odgovornost zaposlenih u bosni i hercegovini - Seminarski Maturski ...

BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD. 

RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI 

MATERIJALI. 

WWW.SEMINARSKIRAD.ORG 

WWW.MAGISTARSKI.COM 

WWW.MATURSKIRADOVI.NET 

WWW.MATURSKI.NET 

WWW.SEMINARSKIRAD.INFO 

WWW.MATURSKI.ORG 

WWW.ESSAYSX.COM 

WWW.FACEBOOK.COM/DIPLOMSKIRADOVI 

NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONAĆI SVE, BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI 

RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM 

PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD, NjEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TAČNO DA 

ODABERETE ONO ŠTO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI, 

DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOĆ NAPRAVITI JEDINSTVEN I 

UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NAĐETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOŽETE 

NARUČITI DA VAM SE IZRADI NOVI, UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD RAD NA LINKU IZRADA 

RADOVA. PITANjA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU ILI NA 

MATURSKIRADOVI.NET@GMAIL.COM

OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK 

FAKULTET PRAVNIH NAUKA U TRAVNIKU 

T R A V N I K 

- Postdiplomski studij- 

TURSUNOVIĆ VAHID 

ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U 

BOSNI I HERCEGOVINI 

MAGISTARSKI NAUĈNI RAD 

Travnik, 2010.

OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK 

FAKULTET PRAVNIH NAUKA U TRAVNIKU 

T R A V N I K 

-Postdiplomski studij- 

TURSUNOVIĆ VAHID 

ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U 


MAGISTARSKI NAUĈNI RAD 

Travnik, mart 2010.

PODACI I INFORMACIJE O MAGISTRANDU 

1. Ime i prezime: Vahid Tursunović 

2. Datum, mjesto roĊenja i JMBG: 06.08.1957. Tinja, općina Srebrenik, BiH, 

0608977183318 

3. Naziv završenog fakulteta i godina diplomiranja: Pravni fakultet Univeziteta u 

Sarajevu, 1982. 

INFORMACIJE O MAGISTARSKOM NAUČNOM RADU 

1. Naslov magistastarskog nauĉnog rada: ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U 


2. Fakultet na kojem je magistarski nauĉni rad odbranjen: Fakultet pravnih nauka 

Otvorenog univeziteta „Apeiron“ u Travniku 

KOMISIJA, OCJENA I ODBRANA 

MAGISTARSKOG NAUČNOG RADA 

1. Datum prijave magistarskog rada: 06.10.2009. 

2. Komisija za ocjenu podobnosti teme i magistranda 

1) Red. prof. dr. Slobododan Ćamilović 

2) Van. prof.dr. Ljiljana Obradović 

3) Doc. dr. Fuad Purišević 

3. Datum prihvaćanja teme: 05.12.2009. 

4. Mentor: Prof. dr. Slobodan Ćamilović 

5. Komisija za ocjenu magistarskog rada: 

1) Red. prof. dr. Slobodan Ćamilović 

2) Van. prof. dr. Ljiljana Obradović 


6. Komisija za odbranu magistarskog rada: 

1) Red. prof. dr. Slobodan Ćamilović 

2) Van. prof.dr. Ljiljana Obradović 


7. Lektor: Tursunović Favzija, prof. bosanskog jezika i knjiţevnosti 

8. Datum odbrane magistarskog rada:_________________ 

9. Datum promocije magistranda: _________________

SADRŽAJ 

PREDGOVOR………………………………………………........................ III 

SAŽETAK....................................................................................................... V 

1. UVOD……..………………………………………………………………… 1 

1.1. Problem, predmet i objekt istraţivanja…..………………. …................. 1 

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze …………………............................ 1 

1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja…………………….. ………......................... 2 

1.4. Ocjena dosadašnjih istraţivanja………………………………………… 3 

1.5. Znanstvene metode…………………………………….......................... 3 

1.6. Struktura rada……………………………………………....................... 3 

2. NAČINI UREĐIVANJA ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH 

U BOSNI I HERCEGOVINI……………………………………………… 5 

2.1. UreĊivanje odgovornosti zaposlenih u poduzećima u BiH……............ 5 

2.2. UreĊivanje odgovornosti drţavnih sluţbenika u BiH………................ 7 

2.3. UreĊivanje odgovornosti namještenika u BiH…………………........... 8 

3. DISCIPLINSKA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U BIH…………… 10 

3.1. Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u BiH……….. 10 

3.2. Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima u BiH………….. 11 

3.3. Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima na podruĉju 

općine Srebrenik.................................................................................... 14 

3.4. Disciplinska odgovornost sluţbenika i namještenika u BiH…........... 20 

3.4.1. Disciplinska odgovornost sluţbenika u institucijama BiH….…. 20 

3.4.2. Disciplinska odgovornost sluţbenika u FBiH…………………. 23 

3.4.3. Disciplinska odgovornost sluţbenika u Republici Srpskoj……. 27 

3.4.4. Disciplinska odgovornost sluţbenika u Brĉko Distriktu BiH….. 29 

3.5. Disciplinski postupak u institucijama BiH……………………............ 30 

4. MATERIJALNA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U BIH………….. 33 

4.1. Temeljne karakteristike odgovornosti zaposlenih……………………. 33 

4.1.1. Bitni elementi materijalne odgovornosti zaposlenika................. 33 

4.1.2. Materijalna odgovornost zaposlenika…………………………. 34 

4.1.3. Postojanje štete kao uvjet odgovornosti zaposlenika…..………. 35 

4.1.4. Postojanje krivice kao uvjet odgovornosti zaposlenika............... 37 

4.2. Osnovne karakteristike suvremenog poduzeća ………………………. 38 

4.3. Vrste materijalne odgovornosti zaposlenih u BIH……………............. 38 

4.3.1.Neposredna odgovornost zaposlenika…….................................. 38

4.3.2.Posredna odgovornost zaposlenika……….……………..………. 40 

4.3.3.Materijalna odgovornost poslodavca…………............................. 42 

4.4. Osnov i uvjeti odgovornosti poslodavca………………………………. 45 

4.5. Postupak za naknadu štete u poduzeću………………………………... 46 

4.5.1. Organi za voĊenje postupka za naknadu štete u poduzeću……… 47 

4.5.2. Postupak za naknadu štete u paušalnom iznosu u poduzeću........ 48 

4.6. Odgovornost za štetu prouzrokovanu u organu uprave……………….. 48 

4.6.1. Odgovornost sluţbenika za priĉinjenu štetu....................……..... 49 

4.6.2. Postupak za naknadu štete u organu uprave........ …………….... 50 

5. MJERE ZA AFIRMACIJU ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH…….. 54 

5.1. Mjere za afirmaciju odgovornosti zaposlenika i aktivnost sindikata….. 54 

5.2. Kolektivni ugovori…………………………………………………….. 56 

5.3. Individualni i kolektivni radni sporovi................................................... 58 

6. ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U SUSJEDNIM ZEMLJAMA…… 60 

6.1. Odgovornost zaposlenih zemalja u okruţenju ..……………………… 60 

6.1.1. U Sloveniji…………………………………………………….. 60 

6.1.2. U Makedoniji………………………………….……………….. 61 

6.1.3. U Srbiji……………………………………….……………….. 62 

6.1.4. U Hrvatskoj……….…………………………………..………. 64 

6.1.5. U Crnoj Gori……………………………………………………. 68 

6.1.6. U Austriji………………………………………………………. 69 

6.2. Razlike i prednosti u ureĊivanju odgovornosti zaposlenih…….…….. 70 

7. ODGOVORNOST ZAPOSLENIH PO MEĐUNARODNOM PRAVU… 71 

7.1. Razvoj meĊunarodnog radnog prava………………………………….. 71 

7.2. Izvori meĊunarodnog radnog prava…………………………………… 72 

7.3. Izvori komunitarnog radnog prava……………………………………. 77 

8. SUDSKA PRAKSA O ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH………........ 81 

8.1. Uvod……………………………………………………………………. 81 

8.2. Sudska praksa o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u BiH….…….. 81 

8.3. Sudska praksa o materijalnoj odgovornosti zaposlenika i poslodavaca… 87 

8.4. Iz prakse Evropskog suda za ljudska prava……………………………. 91 

9. ZAKLJUČAK…………………………………………….………………. 95 

LITERATURA.……………………………………..…………………….. 98

PREDGOVOR 

Bosna i Hercegovina je u skladu sa nastalim promjenama krenula putem 

izmjena velikog broja zakonskih normi . Ovakve promjene su dovele do promjena 

u okviru definisanja osnovnih kategorija radnih odnosa kao i prava, obaveza i 

odgovornosti iz radnog odnosa. 

Promjene u okviru većeg broja zakonskih normi u oblasti radnog prava su u 

Bosni i Hercegovini u sklopu drugih promjena ali i kroz donošenje manjeg broja 

drţavnih zakona a većeg broja na nivou dva entiteta i jednog distrikta te 10 

kantona u okviru jednog entiteta. Takva razliĉita zakonska normativa koja je 

podijeljena u Bosni i Hercegovini stvara problem u definisanju osnovnih naĉela 

radnog zakonodavstva zbog ĉega zaposleni u Bosni i Hercegovini imaju 

poteškoće u zaštiti i ostvarivanju svojih prava iz radnih odnosa. 

Oblast radnog prava je prema Ustavu Bosne i Hercegovine u iskljuĉivoj 

nadleţnosti entiteta, tako da ne postoji jedinstven Zakon o radu na nivou BiH koji 

bi regulisao osnovne principe iz oblasti radnih odnosa. 

Zakoni o radu u oba entiteta kao i Zakon o radu Brĉko Distrikta BiH ne sadrţe 

odredbe koje bi trebale pruţiti djelotvornu zaštitu ljudskih prava u dijelu 

disciplinske i materijalne odgovornosti zaposlenika jer su zakoni ovu oblast 

ostavili u nadleţnost poslodavaca. 

Prema radnom zakonodavstvu u BiH zaposleni u izvršavanju radnih zadataka mogu 

odgovarati : disciplinski, materijalno, prekršajno i kriviĉno. 

Namjera ovog rada je da analizira jednom mjestu prezentuje i analizira 

zakonske aspekte disciplinske i materijalne odgovornosti zaposlenih u Bosni i 

Hercegovini jer postoje problemi za sistematizacijom obimne materije iz oblasti 

radnih odnosa, radnog prava, uopće. 

U sluĉaju nastanka povreda prava i obaveza nastaju sporovi izmeĊu zaposlenika i 

poslodavca odnosno izmeĊu sluţbenika i drţavnog organa uprave u kojima se 

provodi postupak disciplinske i postupak materijalne odgovornosti. 

Razlog koji je motivirao da bude napisan ovaj rad je taj što o odgovornosti 

(disciplinskoj i materijalnoj) zaposlenih osoba u Bosni i Hercegovini postoji više 

propisa koji su obradili ovu materiju, i to jednim koji se primjenjuju u 

poduzećima, a drugim koji se primjenjuju u drţavnim organima uprave, zatim 

što su ti propisi doneseni od strane dva entiteta i jednog distrikta, te što se u 

sudskoj praksi u poslednje vrijeme javlja veći broj predmeta o zaštiti prava 

zaposlenih osoba u oblasti odgovornosti, i što je ova oblast nedovoljno istraţena. 

III

Tema ovog rada su dakle, disciplinska i materijalna odgovornost 

zaposlenih u Bosni i Hercegovini, ureĊenost istih i potreba za usklaĊivanjem 

propisa iz ove oblasti. 

Stoga su, u ovom radu, na prvom mjestu obraĊeni: naĉini ureĊivanja 

odgovornosti zaposlenih u BiH, zatim disciplinska pa materijalna odgovornost 

zaposlenih u BiH. Nakon toga je dat pregled radnog zakonodavstva u dijelu 

odgovornosti zaposlenih u susjednim zemljama: Slovenija, Makedonija, Srbija, 

Hrvatska, Crna Gora i Austrija, kao i odgovornost zaposlenih po meĊunarodnom i 

komunitarnom pravu. Na kraju rada je dat pregled sudske prakse u dijelu zaštite 

prava zaposlenih u oblasti disciplinske i materijalne odgovornosti . 

Iako o široj oblasti ove teme postoji veći broj struĉnih radova, ipak se pri 

izradi ovog rada pojavila odreĊena poteškoća obzirom da postoji nedostatak 

sudske prakse o ovim pitanjima zbog kratkoće vremena primjene Zakona o radu. 

Ovome treba posebno istaći to što su u Federaciji BiH , Republici Srpskoj i Brĉko 

Distriktu BiH u primjeni novi Zakoni o radu koji u svom sadrţaju nisu posebno 

obradili disciplinsku odgovornost zaposlenika, već su prepustili da poduzeća 

(društva) ova pitanja urede općim aktima. 

Ovaj rad je doprinos boljem razumijevanju sloţenosti radno pravnih odnosa u 

dijelu odgovornosti zaposlenih u Bosni i Hercegovini. 

Izraze zahvalnosti za izradu ovog magistarskog rada dugujem svojoj porodici 

koja je imala razumijevanja za odvojeno vrijeme koje sam iskoristio na izradi istog. 

Zahvalnost za metodološke instrukcije, koje mi je nesebiĉno dao, dugujem red. 

prof. dr. Zelenika Ratku , a za struĉno uobliĉavanje ovog rada dugujem, posebnu i 

veliku zahvalnost, red. prof. dr. Ćamilović Slobodanu. 

IV

SAŽETAK 

Pored kriviĉne i prekršajne odgovornosti zaposleni u Bosni i Hercegovini 

mogu, zbog povreda radnih duţnosti , odgovarati disciplinski, a za štetu 

priĉinjenu na radu ili u vezi sa radom mogu odgovarati materijalno. 

U ovom magistarskom radu obraĊene su odgovornosti zaposlenika i sluţbenika i 

to disciplinska i materijalna. 

Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima BiH je definisana sa više 

propisa i to: Zakonom o radu u institucijama BiH, Zakonom o radu Federacije 

BiH, Zakonom o radu Republike Srpske i Zakonom o radu Brĉko Distrikta BiH, 

pravilnicima o radu, kolektivnim ugovorima, ugovorom o radu i drugim općim 

aktima. 

Navedeni zakoni, meĊutim, nemaju veći broj odredbi o disciplinskoj 

odgovornosti zaposlenika pa su istima propisana prava poslodavaca da tu materiju 

urede općim aktima ( pravilnikom o radu ili ugovorom o radu). 

Dakle, potpuno ureĊivanje disciplinske odgovornosti zaposlenika u poduzećima 

Bosne i Hercegovine nije razraĊeno zakonima. 

Izuzetak je Zakon o radu u institucijama BiH koji je propisao, kako 

disciplinsku, tako i materijalnu odgovornost zaposlenih. 

Da bi zaposlenik odgovarao za povredu radnih duţnosti, prema navedenim 

Zakonima o radu u Bosni i Hercegovini, moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti : 

1. da je zaposlenik povredu uĉinio svojom krivicom, 

2. da je zaposelnik uraĉunljiv, 

3. da je izvršena radnja utvrĊena zakonom, kolektivnim ugovorom, odnosno 

općim aktom kao povreda radne duţnosti, 

4. da je zaposlenik u radnom odnosu. 

Materijalna odgovornost zaposlenih u Bosni i Hercegovini je propisana kako 

zakonima na nivou BiH tako i na nivou oba entiteta kao i na nivou Brĉko Distrikta 

BiH. U analiziranju materijalne odgovornosti se uoĉava razliĉit pristup ovoj 

materiji u navedenim zakonima u Bosni i Hercegovini, obzirom da Federacija BiH, 

Republika Srpska i Brĉko Distrikt BiH na razliĉit naĉin propisuju odgovornost 

zaposlenih za štetu koju priĉine na radu ili u vezi sa radom kada se radi o 

odgovornosti zaposlenika i sluţbenika. 

Prema entitetskim Zakonima o radu i Zakonu o radu Brĉko Distrikta BiH za 

štetu priĉinjenu na radu ili u vezi sa radom zaposlenik odgovara kako za 

materijalnu tako i za nematerijalnu štetu, dok zakoni u oblasti drţavne uprave 

poznaju odgovornost drţavnih slubenika smao za materijalnu štetu. 

V

Da bi se utvrdila materijalna odgovornost zaposlenika, prema ovim zakonima, 

moraju biti ispunjena tri uvjeta: 

1. da je zaposlenik na radu ili u vezi sa radom prozrokovao štetu, 

2. da je zaposlenik štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepaţnje, 

3. da je poslodavac naknadio štetu trećem, licu. 

Kada je u pitanju ureĊivanje odgovornosti drţavnih sluţbenika i namještenika u 

Bosni i Hercegovini, nešto je drugaĉije stanje. Materijalna odgovornost drţavnih 

sluţbenika i namještenika u Bosni i Hercegovini je ureĊena sa nekoliko propisa, i 

to: Zakonom o draţavnoj sluţbi u institucijama BiH, Zakonom o drţavnoj sluţbi u 

Federaciji BiH, Zakonom o amdinistrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske, 

Zakonom o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH, Zakonom o 

namještenicima u Federaciji BiH, Pravilnicima o disciplinskoj i materijalnoj 

odgovornosti drţavnih sluţbenika. 

Ovako razliĉit spektar propisa iz radnog zakonodavstva stvara osnovni 

problem u cjelokupnom definiranju radnog zakonodavstva. Posebni problemi 

dobivaju na teţini kada se u jednom entitetu BiH primjenjuju propisi iz oblasti 

radnog prava doneseni na nivou BiH. 

Stoga je zadatak autora da u ovom radu sistematski prikaţe na koji naĉin bi 

se mogla izbjeći razlike u pogledu odgovornosti zaposlenika u odnosu na 

odgovornosti sluţbenika te kako odgovornost zaposlenika utiĉe na povećanje 

efikasnost i rad zaposlenih . 

Ključne riječi: odgovornost zaposlenih, disciplinska odgovornost 

zaposlenika, sluţbenika i namještenika, materijalna odgovornost zaposlenika, 

sluţbenika i namještenika, pravilnik o radu, ugovor o radu, kolektivni ugovor, 

meĊunarodne konvencije, meĊunarodno radno pravo, komunitarno radno pravo, 

radni sporovi, zakoni o radu i drugi opći akti. 

VI

1. UVOD 

U ovom radu su obraĊena pitanja disciplinske i materijalne odgovornosti 

zaposlenika (radnika) sluţbenika i namještenika u Bosni i Hercegovini, 

odgovornost zaposlenih u susjednim zemljama, odgovornost zaposlenih prema 

meĊunarodnom i komunitarnom pravu te je dat jedan broj primjera iz sudske 

prakse o odgovornosti zaposlenika i sluţbenika u Bosni i Hercegovini kao i dio 

prakse Evropskog suda za ljudska prava. 

U uvodnom dijelu rada su dati: 1) Problem, predmet i objekt istraživanja, 

2)Radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) Svrha i ciljevi istraživanja, 4) Ocjena 

dosadašnjih istraživanja, 5) Znanstvene metode i 6) Struktura rada. 

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 

Problem istraživanja 

Nakon rata u Bosni i Hercegovini se, pored ostalog, nametnula obaveza 

usklaĊivanja propisa radnog zakonodavstva. Tako je poĉev od 1999.godine 

doneseno nekoliko Zakona o radu i drugih propisa kojima se ureĊuju odgovornosti 

zaposlenih , izmeĊu ostalih i disciplinska te materijalna odgovornost. Kako na 

nivou BiH nije donesen jedinstven Zakon o radu niti jedinstven Zakon o drţavnim 

sluţbenicima, to predstavlja problem u vezi razlika oko ureĊenosti odgovornosti 

zaposlenika u BiH odnosno razlika oko ureĊenosti odgovornosti zaposlenika i 

sluţbenika Bosni i Hercegovini. 

Predmet istraživanja 

Iz teme i sadrţaja magistarskog rada proizilazi predmet istraţivanja a to su: 

istraţiti i objasniti na koji naĉin su ureĊena pitanja disciplinske i materijalne 

odgovornosti zaposlenika i drţavnih sluţbenika u Bosni i Hercegovini, te kako su 

ove odgovornosti zaposlenih ureĊene u susjednim zemljama . 

Objekt istraživanja 

Odredbe zakona i drugih općih akata u BiH koje propisuju disciplinsku i 

materijalnu odgovornost zaposlenika i sluţbenika u BiH, susjednih zemalja te 

odgovornosti prema meĊunarodnom i komunitarnom radnom pravu, predstavljaju 

objekt istraţivanja. 

1. 2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 

Imajući na umu sloţenost nauĉnog problema istraţivanja, predmeta nauĉnog 

istraţivanja i objekta nauĉnog istraţivanja postavljena je osnovna naučna 

hipoteza: 

Saznanja o pravnim pravilima u Bosni i Hercegovini u oblasti radnog 

1

zakonodavstva stvaraju naučnu osnovu za analizu i ocjenu odgovornosti 

zaposlenika i službenika u BiH i predlaganje konkretnih mjera za 

prilagoĎavanje pravnih pravila u BiH, odnosno za donošenje jedinstvenog 

Zakona o radu na nivou BiH ili za usklaĎivanje postojećeg radnog 

zakonodavstva u BiH sa radnim zakonodavstvom Evropske unije i 

meĎunarodnim konvencijama. 

Tako postavljena nauĉna hipoteza implicirala je više pomoćnih hipoteza ( skr. 

P.H.): 

P.H. 1: Disciplinska i materijalna odgovornost zaposlenih ima javno pravni 

karakter i propisana je u radnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, i u 

radnom zakonodavstvu susjednih zemalja. 

P.H. 2: U Bosni i Hercegovini nije donesen jedinstven Zakon o radu na 

nivou drţave, već je ova oblast u nadleţnosti dva entiteta i Brĉko Distrikta u 

kojima je ureĊena sa više propisa. 

P.H. 3: Nauĉna saznanja o osnovnim odrednicama disciplinske i materijalne 

odgovornosti zaposlenika i sluţbenika predstavljaju nauĉnu podlogu za 

razumijevanje razlika oko ureĊenosti ovih odgovornosti i sprovoĊenje 

aktivnosti u procesu promjena, odnosno usklaĊivanja radnog zakonodavstva. 

P.H. 4: Na osnovu saznanja o radnom zakonodavstvu u BiH i 

komparativnom zakonodavstvu iz ove oblasti , moguće je analizirati propise 

o odgovornosti zaposlenika i sluţbenika i ocijeniti potrebu za usklaĊivanjem 

tih propisa. 

1. 3. Svrha i ciljevi istraživanja 

Svrha istraživanja je: analizirati i predstaviti naĉin regulisanja disciplinske i 

materijalne odgovornosti zaposlenih prema radnom zakonodavstvu u BiH. 

Ciljevi istraživanja su: istraţiti razlike u ureĊivanju odgovornosti 

(disciplinske i matrijalne ) zaposlenih analizom radnog zakonodavstva u BiH te 

predloţiti mjere za potpunijim ureĊivanjem ove materije. 

Da bi se riješio problem istraţivanja, potrebno je odgovoriti na slijedeća 

pitanja: 

1. Na koji naĉin je propisana disciplinska odgovornost zaposlenih u 

poduzećima u Bosni i Hercegovini? 

2. Na koji naĉin je propisana disciplinska odgovornost drţavnih sluţbenika u 

Bosni i Hercegovini? 

2

3. Na koji naĉin je propisana materijalna odgovornost zaposlenih u poduzećima 

u Bosni i Hercegovini? 

4. Na koji naĉin je propisana materijalna odgovornost drţavnih sluţbenika i 

namještenika u Bosni i Hercegovini? 

5. Postoje i razlike u ureĊivanju disciplinske i materijalne odgovornosti 

zaposlenika, sluţbenika i namještenika u Bosni i Hercegovini? 

6. Kako su regulisana pitanja disciplinske i materijalne odgovornosti 

zaposlenih u susjednim zemljama i to: Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, 

Hrvatskoj, Crnoj Gori i Austriji? 

7. Da li meĊunarodno i komunitarno radno pravo propisuje odgovornost 

zaposlenih i na koji naĉin? 

8. Kojim mjerama bi se mogla postići afirmacija odgovornosti zaposlenih u 

Bosni i Hercegovini? 

9. Da li je potrebno mijenjati propise u oblasti radnog zakonodavstva u Bosni i 

Hercegovini u dijelu disciplinske i materijalne odgovornosti i ako jeste u 

kom pravcu je to potrebno ĉiniti? 

10. Postoji li i kakva je sudska praksa u Bosni i Hercegovini u oblasti 

disciplinske i materijalne odgovornosti prema novim zakonskim rješenjima? 

1.4. Ocjena dosadašnjih istraživanja 

Na osnovu prikupljenih i obraĊenih bibliografskih jedinica moţe se zakljuĉiti 

da je ova tema fragmentarno istraţivana i prezentirana, odnosno da do danas ne 

postoji ni jedna bibliografska jedinica koja se iskljuĉivo bavi ovom tematikom. 

Budući da tematika ovog magistarskog rada nije istraţena i javnosti prezentirana 

postoji teorijsko i praktiĉno opravdanje ovom istraţivanju. 

1. 5. Znanstvene metode 

Provjeravanje istinitosti postavljene radne hipoteze bit će izvršeno pomoću 

metode analize i sinteze. Pri ovome će se koristiti i druge odgovorajuće znanstvene 

metode, a naroĉito: pravno normativna, induktivna i deduktivna metoda, metoda 

generalizacije i specijalizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda 

kompilacije, komparativna metoda i eksperimentalna metoda. 

1. 6. Struktura rada 

Na poĉetku magistarskog rada je dat predgovor i saţetak rada. 

U prvom dijelu : UVOD, definirani su problem, predmet i objekt 

istraţivanja, radna i pomoćne hipoteze, svrha i ciljevi istraţivanja, znanstvene 

metode, te struktura rada. 

3

U drugom dijelu sa naslovom NAĈINI UREĐIVANJA ODGOVORNOSTI 

ZAPOSLENIH U BIH obrazloţeno je na osnovu kojih zakona je u BiH ureĊena 

disciplinska i materijalna dogovornst zaposlenika, zatim je izneseno na osnovu 

kojih propisa je ureĊena odgovornost drţavnih sluţbenika i namještenika u BiH. 

U trećem dijelu sa naslovom DISCIPLINSKA ODGOVORNOST 

ZAPOSLENIH U BIH dat je, nakon općih odredbi o disciplinskoj odgovornosti 

zaposlenih, prikaz disciplinske odgovornosti zaposlenih u poduzećima, 

disciplinske odgovornosti zaposlenih u jednom poduzeću u BiH, te prikaz 

disciplinske odgovornosti drţavnih sluţbenika, a na kraju je obrazloţen postupak 

zbog povrede radne duţnosti zaposlenih u BiH. 

U ĉetvrtom dijelu sa naslovom MATERIJALNA ODGOVORNOST 

ZAPOSLENIH U BIH obraĊeni su: temeljne karakteristike odgovornosti 

zaposlenih , bitni elementni materijalne odgovornosti, postojanje štete i krivice kao 

uvjeta odgovornosti uz prikaz osnovnih karakteristika suvremenog poduzeća, zatim 

vrste odgovornosti zaposlenih: neposredna i posredna, te materijalna odgovornost 

poslodavaca, osnovi i uvjeti za materijalnu odgovornost poslodavaca te postupak 

za naknadu štete. 

U petom dijelu rad sa naslovom MJERE ZA AFIRMACIJU 

ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH navedene su mjere za afirmaciju odgovornosti 

zaposlenih i aktivnosti sindikata, zatim je iznesen znaĉaj kolektivnih ugovora, 

individualnih i kolektivnih radnih sporova te naĉin rješavanja tih sporova. 

U šestom dijelu sa naslovom ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U 

SUSJEDNIM ZEMLJAMA su izneseni naĉini ureĊivanja disciplinske i 

materijalne odgvornosti zaposlenih zemlja u okruţenju i to u : Sloveniji, 

Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Austriji, zatim su izneseni naĉini 

ureĊivanja odgovornosti zaposlenih po meĊunarodnom i komunitarnom pravu, te 

rezultati istraţivanja uz prikaz razlika i prednosti u ureĊivanju odgovornosti 

zaposlenih, a što će posluţiti pri prihvatanju ili odbacivanju radne hipoteze. 

U sedmom dijelu sa naslovom ODGOVORNOST ZAPOSLENIH PO 

MEĐUNARODNOM PRAVU dat je prikaz: razvoja meĊunarodnog prava, izvora 

meĊunarodnog i komunitarnog prava te prikaz Konvencija iz oblasti radnog prava 

koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina. 

U osmom dijelu sa naslovom SUDSKA PRAKSA O ODGOVORNOSTI 

ZAPOSLENIH je dat prikaz dijela sudske prakse u BiH u dijelu disciplinske i 

materijalne odgovornosti te dio prakse Evropskog suda za ljudska prava. 

U devetom dijelu : ZAKLJUĈKU , su precizno, jasno i koncizno definirani i 

prezentirani najvaţniji rezultati istraţivanja kojim je provjerena postavljena 

hipoteza. 

4

2. NAČINI UREĐIVANJA ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH U BiH 

Na pitanje da li je u Bosni i Hercegovini i na koji naĉin ureĊena odgovornost 

zaposlenika, sluţbenika i namještenika, dati su odgovori kroz dijelove : 1) 

UreĎivanje odgovornosti zaposlenih u poduzećima u Bosni i Hercegovini, 2) 

UreĎivanje odgovornosti državnih službenika u Bosni i Hercegovini, 3) 

UreĎivanje odgovornosti namještenika u Bosni i Hercegovini. 

2.1. UreĎivanje odgovornosti zaposlenih u poduzećima u BiH 

Prema radnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine zaposleni u poduzećima 

pored kriviĉne i prekršajne odgovornosti za povrede radne duţnosti mogu 

odgovarati disciplinski , a za štetu priĉinjenu na radu odnosno u vezi sa radom 

mogu odgovarati kako za materijalnu tako i za nematerijalnu štetu. 

Disciplinska i materijalna odgovornost zaposlenih u poduzećima u Bosni i 

Hercegovini nisu ureĊene jednim zakonom, već se ove odgovornosti mogu naći u 

nekoliko propisa od kojih navodimo: 

1. Zakon o radu u institucijama BiH, 1 

2. Zakon o radu Federacije BiH , 2 

3. Zakon o radu Republike Srpske , 3 

4. Zakon o radu Brĉko Distrikta BiH, 4 

5. Zakon o obveznim odnosima BiH, 5 

6. Kolektivni ugovori (opći, granski, pojedinaĉni), 

7. Ugovori o radu. 

Sve što nije regulisano navedenim zakonima ostavljeno je da se uredi 

Kolektivnim ugovorima, 6 Pravilnikom o radu , Ugovorom o radu i drugim aktima 

poduzeća (društva). 

Disciplinska i materijalna odgovornost zaposlenih u Bosni i Hercegovini su 

ureĊene, dakle, kroz više propisa. 

1 Sluţbeni glasnik BiH, broj 26/04 , 7/05, i 48/05 

2 Sluţbene novine Federacije BiH, broj 43/99, 32/00, i 29/03 

3 Sluţbeni glasnik Republike Srpske , broj 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07 

4 Sluţbeni glasnik Brĉko Distrikta BiH, broj 7/00, 08/03, 33/04, 29/05, 19/06 –Preĉišćen tekst, 19/07 i 25/08 

5 Sluţbeni list R BiH, broj 2/92, 13/93, 13/94 i Sluţbene novine F BiH broj 29/03 te Sl.glasnik RS, broj 17/93, 3/96, 

39/03 i 74/04 

6 Kolektivni ugovor o radu je sporazum izmeĊu interesnoga predstavnika radnika i poslodavca u pogledu radnog 

vremena, plaće i drugih pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom od interesa za radnike i poslodavce. 

5

Tako su Zakonom o radu u institucijama BiH ureĊena prava, obaveze i 

odgovornosti zaposlenika u javnim poduzećima BiH, udruţenjima i fondacijama 

BiH, meĊuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih 

nadleţnosti u BiH, ukoliko drugim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. 

Zanimljivo je da se ovaj zakon primjenjuje i na drţavne sluţbenike ukoliko nije u 

suprotnosti sa Zakonom o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH. 

Ovim zakonom je pitanje disciplinske odgovornosti, disciplinskog postupka i 

disciplinskih kazni ureĊeno odredbama ĉlanova 60 – 66, dok je pitanje naknade 

štete uĉinjene na radu ili u vezi s radom uredio odredbama ĉlanova 67 – 70. 

