 1983: Povjest šumarstva, Šumarska en- Vojna krajna, Opća enciklopedija leksikografskog 

ciklopedija strana 81-86. zavoda, strana 566, izdanje 1969. g. Zagreb. 

Piškorić, O. 1983: Povjest šumarstva, Šumarska en- Vukelić, M. 2000: Otočka imovna općina, Šumarski 

ciklopedija strana 81-86. list 9/10, strana 533-547. 

SUMMARY: In mid-nineteenth century, after over three centuries of existence, 

the Military Border lost its function. As a result, due to constant pressure 

by the Croatian Parliament, it was demilitarised (1873) and united with 

Croatia (1881). Unsettled land and forest property relations had detrimental 

effects on the relationships among the people, who resorted to acquired rights 

of usufruct. The problem was especially prominent in the Lika area, which 

coincided with the area under the management of the Lika Regiment. After the 

abolition of the "usufruct" from 1871, landed municipalities were never 

established in practice. The settlers of the Military Border did not accept forest 

segregation and continued to use the timber from state forests. In carrying 

out their administrative measures, the Austro-Hungarian Empire attempted 

to restore order by organising forestry services and introducing forest surveillance. 

A number of trained people from other parts of the Monarchy were 

brought into the public service since the local expert personnel were lacking. 

This period and the prevailing conditions in the relations among the 

forestry, the judiciary and the local population are evoked in one document. 

Key words: usufruct holders, court, perpetrator, forest enterprise, 

landed municipality 

441

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 443-450 

UDK 630* 648 

UZORAK ZA PISANJE I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE 

ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA DELNICE 

A MODEL FOR WRITING AND DRAWING UP FOREST RECORDS FOR ALL 

FOREST ENTERPRISES IN THE DELNICE FOREST ADMINISTRATION 

Ivan BOŽIČEVIĆ* 

SAŽETAK: Uprava šuma Delnice dobila je u 2.000. godini Uzorak za 

pisanje i izradu šumske kronike za sve šumarije Uprave šuma Delnice koji 

predstavlja ogledni primjerak ili pomoćni priručnik kolegama šumarima kod 

pisanja i izrade šumske kronike za pojedinu šumariju. 

Uzorak predviđa da bi kvalitetna šumska kronika trebala imati prvo povijesni 

dio, koji bi obuhvatio svu poznatu pisanu šumarsku povijest u svezi s 

gospodarenjem šumama dotične šumarije, te sve poznate organizacije i reorganizacije 

do sadašnje. Ovaj povijesni dio, kojega autor Uzorka razrađuje u 

deset razdoblja, stalnije dio, odnosno fiksni i ne mijenja se svaka godine. Na 

stalni povijesni dio šumske kronike svake godine dodaju se ljetopisi i značajna 

zbivanja tijekom protekle godine. To je ujedno i drugi dio šumske kronike, 

promjenljivi ili varijabilni. Svakako da oni čine jednu cjelinu odnosno šumsku 

kroniku šumarije. 

Uzorak ima dodatak "Kronološki pregled šumarske povijesti za područje 

Uprave šuma Delnice " kojemu naziv govori da sadrži sve povijesne karakteristike 

iznesene enciklopedijski za područje Uprave šuma Delnice, a služi kao 

pomoć kod pisanja povijesnog dijela šumske kronike. 

K Ij u č n e r ij eči : Uzorak, kronika, šumarska povijest 

Na temelju članka 65. "Pravilnika o uređivanju šuma" 

Narodne novine Republike Hrvatske broj 11/97 od 

31. siječnja 1997. godine propisuje se izrada i pisanje 

šumske kronike, a u stavci drugoj u točkama 1-11 navode 

se podaci koji se trebaju unositi u šumsku kroniku. 

Ovi podaci odnose se na drugi dio pisanja šumske 

kronike, odnosno na ljetopise. Moj koncept dodaje početak 

pisanja kronike, odnosno četiri poglavlja koja se 

odnose na prvi fiksni povijesni dio kronike. 

Navodim sadržaje svakog poglavlja. 

1. Uvod u kojem se upisuje početak rada i djelovanja 

šumarije kao i početak izrade i pisanja šumske kronike. 

Drugo poglavlje sadrži šumarsku povijest za područje 

šumarije od prvih pisanih dokumenata preko krčkih 

knezova Frankopana, bribirskih knezova Subića 

* Ivan Božičcvić 

Zrinskih, Generalata Karlovačkog Hrvatske vojne krajine, 

ugarske i austrijske komorske imovine, vlastelina 

Thurn-Taxis i Ghyczy, Matije Josipa Paravića, zemljišnih 

zajednica, imovnih općina do današnjih dana. 

Treće poglavlje govori o organiziranosti od prvih 

pisanih dokumenata do današnjih dana kroz deset povijesnih 

razdoblja koja se navode u Dodatku. 

Četvrto poglavlje obraduje sadašnju organiziranost 

odnosno preko J.P "Hrvatske šume" - Direkcije uprava 

šuma, šumarija, revira, radilišta. 

U mojoj koncepciji pisanja i izradi šumske kronike 

s petim poglavljem počinje drugi dio, promjenljivi dio, 

ljetopis, koji se piše i izrađuje krajem svake godine ili 

početkom nove godine, a mora biti završen prema Pravilniku 

do 1. ožujka nove godine. 

Petim poglavljem počinje pisanje ljetopisa događanja 

i događaja tijekom prošle godine. Nosi naslov: 

"Vremenske prilike tijekom godine i njihov utjecaj na 

443

1. Božičević: UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski liši br. 7 8. CXXV (2001). 443-450 

rast i prirast šuma". Vremenske prilike opisuju se po 

godišnjim dobima, zima, proljeće, ljeto i jesen a posebno 

se ističu ekstremne pojave hladnoće, studeni, ranih 

i kasnih mrazova, veliki snijegovi, snjegolomi i snjegoizvale 

stabala u šumi, golomrazica, zimotrenost, 

jake kiše, prolomi oblaka, gromovi, suša, vrućine, ljetne 

žegc, početak li stanja, vjetrovi i štete. 

Šesto poglavlje nosi naslov "Urod šumskog sjemena", 

a sadrži opis uroda šumskim sjemenom svake godine 

za glavne vrste drveća, kao i za sve ostale vrste drveća 

i grmlja. Posebno se treba pratiti urod sjemena u 

sjemenskim bazama ako postoje u šumariji. Važnost, 

urodom sjemena glavnih vrsta drveća, očituje se kod 

planiranja pojedinih sjekova kod oplodne sječe, kao i 

kod prebornih sječa. Ako postoje sjemenske baze na 

šumariji onda obvezno navesti sabiranje šumskog sjemena, 

kada, koje vrste i gdje. 

U sedmom poglavlju o promjeni granica gospodarskih 

jedinica opisuje se da li je te godine bilo promjena 

granica, da li je te godine vršena reambulacija 

meda, da lije bilo sudskih sporova sa susjedima u svezi 

s medama. 

Osmo poglavlje nosi naslov "Divljač i lov". Iako je 

za svako lovište po Zakonu o lovu obveza voditi lovno 

gospodarsku kroniku u lovno gospodarskoj osnovi, 

ovdje treba u kratko opisati lovišta na terenu šumarije, 

čija su, tko s njima gospodari, tko ih drži u zakupu. 

Zatim o divljači i ostalim životinjama pratiti zdravstveno 

stanje, zarazne bolesti i sve ekološke promjene na 

divljači. Posebno treba voditi brigu o rijetkim i zaštićenim 

vrstama životinja. 

Svakako treba evidentirati i pratiti štete od divljači. 

Deveto poglavlje govori o čuvarskoj službi. Ovdje 

treba evidentirati kako se poštuje Pravilnik o čuvanju 

šuma od 1. lipnja 1993. godine. Kako je na šumariji organizirana 

čuvarska služba, koji su bili problemi u svezi 

s njom i što treba mijenjati. 

Deseto poglavlje govori o šumskim štetama, odnosno 

o štetama na šumskom drveću i grmlju od nežive 

prirode, ljudi i životinja. 

Svakako da štete od nežive prirode čine vremenske 

neprilike naprijed navedene i požari. Čovjek štetu čini 

fizičkim prisvajanjem i nezakonitom sječom stabala te 

Kronološki pregled šumarske povijesti ima zadatak 

pomoći mladim kolegama i šumarijama da lakše i na 

jednom mjestu dođu do potrebnih podataka iz šumarske 

povijesti. 

444 

kradom korisnih sporednih šumskih proizvoda (listinca, 

humusa, trava, gljiva, divljači i dr.) Uništavanje 

međašnih znakova, objekata u šumi, izvora, bunara i si. 

čine nesavjesni izletnici. 

Sve šumske štete treba voditi za svaku godinu posebno 

u Očevidniku šumskih šteta. 

Jedanaesto poglavlje čine šumski požari, njihova 

pojava, prevencija, sprječavanje i evidencija u Očevidniku 

šumskih požara svake godine. Šumarije su obvezne 

praviti godišnje planove zaštite šuma od požara. 

Posebno je kritično u Priobalju ljeti za vrijeme ljetnih 

suša i turističke sezone. 

Dvanaesto poglavlje govori o iskorišćivanju šuma. 

Ovdje se riječima opisuju metode rada, da li stabalna 

ili debalna, da li s doradom ogrijeva iz krošnji. 

Dalje treba navesti tko je obavljao radove prema fazama 

rada, da li vlastita radna snaga ili obrtnici, kooperanti, 

privatnici, ili ispomoć susjednih i drugih šumarija. 

Prijevoz drvnih sortimenata, tko gaje obavljao, kuda su 

voženi trupci odnosno tehnička roba, da li su obavljane 

licitacije, koje i kada, za koje radove i koje drvne Sortimente. 

Zatim opisati uspostavu šumskog reda i štete 

nastale eksploatacijom, na robi, pomlatku i cesti. 

U trinaestom poglavlju govori se o Pokusima za 

znanstvena istraživanja,odnosno da li ih je bio tijekom 

godine na području šumarije, tko ih je izradio, koje teme, 

koji su bili rezultati, da li su radovi publicirani. 

Petnaesto poglavlje govori o izgradnji šumskih cesta 

i vlaka. Navodi se da li ih je bilo tijekom godine na 

području šumarije, koje su, njihove dužine, izvođači. 

Šesnaesto poglavlje obuhvaća sve druge važnije 

događaje i okolnosti koje nisu naprijed navedene. To su 

ekskurzije studenata, znanstvenika, stranaca, lovaca, 

turista, koji su domaćini bili na stručnim sastancima i 

siiupozijima. 

I konačno sedamnaesto poglavlje nosi naslov "Sporedni 

šumski proizvodi", gdje ih treba nabrojiti, koji 

su, da li se koriste planski i organizirano, da li se ostvaruju 

prihodi od njih i koliki. 

Uzorak završava mjestom izrade i datumom izrade 

te potpisima pisca kronike lijevo i upravitelja šumarije 

na desnoj strani. 

DODATAK 

KRONOLOŠKI PREGLED ŠUMARSKE POVIJESTI ZA 

PODRUČJE UPRAVE ŠUMA DELNICE 

Predgovor 

Enciklopedijski izneseni podaci šumarske povijesti 

za područje Uprave šuma Delnice pomoći će kod pisanja 

povijesnog dijela u Šumskoj kronici za pojedinu 

šumariju Uprave šuma Delnice.

I. Bo/ičević: UZORAK ZA PISANJE ] IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVK ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 443-450 

Također će ovaj Dodatak pomoći kolegama uređivačima 

kod pisanja povijesnog dijela Uređajnog zapisnika, 

prilikom obnove i revizije Osnova gospodarenja 

za pojedine gospodarske jedinice. 

Glede različitih povijesnih posjedovnih i pravnih 

prilika, materija je razdijeljenja u deset razdoblja karakterističnih 

po organiziranosti, načinu gospodarenja, 

te po posjedovnim i pravnim prilikama. Navodim ta 

razdoblja: 

1. razdoblje od prvih pisanih dokumenata 

do 1576. godine; 

2. " od 1577. do 1670. godine; 

3. " od 1671. do 1847. godine; 

4. " od 1848. do 1940. godine; 

5. " od 1941. do 1945. godine; 

6. " od 1946. do 1950. godine; 

7. " od 1951. do 1959. godine: 

8. " od 1960. do 1984. godine; 

9. " od 1985. do 1990. godine; 

10. " od 1991. do 2000. godine. 

Dolaskom Hrvata na područje današnje Hrvatske 

naseljene su bile plodne ravnice, doline rijeka i kraška 

polja. Planinski dijelovi, kraški neprohodni dijelovi, 

jako šumoviti dijelovi te močvarni dijelovi bili su nenaseljani 

ili vrlo slabo naseljeni. 

Hrvati formiraju svoje državice, a dolaskom kralja 

Tomislava 925. godine stvorena je velika i snažna država 

Hrvatska od Jadranskog mora do rijeke Drave. 

Vladanje državom bilo je u nadležnosti kralja, dok su 

posjedovanje imanja-feuda i vlast nad podložnicimakmetovima 

imali hrvatski knezovi- grofovi, feudalci. 

U bitci na Gvozdu 1097.godine pogiba posljednji 

hrvatski kralj Petar Svačić iz hrvatske vladarske porodice 

Trpimirovića. Po njemu je planina Gvozd prozvana 

Petrova Gora. Hrvatsko kraljevstvo ostaje bez kralja. 

Udovica hrvatskog kralja Zvonimira Jelena, bila je 

sestra ugarskog kralja Ladislava. Ona je pomogla da se 

1102. godine u Biogradu na moru - hrvatskoj prijestolnici 

kruni za hrvatsko-dalmatinskog kralja Koloman 

Arpadović. Vjeruje se daje od Jelene dobio i krunu hrvatskog 

kralja Zvonimira. Nadalje sve do 1301. godine 

hrvatskim zemljama vlada ugarska obitelj Arpadović. 

Hrvatska 1102. godine gubi svoju nezavisnost pa 

djeluje u Ugarskoj kraljevini, kasnije u Austrougarskoj 

monarhiji pa u Jugoslaviji sve do 1990. godine, odnosno 

do stvaranja Republike Hrvatske međunarodno priznate, 

a u Domovinskom ratu i krvlju oslobođene. 

Područje Uprave šuma Delnice - Gorski kotar i šire 

- bilo je neprohodni planinski masiv od Cabranke i 

Kupe preko Risnjaka i Kapele do mora s nepreglednim 

UVOD 

Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, radeći 

kao profesor Šumarske škole u Delnicama, u suradnji 

sa svojim učenicima iz Gorskog kotara, Hrvatskog primorja 

i Like, pronalazili smo živa stabla jele, smreke i 

bukve, koje smo nazvali "kraljice", stara i do 500 godina, 

dok su neki primjerci jele iz prašume "Čorkova 

uvala" bili stari i do 700 godina. To su živi svjedoci 

naše burne hrvatske i šumarske povijesti. 

Zato želim kod kolega šumara izazvati interes za pisanje 

šumske kronike što sadržajnije i kvalitetnije, a 

ujedno i zainteresiranost za šumarsku povijest, pa makar 

i nekoliko stoljeća u prošlosti, jer živimo sa stablima 

starim nekoliko stoljeća. 

Želim dobiti što više primjedbi, što više netočnih 

navoda. To će mi biti potvrda da se ovaj kronološki 

pregled šumarske povijesti čita i koristi, jer tijekom 

vremena 

"riječi nestaju, a slova ostaju". 

Ivan Božičević 

šumama i prašumama. Tu planinsku barijeru sa dugim, 

sniježnim i hladnim zimama obilaze i rimski putovi sa 

sjevernog Jadrana u Panoniju. Tako je jedan glavni 

smjer tih putova bio iz Trsta i Rijeke preko Ilirske 

Bistrice i Postojne do Ljubljane - rimski grad Emona, 

a drugi smjer ide kroz Vinodol do Senja pa preko 

Vratnika i Otočca do Siska - rimski grad Siscia. 

Gorski kotar je u srednjem vijeku povezan sa susjednim 

Hrvatskim primorjem te s njim spada pod jurisdikciju 

krčkih knezova Frankopana, a od 1577. godine 

i bribirskih knezova Šubića-Zrinskih sve do godine 

1671., odnosno do pogibije posljednjih hrvatskih knezova 

Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u 

Bečkom Novom Mjestu. 

Od 1671. godine šumom i šumskim posjedima Gorskog 

kotara gospodare tuđinci preko Ugarske komore 

pa preprodajom Austrijska komora, i na temelju darovnica 

dobivenih od austrijskog cara za "posebne zasluge" 

postaju vlastelinska imanja, a prodajom među vlastelom 

prelaze iz jedne u drugu ruku, uglavnom stranih 

vlastela. 

Posjedovne i pravne prilike nad šumom i šumskim 

posjedima razrađujem po povijesnim razdobljima, kojih 

ima deset. Za svako razdoblje navodim posjedovne 

prilike, organiziranost šumarstva, karakteristike u gospodarenju 

šumama, a to je već glavni sadržaj ovoga 

"Dodatka", pa nastavljam izlaganje sa sadržajem. 

