KVALITET PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ... - ERI SEE

koncepcije predškolskih programa koji su nastali po uzoru na školske programe.
Mijenja se i naziv tog dokumenta, pa se umjesto program uvodi novi pojam osnove
programa. Osnove programa predstavljaju samo djelomično razrađene dijelove
programa, u kojim se želi istaći napuštanje uniformiranog, detaljno razrađenog
programskog sadržaja, koji se na isti način primjenjuje u svim sredinama i
predškolskim ustanovama, a naglasiti važnost prilagođavanja konkretnom djetetu i
odgojnoj grupi, specifičnostima socijalnog, kulturnog i tradicijskog okruženja u kojem
dijete odrasta. (u E. Kamenov, 1999)
Međutim, isti autor smatra da veća sloboda u kreiranju odgojno-obrazovnog rada koju
pružaju osnove programa, pored nesumnjivih prednosti, može imati o određene
neželjene posljedice (isto, str. 138), u smislu da mogu nastati znatne razlike u kvalitetu
rada pojedinih odgajatelja/ustanova; da se mogu pojaviti problemi u odnosu na
vanjsku evaluaciju odgajatelja od strane prosvjetnih vlasti, jer je rad prema osnovama
programa, koji podrazumijeva više slobode i kreativnosti odgajatelja, teže kontrolisati
iz jednog centra; da se može javiti otpor kod jednog broja odgajatelja, jer rad prema
osnovama programa zahtijeva preuzimanje veće odgovornosti za rezultate rada, traži
više znanja i dodatne troškove; te da postoji povećana mogućnost zloupotrebe u
smislu da odgajatelji svoj rad u većoj mjeri prilagode sebi, a ne djeci.
Prvi iskorak, na planu nove koncepcije predškolskih programa na ovim prostorima,
dešava se objavljivanjem Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske
djece, 1991. godine u Hrvatskoj. Prvi put jedan ovakav dokument ne navodi
programske sadržaje koje treba „obrađivati„ sa djecom, nego se u prvi plan ističu
potrebe djece u odnosu na sve aspekte njegovog razvoja i koje treba nastojati
zadovoljiti. Dokument se temelji na zahtjevu za poštivanjem načela pluralizama i
slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija, na načelu različitosti u vrstama i
oblicima provođenja programa, i načelu demokratizacije društva prema subjektima
koji se pravno i zakonom definišu kao nositelji programa. U njemu se ističe razvojnohumanistička
koncepcija programa koja se zasniva na spoznaji o specifičnim
zakonitostima razvoja djece predškolske dobi, o spoznaji da je dijete vrijednost po
sebi koja se prihvata u svojoj osobnosti, da se u odgoju uvažava djetetovo
dostojanstvo, te stalno razvija njegov pozitivni identitet i dr. U programskim
usmjerenjima se dalje navode različite vrste dječijih djelatnosti/aktivnosti u odnosu na
sva područja razvoja i u odnosu na različite situacije zadovoljavanja njihovih potreba.
U skladu s tim, objašnjava se uloga odgajatelja i njihovih postupaka, ističući činjenicu
da je odgoj međuljudski, sustvaralački odnos između odraslog i djeteta prije svega.
Osnovni uvjeti za primjenu ove koncepcije vide se u poboljšanju postojećih
organizaciono-materijalnih uvjeta za rad; primjena povoljnih pedagoških standarda u
odnosu na broj djece i stručni kadar; jačanju stručne kompetencije vrtića i njihove
autonomije, te istraživanju i samoprocjenjivanju vlastite pedagoške prakse. Možemo
reći da ovo predstavlja jedan savremeni pristup predškolskim programima koji i
danas, poslije toliko godina, omogućava izradu savremenih izvedbenih kurikuluma na
nivou svakog vrtića i odgojne grupe. Da li je i koliko, ovako koncipiran program,
utjecao na promjenu prakse, je drugo pitanje.
28