Pitanje disciplinske odgovornosti prema ovom Zakonu se odnosi na: 

1. zaposlenike u institucijama BiH i njenim organima koji nisu drţavni sluţbenici, 

2. zaposlenike koji su izriĉito izuzeti iz Zakona o drţavnoj sluţbi u institucijama 

BiH, 

3. zaposlenike koji su zaposleni u javnim poduzećima BiH, udruţenjima i 

fondacijama BiH, meĊuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za 

obavljanje dodatnih nadleţnosti u BiH, ukoliko drugim zakonom drugaĉije nije 

odreĊeno. 7 

Navedenim zakonom je utvrĊeno da povrede sluţbene duţnosti mogu biti lakše i 

teške. Teške povrede su utvrĊene zakonom a od lakših je navedeno samo pet 

tipiĉnih povreda. 

Zakon o radu Federacije BiH nije propisao odredbe o disciplinskoj 

odgovornosti zaposlenih, već su ovim zakonom obavezani poslodavci da u 

odreĊenom roku usklade svoje Pravilnike o radu i da u daljem, zakonom 

propisanom roku, zaposleniku ponude zakljuĉivanje ugovora o radu. 

Zakon o radu Republike Srpske takoĊer ne sadrţi odredbe o disciplinskoj 

odgovornosti, ali je istim navedeno da se bliţe odredbe o pokretanju, voĊenju i 

zastarjelosti postupka za utvrĊivanje radnih obaveza ureĊuju kolektivnim 

ugovorom i pravilnikom o radu. 

Isto tako Zakon o radu Brĉko Distrikta BiH ne sadrţi odredbe o disciplinskoj 

odgovornosti. Naime, prema ovom zakonu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom 

o radu se mogu utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza. 8 

Dakle, Zakonima o radu Federacije BiH, Republike Srpske i Brĉko Distrikta 

BiH poslodavci su ovlašteni da ovu materiju urede kolektivnim ugovorom ili 

pravilnikom o radu, odnosno zakljuĉivanjem pismenog ugovora o radu sa 

7 Vidi ĉl. 1 Zakona o radu u institucijama BiH 

8 Vidi st. 3 ĉl. 74 Zakona o radu Brĉko Distrikta BiH 

6

zaposlenikom i u kojem se navode uvjeti zaposlenja, prava, obaveze i ostala 

pitanja koja proizlaze iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom i općim aktom 

poslodavca. 9 

Kada je u pitanju materijalna odgovornost zaposlenih u poduzećima Zakon o 

radu u institucijama BiH nema odredbi koje propisuju materijalnu odgovornost 

zaposlenih u institucijama BiH, dok entitetski zakoni o radu kao i Zakon o radu 

Brĉko Distrikta BiH ureĊuju ovu oblast. 

Tako je Zakon o radu Federacije BiH pitanje materijalne odgovornosti uredio 

sa nekoliko odredbi, i to odredbama ĉlanova 81- 85, Zakon o radu RS odredbama 

ĉlanova 97 – 106, Zakona o radu Brĉko Distrikta BiH odredbama ĉlanova 67-71. 

2.2. UreĎivanje odgovornosti državnih službenika u BiH 

Prema radnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini zaposleni u drţavnim 

organima uprave i sluţbama za povrede radne duţnosti odgovaraju disciplinski, 10 

a za štetu priĉinjenu na sluţbi ili u vezi sluţbe materijalno. 

Pitanja disciplinske odgovornosti sluţbenika i namještenika u BiH su 

ureĊena kroz nekoliko zakona i podzakonskih akata od kojih navodimo: 

1. Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH, 11 

2. Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, 12 

3. Zakon o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske , 13 

4. Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH, 14 

5. Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama 

Bosne i Hercegovine 15 

6. Uredba o pravilima disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost 

drţavnih sluţbenika u organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH, 16 

7. Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika 

Republike Srpske. 17 

9 Prema Zakonu o radu u institucijama BiH (ĉlan 2) poslodavac je pravno lice koje zapošljava odreĊeno lice na 

osnovu ugovora o radu, dok je zaposlenik fiziĉko lice koje je zaposleno kod poslodavca na osnovu ugovora o radu. 

10 Disciplinska odgovornost je odgovornost drţavnog sluţbenika, namještenika ili drugog radnika za povredu 

sluţbene duţnosti ili radne discipline, Grupa autora, Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, Zagreb, 

2007.g.,str. 223 

11 Sluţbeni glasnik BiH, broj 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04 i 48/05 

12 Sluţbene novine Federacije BiH, broj 29/03, 23/04, 39/04 i 54/04 

13 Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 16/02, 62/02, 38/03 i 42/04 

14 Sluţbeni glasnik Brĉko Distrikta BiH , broj 28/06, 29/06, 19/07, i 02/08 

15 Sluţbeni glasnik BiH broj 20/03 

16 Sluţbene novine Federacije BiH, broj 72/04 

17 Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 40/06 

7

Zakonom o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH, kojim je ureĊen pravni status 

drţavnih sluţbenika u institucijama BiH, pitanja disciplinske odgovornosti su 

ureĊena odredbama ĉlanova 54 – 59. 18 

U Zakonu o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH odredbama ĉlanova 55-60 

propisana je disciplinska odgovornost sluţbenika. 

Zakon o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske je odredbama 

ĉlanova 70-73 propisao disciplinsku odgovornost sluţbenika. 

Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH je 

odredbama ĉlanova 85 – 103 propisao disciplinsku odgovornost za povrede 

sluţbenih duţnosti, tijela za voĊenje postupka, postupak za utvrĊivanje povrede 

sluţbene duţnosti i vrste kazni za povrede sluţbene duţnosti. 

Zakonom o namještenicima u FBiH propisana je disciplinska odgovornost 

namještenika odredbama ĉlanova 51 – 68. 

Ovim propisima su, dakle, vezano za disciplinsku odgovornost sluţbenika i 

namještenika, ureĊena pitanja kao što su: disciplinski postupak, vrste 

disciplinskih mjera , organi za voĊenje disciplinskog postupka, kao i druga pitanja 

iz ove oblasti. 

Kada je u pitanju materijalna odgovornost drţavnih sluţbenika i 

namještenika, u zakonima takoĊer postoje odredbe koje ureĊuju ovu oblast. Tako 

Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama BIH ne sadrţi odredbe o materijalnoj 

odgovornosti sluţbenika ali tu oblast ureĊuje Zakon o radu u institucijama BiH, i to 

odredbama ĉlanova 67 -70. Pored navedenog drţavnog propisa materijalna 

odgovornost drţavnih sluţbenika u BiH ureĊena je i slijedećim propisima : 

Zakonom o drţavnim sluţbenicima u FBiH ( odredbe ĉlanova 81- 85), Zakonom 

o administrativnoj sluţbi u upravi RS (odredbe ĉlanova 68 i 69), Zakonom o 

drţavnoj sluţbi u upravi Brĉko Distrikta BiH (odredbe ĉlanova 108 – 116). 

Pored navedenih zakona, radi potpunijeg ureĊivanja pitanja odgovornosti drţavnih 

sluţbenika, ova pitanja su razraĊena niţim propisima, i to uredbama, odnosno 

pravilnicama . 

2.3 UreĎivanje odgovornosti namještenika u BiH 

Disciplinska i materijalna odgovornost namještenika u BiH nije ureĊena 

jedinstvenim zakonom već se odgovornosti namještenika nalaze u više zakona: 

1. Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH, 

18 Prema ĉlanu 1 Zakona o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH drţavni sluţbenik je osoba postavljena upravnim 

aktom na radno mjesto u drţavnoj sluţbi, u skladu sa zakonom. 

8

2. Zakonu o namještenicima u Federaciji BiH, 

3. Zakonu o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske i 

4. Zakonu o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH. 

Pored navedenih zakona, pitanje odgovornosti namještenika zaposlenih u 

drţavnim sluţbama Bosne i Hercegovine regulisano je i Pravilnikom o 

disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH. 

Odredbom ĉlana 70 navedenog pravilnika propisano je da će se pravila odreĊena 

ovim pravilnikom shodno primjenjivati i na namještenike zaposlene u institucijama 

Bosne i Hercegovine, sve dok se ne donesu odgovarajući propisi kojima će se 

regulisati pitanje njihove disciplinske odgovornosti. 

Zakonom o namještenicima u Federaciji BiH ( ĉlanovi 51- 68) propisana je 

disciplinska odgovornost namještenika. 19 

Zakonom o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH 

propisano je da se ovaj zakon primjenjuje na drţavne i javne sluţbenike, kao i na 

namještenike zaposlene u organima uprave . 20 

Zakonom o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske propisano je 

da se na radne odnose za pomoćno i tehniĉko osoblje (namještenici) zaposleno u 

organima drţavne uprave primjenjuje Zakon o radu Republike Srpske, Opći 

kolektivni ugovor kao i Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti uprave u 

Republici Srpskoj. 21 

Dakle, iz navedenog se da zakljuĉiti da su disciplinska i materijalna 

odgovornost namještenika u Bosni i Hercegovini razliĉito propisane, odnosno da 

je samo Federacija BiH donijela poseban Zakon o namještenicima, dok se u 

drugom entitetu, Brĉko Distriktu BiH, pa i institucijama BiH analogno primjenjuju 

odredbe o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika. 


20 Vidi ĉl. 3 Zakona o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH 

21 Vidi ĉl. 125 Zakona o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske 

9

3. DISCIPLINSKA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U BIH 

Disciplinska odgovornost je odgovornost zaposlenih za povrede radnih 

obaveza, za koje se od disciplinskog organa izriĉu propisane disciplinske sankcije. 

Sliĉnosti i razlike disciplinske odgovornosti zaposlenika i sluţbenika su prikazane 

kroz dijelove: 1) Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u BiH, 

2) Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima u BiH , 3) Disciplinska 

odgovornost zaposlenih u poduzećima na području općine Srebrenik, 4) 

Disciplinska odgovornost službenika i namještenika u BiH i 5) Disciplinski 

postupak u institucijama BiH. 

3.1. Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u BiH 

Savjesno i marljivo izvršavanje poslova na radnom mjest predstavlja temeljnu 

obavezu svakog zaposlenika. Time se doprinosi većem stepenu produktivnosti i 

ostvarivanju boljih poslovnih rezultata. Stoga se u procesu rada i u vezi s radom 

utvrĊuju pravila ponašanja koja treba da omoguće i njegovo nesmetano odvijanje. 

Povreda tih pravila ima za posljedicu disciplinsku odgovornost zaposlenih. 

Subjekti odgovornosti u reţimu radnih odnosa su one osobe koje su nositelji 

prava i obveza. Na strani radnika podrazumijeva se odgovornost za: 1. kršenje 

radnih obaveza – disciplinska odgovornost, 2. štetu koju uĉine na radu i u vezi sa 

radom – materijalna odgovornost. 

Na strani poslodavaca moţe doći do prekršajne, imovinske, privredne i kaznene 

odgovornosti. 

Disciplinska odgovornost predstavlja mehanizam za sankcioniranje radnih 

obaveza izvršenih ĉinjenjem, koje su protivne zakonu, općem aktu, kolektivnom 

ugovoru, ili neĉinjenjem, propuštanjem propisanih radnih obaveza. 

Dakle, zaposleni disciplinski odgovaraju za povrede radnih obaveza koje su 

propisane zakonom, kolektivnim ugovorom 22 , pravilnikom o radu i ugovorom o 

radu. 23 

MeĊutim, imajući u vidu pravnu narav svih ugovora, moţe se izvesti 

zakljuĉak da je napuštena klasiĉna koncepcija ugovora o radu kao obligacionog 

ugovora, a zakonsko definiranje ugovora o radu je utemeljeno sa ciljem pravljenja 

razlike prema ostalim ugovorima koji se odnose na rad. 24 

22 Ugovor o radu zakljuĉen u pismenoj formi mora sadrţavati predviĊene elemente: podatke o nazivu i sjedištu 

poslodavca, imenu, prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika, trajanje ugovora, mjestu rada, radnom 

mjestu na koji se zaposlenik zapošljava, radnom vremenu, plati, otkaznim rokovima i dr. 

23 Kolektivni ugovor je sporazum izmeĊu interesnoga predstavnika radnika i poslodavca u pogledu radnog vremena, 

plaće i drugih primanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosnom od interesa za radnike i poslodavce . 

24 Gradašĉević – Sijerĉić, J. - Ugovor o radu u našem radnom zakonodavstvu, Godišnjak Pravnog fakulteta u 

Sarajevu, Sarajevo, 1998.g, str. 156 

10

Disciplinska odgovornost se moţe definirati kao posebna odgovornost 

radnika, za skrivljenu povredu radne discipline, za koju je predviĊena posebna 

disciplinska sankcija. Disciplinska odgovornost je potpuno nezavisna od drugih 

oblika odgovornosti, a zbog razliĉitih objekata jedna odgovornost ne iskljuĉuje 

drugu. Razlikuje se od kaznenopravne odgovornosti po predmetu, cilju i domenu. 

Iako Zakoni o radu oba entiteta i Brĉko Distrikta BiH nisu predvidjeli 

odredbe o disciplinskoj odgovornosti, ipak se iz općih akata moţe zakljuĉiti da 

povrede radnih duţnosti mogu biti lakše i teţe. 

Da bi jedan radnik 25 odgovarao disciplinski, potrebno je da su ispunjeni 

slijedeći uvjeti: 

1. da je povredu uĉinio svojom krivicom, 

2. da je uraĉunljiv, 

3. da je izvršena radnja utvrĊena zakonom ili općim aktom, odnosno kolektivnim 

ugovorom kao povreda radne obaveze, 

4. da je radnik u radnom odnosu. 26 

Dakle, odgovornost radnika u disciplinskom postupku za povrede radne 

obaveze moţe se konstituisati samo ukoliko su ispunjeni svi navedeni uvjeti. 

Nedostatak jednog od navedenih uvjeta iskljuĉuje odgovornost radnika za povredu 

radnih obaveza. 

Da bi postojala povreda radne obaveze potrebno je da: 

1. postoji utvrĊena radna obaveza, odnosno radna disciplina, 

2. postoji napad na utvrĊenu radnu obavezu (radnu disciplinu), 

3. je napad izvršio zaposleni na radu ili u vezi sa radnom, 

4. postoji uzroĉna veza izmeĊu ponašanja radnika i uĉinjene povrede radne 

obaveze. 27 

3. 2. Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima u BiH 

Disciplinska odgovornost je odgovornost zaposlenika za povrede sluţbene 

duţnosti utvrĊene zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona. 

Disciplinska odgovornost se dakle, moţe urediti pored ostalih akata i ugovorom o 

radu koji zakljuĉuju poslodavac i zaposlenik. 

Kako je shodno navedenom ovaj ugovor dvostran, to se isti moţe pobijati samo u 

sluĉajevima: 

25 

Radnik je fiziĉka osoba koja je u ugovornom radnom odnosu koji se zasniva zakljuĉenjem ugovora o radu, obavlja 

radni odnosno ugovoreni posao za poslodavca. 

26 

Deković , M. - Komentar Zakona o radnim odnosima, NIO Sluţbeni list SRBiH, Sarajevo, 1985.g., str. 237 

27 Ibidem, str. 238 

11

1. ako je pri njegovom sklapanju bilo mana volje (prijetnja, bitna zabluda, 

nesporazum, prijevara), 

2. ako je radnik pri sklapanju ugovora o radu zatajio poslodavcu podatak o 

bolesti ili nekoj drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili u bitnome ometa u 

izvršenju obaveza iz ugovora o radu, ili svjesno dostavi netaĉne podatke u 

neposrednoj vezi s radnim odnosom, a koje je poslodavac traţio prilikom sklapanja 

ugovora o radu. 

Pravo pobijanja ugovora o radu prestaje istekom jedne godine dana od 

saznanja za razlog pobijanja, odnosno u svakom sluĉaju istekom tri godine od dana 

zakljuĉenja ugovora o radu. U sluĉaju pobijanja ugovora o radu postavlja se pitanje 

da li su obje strane koje su ugovor zakljuĉile trebale vratiti ono što su primile u 

toku trajanja ugovora. Više mišljenja je zastupljeno da radnik ne bi trebao 

vraćati plate jer bi u suprotnom i on mogao traţiti od pravne osobe kod koje je 

radio povrat steĉenog bez osnova. 

Zakonom o radu u Federaciji BiH nisu propisane odredbe o disciplinskoj 

odgovornosti zaposlenih, ali su ovim Zakonom obavezani poslodavci da u 

odreĊenom roku usklade svoje Pravilnike o radu i da u daljem, zakonom 

propisanom roku, zaposleniku ponude zakljuĉivanje ugovora o radu , 28 kojim 

aktima će se urediti pitanje disciplinske odgovornosti. 

Tako se Zakon o radu Federacije BiH sastoji iz 151 ĉlana a obraĊen je kroz 

dvadeset dva dijela, i to: osnovne odredbe, zakljuĉivanje ugovora o radu, 

obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad, radno vrijeme, odmori i 

odsustva, zaštita zaposlenika, plaće i naknade plaća, izumi i tehniĉka unapreĊenja 

zaposlenika, zabrana takmiĉenja zaposlenika sa poslodavcem, naknada štete, 

prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, pravilnik 

o radu, sudjelovanje zaposlenika u odluĉivanju, kolektivni ugovor, mirno 

rješavanje kolektivnih radnih sporova, štrajk, ekonomsko socijalno vijeće, nadzor 

nad primjenom propisa o radu, posebne odredbe, kaznene odredbe, prijelazne i 

završne odredbe. 

MeĊutim, Zakon o radu Republike Srpske sadrţi 198 ĉlanova a sastoji se iz 

šesnaest glava, i to: osnovne odredbe, zakljuĉivanje i primjena ugovora o radu, 

radno vrijeme, odmori i odsustva, zaštita radnika, plate i naknade, odgovornost za 

povredu obaveza iz ugovora o radu i materijalna odgovornost, zabrana 

diskriminacije, zabrana konkurencije poslodavcu, zaštita prava radnika, savjet 

radnika, prestanak radnog odnosa, kolektivni ugovori, posebne odredbe, kaznene 

odredbe, prelazne i završne odredbe. Dakle, ni ovaj entitetski Zakon o radu u svom 

28 Ugovor o radu je ugovor poslodavca i radnika kojim se ureĊuje njihov ugovorni radni odnos, a kojim radnik svoje 

radne sposobnosti stavlja na raspolaganje poslodavcu te za to prima naknadu u vidu plaće . 

12

sadrţaju ne propisuje odredbe o disciplinskoj odgovornosti radnika, već samo 

kratko propisuje da je radnik duţan da se na radu pridrţava obaveza propisanih 

zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu te da je za 

povrede radnih obaveza odgovoran poslodavcu. U ovom zakonu su jedino 

navedene teţe povrede radnih obaveza zbog kojih poslodavac moţe jednostrano 

raskinuti ugovor o radu sa radnikom. Pokretanje, voĊenje i zastarjelost 

disciplinskog postupka za utvrĊivanje povreda radnih obaveza bliţe se ureĊuje 

kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. 

Zakon o radu Brĉko Distrikta BiH ima 118 ĉlanova a sastoji se od 20 glava 

od kojih su: osnovne odredbe, zakljuĉivanje ugovora o radu, obrazovanje, 

osposobljavanje i usavršavanje, radno vrijeme, pauze, godišnji odmori i odsustva, 

zaštita zaposlenoga, plate i naknade, izumi i tehniĉka unapreĊivanja zaposlenika, 

zabrana takmiĉenja zaposlenika sa poslodavcem, naknada štete, prestanak ugovora 

o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, pravilnik, vijeće 

zaposlenika, kolektivni ugovori, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova, 

nadzor nad primjenom propisa o radu, posebne odredbe, kaznene odredbe, prelazne 

i završne odredbe. Isto kao i entitetski Zakoni o radu, ni ovaj Zakon ne sadrţi 

odredbe o disciplinskoj odgovornosti zaposlenika. Jedino je odredbama ovog 

zakona propisano da je poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika duţan 

da donese i objavi pravilnik, a u vezi povreda radnih obaveza je propisano da se 

kolektivnim ugovorom ili pravilnicima mogu utvrditi vrste prijestupa ili povreda 

radnih obaveza. 29 

Dakle, radnim zakonodavstvom u BiH je ostavljeno široko ovlaštenje 

poslodavcima da sami potpuno urede materiju disciplinske odgovornosti, što 

stvara mogućnost nastanka „ šume“ propisa iz ove oblasti. 

Stoga poslodavci, koristeći se slobodom ureĊivanja odnosa disciplinske 

odgovornosti u svojim Pravilnicima o radu veći broj lakših povreda radne duţnosti 

predviĊaju kao teške povrede, zbog ĉega stvaraju mogućnost izricanja stroţijih 

disciplinskih mjera, koje opet sami odreĊuju. 

Poslodavac moţe za lakšu povredu radne obaveze protiv zaposlenika 

poduzeti slijedeće mjere: 

1. pismeno upozoriti zaposlenika, 

2. jednostrano otkazati ugovor o radu. 

Pismeno upozorenje poslodavac daje radniku za lakšu povredu radne 

obaveze. Ako radnik uĉini propust u radu ili u vezi sa radom koji se ne smatra 

teţom povredom radne obaveze, poslodavac ga moţe pismeno upozoriti. 

29 Vidi ĉl. 74 i 92 Zakona o radu Brĉko Distrikta BiH 

13

Ukoliko radnik i pored upozorenja ponovi isti ili drugi propust, ponovljeno 

ponašanje moţe se kvalifikovati teţom povredom radne obaveze. Zbog teţe 

povrede radne obaveze poslodavac moţe da jednostrano raskine ugovor o radu. 

Kako se u ovom dijelu ĉesto navodi ugovor o radu , ovom prilikom bih dao kraće 

napomene o kakvom se to ugovoru radi. 

Zakonima o radu u oba entiteta, kao i u Brĉko Distirktu BiH , postavljeni su 

uvjeti za zakljuĉivanje ugovor o radu izmeĊu zaposlenika i poslodavaca. Ugovor o 

radu predstavlja znaĉajnu novinu u radnom zakonodavstvu jer je izriĉito 

predviĊeno da se radni odnos zasniva zakljuĉivanjem ugovora o radu. Ugovor o 

radu ima graĊanskopravni karakter, a postaje pravno valjan kada se ugovorne 

strane ( poslodavac i zaposlenik) saglase o bitnim elementima ugovora . 

Navedenim zakonima su izriĉito predviĊeni samo opći uvjeti za zakljuĉivanje 

ugovora o radu, odnosno zasnivanje radnog odnosa. Ugovor o radu se zakljuĉuje 

na neodreĊeno i odreĊeno vrijeme, i to potpuno slobodnom voljom ugovornih 

strana. 

MeĊutim, Zakoni o radu oba entiteta izmeĊu ostalog su propisali i ugovor o 

obavljanju privremenih i povremenih poslova. Tim ugovorom se ne zasniva radni 

odnos, već se posao obavlja na osnovu ugovora za koji su propisani uvjeti za 

zakljuĉivanje i sadrţaj. Po tome se ovaj ugovor i razlikuje od ugovora o djelu, koji 

je propisan odredbama ĉlanova 600 do 629 Zakona o obveznim odnosima. Pravni 

osnov za zakljuĉenje ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova u 

Federaciji BiH sadrţan je u odredbama ĉlana 136 i 137 Zakona o radu, a u 

Republici Srpskoj u odredbi ĉlana 34 Zakona o radu. 

3.3. Disciplinska odgovornost zaposlenih u poduzećima 

na području općine Srebrenik 

Na koji naĉin je ureĊena disciplinska odgovornost zaposlenika u poduzećima 

(društvima) , istraţeno je kod 10 poduzeća na podruĉju općine Srebrenik od kojih 

se posebno istiĉe primjer poduzeća DD „Ingram“ Srebrenik. Ovo poduzeće je na 

osnovu Zakona o radu FBiH i Statuta donijelo Pravilnik o radu. 30 

Prema ĉlanu 123 Statuta navedenog poduzeća zaposlenici u poduzeću imaju prava, 

obaveze i odgovornosti utvrĊene ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, 

pravilnikom o radu i drugim općim aktima ovog društva. 

Pravilnik o radu ovog poduzeća se sastoji od 110 ĉlanova iskazanih u 20 poglavlja 

od kojih su: opće odredbe, zakljuĉivanje ugovora o radu, vrste i trajanje ugovora, 

obrazovanje, ospobljavanje i usavršavanje uz rad, organizacija i sistematizacija 

poslova, radno vrijeme , raspored radnog vremena, odmori i odsustva, zaštita 

zaposlenika, plaće i naknade plaća, izumi i tehniĉka unapreĊenja, naknada štete, 

30 Pravilnik o radu D.D. „Ingram“ Srebrenik, broj 01/09 

14

disciplinska odgovornost i prestanak ugovora o radu, otpremnina, ostvarivanje 

obaveza iz radnog odnosa, uĉešće zaposlenika u odluĉivanju, uvjeti i rad sindikata, 

štrajk, posebne odredbe , prelazne i završne odredbe. 

Ovim Pravilnikom su regulisane kako disciplinska, tako i materijalna odgovornost 

zaposlenika. 

Prema ovom pravilniku zaposleniku se moţe otkazati ugovor o radu bez obaveze 

poštivanja otkaznog roka u sluĉaju da je zaposlenik odgovoran za teţi prijestup ili 

teţu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu ili pravilnika o radu, a koje su takve 

prirode da ne bi bilo osnovano oĉekivati od društva da nastavi radni odnos sa 

zaposlenikom. 

U sluĉaju lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu i pravilnika o 

radu, ugovor o radu se ne moţe otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja 

zaposleniku i koje sadrţi opis povrede radne obaveze za koju se zaposlenik smatra 

odgovornim, kao i izjavu o namjeri da se otkaţe ugovor o radu, bez davanja 

predviĊenog otkaznog roka za sluĉaj da se takva povreda radne obaveze ponovi. 

Uz pismeno upozorenje zaposleniku će se izreći novĉana kazna u iznosu od 10% 

do 30% plaće koju je ostvario u mjesecu u kojem je povreda uĉinjena. 

Pismeno upozorenje zaposleniku kao i izreĉena novĉana kazna moraju biti javno 

objavljeni i istaknuti na svim oglasnim tablama ovog poduzeća. 31 

Pravilnikom o radu ovog poduzeća navedene su 22 teţe povrede radnih 

obaveza, a to su: 

1. neizvršavanje, odnosno nesavjesno, neblagovremeno i nemarno izvršavanje 

radnih obaveza iz ugovora o radu, 

2. nezakonito raspolaganje sredstvima društva, 

3. povreda propisa o zaštiti od poţara, eksplozije, elementarnih nepogoda i štetnog 

djelovanja otrovnih i drugih opasnih materija i odredbi zakona i općeg akta 

društva, 

4. zloupotreba poloţaja i prekoraĉenje datog ovlaštenja, 

5. odavanje poslovne, sluţbene ili druge tajne utvrĊene zakonom ili općim aktom, 

6. zloupotreba prava korištenja bolovanja, 

7. povreda propisa i nepreduzimanje mjera radi zaštite radnika, sredstava rada i 

ţivotne sredine, odreĊene zakonom i opštim aktom društva, 

8. nepokretanje postupka za utvrĊivanje teţe povrede radne obaveze od strane 

neposrednog rukovodioca, 

9. pronevjera i kraĊa imovine društva, 

10. prouzrokovanje materijalne štete iznad 1 000,00 KM usljed krajnje nepaţnje ili 

namjerno, 

11. davanje netaĉnih podataka, ako je to bilo od bitnog utjecaja na donošenje 

odluka u društvu, 

31 Ibidem, ĉl. 91 

15

12. nepreduzimanje ili nedovoljno preduzimanje mjera i zaštite zaposlenika na radu 

ili zaštite sredstava društva, 

13. odbijanje izvršenja poslova i zadataka iz ugovora o radu ili radnih naloga po 

osnovu ugovora o radu ili zaštite sredstava društva, 

14. neovlašteno korištenje i upotreba sredstava koja mu nisu povjerena za 

izvršavanje poslova i zadataka, 

15. dolazak na rad u pripitom stanju, upotreba alkohola ili drugog narkotiĉnog 

sredstva u toku radnog dana, koje smanjuje sposobnost za rad, 

16. izazivanje nereda ili tuĉe u društvu, 

17. neopravdano izostajanje sa posla 3 (tri) radna dana uzastopno, odnosno 5 

(pet) radnih dana u toku godine, 

18. nedostavljanje isprava i podataka na zahtjev ovlašćenih organa ili 

organizacija, ako nastupe štetne posljedice u društvu, 

19. propuštanje zaposlenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima da organ 

upravljanja i druge organe društva prilikom donošenja odluka upozori 

na nezakonite i druge akte, a posebno na odluke koje nisu u skladu sa zakonom i 

općim aktima, 

20. prikrivanje oštećenja sredstava rada od strane zaposlenika koji neposredno 

upravlja tim sredstvima ili zaposlenika koji vrši tehniĉki pregled tih sredstava, 

21. podnošenje nacrta i prijedloga odluka od strane odgovornog zaposlenika koji 

nisu u skladu sa zakonom i opštim aktima, ako je podnosilac znao ili mogao znati 

ili bio upozoren na njihovu nezakonitost, 

22. odbijanje ili izbjegavanje pretresa od strane ovlaštenog zaposlenika prilikom 

izlaska ili ulaska u društvo. 32 

Ovaj pravilnik je utvrdio 8 lakših povreda radnih obaveza, a to su: 

1. neopravdano kašnjenje na posao ili nedozvoljeno napuštanje poslova- radnog 

mjesta u toku radnog vremena u više navrata, 

2. nemaran odnos prema radnim obavezama, imovini i drugim zaposlenicima i 

strankama u blaţem obimu, 

3. neprijavljivanje ili neblagovremeno prijavljivanje kvarova na ureĊajima i 

sredstvima za rad, zaštitnim i drugim sredstvima, 

4. odbijanje potrebne saradnje sa drugim zaposlenicima zbog liĉne netrpeljivosti ili 

drugih neopravdanih razloga, 

5. prouzrokovanje imovinske- materijalne štete koja ne prelazi iznos od 1.000,oo 

KM, 

6. korišćenje i upotreba materijala i sredstava društva za liĉne potrebe u manjem 

obimu, 

32 Ibidem, ĉl. 92 16

7. nepotrebno prisustvo ili zadrţavanje na radnom mjestu drugog zaposlenika i 

onemogućavanje ili spreĉavanje tog zaposlenika u izršavanju njegovih radnih 

obaveza, 

8. pušenje u prostoriji ili na mjestu gdje to nije predviĊeno. 33 

Postupak utvrĊivanja teţih povreda radnih obaveza pokreće neposredni 

rukovodilac, a zahtjev za pokretanje postupka direktoru društva podnose 

rukovodioci radnih jedinica, odnosno šefovi sluţbi. U sluĉaju odsutnosti 

rukovodilaca radnih jedinica, odnosno šefova sluţbi zahtjev za pokretanje 

postupka podnosi zamjenik direktora društva. 

Postupak utvrĊivanja povrede radne obaveze rukovodilaca radnih jedinica pokreće 

zamjenik direktora. Direktor društva je obavezan o zahtjevu odluĉiti u roku od dva 

dana. 

Ako na osnovu ĉinjenica navedenih u zahtjevu utvrdi da postoje osnovi sumnje da 

je zaposlenik uĉinio povredu radne obaveze koja mu se stavlja na teret, direktor 

društva donosi Rješenje o pokretanju postupka za utvrĊivanje povrede radne 

obaveze.U protivnom direktor društva će Rješenjem odbiti zahtjev za pokretanje 

postupka kao neosnovan. 

Rješenje o pokretanju postupka dostavlja se zaposleniku protiv kojeg je 

doneseno koji moţe u roku od 3 dana dostaviti svoju odbranu pismeno ili se 

izjasniti usmeno na navode iz rješenja o pokretanju postupka na roĉištu koje je 

direktor društva duţan zakazati trećeg dana od dana uruĉenja rješenja. 

Direktor društva obavezan je donijeti odluku u roku od tri dana od proteka roka za 

iznošenje odbrane, odnosno od dana odrţavanja roĉišta. 

U svakom sluĉaju, postupak utvrĊivanje povrede radne obaveze mora se okonĉati 

u roku od 15 dana od dana saznanja za ĉinjenicu zbog koje se daje otkaz. 

O pokretanju postupka utvrĊivanja povrede radne obaveze obavezno se 

obavještava vijeće zaposlenika. 

Postupak utvrĊivanja lakših povreda radnih obaveza pokreće neposredni 

rukovodilac, odnosno ovlašteni zaposlenik društva koji je tu povredu uoĉio. 