445

I. Božićcvić:. UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 443-450 

Posjedovne prilike 

Prvo razdoblje: Od početka pisanih dokumenata do 1576. godine 

Ovom razdoblju daju pečat Krčki knezovi Frankopani. 

Detaljnije je opisan njihov uspon, kulminacija i pad 

radi njihovog značenja za šume i šumske posjede Gorskog 

kotara i Hrvatskog primorja. U ovom razdoblju nalazimo 

prve pisane dokumente o šumama Gorskog kotara 

i Hrvatskog primorja. Frančiškovič piše o prvim sječama 

šuma, o prvoj trgovini drvetom o prvim pilanama 

na vodeni pogon - potočarama. Prvi izvoz drvnih proizvoda 

ide preko luke Senja, a kasnije Bakra i Sušaka za 

Veneciju. To je bila uglavnom brodska grada za Veneciju, 

tada najjaču pomorsku silu na Sredozemlju. 

Frankopani darovnicama ugarskih kraljeva dobivaju 

u posjed pojedine župe. Tako 1193. godine dobivaju 

u vječni posjed Vinodolsku župu, kojoj pripada Gorski 

kotar. 1225. godine dobivaju u vječni posjed Modrušku 

župu, a 1290. godine dobivaju u vječni posjed Gacku 

župu. 1271. godine građani grada Senja izabiru Frankopane 

za svoje knezove. 

To je vrhunac moći Frankopana, pa se šire i osnivaju 

četiri loze: cetinska, slunjska, ozaljska i tržačka. Gor 

ski kotar i Hrvatsko primorje pripada ozaljskoj lozi. 

Prodorom Turaka - Osmanlijskog carstva prema 

zapadu, odnosno u posjede Frankopana, moć njihova 

slabi. Tragedija nastaje nakon poraza Hrvata u bici na 

Krbavskom polju 9. rujna 1493. g. 

Evo nekoliko pisanih dokumenata iz toga razdoblja: 

Vinodolski zakonik iz siječnja mjeseca 1288. godine 

govori o svemu što je značilo za život pučana, ali o 

šumi ništa ne piše, pa Frančiškovič zaključuje daje tada 

u Hrv. primorju bilo puno šume, sve do morske obale. 

Ona je bila na raspolaganju pučanstvu prema njihovim 

potrebama bez ograničenja isto kao i čisti zrak, kisik i 

si., koji se također ne spominju u Zakoniku. 

1428. godine spominje se izgradnja prve pilane na 

vodeni pogon na rijeci Dubračini u Vinodolu kod Crikvenice 

i prvo pravo na alimentaciju trupaca iz susjednih 

šuma crkvenom redu Pavlini. 

Drugo razdoblje: od 1577. godine do 1670. godine 

Pečat ovom razdoblju daju bribirski knezovi Šubići-Zrinski. 

Naziv bribirski knezovi ne dolazi od frankopanskog 

grada Bribira u Vinodolu, nego od njihovog 

grada Bribira u Dalmatinskoj zagori nedaleko Skradina 

i Šibenika. Dolaze u posjed Hrvatskog primorja i Gorskog 

kotara preko darovnice Stjepana Frankopana- 

Ozaljske loze, koji nije imao potomaka pa svoje posjede 

poslije svoje smrti darovnicom daje sestri Katarini. 

Katarina je bila žena Nikole Subića-Zrinskog sigetskog 

junaka, a imali su četiri sina. Kako je Stjepan 

Frankopan-ozaljski umro 1577. godine, njegovi posjedi 

darovnicom prelaze u vlasništvo hrvatskih knezova 

Zrinskih. 

To razdoblje obilježava procvat djelatnosti u gospodarstvu 

Gorskog kotara, a posebice grada Čabra, gdje 

niču prve kovačnice za izradu šumskog alata, talionica 

Ovo razdoblje značajno je po završetku vremena 

vladavine hrvatskih knezova Zrinskih i Frankopana u 

Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a započelo je 

razdoblje kada šumama i šumskim posjedima Gorskog 

kotara i Hrvatskog primorja gotovo dva i pol stoljeća 

vladaju tuđinci. 

Nakon neuspjele Urote Zrinskih-Frankopana i pogubljenja 

posljednih hrvatskih knezova Petra Zrinskog 

i Ivana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 

30. travnja 1671. godine, njihova imanja i posjedi po 

446 

Treće razdoblje: od 1671. godine do 1848. god. 

željeza, mlinovi za žito, pilane na vodeni pogon. Sječa 

šuma i korištenja drveta ide po dolinama rijeka i to Čabranke, 

Kupe, Rječine i dr., gdje dolazi i do pustošenja 

šuma. 

To je razdoblje kada Turci doživljavaju prvi poraz 

kod Siska (bitka 22. lipnja 1593. godine) osmanlijska 

sila slabi, a na vlast nakon Cetinskog sabora dolazi njemačka 

loza Habsburgovaca, podiže se grad vojna utvrda 

Karlovac, osniva se Hrvatska vojna krajina - Karlovački 

generalat sa četiri pukovnije - regimente te dvije 

banske pukovnije u Banovini. 

U ovom razdoblju spominjemo Trsatski statut iz 

1640. godine, koji govori o prvoj zaštiti šuma, o čuvanju 

branjevina, kaznama za sječu u branjevinama, zabrani 

koza i dr. 

staju državna komorska dobra, koja bečki car dodjeluje 

darovnicama stranim vlastelima, grofovima za posebne 

zasluge. 

Navodimo delnički posjed, koji je najprije u rukama 

baruna F. Rigonija, pa zatim grofovske obitelji Perlas iz 

Španjolske. 1766. godine kupoprodajom ove posjede 

dobivaju mađarski grofovi Bacani (Bathyani). 1872. 

godine sve ove delničke posjede od mađarskih grofova 

Bathyani kupuje knjeginja Viktoria Thurn-Taxis.

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 443-450 

Jedino u čabarskom kraju darovnicom cara Franje 

II šumu i šumske posjede dobiva Hrvat Matija Josip 

Paravić. Darovnica je pisana 14. rujna 1798. godine, a 

u njoj se navode zasluge Matije Josipa Paravića i njegovih 

predaka u borbama protiv Turaka. Sin Matije Josipa 

Paravića Ivan Polikarp umire mlad 1866. godine, 

a njegova žena, mlada udovica udaje se za mađarskog 

plemića Nikolu plemenitog Ghyczya (Gici), pa tako i 

šume sa šumskim posjedima u čabarskom kraju dobivaju 

stranci. 

Carica Marija Terezija vrši reforme vlasti u Hrvatskoj 

vojnoj Krajini te 1764. godine naselja Ravna Gora, 

Fužine i Moravice izdvaja iz Vojne krajine i vraća ih 

zajedno sa šumskim posjedima civilnoj Hrvatskoj. Carica 

Marija Terezija izdaje prvi zakon o šumama na hrvatskom 

jeziku. To je razdoblje razvoja šumskog gospodarstva, 

koje je povjereno Tršćanskoj intendanturi, a 

u Vojnoj krajini sve je pod vojnom upravom preko 

Karlovačkog generalata. 

Počinju prve premjerbe šuma u Vojnoj krajini. Major 

Piercker prvi je uređivač, koji 1764. godine završava 

s prvom premjerbom krajiških šuma razdijeljenih na 

okružja ili distrikte. Tu spada osnivanje prvih šumskih 

ureda - šumarija u Vojnoj krajini i to u Krasnom 1765. 

godine te u Oštarijama na Velebitu i na Petrovoj Gori. 

Spominjemo izdatak Šumskog reda u Bakru te "Upute 

za šumare" iz 1767. godine. 

To je razdoblje razvoja staklarske industrije u Staroj 

Sušici, Mrzloj Vodici i Lokvama. 

Promet prema Rijeci, odnosno sjevernom Jadranu, 

započinje gradnjom prvih pravih prometnica. Spominjemo 

prvu prometnicu iz Karlovca prema Rijeci - odnosno 

Sušaku cestu "Karolinu" izgrađenu 1726-1732. godine. 

Ide smjerom Karlovac-Bosiljevo-Vrbovsko-Ravna 

Gora-Stari Laz-Mrkopalj-Fužine-Zlobin-Meja te Bakar 

ili Rijeka. Izgrađena je za vrijeme vladavine cara 

Karla II, pa je po njemu dobila ime Karolina. 

Najznačajnija i najkvalitetnija cesta je "Lujzijana", 

koja se počela graditi 1803. godine iz Rijeke, a završena 

je za vrijeme Napoleonove Ilirije, pa joj je Napokon 

da ime po svojoj tadanjoj ženi Lujzi-"Lujzijana". 

Godine 1776-1779. izgrađena je cesta Karlovac- 

Senj pod nazivom "Jozefina", jer ju je izgradio bečki 

car Josip II. Godine 1888. izgrađena je cestovna veza 

iz Ogulina do Novog Vinodolskog preko Jasenka, Mošuna 

i Breza, a nosi naziv "Rudolfina". 

U ovom razdoblju pod poglavljem "Promet" spominjemo 

izgradnju željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Karlovac-Rijeka 

1868-1873. godine. 

Četvrto razdoblje: Od 1848. godine do 1940. godine 

Glavno obilježje ovoga razdoblja je ukidanje kmetstva 

u Hrvatskoj i Slavoniji. Dolazi do odcjepljenja ili 

segregacija šuma od državnih i vlastelinskih u jednom 

dijelu u korist zemljišnih zajednica i imovnih općina 

slobodnih seljaka-pučana. 

Šume se dijele prema vlasnicima na: državne šume, 

vlastelinske ili veleposjedničke šume, šume zemljišnih 

zajednica i šume imovnih općina. 

Ovo je vrijeme osnivanja prvih šumskih ureda - šumarija. 

Šumarije se također dijele na državne, vlastelinske, 

šumarije imovnih općina. 

Navodimo prvoosnovane šumarije. Za državne šume 

Ogulinske pukovnije formiraju se državne šumarije 

u Ogulinu, Jasenku, Begovom Razdolju i Krivom Putu. 

Ove su šumarije bile osnovane 1878. godine. 

Za državne šume civilne Hrvatske formiraju se državne 

šumarije u Fužinama, Lokvama i Ravnoj Gori. 

Direkcija državnih šuma bila je u Zagrebu, a kasnije 

seli na Sušak. Od 1873. godine ove su šumarije pod 

upravom Ministarstva poljoprivrede u Budimpešti. 

Prve gospodarske osnove državnih šuma izrađene su 

za Ogulinsku pukovniju 1881-1883. godine, a osim hrvatskog 

jezika pisane su i na mađarskom jeziku. Za 

senjsko područje izrađene su 1883. godine na hrvatskom 

i njemačkom jeziku. Šumarije Ravna Gora i Fužine 

dobivaju prve osnove za državne šume 1897. godine. 

Osnove su rađene metodom rašestarenja sa stabilimičnim 

prebiranjem i ophodnjom od 150 godina, a ophodnjicom 

od 30 godina. Radi slabe otvorenosti šuma 

realizacija etata bila je u odjelima uz ceste. Mađarske 

vlasti kod revizije ovih osnova 1906. godine naređuju 

izradu tzv. "privremenih osnova gospodarenja" na načelima 

oplodnih sječa s ciljem povećanog korištenja 

otvorenih šuma, uz minimalne troškove i ulaganja. 

Tako su bile uređene šume šumarija Ravna Gora i 

Fužine 1908. godine, Ogulina 1908/9. godine, Krasno 

1910/11. godine i g.j. "Štirovača" 1910/11. godine. 

Realizacija etata iz "privremenih osnova gospodarenja" 

bila je pogubna za prirodne šume našeg planinskog 

dijela, a posebice za sastojine na Kršu. 

Povećanu sječu šuma i veću potražnju za drvetom 

traže prve pilane na parni pogon sa znatno većim prorezom 

i većim kapacitetom prerade trupaca, koje rade 

u Gorskom kotaru od 1860. godine. 

Vlastelinske šume morale su se urediti po Zakonu 

iz 1894. godine. Najveći posjed šuma ima Thurn - Taksis, 

koji ima u Lokvama direkciju šuma, a šumarije u 

Klani, Platku, Lokvama, Crnom, Lugu, Delnicama, 

Zalesini, Brod Moravicama (sjedište u Skradu), i Brodu 

na Kupi. Kasnije se spajaju šumarije Klana i Platak 

u šumariju Grobnik sa sjedištem na Sušaku, te šumarije 

Brod Moravice i Zalesina u šumariju Zalesina u Zalesi- 

447

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJli I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA Šumarski liši br. 7 8. CXXV (2001), 443-450 

ni. Ove šume spadaju pod jurisdikciju Kneževske komore 

u Regensburgu. 

Vlastelinske šume grofa Ghyczy-a bile su razdijeljenje 

u sedam šumarija. 

Sume zemljišnih zajednica bile su pod nadzorom 

kotarskih šumarnika. Zakon o zemljišnim zajednicama 

iz 1894. godine propisuje rad i poslovanje s ovim šumama. 

Kotarske šumarije - referenti postoje u Senju, 

Sušaku, Čabru, Delnicama, Fužinama, Vrbovskom i 

Ogulinu sa kotarskim šumarnicima. 

Ogulinska imovna općina imala je za svoje šume 

šumarije u Ogulinu, Brinju, Plaškom, a našto kasnije u 

Modrušu i Rakovici, koja seli u Drežnik Grad, te u Krivom 

Putu, kasnije seli u Senj. 

Nova država Jugoslavija sa svojim Zakonom o agrarnoj 

reformi iz 1931. godine izvršila je ekspropriaciju 

šuma veleposjednika u Gorskom kotaru kako slijedi: 

1. Thurn Taxis 41.622 k.j. 

2. Koloman Ghyczy 17.092 k.j. 

3. Ika Ghyczy 7.623 k.j. 

4. Auersperg 4.343 k.j. 

5. Sava Neuberger 1.666 k.j. 

6. Josip Neuberger 25 k.j. 

7. Nikola Petrović 110 k.j. 

SVEUKUPNO: 72.481 k.j. 

Za eksproprirane šume u Delnicama je osnovana 

"Privremena uprava ekspropriranih šuma", a u svom 

sastavu imala je sedam šumarija i to: Čabar I, Čabar II, 

Delnice, Lokve, Skrad, Sušak i Vrbovsko. Vrhovna 

vlast jeste Banska uprava u Zagrebu i Ministarstvo šuma 

i rudnika u Beogradu. Uprava u Delnicama radi do 

1942. godine. 

Grof Thurn - Taxis vodio je sudski spor kod međunarodnog 

suda u Hagu, a spor je riješen tek 1938. godine 

sporazumom između stranaka. 

Stanje šuma po vlasnicima 1938. godine za područje 

sadašnje Uprave šuma Delnice izgledalo je ovako: 

1. Državne šume 

2. Općinske šume 

3. Seoske šume 

4. Sume z.z. 

5. Šume i.o. 

6. Crkvene šume 

7. Eksproprirane šume 

8. Privatne šume 

SVEUKUPNO: 

Peto razdoblje: Od 1941. godine do 1945. godine 

To je razdoblje Drugog svjetskog rada gdje je jedan 

dio ovih šuma bio okupiran od Italije. Kapitulacijom 

Italije 9. rujna 1943. godine, Gorski kotar je pod kontrolom 

Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). 

Iz ovog razdoblja poznate su tzv. "strateške sječe". 

To su bile gole sječe uz željezničku prugu, ceste i vojne 

13.698 ha 

1.467 ha 

276 ha 

24.358 ha 

568 ha 

102 ha 

39.657 ha 

17.746 ha 

97.871 ha 

14% 

1% 

- 

25% 

1% 

- 

41% 

18% 

100% 

objekte. 29. studenoga 1944. godine odlukom AVNOJ-a 

konfiscirani su svi šumski posjedi državljana njemačkog 

Reicha i prešli u vlasništvo države kao općenarodna 

imovina (ONI). Tako nestaju vlastelinske šume u Gorskom 

kotaru. 

Šesto razdoblje: Od 1946. godine do 1950. godine 

Obilježava ga poratna obnova zemlje i velike sječe 

na temelju godišnjih planova, koji su dolazili iz vrha, iz 

saveznih i republičkih organa. 

To je razdoblje čestih reorganizacija. Petar Nežić 

spominje čak 13 krupnih reorganizacija. 

Sedmo razdoblje: Od 1951. godine do 1959. godine 

Obilježava ga normalizacija sječe te izrada dugoročne 

osnove sječa za razdoblje od 1957. do 1971. godine. 

Vršene su premjerbe šuma i šumskog fonda iznad 

taksakcijske granice od 10 cm prsnog promjera i to totalnom 

klupažom. Formiraju se šumska gospodarstva u 

Rijeci i Ogulinu, a naredbom od 23. ožujka 1954. godine 

ukidaju se sva šumska gospodarstva, a šumarije po 

staju ustanove sa samostalnim financiranjem. One 

obavljaju uzgojne radove, lov i sanitarnu sječu, a DIPovi 

obavljaju eksploataciju šuma. Osnovan je Fond za 

unapređenje šuma (FUŠ). To je početak kolektivnog 

oblika upravljanja - Upravni odbori po šumarijama. 

