KVALITET PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ... - ERI SEE

Što se tiče govora tu je nešto drugačija situacija. Govor kod djece, i uopće usvajanje
jezika, se najbrže i najpotpunije razvija u prvoj dekadi života. Ustanovljeno je da bebe
do 6 mjeseci života reaguju gotovo podjednako na različite zvukove i glasove onog
jezika kojim su najviše okruženi. "Razgovor" sa malim bebama pomaže njihov ukupni
razvoj i omogućuje im lakše razumijevanje određenog broja riječi već na veoma
ranom uzrastu. Bebe će učiti brže i bolje ako im se govori u kratkim rečenicama i u
stihovanom i ritmičnom tonu. Dijete sa kojim se mnogo razgovaralo imat će razvijeniji
mozak i imat će veće šanse da brže i kvalitetnije razvije govor. Kada je u pitanju drugi
(strani) jezik, naučnici se definitivno slažu da ga treba započeti učiti na uzrastu
mlađem od 10 godina, ako očekujemo da dijete njime ovlada gotovo kao i maternjim
jezikom. Naravno da ljudi mogu i u kasnijim godinama naučiti strani jezik, ali poslije 10
godina, kritični period za lako ovladavanje jezikom je prošao.
Isto tako šanse za uspješan start u muzičkom odgoju se vezuju za uzrast od 3 do 10
godina.
Ako roditelji/odgajatelji žele da stvore genija ili čudo od djeteta, najbolje što mogu da
urade je da omoguće djetetu da samo stiče odgovarajuća iskustva u stimulativnom
okruženju, uz njihovo nenametljivo vođenje.
2. UVAŽAVANJE NALAZA NEUROZNANOSTI U ODGOJU I OBRAZOVANJU
Postoji visoka saglasnost oko toga da će dalja istraživanja u neuroznanosti dovesti do
prave revolucije u području odgoja i obrazovanja djece, od promjene strategija
poučavanja, uređenja okruženja za učenje, pristupa disciplini, promjene vremena
polaska u školu, ocjenjivanja, korištenja tehnologije čak do načina na koji pristupamo
umjetničkom i tjelesnom odgoju. Međutim, ima i onih skeptičnih, koji smatraju da je
prerano za promjene i da je bolje držati se starih načina rada.
Dok traju ove i slične dileme neuroznanost se ubrzano razvija i utječe na razvoj
neuroedukacije ili čak neuropedagogije, kako je neki nazivaju. Na nekim
univerzitetima, već postoje predmeti iz ovih oblasti, pa i postdiplomski studiji. Na
univerzitetu u Harvardu se od 2006. izdaje časopis ‘Mind, Brain and Education’, kako
bi se nova otkrića popularizirala među nastavnicima. Ima naučnika koji su čvrsto
uvjereni da nova saznanja o učenju imaju takvu snagu da će promijeniti obrazovnu
praksu (Wolfe, 2010). U augustu 2009. godine u Berlinu je održan simpozij ‘Decade of
Mind’ (Dekada uma) na kome je raspravljano o tome kako posljednji naučni nalazi
mogu biti od koristi za unapređenje obrazovanja. Naučnici su generalno pokazali veliki
optimizam, smatrajući da nauka raspolaže sa dovoljno nalaza iz kojih bi učitelji mogli
naučiti o uvjetima u kojima naš mozak uspješnije uči ili može biti pripreman za
uspješniji rad.
Mnogi učitelji su spontano, u svojoj praksi, koristili uspješne metode i postupke i
postizali dobre rezultate, ali često nisu znali da ih objasne. Danas ovo polje
nevjerovatno napreduje i od kraja 1980-tih, kad su se pojavile prve PAT i MRI,
objavljeno je na 100 knjiga, rasprava i rezultata istraživanja koja unapređuju odgojno-
12