Lica iz stava 1 ovog ĉlana obavezna su direktoru društva podnijeti zahtjev za 

pokretanje postupka istog dana kada je povreda uĉinjena, odnosno uoĉena. 

U sluĉaju da se sloţi sa zahtjevom za pokretanje postupka, direktor društva će 

postupiti u skladu sa ĉlanom 53 stav 2 i 3 ovog pravilnika. 

Na sliĉan naĉin su Pravilnikom o radu kod D.o.o. „Orijent“ Srebrenik 

propisane 22 teţe povrede i 8 lakših povreda radne obaveze. 34 

Dakle, i ovim pravilnikom su povrede radne obaveze i narušavanje radne discipline 

razvrstane u teţe i lakše povrede. 


34 vidi ĉl. 90 i 91 Pravilnika o radu „Orijent“ d.o.o. Srebrenik od 12.01.2010.g 

17

U ovom poduzeću, u periodu od 2007 do 2010 godine , nije voĊen ni jedan 

disciplinski postupak. 

U poduzećima, i to: JP „Vodovod i kanalizacija“ Srebrenik, JP „9. septembar“ 

Srebrenik, DD „Majevica“ Srebrenik i D.o.o. „ OS Petrol“ Srebrenik, su na sliĉan 

naĉin, pravilnikom o radu, propisane teţe i lakše povrede radnih obaveza. Kod 

ovih poduzeća su za povrede radnih duţnosti predviĊene slijedeće disciplinske 

mjere: opomena, raspored na druge poslove, novĉana kazna 10% -30% plaće koju 

je zaposlenik ostvario u mjesecu u kojem je povreda uĉinjena, i otkaz ugovora o 

radu. 

MeĊutim, pravilnik o radu nisu donijela ĉetiri poduzeća, i to: D.o.o. „Tadić“ 

Srebrenik, D.o.o. „Alikom“ Tinja, D.o.o. „Edi-invest“ Srebrenik i D.o.o. „ Dom 

smreka“ Srebrenik. 

Da bi se kod analiziranih poduzeća prikazalo stanje naĉina utvrĊivanja 

disciplinske i materijalne odgovornosti zaposlenika, obavljena analiza je prikazana 

kroz dvije tabele, 35 kako slijedi: 

Tabela 1 – Stanje disciplinske odgovornosti 

Poduzeće Pravilnik Pravilnik Broj Izreĉene Otkaz ugov. Otkaz ug. 

o radu odisc. odg. disc.pos Mjere po ĉl.87 po ĉl. 88 

A Da Ne 1 1 4 1 

B Da Ne - - - - 

C Da Ne 2 2 - - 

D Da Ne 4 4 - - 

E Da Ne - - - - 

F Da Ne - - 2 - 

G Ne Ne - - 1 - 

H Ne Ne - - 1 - 

I Ne Ne - 

- 1 - 

J Ne Ne - - - - 

Ukupno 6 - 8 8 9 1 

Iz ove tabele se moţe zakljuĉiti da 4 poduzeća, koja zapošljavaju manje od 

15 radnika, nisu donijela pravilnik o radu, te da ni jedno poduzeće nije donijelo 

poseban pravilnik o disciplinskoj odgovornosti. 

Ova tabela pokazuje da se u analiziranim poduzećima vodilo samo osam 

disciplinskih postupaka u kojima je izreĉen isti broj disciplinskih mjera , da su 

35 Ovom analizom je obuhvaćen period 2007-2010.g. u kojoj je tabelom 1 prikazno stanje disciplinske 

odgovornosti, a tabelom 2 stanje materijalne odgovornosti kod navedenih poduzeća. 

18

ova poduzeća dala devet otkaza ugovora o radu zaposlenicima uz primjenu 

odredbe ĉlana 87. st. 1 t. 1 Zakona o radu Federacije BiH, te da je samo jedan 

poslodavac dao otkaz ugovora o radu uz primjenu odredbe ĉlana 88 st. 1 Zakona o 

radu FBiH, odnosno odredbi Pravilnika o radu i to zbog toga što je zaposlenik bio 

odgovoran za teţu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu. 36 Navedenom 

analizom je utvrĊeno da su u devet sluĉaja poduzeća dala otkaz ugovora o radu iz 

eknomskih, tehniĉkih ili ornaizacionih razloga iako ti razlozi nisu bili u svkaom 

sluĉaju otkaza, obzirom da su poduzeća nastavila poslovati pa ĉak i primati nove 

zaposlenike na ista radna mjesta. 

Ova analiza pokazuje da poduzeća najstroţiju disciplinsku mjeru izriĉu uz 

direktnu primjenu zakonskih odredbi, bez voĊenja posebnog disciplinskog 

postupka, tako da su u sporovima pred sudom dokazivali samo postojanje razloga 

za otkaz. 

Dakle, kod analiziranih poduzeća disciplinska odgovornost zaposlenih je 

propisana sa manjim brojem odredaba pravilnika o radu tako da nisu donijeli 

pravilnik o disciplinskoj odgovornosti kojim bi se šire i potpunije uredila pitanja 

ove odgovornosti. 

Kada je u pitanju materijalna odgovornost kod ovih poduzeća, stanje je 

prikazano u drugoj tabeli . 

Tabela 2 – Stanje materijalne dogovornosti 

Poduzeće Pravilnik o Broj postup. Broj odluka 

mat. odgovor. za nak.štete onakn. štete 

A Ne 2 2 1 1 

B Ne - - - - 

C Ne 1 1 1 - 

D Ne 1 1 1 - 

E Ne - - - - 

F Ne - - - - 

G Ne - - - - 

H Ne - - - - 

I Ne - - - - 

J Ne - - - - 

Ukupno - 4 4 3 1 

Naplaćene Sudski 

štete uz sag postupak 

36 Kod D.o.o. „Tadić“- jedan otkaz, D.o.o. „Alikom“- jedan otkaz, D.o.o. „Edi- invest“ – jedan otkaz, D.o.o. „OS 

Petrol“- dva otkaza i D.D. „ Ingram“ pet otkaza ugovora o radu od kojih jedan zbog teţe povrede radne obaveze a 

ĉetiri iz ekonomskih, tehnoloških i organizacijskih promjena. 

19

Kada je u pitanju materijalna odgovornost zaposlenika, druga tabela 

pokazuje da ni jedno ovo poduzeće nije donijelo pravilnik o materijalnoj 

odgovonosti zaposlenih, da su u analiziranom periodu voĊena samo ĉetiri 

postupka za naknadu štete uĉinjene od strane zaposlenika, da su donesena ĉetiri 

rješenja o naknadi te štete, da su tri štete naplaćene od zaposlenika uz njegovu 

suglasnost administrativnom zabranom na platu, dok se u jednom predmetu 

postupak vodi na sudu obzirom da zaposlenik nije dao prethodnu suglasnost. U 

navedena ĉetiri postupka radi naknade materijalne štete ova poduzeća su direktno 

primjenjivali Zakon o radu i Zakon o obveznim odnosima. 

Iako je u Zakonu o radu F BiH navedeno da sve što u istom nije propisano, 

ostavljeno je da se propiše kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu, ugovorom 

o radu i drugim aktima poduzeća, iz navedene analize nalazimo da poduzeća tako 

ne postupaju jer ne donose pravilnik o disciplinskoj odgovornosti kao i pravilnik 

o materijalnoj odgovornosti , niti ovu oblast ureĊuju drugim aktima. 

Dakle, u sluĉaju materijalne odgovornosti analizirana poduzeća nemaju 

propisan postupak utvrĊivanja ove odgovornosti, niti imaju organe za utvrĊivanje 

ove odgovornosti, tako da odluke u vezi ovih pitanja donose i provode direktori 

poduzeća. 

U analiziranim sluĉajevima materijalne odgovornosti u dva predmeta 

utvrĊivanja materijalne odgovornosti su uporedo voĊeni i predmeti disciplinske 

odgovornosti protiv zaposlenika uz obrazloţenje da je povredom radne duţnosti 

priĉinjena i šteta na radu. 37 

3.4. Disciplinska odgovornost službenika i namještenika u BiH 

Disciplinska odgovornost drţavnih sluţbenika je utvrĊena za drţavne 

sluţbenike na nivou Bosne i Hercegovine , zatim na nivou entiteta, kao i Brĉko 

Disrikta BiH. Na koji naĉin je utvrĊena ova odgovornost prikazano je kroz 

dijelove: 1) Disciplinska odgovornost službenika u institucijama BiH, 2) 

Disciplinska odgovornost službenika u Federaciji BiH, 3) Disciplinska 

odgovornost službenika u Republici Srpskoj, 4) Disciplinska odgovornost 

službenika u Brčko Distriktu BiH. 

3.4.1. Disciplinska odgovornost službenika u institucijama BiH 

Da bi se drţavni sluţbenik institucija i drţavnih organa uprave smatrao 

odgovornim, po navedenom zakonu je potrebno da su ispunjeni slijedeći uvjeti: 

1. da je došlo do kršenja sluţbene duţnosti, 

2. da je kršenje sluţbene duţnosti utvrĊeno Zakonom o drţavnoj sluţbi i 

37 Predmet voĊen kod „Ingram“ dd Srebrenik i JP „Vodovod i kanalizacija“ Srebrenik 

20

3. da je do kršenja sluţbene duţnosti došlo krivicom sluţbenika organa uprave. 

Što se tiĉe odgovornosti starješina organa uprave i njihovih zamjenika, ona se 

javlja u vidu politike odgovornosti, jer se oni uvrštavaju u grupu najviših 

funkcionera u svakoj drţavi, pa i u BiH. Ipak, i ova je odgovornost pravne naravi, 

jer je djelimiĉno regulirana u zakonima o upravi. 

Odgovornost sluţbenika moţe biti: 

1. odgovornost za povrede sluţbene duţnosti (disciplinska odgovornost) i 

2. odgovornost za štetu (materijalna odgovornost). 

U sluĉaju da drţavni sluţbenik u institucijama BiH uĉini jednu ili više od 12 

zakonom utvrĊenih povreda radnih duţnosti svojom krivicom, prema njemu se 

mogu poduzeti disciplinske mjere propisane zakonom. 

Zakon o radu u institucijama BiH je propisao 12 teţih povreda sluţbene 

duţnosti, dok je u vezi odreĊivanja lakših povreda propisao da se to pitanje riješi 

Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti zaposlenika. 38 

Tako je ovaj zakon propisao da su teţe povrede sluţbenih duţnosti: 

1. vršenje radnje koja je definirana kao kriviĉno djelo protiv sluţbene duţnosti, ili 

drugo kriviĉno djelo, ili prekršaj, kojim se nanosi šteta ugledu poslodavca, što ĉini 

zaposlenika nepodobnim za rad kod poslodavca, 

2. odavanje drţavne vojne i sluţbene tajne, odnosno povreda propisa o ĉuvanju tih 

tajni, 

3. zloupotreba ili prekoraĉenje sluţbenih ovlaštenja, 

4. neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova, 

5. bavljenje djelatnostima kojima se onemogućava ili oteţava graĊanima ili drugim 

licima da ostvaruju svoja prava kod poslodavca, 

6. bavljenje djelatnostima ili radom koji je u suprotnosti sa interesima drţavne 

sluţbe, 

7. prouzrokovanje poslodavcu veće materijalne štete na imovini ili aktivi namjerno 

ili iz krajnje nepaţnje, 

8. neopravdan izostanak s posla više od dva dana u mjesecu, 

9. kršenje pravila radne discipline , 

10. neblagovremeno i neuredno izvršenje povjerenih poslova , 

11. neprimjereno ponašanje prema graĊanima, suradnicima i drugim licima u 

vršenju sluţbene duţnosti, 

12. svaka druga povreda koja se posebnim zakonom utvrdi kao teţa povreda. 

Ovaj zakon je propisao i vrste disciplinskih kazni, i to: 

1. pismena opomena, pismeni ukor, 

38 Vidi ĉl. 60 Zakona o radu u institucijama BiH 

21

2. kaznena suspenzija sa radnog mjesta i plate u periodu od dva dana do trideset 

dana, 

3. degradiranje na niţe radno mjesto, 

4. prestanak radnog odnosa. 39 

Skoro identiĉno prethodnom zakonu i Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama 

BiH propisuje samo da drţavni sluţbenik moţe disciplinski odgovarati zbog 

kršenja sluţbenih duţnosti utvrĊenih zakonom nastalih kao razultat njegove 

krivice. Isto kao i prethodni, i ovaj zakon propisuje skoro istih 12 povreda sluţbene 

duţnosti, a podzakonskim aktima će se urediti ostala pitanja povreda sluţbenih 

duţnosti. 

Za razliku od prethodnog , ovaj zakon navodi da, u sluĉaju da drţavni 

sluţbenik uĉini jednu od teţih povreda , mogu mu se izreći slijedeće disciplinske 

mjere : 

1. pismena opomena, 

2. pismeni ukor, 

3. suspenzija prava sudjelovanja na javnim natjeĉajima u drţavnoj sluţbi u 

razdoblju od dvije godine, 

4. kaznena suspenzija s poslova i plaće u trajanju od dva dana do 3o dana, 

5. degradiranje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta i 

6. prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi. 40 

Oba navedena zakona su propisala da se u sluĉaju pokretanja kriviĉnog 

postupka odmah mora suspendovati zaposlenik, odnosno drţavni sluţbenik ako mu 

je odreĊen pritvor i ako je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak za kriviĉno 

djelo poĉinjeno u vršenju duţnosti (obavezna suspenzija). 

Ova dva zakona poznaju neobaveznu suspenziju ili preventivnu suspenziju, i to u 

situaciji da se zaposlenik, odnosno sluţbenik moţe suspendovati ako: 

1. kriviĉni postupak pokrenut protiv zaposlenika/sluţbenika za djelo za koje je 

predviĊena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili 

2. zaposlenik uhvaćen u ĉinjenju kriviĉnog djela za koje je predviĊena kazna 

zatvora u trajanju od najmanje pet godina . 41 

Iako navedeni zakoni nisu posebno naveli koje se povrede smatraju lakšim 

povredama, ipak bi se o tome mogao izvesti zakljuĉak kada se uzme u obzir koje 

se mjere izriĉu za koje povrede. Tako je odredbama ĉlanova 13 i 14 Pravilnika o 

disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH, koji se odnosi 

39 Vidi ĉl. 61 Zakona o radu u insitucijama BiH 

40 Vidi ĉl. 64 Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH 

41 Vidi ĉl. 66 Zakona o radu u institucijama BiH i ĉl. 65 Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika 

u institucijama BiH 

22

i na namještenike, propisano da će se drţavni sluţbenik kazniti pismenom 

opomenom ili pismenim ukorom ako neopravdano izostane sa posla jedan radni 

dan, ili koji krši pravila radne discipline, ili koji se neprimjereno ponaša prema 

graĊanima, suradnicima i drugim licima u vršenju sluţbe. 

Disciplinska odgovornost, disciplinske mjere i disciplinski postupak, kao i 

izvršenja disciplinskih mjera su, dakle, detaljnije ureĊeni Pravilnikom o 

disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH. 

Prema navedenom Pravilniku zaposlenici, drţavni sluţbenici i rukovodioci 

institucija imaju pravo da protiv drţavnog sluţbenika podnesu zahtjev za 

disciplinski postupak, a u vezi tog zahtjeva se izdaje pismena potvrda i 

istovremeno se pismena potvrda šalje i Agenciji za drţavnu sluţbu. Sluĉaj se moţe 

proslijediti i Ombudsmenu koji sastavlja izvještaj i dostavlja ga osobi koja je 

zahtjev predala, osobi protiv koje je zahtjev podnesen, te organu nadleţnom za 

postavljanje. Ombudsmen moţe dati preporuku ili predloţiti mjere organu 

nadleţnom za postavljanje te osigurati osobi koja je predala zahtjev diskreciju 

postupka. 

Nakon provedenog postupka za lakšu povredu se izriĉe disciplinska mjera 

pismena opomena ili pismeni ukor. U sluĉaju da povreda duţnosti zasluţuje 

stroţiju mjeru predmet će se proslijediti Agenciji za drţavnu sluţbu uz prethodno 

pribavljano mišljenje organa nadleţnog za postavljenje. 

3.4.2. Disciplinska odgovornost službenika u Federaciji BIH 

U Zakonu o drţavnoj sluţbi Federacije BiH navedene su povrede sluţbene 

duţnosti, propisan je disciplinski postupak, odreĊene su disciplinske mjere, dok su 

pravila disciplinskog psotuĉka regulirana Uredbom o pravilima disciplinskog 

postupka za disciplinsku odgovornost drţavnih sluţbenika u organima drţavne 

sluţbe u Federaciji BiH. 

Osnovni princip odreĊen ovim Zakonom je da sluţbenik odgovara disciplinski 

samo zbog povreda sluţbenih duţnosti utvrĊenih Zakonom i koje su nastale 

krivicom drţavnog sluţbenika. 42 

MeĊutim, zakonom je ostavljena mogućnost Vladi Federacije BiH da 

podzakonskim aktom bliţe utvrdi povrede sluţbene duţnosti i pravila disciplinskog 

postupka, što je Vlada Federacije BiH i uĉinila donoseći Uredbu o pravilima 

disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost drţavnih sluţbenika u 

organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH. Ovom Uredbom su bliţe odreĊene 

povrede sluţbene duţnosti, propisana su pravila disciplinskog postupka za povrede 

sluţbene duţnosti drţavnih sluţbenika u federalnim, kantonalnim i općinskim 

42 Dedić, S. i drugi - Radni odnosi sluţbenika i namještenika u Federaciji BiH, Privredna komora BiH, Sarajevo, 

1999.g, str. 40 

23

organima drţavne sluţbe. Ovom Uredbom je takoĊe precizirano da se pod 

pravilima radne discipline podrazumijevaju pravila utvrĊena Etiĉkim kodeksom za 

drţavne sluţbenike u kojima je opet dat bliţi opis povreda radne discipline. 43 

Prema navedenim propisima za drţavne sluţbenike i namještenike u Federaciji BiH 

povrede sluţbene duţnosti mogu biti teške i lake. 

Teške povrede sluţbene duţnosti utvrĊuju se zakonom, a lake povrede 

zakonom, uredbom vlade odnosno propisima gradskog i općinskog vijeća, ili 

pravilnikom o unutarnjoj organizaciji organa uprave. 

Prema ovim propisima, za drţavne sluţbenike i namještenike u Federaciji BiH 

teţe povrede sluţbene duţnosti su: 

1. vršenje radnje koja je definirana kao kriviĉno djelo protiv sluţbene duţnosti ili 

drugo kriviĉno djelo odnosno prekršaj, kojim se nanosi šteta ugledu 

poslodavca, što ĉini zaposlenika nepodobnim za rad kod poslodavca, 

2. odavanje drţavne, vojne i sluţbene tajne, odnosno povreda propisa o oĉuvanju 

tih tajni, 

3. zloupotreba i prekoraĉenje sluţbenih ovlaštenja, 

4. neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova, 

5. neopravdan izostanak s posla više od dva dana u mjesecu, 

6. kršenje pravila radne discipline, 

7. neprimjerno ponašanje prema graĊanima i drugim licima u vršenju sluţbe, 

8. svaka druga povreda koja se posebnim zakonom utvrdi kao teţa povreda. 44 

Za povrede sluţbene duţnosti drţavnom sluţbeniku u Federaciji BiH se 

mogu izreći slijedeće disciplinske mjere : 

1. javna pismena opomena, 

2. suspenzija prava uĉestvovanja u javnim konkursima za unapreĊenje u drţavnoj 

sluţbi u periodu od najviše dvije godine, 

3. kaznena suspenzija sa poslova i plaće u periodu od dva dana do trideset dana, 

4. vraćanje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta drţavnih sluţbenika, 

5. prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi. 45 

Disciplinske mjere ( opomena i javna pisana opomena) se izriĉu za lake 

povrede sluţbene duţnosti. Ako se ĉešće ponavljaju lake povrede sluţbene 

duţnosti, uz disciplinske mjere, moţe se izreći i novĉana kazna u visini do 10% 

mjeseĉne plaće sluţbenika, isplaćene u mjesecu kada je kazna izreĉena. 

Etiĉkim Kodeksom za drţavne sluţbenike u FBiH, kao i Zakonom o 

drţavnoj sluţbi u FBiH , nije posebno navedeno koje povrede sluţbene duţnosti se 

smatraju lakšim. 


44 Vidi ĉl. 55 Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH. 


24

Odredbama ĉlanova 13 i 14 Uredbe o pravilima disciplinskog postupka za 

disciplinsku dogovornost drţavnih sluţbenika u organima drţavne sluţbe u F BiH 

je propisano da će se drţavni sluţbenik kazniti mjerom javne pismene opomene 

ako neopravdano izostane sa posla jedan radni dan, ako krši pravila radne 

discipline, ili ako neblagovremeno i neuredno izvršava povjerene poslove i 

zadatke. Iz navedenog bi se kao lakše povrede sluţbene duţnosti za drţavne 

sluţbenike u FBiH mogle navesti slijedeće: 

1. uĉestalo kašnjenje na posao, 

2. raniji odlazak s posla bez odobrenja, 

3. napuštanje sluţbenih prostorija tokom radnog vremena bez odobrenja ili iz 

neopravdanih razloga, 

4. neuredno ĉuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije i dr. 

Disciplinska odgovornost sluţbenika, disciplinske mjere i disciplinski 

postupak i izvršenja disciplinskih mjera su dakle, detaljnije ureĊeni Uredbom o 

pravilima disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost drţavnih sluţbenika 

u organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH. 

Navedena Uredba se odnosi na drţavne sluţbenike u federalnim, kantonalnim, 

gradskim i općinskim organima drţavne sluţbe izuzev uposlenih u Uredu za 

reviziju Federacije BiH, pripadnika policije i pripadnika oruţanih snaga, savjetnika 

rukovoditelja organa drţavne sluţbe. 

Ukoliko rukovoditelj organa drţavne sluţbe ne odbaci navedenu prijavu istu 

dostavlja medijatoru drţavne sluţbe. Ako ne doĊe do mirnog rješenja spora, 

rukovoditelj donosi rješenje o pokretanju disciplinskog postupka, te se to isto sa 

dokumentacijom dostavlja Agenciji za drţavnu sluţbu koja imenuje disciplinsku 

komisiju za provoĊenje disciplinskog postupka i izricanje disciplinske mjere. 

Prvostepeni disciplinski postupak vodi prvostepena disciplinska komisija koju 

imenuje Agencija za drţavnu sluţbu. Drugostepeni disciplinski postupak vodi 

Odbor za ţalbe koga osniva Vlada Federacije BiH, odnosno ĉije ĉlanove imenuje 

Nezavisna komisija za izbor kandidata koju imenuje Vlada Federacije BiH. 

Nakon provedenog postupka, za lakšu povredu se izriĉe disciplinska mjera 

pismena opomena ili pismeni ukor. U sluĉaju da povreda sluţbene duţnosti 

zasluţuje stroţiju mjeru, predmet će se proslijediti Agenciji za drţavnu sluţbu uz 

prethodno pribavljeno mišljenje organa nadleţnog za postavljenje. 

Identiĉno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH, i ovaj entitetski 

Zakon o drţavnoj sluţbi je propisao da se u sluĉaju pokretanja kriviĉnog postupka 

odmah mora suspendovati drţavni sluţbenik ako se nalazi u pritvoru ili ako je 

protiv njega pokrenut kriviĉni postupak za kriviĉno djelo poĉinjeno u vršenju 

sluţbene duţnosti (obavezna suspenzija). 46 

46 Ibidem, st. ĉl. 59 

25

Ovaj enitetski Zakon kao i Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH 

poznaje neobaveznu suspenziju ili preventivnu suspenziju kada se zaposlenik, 

odnosno sluţbenik moţe suspendovati ako je: 

1. kriviĉni postupak pokrenut protiv drţavnog sluţbenika za djelo za koje se moţe 

izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili 

2. drţavni sluţbenik zateĉen u izvršenju kriviĉnog djela za koje se moţe izreći 

kazna zatora u trajanju od najmanje pet godina (alternativna suspenzija). 47 

Iako navedeni entitetski zakon nije posebno naveo koje se povrede smatraju 

lakšim, ipak bi se o tome mogao izvesti zakljuĉak kada se uzme u obzir koje se 

mjere izriĉu za koje povrede. 

Tako je odredbama ĉlanova 13i 14 Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti 

drţavnih sluţbenika u institucijama BiH koji se odnosi i na namještenike, propisao 

da će se drţavni sluţbenik kazniti pismenom opomenom ili pismenim ukorom ako 

neopravdano izostane sa posla jedan radni dan, ako krši pravila radne discipline, ili 

ako se neprimjereno ponaša prema graĊanima, suradnicima i drugim licima u 

vršenju sluţbe. 

Pored izricanja disciplinskih mjera zbog povreda sluţbene duţnosti, 

odreĊeni drţavni sluţbenik moţe biti i smijenjen zbog: 

1. bavljenja djelatnošću ili radom koji je u suprotnosti s interesima drţavne 

sluţbe, 

2. kršenja pravila radne discipline, 

3. ako ne pokrene, odnosno ne zahtijeva pokretanje postupka kod nadleţnih 

organa povodom utvrĊenih nezakonitosti i nepravilnosti, 

4. ako pri vršenju nadzora prekoraĉi ili zloupotrijebi svoja ovlaštenja, 

5. ako nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju nadzora priĉini imovinsku 

štetu poduzeću i drugom pravnom licu, odnosno graĊanima ili drugim licima. 48 

Disciplinski postupak zbog povrede sluţbene duţnosti u institucijama BiH 

se pokreće podnošenjem zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od strane 

rukovoditelja organa drţavne uprave organu nadleţnom za postavljenje sluţbenika. 

Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika u BiH vodi disciplinska komisija 

organa drţavne sluţbe u kojem sluţbenik ima zasnovan sluţbeniĉki radni odnos. 

Disciplinsku komisiju saĉinjavaju tri ĉlana koje imenuje Agencija za drţavnu 

sluţbu. Zakon nije odredio ko moţe biti ĉlan ove komisije niti ko predlaţe ĉlanove 

47 Ibidem, st. 2 ĉl. 59 

48 Vidi ĉl. 10 i 11 Uredbe o pravilima disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost drţavnih sluţbenika u 

organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH 

26

disciplinske komisije, osim što je decidno navedeno da ĉlan ne moţe biti 

rukovodilac organ drţavne uprave. 

Disciplinska komisija je duţna u toku postupka pribaviti mišljenje medijatora 

drţavne sluţbe. Protiv prvostepenih odluka disciplinske komisije drţavni sluţbenik 

ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe. 

Postupak zbog lake povrede sluţbene duţnosti vodi se shodno pravilima 

općeg upravnog postupka. 

U postupku zbog teţe povrede sluţbene duţnosti primjenjuju se odgovarajuće 

odredbe zakona kojima se ureĊuje kriviĉni postupak. 

Postupak zbog povrede sluţbene duţnosti je javan, u izuzetnim sluĉajevima se 

moţe iskljuĉiti javnost ( potreba ĉuvanja sluţbene tajne). 

Ovaj postupak se mora provesti što prije, a najkasnije 3o dana od dana donošenja 

rješenja o pokretanju postupka. 

Pravosnaţno rješenje o izreĉenoj disciplinskoj mjeri izvršava rukovoditelj organa 

uprave. 

Disciplinska mjera javna pismena opomena izvršava se tako što istu 

rukovoditelj organa drţavne sluţbe objavljuje na oglasnoj tabli organa drţavne 

sluţbe u kojem se taj sluţbenik nalazi u sluţbi. 

Disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto i smjenjivanje s 

poloţaja i duţnosti, izvršava se tako da se sluţbenik postavlja na drugo radno 

mjesto u organu uprave za koje ispunjava uvjete struĉne spreme, a moţe se 

postaviti i na radno mjesto za koje je uvjet neposredno niţi stepen školske spreme 

od one koju sluţbenik ima. Ako nema takvog radnog mjesta ili sluţbenik odbije 

ponuĊeni raspored , stavlja se na raspolaganje, o ĉemu rješenje donosi rukovoditelj 

organa uprave. 

3.4.3. Disciplinska odgovornost službenika u Republici Srpskoj 

Zbog neizvršavanja zadataka i poslova utvrĊenih Zakonom o administrativnoj 

sluţbi u upravi RS-a, drţavni sluţbenik odgovara disciplinski. Povrede radnih 

duţnosti nabrojane su taksativno u Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj 

odgovornosti drţavnih sluţbenika. 

Svaki drţavni sluţbenik moţe dati inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, 

ali ona mora biti obrazloţena. 

Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika pokreće starješina organa 

uprave ili lice koje on ovlasti, a vodi ga disciplinski komisija. Bliţe odredbe od 

pokretanju, voĊenju, zastarjelosti postupka za utvrĊivanje povreda radnih duţnosti 

i druga pitanja od znaĉaja za zaštitu radne discipline, ureĊene su Pravilnikom o 

disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika. 49 

49 Vidi ĉl. 76 Zakona o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske 

27

Povrede radnih duţnosti po ovom Pravilniku su: 

1. neizvršavanje, nesavjesno, odnosno neblagovremeno izvršavanje radnih 

duţnosti, 

2. izraţavanje ili zastupanje politiĉkih opredjeljenja u izvršavanju zadataka i 

poslova u organu drţavne uprave, 

3. nedostojno, uvredljivo ili na drugi naĉin neprimjereno ponašanje prema 

graĊanima, pravnim i fiziĉkim licima i drugim strankama u postupku pred organom 

drţavne uprave, 

4. odbijanje davanja podataka ili davanje netaĉnih podataka organima drţavne 

uprave, pravnim i fiziĉkim licima ako je davanje podataka propisano zakonom ili 

propisom donesenim na osnovu zakona, 

5. zloupotreba sluţbenog poloţaja ili prekoraĉenje ovlaštenja, 

6. nezakonito raspolaganje materijalnim sredstvima, 

7. radnje koje ometaju graĊane, pravna lica i druge stranke u ostvarivanju njihovih 

prava i interesa u postupku kod organa drţavne uprave, 

8. odbijanje poslova radnog mjesta na koje je zaposleni rasporeĊen ili odbijanje 

naloga funkcionera koji rukovodi organom drţavne uprave, 

9. neopravdano izostajanje sa posla pet radnih dana u toku deset mjeseci ili 

neopravdano izostajanje s posla tri dana uzastopno, 

10. dolazak na rad u pijanom stanju, uţivanje alkohola ili drugih opojnih sredstava 

koja smanjuju radnu sposobnost u toku radnog vremena. 50 

Za povrede sluţbene duţnosti prema ovom pravilniku se mogu izreći 

slijedeće disciplinske mjere: 

1. pismeni ukor, 

2. udaljenje sa posla u trajanju od dva dana do šest mjeseci, 

3. obustavljanje isplate plate u iznosu od 50%, 


Prema navedenom pravilniku drţavni sluţbenik se suspenduje sa posla u slijedećim 

sluĉajevima: 

1. ako je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak za djelo uĉinjeno u vršenju 

njegovih zadataka i poslova, 

2. ako se drţavni sluţbenik nalazi u pritvoru i 

3. ako je protiv drţavnog sluţbenika pokrenut kriviĉni postupak za teţe kriviĉno 

djelo. 

50 Vidi ĉl. 3 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika RS-a 


28

3.4.4. Disciplinska odgovornost službenika u Brčko Distriktu BiH 

Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH vezano za 

disciplinsu odgovornost sluţbenika, propisuje vrste povreda uz navoĊenje koje 

povrede su lakše a koje teţe, zatim tijela za voĊenje disciplinskog postupka, te 

vrste kazni koje se mogu izreći za povrede sluţbenih duţnosti. 