Formirana je Sekcija za uređivanje šuma u Rijeci 1951. 

godine, a nacionalni park "Risnjak" 1953. godine. 

Osmo razdoblje: Od 1960. godine do 1984. godine 

Ovo razdoblje počinje velikom reorganizacijom, 

objedinjavanjem svih djelatnosti u gospodarenju šuma 

448 

ma u jednu radnu organizaciju - šumsko gospodarstvo. 

To je objedinjavanje svih radova na uzgajanju šuma.

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJE ] IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJU UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 443-450 

zaštiti i čuvanju šuma, iskorišćivanju šuma, uređivanju 

šuma, te objedinjavanje svih pomoćnih djelatnosti u šumarstvu, 

u korištenju sporednih šumskih proizvoda, 

šumskog transporta, gradnje šumskih prometnica i drugih 

građevnih objekata potrebnih u šumarstvu, te lova i 

lovnog turizma u jednu radnu organizaciju. 

1. lipnja 1960. godine počinju radom šumska gospodarstva 

Delnice, Ogulin i Senj. Ova organizacija s 

manjim izmjenama djeluje sve do 31. prosinca 1984. 

godine, odnosno djeluje 24 godine i 7 mjeseci, što je 

rekord u dužini trajanja. 

Šumsko gospodarstvo Delnice u svom sastavu ima 

šumarije: Delnice, Lokve, Fužine, Gerovo, Klana, Mali 

Lošinj, Mrkopalj, Opatija, Ravna Gora, Rijeka, Prezid, 

Skrad, Tršće, te ispostava šumarije Delnice u Zalesini. 

Od 1962. godine djeluje pogon Transporta sa servisom 

i radionicom kao i Građevna uprava za gradnju 

Karakteristično je po tzv. funkcionalnom organiziranju 

šumarstva. To je početak raspadanja prethodne 

organiziranosti. Zakonom o šumama krajem 1983. godine 

propisano je novo šumsko gospodarsko područje 

goransko-primorsko. Na temelju toga zakona formirano 

je novo Goransko-primorsko šumsko gospodarstvo 

Delnice (GPŠG) objedinjavanjem Šumskog gospodarstva 

Delnice, Ogulin, Senj i Vrbosko ujednu radnu organizaciju. 

Šumsko gospodarstvo Vrbovsko na temelju 

ustavnih amandmana iz 1973. godine oformljeno je od 

šumarije Vrbovsko i Gomirje. 

Zakon o šumama iz 1990.godine u članku 16, sve 

šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, 

osim šuma u privatnom vlasništvu, proglašava državnim 

šumama. 

Osnovano je Javno poduzeće za gospodarenje šumama 

i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj 

"Hrvatske šume", p.o. Zagreb. Osnovao ga je Sabor 

Republike Hrvatske sa sjedištem Direkcije u Zagrebu i 

1. Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980 s osvrtom 

na prošlost šumarstva Gorskog kotara Delnice, 

travnja 1981. Izdavač: Šumarsko društvo Delnice. 

2. Gorski kotar Gelnice, 1981. monografija. Izdavač: 

Fond knjige "Gorski kotar" Delnice. Tisak: Grafičko 

poduzeće "Tipograf Rijeka. 

3. Šumsko gospodarska osnova Goransko-primorskog 

šumsko gospodarskog područja. 1. siječnja 

šumskih cesta. Krajem 1960. godine ukidaju se ispostava 

Zalesena i šumarija Lokve. 

To je razdoblje ustavnih amandmana 1973. godine i 

uvođenja radničkog samoupravljanja, koje se odražava i 

na strukturu djelovanja vlasti i nadležnosti u šumarstvu. 

To je razdoblje ourizacije (OOUR-a) šumskih gospodarstava 

i šumarija te njihovih pogona. Šumarije i uslužni 

pogoni postaju osnovne organizacije udruženog rada, a 

šumsko gospodarstvo postaje radna organizacija. 

Godine 1971. osniva se Odjel za uređivanje šuma u 

Delnicama, a 1972. godine šumarija Mali Lošinj izdvaja 

se u općinsku šumariju. Isto to se događa i sa šumarijom 

Opatija, samo godinu kasnije. 

Godine 1975. počinje radom OOUR-a "Drvenjača" 

u Fužinama. 

Deveto razdoblje: Od 1985. godine do 1990. godine 

Sada postoje posebno OOUR-i za uzgajanje šuma i 

OOUR-i za iskorišćivanje šuma. 

OOUR-a za uzgajanje i zaštitu šuma jesu šumarije 

Delnice, Gomirje, Novi Vinodolski, Ogulin, Rijeka, 

Senj, Tršće, te OOUR-a za gospodarenje šumama Krša 

u Senju. 

OOUR-a za iskorišćivanje šuma su šumarije u Novom 

Vinodolskom, Senju, Tršću, Vrbovskom, Delnicama, 

Klani i Ogulinu. 

Deseto razdoblje: Od 1991. godine do 2000. godine 

LITERATURA 

upravama šuma na terenu, zajedno sa šumarijama, revirima 

i radilištima. 

Goransko primorsko šumsko gospodarstvo Delnice 

prelazi u Uprave šuma Delnice, Ogulin i Senj. 

Upravu šuma Delnice čine šumarije u Delnicama, 

Fužinama, Gomirju, Klani, Mrkoplju, Prezidu, Ravnoj 

Gori, Rijeci, Crnom Lugu, Gerovu, Tršću, Skradu, Vrbovskom 

i od 1. siječnja 1996. godine u Lokvama. 

1986. g. - 31. prosinva 1995. godine. Izdavač: 

Sektor za uređivanje šuma Ogulin. 

4. Klepac, D.: Iz šumarske povijesti Gorskog kotara 

u sadašnjost Zagreb, 1997. godine. Izdavač: 

"Hrvatske šume" - Javno poduzeće za gospodarenje 

šumama i šumskim zemljištima u Republici 

Hrvatskoj p.o. Zagreb. 

449

I. Bo/ičević: UZORAK ZA PISANJE I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVF. ŠUMARIJE UPRAVH ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 443-450 

SUMMARY: In the year 2000, the Forest Administration of Delnice was 

provided with a Model for writing and drawing up forest records for all forest 

enterprises in the Delnice Forest Administration. This Model represents a 

sample or an ancillary handbook for colleague foresters to be used in writing 

and drawing up a forest record for any individual forest enterprise. 

According to the Model, a good forest record should start with a historical 

part, which would encompass all known written forestry history related to 

managing with the forests under a given forest enterprise, as well as all 

known organisations and reorganisations so far. The historical part, divided 

into ten periods by the Model author, is a permanent, or a fixed section that 

does not change annually. Every year the permanent historical part is complemented 

with annals and significant events taking place in the past year. 

This section represents the second, changeable or variable, part of the forest 

record. Both these sections form a unit contained in the forest record of a forest 

enterprise. 

The Model is supplemented with "A chronological review of forest history 

for the area of the Delnice Forest Administration ". The title suggests that the 

review contains all the encyclopaedically listed historical characteristics for 

the area of the Delnice Forest Administration, and can be resorted to in writing 

the historical part of the forest record. 

450 

Key words : Model, record, forest history

AKTUALNO 

Kada sam prije godinu dana na stranicama našega 

glasila predstavio novoga prvaka Hrvatske u rogovima 

divokoze iz lovišta "Jablanac" 1 (i jelena običnog iz lovišta 

"Garjevica") teško je bilo i pomisliti da će naša 

zemlja kroz tako kratko vrijeme dobiti još jaču trofeju 

u rogovima, ove izrazito gorske vrste divljači. Dosadašnjega 

prvaka iz lovišta "Jablanac" na području masiva 

Sjevernog Velebita s ocjenom od 114,02 CIC točaka, 

lovca Božidara Šego te iz Omišlja, za pune 

1,46 CIC točaka nadvisile su kuke divokoze iz lovišta 

"Biokovo", lovca Ivice Tod ori ča iz Zagreba, i tako s 

ocjenom od 115,48 CIC točaka postala novi prvak 

Hrvatske. Odstrjel je izvršen u reviru Kimet, blokovskog 

masiva 11. studenog 2000., a samo službeno 

ocjenjivanje provedeno je u Kamenici 8. lipnja 2001. 

od Ad hoc CIC povjerenstva "Izložbe i trofeje" u sastavu: 

Veljko Varićak, predsjednik, Annibale Drobn 

i g, Ivica L o v r i ć i Božidar R a d e š i č . 

Usporedbom mjera dobivenih po formuli CIC-a 

bivšega i sadašnjega prvaka u rogovima divokoze (Tablica 

1 ) proizlazi da su u dužini rogova (srednja mjera) 

kuke s Velebita za 0,5 cm kraće od kuka divokoze s 

Biokova, a u visini rogova za 0,3 cm dujje. U mjerama 

opsega debljeg roga kuke divokoze s Velebita su za 0,1 

cm dulje, a u rasponu rogova za 1,4 cm slabije od novog 

prvaka, stoje i presudilo u sticanju prvenstva. Naime, 

za godine starosti (divokoza s Velebita imala je 13 

godina, a divokoza s Biokova 17 godina) obje su trofeje, 

kako to nalaže formula, dobile jednak broj dodatnih 

točaka, svaka po tri dodatne točke. 

Tablica 1. Mjere i ocjene dviju najjačih rogova divokoza sa 

Sjevernog Velebita (I) i Biokova (II) 

Mjere 

Dužina rogova 

Visina rogova 

Opseg debljeg roga 

Raspon rogova 

Točke na starost 

Ocjena 

I 

28,3/28,0 

19,8 

8,2 

16,2 

3 

114,02 

BIOKOVO JE U SVEMU POSEBNOST 

II 

28,7/28,6 

19,5 

8,1 

17,6 

3 

115,48 

Iako ukupna razlika u konačnim ocjenama obiju trofeja 

od 1,46 CIC točaka izgleda naoko mala, taje razlika, 

imajući na umu relativno mali broj elemenata 

mjerenja, odnosno dodatnih točaka, ipak znatna. Potvr- 

Frković. A.(2000): Novi hrvatski prvaci u rogovima jelena i 

divokoze. Šum. list 5-6, str. 324-327. 

da tome je i najnovija ranglista deset najjačih rogova 

divokoze svijeta. Uz izuzetak svjetskog prvaka, rogove 

divokoze iz Rumunjske (141,10 t.) i viceprvaka (Slovenija, 

127,50 t.), od trećeg do desetog mjesta redoslijed 

rogova po trofejnoj snazi je slijedeći: 120,70 t., 

119,60 t., 118,30 t., 117,50 t., 115,48 t. (Hrvatska, 7. 

mjesto), 114,53 t., 114,02 t. (Hrvatska, 9. mjesto) i 

113,75 t. Razlika je dakle od trećeg do desetog mjesta 

svega 6,95 CIC točaka, ili u prosjeku 0,86 CIC točaka, 

između svake od rangiranih trofeja. 

Uspješna reintrodukcija 

Pored izvorne divokoze Gorskog kotara, čija je populacija 

u uskoj migracijskoj vezi s divokozama snežničko-javorniškog 

područja i Kočevske susjedne Slovenije, 

u Hrvatskoj postoje još dvije odvojene kolonije 

divokoze koje danas stane Sjeverni Velebit i Biokovo, 

a potomci su uspješno naseljene divokoze sa strane. 

Računa se daje autohtona divokoza nestala s Velebita 

Slika 1. Kapitalni rogovi divokoze iz lovišta "Biokovo", 115,48 

CIC točaka, novi prvak Hrvatske 

(Foto: Filip Šabić) 

451

početkom druge polovice 20. stoljeća (oko 1912). Uništio 

ju je čovjek nerazumnim lovom i uskraćivanjem 

svake zaštite i čuvanja (Z. Car 1968). Opisujući spašavanje 

divokoze iz mora kod Jablanca 1896. god., 

G.E. Schreiber u članku tiskanom u Lovačko-ribarskom 

vjesniku 1908. god. jasno daje do znanja da "divokoza 

ima još i danas na Velebitu". I masiv Biokova 

stanila je u prošlosti divokoza, vjerojatno nestavši tu 

zbog intenzivnog stočarenja (N. T vrtković 1994). 

Predstavljajući kapitalne rogove divokoza s Velebita 

i Biokova ukratko ću prikazati usporedne podatke uspješno 

provedenog naseljavanja (reintrodukcije) i do- 

No i pored tako rano započetih priprema i pokušaja 

povratka divokoze u staru postojbinu (Velebit) prva uspješna 

naseljavanja provedena su na Biokovu. Godine 

1964. uneseno je prvih 19 grla, da bi ih u još četiri navrata 

(1965-1969.) bilo uneseno 28, ili ukupno 47 grla 

(12 muških i 36 ženskih). Sva divljač uhvaćena je u poznatim 

divokozjim staništima Bosne i Hercegovine, na 

Prenju i Čvrsnici, i pripadnici su podvrste Rupicapra 

rupicapra balcanica. Prvih 10 divokoza iste provenijencije 

Velebit je dobio 10 godina kasnije, 1974. god. 

452 

sadašnje gospodarenje tom vrsti divljači na ova dva izdvojena 

lokaliteta (Tablica 2). Kako je uzrok nestanka 

divokoza s ovih prostora bio bez svake sumnje čovjek, 

a ne nepovoljni odnosi biotopa, degeneracija i/ili slično, 

pred sam početak Drugog svjetskog rata otpočele 

su pripreme za povrat divokoze na Sjeverni Velebit. Slika 

biotopa, ocijenjeno je, ostala je posve nepromijenjena, 

predjeli prikladni za opstanak divljači postali su 

veći, budući daje izostao opsežan ugon domaće stoke, 

a držanje domaćih koza, kao glavnog prehrambenog i 

prostornog konkurenta divokozama, zabranjeno. 

Tablica 2. Pregled usporednih podataka provedene reintrodukcije i gospodarenje divokozom na 

Biokovu i Sjevernom Velebitu* 

Lovište (masiv) 

Površina (u ha) 

Godina prvog unašanja 

Broj unešenih primjeraka po godinama 

Ukupno uneseno: muških 

ženskih 

ukupno 

Provenijencija unesene divljači 

Lovnoproduktivna površina (u ha) 

Gospodarski kapacitet (grla) 

Brojnost divljači pred prva izlučenja (grla) 

Prva godina provedbe odstrjelnih zahvata 

Ukupna izlučenja odstrjelom (grla) 

-razdoblje 1976-1997. 

-razdoblje 1998-2001. 

Napad medaljnih trofeja u razdoblju 1978-2001. 

- zlatnih 

- srebrnih 

- brončanih 

Ocjene trofejno najjačih kuka (CIC točaka) 

- u divojarca 

u divokoze 

Biokovo 

17.003 

1964. 

1964.-19 

1965.-6 

1967.-5 

1968.-5 

1969.-12 

12(24%) 

36 (76 %) 

47 

Prenj i Cvrsnica 

(BUS) 

11.090 

1.182 

850 

1976. 

1.048 

108 

1 

3 

14 

116,35 

115,48 

* Prema podacima Filipa Vilima Šabića, Vlatka Skorupa i Josipa Tomljanovića. 

Sjeverni Velebit 

40.700 

1974. 

1974.-10 

1978.-5 

8 (53 %) 

7 (47 %) 

15 

Prenj (BiH) 

Kamniške Alpe (SI.) 

7.110 

300 

190 

1997. 

Kako je naknadno 1978. god. uneseno još 5 grla iz 

Kamniških Alpi (Slovenija) današnja velebitska populacija 

je dvojnog podrijetla sastavljenog od podvrste 

R. r. balcanica i podvrste R. r. rupicapra. 

U dva lovišta masiva Sjevernog Velebita zajedno s 

dijelom površina novoosnovanog Nacionalnog parka 

Sjeverni Velebit, ukupne površine 40.700 ha, procjenjuje 

se da danas, u dvije odvojene skupine, obitava 200 

divokoza. Pred prva izlučenja godine 1997. brojnost 

im je procijenjena na 190 grla, od čega na lovište 

17 

3 

5 

3 

115,15 

114,02

"Jablanac" IX/6 otpada 120 grla ili 63 % ukupne populacije 

(usmeni podatak J. To m 1 j a n o v i ć a ). 

Odstrjelni zahvati 

Prema važećim lovnogospodarskim osnovama izračunata 

lovnoproduktivna površina za lovište "Biokovo" 

XVII/ 1 iznosi 11.090 ha, a gospodarski kapacitet 

1182 grla, dok se kao prikladna divokozja staništa Sjevernog 

Velebita (LPP) vodi površina od 7110 ha te gospodarski 

kapacitet od 300 grla. 

Stabilizacijom populacije unesene divokoze na 

Biokovu se otpočelo s izlovljavanjem 1976. godine, a 

na Sjevernom Velebitu, u lovištu "Jablanac", 1997. 

god. U razdoblju od 1976. do 1997. (22 godine), prema 

evidenciji Šumarije Makarska, na Biokovu je registriran 

ulov od 1048 grla (muških 693 i ženskih 355) ili 

prosječno godišnje 48 grla. Daje populacija divokoza 

ovog staništa vrlo dobra jasno potvrđuje napad medaljnih 

trofeja: zlatnih 45, srebrnih 77 i brončanih 196. 

