KVALITET PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ... - ERI SEE

ata. Dejtonski mirovni sporazum donio je takva rješenja o ustrojstvu države u kojima
više nije postojala mogućnost izrade jedinstvenog programa odgojno-obrazovnog
rada za predškolske ustanove na području cijele države. Na osnovu Dejtonskog
mirovnog sporazuma, sektor obrazovanja u Federaciji BiH pripada kantonima, te je
izrada programa i drugih zakonskih akata iz područja obrazovanja u njihovoj
nadležnosti, dok u Republici Srpskoj postoji jedinstven obrazovni sistem na cijeloj
teritoriji, a Distrikt Brčko predstavlja cjelinu za sebe.
Od tada do danas su se pojavila tri važna dokumenta, koja su pomogla da se ujednače
polazišta u oblasti predškolskog odgoja i obrazovanja na nivou Bosne i Hercegovine:
Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini
(2004), Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini
(2007) i Sporazum o zajedničkoj jezgri cjelovitih razvojnih programa za rad u
predškolskim ustanovama (2007). Do danas jedan broj kantona je izradio nove
programe odgojno-obrazovnog rada sa djecom predškolskog uzrasta, koristeći se
navedenim dokumentima kao polazištem, dok je jedan broj njih u fazi njihove izrade.
U Republici Srpskoj novi Program vaspitno-obrazovnog rada objavljen je 2007. godine.
Odlike tradicionalnih predškolskih programa
Kada govorimo o tradicionalnim predškolskim programima u Bosni i Hercegovini, prije
svega mislimo na programe koji su objavljivani od 1977. godine do 1988. godine i
Osnove programa objavljenje 1994/95. godine, i to onaj dio koji se odnosi na rad sa
djecom od tri godine do polaska u školu i koji se primjenjivao samo u manjem dijelu
današnje Federacije BiH. Ovi programi pripadaju grupi kognitivno-akademskih
programa u kojima se u prvom planu ističu sadržaji koje u određenom vremenskom
periodu treba „obraditi“, a djeca usvojiti. Kamenov (1999, str. 116) definiše kognitivnoakademske
programe kao programe koji imaju funkciju obezbjeđivanja akademskog
uspjeha i nadoknađivanja „kulturnog deficita“, „usmjereni su na predmete školskog
tipa“ i „zadatke“ i visoko su didaktički strukturirani (ostvaruju se prema unaprijed
propisanom planu lekcija).“ Takvi programi zasnovani su na biheviorističkom shvatanju
čovjeka i u njima je inicijativa u rukama odgajatelja, dok se od djeteta očekuje
poslušnost i prilagođavanje. Tradicionalni predškolski programi rađeni su po uzoru na
školske programe. Sadržaji su u njima podijeljeni u tzv. programska područja, koja su
analogna nastavnim predmetima u osnovnoj školi. Sadrže ono što se u najširem smislu
podrazumijeva pod programom, a to su ciljevi, zadaci i programski sadržaji raspoređeni
prema uzrastu (mlađi, srednji i stariji uzrast) i prema programskim područjima: Tjelesni i
zdravstveni odgoj, Upoznavanje okoline, Razvoj govora, Razvoj početnih matematičkih
pojmova, Likovni odgoj i Muzički odgoj. Ovakav program brojni autori opisuju kao jedan
skolarizirani, uniformisani pristup sa detaljno razrađenim programskim sadržajima po
programskim područjima, kroz koje se ne vidi dovoljno jasno, jer ne naglašava razvoj
mišljenja i stvaralaštva, kao ni socio-emocionalni aspekt razvoja (Kamenov). U njemu ne
možemo prepoznati konkretno dijete sa svim svojim individualnim specifičnostima,
dijete koje ima konkretne potrebe, mogućnosti, emocije, želje, ideje, koje ima svoju
24