Prema ovom zakonu, lakše povrede sluţbene duţnosti su: 

1. uĉestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla, 

2. napuštanje radnih prostorija tokom radnog vremena bez odobrenja ili iz 


3. neuredno ĉuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije, 

4. neopravdan izostanak s posla jedan dan, 

5. neobavještavanje nadreĊenog sluţbenika, odnosno nadreĊenog namještenika o 

sprijeĉenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga, 

6. nemaran odnos prema povjerenim vrijednostima. 52 

Kao teţe povrede sluţbene duţnosti u Zakonu o drţavnoj sluţbi Brĉko 

Distrikta BiH nabrajaju se slijedeće: 

1. neizvršavanje, nesavjesno i nepravodobno ili nemarno izvršavanje sluţbenih 

obaveza, 

2. nezakoniti rad ili propuštanje preduzimanja mjera ili radnji na koje je sluţbenik, 

odnosno namještenik ovlašten radi spreĉavanja nezakonitosti, 

3. davanje netaĉnih podataka kojima se utiĉe na donošenje odluka nadleţnih tijela 

ili time nastaju druge štetne posljedice, 

4. zloupotreba poloţaja ili prekoraĉenje ovlaštenja u sluţbi, 

1. odbijanje izvršenja zadataka ako za to ne postoje opravdani razlozi, 

2. neovlaštena upotreba sredstava povjerenih za izvršavanje poslova, 

3. odavanje sluţbene ili druge tajne u vezi s obavljanjem sluţbe, 

4. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez 

prethodnog odobrenja rukovodioca organa uprave, 

5. uĉešće u upravnim i drugim odborima politiĉkih udruţenja, podsticanje ostalih 

sluţbenika ili namještenika da se ukljuĉe u rad politiĉke stranke ili udruţenja, 

izvršavanje instrukcija politiĉkih udruţenja u obavljanju duţnosti u sluţbi i za 

vrijeme radnog vremena, 

6. onemogućavanje graĊana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje 

zahtjeva, ţalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava, 

7. upotreba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u sluţbi, 

8. ponašanje suprotno etiĉkom kodeksu koje nanosi štetu ugleda sluţbe, 

9. nedoliĉan odnos prema strankama i iskazivanje bilo kakvog oblika netrpeljivosti 

prema ljudima, 


29

10. neopravdan izostanak s posla najmanje dva dana uzastopno ili najmanje tri 

dana s prekidima tokom godine, 

11. ponašanje radi kojeg je tri puta izreĉena kazna za lakšu povredu sluţbene 

duţnosti, 

12. sluţbenika, odnosno namještenika ĉini nepodobnim za rad u organima uprave, 

13. druge povrede sluţbene duţnosti koje su kao teţe propisane posebnim 

zakonom. 53 

Prema ovom zakonu o lakšim povredama sluţbene duţnosti i teţim 

povredama navedenim pod taĉkama 1, 3, 5, 6, 12 i 13 u prvom stepenu odluĉuje 

rukovodilac organa uprave, upravni inspektor, odnosno sluţbenik za etiku. 

O ostalim teţim povredama sluţbene duţnosti odluĉuje disciplinska komisija. 

Protiv prvostepene odluke o povredi sluţbene duţnosti nezadovoljna strana moţe 

podnijeti ţalbu apelacionoj komisiji, a protiv drugostepene odluke se moţe 

pokrenuti upravni spor kod Osnovnog suda Brĉko Distrikta BiH. 

Prema odredbi ĉlana 102 ovog zakona, za lakše povrede sluţbene duţnosti 

mogu se izreći sljedeće kazne: 

1. pismena opomena, 

2. pismena opomena s upisom u personalni obrazac sluţbenika, odnosno 

namještenika, 

3. novĉana kazna u visini 10% plaće sluţbenika, odnosno namještenika isplaćene u 

mjesecu kad je kazna izreĉena. 54 

Za teţe povrede sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 

1. novĉana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci u mjeseĉnom iznosu 20% 

ukupne plaće isplaćene sluţbeniku u mjesecu u kojem je kazna izreĉena, 

2. premještaj u niţi nivo platnog razreda u trajanju od šest mjeseci do dvije godine, 

3. zabrana napredovanja u viši nivo platnog razreda u trajanju od dvije godine, 

4. uvjetna kazna prestanka sluţbe ( na rok od jedne godine), 


3.5. Disciplinski postupak u institucijama BiH 

Disciplinski postupak zbog povrede sluţbene duţnosti u institucijama BiH 

se pokreće podnošenjem zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od strane 

rukovoditelja organa drţavne uprave organu nadleţnom za postavljenje sluţbenika. 

Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika u BiH vodi disciplinska komisija 

organa drţavne sluţbe u kojem sluţbenik ima zasnovan sluţbeniĉki radni odnos. 




30

Disciplinsku komisiju saĉinjava pet ĉlanova koje imenuje Agencija za 

drţavnu sluţbu. Zakon nije odredio ko moţe biti ĉlan ove komisije niti ko predlaţe 

ĉlanove disciplinske komisije, osim što je decidno navedeno da ĉlan ne moţe biti 

rukovodilac organ drţavne uprave, odnosno da dva ĉlana komisije moraju biti 

drţavni sluţbenici iz institucije u kojoj radi sluţbenik kome se stavlja na teret 

povreda sluţbene duţnosti. 56 

Disciplinska komisija je duţna u toku postupka pribaviti mišljenje medijatora 

drţavne sluţbe. Protiv prvostepenih odluka disciplinske komisije drţavni sluţbenik 

ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe. 

Postupak zbog lake povrede sluţbene duţnosti vodi se shodno pravilima 

općeg upravnog postupka. U postupku sprovedenom zbog teţe povrede sluţbene 

duţnosti primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojima se ureĊuje kriviĉni 

postupak. 

Postupak zbog povrede sluţbene duţnosti je javan, a u izuzetnim sluĉajevima se 

moţe iskljuĉiti javnost ( potreba ĉuvanja sluţbene tajne). 

Ovaj postupak se mora provesti što prije, a najkasnije 3o dana od dana donošenja 

rješenja o pokretanju postupka. 

Pravosnaţno rješenje o izreĉenoj disciplinskoj mjeri izvršava rukovoditelj organa 

uprave. 

Disciplinska mjera javna pismena opomena izvršava se tako što istu 

rukovoditelj organa drţavne sluţbe objavljuje na oglasnoj tabli organa drţavne 

sluţbe u kojem se taj sluţbenik nalazi u sluţbi. 

Disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto i smjenjivanje s 

poloţaja i duţnosti izvršava se tako da se sluţbenik postavlja na drugo radno 

mjesto u organu uprave za koje ispunjava uvjete struĉne spreme, a moţe se 

postaviti i na radno mjesto za koje je uvjet neposredno niţi stepen školske spreme 

od one koju sluţbenik ima. 

Ako nema takvog radnog mjesta ili sluţbenik odbije ponuĊeni raspored , stavlja se 

na raspolaganje, o ĉemu rješenje donosi rukovoditelj organa uprave. 

Za drţavnu upravu je bolje da se vodi što manje disciplinskih postupaka. 

Po jednom mišljenju za umanjenje rizika i voĊenje što manje disciplinskih 

postupaka u organima uprave, neophodno je da se na konkursima biraju 

najsposobniji, najuspješniji i najodgovorniji. 57 

Pored toga, potrebno je da svi sluţbenici i namještenici znaju svoja prava i 

obaveze iz radnog odnosa i da poznaju odredbe o odgovornosti , da imaju pravilan 

odnos prema radu odnosno sluţbi koju obavljaju i da poznaju kulturu rada. 58 

56 Vidi ĉl. 46 Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH 

57 Dedić, S. - Upravno pravo, Bihać/Sarajevo, 2001.godina, str. 199-201 

58 Dedić, S. - Osnovi nauke o upravljanju, Pravni fakultet Sarajevo, 1986.g, str. 25 

31

Profesori Sead Dedić i Jasminka Gradašĉević-Sijerĉić u svom radu vezano 

za kulturu rada navode da se kultura shvata kao integralni dio preobraţaja 

ireforme drţavne sluţbe i da njen razvoj treba biti shvaćen kao razvoj i reforma 

društva uopće. 

Isto tako, u cilju smanjenja disciplinskih postupaka potrebno je radnike motivirati 

za dobro i disciplinovano ponašanje jer od najranijeg doba kroz vaspitanje i odgoj 

se razvija svijest za odgovorno ponašanje. Ta svijest dolazi od porodice, škole i 

radne sredine. 59 

59 Dedić, S. i Gradašĉević – Sijerĉić, J. – MeĊunarodni radni standardi u radnom zakonodavstvu BiH, Sarajevo, 

2001.g. str. 56 i Bublin, A. - Odgovornost za povrede obaveza iz radnog odnosa, Sarajevo, 2008.g, str. 30 

32

4. MATERIJALNA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U BIH 

Problem odgovornosti za naknadu štete koju prouzrokuju radnici je sloţen i 

delikatan. Materijalna odgovornost zaposlenih regulisana je ne u jednom pravnom 

propisu već u više propisa. Zbog toga se ĉesto mora pribjeći dopunskoj primjeni 

općih pravnih pravila graĊanskog prava o naknadi štete. 

U ovom dijelu rada su prikazane: 1) Temeljne karakteristike i bitni 

elemetni odgovornosti zaposlenih, 2) Osnovne karakteristike suvremenog 

poduzeća, 3) Vrste materijalne odgovornosti zaposlenih, 4) Osnov i uvjeti 

odgovornosti poslodavca, 5) Postupak za naknadu štete u poduzeću, i 

Odgovornost za štetu prouzrokovanu u organu uprave. 

4.1. Temeljne karakteristike odgovornosti zaposlenika 

Da bismo naveli koje su temeljne karakteristike odgovornosti zaposlenika 

potrebno je prethodno da se upoznamo sa time da je prema radnom pravu u BiH 

materijalna odgovornost radnika (zaposlenika i sluţbenika) regulirana u više 

propisa, kao i to da se u graĊanskom pravu pravi razlika izmeĊu dvije vrste 

odgovornosti: ugovorne i deliktne odgovornosti, koje u principu imaju isti pravni 

tretman. 

Temeljne karakteristike odgovornosti zaposlenika obuhvataju: 1) Bitne 

elemente, uvjete i principe materijalne odgovornosti, 2) Materijalnu 

odgovornost zaposlenika, 3) Postojanje štete kao uvjet odgovornosti 

zaposlenika, 4) Postojanje krivice kao uvjet odgovornosti zaposlenika. 

4.1.1. Bitni elementi materijalne odgovornosti 

Bitni elementi i uvjeti materijalne odgovornosti su: 

1. odgovornost osobe koja ima svojstvo zaposlenika odnosno sluţbenika (liĉna 

odgovornost), 

2. odgovornost za štetu koju uĉini zaposlenik (postojanje štete), 

3. postojanje krivice zaposlenika, odnosno sluţbenika za štetu i 

4. da šteta bude priĉinjena poslodavcu, organu uprave ili trećem licu. 60 

Da bi postojala materijalna odgovornost, potrebno je da: 

1. je radnik u radnom odnosu kod poslodavca, 

2. je šteta prouzrokovana na radu ili u vezi sa radom, 

3. postoji uzroĉna veza izmeĊu ponašanja radnika i nastale štete, 

4. je šteta prouzrokovana namjerno ili u krajnje nepaţnje, 

5. je odgovornost utvrĊena u propisanom postupku. 61 

60 Kenović, M. - Radni i stambeni odnosi, Privredna štampa, Sarajevo 1999.g, str. 49 


33

Principi materijalne odgovornosti 

Prema radnom zakonodavstvu BiH kao principi materijalne odgovornosti bi 

se mogli navesti slijedeći: 

1. princip liĉne odgovornosti 

2. princip zajedniĉke odgovornosti i 

3. princip solidarne odgovornosti. 

Prema mišljenju Stanišić Slobodana pravno relevantne ĉinjenice koje ulaze u 

ĉinjeniĉnu osnovu odgovornosti za štetu su : subjekti odgovornosti, štetna 

ĉinjenica, protivpravnost, uzroĉnost, opasnost stvari ili djelatnosti i krivica. 62 

4.1.2. Materijalna odgovornost zaposlenika 

Materijalna odgovornost zaposlenika obuhvata: 

1. materijalnu odgovornost zaposlenika prema poslodavcu i 

2. materijalnu odgovornost za štetu koju je zaposlenik prouzrokovao trećim 

osobama. 63 

Pod pojmom materijalne odgovornosti, tj. odgovornosti za naknadu štete 

podrazumijeva se odgovornost zaposlenika za prouzrokovanu štetu, koju uĉine na 

radu ili u vezi sa radom, obavljanjem poslova i zadataka svog radnog mjesta, i to 

svojom krivicom, bilo da štetu priĉini samom poslodavcu, bilo trećoj osobi. 

Odredbom ĉlana 81 Zakona o radu Federacije BiH propisano je da je 

zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaţnje 

prouzrokuje štetu poslodavcu, duţan istu naknaditi. Istom takvom odredbom 

Zakonom o radnim odnosima i plaćama sluţbenika organa uprave u F BiH (ĉlanom 

103) propisana je odgovornost za sluţbenika. Dakle, odgovornost zaposlenika, 

odnosno sluţbenika za štetu je liĉna jer za štetu odgovara zaposlenik, odnosno 

sluţbenik koji je štetu skrivio. 

Ukoliko je zaposlenik, odnosno sluţbenik prouzrokovao štetu trećem licu, a 

poslodavac, odnosno drţavni organ uprave je naknadio tu štetu, poslodavac , 

odnosno drţavni organ moţe zatraţiti od zaposlenika, odnosno sluţbenika da 

naknadi iznos naknade isplaćene štete trećoj osobi. 

Dakle, prvi bitan element materijalne odgovornosti je da je šteta uĉinjena od 

strane osobe koja ima svojstvo zaposlenika, odnosno sluţbenika. 

62 Stanišić, S. - Prilog raspravi o naknadi nematerijalne štete, Privredna štampa Sarajevo, 2008.g, str. 60 

63 Perlain, J. – Radno pravo, Pravni fakultet u Splitu, Skripta I, Split, 2000.g. str. 61 

34

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio 

štete koji je prouzrokovao. U sluĉajevima kada se ne moţe utvrditi dio štete koji je 

prouzrokovao pojedini zaposlenik, smatra se da su svi zaposlenici podjednako 

odgovorni i štetu naknaĊuju u jednakim dijelovima. 

Poseban sluĉaj je ako više zaposlenika prouzrokuje štetu izvršenjem kriviĉnog 

djela sa umišljajem, kada je predviĊena solidarna odgovornost. To znaĉi da je svaki 

zaposlenik odgovoran za štetu u cjelini, a zaposlenik koji štetu naknadi ima pravo 

da, od ostalih zaposlenika koji su s njim prouzrokovali štetu, traţi odgovarajuću 

naknadu – pravo regresa. 

Za štetu priĉinjenu trećim osobama od strane zaposlenika odgovara 

poslodavac, osim ako dokaţe da je zaposlenik u datim okolnostima postupao kako 

treba. Poslodavac koji je naknadio štetu trećim osobama moţe od zaposlenika 

traţiti pravo regresa. 

4.1.3. Postojanje štete kao uvjet odgovornosti zaposlenika 

Kako se u okviru materijalne odgovornosti zaposlenih ĉesto navodi rijeĉ 

„šteta“ potrebno je navesti definiciju ove rijeĉi. Tako Zakon o obveznim odnosima 

BiH u ĉlanu 155 daje definiciju štete: „ Šteta je umanjenje neĉije imovine (obiĉna 

šteta) i spreĉavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome 

fiziĉkog ili psihiĉkog bola ili straha (nematerijalna šteta).“ Dakle, ovom odredbom 

se objašnjava kako definicija materijalne, tako i nematerijalne štete. 

Sve do 1950.godine nailazimo na veći broj sudskih odluka u kojima se ne 

priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete. Vrhovni sud NR Slovenije u svojoj 

presudi broj 5-50 od 2.2.1950.godine istiĉe da je dozvoljena naknada nematerijalne 

štete i da ona nije u suprotnosti sa domaćim pravnim poretkom. 64 

Rijeĉ odgovornost znaĉi da se za postupke koji nisu u skladu sa 

općeprihvaćenim normama ponašanja mora dati objašnjenje, dakle, drugome 

„poloţiti raĉun“ i snositi odreĊene posljedice društvene osude. 

Odgovornost za štetu ili obaveza naknade štete predstavlja graĊansko-pravni odnos 

u kojem jedna strana ima materijalno-pravno ovlaštenje da od druge strane 

zahtijeva nadoknadu za prouzrokovanu štetu, a druga strana obavezu da nadoknadi 

prouzrokovanu štetu. 

Da bi zaposlenik, odnosno sluţbenik odgovarao za štetu, potreban je i uvjet 

da je šteta nastupila, jer nema odgovornosti ako nema štete. 

64 Petrović , Z. - Osnovna teorijska shvatanja o naknadi nematerijalne štete, Privredna štampa Sarajevo, 2008.g. 

str.15 

35

Šteta treba da je stvarna, što znaĉi da je zaposlenik, odnosno sluţbenik duţan da 

naknadi stvarno priĉinjenu štetu (obiĉna šteta), tj. štetu koja je priĉinjena 

uništavanjem ili oštećenjem vrijednosti koje su efektivno postojale u momentu 

nastupanja štetne radnje, kao i štetu koja bi eventualno mogla da nastupi (buduća 

šteta). 

Analizirajući odredbe Zakona o radu u Federaciji BiH i Zakona o drţavnoj 

sluţbi u Federaciji BiH, te Zakona o namještenicima u F BiH, i to u dijelu 

odgovornosti zaposlenika za priĉinjenu štetu i odgovornosti sluţbenika za štetu, 

moţe se izvesti zakljuĉak da postoji razlika u odgovornosti zaposlenika i 

sluţbenika. 

Naime, odredbom ĉlana 81 Zakona o radu Federacije BiH , odredbom ĉlana ĉlana 

100 Zakon o radu Republike Srpske, te ĉlana 67 Zakona o radu Brĉko Distrikta 

BiH, skoro identiĉno je propisano da je zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom 

namjerno ili iz krajnje nepaţnje prouzrokuje štetu poslodavcu, duţan štetu 

naknaditi. 

Prema ovim zakonima, zaposlenik odgovara za štetu, zbog ĉega se moţe izvesti 

zakljuĉak da odgovara kako za materijalnu, tako i za nematerijalnu. 

MeĊutim, odredbom ĉlana 60 Zakona o drţavnim sluţbenicima u Federaciji 

BiH, kao i ĉlanom 69 Zakona o namještenicima u Federaciji BiH, propisuje se da je 

drţavni sluţbenik, odnosno namještenik duţan naknaditi MATERIJALNU ŠTETU 

koju u vršenju sluţbe uĉini namjerno ili iz krajnje nepaţnje. 

Prema ova dva zakona u Federaciji BiH, drţavni sluţbenik, odnosno namještenik 

odgovara za materijalnu štetu, zbog ĉega se moţe izvesti zakljuĉak da ne odgovara 

i za nematerijalnu štetu. 

Ostali propisi u BiH u dijelu pitanja odgovornosti sluţbenika i namještenika 

za priĉinjenu štetu nemaju ovakve odredbe obzirom da ovi zakoni kao i Zakoni o 

radu propisuju da je drţavni sluţbenik odgovoran za štetu koju je na radu ili u vezi 

sa radom namjerno ili iz krajnje nepaţnje prouzrokovao drţavnom organu, 

pravnom ili fiziĉkom licu. Dakle, ostali propisi u BiH u dijelu odgovornosti 

drţavnih sluţbenika ne preciziraju da su oni odgovorni samo za materijalnu, već 

propisuju samo odgovornost za štetu. 65 

Dakle, u dijelu odgovornosti sluţbenika i namještenika za štetu prema 

Zakonu o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske i Zakonu o drţavnoj 

sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH, sluţbenik, odnosno namještenik ne 

odgovara za nematerijalnu (neimovinsku) štetu, već samo za materijalnu štetu. 

65 Vidi ĉl. 67 Zakona o radu u institucijama BiH, ĉl. 68 Zakona o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske, 

i ĉl. 108 Zakona o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH 

36

4.1.4. Postojanje krivice kao uvjet odgovornosti zaposlenika 

Da bi zaposlenik, odnosno sluţbenik bio odgovoran za štetu, izmeĊu 

njegovog ponašanja i priĉinjene štete mora postojati uzroĉna veza, zatim šteta treba 

da je nastala protupravnom radnjom. 

Osnov odgovornosti zaposlenika, odnosno sluţbenika za prouzrokovanu štetu jeste 

krivica koja se svodi na namjeru da štetu prouzrokuje, ili na njegovu krajnju 

nepaţnju. Iz ovoga se da zakljuĉiti da zaposlenik, odnosno sluţbenik ne odgovara 

za štetu koju prouzrokuje poslodavcu, odnosno organu uprave iz obiĉne nepaţnje. 

Namjera postoji ako je zaposlenik, odnosno sluţbenik bio svjestan štetne 

radnje i kad je htio da nastupi ili kad je bio svjestan da njegova radnja moţe 

prouzrokovati štetne posljedice, pa je pristao na njeno nastupanje. 

Krajnja nepaţnja kao oblik krivnje pretpostavlja ponašanje zaposlenika, 

odnosno sluţbenika koji u svom radu ne primijeni ni onu paţnju koju bi primijenio 

svaki iole paţljiv ĉovjek. 

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, odnosno sluţbenika, svaki 

zaposlenik, odnosno sluţbenik je odgovoran za dio štete koju je prouzrokovao. 

Ako se za svakog zaposlenika odnosno sluţbenika ne moţe utvrditi dio štete koju 

je prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici, odnosno sluţbenici jednako 

odgovorni i štetu naknaĊuju u jednakim dijelovima. 

Zaposlenik, odnosno sluţbenik štetu moţe prouzrokovati kako poslodavcu, 

odnosno organu uprave, tako i trećem licu. 

Za štetu koju zaposlenik, odnosno sluţbenik u radu – na sluţbi ili u vezi sa radom 

prouzrokuje trećem licu, odgovara poslodavac kod kojeg je zaposlenik 

bio na radu, odnosno za sluţbenika Federacija, Kanton ili Općina ĉiji je sluţbenik 

uĉinio štetu, osim ako dokaţe da je zaposlenik, odnosno sluţbenik u datim 

okolnostima postupao onako kako je trebao. 66 

Oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu štete i neposredno od zaposlenika, 

odnosno sluţbenika ako je šteta nastala kriviĉnim djelom uĉinjenim u vršenju 

sluţbe. 

Za razliku od obveznog prava kojim je predviĊeno pravilo da svako lice 

koje drugome prouzrokuje štetu istu treba da naknadi ukoliko ne dokaţe da je šteta 

nastala bez njegove krivice, u radnom pravu zaposlenik, odnosno sluţbenik 

odgovara za štetu samo ukoliko je istu uĉinio u radu odnosno u vezi sa radom 

odnosno u vezi sa sluţbom i ako je istu uĉinio namjerno ili iz krajnje nepaţnje. 67 

66 

Vidi ĉl. 83 Zakona o radu FBiH , ĉl. 95 Zakona o radu RS-a, zatim odredbu ĉl. 170 Zakona o obveznim odnosima 

BiH o odgovornosti zaposlenika na radu 

67 

Vidi ĉl. 81 Zakona o radu FBiH, ĉl. 93 Zakona o radu RS-a, ĉl. 60 Zakona o drţavnoj sluţbi u FBiH, i ĉl. 46 

Zakon o adminsitrativnoj sluţbi u upravi RS-a 

37

U sluĉaju kada zaposlenik nanese štete poslodavcu potrebno je da se aktom 

poslodavca predvidi da se komisijski utvrĊuje postojanje štete, okolnosti pod 

kojim je ona nastala i visina priĉinjene štete. Poslodavac odlukom odluĉuje o 

postojanju štete, krivici zaposlenika za štetu, njegova obaveza da štetu naknadi, 

naĉin o rok naknaĊivanja. 

Ako zaposlenik odbije platiti štetu ili štetu ne naknadi u odreĊenom roku, pokreće 

se sudski postupak. 

Iz ovog se dakle, moţe zakljuĉiti razlika koja se ogleda u tome da u radnom 

pravu zaposlenik, odnosno sluţbenik ne odgovara za štetu ako je istu uĉinio iz 

nehata. 68 

4. 2. Osnovne karakteristike suvremenog poduzeća 

U osnovne karakteristike suvremenog poduzeća vezano za materijalnu 

odgovornost zaposlenika mogle bi se nabrojati, izmeĊu ostalih, i slijedeće: 

1. uz naprednu tehniku manje su mogućnosti nastanka štete zaposlenicima koji 

rukuju mašinama i drugim sredstvima rada, 

2. razni vidovi obuka i prilagoĊavanja radu novim tehniĉkim unapreĊenjima, 

doprinosi smanjenju nastanka šteta, a time i smanjenju sluĉajeva materijalne 

odgovornosti, 

3. uz ĉeste obuke zaposlenika manje su mogućnosti priĉinjavanja šteta trećim 

licima od strane zaposlenika na radu ili u vezi sa radom, što doprinosi 

smanjenju sluĉajeva materijalne odgovornosti zaposlenika. 

Dakle, u suvremenom poduzeću usljed prethodno navedenog, smanjeni su 

sluĉajevi materijalne odgovornosti zaposlenika zbog smanjenih sluĉajeva nastanka 

šteta. 

4.3.Vrste materijalne odgovornosti zaposlenih u Bosni i Hercegovini 

Prije ocjene analize i uvjeta odgovornosti zaposlenika potrebno je navesti 

vrste odgovornosti zaposlenika i to: 1) Neposredna odgovornost zaposlenika, 2) 

Posredna odgovornost zaposlenika , 3) Materijalna odgovornost poslodavca . 

4.3.1. Neposredna odgovornost zaposlenika 

Prema radnom zakonodavstvu u BiH postoje dva aspekta odgovornosti: 

odgovornost zaposlenika prema poslodavcu i odgovornost poslodavca prema 

68 Tajić, H. - Zbornik sudske prakse u BiH u oblasti graĊanskog prava, Privredna štampa, Sarajevo, 2005.g. str. 194- 

221 

38

zaposleniku. MeĊutim, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima postoji i 

odgovornost poslodavca prema trećim osobama. 

U radnom zakonodavstvu BiH je propisano da je zaposlenik duţan 

naknaditi štetu koju na radu (u sluţbi) ili u vezi sa radom (u vezi sa sluţbom) 

namjerno ili krajnjom nepaţnjom nanese poslodavcu odnosno organu uprave u 

kome radi. 

Iz navedenog proizlazi da će za štetu odgovarati: 

1. samo zaposlenik-sluţbenik, tj. lice koje ima to svojstvo , 

2. zaposlenik za obje vrste šteta, a sluţbenik samo za materijalnu štetu, 

3. samo onda ako je šteta priĉinjena na radu (sluţbi) ili u vezi sa radom (sa 

sluţbom), tj. mora da postoji uzroĉna, funkcionalna veza izmeĊu štetne radnje i 

vršenja rada (sluţbe), 

4. ako je zaposlenik odnosno sluţbenik štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje 

nepaţnje, 

5. za štetu koju je zaposlenik odnosno sluţbenik uĉinio neposredno poslodavcu 

(organu) u kome je zaposlen. 69 

Odredbama ĉlanova 67 Zakona o radu u institucijama BiH, ĉlana 81 Zakona 

o radu Federacije BiH , ĉlana 68 Zakona o administrativnoj sluţbi u upravi RS-a, 

ĉlana 67 Zakona o radu Brĉko Distrikta BiH , te ĉlana 108 Zakona o drţavnoj 

sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH, propisano je da je zaposlenik koji 

na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaţnje prouzrokuje ŠTETU 

poslodavcu duţan takvu štetu nadoknaditi. 

S druge strane, u odredbi ĉl. 60 Zakona drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, 

zatim u odredbi ĉlana 93 Zakona o radu RS-a te ĉlana 69 Zakona o 

namještenicima u organima drţavne sluţbe u F BiH, izriĉito je propisano da je 

radnik, sluţbenik, odnosno namještenik duţan naknaditi MATERIJALNU štetu 

koju na radu, u sluţbi ili u vezi sa sluţbom nanese poslodavcu , odnosno u vršenju 

sluţbene duţnosti. 

Dakle, analizirajući ove dvije grupe zakona nalazimo da prva dva zakona ne 

propisuju izriĉito da šteta treba da bude samo materijalna, iz ĉega se moţe izvesti 

zakljuĉak da će zaposlenik, odnosno sluţbenik odgovarati ne samo za materijalnu, 

(imovinsku) već i za nematerijalnu ( neimovinsku) štetu, dok je na drugaĉiji naĉin 

propisano da zaposlenik i sluţbenik po drugoj grupi propisa odgovaraju samo za 

materijalnu štetu, kako je to izriĉito navedeno u navedenim odredbama tih 

zakona. 

Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH nema odredbi o materijalnoj 

odgovornosti. 

69 Vidi ĉl 81 Zakona o radu Federacije BiH, u dijelu odgovornosti zaposlenika 

39

4.3. 2. Posredna odgovornost zaposlenika 

Osnov odgovornosti poslodavca za štetu prouzrokovanu graĊaninu odnosno 

trećim osobama od strane zaposlenika, odnosno sluţbenika moţe se zasnovati na 

dva principa, i to: 

1. principu subjektivne odgovornosti i 

2. principu objektivne odgovornosti odnosno odgovornosti bez krivice. 70 

Kod principa subjektivne odgovornosti zaposlenik će odgovarati za štetu koju 

je naĉinio oštećenom iskljuĉivo svojom krivicom. Kod primjene ovog principa 

zaposlenik neće odgovarati za štetu u sluĉaju da dokaţe da je šteta nastala 

iskljuĉivo krivicom samog štetnika. 

Po principu objektivne odgovornosti, za postojanje obaveze za naknadu štete 

nije bitan uvjet da je šteta nastala krivicom odreĊenog lica, odnosno štetnika. 

Dovoljno je da postoji uzroĉni odnos izmeĊu odreĊene ĉinjenice iz koje je za drugo 

lice nastalo protupravno oštećenje, a da postoji obaveza za naknadu štete. 71 

Po ovom principu oštećeno lice se potpuno oslobaĊa tereta dokazivanja krivice s 

tim da jedino treba da dokaţe ĉinjenicu postojanja štete i njenu visinu, uzroĉnu 

vezu izmeĊu štetne radnje i nastale štete i lica koje je odgovorno za ovu štetu 

(štetnika). 

Ovaj princip je svoju primjenu našao u odgovornosti za štetu priĉinjenu od opasne 

stvari ili opasne djelatnosti. 

Na pitanje koji je osnov odgovornosti usvojen u našem radnom 

zakonodavstvu moţemo dati odgovor ukoliko se objasni pitanje odgovornosti 

poslodavca po osnovu imaoca opasne stvari, kako je to regulirano ĉlanom 174 

Zakona o obveznim odnosima BiH. 72 

Svaki poslodavac (fiziĉka ili pravna osoba) odgovara za štetu koju je 

zaposlenik, odnosno sluţbenik uzrokovao na radu ( obavljanje redovnih poslova, 

zadataka ili funkcija radnog mjesta ili poslova i zadataka po posebnom nalogu 

poslodavca) ili u vezi sa radom ( obavljanje poslova koji su usko povezani s 

redovnim poslovima radnog mjesta) trećim osobama, ukljuĉujući i ostale 

zaposlenike kod poslodavca. Dakle, poslodavac odgovara za svu 

materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpjela treća osoba. Poslodavac se moţe 

osloboditi odgovornosti ako dokaţe da je zaposlenik postupao kako je trebao. To 

znaĉi da mora dokazati da je zaposlenik pri obavljanju poslova upotrijebio paţnju 

koja se od njega oĉekuje, a budući da je rijeĉ o obavljanju profesionalnih poslova, 

70 Dedić, S. i Deković, M. – Osnovi radnog prava, Studentska štamparija, Sarajevo, 1999.g. str. 69 

71 Baltić, A. i Despotović, M. - Radni odnosi u Jugoslaviji, Savremena administracija, Beograd, 1979.g., str. 85 

72 Srdić i Tatić, D. - Obligacioni ugovori, II izdanje, Nova prosvjeta, Beograd, 1986.g. str. 125 

40

zaposlenik mora postupati s povećanom paţnjom, prema pravilima struke i 

obiĉajima, dakle, s paţnjom dobrog struĉnjaka. 

Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, odgovornost za štetu je 

obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana duţna popraviti prouzroĉenu štetu 

drugoj, a druga je strana ovlaštena zahtijevati to popravljanje. 73 

Isto tako Zakon o obveznim odnosima je propisao da za štetu koju zaposlenik na 

radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojeg 

je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaţe da su postojali 

razlozi koji iskljuĉuju odgovornost zaposlenika. 74 

Štetna radnja zaposlenika ne mora se sastojati samo u izvršavanju neke 

izriĉite radne duţnosti, već je dovoljno da se radi o obavljanju bilo koje aktivnosti 

zaposlenika koja se moţe povezati s radom kojeg zaposlenik obavlja u sklopu 

njegova svojstva kao zaposlenika poslodavcu koji se pojavljuje kao osoba koja je 

odgovorna nadoknaditi štetu. 