Za drugo razdoblje izlučenja, odstrjeljnih zahvata 

od 1998. do 2001. godine, u kojemu je u "igri" i Velebit, 

ulov je u srazmjeru s fondom: u minule 4 godine na 

Slika 2. Naoko ogoljelu primorsku stranu Biokova krase ponikve 

(bogodoli), doći i japage. Dok se nekada u njima sadio 

krumpir i napasivala stoka danas su to ponajbolja staništa 

divokoza. 

(Foto: Alojzije Frković) 

Biokovu je ustrijeljeno 108 grla, a na Velebitu (lovište 

"Jablanac") 17 grla. Napad trofejno vrijedni]ih trofeja 

bio je veći na Velebitu nego na Biokovu: od ukupno 11 

medaljnih kuka na Velebitu su stečene 3 "zlatne" (od 

105 točaka na više) i 5 "srebrnih" (od 100 do 104,99 

točaka) trofeja, a na Biokvu jedna "zlatna" i 3 "srebrne" 

trofeje. Sticanjem najnovije kapitalne divokoze, 

Biokovo je u posjedu dva nacionalna prvaka: u rogovima 

divojarca, 116,35 C1C točaka (neslužbena 

ocjena!) i u rogovima divokoze, 115,48 CIC točaka. 

Od do sada poduzetih mjera zaštite divokoze, može 

se uzeti dijelom skraćivanje lovne sezone. Zakonom o 

lovu divokoza je pod lovostajom od 1. siječnja do 31. 

kolovoza. Planovi odstrjela, uz izuzetak Biokova, temelje 

se na osnovi neusaglašenih procjena veličina populacija. 

Sretna je okolnost da su vršni dijelovi Sjevernog 

Velebita proglašeni nacionalnim parkom, a Nacionalni 

park Risnjak proširen na šire podatčje hrvatskog 

Snježnika i izvora Kupe, što je još uvijek nedostatno za 

učinkovitiju zaštitu malobrojne izvorne populacije divokoze 

Gorskog kotara. 

Slika 3. Lomska duliba podno Velikog Rajinca na Sjevernom 

Velebitu gdje je 1974. god. ispušteno prvih 10 divokoza 

sa Prenja i Čvrsnice 


453

U Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske 

- Sisavci iz 1994. god., u koju je divokoza unesena 

kao rijetka svojta (prirodno zastupljena malom 

populacijom ograničenom na posebnom staništu!), kao 

zaštitne mjere koje valja poduzeti navode se: Učinkovitije 

provođenje propisane zaštite, stalno praćenje stanja 

populacija, kontrolirano unošenje na staništa i lokalitete 

koje je nekad zauzimala, pogotovo u područja 

gdje je zamrlo stočarstvo. 

Verifikacija "zlatnih" trofeja lovišta "Garjevica" 

Prilikom boravka u Kamenici na području Lovnog 

gospodarstva Moslavina 8. i 9. lipnja 2001. naprijed 

spomenuto Ad hoc CIC-povjerenstvo "Izložbe i trofeje" 

izvršilo je, uz ocjenjivanja rogova divokoze s Biokova, 

i ocjenjivanje svih "zlatnih" trofeja jelena običnog 

i muflona te kljova veprova stečenih u lovištu 

"Garjevica" VI1/4 u razdoblju od 1996. (kada je održana 

posljednja lovačka izložba u Zagrebu) do 2001. godine. 

2 Od 14 "zlatnih" muflona (od 205 točaka na više) 

najbolji je ocijenjen s 220,00 CIC točaka, najbolji vepar 

od 5 "zlatnih" (od 120 točaka na više) s 130,25 CIC 

točaka, a od trideset i jednog "zlatnog" rogovlja jelena 

(od 210 točaka na više) najbolji je ocijenjen s 244,65 

CIC točaka, novi viceprvak Hrvatske. 

Slika 4. CIC nagrada "Edmond-Blanc 2001" 

Službenoj verifikaciji podvrgnuta su i tri muflonska 

roga iz senjskog lovišta "Sveti Juraj" stečena krajem 

prošle i početkom ove godine. Novim prvakom ovog 

već dobro poznatog muflonskog lovišta u nas proglašeni 

su rogovi lovca Franza M er an a, s ocjenom od 

225,85 CIC točaka. Ostala dva trofeja ocijenjena su s 

221,80 i 213,35 CIC točaka. Nažalost i pored tako visokih 

ocjena mufloni iz senjskog podvelebita još uvijek 

nisu među 50 trofejno najjačih a Europi. Taj privilegij 

i dalje uživaju dva muflonska roga s poluotoka 

Pelješca s ocjenama od 233,40 CIC točaka (Ratko 

; Na 48. Generalnoj skupštini Međunarodnog savjeta za lovstvo i 

zaštitu divljači (CIC), koja je održana u Portorožu (Slovenija) od 

1. do 6. svibnja 2001., tradicionalna godišnja nagrada Edmond- 

Blanc 2001 za najbolje lovište dodijeljena je lovištu "Garjevica" 

Lovnog gospodarstva Moslavina 

454 

Ti odoro vic, 1984.) i od 231,50 CIC točaka (Jure 

B i 1 ić, 1981.), koji i dalje drže solidno 34. i 48. mjesto 

na ljestvici najboljih muflona starog kontinenta. 

Na zasjedanju u Kamenici CIC- Ad hoc povjerenstvo 

je službeno ocijenilo i rogove kapitalnog srnjaka iz 

San Lea (Pesaro Urbino, Italija), odstrjel iz 1999 god., 

koji su rogovi u suhom stanju težili 720 g. S ocjenom 

od 199,85 CIC točaka Italija je dobila novog nacionalnog 

prvaka, zauzevši 15. mjesto na svjetskoj ranglisti. 

Slika 5. "Zlatno" rogovlje jelena običnog iz lovišta "Garjevica" 

Lovnog gospodarstva Moslavina službeno ocijenjeno 8. i 

9. 5 2001. u Kamenici 


Slika 6. Rogovi muflona iz sej+jskog lovišta "Sveti Juraj"; najjači 

muflon ocijenjen s 224/85 CIC točaka 

(Foto: Alojzije Frković)

Literatura: 

Car, Z. (1968): Lovnogospodarska osnova za lovište 

Senjski Sjeverni Velebit 1968-1977. 

Frković, A. (1998): Biokovska divokoza za nova 

staništa. Lovački vjesnik 11, str. 16-19. 

Frković, A. (2000): Trofejno najjači velebitski divojarac. 

Lovački vjesnik 5, str. 10-11. 

M i k u 1 i ć, Z. ( 1982): Velebit i divokoze. Zbornik Razgovori 

o divokozama, Makarska 27-28. V 1982. 

Republički zavod za zaštitu prirode Zagreb, str. 

12-17. 

Skorup, V (1999.): Na Velebitu ima mjesta za nove 

divokoze. Lovački vjesnik 3, str. 36-40. 

Šabić, F. (1982): Divokoze na biokovskom masivu. 

Zbornik Razgovori o divokozama, Makarska 

27-28. V 1982. Republički zavod za zaštitu prirode 

Zagreb, str. 1-6. 

Tvrtković, N. (1994): Rupicapra rupicapra (Linnaeus, 

1758). Divokoza. Crvena knjiga životinjskih 

svojti Republike Hrvatske - Sisavci. Ministarstvo 

graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za 

zaštitu prirode Zagreb, str. 68-69. 

Alojzije Frković 

PRILOG RASPRAVI O PRIHVATLJIVOM REŽIMU PODZEMNIH VODA SA 

STAJALIŠTA ODRŽANJA ŠUMSKIH EKOSUSTAVA* 

U Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu, dana 

16. svibnja 2000., održana je znanstvena i stručna rasprava 

na temelju studije pod nazivom: 

"He Novo Virje - prihvatljivi režim podzemnih 

voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava". 

Investitor studije je "Hrvatska elektroprivreda" d.d., 

Direkcija za proizvodnju, a izvođač je OIKON d.o.o. 

Projektanti su: dr. se. Oleg Antonie, dipl. ing. 

šum; Dalibor Hatić, dipl. ing. šum; Josip Križan, 

dipl. ing. mat. i Dragan B u k o v e c, dipl. ing. geol. 

Opseg studije: 18 poglavlja s ukupno 213 tiskanih 

stranica teksta, 28 tablica, 91 slikovni prilog i 69 referenci 

citirane literature. 

Studija prema sadržaju odgovara naslovu i podijeljena 

je na poglavlja kako slijedi: 

1. Uvod; 2. Idejno rješenje i program istraživanja; 

3. Postavljanje terenskog uzorka; 4. Dendrokronološka 

istraživanja 5. Definiranje zavisne varijable; 6. Definiranje 

nezavisnih varijabli; 7. Utjecaj položaja stabla u 

sastojini i kompeticije medu stablima; 8. Klima; 9. Digitalni 

model terena i izvedenice; 10. Podzemne vode; 

11. Hidropedološke varijable; 12. Geografski informacijski 

sustav i priprema podataka za analizu; 13. Modeliranje 

zavisnosti prirasta od ekoloških varijabli; 14. 

Simulacije prirašćivanja pri različitim režimima podzemnih 

voda; 15. Prihvatljivi režim podzemnih voda; 

* Ova studija je dio Konačne studije o utjecaju na okoliš HE Novo 

Virje koja je izhitreno prihvaćena usprkos negativnom mišljenju 

šumarske struke, pa smatramo da je dobro obavijestiti struku o 

pojedinostima. Dr. sc. K. Bezak je djelomice obuhvatio negativne 

strane spomenute šumarske studije, koje su potanko opisane u 

ovome broju Šumarskoga lista, u članku B. Prpića pod naslovom: 

Utjecaj vodotehničkih zahvata na stabilnost sastojina hrasta 

lužnjaka u Hrvatskoj u primjeru HE Novo Virje. 

16. Prijedlog dopunskih istraživanja; 17. Literatura; 

18. Prilozi. 

Osnovna poglavlja podijeljena su u nekoliko podpoglavlja, 

u kojima je dotična problematika detaljno 

obrađena i obrazložena. 

Problem i cilj 

Problem i cilj projektnog zadatka obrazložen je u 

uvodnom dijelu. Akumulacija buduće He Novo Virje 

mogla bi trajno podići razine podzemnih voda u zaobalju, 

i znatno smanjiti varijabilnost tih razina tijekom 

godine. To bi moglo imati nepovoljan utjecaj na šumske 

ekosustave u blizini akumulacije, koji su posebno 

vrijedni s gospodarskog stajališta, i sa stajališta općekorisnih 

funkcija šume. Stoga se planira primijeniti niz 

tehničkih mjera zaštite zaobalja u svrhu smanjivanja 

spomenutog nepovoljnog utjecaja i održanja šumskih 

ekosustava. Dabi se mogao projektirati i izvesti takav 

sustav tehničkih mjera zaštite koji u potpunosti ispunjava 

navedene ciljeve, potrebno je prvo odrediti koji 

je režim podzemnih voda s biološkog stajališta prihvatljiv. 

Cilj projekta je egzaktno odrediti prihvatljivi režim 

podzemnih voda na temelju bioloških pokazatelja. 

Tako odredden prihvatljiv režim treba biti osnova za 

konačno tehničko rješenje zaštite zaobalja, a posebno 

šume Repaš. 

Metode istraživanja 

Metode istraživanja prilagođene su projektnom zadatku. 

Primijenjene su suvremene metode mjerenja. 

Prostorna kompatibilnost varijabli iz različitih izvora i 

obrada podataka osigurana je georeferenciranjem i izgradnjom 

internog geografskog informacijskog sustava. 

Za određivanje funkcijskih veza između ekoloških 

455

i bioloških varijabli korištene su metode multivarijantne 

statistike. U to svrhu definirane su zavisne i nezavisne 

varijable. 

Očekivani rezultati 

Autori očekuju uspostavljanje stohastičke veze režima 

podzemnih voda te godišnjeg debljinskog prirasta 

hrasta lužnjaka i poljskog jasena, uz uvažavanje utjecaja 

klimatskih i hidropedoloških varijabli, te utjecaja 

šumskog sklopa. 

Definiranje zavisne i nezavisne varijable 

Debljinski prirast dominatnih stabala hrasta lužnjaka 

i poljskog jasena odabran je kao biološka varijabla, 

na temelju koje se projektira prihvatljivi režim podzemnih 

voda. Pritom su autori istaknuli problem rekonstrukcije 

visinskog prirasta, kako bi se pomoću debljinskog 

izračunao prirast volumena. Nezavisne varijable 

koje u prirodi utječu na prirast drveća autori su 

podijelili u pet skupina: 

I. Varijable koje opisuju utjecaj položaja stabla u sastojim 

i kompeticije između susjednih stabala. 

II. Klimatske varijable koje utječu na fotozintezu. 

III. Varijable koje su elementi vodnog režima i opskrbe 

biljke vodom. 

IV. Vrijeme, odnosno starost stabla. 

V. Pojava primarnih štetnika i bolesti. 

Modeliranje zavisnosti prirasta od ekoloških 

varijabli 

Integralni model za dominantna stabla građenje oko 

glatke linije prirašćivanja, s jednom kulminacijom i dvije 

točke infleksije koja je opisana Kollerovom funkcijom 

y = at h e ct 

gdje je y prirast temeljnice, t vrijeme, dok su a,bic parametri 

funkcije. Ti se parametri opisuju kao funkcije 

ekoloških varijabli. Problem zavisnosti prirasta od 

ekoloških varijabli je u osnovi problem nelinerane regresije, 

za koju su primjenjive MLP "Multilayer perceptrons" 

neuralne mreže. Takva se mreža može interpretirati 

kao nelinearni regresijski model s težinama i 

pragovima kao parametrima. Na taj se način mogu modelirati 

funkcije gotovo proizvoljne složenosti, pri čemu 

broj skrivenih slojeva i neurona u tim slojevima 

određuje kompleksnost funkcije. 

Kritički osvrt 

Autori studije hrabro su se prihvatili vrlo složenog 

zadatka koji se klasičnim alatima praktično ne može ni 

riješiti. Kako kvantitativno utvrditi promjene na prirastu 

ili okolišu zbog utjecaja bilo kojeg ekološkog čimbenika 

ili stresne situacije, oduvijek je bio izazov za 

mnoge znanstvenike i šumarske stručnjake. Prognoza 

budućeg debljinskog i visinskog prirasta ključni je problem 

u biotehničkoj znanosti. Uloženo je mnogo intelektualnih 

napora u iznalaženju sveobuhvatne zakoni 

456 

tosti temeljnog fenomena prirode, a to je rast. Nažalost 

moderna biotehnička i šumarska znanost još uvijek 

nema fundamentalne teorije rasta. 

Pretkazanja takve vrste rješava kvantna teorija polja. 

Kvantne teorije polja točno opisuju što se događa u 

svakoj točki prostora u svakom vremenskom trenutku. 

Kvantne teorije vrijede i za rastcnje šuma, jamačno jedan 

od složenijih makrosustava. Dualizam val-korpuskula 

kao temeljni zakon koji proniče čitavu prirodu, 

proniče i šumske sastojine. 

Oscilacije debljinskog i visinskog prirasta hrasta 

lužnjaka su činjenica s kojima su se suočili mnogi šumarski 

istraživači. 

Model debljinskog rasta koji su predložili autori 

studije je neprihvatljiv. Nije ispravna ni definicija da 

stablo raslo u okolišu u kojem bi svi relevantni ekološki 

čimbenici bili stalni, njegov prirast bi se mijenjao 

po glatkoj krivulji prirašćivanja od nule (u nultoj godini) 

prema maksimumu, a nakon maksimuma bi uslijedila 

točka infleksije i maksimalno približavanje nuli do 

kraja života stabla. Iako je ova definicija rasta Aksiom 

u biotehničkoj znanosti, krajnje je vrijeme da se izvrši 

njezina revizija. Prema Aksiomu, i opisanoj krivulji 

prirašćivanja, sustav rasta mora činiti neperiodična gibanja. 

Uzrok neperiodičnih gibanja su velike sile otpora 

koja sprječavaju sustav da postigne položaj ravnoteže. 

Takva gibanja čine kodominantna i podstojna stabla 

u sastojini, kojima susjedna dominantna stabla sprječavaju 

ulazak u dominantnu etažu, drugim riječima uspostavu 

položaja ravnoteže. Složenost fizičkih pojava i 

periodičnost u prirodi sprječava nas u točnim prognozama 

rasta i razvoja šuma na osnovi modela s jednom 

kulminacijom. Razvojni tijek rasta i razvoja šuma pokazuje 

odstupanje od očekivanog tijeka s jednom kulminacijom 

prirasta, pokazuje oscilacije, drugim riječima 

pokazuje periodična gibanja. 

Također je neprihvatljiva definicija minimalnog 

prirasta od 0.5 mm (koji osigurava preživljavanje biljaka) 

kao faktor sigurnosti. 

