KVALITET PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ... - ERI SEE

tj. učitelja. Promjene ove vrste, kako ističu brojni autori, preusmjeravaju pažnju sa
promjena programa na stvaranje uslova u kojima će učitelji (pojam učitelj se koristi u
širem značenju) sticati nova znanja, modificirati svoje stilove poučavanja, tj.
mijenjati svoj odgojno-obrazovni pristup i često modificirati svoja temeljna
uvjerenja i vrijednosti. Ovaj proces nije ni lak, ni bezbolan, ni brz. Fullan smatra
(prema Slunjski, 2006) da zbog složenosti promjena ovaj proces može trajati minimum
tri do pet godina, a za veće promjene, prije nego se ponovo uspostavi stabilnost, i do
deset godina. Promjene obično započinju mijenjanjem pojedinih organizacionih i/ili
spoljnih uslova rada ustanove (prostor, materijali, dokumentacija i sl.) , ali prave
suštinske promjene dešavaju se na nivou svijesti svakog pojedinca i takve promjene
traju mnogo duže. One su ponekad i bolne i ljudi mogu osjetiti različite emocije u vezi
s njima, kao strah, tjeskobu, sumnju, sram, nepovjerenje i sl. Brojni autori ističu da
emocije učitelja u velikoj mjeri oblikuju njihov odgojno-obrazovni rad, određuju
socijalne odnose u instituciji koje su također veoma važne u procesu promjena i
snažno utječu na njihov angažman u procesu mijenjanja Put promjena, prema Pierce
sastoji se od tri komponente: intelektualno razumijevanje, emocionalne povezanosti i
trajnog djelovanja kurikuluma (E. Slunjski 2006, str 66). Nijedna promjena nametnuta
izvana, u smislu da se nešto mora mijenjat,i nije dala dobre rezultate, o čemu govori
niz istraživanja iz prvog vala promjena. U tom smislu, izrada novih programa i njihova
primjena u praksi koja će dovesti do kvalitativnih promjena, u prvom redu zavisi od
aktivnog učešća praktičara, koji će imati osjećaj autorstva i odgovornosti za njegovo
donošenje i primjenu.
Kvalitativne promjene u praksi dešavaju se iznutra, na nivou svijesti svakog pojedinca.
One nastaju onda kada prepoznajemo probleme u svom radu, kada ih postanemo
svjesni i kada ih želimo/nastojimo riješiti. Tamo gdje „sve ide odveć glatko, vjerojatno
se ništa posebno ne događa (Huberman i Miles, u Slinjski, 2006, str 66) U tom smislu,
motivacija odgajatelja koja počiva na osvještavanju potrebe za promjenama, njihovoj
spremnost i da se intelektualno i emocionalno uključe u proces promjena i da
ustrajavaju u tom procesu, je uslov bez koga se ne može.
Pored individualnog nivoa promjena i institucionalni kontekst promjena je veoma
važan. Institucija koja njeguje dobru klimu uzajamnog povjerenja, otvorenost, slobodu
da se o problemima razgovara bez straha od kritike, a sa željom da se oni rješavaju, u
kojem se njeguje potreba za učenjem, u kojoj se odgajatelji potiču da budu refleksivni
istraživači, je na dobrom putu da osvaja sve više i više nivoe kvaliteta odgojnoobrazovnog
procesa. Kao što ističe autorica Slunjski (2006, str 69), ako se želi osigurati
trajnost procesa mijenjanja kurikuluma, kao i kontinuitet tog procesa, potrebno je
jačati kapacitet institucija da promjene prepoznaju i na njih odgovaraju, i štoviše, da
stvaraju promjene i same sebe kontinuirano mijenjaju.
pojedincu, i treći val, koji se još naziva i etapom razvoja, naglašava važnost istraživanja uspješnosti
odgojnih institucija kroz samoevaluaciju.
32