Odgovornost za štetu na strani poslodavca postojat će ako izmeĊu 

poslodavaca i zaposlenika postoji pravno-relevantna veza, dakle, ugovor o radu ili 

ugovor o djelu, da je šteta poĉinjena radnjom zaposlenika koja mora biti u vezi sa 

radom ili na radu, te da ne postoje razlozi koji iskljuĉuju odgovornost zaposlenika. 

Ukoliko se dokaţe da je šteta nastala bez krivnje zaposlenika, nema odgovornosti 

poslodavca. Teret dokaza o nepostojanju krivnje zaposlenika leţi na poslodavcu. 

No, ukoliko je zaposlenik štetu prouzroĉio namjerno ili iz krajnje nepaţnje, 

poslodavac ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja 

štete. 75 

Zakon o radu Federacije BiH nema odredbe o odgovornosti poslodavca za 

štetu koju je trećim licima prouzrokovao zaposlenik, već je ovim zakonom samo 

predviĊeno pravo regresa prema zaposleniku koji na radu ili u vezi sa radom 

namjerno ili iz krajnje nepaţnje prouzrokuje štetu trećim licima, a štetu je naknadio 

poslodavac. 

Dakle, u sluĉaju odgovornosti poslodavca za štetu moraju biti ispunjena tri uvjeta: 

1. da je zaposlenik na radu ili u vezi sa radom prouzrokovao štetu, 

2. da je zaposlenik štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepaţnje, 

3. da je poslodavac naknadio štetu trećem licu. 

BiH, entiteti, kantoni ili općine imaju pravo regresa prema sluţbeniku koji je 

uĉinio štetu, i to u visini iznosa koji je isplaćen trećim licima na ime naknade štete. 

73 

Tajić, H. i Simović, V.- Zakon o obligacionim odnosima, prva knjiga, izbor sudskih odluka, Privredna štampa 

Sarajevo, 2006.g. str. 147 

74 

Ibidem, str. 150 

75 

Tajić, H. i Simović, V. – Zakon o olbigacionom odnosima, druga knjiga, izbor sudskih odluka, Privredna štampa 

Sarajevo, 2006.g. str. 347 

41

Istim zakonom je propisan i izuzetak kada oštećeni ima pravo da i neposredno od 

sluţbenika zahtijeva naknadu štete, i to samo ako je šteta nastala kriviĉnim djelom 

uĉinjenim u vršenju sluţbe. 

Analizirajući odredbe navedenih zakona, nalazimo da Zakon o radu 

Federacije BiH regulira samo pravni odnos izmeĊu poslodavca i zaposlenika koji je 

štetu prouzrokovao trećem licu – pravo regresa koje poslodavac ima prema 

zaposleniku za isplaćenu naknadu štete, dok ostali propisi u ovim sluĉajevima 

polaze od principa objektivne odgovornosti. 

Da je u radnom zakonodavstvu BiH primijenjen princip objektivne 

odgovornosti govore nam i odredbe Zakona o obveznim odnosima BiH po kojima 

za štetu koju radnik ( ĉitaj: zaposlenik) u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje 

trećem licu, odgovara poslodavac kod kojeg je zaposlenik radio u trenutku 

prouzrokovanja štete, osim ako dokaţe da je zaposlenik u datim okolnostima 

postupao onako kako je trebao. 76 

4. 3.3. Materijalna odgovornost poslodavca 

Pored neposredne i posredne odgovornosti u radnom pravu BiH postoje i 

posebne vrste odgovornosti koje moţemo izvući iz odgovornosti poslodavca , 

odnosno drţavnog organa uprave prema zaposleniku, odnosno sluţbeniku za štetu 

koju on trpi na radu odnosno na sluţbi kao i odgovornost poslodavca zbog 

odgovornosti njegovih tijela odnosno organa . 77 

Ako zaposlenik, odnosno sluţbenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, 

ima pravo da od poslodavca zahtijeva naknadu štete po općim naĉelima 

odgovornosti za štetu. 

U ovom sluĉaju se radi o šteti koju zaposlenik, odnosno sluţbenik pretrpi za 

vrijeme redovnog obavljanja poslova na koje je rasporeĊen kao i prilikom 

izvršavanja vanrednih poslova kod poslodavca ili izvan njega ( npr. za vrijeme 

sluţbenog puta, kao i u sluĉaju dolaska na posao ili odlaska sa posla), kao i o šteti 

koju zaposlenik na radu ili u vezi sa radom nanese trećim osobama. 

Svaki poslodavac (pravna ili fiziĉka osoba) odgovara za štetu koju je 

zaposlenik uzrokovao na radu ili u vezi sa radom. Poslodavac odgovara za svu 

materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpjela treća osoba. To znaĉi da mora 

dokazati da je zaposlenik pri obavljanju poslova upotrijebio paţnju koja se od 

njega oĉekuje, a budući da je rijeĉ o obavljanju profesionalnih poslova, zaposlenik 

mora postupati s povećanom paţnjom, prema pravilima struke i obiĉajima, dakle, s 

76 Ibidem, st. 1 ĉl. 170 Zakona o obveznim odnosima BiH 


42

paţnjom dobrog struĉnjaka. 78 

Poslodavac za štetu moţe odgovarati i po pravilima o objektivnoj 

odgovornosti ako je šteta nastala od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Oštećenik 

moţe naknadu štete zahtijevati neposredno od zaposlenika samo ako dokaţe da je 

on štetu uĉinio namjerno. Odgovornost zaposlenika ne oslobaĊa poslodavca od 

odgovornosti. Poslodavac koji je naknadio štetu trećemu ima pravo od zaposlenika 

zahtijevati naknadu plaćenog iznosa ako dokaţe da je zaposlenik štetu naĉinio 

namjerno ili krajnjom nepaţnjom. 

Pored navedenog, postoji i odgovornost pravne osobe za postupke svojih 

tijela i organa. Za svu štetu koju trećim pravnim ili fiziĉkim osobama naĉine njena 

kolegijalna ili individualna tijela u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih 

funkcija odgovara pravna osoba tog organa. U ovom sluĉaju pravna osoba izraţava 

volju preko svojih tijela ili organa koji nisu poseban pravni subjekt, tako da se u 

ovom sluĉaju ne radi o odgovornsoti za drugoga, već o odgovornosti za svoje 

radnje. U ovakvom sluĉaju pravna osoba se moţe osloboditi odgovornosti ako 

dokaţe nepostojanje krivnje za nastalu štetu. 

MeĊutim, moţe se zakljuĉiti da se u ovom sluĉaju radi o odgovornosti za drugoga 

obzirom da je Zakonom o obveznim odnosima propisano da pravna osoba koja je 

trećemu naknadila štetu ima pravo zahtijevati regres od osobe koja obavlja 

funkciju u tijelu, odnosno organu ako je štetu naĉinio namjerno ili krajnjom 

nepaţnjom. 

Iako u Zakonu o obveznim odnosima postoje odredbe o mogućoj neposrednoj 

odgovornosti osobe koja obavlja funkciju tijela pravne osobe, ipak se moţe 

zakljuĉiti da se primjenjuju opća pravila o odgovornosti, tj. da osoba koja obavlja 

funkciju tijela moţe izravno odgovarati za štetu pored pravne osobe, ako posebnim 

zakonom nije drukĉije odreĊeno. 

Pravna osoba ima punu deliktnu sposobnost i odgovara za svoje protivpravne 

radnje, a moţe ih izvršiti samo postupcima svojih tijela koja izraţavaju njezinu 

volju. 

Ukoliko se zaposlenik i poslodavac ne sporazumiju o naknadi štete, zaposlenik 

ima pravo da naknadu štete ostvari putem suda. 

Opća naĉela o odgovornosti za štetu po kojima se postupa u sluĉaju da zaposlenik 

pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, sadrţana su u Zakonu o obveznim 

odnosima BiH. 

U vezi nematerijalne štete dosadašnja sudska praksa ĉvrsto stoji na stanovištu 

da postoji odgovornost za nematerijalnu štetu samo onda kada štetni dogaĊaj 

prouzrokuje štetu. Nije dovoljna samo povreda inaĉe pravno zaštićenog 

nematerijalnog dobra. Na primjer, nije nastupila pravno – relevantna nematerijalna 

šteta za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja ţivotne aktivnosti, ako 


43

povrijeĊeni u štetnom dogaĊaju nije bio tako teško tjelesno povrijeĊen da sve do 

tada, zbog uništenih moţdanih centara, nije svjestan svog stanja, ne osjeća patnje ni 

bolove. 

Poslodavac odgovara za štetu nastalu zaposleniku na radu ili u vezi sa 

radom, zatim za štetu koju zaposlenik priĉini trećoj osobi i za štetu koja nastane 

usljed bavljenja opasnom djelatnošću ili upotrebe opasnih stvari. 79 

Zakon o zaštiti na radu definiše da se mjestom rada i radnim okolišem 

smatraju sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca 

na kojima se radnici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u toku rada, te 

propisuje da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu povredom na radu, 

profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po naĉelima objektivne 

odgovornosti odnosno uzroĉnosti, a prema općim propisima obveznog prava. 

Dakle, za ovakvu štetu poslodavac odgovara radniku bez obzira na krivicu, a moţe 

se osloboditi ako je šteta nastala iskljuĉivom radnjom radnika koju poslodavac nije 

mogao predvidjeti i ĉije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. 

U sluĉaju odgovornosti za nematerijalnu štetu, znaĉajno je napomenuti da se 

ista prema Zakonu o obveznim odnosima manifestuje u obliku: 

1. fiziĉkih bolova, 

2. duševnih bolova, 

3. straha. 

Duševni bolovi koje zakonodavac priznaje kao vidove nematerijalne štete mogu 

nastati iz razloga koje Zakona o obveznim odnosima predviĊa, i to: 

1. zbog umanjenja ţivotne aktivnosti, 

2. zbog naruţenosti, 

3. zbog smrti bliske osobe, 

4. zbog naroĉito teškog invaliditeta neke osobe, 

5. zbog povrede ugleda, 

6. zbog povrede ĉasti, 

7. zbog povrede slobode, 

8. zbog povrede prava liĉnosti. 80 

Zastarjelošću prestaje pravo potraţivanja naknade ove štete. Ona nastupa po 

proteku zakonom odreĊenog vremena u kome je povjerilac ove naknade mogao 

zahtijevati ispunjenje obaveze naknade ove štete. Pravo zahtijevati naknadu ove 

štete prestaje zastarjelošću protekom roka od tri godine raĉunajući od dana kada je 

oštećeni saznao za štetu i za lice koje je uĉinilo štetu (subjektivni rok). 


80 Ibidem, ĉl. 200-202 

44

4.4. Osnov i uvjeti odgovornosti poslodavca 

Na pitanje postoji li odgovornost poslodavca i da li njegova odgovornost 

moţe doprinijeti povećanju efikasnosti poslovanja, moglo bi se odgovoriti da ona 

postoji prema našem zakonodavstvu, i to po osnovu krivice (subjektivna 

odgovornost), i po osnovu rizika (objektivna odgovornost). 

MeĊutim, postoje i razlozi iskljuĉivanja odgovornosti. Prema Zakonu o 

obveznim odnosima u BiH postoje tri razloga za iskljuĉenje odgovornosti: 

1. ukoliko postoji iskljuĉiva krivica oštećenog, 

2. ukoliko postoji iskljuĉiva krivica trećeg lica i 

3. u sluĉaju više sile. 81 

Navedeni razlozi se odnose na odgovornost za štetu od opasnih stvari ili opasnih 

djelatnosti. U svim navedenim sluĉajevima, da bi se iskljuĉila odgovornost 

poslodavca, isti mora dokazivati da postoji jedan od navedenih razloga , obzirom 

da se krivica poslodavca pretpostavlja. 

Poslodavac, odnosno drţavni organ uprave za štetu odgovaraju prema 

trećim licima pod slijedećim uvjetima: 

1. da je šteta priĉinjena, 

2. da je šteta koja je nastupila stvarna, 

3. da je šteta uĉinjena od strane zaposlenika odnosno sluţbenika koji je bio 

na radu (u sluţbi) kod istog u momentu uĉinjene štete, 

4. da je zaposlenik, odnosno sluţbenik štetu uĉinio na radu ili u vezi sa radom 

( u sluţbi), svojim radom, odnosno svojim nezakonitim ili nepravilnim 

radom, odnosno u vršenju sluţbe , 

5. ako zaposlenik, odnosno sluţbenik u datim okolnostima nije postupao onako 

kako je trebalo. 

Iz navedenih uvjeta proizlazi da poslodavac, odnosno drţavni organ uprave neće 

odgovarati za štetu ako štetna radnja zaposlenika, odnosno sluţbenika nema 

nikakvu vezu sa vršenjem njegovog rada, odnosno sluţbe. 

Poslodavac, odnosno drţavni organ uprave neće odgovarati ni u sluĉaju kad 

je šteta priĉinjena trećem licu usljed više sile, zatim ako je šteta nastala krivicom 

oštećenog – trećeg lica, i kad je šteta uĉinjena trećem licu od strane trećeg lica. 82 

Pored navedenih sluĉajeva u kojima poslodavac, odnosno drţavni organ 

uprave moţe izbjeći odgovornost za štetu uĉinjenu trećem licu postavlja se pitanje 

da li postoji odgovornost istih u sluĉaju kada je radnja izvršena prekoraĉenjem 

nadleţnosti. U odgovoru na ovo pitanje postoje razliĉita shvatanja. 

81 Ibidem, ĉl. 175 i 177 45 

82 Ibidem, st. 2 ĉl. 177

Prema shvatanju jednih nauĉnika za štete prouzrokovane prekoraĉenjem 

ovlaštenja od strane sluţbenika, drţavni organ odgovara dok prem shvatanju drugih 

nauĉnika drţavni organ ne odgovara za štete prouzrokovane prekoraĉenjem 

ovlaštenja od strane sluţbenika, jer u tom sluĉaju sluţbenik ne postupa kao 

sluţbeno lice, već kao obiĉan graĊanin, te da je on (sluţbenik) odgovoran za štetu. 

Štetna radnja zaposlenika ne mora se sastojati samo u izvršavanju neke izriĉite 

radne duţnosti, već je dovoljno da se radi o obavljanju bilo koje aktivnosti 

zaposlenika koja se moţe povezati s radom kojeg zaposlenik obavlja, u sklopu 

njegova svojstva kao zaposlenika, poslodavca koji se pojavljuje kao osoba koja je 

odgovorna nadoknaditi štetu. 83 

Odgovornost za štetu na strani poslodavca postojat će ako izmeĊu poslodavca 

i zaposlenika postoji pravno-relevantna veza, dakle ugovor o radu ili ugovor o 

djelu, da je šteta poĉinjena radnjom zaposlenika koja mora biti u svezi s radom ili 

na radu, te da ne postoje razlozi koji iskljuĉuju odgovornost zaposlenika. Ukoliko 

se dokaţe da je šteta nastala bez krivnje zaposlenika, nema ni odgovornosti 

poslodavca. Teret dokaza o nepostojanju krivnje zaposlenika leţi na poslodavcu. 

No, ukoliko je zaposlenik štetu prouzroĉio namjerno ili iz krajnje nepaţnje, 

poslodavac ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja 

štete. Ovo pravo poslodavcu zastarijeva u roku od šest mjeseci od kada je šteta 

popravljena, odnosno od trenutka kada je poslodavac štetu stvarno nadoknadio. 84 

Materijalna odgovornost poslodavca moţe biti iskljuĉena u sluĉajevima: 

1. ako je zaposlenik postupao u nuţnoj odbrani, 

2. ako je zaposlenik postupao u krajnjoj nuţdi, 

3. ako postoji iskljuĉiva krivica oštećenog, 

4. ukoliko je šteta nastala u sluĉaju dozvoljene samopomoći, 

5. ako je šteta nastala u sluĉaju više sile. 85 

4. 5. Postupak za naknadu štete u poduzeću 

Da bi se objasnio postupak za naknadu štete u poduzeću potrebno je 

prethodno upoznati se o : 1) organima za voĎenje postupka za naknadu štete u 

poduzeću, i 2) postupku za naknadu štete u paušalnom iznosu u poduzeću. 

83 

Deković, M. - Radni i stambeni odnosi II izdanje, NIP Privredna štampa Sarajevo, 1997.g str. 87 

84 

Ibidem, st. 3 ĉl. 172 

85 

Kenović, M. i Dedić, S. - Osnovi radnog prava, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Privredna štampa 

Sarajevo, 1999, str. 440 

46

4.5.1. Organi za voĎenje postupka za naknadu štete u poduzećima 

U Federaciji BiH je zakonom propisan postupak za naknadu štete dok je 

Republika Srpska pored zakona donijela i Pravilnik o utvrĊivanju naknade štete. 

Postupak za naknadu štete se, po pravilu, pokreće pismenim zahtjevom direktora ili 

drugog rukovodnog radnika u poduzeću. 

Ako se postupak pokreće pismenim zahtjevom direktora isti se dostavlja posebno 

imenovanoj komisiji koja je prije donošenja odluke o naknadi štete duţna saslušati 

zaposlenika , odnosno zatraţiti od istih da se pismeno izjasni o izvještaju komisije 

koja je utvrdila štetu. 

Ukoliko zaposlenik izjavi da prihvata odgovornost, te da će štetu da naknadi 

zaposlenik će sa poslodavcem zakljuĉiti pismeni sporazum o plaćanju cjelokupne 

štete odjednom ili u ratama (obrocima). 

Zakon o radu Federacije BiH ne predviĊa neki poseban postupak za 

ostvarivanje prava trećeg lica na naknadu štete koju bi prouzrokovao zaposlenik a 

za koju štetu odgovara poslodavac . 

Stoga je trećim licima ostavljeno pravo da svoj zahtjev za naknadu štete ostvaruju 

po općim pravilima o odgovornosti, što znaĉi da mogu odmah neposredno tuţiti 

nadleţnom sudu poslodavca a bez obaveze da se prethodno obraća poslodavcu, 

odnosno poduzeću . 

Postojanje štete i okolnosti pod kojima je ona nastala, njenu visinu i tko je 

štetu prouzrokovao utvrĊuje nadleţni organ poslodavca, odnosno komisija koju 

rješenjem obrazuje direktor poduzeća. 

Analizirajući odredbe Zakona o radu FBiH, u dijelu materijalne odgovornosti 

moţemo uoĉiti da nije u cjelosti propisan postupak za naknadu štete jer nije 

propisano tko će utvrĊivati postojanje štete, visinu štete i koji će organ donositi 

odluku o naknadi štete. Ovim zakonom je ostavljeno da ta pitanja regulira 

poslodavac općim aktima, odnosno pravilnikom. 

MeĊutim, za razliku od prethodno navedenih zakona o radu, Zakon o 

drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, Zakon o administrativnoj sluţbi u upravi 

Republike Srpske i Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta 

BiH, te Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika 

Republike Srpske, detaljnije su propisali odredbe o materijalnoj odgovornosti 

drţavnih sluţbenika. 86 

Kada je u pitanju uspostava preĊašnjeg stanja u entitetskim zakonima o radu 

nema odredbi koje regulišu ova pitanja, dok je ta pitanja regulisao jedino Zakon o 

drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH kojim je navedeno da se 

86 Vidi ĉl. 74 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika Republike Srpske 

47

sluţbeniku moţe dozvoliti da se naknada štete nadoknadi uspostavom prijašnjeg 

stanja (reparacija štete). 87 

MeĊutim, kako su ova pitanja regulirana općim pravilima Zakona o obveznim 

odnosima BiH, smatramo da se u odreĊenim sluĉajevima i zaposlenicima moţe 

dozvoliti neposredna reparacija štete. 

Ukoliko zaposlenik, odnosno sluţbenik odbije da naknadi štetu, odnosno ako štetu 

ne namiri u roku utvrĊenom odlukom o naknadi štete, protiv istog se pokreće 

postupak za naknadu štete pred nadleţnim sudom. 88 

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno odlukom o naknadi 

štete mogu se utvrditi uvjeti i naĉini smanjenja ili oslobaĊanja zaposlenika, 

odnosno sluţbenika od obaveze naknade štete. 

Isto tako i na zahtjev zaposlenika, odnosno sluţbenika, iz opravdanih razloga, 

moţe se u cjelosti ili djelimiĉno isti osloboditi od obaveze naknade štete. 

Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH je išao šire u 

ovom dijelu obzirom da je propisao da će sluţbenik biti osloboĊen u cjelosti od 

odgovornosti za štetu, i to u sluĉaju ako je do štete došlo postupanjem sluţbenika 

po nalogu nadleţnog nadreĊenog sluţbenika, te ukoliko je sluţbenik koji je naĉinio 

štetu prethodno pismeno upozorio nadreĊenog da će izvršenjem naloga nastati ili 

da bi mogla nastati šteta. 89 

4. 5. 2. Postupak za naknadu štete u paušalnom iznosu u poduzeću 

Ukoliko se naknada štete ne moţe utvrditi u taĉnom iznosu ili bi 

utvrĊivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim 

ugovorom i pravilnikom o radu se moţe predvidjeti da se visina naknade štete u 

takvim sluĉajevima utvrĊuje u paušalnom iznosu uz propisivanje naĉina 

utvrĊivanja paušalnog iznosa štete i organa koji bi tu visinu štete utvrĊivao. 

Ukoliko bi prouzrokovana šteta bila mnogo veća od utvrĊenog paušalnog iznosa 

naknade štete, poslodavcu je ostavljeno pravo da, putem redovnog suda a po 

općim principima odgovornosti za štetu, zahtijeva naknadu u visini stvarno 

prouzrokovane štete. 

4. 6. Odgovornost za štetu prouzrokovanu organu uprave 

Pored odgovornosti za štetu prouzrokovanu u poduzeću postoji i odgovornost 

za štetu prouzrokovanu organu uprave . U ovom dijelu rada su iznesene: 


88 Baltić, A. – Radni odnosi u Jugoslaviji, Savremena administracija, Beograd, 1979, str. 243 


48

1) Odgovornosti službenika za pričinjenu štetu, i 2) Postupak za naknadu 

štete u organima uprave. 

4.6.1. Odgovornost službenika za pričinjenu štetu 

Materijalna odgovornost za štetu koju sluţbenik prouzrokuje pri obavljanju 

poslova i zadataka svoga radnog mjesta, postupajući namjerno ili iz krajnje 

nepaţnje , regulirana je Zakonom o radu u institucijama BiH, Zakonom o drţavnoj 

sluţbi u Federaciji BiH, Zakonom o administrativnoj sluţbi u upravi Republike 

Srpske, Zakonom o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH i 

Zakonom o namještenicima u organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH, a pod 

uvjetom da je sluţbenik, odnosno namještenik štetu prouzrokovao namjerno ili iz 

krajnje nepaţnje. 90 

Iz navedenog zakljuĉujemo da sluţbenik ne odgovara za štetu priĉinjenu iz obiĉne 

nepaţnje. 

Ova odgovornost predstavlja imovinsko pravnu sankciju za imovinsko pravni 

delikt, a sankcija se ostvaruje u vansudskom postupku ako postoji pristanak 

sluţbenika, odnosno u sudskom postupku ako sluţbenik odbije da naknadi štetu 

utvrĊenu odlukom. 

Sluţbenik je štetu prouzrokovao namjerno ako je potpuno shvatio i predvidio 

nastupe ili ako je potpuno svjestan da radnja koju poduzima, odnosno propušta, 

moţe prouzrokovati štetne posljedice i pristaje na takve posljedice. 

Ova odgovornost se uvjetuje, dakle, subjektivnim odnosom sluţbenika prema šteti 

koju je uĉinio. 

Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH ne sadrţi odredbe kojim bi bilo 

regulirano pitanje vezano za štetu koju zajedniĉki prouzrokuje više sluţbenika. 

MeĊutim, kako su ova pitanja regulirana Zakonom o obveznim odnosima 

BiH , to se u odnosu na ova pitanja imaju za sluţbenike primijeniti te odredbe. 91 

Prema navedenim odredbama proizlazi to da, ukoliko više sluţbenika prouzrokuje 

štetu, svaki sluţbenik je odgovoran za dio štete koju je prouzrokovao. 

Ukoliko se za svakog sluţbenika ne moţe utvrditi dio štete koju je prouzrokovao, 

smatra se da su svi sluţbenici jednako odgovorni, te štetu nadoknaĊuju u jednakim 

dijelovima. 

Ako je više sluţbenika štetu prouzrokovalo izvršenjem kriviĉnog djela sa 

umišljajem, za štetu odgovaraju svi sluţbenici solidarno. 

90 Vidi odredbu ĉl. 67 Zakona o radu u institucijama BiH, ĉl. 60. Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, ĉl. 68 

Zakona o administrativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske, ĉl. 68 Zakona o namještenicima u organima drţavne 

sluţbe u F BiH, i ĉl. 108 Zakona o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH 

91 Vidi ĉl. 60 Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH 

49

Sluţbenik moţe prouzrokovati materijalnu štetu i krajnjom nepaţnjom, i to u 

sluĉaju ako sluţbenik propusti onaj stepen paţnje koji je primjeren svakom 

opreznom, smotrenom i paţljivom ĉovjeku. 92 

U Federaciji BiH je pravilo da Federacija BiH, kanton, grad ili općina 

naknaĊuju štetu koju njihov sluţbenik nanese graĊaninu, poduzeću i drugoj pravnoj 

osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju sluţbe. 

Organu drţavne vlasti pripada regresno pravo koje se ogleda u njihovom pravu da 

traţe od sluţbenika naknadu iznosa koji je isplaćen na ime naknade štete koju je 

sluţbenik prouzrokovao trećoj osobi. 

4.6.2. Postupak za naknadu štete u organu uprave 

Postojanje štete, njenu visinu i okolnosti pod kojim je šteta prouzrokovana 

utvrĊuje komisija koju rješenjem obrazuje rukovoditelj organa uprave, odnosno 

sluţbe. 93 

Kako u navedenoj odredbi nije precizno navedeno koja sva lica mogu biti u toj 

komisiji, moţe se izvesti zakljuĉak da ĉlanovi te komisije mogu biti sluţbenici 

organa uprave kao i lica izvan organa uprave u sluĉaju da je potrebna posebna 

specijalnost za utvrĊivanje visine štete i okolnosti pod kojim je nastala. 

Zadatak ove komisije bi bio da utvrdi 94 

1. da li uopće postoji šteta, 

2. da li postoji namjera ili krajnja nepaţnja u pogledu uĉinjene štete, 

3. okolnosti pod kojim je šteta nastala i da utvrdi 

4. visinu štete. 

Navedena komisija je duţna u toku svog postupka saslušati sluţbenika ili od istog 

zatraţiti pismeno izjašnjene o saĉinjenom izvještaju o utvrĊenoj visini štete. Na 

osnovu izvještaja komisije rukovoditelj organa uprave donosi rješenje o naknadi 

štete kojim ujedno utvrĊuje visinu štete, rok i naĉin isplate štete. 

Iz navedenog se da zakljuĉiti da rukovoditelj organa uprave prilikom donošenja 

rješenja o naknadi štete vodi odreĊenu vrstu postupka. 

Analizirajući odredbu ĉlana 60 Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, 

moţemo zakljuĉiti da se šteta koju sluţbenik uĉini organu uprave moţe naplatiti u 

vansudskom postupku samo ako sluţbenik na to pristane. 

Ako sluţbenik odbije da naknadi štetu utvrĊenu rješenjem rukovoditelja organa 

uprave, odnosno rješenjem komisije za štete, postupak za naknadu štete pokreće se 

pred nadleţnim sudom. 

92 

Denković, D.- Naknada štete prouzrokovane zakonitim radnjama javnih sluţbenika, Anali Pravnog fakulteta u 

Beogradu broj 2-3/61, 1961.str. 231. 

93 

Vidi st. 3 ĉlan 53 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika Republike Srpske. 

94 

Baltić, A. - Materijalna odgovornost radnika i sluţbenika za štetu uĉinjenu neposredno organizaciji, Socijalna 

politika, br. 7-8/64, str. 788 

50

Iz ovoga proizlazi da se ne moţe vršiti prinudna obustava dijela plate niti ostalih 

primanja sluţbenika na osnovu rješenja o naknadi štete koje je donio rukovoditelj 

organa uprave ako radnik na to ne pristane . 95 

Iz navedenih propisa u dijelu odgovornosti za materijalnu štetu proizlazi 

mogućnost da se sluţbeniku na njegov zahtjev dozvoli da štetu nadoknadi 

uspostavom prijašnjeg stanja o njegovom trošku i u odreĊenom roku ako je šteta 

nastala na stvari. 

U ovom sluĉaju sluţbeniku je dat povoljniji poloţaj jer mu se omogućuje da štetu 

otkloni sam, a moţe za to angaţovati i nekog drugog. 

U izvjesnim situacijama to je za sluţbenika povoljnije nego da štetu plati. 

Ranijim odredbama Zakona o radnim odnosima i plaćama sluţbenika organa 

uprave Federacije BiH bila je propisana mogućnost djelomiĉnog ili potpunog 

oslobaĊanja sluţbenika od obaveze naknade štete na njegov zahtjev, ali iz 

opravdanih razloga. 96 

Dakle, bez obzira na to što je sluţbenik štetu prouzrokovao namjerno ili iz 

krajnje nepaţnje, on iz opravdanih razloga moţe biti djelomiĉno ili potpuno 

osloboĊen od odgovornosti za tu štetu. 

Iako u ovom zakonu nije bilo navedeno koji su to opravdani razlozi , isti su , 

pored ostalih, mogli biti slijedeći: 

1. nepovoljne materijalne prilike sluţbenika i njegove porodice, 

2. raniji savjestan i primjeran rad sluţbenika, 

3. primjeran odnos sluţbenika prema drţavnoj imovini. 97 

Analizom Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH i Pravilnika o disciplinskoj i 

materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika Republike Srpske da se zakljuĉiti 

da drţavni organ ima pravo zatraţiti od sluţbenika naknadu iznosa koji je isplaćen 

na ime naknade štete koju je sluţbenik uĉinio trećoj osobi. 98 

Ukoliko drţavni sluţbenik odbije da organu drţavne uprave naknadi utvrĊenu ili 

trećoj osobi isplaćenu štetu, organ drţavne uprave moţe pokrenuti postupak za 

naknadu štete pred nadleţnim sudom. 99 

Bitan preduvjet za postojanje obaveze entiteta, kantona ili općine , predstavlja 

samo nezakonitost ili nepravilnost u vršenju sluţbe. 

95 

Jovanović, I. - Regresna odgovornost za štetu licu u radnom odnosu, „Arhiv“ broj 3-4/65, Beograd ,1965, str. 251 

96 

Na osnovu ĉl. 80 Zakona o namještenicima u organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH danom stupanja na snagu 

ovog zakona tj. dana 16.8.2005.godine je prestao da vaţi Zakon o radnim odnosima i platama sluţbenika u 

organima uprave u Federaciji BiH (Sl. novine F BiH broj 13/98). 

97 

Đukić, A. - Radni odnosi u radnim zajendicama drţavnih organa, NIO Sl.list SRBiH, Sarajevo, 1983.g.str. 35 

98 

Vidi ĉl. 60 st 4 Zakona o drţavnoj sluţbi u F BiH i ĉlan 56 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti 

drţavnih sluţbenika Republike Srpske 

99 

Ibidem, ĉl. 60 st. 5 Zakona i ĉl. 57 st. 4 Pravilnika 

51

Ovaj uvjet moţe biti precizno i pouzdano utvrĊen samo ukoliko se ispita da li je 

sluţbenik obavljao sluţbu u skladu sa konkretnim i izriĉitim propisom, odnosno da 

li je sluţbu obavljao zakonito. 

MeĊutim, drugaĉija situacija moţe biti kada treba utvrditi nepravilnost u 

obavljanju sluţbe, obzirom da se takvo ispitivanje svodi na verifikaciju 

cjelishodnosti pojedinih sluţbenih mjera a što je podloţno subjektivnoj ocjeni. 

Analizom navedenih zakonskih odredbi da se izvesti zakljuĉak da Bosna i 

Hercegovina, Republika Srpska, Federacija BiH , Brĉko Distrikt BiH, kanton ili 

općina mogu odgovarati trećim osobama za štetu koju im je prouzrokovao 

sluţbenik i iz obiĉne nepaţnje (npr. ako sluţbenik nije postupao nezakonito i 

nepravilno ali je ipak šteta uĉinjena). 

Bosna i Hercegovina, Federacija BiH , Republika Srpska, Brĉko Distrikt 

BiH, kanton ili općina koja je nadoknadila štetu trećoj osobi ne moţe ostvariti 

regresno pravo od sluţbenika koji je štetu neposredno prouzrokovao svojim 

zakonitim radom jer je navedenim zakonima izriĉito navedeno da je drţavni 

sluţbenik duţan naknaditi materijalnu štetu koju u vršenju drţavne sluţbe uĉini 

namjerno ili krajnjom nepaţnjom. 