Zato zaključci koji se donose na temelju modela autora 

studije "HE - Novo Virje" mogu biti kobni za 

šumski ekosustav gospodarske jedinice "Repaš" i druge 

ekosustave u zaobalju Drave. 

Samo presijecanje prostora tijekom izgradnje hidrocentrale 

prouzročit će stresnu situaciju šumskog 

ekosustava u zaobalju. Naravno prvo će reagirati fiziološki 

oslabljene i najstarije sastojine, a potom i ostale 

mlade sastojine. 

Izgradnja hidrocentrale "HE — Novo Virje" 

ugrozit će šumski ekosustav, vitalnost, biološku raznolikost, 

produktivnost, sposobnost obnavljanja, 

gospodarske i socijalne funkcije na lokalnoj i nacionalnoj 

razini. 

Dr. sc. Karlo Bezak, dipl. ing. šum.

ZAŠTITA PRIRODE 

RUSI SVRAČAK 

Mužjak ima plavosivu glavu i trticu sa smeđim leđima. 

Široka očna pruga je crna s bijelom nadočnom prugom 

i bijelim podbratkom. Ženka i neodrasle ptice su 

pretežito smeđe s poprečnim polumjesečastim šarama 

odozdo. Veličine su 17-18 centimetra. 

Najčešće ih opažamo kako sjede na najvišim vrhovima 

grmlja i nižega drveća, odakle promatraju svoje 

lovno područje i očekuju plijen. Hrane se kukcima, ali i 

manjim (neodraslim) žabama, miševima pa i ptićima. 

Kao pomoć kod hranjenja često im služe trnovi biljaka 

na koje nabadaju plijen te ga trgaju (zbog veličine). 

Gnijezdo grade u gustom grmlju, nisko iznad tla. 

Tijekom svibnja i lipnja ženka nese 3-8 jaja zelenkasto 

do zućkastobijele boje, s prošaranim rđastim pjegama. 

Slika 1. Odrasli mužjak na svom osmatralištu 

(Lanius collurio L.) 

Na jajima uglavnom sijedi ženka 12-16 dana. Mladi 

ptići napuštaju gnijezdo za dva tjedna, ali ih roditelji 

hrane još dva do tri tjedna. Nekoliko puta sam pronašao 

mlade ptice koje su nakon što su napustile gnijezda 

još hranili roditelji. Svaki put kada bi im se "previše" 

približio radi fotografiranja, nisko tik iznad glave preletjeli 

bi mi njihovi roditelji pokazujući time svoju drskost, 

hrabrost, ali i skrb za svoje potomstvo. 

Rusi svračak je česta gnjezdarica u cijeloj Hrvatskoj, 

uključujući i najudaljenije otoke. Selica je koja k 

nama dolazi u travnju, a odlazi krajem kolovoza i u rujnu 

u gotovo sve dijelove Afrike. 

U Republici Hrvatskoj rusi svračak je zaštićena 

vrsta. 

Slika 2. Neodrasla ptica koja je napustila gnijezdo, ali je još hrane 

roditelji 

Tekst i fotografije: 

Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. 

457

KNJIGE I ČASOPISI 

MONTI E BOSCHI 

(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) 

Iz broja 2, ožujak-travanj 2001. izdvajamo sljedeće 

priloge: 

Giuseppe di C r o c e Šume i provedba Protokola 

iz Kyota 

Šesta konferencija članica potpisnica konvencije o 

klimatskim promjenama održana je u Hagu 13. studenoga 

2000. g. Predstavnici država nastojali su doći do 

zaključka u svezi s aktualnim stanjem Protokola iz 

Kyota prihvaćenog 1997. g., koji obvezuje industrijske 

zemlje da smanje emisije ugljičnoga dioksida i ostalih 

štetnih plinova, koji su odgovorni za učinak staklenika. 

Od 1997. g. do danas emisije štetnih plinova smanjene 

su za 6 %, ali to nije rezultat preuzetih obveza, 

jer je na primjer Italija povećala emisije za 4 %, a SAD 

čak 11 %. Pozitivni rezultat proizišao je iz ekonomskog 

kolapsa Rusije i Ukrajne, što je rezultiralo smanjenjem 

emisije za 36 %. 

U toj međunarodnoj raspravi naglašena je uloga šuma 

koje svojim mehanizmima prilagodbe omogućavaju 

nekim državama smanjenje emisije štetnih plinova, 

bez reduciranja njihovih izvora. Tu je uključena i važnost 

trgovačke razmjene drveta između zemalja u tranziciji 

i razvijenih industrijskih zemalja. Tako države 

koje su u ekonomskoj krizi, praktički mogu prodati 

svoju kvotu "prava na zagađenje", državama koje ne 

uspijevaju održati određene okvire. Drugi način pribavljanja 

kvota mogao bi biti i realizacija projekata obnova 

šuma u zemljama u razvoju. 

SAD, Japan, Kanada i Australija predložile su u 

Hagu da se Amazonska prašuma i druge prirodne zone 

smatraju "apsorbirajućim bunarima" ugljičnog dioksida, 

ali se Europska unija suprotstavila tom prijedlogu, 

smatrajući da bi to bilo samo opravdanje industrijskim 

zemljama za izostanak stvarnog smanjenja emisija 

štetnih plinova. 

Također postoji rizik da se u traženju mogućnosti za 

kupnju kvota posjeku prirodni kompleksi šuma i posade 

plantaže, koje nikako ne mogu nadoknaditi prirodni 

ambijent i sačuvati biodiverzitet. Primjer je japanska 

firma Tokyo Electric Power Company, koja je u Tasmaniji 

investirala 100 mil DEM za 3 000 ha plantaža 

eukaliptusa, postigavši na taj način pravo na kvote po 

protokolu iz Kyota, uz cijenu uništenja jedne od najljepših 

šuma te zone. 

Očito je, da još ne postoji znanstvena osnova za 

neku politiku nepobitnog smanjenja emisija štetnih pli 

458 

nova bez ograničenja njihovih izvora, no ipak na svijetskoj 

razini postoji akcijsko tržište kvotama. 

Na internacionalnom planu mnogi stručnjaci, među 

kojima ima i poznatih talijanskih istraživača, bave se 

tom problematikom. Postignuti rezultati u istraživanju 

često su kontradiktorni. Tako se na primjer po nekim 

saznanjima dovodi u pitanje pozitivan gnojidbeni učinak 

ugljičnog dioksida na šumske ekosustave. Naglašena 

je potreba detaljnog istraživanja kapaciteta šumskih 

ekosustava za apsorpciju ugljičnog dioksida. U toj 

neizvjesnoj situaciji ostaje ipak potreba za zaštitu i čuvanje 

postojećih prirodnih šuma, koje sigurno jamče 

veću mogućnost "uskladištenja" ugljičnog dioksida u 

dužem razdoblju. Osim toga, prirodne šume posjeduju 

veću razinu biodiverziteta kojega je potrebno očuvati. 

Činjenica je, da su emisije štetnih plinova problem 

tehnološki razvijene zapadne kulture, i njeno rješenje 

treba naći unutar tehnologije koja gaje i prouzročila, a 

to je neodgodiva obveza kako bi se osigurala kvaliteta 

života sadašnjih i budućih generacija. 

Šumska patologija 

Nikola L u c h i : Osvrt na askomicete, parazite na 

bukovo drvo 

Bukva, jedna od najraširenijih vrsta Italije uglavnom 

je stabilnog fitosanitarnog stanja, no u posljednje 

vrijeme lokalizirana su oboljenja koja uzrokuju slabljenje 

i odumiranje pojedinih stabala. Najeklatantniji slučajevi 

registrirani su u Kalabriji i Siciliji (Granata 

1994, Moriondo 1999 i Paoletti 1999). Te pojave pripisuju 

se zajedničkom djelovanju biotskih i abiotskih 

čimbenika koji dovode vegetaciju u krizno stanje. Posebno 

je izvjesno da su tu pronađene gljive Ascomycetes, 

koje žive na drvetu ili u razini panja ili krošnje, a 

koje se posebno manifestiraju kada je biljka izložena 

nepovoljnom vodnom režimu. 

U ovom članku autor iznosi prisutnost nekih gljiva 

na deblu i granama oslabljenih stabala bukve. 

Ispitivanja su vršena na nekim zonama Apenina u 

Kalabriji i Toskani. Proučavani organizmi spadaju u 

porodicu Xylariaceae i to: Biscogniauxia nummularia, 

Hypoxylonfragiforme, Kretzschmaria {Ustulind) deusta, 

Xylaria polymorpha i iz porodice Diatrypaceae vrsta 

Diatrype disciformis. 

Ove gljive sazrijevanjem askospora proizvode krastaste 

deformacije na napadnutim dijelovima biljke.

Prepoznavanje ovih mikroorganizama vršeno je na temelju 

morfoloških karakteristika askospora uspoređenih 

s podacima iz literature (Miller 1961, Rogers 

1996).- 

Slika 1. Biscogniauxia nummularia na grani bukvo 

Slika 3. Diatrype disciformis na grani bukve 

U talijanskoj fitopatološkoj literaturi ove gljive su 

slabo prisutne. One u pravilu ne predstavljaju poseban 

problem za zdravstveno stanje biljaka, ali u bukovim 

sastojinama mogu u određenim okolnostima odigrati 

ulogu blagih patogena, koji su prije svega uzročnici dekompozicije 

drveta. U većini slučajeva njihovo negativno 

djelovanje povezano je sa sušenjem krošnje, odumiranjem 

i rušenjem stabla. Opasnosti od tih vrsta gljiva 

ne bi trebalo zanemariti u zonama gdje postoje uvjeti 

za nepovoljno hidrološko stanje, koje uzrokuje slabljenje 

fiziologije stabala i stvara uvijete za napad gljiva. 

Michèle Palmas: Korisna metoda za racionalizaciju 

visine skidanja pluta u šumama hrasta plutnjaka 

ii povećanje proizvodnje 

Glavni problemi koji se odnose na šume hrasta plutnjaka 

(Querem suber L.) u Italiji i Sardiniji su: 

- slaba gustoća sastojina, 

nedostatak prirodnog obnavljanja (pašarenje, neadekvatna 

upotreba traktora i nestručno gospodarenje), 

Autor u daljnjem tekstu daje opis ovih mikroorganizama 

s osnovnim karakteristikama (oblik i veličina) 

askospora, kao i oblike oštećenja koja prouzrokuju. 

(vidi slike) 

Slika 2. Hypoxylon fragiforme napad na grani bukve 

Slika 4. Bukov panj zaražen gljivom Kretzschmaria (Ustulina) 

deusta 

- veliki broj požara i 

loša briga o postojećim šumama i sadnji na novim 

odgovarajućim površinama 

U ovom članku autor obrađuje probleme vezane za 

visinu prvog skidanja sloja pluta (demaschiatura), kao i 

svih ostalih redovitih guljenja pluta (decortica). 

Osnovna načela ovih radnja bazirana su na pravilu 

da se sa stabla skida ona površina pluta, koja osigurava 

da se pritom ne ugrozi vitalnost stabla. Zbog toga površina 

debla s kojega se skida kora je ona koju stablo 

može podnijeti, a da se njegovo stanje ne ugrozi te da 

je sposobno u daljnjem razdoblju osigurati redovitu 

proizvodnju pluta. To je normalna površina čija je visina 

proporcionalna promjeru stabla na prsnoj visini 

(130 cm od tla). Taj koeficijent (coefficiente di decortica-Cd) 

je konstanta koja pomnožena s opsegom stabla 

zajedno s korom, mjerena na prsnoj visini, daje optimalnu 

visinu skidanja kore. U idućim skidanjima kore 

koeficijent može ostati nepromijenjen, ili se može povećati 

ili smanjiti, o čemu odlučuju posebni eksperti. 

459

Ti su koeficijenti u Italiji dosta niski 1,4-2,0, za razliku 

od Portugala, gdje poprimaju vrijednosti od 2-3. 

Pluto je materijal biljnog porijekla sastavljen od 

stanica koje čine molekule suberina i voštanih tvari 

slojevite strukture. Ovogodišnji sloj raste iznad prošlogodišnjeg 

tvoreći finu strukturu , male specifične težine, 

velike elastičnosti i savitljivosti. Pluto je nepropusno 

za tekućine i plinove, niskog je stupnja zapaljivosti 

i dugotrajno zbog otpornosti na vanjske čimbenike i 

mikroorganizme. Osim toga posjeduje veliki kapacitet 

izolacije ambijenta. 

Osim ovih karakteristika važno je da je pluto obnovljiv 

materijal koji ne zagađuje okolinu a za Sardiniju 

predstavlja važan strateški materijal. 

Hrast plutnjak u ovom napuštenom i brdskom području 

predstavlja važnu vrstu za izgled okoliša, a 

osim toga osigurava visoke prihode te bi o njemu trebalo 

voditi posebnu brigu. 

Italija proizvdi godišnje oko 14 000 tona pluta na 

120 000 ha površine. U 1991. g. u Italiji je postojalo 156 

poduzeća sa preko 2 000 zaposlenih radnika, a fakturiranje 

iznos od 141 milijarde lira. Po nekim procjenama, 

samo bi Sardinija mogla imati gotovo 1,5 mil. ha zemljišta 

koje bi odgovaralo kao stanište za hrast plutnjak, a 

takvih površina ima gotovo isto toliko i na kontinentalnom 

dijelu Italije, što daje plutnjaku značenje na nacionalnom 

planu. Za stvaranje takvog programa potrebno 

je osiguravati izvore financiranja za idućih 30 g. 

Upravo zbog toga što je taj program kompatibilan s 

ambijentom tirenske obale, juga Italije i otoka, a osigurava 

prihod od 4 t po ha ili 3-4 mil. lira po ha godišnje, 

ovaj projekt poprima sve veće značenje. Vlasnici šuma 

koji su uglavnom odsutni trebaju osnovati "udruženje 

proizvođača pluta" te na taj način zaštititi svoje 

interese, a isto tako doprinijeti provedbi tehničkih, 

ekonomskih i ekoloških mjera. Predviđeno je školovanje 

kadrova i to ekspertnih tehničara za pluto i kvalificiranih 

radnika za skidanje pluta. Na ovaj bi se način 

omogućilo provođenje zakona o visini i načinu skidanja 

pluta i doprinijelo kvaliteti i vitalnosti šuma hrasta plutnjaka. 

Antonio Šarac ino, Vittorio Leone: Strategija 

preživljavanja požara i poslijepožarna obnova u 

mediteranskom području - primjer alepskog bora 

Vegetacija mediteranskog područja izložena je čestim 

sezonskim požarima. U toj zoni registrirano je godišnje 

oko 50 000 požara na 600 000 ha površine, a to 

je gotovo dvostruka površiina u odnosu na 70-te godine. 

Od te površine, gotovo se trećina odnosi na šume 

alepskog bora (P halepensis). 

U mediteranskom području šumski su požari uglavnom 

antropološkog porijekla, socijalno-ekonomske 

motivacije. Sve je više požara namjerno iniciranih, kao 

i onih koji imaju velik negativni učinak na šumske ce- 

460 

noze, pogotovo kad se ponavljaju u kraćim intervalima 

na istim površinama. 

U Italjji se ulažu velika tehnička i ekonomska sredstva 

na gašenje požara, dok su sredstva za preventivne 

mjere neznatna. 

Opožarene površine teško se obnavljaju uz velike 

troškove i negativne ekološke posljedice. 

U ovom članku autor je obradio strategiju preživljavanja 

biljaka alepskog bora i metode obnove opožarenih 

površina. 

Poslije požara vegetacija se obnavlja na dva načina 

i to: 

vegetativnim putem iz spavajućih pupova koji su 

ostali sačuvani na panjevima, korijenju ili drugim 

podzemnim dijelovima (Q. ilex) ili sjemenjem koje 

je ostalo sačuvano na terenu ili na krošnji (P halepensis). 

Kod alepskog bora gdje je češer zatvoren, iako je 

sjeme već zrelo, često se sačuva klijavost. To predstavlja 

veliku zalihu sjemena u krošnji debla koja poslije 

požara dospije na tlo, pa je klijavost relativno dobro 

sačuvana. Ovu kvalitetu ne posjeduju ostale vrste 

borova, te se smatra da je ona kod alepskog bora 

evolutivnog karaktera, kao zaštita protiv suhih i vrućih 

vjetrova mediterana. Pored toga, češer alepskog bora 

je zatvoren i sjemenke su obavijene čvrstim, nepropusnim 

i na temperaturu dosta otprnim ovoj em. 

Klijavost sjemana alepskog bora nastupa s jesenskim 

kišama i produžuje se kroz cijelu zimu nakon 

prolaza požara. Znatna količina sjemena (1/3) dospije 

na tlo već u prvih 10 dana nakon požara. 

Sjeme alepskog bora optimalno klija pri temperaturi 

od oko 19 °C u jesensko-zimskom razdoblju, kada 

vlažnost tla i temperatura pogoduju razvoju mlade biljke 

prije nastupajućeg sušnog razdoblja. 

Za vrijeme požara sjemenke su izložene visokoj 

temperaturi koja ne djeluje povoljno na klijavost, te se 

smatra daje prag smrtnosti temperatura od 150 °C za 

Slika 5. Obnova alepskog bora dvije godine nakon požara u blizini 

matičnog stabla, koje je posječeno 16 mjeseci nakon požara

sjemenke koje nisu zaštićene ljuskama češera. Pri visokoj 

temperaturi češer snažno eksplodira i sjeme se razleti 

nošeno vitlanjem zraka, koje se javlja prilikom 

požara, i tako dosegne udaljenosti gdje temperatura 

nije smrtonosna. Ako pak sjeme nije izbačeno, ostane 

dobro zaštićeno, jer ljuske češera tvore čvrstu zaštitu 

protiv visoke temperature. 

Sve u svemu, alepski bor ne spada u pirofite, ali 

ipak dosta dobro podnosi okolnosti požara i brzo naseljava 

opožarene površine, zahvaljujući laganom sjemenu 

(s krilcima) koje je nošeno vjetrom u stanju doseći 

velike udaljenosti od matičnog stabla. 

Uslijed izgorene krošnje koju kiša zajedno s karboniziranim 

dijelovima grana ispere na tlo oko svakog 

debla, formira se crni krug koji ima površinu tlocrta 

krošnje. U prvim godinama nova vegetacija je intenzivnija 

izvan crnog kruga, da bi nakon dužeg vremena 

biljke unutar kruga bile bolje razvijene od drugih. 

Poslije požara potrebno je postupati po sljedećim 

pravilima: 

prije prve zime poslije požara treba ukloniti izgore - 

na stabla, ako je naplođenost sjemenkama alepskog 

bora najmanje 3 sjemenke po metru kvadratnom, ili 

na kraju drugog vegetacijskog razdoblja ako je oko 

1,5 sjemenki po metru kvadratnom, 

djelomično oštećena stabla, iako će biti izložena napadu 

skolitida, treba zadržati još jedno vrijeme jer 

su aktivni izvori zasijavanja, 

- uporabu mehaničkih sredstava ograničiti samo na 

predviđene piste, 

granjevinu po mogućnosti samljeti radi bržeg truljenja, 

posebnu pozornost treba posvetiti obnovi oko panjeva 

matičnih stabala, jer to predstavlja "jezgru" 

buduće vegetacije, 

plantažni se uzgoj ne preporuča, jer ne omogućava 

biodiverzitet, 

u izuzetnim slučajevima gdje je pokrivenost sjemena 

mala (oko 0,6 sjemenki po metru kvadratnom) 

preporuča se u rasadniku uzgojiti sadni materijal iz 

sjemena dobivenog od češera koji su ostali na krošnji 

iza požara (prepoznaju se po sivoj boji), 

- preporuča se i uzgoj sadnica na supstratu sa sadržajem 

svijetlog pepela koji proizlazi iz biomase skupljene 

ispod velikih borovih stabala, kako bi se moglo 

selekcionirati sadnice prikladne za rast u specifičnim 

uvjetima. 

Maurizio Mulas, Emanuele Cauli, Ana Helena 

Dias Francesconi: Vrednovanje divljih oblika 

masline za šumski uzgoj 

U ovom članku autori su obradili mogućnost šire primjene 

divlje forme masline (Olea europaea L var. sylvestris 

ili Olea europaea var. oleaster) kao šumske vrste. 

Maslina zauzima šire prostore mediteranskog bazena, 

tvoreći prirodne višestoljetne šume i makije. 

Po nekim autorima iz ove divlje forme masline uzgojena 

je kultivirana maslina, dok drugi autori tvrde da 

su ove šume masline nastale prirodnim širenjem i divljanjem 

kultivirane masline. 

Morfološke razlike očituju se u sljedećim karakteristikama: 

manja dlakavost donje strane lista, što joj daje više 

intenzivnu zelenu boju, 

kora u pravilu znatno tamnija i hrapavija kod pitome 

masline, 

- cvjetanje cvjetova i sazrijevanje plodova je kasnije, 

- cvjetne su rese raznih dimenzija, ali često velike i 

razgranate, 

plodovi su mali i vrlo mali, u grozdovima većim 

nego kod obične masline, 

deblo je nepravilnog oblika, rijetko kad uspravno i 

nepravilnog presjeka, 

- stablo naraste do 15 m visine i 60 cm debljine 

- doživi starost od 200-300 g. 

U Sardiniji, gdje je maslina vrlo raširena, predstavljena 

je u mnogo oblika koji se razlikuju po izgledu, obliku 

krošnje i posebice nijansama boje lišća. U Sardiniji 

je normalno rasprostranjena na visini od 400-500 m, a 

na povoljnim terenima i do 800 m n.v. Hladnoća je limitirajući 

čimbenik njenog rasprostranjenja. 

Ne postoji tradicija u uzgoju i kontroli šuma divlje 

masline. Drvo se upotrebljava za ogrijev, ali je i inače 

posebno cijenjeno u finom stolarstvu za izradu drvne 

galanterije, suvenira i skulptura, kao i za tokarenje i 

izradu skupog parketa. Drvo se teško pili i obraduje, a 

zbog nepravilne strukture ne može se ljuštiti, ali se 

može raditi rezani furnir. Nepravilna struktura i lijepa 

smeđasto-siva boja daju izrađenim predmetima posebnu 

vrijednost. 

Iako su mnoge sadnice masline upotrijebljene za 

programe pošumljavanja, ne postoji selekcija s biološkim 

i tehničkim karakteristikama za produkciju drvnih 

sortimenata. Zbog toga su tijekom 1997-1999. g. ustanovljene 

zone promatranja na Sardiniji, gdje su obilježena 

74 matična stabla i to 5-15 stabala sa svake promatrane 

zone. Za svako stablo ustanovljena je lista na 

kojoj su evidentirane sve morfološke, biološke i ekološke 

karakteristike. 

Na toj osnovi nakon dugog promatranja svih relevantnih 

čimbenika moći će se doći do značajnih saznanja o 

klijavosti, rastu, obliku ploda i lista. Posebna pozornost 

je posvećena obliku debla matičnih stabala, da bi se 

selekcijom dobio materijal koji bi bio prikladan za 

šumski uzgoj na velikim površinama, koje obzirom na 

tlo, klimu i mediteranski ambijent odgovaraju ovoj vrsti. 

Frane Grospić dipl. ing. 

461

FORSTINFO - lipanj 12/2001. 

GREDERl 1 POKRETNI STROJ ZA GULJENJE KORE 

(Prilog Programu restrukturiranja "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb) 

Ministar Bavarskog ministarstva za poljoprivredu i 

šumarstvo Josef Miller otvorio je novi pogon za mehanizaciju 

i graditeljstvo u Schönau 

15 velikih šumarskih strojeva, od gredera do pokretnih 

strojeva za guljenje kore, u Schönau u Okrugu 

Rosenheim, čekaju na stavljanje u pogon u šumarskoj 

upravi Gornje Bavarske i Švabije. Ministar Josef 

Miller službeno je otvorio pogon s novim strojevima, 

koji su se do sada nalazili u Miinchenu. Novogradnju 

vrijednu 6,0 milijuna maraka ministar je opisao kao 

"potpuno uspjeli, uzorni objekt". S obzirom na transportni 

položaj, pogon predstavlja optimalno mjesto i 

najbolje je opremljen za radne zahtjeve. Prema Milleru 

težišta su određena prema ponudi usluga, na pokretni 

stroj za guljenje kore, održavanje i izgradnju šumskih 

cesta, privlačenje drva pomoću žičara iz brdskih šuma 

koje ne štete tlu, kao i na radove na njezi krajolika. Posebno 

je specijalizirano 19 radnika - strojara za poslove 

u visokim planinama sa osobito teškim karakteristikama 

terena i strminama. 

Zgrada pogona za mehanizaciju Schönau izgrađena je pretežito iz drveta. Moderni sustav koristi biomasu za grijanje 

mehaničke radionice i upravne zgrade pogona. 

Bavarska državna šumarska uprava, koja je s više 

od 800 000 hektara šume jedan od najvećih srednjeeuropskih 

šumoposjednika, uz Schönau održava još tri 

takva pogona: Rechtenbach (pokrajina Unterfranken), 

Bayreuth (Oberfranken) i Bodenwöhr (Oberpfalz). 

Između ostaloga, spomenuti pogoni postavljaju 

kvalitativne standarde za ekološku uporabu strojeva 

te razvijaju nove tehnologije i postupke. Prema 

Milleru, pogoni za mehanizaciju i graditeljstvo moraju 

gospodarski stajati na vlastitim nogama i mjeriti se s 

učincima privatnih poduzetnika. No prava konkurencija 

privatnicima ovi pogoni nisu već i zbog toga što rade 

samo u državnoj šumi, te kod sječe, izrade i privlačenja, 

zbog znatno nižih kapaciteta, sudjeluju s 55 000 m 3 

462 

na godinu - a to je samo 5 % udjela privatnih poduzeća 

u državnoj šumi. 

Pressereferat, Staatsministerium 

Iz FORSTINFO Juni 12/2001. 

Preveo: mr. se. Josip Dundović, dipl. ing. šum.

OBLJETNICE 

OBILJEŽAVANJE 30. OBLJETNICE CENTRA ZA 

ZNANSTVENI RAD HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI 

I UMJETNOSTI U VINKOVCIMA 

20. lipnja 2001. Centar za znanstveni rad Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima svečano 

je u novome poslovnom prostoru obilježio 30. obljetnicu 

svojega djelovanja, pretežito znanstvenoistraživačkoga 

i nakladničkoga. Jubilarni su skup svojom 

nazočnošću uveličali predsjednik i potpredsjednik Hrvatske 

akademije - gospoda akademici Ivo Padovan 

i Milan Moguš, voditelj Akademijina Centra u Vinkovcima 

skoro u četvrtstoljetnome razdoblju•- akademik 

Dušan Klepac, član Znanstvenoga savjeta Centra 

od njegova osnutka - akademik Mirko Vidakov 

i ć, bard hrvatskoga pjesništva te od godine 1980. također 

član Znanstvenoga savjeta Centra - akademik 

Dragutin Tadijanović, član Akademijina Razreda 

za prirodne znanosti - akademik Dragutin Skoko, 

predstavnik šumarskoga instituta Jastrebarsko dr. Juraj 

Medvedović, prof. dr. Mira Kolar-Dim i trij e- 

Katica Čorkalo 

Spomenica 

CENTRA ZA ZNANSTVENI RAD 

HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI 

I UMJETNOSTI U VINKOVCIMA 

1969./70.-2000. 

,.

njegovu opstanku i uspješnu djelovanju, kad "djelatnici 

ove Akademijine jedinice nisu, kao ni mnogi drugi, 

poklekli očaju, nego su tražili i nalazili svoj kutak da 

odrade ono što su sami odredili da su domovini dužni". 

Potom je potpredsjednik pohvalio izdavačku djelatnost 

Centra nanizavši najznačajnija njegova izdanja. Navodeći 

kako je Akademija dijelila tada, u teškome ratnom 

vihoru, zajedničku sudbinu sa svojim Centrom, naglasio 

je da u to "zajedništvo Akademija rado ubraja i 

Gradsko poglavarstvo Vinkovaca i županiju vukovarsko-srijemsku 

i Hrvatske šume i sve one koji su u 

djelatnosti Vinkovačkoga znanstvenoga centra prepoznali 

aktivnost svoje Akademije, prepoznali dotle da su 

se brinuli i o smještaju Centra, da bi mu sada osigurali 

udobno mjesto ovdje, u Ulici Jurja Dalmatinca' 1 . 

Voditelj Centra akademik K1 e p a c izvijestio je detaljnije 

o dosadašnjem radu i predstavio upravo izašlu 

Spomenicu Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije 

znanosti i umjetnosti u Vinkovcima 1969./70. - 

2000. (Zagreb - Vinkovci, 2000.). Oživio je vrijeme 

kada je prije 30 godina Akademija utemeljila svoju 

znanstvenu jedinicu u Vinkovcima "gradu bogate književne, 

kulturne, prirodoznanstvene, a posebno šumarske 

tradicije", a potom prikazao strukturu Spomenice s 

njezinim poglavljima, zaustavivši se posebice na brojčanim 

pokazateljima o izdavčkoj djelatnosti Centra, 

koji precizno i slikovito svjedoče o kontinuiranu radu u 

njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Takoder je upozorio 

na teške okolnosti i nedaće kroz koje je Centar 

prošao u vrijeme Domovinskoga rata da bi, usprkos 

svemu, uporno ostvarivao zadatke i ciljeve Akademije 

kao svojega utemeljitelja, proširivši postupno svoj rad 

"na dobrobit ne samo Slavonije i Srijema nego i cijele 

Hrvatske". 

Akademik Mirko Vidaković u obljetničkom je 

programu predstavio monografiju akademika Klepca 

Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj 

Spačva (Zagreb - Vinkovci, 2000.). U svojemu je prikazu 

istaknuo preglednost monografije i autorovu transparentnu 

nakanu da obradi Spačvu u prošlosti, sadašnjosti 

i budućnosti, no ipak s težištem u najvećemu 

poglavlju knjige Današnje šume hrasta lužnjaka u Spačvi, 

da bi nas u jasnim preporukama kako sačuvati tu 

najveću cjelinu lužnjakovih hrastika od propadanja 

većih razmjera suočio sa svojom vizijom o njihovu 

očuvanju u budućnosti. Naposljetku je akademik Vidaković 

čestitao autoru na cjelovitu prikazu toga najvrednijega 

šumskoga kompleksa u Hrvatskoj. 

Prof. dr. Mira Kolar-Dimitrijević predstavila 

je iscrpno Zbornik radova Hrvatski ban Josip Šokčević 

(Zagreb - Vinkovci, 2000.), jedno od najprestižnijih 

Centrovih izdanja. Prikazala je pritom svaku od triju 

cjelina, članak po članak prema redoslijedu u Zborniku, 

prožimljući sve izneseno osobnim stavovima, eruditskim 

znanjem i zanesenošću za to povijesno razdoblje, a 

464 

posebice osobu bana Josipa Sokčevića i njegov udio u 

političkom osamostaljenju i gospodarskom razvoju Hrvatske. 

Osobito je u ovom prikazu vrijedna autoričina 

sinteza, gdje je u 15. točaka izričito navedeno sve stoje 

za Hrvatsku učinio ovaj s nepravom zanemaren i zaboravljen 

hrvatski ban, čije djelo ovim Akademijinim izdanjem 

najzad dobiva zasluženo priznanje. 

Obljetnički skup Centra za znanstveni rad u Vinkovcima 

pozdravili su i lokalni čelnici, vukovarskosrijemski 

župan Petar Čobanković, upravitelj 

Uprave šuma Vinkovci Luka Vukovac i predsjednik 

Matice hrvatske Vinkovci Ante M i 1 j ak. 

Na kraju se upraviteljica Akademijina Centra za 

znanstveni rad u Vinkovcima, znanstvena savjetnica 

dr. Katica Čorkalo koja je i vodila prethodni program, 

zahvalila Gradskom poglavarstvu Vinkovaca na 

uređenu i ustupljenu poslovnom prostoru (gdje je za 

uzvanike priređena izložba svih Centrovih izdanja), 

kao i na potpori u ostvarenju drugih programa, a 

Vukovarsko-srijemskoj županiji i Hrvatskim šumama 

što su tome na svoj način pripomogli. K tome je izrazila 

zahvalnost i uglednim vinkovačkim slikarima koji 

su se odazvali Centrovu pozivu i darivali svoje umjetnine 

- doajenu među vinkovačkim slikarima Jozi 

Matakoviću i akad. slikaru Stjepanu Joziću. 

Obljetnica je na primjeren način zabilježena u 

dnevnom i tjednom tisku, Vjesniku, Večernjem listu, 

Glasu Slavonije i Vinkovačkom listu te u vrijednim 

prilozima Hrvatske i Vinkovačke televizije. 

Katica Čorkalo 

i Juraj Medvedović

MEĐUNARODNA SURADNJA 

EKSKURZIJA "HRVATSKIH SUMA" U REPUBLIKU CESKU 

od 24, do 30. lipnja 2001. 

Od 24. do 30. lipnja 2001. "Hrvatske šume" organizirale 

su službeni put u Republiku Češku. Izaslanstvo " 

Hrvatskih šuma" činili su mahom upravitelji šumarija i 

stručni suradnici iz pet uprava šuma, i to: 17 putnika iz 

Uprave šuma Bjelovar, s upraviteljem uprave Antunom 

Pehačekom, dipl. ing, šum., 15 putnika iz 

Uprave šuma Vinkovci, s upraviteljem uprave Lukom 

Vukovcem, dipl. ing. šum., 2 putnika iz Uprave šuma 

Osijek, 2 iz Uprave šuma Koprivnica, jedan iz 

Uprave šuma Požega i osam iz Direkcije. Službeni 

predstavnik "Hrvatskih šuma" ispred izaslanstva bio je 

zamjenik direktora "Hrvatskih šuma" gospodin Ivan 

Hodić, dipl. ing. šum., vođa puta bio je zamjenik 

upravitelja Uprave šuma Bjelovar Anđelko Kalab 

e k, dipl. ing. šum., a prevoditelj za češki jezik bio je 

Vlado L a c i n a, dipl, ing. šum. 