Odgovornost zaposlenika u odnosu na odgovornost sluţbenika je šira, jer 

zaposlenik odgovara za štetu (dakle, kako za materijalnu tako i za nematerijalnu), 

dok sluţbenik prema tumaĉenju jednih propisa odgovara samo za materijalnu 

štetu, a ne i za nematerijalnu .U oba naša entiteta su u vezi odgovornosti 

sluţbenika doneseni posebni pravilnici, odnosno u Federaciji posebna uredba. 

Tako je prema odredbi ĉlana 52 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj 

odgovornosti drţavnih sluţbenika Republike Srpske, drţavni sluţbenik odgovoran 

za štetu koju je na radu ili u vezi s radom, namjerno ili iz krajnje nepaţnje, 

prouzrokovao drţavnom organu, pravnom ili fiziĉkom licu. 

Ovim Pravilnikom je, za razliku od Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH , 

šire obraĊena materija materijalne odgovornosti drţavnih sluţbenika. Tako je ovim 

Pravilnikom propisano da postojanje i visinu štete koju prouzrokuje drţavni 

sluţbenik utvrĊuje posebna komisija. Ako komisija utvrdi da je drţavni sluţbenik 

odgovoran za nastalu štetu predloţit će starješini organa, odnosno vladi da donese 

rješenje o naknadi štete. 

Ovim Pravilnikom je dalje propisano da, ako organ drţavne uprave naknadi štetu 

koju je drţavni sluţbenik na radnom mjestu ili u vezi sa radom prouzrokovao 

trećem licu, drţavni sluţbenik je duţan da iznos isplaćene štete naknadi organu 

drţavne uprave, ako je šteta prouzrokovana namjerno ili iz krajnje nepaţnje. 100 

Navedenim Pravilnikom su takoĊer predviĊene mogućnosti djelomiĉnog 

oslobaĊanja drţavnog sluţbenika od obaveze plaćanja naknade štete. 101 

100 Vidi ĉl. 58 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika Republike Srpske. 


52

Za razliku od entitetskih zakona o drţavnoj sluţbi, Zakon o drţavnoj sluţbi u 

organima uprave Brĉko Distrikta BiH sadrţi opće odredbe o materijalnoj 

odgovornosti jer utvrĊuje opći pojam naknade štete, okolnosti pod kojima je 

nastala šteta, rok za naknadu štete, mogućnost uspostave preĊašnjeg stanja, 

propisuje naknadu štete nastale organu uprave povredom sluţbene duţnosti, kao i 

mogućnost oslobaĊanja od odgovornosti za štetu. 

Analizirajući odredbe o materijalnoj odgovornosti zaposlenika , sluţbenika i 

namještnika u Bosni i Hercegovini , moţe se zakljuĉiti da je i pored toga što je u 

ovoj oblasti donesen veći broj zakona , materijalna odgovornost istih u preteţnom 

dijelu ( izuzev prethodno navedenih razlika) ureĊena. U oblasti materijalne 

odgovornosti zaposlenih se moţe zakljuĉiti i to da ista nije imala velikih 

promjena u odnosu na propise koji su bili na snazi prije donošenja navedenih 

Zakona o radu i Zakona o drţavnim sluţbenicima u Bosni i Hercegovini. 

Ujednaĉenost radnog zakonodavstva u BiH u oblasti materijalne 

odgovornosti zaposlenika, sluţbenika i namještenika , moţe se zakljuĉiti da je 

proizvod obavezne primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima BiH i to u 

dijelu općih naĉela o uzrokovanju štete, odgovornosti za štetu, naknadi materijalne 

i nematerijalne štete. 102 

102 Odredbe ĉl. 154 - 209 Zakona o obveznim odnosima BiH su identiĉno zastupljene u svim propisima u BiH 

koji ureĊuju materijalnu odgovornost zaposlenika, sluţbenika i namještenika 

. 

53

5. MJERE ZA AFIRMACIJU ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIH 

Disciplinska odgovornost zaposlenih se odraţava na efikasnost poslovanja 

poduzeća. Da li postoje i koje mjere mogu uticati za povećanje efikasnosti 

poslovanja suvremenog poduzeća u BiH, prikazano je kroz dijelove: 1) Mjere za 

afirmaciju odgovornosti zaposlenika i aktivnosti sindikata, 2) Kolektivni 

ugovori i 3) Individualni i kolektivni radni sporovi . 

5.1. Mjere za afirmaciju odgovornosti zaposlenika i aktivnosti sindikata 

Povećanje efikasnosti poslovanja suvremenog poduzeća, a ujedno 

odgovornosti zaposlenih, moglo bi se provesti putem mjera izmeĊu kojih bi mogle 

biti slijedeće: 

1. upoznavanje zaposlenika o obavezama i radnim duţnostima, 

2. svakodnevna provjera radne discipline zaposlenika, 

3. provoĊenje posebnih mjera zaštite na radu, 

4. provjera zaposlenih u smislu da li rade s nuţnom pozornošću i na naĉin kojim se 

ne ugroţava ţivot i zdravlje svoje ili drugih zaposlenih, 

5. svakodnevno podnošenje izvještaja o radu zaposlenika sa objašnjenjem da li je u 

toku dnevnog rada nastala šteta i ko je istu prouzrokovao, 

6. svakodnevna analiza stanja nepokretnih i pokretnih stvari, odnosno opreme i 

ureĊaja kojima rade zaposleni, 

7. odrţavati i upotrebljavati u ispravnom stanju sigurnosne ureĊaje i liĉna zaštitna 

sredstva koja su zaposlenom povjerena na upotrebu i rukovanje, 

8. upozoravanje neposrednog rukovoditelja na sve kvarove i nedostatke na 

ureĊajima, vozilima, opremi i ureĊajima, 

9. ĉesta provjera znanja zaposlenika o radu na poslovima na koje je rasporeĊen, 

10. konstantna obuka zaposlenika na radu i u vezi sa radom, 

11. osiguranje od opće odgovornosti putem police osiguranja, 

12. da poslodavac odgovara i isplaćuje vansudski štetu koju pretrpi radnik na radu. 

13. da se smanje sluĉajevi iskljuĉenja odgovornosti poslodavca, 

14. smanjiti rizike ugroţavanja imovine ili tijela treće osobe putem police 

osiguranja, 

15. praćenje dešavanja na trţištu rada i organizaciji rada, 

16. poduzimati istraţivanja o promjenama u rasporedu i strukturi rada uzimajući u 

obzir raspored ţena i muškaraca i druge relevantne ĉimbenike, 

17. voditi raĉuna o tome da zaštitna oprema, ureĊaji i alati moraju biti usklaĊeni sa 

priznatim standardima sigurnosti i zdravlja i da se moraju propisno instalirati, 

odrţavati i ĉuvati, 103 

103 Vidi ĉl. 2 i 3 Zakona o zaštiti na radu FBiH 

54

18. vršiti odgovarajuće procjene rizika u odnosu na sigurnost i zdravlje radnika i na 

osnovu tih rezultata usvojiti preventivne i zaštitne mjere s ciljem osiguranja da 

pod svim uvjetima sva radna mjesta, mehanizacija i oprema budu sigurni i 

usklaĊeni s propisanim standardima sigurnosti i zdravlja, 

19. povećati motiviranost radnika kroz jaĉanje meĊuljudskih odnosa. 

Aktivan rad sindikalnih organizacija u poduzeću posebno bi doprinio 

povećanju svijesti zaposlenika o disciplinskoj odgovornosti kao i o odgovornosti 

za štete koje bi bile priĉinjene u poduzeću. Ako bi i sindikat u svojim aktivnostima 

traţio od zaposlenika da poduzmu sve moguće radnje kako bi se izbjegle povrede 

radnih duţnosti i nepotrebne štete , onda bi to dovelo do afirmacije odgovornosti 

zaposlenika. 

Povećanje efikasnosti poslovanja povezano je i sa programom zaštite i 

sigurnosti na radu. Da bi se ostvarivala sigurnost na radu, potrebno je donijeti 

programe zaštite zdravlja i sigurnosti na radu koji obuhvataju slijedeće ciljeve : 

1. smanjenje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, 

2. smanjenje broja nezgoda na radu, 

3. poboljšanje zdravstvenog stanja zaposlenih (prevencija), 

4. smanjenje gospodarskog gubitka u vezi sa radom (bolovanje, prijevremene i 

invalidske penzije). 

Da bi se ostvarili navedeni programski ciljevi potrebno je provesti aktivnosti, i to: 

1. spreĉavanje, smanjenje svih rizika (opasnosti za zdravlje i ţivot zaposlenih), 

2. spreĉavanje rizika od novih tehnologija, 

3. podizanje razine sigurnosti u posebno riziĉnim djelatnostima (graĊevinarstvo, 

šumarstvo, zdravstvo, poljoprivreda, preraĊivaĉka industrija), 

4. zaštita na radu kod malih poduzetnika, 

5. zaštita zdravlja posebnih kategorija lica ( ţene, mladeţ, stariji radnici, invalidi i 

radnici zaposleni na odreĊeno vrijeme), 

6. zaštita prava zaposlenih. 104 

Jedan od uvjeta za povećanje efikasnosti poslovanja je i zaštita na radu, koja 

je ujedno i vaţno pravo iz radnog odnosa, kao i zaštita prava zaposlenih. Zaštita na 

radu je znaĉajna ne samo kao socijalna kategorija, već i kao ekonomska kategorija. 

Osiguranjem boljih uvjeta rada za sve zaposlene povećava se produktivnost i 

povećava motiviranost i zadovoljstvo radnika. Prevencija na podruĉju zaštite na 

104 Izvještaj Hvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2008.godinu 

55

adu smanjiti će se ozljede, bolesti, invalidske penzije i na kraju smrtnost 

zaposlenih. 

Odgovornost za zaštitu na radu je na poslodavcu, odnosno poslodavac je taj koji je 

izriĉito odgovoran za zaštitu radnika na radu. 

MeĊutim, odgovornost poslodavca ne oslobaĊa odgovornosti radnika za 

pridrţavanje radne discipline, za poštovanje pravila na radu i na radnom mjestu i 

svih drugih propisa koji se primjenjuju. 

U ostvarivanju pojedinaĉnih prava nastalih iz disciplinskog postupka ili 

postupka za naknadu štete zaposlenik, odnosno sluţbenik moţe zahtijevati zaštitu 

tih prava kod poslodavca, odnosno organa drţavne sluţbe pred nadleţnim sudom i 

drugim organima. Ova zaštita se vezuje za: 

1. zaštitu i ostvarivanje prava u radnoj sredini gdje radi- interna zaštita, 

2. sudsku zaštitu ( pred nadleţnim sudom u odgovarajućem postupku), 

3. vansudsku zaštitu (mirenje , arbitraţa), 

4. upravnu zaštitu ( putem inspekcije rada, upravnog inspektora), 

5. kaznenu i prekršajnu zaštitu prava iz radnog odnosa. 

Zaposlenik koji smatra da mu je u disciplinskom postupku ili u postupku za 

naknadu štete povrijeĊeno neko pravo iz radnog odnosa, moţe i ima pravo da 

podnese kod nadleţnog suda tuţbu za zaštitu tih prava. Tuţba se podnosi u roku od 

jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od 

dana uĉinjene povrede prava. 

5. 2. Kolektivni ugovori 

Prvi kolektivni ugovori izmeĊu radnika i poslodavca o utvrĊivanju visine 

nadnice, radnog vremena i ostalih uvjeta rada zakljuĉuju se u Engleskoj, kasnije u 

Francuskoj , zatim Njemaĉkoj i Austriji. 105 

Prema Preporuci broj 91 MeĊunarodne organizacije rada iz 1951.godine pod 

kolektivnim ugovorom podrazumijeva se svaki pismeni sporazum koji se odnosi na 

uvjete rada i zaposlenja, zakljuĉen izmeĊu poslodavca, grupe poslodavaca i jedne i 

više organizacija radnika ili njihovih predstavnika, saglasno nacionalnim 

propisima. 

U pravilu, kolektivni ugovor se ne primjenjuje direktno, tj. neposredno, već djeluje 

kao opći akt na osnovu kojeg se zakljuĉuje individualni ugovor o radu. 106 

105 Deković, M. - Radni i stambeni odnosi, Privredna štampa, Sarajevo 1996.g, str. 80 

106 Perlain, J. – Radni odnosi, Pravni fakultet u Splitu , Split 1978, str. 82-83 

56

Razlika izmeĊu ugovora o radu i kolektivnog ugovora sastoji se u tome, što 

ugovor o radu stvara neposredan, individualni, konkretan radni odnos izmeĊu 

pojedinog radnika i poslodavca, dok kolektivni ugovor ne stvara pojedinaĉni, 

individualni radni odnos, nego se njime samo odreĊuje sadrţina radnog odnosa 

nezavisno od konkretnog ugovora o radu. 

Naše radno zakonodavstvo zakonom ureĊuje radne odnose prvenstveno sa 

stanovišta nacionalne ekonomije i politike samo minimalne i maksimalne uvjete 

kojih se moraju pridrţavati strane ugovornice prilikom zakljuĉivanja kolektivnih 

ugovora. Stoga je naše radno zakonodavstvo prihvatilo tendenciju sve većeg širenja 

predmeta i sadrţine kolektivnog ugovaranja. 

Kolektivni ugovori su na poĉetku svog razvoja bili zakljuĉivani na nivou 

poduzeća, izmeĊu poslodavca i radnika. Poslije Drugog svjetskog rata kolektivni 

ugovori se zakljuĉuju na regionalnom, lokalnom odnosno nacionalnom nivou i to 

kao generalni i kao granski kolektivni ugovori. 

Prema radnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, kolektivni ugovor moţe 

se zakljuĉiti: 

1. za teritoriju entiteta, 

2. za podruĉje jednog ili više kantona, odnosno Distrikta, 

3. za odreĊenu djelatnost, 

4. za jedno ili više pravnih lica. 107 

U pravnom sustavu BiH kolektivni ugovori su neposredni izvor radnog 

prava, kako to nedvojbeno proistiĉe iz odredbe ĉlana 111 Zakona o radu FBiH i da 

u odnosu na individualne ugovore o radu djeluju kao zakon, odnosno kao pravna 

norma kojom se zaštićuje minimum prava uposlenika ispod kojeg se ne moţe ići 

prilikom zakljuĉivanja ugovora o radu, odnosno prilikom zasnivanja radnog 

odnosa, ali ne i kao maksimum, te je moguće ugovoriti sve što je za zaposlenike 

povoljnije. 

Kolektivni ugovor, inaĉe, ima svoj noramtivni dio kao bitni elemenat ugovora, a uz 

taj kao bitni dio moţe sadrţavati i obligacije stranaka koje su skopile kolektivni 

ugovor. Uzimajući u obzir normativnost kolektivnog ugovora, smatra se da je svaki 

zaposlenik, stupanjem na posao, pristupio i kolektivnom ugovoru, pa iz njega moţe 

crpiti sva prava, koja su mu po osnovi rada ili u vezi sa radom njime kao minimum 

osigurana, a to dalje znaĉi da poslodavac ta prava ne moţe umanjiti niti uskratiti, 

jer ga na to prisiljava obiljeţje normativnosti kolektivnog ugovora. 

107 Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (Sl. novine FBiH, broj 54/05) 

57

5.3. Individualni i kolektivni radni sporovi 

Pod individualnim radnim sporovima se podrazumijevaju sporovi koji nastaju 

izmeĊu pojedinog zaposlenika i poslodavca povodom povrede individualnog, 

pojedinaĉnog i liĉnog prava, odnosno utvrĊivanja obaveza ili neposrednog liĉnog 

interesa iz radnog odnosa. 

Povodom povreda prava i obaveza iz radnog odnosa nastaje radni spor 

izmeĊu zaposlenika i poslodavca. Za radne sporove Šunderić kaţe da su oni 

posledica objektivno razliĉitog poloţaja socijalnih partnera, legitimnosti njihovih 

razliĉitih ekonomskih, socijalnih, profesionalnih i drugih interesa. 108 

Prema Pprofesoru Paravini individualni sporovi su oni u kojem su strane 

poslodavac i jedna ili više radnika koji nastupaju kao pojedinci, a temelje se na 

pojedinaĉnim pravima i obavezama strana u sporu, u vezi sa, ili iz odreĊenog 

odnosa. 109 

Subjekti individualnog radnog spora je zaposlenik ĉije je pravo povrijeĊeno i 

poslodavac koji je zaposleniku dao posao. 

Predmet individualnog radnog spora moţe biti povreda individualnog prava ili 

liĉnog interesa, odnosno obaveze iz radnog odnosa utvrĊenih odgovarajućim 

aktom. 

Zaposlenik ĉije je pravo povrijeĊeno moţe tuţbom kod suda zahtijevati da se 

poništi nezakonita odluka, ili da se dosudi odgovarajuća ĉinidba, da traţi 

ispitivanje zakonitosti pojedinaĉnog akta. 

Individualni radni spor se veţe za treću stranu i to prije svega sud, a ako su se 

stranke sprorazumjele i uz uĉešće vansudskog organa mirenjem ili arbitraţom. 

Individualni sporovi se rješavaju pred: 

1. specijalizovanim radnim sudovima (Njemaĉka, Švedska i Belgija), 

2. sudovima opće nadleţnosti (Italija, Holandija, SAD), 

3. drugim organima – vijećima dobrih ljudi (Francuska, Luksemburg). 

U Bosni i Hercegovini općinski / osnovni sudovi sude u prvom stepenu u 

sporovima iz radnih odnosa, a u drugom stepenu kantonalni /okruţni sudovi 

odluĉuju o svim ţalbama protiv odluka prvostepenih sudova. 

Postupak sudske zaštite za rješavanje individualnih radnih sporova se pokreće 

tuţbom po pravilima parniĉnog postupka. Tuţba ne zadrţava izvršenje pobijane 

odluke obzirom da je ta odluka konaĉna i izvršna. 

Zaposleni u BiH mogu individualne radne sporove rješavati na više naĉina i to: 

1. interno ( u radnoj sredini gdje zaposlenik radi), 

108 Šunderić, B.- O radnom sporu, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, broj 1-3, str. 352. 

109 Paravina, D.- Radni sporovi u jugoslovenskom uporednom pravu, Pravni ţivot, III tom, Beograd 1995.g.str. 189. 

58

2. putem suda ( u parniĉnom postupku), 

3. vansudskim putem (mirnejem ili arbitraţom), 

4. putem upravne zaštite ( inspekcija rada) i 

5. putem kriviĉne i prekršajne zaštite prava iz radnog odnosa. 110 

Pored rješavanja ovih sporova u sudskom postupku ĉesto se rješavaju 

mirnim metodama i metodama kolektivne akcije. 

Mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova se vrši mirenjem, posredovanjem i 

arbitraţom. 111 

Da bi se razriješio odreĊeni kolektivni radni spor na prvom mjestu se koristi 

mirenje kao sredstvo u rješavanja ovog spora, a nakon toga se koristi posredovanje 

i arbitraţa . 

Putem mirenja treća nepristrana i nezainteresovana strana nastoji da se strane u 

sporu sastanu, rasprave nastali spor i same utvrde naĉin njegovog rješavanja. 

Za korištenje ovog sredstva preporuĉuje se formiranje posebne komisije sastavljene 

od odreĊenog broja predstavnika strana u sporu i predstavnika neutralne strane. 

Ovo je najpoţeljnije sredstvo rješavanja interesnih sporova. 

Sredstvo posredovanja je prilagoĊen oblik sredstava mirenja, obzirom da 

posrednik ima zadaću da istraţi okolnosti od znaĉaja za rješavanje spora, 

ekonomsku situaciju poslodavca, socijalne uvjete radnika te da na osnovu takvog 

saznanja saĉini prijedlog kako treba riješiti spor. Takav prijedlog obavezuje stranke 

u sporu. Ukoliko stranke u sporu prihvate prijedlog posrednika taj prijedlog 

prerasta u kolektivni ugovor kao i kod mirenja. 

Najznaĉajnije sredstvo mirnog rješavanja kolektivnih radnih sporova je 

arbitraţa. Arbitraţe kao vaninstitucionalni sudovi su se javile u vrijeme pojave 

štrajkova kao pokušaj poslodavca da umiri radnike i da ih osigura za sebe. 

Kako nisu bile drţavni sudovi stvarali su od radnika povjerenje.Arbitraţe se obiĉno 

primjenjuju nakon neuspjelog pokušaja mirenja i posredovanja. Arbitraţom strane 

u sporu povjeravaju trećem licu rješavanje spora. U odnosu na ostala sredstva 

mirnog rješavanja kolektivnog radnog spora prednost arbitraţe je efikasnost i 

jednostepenost. 

Arbitraţom se mogu rješavati kako pravni tako i interesni kolektivni radni sporovi. 

Arbitraţa kao sredstvo mirnog rješavanja kolektivnih radnih sporova moţe biti 

dobrovoljna ili obavezna. Dobrovoljna je kada od stranaka zavisi hoće li spor 

iznijeti pred arbitraţu, a obavezna je kada je zakonom odreĊeno da stranke moraju 

spor iznijeti pred arbitraţu. 112 


111 Kenović, M. i Dedić, S.- Osnovi radnog prava, II izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Privredna štampa , Sarajevo, 

1999.g, str. 440 


59

6. ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U 

SUSJEDNIM ZEMLJAMA 

Da bi se izvršilo uporeĊivanje naĉina ureĊivanja odgovornosti zaposlenih u 

BiH sa naĉinom na koji su ova pitanja uredile susjedne zemlje u ovom dijelu rada 

su izneseni: 1) Odgovornost zaposlenih zemalja u okruženju, 2) Razlike i 

prednosti u ureĎenosti odgovornosti zaposlenih u BiH, 3) Odgovornost 

zaposlenih po meĎunarodnom radnom pravu . 

6.1. Odgovornosti zaposlenih zemalja u okruženju 

U ovom dijelu rada je dat prikaz naĉina ureĊivanja odgovornosti zaposlenih 

zemalja u okruţenju i to u : Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i 

Austriji, kako slijedi: 

6.1.1. U Republici Sloveniji 

Propisi Republike Slovenije vezani za disciplinsku odgovornost i postupak 

svrstani su u tri hijearhijske razine: 

1. prva na nivou Ustava koji ĉini poĉetni okvir, 

2. druga je zakonodavni nivo, a 

3. treća je nivo izvršne vlasti ( kolektivni ugovori, odluke, odluke zaposleniĉkih 

vijeća). 

Poseban poloţaj u slovenskom zakonodavstvu imaju meĊunarodni pravni izvori iz 

kojih se obavezno prihvataju naĉela meĊunarodnog prava i ugovora. U Sloveniji je 

materija disciplinskog postupka regulisana Zakonom o radu 113 dok je lex specialis 

Zakon o drţavnim sluţbenicima. Detaljnije odredbe o disciplinskom postupku 

mogu se naći u Pravilniku o disciplinskom postupku u drţavnim tijelima, 

pravosuĊu i lokalnoj samoupravi. 114 

Zakon o radu Republike Slovenije iz 2002.godine ima 246ĉlanova, te izmjene i 

dopune uĉinjene 2007.godine 92 ĉlana, a obraĊen je kroz deset poglavlja, i to: opće 

odredbe, ugovor o radu, prava , obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, zaštita 

odreĊenih kategorija radnika, zaštita prava, obaveza i odgovornosti iz radnog 

odnosa, rad i zaštita sindikalnih zastupnika, posebne odredbe, inspekcijski nadzor, 

kaznene odredbe, prelazne i završne odredbe. Ovaj zakon o disciplinskoj 

odgovornosti ima 8 ĉlanova i 4 ĉlana o odgovornosti radnika za štetu priĉinjenu na 

radu. 115 Ovaj zakon je odredio vrste disciplinskih kazni, i to: opomena i novĉana 

113 

Zakon o delovnih razmerjih, (Sluţbeni glasnik Republike Slovenije, broj 42/02 i izmjene od 29.10.2007.g.) 

114 

Sluţbeni glasnik R.Slovenije, broj 58/03) 

115 

vidi odredbe ĉl. 174 – 181 Zakona o delovnih razmerjih 

60

kazna. U disciplinskom postupku po ovom zakonu na zahtjev radnika mora se 

obavijestiti sindikat kome on pripada, a koji daje svoje mišljenje u disciplinskom 

postupku. Odredbe ovog zakona propisuju sastav rješenja o disciplinskoj kazni i 

zastarjelost voĊenja i izvršenja disciplinske kazne. 

U dijelu materijalne odgovornosti radnika zakon je ovu oblast propisao sa 4 

ĉlana. 116 Dakle, i ovaj zakon predviĊa materijalnu odgovornost radnika koji na 

radu ili u vezi sa radom namjerno ili iz krajnje nepaţnje naĉini štetu poslodavcu 

duţan je istu naknaditi. Ako više radnika naĉini štetu, svaki je odgovoran za dio 

štete koju je naĉinio. Ako se ne moţe utvrditi pojedinaĉna odgovornost radnika, 

onda su štetu duţni platiti na jednake dijelove, odnosno za štetu odgovaraju svi 

radnici solidarno. Zavisno od imovinskog stanja radnika, poslodavac ga moţe 

osloboditi od obaveze plaćanja, a moţe obavezu utvrditi i u paušalnom iznosu. 

Ukoliko je poslodavac naĉinio štetu radniku, mora je platiti po pravilima 

graĊanskog prava. 

6.1.2. U Republici Makedoniji 

U Republici Makedoniji je odgovornost radnika ureĊena Zakonom o radu 

Republike Makedonije 117 . Ovaj zakon se sastoji od 142 ĉlana . Zakon je obraĊen 

kroz jedanaest poglavlja, i to: opće odredbe, zasnivanje radnog odnosa, radno 

vrijeme , sindikati i poslodavci, kolektivni ugovori, materijalna odgovornost, 

prestanak radnog odnosa, zaštita prava radnika, inspekcijski nadzor u oblasti radnih 

odnosa, kaznene odredbe i prelazne i završne odredbe. 

U ovom zakonu, dakle, nisu navedene odredbe o disciplinskoj odgovornosti. 

Disciplinska odgovornost radnika se prema odredbi ĉlana 84 ovog zakona ureĊuje 

kolektivnim ugovorima : općim koji se primjenjuje neposredno, zatim granskim i 

strukovnim kolektivnim ugovorom. 

MeĊutim, i ovaj zakon propisuje naĉine prestanka radnog odnosa bez voĊenja 

disciplinskog postupka. Prema ovom zakonu, radni odnos radnika prestaje uz otkaz 

od strane poslodavca ako: 

1. ne poštuje radnu disciplinu i disciplinska pravila propisana od strane poslodavca, 

2. ne izvršava ili nesavjesno izvršava radne duţnosti, 

3. se ne pridrţava propisa koji vaţe na radnom mjestu, 

4. se ne pridrţava rasporeda radnog vremena, 

5. zakašnjava na rad ili ne obavijesti poslodavca o zakašnjenju, 

116 Ibidem, ĉl. 182-185 

117 Zakon za rabotnite odnosi ( Sluţbeni vesnik RM“, broj 03/06, 80/93) 

61

6. neopravdano izostane sa posla tri uzastopna radna dana ili pet radnih dana s 

prekidima u toku jedne godine, 

7. zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga odsustvuje sa rada, a da u roku od 

24 sata ne obavijesti poslodavca , 

8. sa sredstvima rada ne postupa savjesno, 

9. nastane šteta ili greška u radu a da o tome ne obavijesti poslodavca, 

10. se ne pridrţava propisa o zaštiti na radu, 

11. ne upotrebljava propisana sredstva i opremu za zaštitu na radu, 

12. koristi ili upotrebljava na radu alkohol ili narkotiĉna sredstva, 

13. nezakonito ili neovlašteno koristi sredstva na radu, 

14. namjerno ili krajnje nepaţnje naĉini štetu poslodavcu, 

15. zloupotrebljava ili prekoraĉi data ovlaštenja, 

16. odaje poslovnu , sluţbenu ili drugu tajnu. 118 

Zakon o radu Makedonije propisuje materijalnu odgovornost radnika kroz sedam 

ĉlanova. 119 

Prema ovom zakonu, radnik koji na radu ili u vezi sa radom naĉini štetu 

poslodavcu namjerno ii iz krajnje nepaţnje, duţan je istu naknaditi poslodavcu. 

Ako je više radnika uĉinilo štetu, svaki radnik odgovora za svoj dio naĉinjene 

štete. Ako se za svakog radnika ne moţe utvrditi pojedinaĉna odgovornost, svi su 

duţni platiti štetu na jednake dijelove, a ukoliko je šteta naĉinjena kriviĉnim 

djelom, duţni su platiti istu solidarno. Nastanak štete, njenu visinu, utvrĊuje 

struĉna komisija poslodavca. Ako radnik ne plati štetu u roku od tri mjeseca, 

pokreće se postupak pred sudom. Radnik moţe biti osloboĊen u cjelosti ili 

djelimiĉno od obaveze plaćanja štete. 

Poslodavac odgovara za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi sa radom. 

6.1.3. U Republici Srbiji 

U Republici Srbiji je odgovornost radnika ureĊena Zakonom o radu 120 koji 

se sastoji od 287ĉlanova. Zakon je obraĊen kroz dvadeset tri poglavlja, i to: 

osnovne odredbe, zasnivanje radnog odnosa, ugovor o pravima i obavezama 

direktora , obrazovanje, struĉno osposobljavanje i usavršavanje, radno vrijeme, 

odmori i odsustva, zaštita zaposlenih i zarada, naknada zarade i druga primanja, 

potraţivanja zaposlenih u sluĉaju steĉajnog postupka , prava zaposlenih kod 

promjene poslodavca, višak zaposlenih, klauzula zabrane konkurencije, naknada 

štete, udaljenje zaposlenog sa rada, izmjena ugovora o radu, prestanak radnog 

odnosa, ostvarivanje i zaštita prava zaposlenih, posebne odredbe, organizacije 


119 Ibidem , ĉl. 98-104 

120 Zakon o radu Republike Srbije (Sluţbeni glasnik RS, broj 24/05, 61/05) 

62

zaposlenih i poslodavaca, kolektivni ugovori, nadzor, kaznene odredbe, prelazne i 

završne odredbe. 

Prema ovom zakonu, prava, obaveze i odgovornosti radnika se ureĊuju zakonom, 

kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu, te pravilnikom o radu. Odredbe ovog 

zakona primjenjuju se i na zaposlene u drţavnim organima, organima teritorijalne 

autonomije i lokalne samouprave i javnim sluţbama, zatim na zaposlene strane 

drţavljane i lica bez drţavljanstva koji rade kod poslodavca na teritoriji Republike 

Srbije, ako zakonom nije što drugo odreĊeno. 

Ovaj zakon nije propisao odredbe o disciplinskoj odgovornosti radnika obzirom da 

je ĉlanom 3 istog zakona propisano da se pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o 

radu u skladu sa zakonom, ureĊuju prava , obaveze i odgovornosti iz radnog 

odnosa ako nije zakljuĉen kolektivni ugovor. Pravilnik o radu donosi upravni 

odbor, a kod poslodavca kod koga nije obrazovan upravni odbor – direktor. 

Pravilnik o radu prestaje da vaţi danom stupanja na snagu kolektivnog ugovora. 

Ovaj zakon popisuje uvjete udaljenja zaposlenog sa rada. Prema ovom zakonu, 

zaposleni moţe da bude privremeno udaljen sa rada: 

1. ako je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak zbog kriviĉnog djela uĉinjenog 

na radu ili u vezi sa radom ili ako je uĉinio povredu radne obaveze koja ugroţava 

imovinu veće vrijednosti utvrĊene općim aktom ili ugovorom o radu, 

2. ako je priroda povrede radne obaveze, odnosno kršenja radne discipline, ili 

ponašanje zaposlenog takvo da ne moţe da nastavi rad kod poslodavca prije isteka 

roka od pet dana od dana dostavljanja upozorenja poslodavca o postojanju razloga 

za otkaz ugovora o radu odnosno u kom roku je sindikat duţan da dostavi mišljenje 

u vezi tog upozorenja. 121 

Ova udaljenja mogu da traju najduţe tri mjeseca, a po isteku tog perioda 

poslodavac je duţan da zaposlenog vrati na rad ili da mu otkaţe ugovor o radu ako 

za to postoje zakonski razlozi. 