Stigli smo u nedjelju 24. lipnja u večernjim satima 

u šumariju Hluboka nad Vltavou, gdje su nas dočekali 

predstavnici poduzeća "Šume Republike Češke" i šumarije-domaćina. 

Dobrodošlicu su nam poželjeli zamjenik 

direktora "Šuma Republike Češke" gospodin 

ing. Brejislav Jakobec i upravitelj šumarije Hluboka 

gospodin ing. Vladimir Pau er. 

U ponedjeljak smo čitav dan bili gosti šumarije 

Hluboka nad Vltavou. Upoznati smo s općim podacima 

te razgledali gater Stara obora, kroz koji nas je vodio 

sam upravitelj gâtera (lovišta) ing. Petr Z i e g r o s - 

ser. Gater je osnovan 1771. godine i najstariji je u 

Češkoj. Od 1948. godine ima status državnog lovišta, a 

od 1992. je u sastavu "Šuma Republike Češke". Površina 

mu je oko 1500 ha i ograđen je s oko 24 km ograde. 

Kroz čitavo lovište vijuga cesta s koje se mogu vidjeti 

krda lopatara i muflona, dok se divlje svinje nalaze 

u posebno ograđenom dijelu. Godišnji odstrel je 

600-800 komada divljači, većinu kojeg obave strani 

lovci. Za razliku od lova u slobodnoj prirodi, ovdje je 

odstrel zbog velikog broja divljači siguran. Kod skupnih 

lovova strogo se pazi na smjerove pogona i način 

tjeranja divljači, sve da bi lov bio što uspješniji. 

Osim Stare obore, toga smo dana vidjeli još šumarsko-lovaćki 

i ribarski muzej u dvorcu Ohrada, a to popodne 

razgledali grad Češke Budejovice. Budući da 

smo imali vodiča, upoznati smo s nekim događajima iz 

povijesti grada, te smo razgledali najistaknutije znamenitosti 

i građevine grada poznatog po proizvodnji 

budvarskog piva. 

U utorak 26. lipnja razgledali smo dvorac Hluboka 

i grad Česky Krumlov, i uz te su posjete vezani iznimni 

dojmovi. Vlasnici dvorca Hluboka (kao i mnogih drugih 

dvoraca i posjeda u široj regiji) bili su plemići iz 

obitelji Schwarzenberg. Vladali su oko 300 godina do 

1939., kada su pred nacistima otišli u egzil u Kanadu. 

Sam dvorac su od 1840-1871. Schwarzenberzi obnovili 

u neogotičkom stilu po uzoru na poznati engleski dvorac 

Windsor. Unutrašnjost mu obiluje slikama i raznim 

drugim umjetninama, knjigama, oružjem i originalnim 

namještajem. Zidovi i stropovi gotovo svih soba 

obloženi su majstorski izrezbarenim drvom, a parket u 

prostorijama napravljen je od devet različitih vrsta 

drveta. Oko dvorca je podignut park iznimne ljepote. 

Slika 1. U razgledavanju bogate češke kulturne baštine - dolazak 

u dvorac Hluboka 

(Foto: D. Posarić) 

Nakon dvorca Hluboka razgledali smo grad Česky 

Krumlov. Taj je grad zbog iznimne povijesne i kulturne 

vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a. Kompleks 

dvorca u Krumlovu drugi je po veličini u Češkoj (neznatno 

je manji od praškoga dvorca). Stara je gradska 

jezgra dobro očuvana i obiluje spomenicima kulture. 

Krumlov je danas poznat po kulturnim sadržajima i u 

njemu se održavaju mnogi festivali, izložbe, razne kazališne 

predstave itd. 

U šumariji Česky Krumlov domaćin nam je bio ing. 

Mikulaš Riha. Kroz sadržajnu terensku ekskurziju 

upoznali smo se s načinom gospodarenja gorskim šumama. 

Na nekoliko stajališta vidjeli smo različite sastojine, 

od čistih smrekovih, preko tipične zajednice 

bukve, jele i smreke, do mješovitih sastojina u kojima 

465

uz spomenute vrste pridolaze još obični bor i ariš. Dominantna 

vrsta u svim tim šumama je smreka, nju je 

najlakše obnoviti, a nakon sječe i prodati. Osim smreke, 

na većini se lokaliteta obilnije javlja i bukva, dok je 

jele zbog sušenja ostalo vrlo malo. Budući daje trend 

u češkom šumarstvu postizanje mješovitih šuma, pri 

obnovi se ulažu napori da se unese jela, ali i obični jasen, 

javor mliječ (na niže položaje), gorski javor (na 

više položaje) i trešnja. Zbog velike brojnosti divljači 

sadnice se moraju zaštićivati (npr. jelu ograđuju, a jasen 

štite plastičnim cijevima). 

U zadnjih desetak godina šume se sve više nastoji 

obnoviti prirodnim putem. Saznali smo podatak da je 

udio prirodne obnove 1991. bio svega 2 %, a sada je 

već 20 %. Istovremeno je ukupni etat smanjen. Upoznati 

smo s najčešćim načinom obnove: u sastojini se 

posiječe grmlje (ako ga ima) i dio stabala, da na tlo 

dođe malo više svjetla, ali ne previše. Grebačima se naprave 

široke brazde na tlu da sjeme lakše stupi a vezu s 

njim. Kad se tlo dovoljno naplodi sjemenom sa starih 

stabala, počnu rasti mlade biljčice smreke i bukve. Istodobno 

se posade i sadnice jele, a eventualno i drugih 

vrsta. Tlo se drži pod zastorom krošanja stare sastojine 

da ne uzrastu korovi i da se izbjegnu radovi njege, a i 

zbog opasnosti da čitava mlada sastojina strada od mraza 

(ta je opasnost prisutna dok mlada sastojina ne preraste 

visinu od 1 m). Kroz čitavo pomladno razdoblje 

(koje traje oko 30 godina), svjetlo se dovodi vrlo polagano, 

a stara se sastojina potpuno uklanja kad je mlada 

visoka 1-1,5 m. Sječa se obavlja harvesterima, koji 

najmanje oštećuju tlo i stabalca buduće sastojine. 

Tijekom dana imali smo priliku vidjeti i rasadnik 

privatnog poduzeća "Vltava", u kojem se proizvode 

sadnice za poduzeće "Šume Republike Češke". Godišnja 

proizvodnja iznosi oko milijun sadnica. Šumari 

nadziru proces proizvodnje, jer su izbirljivi glede kvalitete 

sadnog materijala. Svake godine u "Šumama Republike 

Češke" sastavljaju popis dobavljača sadnog 

Slika 2. Problemi obnove u šumariji Krivoklât - izostanak uroda 

sjemena i rast travne vegetacije 


466 

materijala koji zadovoljavaju njihove kriterije kvalitete 

i samo s njima surađuju. 

Čitav četvrti dan bio je rezerviran za posjet Pragu. 

Opet smo imali vodiča (kao i prva dva dana), te smo 

razgledali mnoge istaknute znamenitosti češkoga glavnog 

grada. 

Petoga dana posjeta obišli smo područje šumarije 

Krivoklat, gdje nanije domaćin bio ing. František Davidek, 

voditelj oblasnog inspektorata. Šumarija se 

prostire na oko 14.000 ha, a čitava krivoklâtska oblast 

je zaštitno područje. Gospodare s različitim šumama, a 

gotovo u svima imaju problema s obnovom. • 

Kitnjakove šume su im kroz 15 godina uzastopce 

vrlo intenzivno brštene. Krošnje stabala su se prorijedile, 

urod je izostajao, a tlo se zakorovilo. Tretirali su 

sastojine iz zrakoplova preparatom Foray (na bazi 

Bacillus thuringiensis) i stanje se značajno popravlja. 

Jela im se, također kroz razdoblje od petnaestak godina 

vrlo intenzivno sušila, najvjerojatnije zbog istovremenog 

djelovanja niza nepovoljnih činitelja: suše, 

onečišćenja, bolesti i štetnika. Potom se stanje, bez intervencije 

čovjeka, popravilo, ali su već nastale velike 

štete. Jelu danas obnavljaju isključivo sadnjom sadnica, 

uz strogu kontrolu provenijencije. Bukove sastojine 

obnavljaju uz podstojnu etažu graba. Nju u nekoliko 

navrata prorjeđuju i dovode sve više svjetla bukovom 

pomlatku, da bi ga nakon 8-10 godina potpuno 

oslobodili. U mnogim šumama pridolazi ariš. Budući 

da mu je autoktonost na ovom području sporna, zaštitari 

prirode zalagali su se da ga se iskorijeni. Šumari su 

bili protiv toga, jer je ariš već formirao ekotip, a i ekonomski 

je opravdan. Stoga je dogovoreno da ga se tolerira 

u omjeru smjese do 10 %. Vidjeli smo i monokulture 

smreke, u koje se pri obnovi nastoji unositi 

jelu i bukvu. To se ovdje čini sadnjom sadnica prije početka 

obnove, jer bi ih smreka masovnošću zagušila, 

ako bi se sadila nakon početka obnove. 

Velike probleme pri obnovi gotovo svih sastojina 

stvara im divljač odgrizanjem pupova i grančica s mladih 

biljaka, pa su morali poduzeti mjere da smanje 

brojnost divljači. Velik je problem i učestali deficit 

oborina. Zadnjih desetak godina količina oborina nije 

došla na razinu višegodišnjeg prosjeka od 510 mm. 

Uza sve to, kasni mrazevi, koji se ponekad jave čak u 

lipnju, mogu upropastiti sav pomladak. Imajući sve to 

na umu, treba vrlo oprezno procjenjivati vrijeme uklanjanja 

stare sastojine: predugo ostavljanje starih stabala 

znači malenu količinu svjetla i oborina za pomladak, 

što na kraju može dovesti do propadanja mladih 

biljaka, a prerano uklanjanje stare sastojine mladu 

ostavlja izloženu mrazu, koji ju također može uništiti. 

Na području šumarije Krivoklât vidjeli smo i dva 

rezervata: jedan strogi rezervat, u kojemu čovjek ne intervenira 

nikakvim zahvatima, to rezervat tise na obali

ijeke Berounke. U potonjem nalazimo obilje tise različite 

starosti. U dogovoru sa zaštitarima prirode kroz 

ovo je područje napravljena poučna staza, da se stanovništvo 

upozna s vrstama koje tu pridolaze. 

U "Sumama Republike Češke" prije dvije godine 

usvojen je projekt nazvan "Program 2000", koji se odnosi 

na upoznavanje pučanstva sa šumom. O njemu 

nam je govorio jedan od njegovih začetnika, gospodin 

ing. František Moravek. Ljude se nastoji educirati o 

šumi, formirane su mnoge poučne staze i tiskane različite 

brošure, u kojima se između ostalog govori i o postupanju 

i ponašanju u šumi. Izgradnjom nadstrešnica, 

sjenica i klupa nastojalo se usmjeriti stanovništvo na 

određene dijelove šume, da ne hodaju po cijeloj šumi i 

ne uznemiruju divljač. 

Nakon bogatog strukovnog dijela odvezli smo se u 

obližnji dvorac Krivoklât, koji je sagrađen u 13. stoljeću. 

Bio je omiljeno mjesto vladara Otakara II i Wencela 

IV, a kasnije je služio kao zatvor. Nekoliko puta je 

renoviran, a zanimljiv je i zbog druge po veličini gotičke 

sale u Češkoj. 

Na kraju dana odvezli smo se a Šumarski zavod u 

južnomoravskom mjestu Židlochovice, gdje smo 

smješteni u istoimeni dvorac pod upravom zavoda. 

Ujutro smo od zamjenika upravitelja zavoda, gospodina 

ing. Zbyneka N e č a s a, saznali opće podatke o 

Zavodu, koji u svom sastavu ima lovište i fazaneriju, a 

šume kojima gospodari su većim dijelom nizinske. 

Najprije smo razgledali fazaneriju. Matično fazansko 

jato proizvodi jaja do kraja lipnja. U odjeljcima je 

smješteno po 80 ptica, s omjerom spolova 1:10. Jaja se 

sakupljaju i nose u inkubatore, a fazani nakon izlijeganja 

provode ukupno sedam tjedana zatvoreni, da bi 

ih se potom pustilo u šumu koja je ograđena žicom do 

4 m visine, gdje se podivljavaju i pripremaju za lov. 

Gubici fazanske divljači (najviše od predatora i krivolovaca) 

nisu mali, ali se čitava proizvodnja isplati, jer 

je godišnji odstrel oko 60.000 ptica, a cijena jednog 

odstreljenog fazana je 30 DEM. Lovovi su vrhunski 

organizirani i u svakom pogonu se strogo pazi na smjerove 

tjeranja fazana, pa nije rijetkost da u pojedinom 

pogonu padne i 400 fazana, a po lovu ima najčešće sedam 

pogona. Klijenti su lovci iz cijeloga svijeta. 

Nakon fazanerije vidjeli smo nizinske šume hrasta 

lužnjaka, kao i sastojine slavonskog hrasta lužnjaka. 

Zbog pada razine podzemne vode ove se sastojine 

suše, pa im je već sad prosječni obrast 0,7. Podstojnu 

etažu gotovo i nemaju, pa se tlo zakorovilo. Starost viđene 

sastojine je 117 godina, uskoro će je trebati obnoviti, 

a to će se najvjerojatnije morati učiniti čistom sječom 

i sadnjom sadnica, jer žir uopće ne rodi. 

Kasnije smo stali na poučnoj stazi lužnjakovih šuma 

koja ima 15 stajališta i napravljena je u okviru 

"Programa 2000". Toga smo dana vidjeli još muzej u 

lovačkom dvorcu Pohansko i impresivni narodni prirodni 

rezervat Ranšpurk, u kome je drvna zaliha 600 

mVha, a starost mu je oko 300 godina. 

Uvečer smo, po povratku a dvorac Židlochovice, 

imali svečanu večeru s direktorom "Šuma Republike 

Češke" gospodinom ing. Jiri 01 i v o m, a nakon večere 

razgledali smo dvorac. Radi se o vrhunskom objektu, 

s obiljem vrijednih umjetnina, posebice slika. Trofeji 

divljači izloženi na zidovima, u prostorijama i hodnicima 

dvorca potječu većinom s kraja 19. i početka 

20. stoljeća, a najvrjednijije trofej muflona- svjetskog 

prvaka.. 

U subotu smo nakon doručka krenuli za Brno, a po 

razgledavanju grada - kući, u Hrvatsku. 

Slika 3. Fotografija gotovo svih sudionika ekskurzije s direktorom 

"Suma Republike Češke" gospodinom ing. Jiri Olivom. 

koji nam se posljednjega dana posjeta pridružio na večeri 

(snimljeno ispred dvorca Židlochovice) 


Rezimirati bismo mogli ovako: ekskurzija je bila dobra 

i sadržajno bogata. Vidjeli smo različite poslove a 

šumarstvu i način na koji se oni u Češkoj obavljaju. 

Lovstvo su, uz poštivanje pridržavanja lovačkih običaja, 

znatno više od nas komercijalizirali i usmjerili na 

stvaranje financijske dobiti, i u tome su uspješni, ali se 

pomalo izgubila draž prirodnosti takvog načina lova 

(uglavnom su bazirani na velikom broju divljači i sigurnom 

odstrelu). U šumarstvu upadaju u oči visoke cijene 

koje postižu za drvo, kao i velika iskoristivost. Tako 

npr. za lužnjak postižu, prema njihovom iskazu, prosječnu 

cijenu od 5.000-7.000 kruna (300-400 DEM) po kubiku 

trupaca, a crnog oraha čak 20.000-30.000 kruna 

(1.200-1.800 DEM). Za smreku imaju siguran plasman, 

a uvjerili smo se da iskoriste i najtanji dio debla 

(čak do 3-4 cm debljine), koji režu a metricu. Nije rijetkost 

uz cestu vidjeti složenu robu koja bi bila pandan 

našoj iz kasnog letvika ili prvih prorjeda, i to gotovo 

čitava debalca od perca do vrha. Ima tu i višestruko 

zakrivljenih sortimenata, čak brezovih, ali sve je to 

složeno uz cestu i bit će prodano. Takoder je primjetno 

467

eagiranje na tržišna kretanja. U okviru "Suma Republike 

Češke" prestali su proizvoditi sadnice, jer su zaključili 

da im se to manje isplati nego nadzirati proizvodnju 

privatnika i kupovati njegove; prestali su pripravljati 

hranu za fazane, jer im je jeftinije kupovati 

gotovu itd. Sto se obnove šuma tiče, upoznati smo s 

posebnostima obnove gorskih i nizinskih šuma, te smo 

vidjeli probleme s kojima se češki šumari susreću i 

kako ih nastoje riješiti. Ti se problemi jednim dijelom 

poklapaju s onima koje i sami imamo. U svakom slučaju, 

vidljiva je volja za boljitkom šume korištenjem zna- 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

Na Brijunima je od 3. do 7. srpnja 2001. održan IX 

Kongres Hrvatskog tloznanstvenog društva, s međunarodnim 

sudjelovanjem. Kako je ovo najznačajniji događaj 

za ovu udrugu pod navedenim imenom, pod kojim 

se prvi puta pojavljuje na stranicama ovoga časopisa, 

smatram nužnim čitateljima Šumarskog lista najprije 

dati kratke informacije o Hrvatskom tloznanstvenom 

društvu. 

Hrvatsko tloznanstveno društvo je nevladina nepolitička 

i izvanstranačka društvena organizacija, čija je 

temeljna djelatnost unapređenje, javna promidžba, razmjena 

iskustva i primjena rezultata znanstveno-istraživačkog 

rada na svim područjima tloznanstvenih disciplina: 

tvorbe, klasifikacije, i kartografije tala 

fizike, kemije, biologije i plodnosti tla 

hidropedologije, natapanja i odvodnje 

- gospodarenja tlom 

obrade i konzervacije tla, ishrane bilja, primjene 

gnojiva 

bonitiranja i prostornog uređenja tla 

468 

nja šumarske struke, taje orijentacija poduzeća "Sume 

Republike Češke" u tom pogledu neupitna. 

U izvanstrukovnom dijelu programa vidjeli smo 

bogatstvo češke kulturne baštine kroz dvorce, crkve, 

parkove i različite spomenike kulture. Ostaje nam 

samo zahvaliti se domaćinima na gostoprimstvu i poželjeti 

im ugodan boravak pri uzvratnom posjetu Hrvatskoj. 

IX KONGRES HRVATSKOG TLOZNANSTVENOG DRUŠTVA 

"GOSPODARENJE I ZAŠTITA TLA ZA BUDUĆE GENERACIJE' 

HJO 

Brijuni, 3-7. srpnja 2001. 

Darko Posarić, dipl, ing. šum. 

- uloge tla u prirodnim i antropogeniziranim ekosustavima 

- zaštite tla 

- monitoringa tla 

- informacijskih sustava tla. 

Svojim djelovanjem Društvo se zalaže za opći razvoj, 

a napose za razvoj poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 

te zaštite prirodnih resursa Republike 

Hrvatske. 

Hrvatsko tloznanstveno društvo je pravni slijednik 

Hrvatskog društva za proučavanje tla, utemeljenog 

1992. godine, a ovo je bilo slijednik Društva za proučavanje 

tla SRH, koje je djelovalo samostalno u okviru 

Jugoslavenskog društva za proučavanje zemljišta. 

Društvo okuplja pretežito agronome, šumare, vodoprivrednike 

te stručnjake i znanstvenike i iz drugih područja. 

* Trenutno sjedište Društva je na Agronomskom fakultetu 

Sveučilišta u Zagrebu. 

Ove godine iskorištena je prigoda de se o jubilarnoj 

obljetnici (70. godišnjica HTD-a) organizira prvi kon-

gres Društva u samostalnoj Hrvatskoj, te deveti od utemeljenja 

udruge (1931.) iz koje je, prema kratkom prikazu, 

evoluiralo i HTD. 

Kongres je organiziran u suradnji s Međunarodnom 

unijom tloznanstvenih društava (IUSS), a na njemu su 

sudjelovali i pripadnici nacionalnih društava iz više 

europskih zemalja. Pokrovitelji Kongresa bili su Ministarstvo 

znanosti i tehnologije, Ministarstvo poljoprivrede 

i šumarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog 

uređenja te Istarska županija, a suorganizatori 

Agronomski fakultet Zagreb, Šumarski fakultet Zagreb, 

Poljoprivredni fakultet Osijek, Šumarski institut 

Jastrebarsko te Institut za poljoprivredu i turizam iz 

Poreča. 

Okosnica kongresa bila je predstavljanje prihvaćenih 

znanstvenih i stručnih radova. Ono se tijekom 4. i 

5. srpnja odvijalo u Hotelu "Neptun" na Brijunima, a 

otvoreno je uvodnim izlaganjem predsjednika Kongresa, 

prof. dr. sc. Željka Vidačeka,te pozdravnim govorom 

W. E. H. BI um a, generalnog tajnika IUSS-a 

(zbog spriječenosti nije bio nazočan skupu). 

Slika 1. Otvaranje IX. Kongresa 4. 7. 2001. 

Kongres je ispred šumarske struke pozdravio dr. se. 

Joso Gračan, ravnatelj Šumarskog instituta Jastrebarsko. 

Radovi su predstavljeni usmenim izlaganjem 

(82 rada ) te posterskom prezentacijom (33 rada), a bili 

su strukturirani u 5 tema: 

I. Višenamjensko korištenje tla (19 radova) 

II. Tlo-voda-biljka u funkciji biljne proizvodnje (52 

rada) 

III. Uređenje i zaštita tla (28 radova) 

IV. Gospodarenje tlom u ratnim i poratnim uvjetima 

(7 radova) 

V Tlo' u zakonodavstvu i međunarodnim konvencijama 

(9 radova) 

Najviše radova kroz navedene teme bavilo se različitim 

pitanjima poljodjelskih tala a zatim šumskih tala. 

Okosnica većine radova, ili njihov zajednički sažetak, 

temelji se na zaštiti tla, očuvanju njegovih svojstava i 

održivom gospodarenju tlom. Kao krucijalni problem, 

naglašen na okruglom stolu održanom 5. srpnja, prije 

zatvaranja skupa, pokazao se gospodarenje tlom. Zaključeno 

je de je plansko, suvremeno gospodarenje 

tlom ujedno i njegova najbolja zaštita, a preduvjet za 

takvo gospodarenje je operacionalizacija informacijskog 

sustava tala kao sastavnice informacijskog sustava 

okoliša. 

Slika 2. Profil crvenice na lokalitetu Bašići, kod Badcrne u Istri. 

Zaključci Konresa inicirani su na okruglom stolu, a 

bit će u cijelosti formulirani u rujnu 2001. i dostupni na 

stranici Društva (http://www.agr.hr/htd). 

Dana 6. srpnja organizirana je jednodnevna kongresna 

ekskurzija na području Istre. Maršruta je obuhvatila 

tla fliša (Rašički brijeg) i crvenice (Bašići) - 

pedogenetske i fiziografske značajke, istraživački stacionar 

erozije tla «Abrami», vodenu akumulaciju "Botonega" 

te Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču. 

Svi radovi predstavljeni na Kongresu tiskani su u 

sažetom obliku u zborniku sažetaka (153 p), koji je, 

zajedno s vodičem ze ekskurziju, podijeljen sudionicima 

skupa. Očekuje se da većina autora pripremi radove 

za tisak u nekom od tri preporučena časopisa: 

"Glasnik za šumske pokuse", "Poljoprivredna znanstvena 

smotra" te "Hrvatske vode". 

Dr. sc. Nikola Pernar 

469

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Iz rada područnih ogranaka 

PROŠLA 2000. GODINA BILA JE U ZNAKU ŽIVE AKTIVNOSTI SENJSKOG 

OGRANKA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Kao i prošlih godina, prvi kvartal bio je "rezerviran" 

za provedbu akcije podjele sadnica svim prvoškolcima 

na području Uprave šuma Senj, pod nazivom 

"Svakom prvašiću po jedna sadnica", koja je u organizaciji 

Hrvatskoga šumarskog društva, Ogranka Senj i 

J. P. "Hrvatske šume", Uprave šuma Senj, poprimila 

tradicionalno obilježje. Početkom ožujka za vrijeme 

tjednog odmora, dio članova Ogranka sudjelovao je na 

pošumljavanju, kako bi se osigurala sredstva za ostvarenje 

godišnjeg programa rada. U sklopu Dana šumarstva 

održana je godišnja skupština u Senju uz sudjelovanje 

većeg broja članstva, posebice starijih članova. 

Nakon Skupštine organizirano je zanimljivo predavanje 

za članove Ogranka i građanstvo kolege G M i č e - 

t i ć a, (Hrvatske vode) pod nazivom "Erozija u Hrvatskom 

primorju" . Tijekom prvog polugodišta na području 

Uprave šuma Senj održane su stručne ekskurzije 

studenata 1, 3 i 4 godine Šumarskog fakulteta, i sudenata 

1 godine Farmaceutskog fakulteta. U organizaciji 

terenske nastave sudjelovali su šumarski stručnjaci 

Uprave šuma Senj i područnog Ogranka. 

Krajem svibnja i početkom lipnja senjski Ogranak 

bio je domaćin Šumarskom društvu Gornje Austrije, a 

ubrzo nakon toga osječkomg Ogranku. Naši prijatelji iz 

Austrije i Osijeka bili su u višednevnoj stručnoj ekskurziji 

u sklopu razmjene na osnovi reciprociteta. Krajem 

lipnja održanje na području Uprave šuma Senj, po prvi 

puta u našoj zemlji, 13. međunarodni interkalibracijski 

Slika 1. .loš jedna zajednička fotografija umirovljenih članova 

Ogranka ispred zgrade Uprave šuma Senj na kraju susreta, 

uz želje za puno zdravlja i ponovne susrete. 

470 

tečaj za procjenu oštećenosti šuma mediteranskog područja. 

U organizaciji i provedbi sudjelovao je i senjski 

Ogranak zajedno s J. P. "Hrvatske šume", Šumarskim 

institutom i Upravom šuma Senj s područnim šumarijama. 

Prema ocjeni svih sudionika, tečaj je dobio visoka 

priznanja za odličnu organizaciju. Krajem kolovoza 

posjetili su Upravu šuma stručnjaci članovi udruge "Pro 

silva". 1 ovu uspjelu stručnu ekskurziju organizirali su 

zajedno Uprava šuma Senj i senjski Ogranak. 

Zajedno s Gradskom knjižnicom Novi Vinodolski 

priredili smo u kolovozu uspjelu i posjećenu izložbu 

fotografija drveća prof. dr. A. P Krpana. Sljedeća 

važna aktivnost senjskog Ogranka bila je u znaku priprema 

i obilježavanja 235. obljetnice Šumarije Krasno, 

najstarije šumarije u našoj zemlji i 110. obljetnice 

rođenja prof. dr. Josipa Bal en a. Ovaj uspjeli skup 

održanje krajem studenoga u Senju i Krasnu uz nazočnost 

velikog broja sudionika. Iz vrlo sadržajnog programa 

obilježavanja obljetnica ističemo potpunu obnovu 

groba kolege Jurja Sabolića, tragično stradalog 

mladog upravitelja Šumarije Krasno na mjesnom 

groblju a Krasnu. Daljnju brigu oko njegova održavanja 

preuzet će naš Ogranak zajedno sa Šumarijom Krasno. 

Bez pretjerivanja može se ustvrditi da je njegov 

obnovljeni grob jedan od najljepših na mjesnom groblju 

u Krasnu. Za vrijeme održavanja skupa u Krasnu, 

osim izložbe skulptura i duboreza Milana "Brace" 

Anića, šumarskog tehničara u mirovini, inače člana 

našeg Ogranka, bila je priređdena i izložba fotografija 

kolege Gorana C aj z e k a o svakodnevnom životu Šumarije 

Krasno, koje je ovaj daroviti majstor slike 

ostvario za svog kratkotrajnog rada a Krasnu. 

Kraj godine bio je obilježen pojačanom aktivnošću 

našeg Ogranka. Tako je po prvi puta organiziran susret 

s umirovljenim članovima Ogranka, kojemu se odazvala 

većina članova naših "seniora". Na početku susreta 

predsjednik Ogranka pozdravio je nazočne, a zatim 

je govorio o protekloj aktivnosti i planovima senjskog 

Ogranka. Nakon toga je Jurica Tomljanović, 

dipl. ing. šum., upravitelj Uprave šuma Senj također 

pozdravio najstarije članove, a potom ih upoznao s poslovanjem 

Uprave šuma Senj. U daljnjem kontaktu 

članovi Ogranka živo su se zanimali za sva zbivanja 

vezana za poslovanje Uprave šuma Senj i općenito našeg 

šumarstva. U ime pozvanih članova zahvalio se

Slika 2. Ipak i oproštaji medu kolegama ne prolaze bez emocija. 

nestor šumarske struke kolega Vilim Hi bi er, dipl. 

ing. šum., koji je, između ostalog, izrazio veliko zadovoljstvo 

ovakvim sadržajem našeg Ogranka. Nastavak 

druženja prošao je u ugodnoj atmosferi, uz evociranje 

uspomena vezanih za događanja tijekom proteklih godina. 

Ocjena je svih sudionika da su nam takvi sadržaji 

Ogranka poželjni, pa se nadamo da će ih mlade generacije 

šumara prihvatiti i dalje unaprijedi vati. U tom 

sklopu bilježimo i posjet članovima Ogranka koji se 

druže vremena nalaze na bolovanju. 

Na zadnjoj sjednici stručnog kolegija krajem prosinca, 

oprostili smo se od kolege Antona "Tone" P e - 

ćan i ča, koji je otišao u zasluženu mirovinu, nakon 

što je cijeli radni vijek proveo u područnom šumarstvu. 

U ime Ogranka od kolege Tone oprostio se toplim 

riječima njegov predsjednik, a potom darovao sliku 

s motivom Novog Vinodolskog autora Ivana Balaž 

e v i ć a, akademskog slikara. U svom emotivnom govoru 

kolega Tone Pećanić zahvalio je svim kolegama 

na uspješnoj suradnji, a mladim kolegama savjetovao 

da se a budućem radu uvijek rukovode poštenjem i velikom 

odgovornošću prema radu. Njegov odlazak iz 

naše struke neće biti potpun, budući se sada nalazi na 

mjestu predsjednika Lovačkog društva iz Novog Vinodolskog. 

Poželimo mu na kraju radnog vijeka puno 

zdravlja i osobnog zadovoljstva. 

Slika 3. Glavne riječi poruke kolege Tone duboko su dojmile sve 

kolege. 

Napokon kraj godine završio je na najbolji mogući 

način, i to nastavkom tradicionalne šumarske zabave, 

koja se nažalost posljednjih godina nije održavala. 

Ovogodišnja 11. šumarska zabava održana je u vrlo 

ugodnom ambijentu hotela "Park" u Crikvenici, uz nazočnost 

velikog broja članova te članova najbliže obitelji 

i prijatelja. Uz pristupačne cijene, bogatu tombolu, 

odličnu glazbu s Josom Butorcem kao glavnim vokalnim 

interpretatorom, i vrlo lijepno druženje, svi su 

sudionici na kraju izrazili svoje zadovoljstvo nastavkom 

ove tradicionalne manifestacije. Iako je sadašnje 

vrijeme nagomilano mnogobrojnim teškoćama, ipak 

nas veseli da još nismo izgubili smisao za opuštanje i 

stvaranje prave atmosfere istinskog druženja. 

Završavajući opis aktivnosti senjskog Ogranka u 

protekloj godini, možemo izraziti zadovoljstvo našim 

radom u okvirima objektivnih mogućnosti. Dakako nikada 

nije tako dobro da ne bi moglo biti još i bolje. U 

tom uvjerenju dočekali smo i prvu godinu novoga tisućljeća. 

V. Ivančević 

471

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja 

šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, 

lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, 

savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz 

domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje 

iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje 

šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se 

odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i 

crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, 

te radove Hrvatskoga šumarskog društva. 

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju 

zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i 

sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni 

članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) 

na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih 

razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke 

razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba 

biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom 

na papiru formata A4. 

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: 

- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi 

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 

stranice napisane s proredom na papiru formata A4. 

- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati 

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što 

omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene 

spoznaje iz određenog područja šumarske struke i 

prakse. 

- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih 

stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, 

crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom 

na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima 

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove 

nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost 

opravdavaju. 

- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati 

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi 

o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) 

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. 

Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, 

metodološkim napomenama, raspravom, 

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika 

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom 

jeziku. 

- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, 

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom 

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice 

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju 

se malim slovima i navode se odmah iza tablica. 

- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih 

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine 

treba posebno objasniti u jednadžbama i si. 

UPUTE AUTORIMA 

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu 

razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima 

kako slijede. 

- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno 

od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora 

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu 

biti u omjeru 2:1. 

- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i 

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake 

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne 

i kontrastne. 

- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost 

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. 

- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu 

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

2. Prpić, B., Komlenović, N., Seletković, 

Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski 

list 5-6, str. 195-215. 

- Pored punog imena i prezimena autora treba 

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., 

mr., dipl. ing....). 

-Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s 

pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom 

računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni 

rukopis predati na disketi 3.5". 

- Potpuno završene i kompletne članke (disketu, 

tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. 

Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani 

jezik. 

- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg 

područja na mišljenje u zemlji, a za 

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. 

- Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih 

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. 

Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne 

može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se 

može naručiti 20 separata. 

- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz 

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, 

JMBG, adresu i općinu stanovanja. 

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 48 28 477,48 28 359 

Telefax: 48 28 477 

E-mail : hrvatsko-sumarsko-drustvo @ zg. tel .hr 

WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist

ŠUMARSKI LIST 7-8/2001

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?