Zaposlenik kome je odreĊen pritvor udaljuje se sa rada od prvog dana pritvora sve 

dok pritvor traje. 

Prema ovom zakonu poslodavac moţe zaposlenom za povredu radne obaveze ili 

nepoštivanja radne discipline da, umjesto otkaza ugovora o radu, izrekne mjeru 

privremenog udaljenja sa rada bez naknade zarade. 

Vaţno je istaći da ovaj zakon daje široka ovlaštenja poslodavcu tako što mu 

omogućuje da iz više razloga moţe zaposlenom otkazati ugovor o radu. 

Tako prema ovom zakonu poslodavac moţe zaposlenom da otkaţe ugovor o radu u 

slijedećim sluĉajevima: 

121 Ibidem, ĉl. 165 63

1. ako zaposleni ne ostvaruje rezultate rada, odnosno nema potrebna znanja i 

sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi, 

2. ako zaposleni svojom krivicom uĉini povredu radne obaveze utvrĊene općim 

aktom ili ugovorom o radu, 

3. ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno 

ako je njegovo ponašanje takvo da ne moţe da nastavi rad kod poslodavca, 

4. ako zaposleni uĉini kriviĉno djelo na radu ili u vezi sa radom, 

5. ako se zaposleni ne vrati na rad kod poslodavca u roku od 15 dana od dana isteka 

roka za neplaćeno odsustvo ili mirovanje radnog odnosa u smislu ovog zakona, 

6. ako zaposleni zloupotrijebi pravo na odsustvo zbog privremene sprijeĉenosti za 

rad, 

7. ako zaposleni odbije zakljuĉenje aneksa ugovora o radu u smislu ĉlana 171 stav 

1 taĉka 1 – 4 ovog zakona, 

8. ako zaposleni odbije zakljuĉenje aneksa ugovora o radu u vezi sa ĉlanom 33 stav 

1 taĉka 10 ovog zakona, 

9. ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promjena prestane potreba 

za obavljanjem odreĊenog posla ili doĊe do smanjenja obima posla 122 

MeĊutim, u ovom zakonu o radu postoje odredbe koje regulišu naknadu štete. Tako 

je ĉlanom 163 ovog zakona propisano da je zaposleni odgovoran za štetu koju je na 

radu ili u vezi sa radom, namjerno ili iz krajnje nepaţnje prouzrokovao poslodavcu. 

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenih, svaki zaposleni je odgovoran za dio štete 

koju je prouzrokovao. Zaposleni moţe odgovarati za štetu i ako prekrši zabranu 

konkurencije. 

Ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je 

duţan da mu naknadi štetu u skladu sa zakonom i općim aktom. 

Dakle, i ovaj zakon govori o šteti tako da se moţe izvesti zakljuĉak da zaposleni 

kao i u BiH, odgovaraju kako za materijalnu, tako i za nematerijalnu štetu. 

6.1.4. U Republici Hrvatskoj 

U Republici Hrvatskoj je odgovornost zaposlenih ureĊena Zakonom o radu i 

Zakonom o drţavnim sluţbenicima. 

Zakon o radu Republike Hrvatske 123 se sastoji od 257ĉlanova. Ovaj zakon je 

obraĊen kroz dvadeset šest poglavlja, i to: opće odredbe, sklapanje ugovora o radu, 

zaštita ţivota, zdravlja i privatnosti radnika, probni rad, obrazovanje i 

osposobljavanje za rad, radno vrijeme, odmori i dopusti, noćni rad, zaštita 

majĉinstva, zaštita radnika koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad, plaće, 

izumi i tehniĉka unapreĊenja radnika, zabrana takmiĉenja radnika s poslodavcem, 

naknada štete, prestanak ugovora o radu, pravilnici o radu, ostvarivanje prava i 

122 Ibidem , ĉl. 179 

123 Narodne novine Republike Hrvatske, broj 137/04 - Preĉišćen tekst 64

obaveza iz radnog odnosa, sudjelovanje radnika u odluĉivanju, sindikati i udruge 

poslodavaca, kolektivni ugovori, štrajk i rješavanje kolektivnih radnih sporova, 

gospodarsko – socijalno vijeće, agencija za privremeno zapošljavanje, nadzor nad 

primjenom propisa o radu, posebne odredbe , kaznene odredbe, prijelazne i završne 

odredbe. 

Ovim zakonom se ureĊuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj , ako drugim 

zakonom ili meĊunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrĊen u skladu s 

Ustavom te objavljen , nije drukĉije odreĊeno. 

Zakon o radu Republike Hrvatske nema odredbi o disciplinskoj odgovornosti 

radnika. 

MeĊutim, ovaj zakon sadrţi odredbu koja omogućava poslodavcu da bez voĊenja 

disciplinskog postupka otkaţe ugovor o radu, i to u sluĉaju: 

1. ako prestane potreba za obavljanje odreĊenog posla zbog gospodarskih, 

tehniĉkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz), 

2. ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa 

zbog odreĊenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 

ako radnik krši obaveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem 

radnika). 

Ovaj zakon je propisao obavezu da je poslodavac koji zapošljava više od 20 

radnika duţan donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se ureĊuju plaće, 

organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika i druga pitanja 

vaţna za radnike zaposlene kod tog poslodavca, ako ta pitanja nisu ureĊena 

kolektivnim ugovorom. 124 

Prema ovom zakonu, kolektivnim ugovorom se ureĊuju prava i obaveze stranaka 

koje su sklopile taj ugovor, a isti moţe sadrţavati i pravna pravila kojima se 

ureĊuje sklapanje, sadrţaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radniĉkog vijeća, 

pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi s radnim 

odnosima. 125 

Ovaj zakon propisuje materijalnu odgovornost radnika za štetu uzrokovanu 

poslodavcu tako što radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog 

krajnje nepaţnje uĉini štetu poslodavcu, duţan je štetu naknaditi. 126 

Ako štetu priĉini više radnika, svaki radnik odgovora za dio štete koju je uĉinio, a 

ako se za svakog radnika ne moţe utvrditi dio štete koju je on naĉinio, svi radnici 

podjednako odgovaraju i štetu naknaĊuju u jednakim dijelovima. Ako je više 

radnika štetu uĉinilo kriviĉnim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno. 

Ako bi utvrĊivanje visine štete uzrokovalo nesrazmjerne troškove, moţe se 

unaprijed za odreĊene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete. Štetne radnje i 


125 Ibidem , ĉl. 196 


65

naknade mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Ako je 

šteta uzrokovana štetnom radnjom predviĊenom kolektivnim ugovorom ili 

pravilnikom o radu mnogo veća od utvrĊenog iznosa naknade, poslodavac moţe 

zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrĊene štete. 

Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaţnje uzrokuje 

štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, duţan je poslodavcu naknaditi 

iznos naknade isplaćene trećoj osobi. 127 

Zakonom je propisano da se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu mogu 

utvrditi uvjeti i naĉini smanjenja štete ili oslobaĊanja radnika od duţnosti naknade 

štete. 

I ovaj zakon propisuje da, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, 

poslodavac je duţan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. 

Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku 

povredom njegovih prava iz radnog odnosa. 128 

Radno pravni odnos izmeĊu drţave i drţavnih sluţbenika Republika Hrvatska je 

uredila Zakonom o drţavnim sluţbenicima. 129 

Ovaj zakon se odnosi na drţavne sluţbenike u tijelima drţavne uprave, 

pravosudnim tijelima, kriviĉnim tijelima, struĉnim sluţbama . 

Za razliku od prethodnog zakona, ovaj je propisao odgovornost sluţbenika i to 

kako disciplinsku, tako i materijalnu odgovornost. Drţavni sluţbenik, prema ovom 

zakonu odgovara za povrede sluţbene duţnosti ako povjerene poslove ne obavlja 

savjesno, struĉno i u predviĊenim rokovima. 130 

Zakonom o drţavnim sluţbenicima je navedeno da povrede sluţbene duţnosti 

mogu biti lake i teške. Teške povrede sluţbene duţnosti propisuju se zakonom, a 

lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu. U ovom 

zakonu su taksativno navedene kako teške tako i lake povrede sluţbene duţnosti. 

Ĉlanom 99 ovog zakona navedeno je 15 teških povreda sluţbene duţnosti a 

ĉlanom 98 šest lakih povreda sluţbene duţnosti. 

Tako su ovim zakonom kao lake povrede sluţbene duţnosti navedene: 

1. uĉestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla, 

2. napuštanje radnih prostorija u toku radnog vremena bez odobrenja ili iz 


3. neuredno ĉuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije, 


128 Ibidem, ĉl. 109 st. 2 

129 Zakon o drţavnim sluţbenicima Republike Hrvatske je usvojen na sjednici Hrvatskog sabora 15.7.2005.g. 


66

4. neopravdan izostanak s posla jedan dan, 

5. neobavještavanje nadreĊenog sluţbenika o sprijeĉenosti dolaska na posao u roku 

od 24 sata bez opravdanih razloga, 

6. druge lake povrede sluţbene duţnosti koje su propisane zakonom , uredbom 

Vlade ili pravilnikom. 131 

O lakim povredama sluţbene duţnosti odluĉuje rukovodilac organa drţavne 

uprave, a o teškim sluţbeniĉki sud. 

Prema ovom zakonu, za lake povrede sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće 

kazne: 

1. usmena opomena, 

2. pisana opomena, 

3. pisana opomena s upisom u liĉni dosije drţavnog sluţbenika, 

4. novĉana kazna u visini do 10% plaće sluţbenika isplaćene u mjesecu kad je 

kazna izreĉena. 132 

Za teške povrede sluţbene duţnosti ovaj zakon predviĊa sljedeće kazne: 

1. novĉana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci u mjeseĉnom iznosu do 

20% ukupne plaće isplaćene sluţbeniku u mjesecu u kojem je kazna izreĉena, 

2. zabrana unapreĊenja u trajanju od dvije do ĉetiri godine, 

3. zabrana napredovanja u trajanju od dvije do ĉetiri godine, 

4. premještaj na drugo radno mjesto niţe sloţenosti poslova, 

5. uvjetna kazna prestanka drţavne sluţbe, 

6. prestanak drţavne sluţbe. 133 

Uvjetna kazna prestanka drţavne sluţbe se izriĉe kao kazna prestanka 

drţavne sluţbe uz rok kušnje od jedne godine, s tim da se kazna neće izvršiti pod 

uvjetom da sluţbenik u tom roku ne poĉini novu tešku povredu sluţbene duţnosti. 

Odgovornost za štetu je propisana odredbama ĉlanova 116-123 ovog zakona. 

Tako je prema ovom zakonu drţavni sluţbenik duţan naknaditi štetu koju u sluţbi 

ili u vezi sa sluţnom namjerno ili iz krajnje nepaţnje nanese drţavnom tijelu. 

Ukoliko sluţbenik odbije da nadoknadi štetu, šteta se naknaĊuje po općim 

propisima obveznog prava. 

Ukoliko drţavni sluţbenik naĉini štetu na stvari dopustit će mu se uspostava u 

preĊašnje stanje. 


132 Ibidem, st. 1 ĉl. 110 

133 Ibidem, st. 2 ĉl. 110 

67

Ovaj zakon je obuhvatio i namještenike tako što je u ĉlanu 138 ovog zakona 

navedeno da se na prava, obaveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći 

propisi o radu u skladu s njima, sklopljenim kolektivnim ugovorima, ako 

odredbama ovog zakona nije drukĉije odreĊeno. 

6.1.5. U Republici Crnoj Gori 

U Republici Crna Gora u toku 2008.godine je donesen Zakon o radu, a koji 

je stavio na snagu raniji zakon iz 2003.godine. 134 

Zakon o radu Crne Gore ima 180 ĉlanova a obraĊen je kroz 16 poglavlja, i to: 

osnovne odredbe, ugovor o radu, prava i obaveze zaposlenih, prestanak potrebe za 

radom zaposlenih , zaštita zaposlenih u sluĉaju steĉajnog postupka, zaštita 

zaposlenih, odgovornost zaposlenih, prestanak radnog odnosa, kolektivni ugovori, 

organizacija zaposlenih i poslodavaca, posebne vrste ugovora o radu, radna 

knjiţica, nadzor, kaznene odredbe i prelazne i završne odredbe. 

Odredbe ovog zakona se primjenjuju na zaposlene kod poslodavca koji rade 

na teritoriji Crne Gore, kao i na zaposlene koji su upućeni na rad u inostranstvo od 

strane poslodavca u Crnoj Gori, ako zakonom nije drugaĉije odreĊeno. 

Ovaj zakon je propisao odgovornost zaposlenih za povrede radnih obaveza, i to 

odredbama ĉlanova 124 – 130. Povrede radnih obaveza se utvrĊuju kolektivnim 

ugovorom i pravilnikom o radu. 

Prema ovom zakonu, za povrede radnih obaveza zaposlenom se moţe izreći 

jedna od sljedećih mjera: 

1. novĉana kazna, 


Novĉana kazna se moţe izreći za lakše povrede radnih obaveza, a za teţe 

povrede radnih obaveza moţe se izreći prestanak radnog odnosa. 

Odluku o izreĉenoj mjeri za povredu radne obaveze donosi poslodavac. Protiv 

odluke poslodavca o izricanju mjere zaposleni moţe pokrenuti postupak pred 

nadleţnim sudom u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke. 

Zbog povreda radnih obaveza zaposleni moţe biti privremeno udaljen sa 

rada (suspenzija). Zaposleni će biti privremeno udaljen sa rada: 

1. ako je zateĉen u vršenju povrede radne obaveze za koju je predviĊeno izricanje 

mjere prestanka radnog odnosa, odnosno raskida ugovora o radu, 

134 Sluţbeni list Crne Gore, broj 49/08 

135 Ibidem, st.1 ĉl. 125 

68

2. ako je zaposlenom odreĊen pritvor, od prvog dana pritvora, dok pritvor traje, 

3. ako je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak zbog kriviĉnog djela uĉinjenog na 

radu ili u vezi sa radom. 136 

Odgovornost za priĉinjenu štetu ovaj zakon je propisao odredbama ĉlanova 

133- 135. Tako je prema ovom zakonu zaposleni odgovoran za štetu koju je na 

radu ili u vezi sa radom namjerno ili krajnjom nepaţnjom prouzrokovao 

poslodavcu. 

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenih, svaki zaposleni je odgovoran za dio 

štete koju je prouzrokovao, a ako se za svakog ne moţe utvrditi dio štete, smatra se 

da su svi zaposleni podjednako odgovorni i štetu naknaĊuju u jednakim 

dijelovima. 

Ukoliko zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, 

poslodavac je duţan da mu nadoknadi štetu.Postojanje štete, njenu visinu i 

okolnosti pod kojim je nastala utvrĊuje posebna komisija koju obrazuje 

poslodavac. 

Ukoliko zaposleni na radu ili u vezi sa radom namjerno ili krajnjom nepaţnjom 

prouzrokuje štetu trećem licu, a koju je nadoknadio poslodavac, duţan je da 

poslodavcu nadoknadi iznos isplaćene štete. 

6.1.6. U Republici Austriji 

Disciplinsko pravo Austrije je regulirano zakonima, dok je u slobodnim 

profesijama prisutna odreĊena autonomija u smislu da posebna tijela provode sam 

postupak, a u njihovu su sastavu obiĉno izabrani profesionalni predstavnici. 

Disciplinski zakoni moraju u sebi sadrţavati osnovna naĉela kriviĉnog postupka, 

ali povrede discipline nisu striktno opisane kao što je to u kriviĉnom postupku 

uĉinjeno za kriviĉna djela, nego se radi o općenitim klauzulama. 

Tijela za provoĊenje disciplinskog postupka su sastavljena od ĉlanova iste 

profesije ili su miješana od tih ĉlanova i sudaca. 

Kao osnovne garancije u postupku, navode se pravo na praviĉno suĊenje, 

pravo na odbranu, pravo na ispitivanje svjedoka odbrane, pravo uvida u spis, pravo 

na tajnost postupka, drugostepenost postupka. 

Nakon provedenog postupka donose se odluke koje se moraju valjano 

obrazloţiti, uz navoĊenje razloga za izreĉenu odluku u pismenom obliku. 


69

Prema disciplinskom pravu Austrije moguća je i suspenzija tokom 

disciplinskog postupka. 137 

6. 2. Razlike i prednosti u ureĎivanju 

odgovornosti zaposlenih 

Kada bi se analiziralo naše radno zakonodavstvo u tom sluĉjau bi se 

našle sliĉnosti Zakona o radu Federacije BiH , Republike Srpske i Brĉko Distrikta 

BiH obzirom da ni jedan zakon ne sadrţi odredbe o disciplinskoj odgovornosti, 

dok su sva tri zakona skoro identiĉno uredila pitanje materijalne odgovornosti 

zaposlenika. 

Kada su u pitanju disciplinska i materijalna odgovornst sluţbenika i 

namještenika u BiH , ova pitanja su sliĉno ureĊena zakonima, i to: Zakonom o 

drţavnoj sluţbi u institucijama BiH, Zakonom o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, 

Zakonom o adminstirativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske, Zakonom o 

drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH, Zakonom o 

namještenicima u Federaciji BiH 

MeĊutim, kada bi se analiziralo naše radno zakonodavstvo u odnosu na 

radno zakonodavstvo susjednih drţava u dijelu disciplinske i materijalne 

odgovornosti, moglo bi se reći da postoje sliĉnosti , razlike i prednosti . 

Sliĉnosti postoje u tome što su Zakoni o radu susjedne zemlje donijele iz 

istih razloga kao i BiH, te što su ovim zakonima sujedne zemlje nastojale 

uskaditi radno zakonodavstvo sa Konvencijama iz oblasti radnog prava. 

Razlike su u tome što je Bosna i Hercegovina, u odnosu na susjedne zemlje 

donijela veći broj propisa u oblasti radnog prava kojima se ureĊuje disciplinska i 

matrijalna odgovornost zaposlenih. Razlike su i zbog toga što su u BiH odredbe 

Zakona o radu nejasne i neprecizne, te što su podvrgnute ĉestim izmjenama i 

dopunama ne samo zakona, već i drugih propisa iz ove oblasti, dok u susjednim 

zemljama postoji jedan Zakon o radu i jedan Zakon o drţavnim sluţbenicima. 

Pored toga, u BiH je disciplinska i materijalna odgovornost razliĉito 

regulirana kada su u pitanju zaposlenici u poduzećima i drţavni sluţbenici, 

odnosno namještenici . 

MeĊutim, prednosti u radnom zakonodavstvu BiH u odnosu na susjedne 

zemlje u oblasti odgovornosti zaposlenika je u tome što su u BiH poslodavcima 

ostavljena šira ovlaštenja kako bi isti mogli odgovoriti na negativne posljedice 

ekonomske i politiĉke tranzicije i što je na takav naĉin šire otvoreno trţište rada i 

mobilnost radne snage u Bosni i Hercegovini. 

137 Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Hrvatsko udruţenje za kaznene znanosti i praksu, Zagreb, 

2006.godina, str. 127-154 

70

7. ODGOVORNOST ZAPOSLENIH PO MEĐUNARODNOM PRAVU 

Da bi se odgovorilo na pitanje da li je u meĊunarodnom i komunitarnom 

pravu propisana odgovornost zaposlenih, potrebno je upoznati se o: 1) Razvoju 

meĎunarodnog radnog prava, 2) Izvorima meĎunarodnog radnog prava, i 3) 

Izvorima komunitarnog radnog prava . 

7.1. Razvoj meĎunarodnog radnog prava 

Radno zakonodavstvo se ne ureĊuje samo na osnovu domaćeg (unutrašnjeg) 

radnog prava već i na osnovu meĊunarodnog i komunitarnog prava. 

U proteklom periodu u okviru meĊunarodnog pravnog poretka prisutna je široka 

oblast regulisanja odnosa na radu i povodom rada. Ovi odnosi su regulisani 

najvećim dijelom konvencijama i preporukama MeĊunarodne organizacije rada 

koja je do kraja 1999.godine donijela 182 konvencije i 190 preporuka. 138 

Razvoj meĊunarodnog radnog prava je moguće promatrati kroz dva 

razdoblja: 

1. period do stvaranja MeĊunarodne organizacije rada i 

2. period poslije stvaranja ove specijalizovane MeĊunarodne organizacije. 

Oba ova perioda se mogu dalje dijeliti na mnoštvo predrazdoblja te bi se u tim 

podjelama mogao pratiti razvoj meĊunarodnog radnog prava do Drugog svjetskog 

rata i poslije Drugog svjetskog rata. 139 

Za prvi period razvoja MeĊunarodnog radnog prava znaĉajno je istaći 

inicijative Roberta Owena koji se zalagao za zabranu rada djece ispod deset 

godina, ograniĉenje radnog vremena, osnivanje grupe inspektora rada koji bi 

izvršavali mjere u oblasti rada, zatim osnivanje Komisije rada za donošenje 

meĊunarodnog zakonodavstva. 

Poslije Drugog svjetskog rata MeĊunarodna organizacija rada se bavila pitanjima 

kao što su: 

1. razvoj aktivnosti u oblasti produktivnosti, 

2. radna snaga i ekonomski razvoj, 

3. meĊunarodna organizacija rada i preobraţaj tehnike, 

4. aktivnost MOR-a u oblasti struĉnog osposobljavanja kadrova, 

5. radniĉko obrazovanje, 

6. profesionalni i radni odnosi, 

7. socijalna sigurnost, 

8. industrijalizacija, 

138 Dedić, S. – Gradašĉević, J. - Temelji meĊunarodnog radnog prava , Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 

2000.godine, str. 5 


71

9. prava ĉovjeka. 140 

Period izmeĊu 1974. i 1980.godine, naziva se „procvatom evropskog radnog prava 

„ ili nosi oznaku „zlatnog doba harmoniziranja“. 141 

U drugom razdoblju razvoja MeĊunarodnog radnog prava dolazi do 

procvata prakse u vezi sa regulisanjem oblasti radnih odnosa na meĊunarodnom 

nivou. Tada se javljaju dvostrani meĊunarodni ugovori iz oblasti radnih odnosa. 

7.2. Izvori meĎunarodnog radnog prava 

Izvori meĊunarodnog radnog prava razvrstavaju se na: 

1. globalne (akti orgnaizacije Ujedinjenih nacija i akti MeĊunarodne organizacije 

rada), 

2. regionalne ( Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i 

Evropska socijalna povelja), 

3. bilateralne i multilateralne meĊudrţavne i meĊunarodne ugovore. 

Najznaĉjniji akt OUN-a je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.g, 

zatim slijede MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966.godine 

sa protokolima, te MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim 

pravima iz 1966.g. 

Najznaĉajniji i najbrojniji akti meĊunarodnog radnog prava su konvencije i 

preporuke MeĊunarodne organizacije rada. U okviru MeĊunarodne organizacije 

rada se razmatraju sva pitanja koja se odnose na osnovna ljudska prava na radu i u 

vezi sa radom, zatim zapošljavanje i uslove rada, zaštitu na radu, zaštite pojedinih 

kategorija radnika (ţena, djece, starih radnika, radnika migranata isl.), kao i sva 

administrativna i ekonomska pitanja u vezi s ovim. 

U meĊunarodnom radnom pravu poseban znaĉaj i primjenu imaju meĊunarodne 

konvencije i preporuke koje nastaju u okviru normativne djelatnosti MeĊunarodne 

organizacije rada. Imajući u vidu brojnost konvencija i preporuka, te širinu i 

raznovrsnost njihove sadrţine, moţe se reći da danas u svijetu imamo pravi 

„meĊunarodni corpus iuris socijalne pravde“ u okviru meĊunarodnog radnog prava. 

Konvencije i preporuke obuhvataju i na odreĊeni naĉin regulišu sve oblasti radnog 

prava, kao i podruĉje socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja. 

Stoga se konvencije i preporuke MOR-a kroz standarde rada svrstavaju u sljedeće 

grupe: 

1. osnovna ljudska prava na radu i povodom rada (sloboda udruţivanja, zabrana 

prinudnog rada i jednakost u mogućnostima i tretmanu), 


141 Ibidem, str. 25 72

2. zapošljavanje (politika zapošljavanja, sluţbe za zapošljavanje, profesionalna 

orijentacija i struĉno osposobljavanje, rehabilitacija i zapošljavanje invalida, 

sigurnost zaposlenja), 

3. socijalna politika, 

4. radna administracija (inspekcija rada, radna statistika, tripartitno savjetovanje), 

5. industrijski odnosi i participacija (kolektivno pregovaranje), 

6. uvjeti rada (plaće, zaštita plaća, klauzula o radu, radno vrijeme, noćni rad, 

sedmiĉni odnosno nedjeljni odmor, plaćeni odmor, zaštita na radu, zaštita pojedinih 

profesija). 142 

Bosna i Hercegovina je ĉlan MeĊunarodne organizacije rada od 1993.godine 

te je do kraja 1999.godine prihvatila 68 konvencija MeĊunarodne organizacije 

rada. 

Polazeći od odredbe ĉlana 8 Uredbe o slobodi kretanja i nastanjivanja zaposlenika 

unutar drţava-ĉlanica, priznata su prava na nesmetan rad sindikata i osnovne 

sindikalne slobode. Zaposlenik koji posjeduje drţavljanstvo neke od drţava 

Evropske unije, a zaposlen je u nekoj drugoj drţavi, ima pravo na isti tretman u 

pogledu pripadnosti sindikatima i ima pravo na ostvarivanje sindikalnih sloboda i 

prava, ukljuĉujući pravo izbora, pristupa upravi i voĊstvu sindikata, ĉime mu se 

pruţa garancija „industrijske demokratije“. 143 

Za sve zemlje-ĉlanice vaţe Opća naĉela primjene Konvencije MeĊunarodne 

organizacije rada, a to su: 1) naĉelo obaveznosti primjene konvencije i 2) naĉelo 

zaštite minimuma prava. 

Prema prvom naĉelu, svaka je ĉlanica poslije ratifikacije duţna da primjenjuje 

konvenciju. Primjena konvencije je podloţna sistemu kontrole koji je utvrĊen 

Ustavom MOR-a. 

Prema drugom naĉelu, svaka ĉlanica koja je ratificirala konvenciju o njenoj 

primjeni ograniĉena je minimumom konvencijskih prava. Radi se o donjoj granici 

prava ĉiji nivo se mora obezbijediti, jer je to kriterij po kojem se cijeni da li je 

ĉlanica ispunila svoju obavezu u pogledu primjene konkretne konvencije. 

U procesu ratifikacije zemlja-ĉlanica nije ograniĉena obzirom da ona moţe utvrditi 

više prava od minimuma utvrĊenog konvencijom. 

Primjena meĊunarodnih konvencija u Bosni i Hercegovini je regulisana Ustavom 

obzirom da su konvencije inkorporirane u njen pravni poredak. Ratificirana 

konvencija postaje izvor radnog, odnosno socijalnog prava. 

Nosioci obaveze izvršavanja meĊunarodnih konvencija u BiH su: 



73

1. organi i organizacije BiH u ĉiji djelokrug spadaju pitanja koja se ureĊuju 

meĊunarodnim ugovorom kojim se stvaraju neposredne obaveze za BiH, 

2. organi i organizacije entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske, na koje se 

odnose obaveze utvrĊene meĊunarodnim ugovorom a kojim se stvaraju obaveze za 

entitete, 

3. organi i organizacije kantona- ţupanija Federacije BiH na koje se, u skladu sa 

Ustavom Federacije BiH, odnose obaveze utvrĊene meĊunarodnim ugovorom 

kojima se stvaraju obaveze i za kantone, 

4. poduzeća, ustanove i druga pravna lica, koja neposredno izvršavaju obaveze 

utvrĊene meĊunarodnim ugovorom, kojima se stvaraju obaveze za njih. 144 

Izvršavanje meĊunarodnih konvencija zahtijeva donošenje zakona, podzakonskih 

akata, općih akata autonomnog prava i kolektivnih ugovora. 

Primjena i izvršavanje ratificiranih meĊunarodnih konvencija rada od strane 

zemlje-ĉlanice, podloţna je svestrano organizovanoj kontroli. Kontrola izvršavanja 

konvencije obuhvata slijedeće: 

1. obaveza zemlje-ĉlanice da MeĊunarodnom birou rada podnosi godišnji izvještaj 

o mjerama poduzetim za primjenu konvencije, 

2. podnošenje prigovora (reklamacije) od strane profesionalne organizacije radnika 

ili poslodavaca o tome da neka zemlja-ĉlanica nije na zadovoljavajući naĉin 

obezbijedila primjenu konvencije, 

3. podnošenje ţalbe zemlje-ĉlanice protiv neke druge zemlje-ĉlanice zbog toga što 

smatra da ova nije na zadovoljavajući naĉin obezbijedila primjenu konvencije, koju 

su ratificirale obje te zemlje. 145 

MeĊunarodna organazacija rada je donijela veći broj konvencija od kojih je 68 

BiH ratifikovala do kraja 1999.godine. 146 

U sluĉaju sukoba domaćeg propisa ili drugog akta i konvencije postavlja se 

pitanje kome dati prednost, normama meĊunarodnog prava ili normama domaćeg 

prava. Ovaj sukob treba rješavati po prihvaćenoj monistiĉkoj koncepciji prema 

kojoj treba poći od stanovišta da, norme meĊunarodnog prava koje su punovaţno 

prihvaćene od strane nadleţnih organa Bosne i Hercegovine, imaju prvenstvo nad 



146 U Bosni i Hercegovini su u oblasti prava na rad i povodom rada na snazi mnoge konvencije i to: Konvencije 

broj: 2, 3, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 16, 17, 18, 19, 22, 23, 24, 25, 27, 29, 32, 45, 48, 53, 56, 69, 73, 74, 80, 81, 87, 88, 

89, 90, 91, 92, 97, 98, 100, 102, 103, 106, 109, 111, 113, 114, 116, 119, 121, 122, 126, 129, 131, 132, 135, 136, 

138, 139, 140, 142, 143, 148, 156, 158, 159, 161, 162. Pored ovih, BiH je u meĊuvremenu ratifikovala, te su na 

snazi i slijedeće konvencije : Konvencija broj 105 (15.11. 2000.g.), Konvencija o zaštiti materinstva iz 2000.godine 

i preporuke o zaštiti materinstva iz 2000.godine, zatim Konvencija broj 182 (05.10. 2001.g.), te Konvencija o radu 

na moru (MLC) iz 2006.g. 

74

normom domaćeg prava. Ovo je pojaĉano i ustavnom obavezom da su opći akti, 

principi meĊunarodnog prava, integralni dio zakona BiH i njenih entiteta. Jedan od 

osnovnih principa je i supremacija ratificiranog meĊunarodnog prava nad 

domaćim. 

Dakle, nakon što je konvencija ratificirana, ona ima primat u odnosu na domaće 

propise, jer je postojećim zakonom BiH konvencija istovremeno postala i zakon 

pojaĉanog djelovanja u poreĊenju sa drugim domaćim zakonom, tako da se u ovom 

sukobu ima primijeniti ratificirana konvencija, a ne domaći zakon, i to, kako vaţeći 

tako i budući. 

Preporuke MeĊunarodne organizacija rada su „niţi“ pravni akti od 

konvencija. One sluţe samo kao orijentacija drţavama-ĉlanicama za poduzimanje 

mjera zakonodavne i uprave prirode, te kao takve imaju karakter savjeta i uputa 

nacionalnom zakonodavstvu kako da pravno regulira pitanje iz oblasti zaštite 

radnika. Preporuke se najĉešće donose kao dopuna konvencijama i kao razrada 

principa iz konvencija ako bi se one pravilnije primijenile. 

MeĊutim, MeĊunarodna organizacija rada moţe donositi i preporuke neovisno od 

konvencija kojima se regulira jedno odreĊeno pitanje o kome nije donesena 

konvencija. 

Preporuka se oznaĉava kao meĊunarodni instrument manje pravne snage u odnosu 

na konvenciju obzirom da konvencija ratifikacijom dobiva snagu zakona a 

povodom preporuke drţava ĉlanica ima samo moralnu obavezu da poduzima 

zakonodavne mjere za provoĊenje preporuke. 

I pored toga što preporuka ima manju pravnu snagu od konvencije, ipak je ona 

vremenom dobila stvarno veći znaĉaj, naroĉito u oblastima koja traţe elastiĉnije 

norme. 

Zbog većeg broja konvencija koje su na snazi u BiH, znaĉajno je navesti 

ukratko sadrţaj nekoliko tih konvencija. 

Tako je za Konvenciju o zaštiti materinstva broj 183 iz 2000.godine znaĉajno 

napomenuti da je prema odredbi njenog ĉlana 3 svaka ĉlanica mora usvojiti 

odgovarajuće mjere u cilju osiguravanja da trudne ţene ili dojilje nisu u obavezi 

obavljati rad koji je od strane nadleţnog organa utvrĊen kao štetan po zdravlje 

majke ili djeteta, ili gdje je procjenom utvrĊeno da postoji znaĉajan rizik po 

zdravlje majke ili njenog djeteta. 147 

TakoĊe je utvrĊeno da ţena na koju se ova Konvencija odnosi ima pravo na period 

trudniĉkog bolovanja od najmanje 14 sedmica. Odredbom ĉlana 8 ove konvnecije 

utvrĊeno je da je protivzakonito da poslodavac prekida zaposlenje ţeni u toku 

trudnoće ili odsustva iz ĉlana 4 ili 5, ili tokom perioda koji se utvrĊuje nacionalnim 

zakonima i propisima. Ţeni se takoĊer mora dati pravo na jednu ili više 

dnevnih pauza ili dnevno smanjenje radnih sati radi dojenja svog djeteta.U sluĉaju 

147 Sl. glasnik BiH – MeĊunarodni ugovori, broj 08/09 

75

olesti ili smrti majke, otac djeteta treba da ima pravo na odsustvo u trajanju 

ostatka postporoĊajnog odustva. U sluĉaju usvajanja djeteta, roditelji treba da 

imaju jednako pravo na sistem zaštite koja se nudi Konvencijom, naroĉito kada se 

radi o odsustvu, beneficijama i zaštiti zaposlenja. 

Prema Konvenciji broj 102 iz 1952.godine o minimalnoj normi socijalnog 

obezbjeĊenja, predviĊena su davanja za sluĉaj nezaposlenosti, naknada za sluĉaj 

bolesti, davanje za starost, davanja za sluĉaj nesreće na poslu i profesionalnih 

oboljenja, davanja za sluĉaj materinstva, davanja ĉlanovima porodice za sluĉaj 

smrti hranioca porodice. 

Konvencijom broj 158 predviĊen je prestanak radnog odnosa na inicijativu 

poslodavca, zatim dodatne odredbe u vezi sa prestankom radnog odnosa zbog 

ekonomskih, tehnoloških, strukturalnih ili sliĉnih razloga. 

Kod preduzimanja preventivnih i zaštitnih mjera u sklopu Konvencije o sigurnosti 

i zdravlju u rudnicima iz 1995.godine, sa preporukom o sigurnosti i zdravlju u 

rudnicima iz 1995.godine, 148 poslodavac mora izvršiti procejnu rizika i rješavati ga 

sljedećim prioritetnim redoslijedom: 

1. eliminisati rizik, 

2. kontrolisati rizik na izvoru, 

3. minimizirati rizik sredstvima koja ukljuĉuju dizajniranje sigurnih radnih sistema, 

4. ukoliko rizik ostane prisutan, obezbijediti upotrebu liĉne zaštitne opreme. 

Prema ovoj Konvenciji, poslodavac mora osigurati: 

1. pruţanje radnicima adekvatne obuke i programa doobuke, te razumljivih 

instrukcija, besplatno po njih, 

2. pruţanje adekvatnog nadzora i kontrole u svakoj smjeni, 

3. ustanovljenje sistema po kome se u svako vrijeme mogu taĉno znati imena svih 

lica koja su pod zemljom kao i njihova vjerovatna lokacija, 

4. istragu svih nezgoda i opasnih dogaĊaja, 

5. dostavljanje izvještaja nadleţnom organu o pitanju nezgoda i opasnih dogaĊaja. 

Ovom Konvencijom su utvrĊena i prava radnika i njihovih predstavnika, saradnja i 

sprovoĊenje, te preventivne i zaštitne mjere u rudnicima. 

Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inozemstvu i ĉlanova 

njihovih obitelji iz 1990.godine utvrĊuje prava radnika bez obzira iz koje drţave 

dolaze. 


76

7.3. Izvori komunitarnog radnog prava 

Za razliku od meĊunarodnog, komunitarno radno pravo se razvijalo zajedno 

sa razvojem Evropskih zajednica. Komunitarno pravo je u svom razvoju prošlo 

kroz slijedeće faze: 1) rani neoliberalni period ( 1958-1972), 2) period socijalne 

akcije (1972-1980), 3) period stagnacije (1980-1986), 4) period zaokruţivanja 

unutrašnjeg trţišta (1986-1993), 5) period pravne integracije ( 1993 godine i 

danas). 149 

Polazeći od navedenog razvoja komunitarnog radnog prava, njegove izvore bismo 

mogli svrstati na izvore: 

1. primarnog i sekundarnog prava 

U sekundarno pravo spadaju akti doneseni od nadleţnih organa zajednice, u pravilu 

Vijeća ili Komisije Evropske unije, i to: pravila, uredbe, (naredbe), direktive, 

odluke, preporuke, mišljenja i stavovi, s tim da su osnivaĉkim ugovorima pravila, 

direktive i odluke definisani kao obavezni pravni akti, dok preporuke i mišljenja ne 

proizvode obavezno pravno dejstvo. 150 

Primarno pravo na prvom mjestu obuhvata ugovore o osnivanju Evropskih 

zajednica, prije svega Evropske ekonomske zajednice, ukljuĉujući i protokole, 

dodatke, priloge, kao i sve izmjene i dopune. 151 

Tako se pravila neposredno primjenjuju u svakoj drţavi ĉlanici Unije i obavezuju 

kako drţave ĉlanice, tako i njihove drţavljane, , fiziĉka i pravna lica. Direktive, 

koje sadrţe minimalne standarde, odnosno minimalna prava iz radnog odnosa, 

zahtijevaju da budu transponovane u pravni sistem drţave kojoj je upućena, ali uz 

slobodan izbor oblika i naĉina sprovoĊenja direktive. Isto tako i odluke Savjeta ili 

Komisije, koje ne sadrţe opće norme već pojedinaĉne pravne akte, obavezuju 

subjekte kojima su upućene i neposredno su primjenjive. 

S druge strane, preporuke na odreĊeni naĉin obavezuju sudove drţava ĉlanica koji 

su duţni da u rješavanju sluĉajeva iz svoje nadleţnosti prilikom tumaĉenja izvora 

unutrašnjeg prava uzimaju u obzir i odgovorajuće preporuke EU. 152 

Znaĉajnu ulogu u stvaranju komunitarnog radnog prava ima Sud pravde Evropskih 

zajednica. 

U ureĊivanju radnog prava postoji podjela izmeĊu drţava ĉlanica i Evropske unije. 

Tako komunitarnim radnim pravom nisu regulisana sva pitanja individualnih i 

kolektivnih radnih odnosa odnosno mnoga pitanja nisu predmet komunitarne 

normativne intervencije. 153 

149 Vuković, D. i Ĉekerevac, A.- Socijalna politika u procesu evropskih integracija, Fakultet politiĉkih nauka 

Univerziteta u Beogradu, 2006.godina, str. 74 


151 Kneţević-Predić, V.- Izvori prava Evropske unije, Zbornik radova, JP Sluţbeni glasnik Beograd, 1996.g. str.5 

152 Lilić, S.- Upravno pravo Evropske unije, Zbornik radova, JP Sluţbeni glasnik , Beograd, 1996.g str. 7 


77

U pogledu primjene evropskog prava vaţe dva pravila: prvo, neposredna primjena, 

i drugo, kod posredne primjene direktive potrebno je donijeti domaći propis, pri 

ĉemu je direktiva upućujuća norma. 154 

UsklaĊivanje i provoĊenje prava Evropske unije za BiH nije samo obaveza 

već je to i jedna od djetnosti Unije, budući da se komunitarnim propisima utvrĊuju 

uvjeti i propisuju standardi koji stvaraju situaciju da BiH moţe uskladiti svoja 

prava sa komunitarnim pravom. 155 

Pored navedenog, uskaĊivanje prava znaĉi prilagoĊavanje pravnih sistema ili 

pravnih propisa drţave ĉlanice EU na naĉin koji će dovesti do njihove meĊusobne 

sliĉnosti ili uniformnosti, ĉime se se postiţe odreĊeni cilj, unapreĊivanje 

integracionih procesa. 156 

Komunitrano pravo prihvata uvjerenje da je cjelishodnije da se regulisanje 

kolektivnih radnih odnosa prepusti drţavama ĉlanicama. Tako je iz nadleţnosti EU 

potpuno iskljuĉeno pitanje slobode udruţivanja, prava na štrajk i pravo na lock – 

out . 

MeĊutim, Evropska unija je iskljuĉivo nadleţna za pitanja koja se neposredno ili 

posredno tiĉu realizacije osnovnih komunitarnih sloboda, odnosno općih pravila 

konkurencije i funkcionisanja zajedniĉkog (unutrašnjeg ) trţišta. U iskljuĉivu 

nadleţnost EU ulazi i pitanje ukidanja prepreka za slobodno kretanje lica izmeĊu 

drţava ĉlanica, kao i pitanje usklaĊivanja nacionalnih zakonodavstava u mjeri u 

kojoj je neophodno za funkcionisanje zajedniĉkog trţišta. S tim u vezi znaĉajne su 

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.g. sa 

protokolima, kao i Evropska socijalna povelja iz 1961.g. 

Polazeći od prethodno navedenog, kao sastavni dijelovi evropskog kolektivnog 

radnog prava mogu se svrstati: 

1.sloboda udruţivanja – pravo na osnivanje i organiziranje udruţenja radnika i 

poslodavaca, 

2. pravo na kolektivno pregovaranje i kolektivno ugovaranje, 

3. pravo na participaciju, tj. pravo na upravljanje i na uĉešće u upravljanju u 

odreĊenoj sredini, 

4. pravo na rješavanje kolektivnih sporova, 

5. pravo na štrajk, 

6. pravo na uĉešće u postupku donošenja autonomnih općih akata kojima se 

ureĊuju prava, obaveze i odgovornosti na radu i u vezi sa radom. 157 

Zakonodavne mjere u evropskom individualnom pravu obuhvataju ĉetiri glavna 

aspekta: 

154 


155 

Ĉekerevac, V.- UsklaĊivanje prava kao instrument funkcionisanja Evropske zajednice, „Strani pravni ţivot“,, br. 

1-3, 1996.g., str. 38 

156 


157 

Dedić, S. i Šemić, H. - Kolektivno i individualno radno pravo FBiH, Sarajevo, 1999.g.str. 25 

78

1. pravo na slobodu kretanja i izbora mjesta stanovanja zaposlenih, 

2. ostvarenje principa jednakosti i ravnopravnosti zaposlenih, 

3. zaštitu na radu – tehniĉko harmoniziranje, 

4. osnovna socijalna prava zaposlenih. 158 

Teţište zakonodavnih mjera u ostvarivanju ravnopravnosti zaposlenika je u 

izjednaĉavanju radnih uvjeta u drţavama ĉlanicama za muškarce i ţene. U okviru 

evropskog individualnog radnog prava širok prostor zauzima zaštita na radu, 

prvenstveno putem „tehniĉkog harmoniziranja“. Tako je do 1999.godine oko 70 

donesenih smjernica u najvećem broju regulisalo „tehniĉko harmoniziranje.“ 

Protokoli uz Ugovor iz Mastrichta, a posebno protokol broj 14 istiĉe vaţnost 

poboljšanja ţivotnih radnih uslova i primjerene socijalne zaštite, te kao takav ulazi 

u rang primarnog ugovornog prava. 

Dakle, zakonodavne inicijative u evropskom kolektivnom pravu su daleko manje 

nego u individualnom. 

Polazeći od odredbe ĉlana 48 Ugovora o Evropskoj ekonomskoj zajednici, 

evropski zakonodavac je izdao nekoliko temeljnih uredbi i smjernica koje u osnovi 

znaĉe da graĊanin neke od drţava ĉlanica moţe da uĊe u drugu drţavu – ĉlanicu da 

tamo boravi i radi, ĉime je dat okvir za nesmetanu struĉnu pokretljivost radne 

snage. 

Iz navedenog se moţe zakljuĉiti da je drţavama ĉlanicama nametnuta zabrana: 

1. primjene nacionalnih propisa kojima bi se ograniĉavala ponuda i potraţnja za 

zaposlenjem, 

2. uspostavljanje uvjeta za zapošljavanje koji se ne primjenjuju na sopstvene 

drţavljane, kao i uspostavljanje posebne procedure ili primjenu propisa kojima se 

zapošljavanje stranih zaposlenika ograniĉava na odreĊeni procent u koleraciji sa 

ukupnim brojem zaposlenih. 159 

MeĊutim, prioritet domaćeg drţavljanina u odnosu na stranog je uvijek moguće 

opravdati uvjetom za poznavanje jezika, pošto je ovaj uvjet izuzet iz zabranjenih 

osnova u pogledu propisivanja posebnih uvjeta pri izboru kandidata. 

Evropski sud za ljudska prava pravo na slobodu okupljanja tumaĉi dosta široko, 

tako da ono obuhvata privatne skupove i skupove na javnim mjestima, kao i 

statiĉne sastanke i javne procesije. Sud smatra da drţava ne moţe proizvoljno 

ograniĉiti pravo na mirno okupljanje. Tako je u jednom sluĉaju Sud utvdio kršenje 

158 Dedić, S. i Gradašĉević-Sijerĉić, J.- Radno pravo, drugo novelirano i prošireno izdanje, Pravni fakultet 

Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005.g, str. 40 

159 Prema ovoj smjernici poslodavac je obavezan obavijestiti zaposlenika pismeno najkasnije 2 mjeseca od primanja 

na posao, barem o sljedećem: sjedište, stalno boravište poslodavca, radno mjesto ili ukazati da se zapošljava u 

razliĉitim mjestima, opis posla, trajanje radnog odnosa, odmora, duţina godišnjeg odmora, duţina otkaznih rokova 

obiju strana, poĉetni iznos primanja zaposlenika, radno vrijeme itd. 

79

prava na mirno okupljanje kada je drţava odbila da jednoj osobi izda dozvolu da 

preĊe iz sjevernog u juţni Kipar, da prisustvuje sastancima dviju zajednica. 

Da je , pored ostalih izvora, i Evropska konvencija o ljudskim pravima izvor 

komunitarnog prava, pokazuje nam to da je ova konvencija ĉlanom 11 odredila da 

svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruţivanja s drugim, ukljuĉujući 

i pravo osnivanja sindikata i pridruţivanju sindikatima zbog zaštite svojih interesa. 

Prava koja garantira ĉlan 11 povezana su ili opravdana politiĉkim i socijalnim 

vrijednostima demokratskog društva, odnosno, ovaj ĉlan predstavlja proširenje, 

odnosno produţenje, prava na slobodu misli, savjesti . 160 

Ova Konvencija se u svojoj preambuli poziva na Univerzalnu deklaraciju o 

ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih narada proglasila 

10.decembra 1948.g. 

Evropska konvencija o ljudskim pravima uz dopunske protokole temeljni je 

europski dokument o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Na osnovu ĉlana 

19 Konvencije 1954.godine je ustanovljen Evropski sud za ljudska prava kao 

naddrţavni europski sudski organ nadleţan za presuĊivanje kod sluĉajeva kršenja 

ljudskih prava. 161 

Ova Konvencija je prvi meĊunarodni instrument o ljudskim pravima koji teţi 

zaštiti širokog kruga graĊanskih i politiĉkih prava, kakao time što ima oblik 

ugovora koji pravno povezuje visoke ugovornice, tako i time što uspostavlja sistem 

nadzora na zaštitom prava na unutrašnjem planu. 

Za ovu Konvenciju je znaĉajno napomenuti da je navedena u Aneksu Ustava BiH i 

to uz Aneks VI Sporazuma o ljudskim pravima. 162 

Analizom navedenih meĊunarodnih konvencija izvodi se zakljuĉak da u 

meĊunarodnom pravu odgovornost zaposlenih nije propisana. 

160 Gomien, D. – Kratki vodiĉ kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, 3 izdanje, Publikacija Vijeća Evrope, 

Sarajevo, 2005.g.- prevod sa engleskog: Spomenka Beus i Amira Sadiković, str. 25 

161 Ţilić, A. - BiH-Kodeks ljudskih prava , Amadeus, Slavonski Brod, 1996.g, str. 325-296 

162 Grupa autora, Ljudska prava, odabrani meĊunarodni dokumenti, Ministrarstvo vanjskih poslova, Sarajevo, 

1999.g. str. 297 

80

8. SUDSKA PRAKSA O ODGOVORNOSTU ZAPOSLENIH 

Sudska praksa ima šire i uţe znaĉanje. Da bi se odgovorilo na pitanje da li 

postoji i kakva je sudska praksa u BiH o odgovornosti zaposlenih, potrebno je 

upoznati se o slijedećem: 1) Uvod, 2) Sudska praksa o disciplinskoj 

odgovornosti zaposlenika u BiH, 3) Sudska praksa o materijalnoj 

odgovornosti zaposlenika i poslodavaca u BiH i 4) Iz prakse Evropskog suda 

za ljudska prava . 

8.1. Uvod 

Sudsku praksu u širem znaĉenju ĉine odluke, stavovi, mišljenja, shvatanja i 

drugi proizvodi sudskog rada, bez obzira na njihovu validnost i kakvoću, kao i 

vrstu i spepen suda od kojeg potiĉu. Sudsku praksu u uţem znaĉenju ĉine odluke, 

stavovi, mišljenja, shvatanja i drugi proizvodi sudskog rada kojima se obezbjeĊuje 

jedinstvena primjena propisa. 163 

Danas postoji mali broj zemalja, kao na primjer, Njemaĉka i Izrael, u kojima radni 

sudovi imaju uopće nadleţnost i gdje redovni sudovi nisu umiješani ni u kakve 

bitne procese u vezi s radom. U zemljama kao što Holandija, Italija i Japan 

redovni sudovi imaju veliku ulogu u rješavanju radnih sporova. U skandinavskim 

zemljama radni sudovi su zaduţeni samo za sluĉajeve koji se odnose na sporove 

kolektivnih ugovora, dok sve ostale radne sporove rješavaju redovni sudovi. Sliĉno 

tome, u Sjedinjenim ameriĉkim drţavama redovni graĊanski sud će odluĉivati o 

kršenju individualnih ugovora o radu. 

8.2. Sudska praksa o disciplinskoj odgovornosti zaposlenika u BiH 

Spor o disciplinskoj odgovornosti je spor o zakonitosti i ispravnosti 

disciplinskog postupka i izeĉene disciplinske mjere. 

Iako su tokom 1999 godine doneseni Zakoni o radu u Bosni i Hercegovini, ipak 

postoji sudska praksa o disciplinskoj odgovornosti zaposlenika. U daljem dijelu 

rada je iznesen jedan dio sudske prakse o ovoj odgovornosti zaposlenih. 

1…Ukoliko je radnik zakljuĉio ugovor o radu u susjednoj drţavi npr. Republici 

Hrvatskoj a poslove obavlja u Bosni i Hercegovini u sklopu Poslovne jedinice 

poduzeća ĉije je sjedište u Republici Hrvatskoj te kako su ugovoru o radu propisali 

da se na radne odnose primjenjuje pravo sjedišta poduzeća, u sluĉaju radnog spora 

nastalog u BiH primijenit će se pravo Republike Hrvatske shodno odredbama 

ugovora o radu i Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u 

odreĊenim odnosima. Izuzetak je kada se radi o imovinskom sporu iz ugovora o 

163 Ivošević, Z.- Radno pravo, Prvni fakultet Univerziteta Union u Beogradu, Beograd , 2009.g. str. 46 

81

adu, primjenjiva će se pravo BiH budući da radnik rad obavlja u poslovnoj jedinici 

koja se nalazi u našoj zemlji. 164 

2…Teţe posljedice povrede radne obaveze nezakonitim raspolaganjem sredstvima 

poduzeća ili drugim povjerenim sredstvima cijene se ne samo prema materijalnoj 

vrijednosti prisvojenih sredstava, nego na osnovu potpune i sveobuhvatne analize 

takve pojave kao štetne i opasne sa stanovišta poduzeća i potrebe da se zaštite 

njegova imovina i obavljanje dozvoljene djelatnosti, te stepena krivice poĉinioca 

povrede. 

Prema utvrĊenom ĉinjeniĉnom stanju rješenjem Disciplinske komisije tuţenog 

tuţiteljica je rasporeĊena na radno mjesto radnika u proizvodnji, proglašena 

odgovornom za teţu povredu radne obaveze nezakonitog raspolaganja sredstvima 

poduzeća obzirom da je u njenom garderobnom ormaru prilikom pregleda 

pronaĊeno 9 boca viljamovke 0,7 pa joj je radi toga izreĉena disciplinska kazna 

prestanka radnog odnosa, s tim da joj radni odnos prestaje danom konaĉnosti 

rješenja. Odlukom drugostepenog organa prigovor tuţene je odbijen kao 

neosnovan. Nezakonito raspolaganje sredstvima poduzeća bilo je propisano kao 

teţa povreda radnih obaveza. MeĊutim, pošto ni jedan od svjedoka nije neposredno 

opazio da je tuţiteljica iznijela alkohol i ostavila u svoj ormar a to nije dokazano ni 

u disciplinskom postupku, prvostepeni sud je zauzeo stanovište da odluka 

disciplinske komisije kao upravnog odbora nije donesena u skladu sa zakonom te 

pravilno i potpuno utvrdio ĉinjeniĉno stanje imajući pri tome u kome se nalaze 

ormari i naĉin kontrole. PronaĊene boce su vraćane tuţenom, to po firmu nisu 

nastale posljedice. Prihvatajući utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje drugostepeni sud je 

našao da se garderobni ormar tuţiteljice mogao relativno lako otvoriti i bez 

korištenja kljuĉa, kako su to potvrdili i svjedoci , te kao je neko drugi mogao 

neovlašteno otvoriti garderobni ormar tuţiteljice, postojala je osnovana sumnja da 

nije dovoljno utvrĊeno da je tuţiteljica naĉinila opisanu povredu radne duţnosti 

zbog ĉega bi bila dovoljna novĉana kazne a ne kazna prestanka radnog odnosa. 

Stavovi oba suda ne mogu se prihvatiti. Prvostepeni sud je imao samo materijalnu 

vrijednost boca i da nisu iznesene iz kruga, meĊutim izostala je ocjena teţe 

posljedice jer bi u protivnom djelatnost tuţenog mogla biti dovedena u pitanje a što 

bi izazvalo ozbiljne posljedice, jer kada bi svaki pojedinac otuĊivao stvari manje 

vrijednosti onda bi otuĊena imovina mogla biti velika. Prilikom ocjene teţe 

posljedice vaţno je utvrditi da li je tuţiteljica prilikom ĉinjenja teţe povrede radnih 

obaveza nastupala namjerno ili sa blaţim stepenom krivice i kojim.Ova okolnost 

moţe biti od znaĉaja za utvrĊivanje postojanja teţe posljedice. 165 

164 

Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Rev- 11/00 od 30.03.2000.g- Bilten VS FBiH, broj 1/2000., odluka 

broj 51, str. 34 

165 

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-265/01, Bilten sudske prakse VSRS, broj I/2004, br. 115 

82

3… Izreka odluke o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa mora da 

sadrţi naĉin, mjesto i vrijeme izvršenja povrede radne duţnosti koju je radnik 

poĉinio uz navoĊenje propisa kojima je radnja izvršenja povrede sankcionisana i 

iskaze o odgovornosti i disciplinskoj mjeri. U izreci obje osporene odluke nije, 

meĊutim, naveden ĉinjeniĉni opis povrede radnih duţnosti koje se tuţiteljici 

stavljaju na teret, niti je ona oglašena krivom za te povrede. Iskaz o krivici i 

disciplinskoj sankciji je vaţan zbog toga što sud moţe u odreĊeno situaciji poništiti 

odluku o kazni, a ne i o krivici (npr. kada naĊe da je zaposlenom izreĉena pogrešna 

disciplinska sankcija). 166 

4... Ako protiv radnika nije voĊen disciplinski postupak ne moţe mu prestati radni 

odnos samo zato što je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak. Prvostepeni sud je 

utvrdio da je nesporno meĊu strankama da nije protiv tuţitelja voĊen disciplinski 

postupak zbog teţe povrede radne obaveze. Nije sporno da se protiv tuţitelja vodi 

kriviĉni postupak pokrenut kriviĉnom prijavom upućenoj Kantonalnom tuţilaštvu 

zbog postojanja osnovane sumnje da je tuţitelj poĉinio kriviĉno djelo primanja 

mita iz ĉlana 230 KZ Federacije BiH i da kriviĉni postupak nije pravomoćno 

okonĉan. Pravilno je prvostepeni sud ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za prestanak 

radnog odnosa tuţitelja iz ĉlana 55 stav 1 toĉka 6 Zakona o unutrašnjim poslovima, 

jer osnovana sumnja da je poĉinio kriviĉno djelo nije dokaz da tuţitelj svojim 

radom ne moţe odgovarati zahtjevima radnog mjesta budući da drugi dokazi nisu 

izvoĊeni, zato što pravne posljedice kriviĉnog djela nastupaju kada se 

pravomoćnom presudom utvrdi da je radnik poĉinio kriviĉno djelo. 167 

5… Propuštanje dostavljanja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i 

poziva odgovornom radniku za raspravu koja je odrţana u odsustvu radnika 

predstavlja apsolutno bitnu povredu disciplinskog postupka jer je došlo do povrede 

naĉela neposrednosti. Ne mogu se prihvatiti ukazivanja u reviziji da je tuţilac 

odbio da ih primi i da se ima smatrati da je uredno pozvan da uĉestvuje u 

disciplinskom postupku. Ovo zbog toga što navedene bilješka ne sadrţi podatke o 

uruĉenju zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i poziva za odrţavanje 

rasprave, već samo konstataciju o postojanju prijave i odluke Upravnog odbora. S 

obzirom da se u konkretnom sluĉaju radi o obaveznom liĉnom dostavljanju i za 

zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka i za poziv za saslušanje nisu 

dostavljeni tuţiocu, što je izriĉita obaveza tada vaţećeg zakona, ĉime mu je 

uskraćeno pravo da bude saslušan pred disciplinskim organom te mu je 

povrijeĊeno pravo na odbranu. 168 

166 

Presuda Vrhovnog suda RS, broj Rev-31/02, Bilten sudske prakse VSRS broj I/2004, odluka broj 105, str 186 

167 

Presuda Kantonalnog suda Sarajevo, broj Gţ. 529/01 od 11.10.2001., Bilten sudske prakse Kantonalnog suda 

Sarajevo, broj 3/2001, str. 41 

168 

Presuda Vrhovnog suda Srbije, broj Rev- 2971/01 od 20.02.2002.g. 

83

6… Za postojanje teţe povrede radnih obaveza i duţnosti ponašanjem radnika 

Ministarstva unutrašnjih poslova koje šteti ugledu sluţbe ili narušava meĊuljudske 

odnose u ministarstvu, nije neophodno da je takvo ponašanje vidljivo graĊanima, 

nego je dovoljno da se radi o postupcima koji su nespojivi sa vršenjem sluţbe u 

policiji što je faktiĉko pitanje. Prema ĉinjeniĉnom utvrĊenju niţestepenih sudova, 

tuţiocu je prvostepenim rješenjem Disciplinske komisije Centra javne bezbjednosti 

D., od 31.05.2000.godine izreĉena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa 

zbog teţe povrede radne duţnosti, poĉinjene tako što je neutvrĊenog dana 

poĉetkom 2000.godine pribavio za svoje potrebe putniĉko motorno vozilo marke 

„Auti“ broj šasije WAU33381 porijeklom iz A., kojeg nije u zakonskom roku 

prijavio nadleţnoj carini radi carinjenja, te sa takvim vozilom uĉestvovao u 

saobraćaju više puta, stavivši na vozilo registarske tablice broj 821 E 346 koje je 

otuĊio iz prostorija Stanice javne bezbjednosti u S.B., a koje su kao nevaţeće 

oduzete i skinute sa vozila dana 21.10.1999.godine prilikom kontrole u saobraćaju. 

Rješenjem drugostepene komisije MUP-a B.L. broj 03/1-2-125-255 od 

04.10.2000.godine odbijen je tuţioĉev prigovor kao neosnovan i potvrĊeno 

prvostepeno rješenje nalazeći da je prvostepeni postupak pravilno proveden u 

kojem postupku tuţilac nije negirao povredu radne duţnosti koja mu je stavljena na 

teret, sudovi su tako što su odbili kao neosnovan njegov tuţbeni zahtjev. 169 

7… Kako policajac ima status sluţenika organa uprave to se na prestanak njegovog 

radnog odnosa primjenjuje Zakon o radnim odnosima i plaćama sluţbenika organa 

uprave Fedracije BiH kao lex specijalis, a ne Zakon o radu kao opšti propis. 170 

8… Prvostepenom presudom Osnovnog suda Banja Luka od 28.09.1999.godine, 

odbijen je tuţbeni zahtjev tuţilje za poništenje rješenja Disciplinske komisije 

tuţene 985/96 od 25.09.1996.godine, o prestanku radnog odnosa i odluke 

Upravnog odbora od 21.11.1996.godine, kao i zahtjev za vraćanje na rad uz 

naknadu svim primanja po osnovu radnog odnosa. Drugostepenom odlukom 

Okruţnog suda Banja Luka od 16.03.2000.godine ţalba tuţilje se odbila i 

prvostepena presuda potvrdila. Tuţilja u reviziji istiĉe da su sudovi propustili da 

utvrde istinitost ĉinjenica na osnovu kojih je izreĉena disciplinska mjera prestanka 

radnog odnosa, da joj je onemogućeno pravo na odbranu, da je predmet trebalo 

ustupiti Osnovnom javnom tuţilaštvu, da joj je osporeno osnovno pravo uĉešća 

sindikata u disciplinskom postupku. Iz sadrţine spisa disciplinske komisije, kako 

su to sudovi u postupku ispitali, proizilazi da je disciplinski postupak protiv tuţilje 

pokrenut na osnovu zahtjeva ovlaštenog organa tuţene, da joj je prije roĉišta pred 

disciplinskom komisijom dostavljen zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, 

da su joj u postupku saopštene povrede koje su joj stavljene na teret, da je u 

169 

Vrhovni sud Republike Srpske, broj Rev. 162/01 od 30.11.2001.godine- Bilten sudske prakse VS RS broj I/2004, 

odluka br. 109, str. 194-197 

170 

Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-324/05 od 07.02.2006 godine 

84

postupku iznijela svoju odbranu . Niţestepeni sudovi su dali valjane razloge o 

odluĉnim ĉinejnicama pri ĉemu dajući u obrazloţenju presude razloge koje 

ĉinjenice vaţne za odluku u sporu smatraju istinitim i na kojim ĉinjenicama 

zasnivaju te svoje odluke, kao ispravne usvaja i revizioni sud. 171 

9… Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini od 14.12.2006.godine 

poništena je odluka o otkazu ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i 

tehnoloških razloga tuţenog A.D.E iz B. broj 2-405/05 od 22.06.2005.godine 

kojom je tuţilji D.T. iz B. otkazan ugovor o radu i tuţeni obavezan da je vrati na 

rad. Drugostepenom presudom Okruţnog suda u Bijeljini od 25.04.2007.godine 

ţalba tuţenog je odbijena i prvostepna presuda potvrţena. Niţestepeni sudovi su 

zakljuĉili da tuţeni prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuţilji nije 

postupio po odredbama ĉl. 124 i 125 Zakona o radu u vezi sa ĉlanom 38. Ošteg 

kolektivnog ugovora, tj. nije utvrdio objektivne kriterije na osnovu kojih bi se 

moglo utvrditi da tuţilja predstavlja tehnološki višak, odnosno nije se konsultovao 

sa savjetom radnika odnosno sa sindikatom, iako je tuţeni dostavio sindikatu 

Program mjera za zbrinjavanje radnika. Kako niţestepeni sudovi nisu cijenili 

ĉinjenicu da je tuţeni donio Program mjera za zbrinjavanje radnika pristupili 

razrješenju predmeta spora , revizija je usvojena. 172 

10…Obavijest tuţenog poduzeća iz koje proizilazi da nadleţni organ neće da 

odluĉuje o prigovoru tuţiteljice (izjavljenom protiv rješenja o prestanku radnog 

odnosa) nije odluka o prigovoru. Naime, obavijest tuţenog poduzeća da neće da 

odluĉuje o prigovoru tuţiteljice nije odluka o prigovoru, jer kao takva nije 

meritorna odluka (kojom je prigovor odbijen ili pak usvojen), ni nemeritorna 

odluka (kojom se prigovor odbacuje kao neblagovremen ili nedozvoljen). Stoga 

tuţiteljica pravilno postupka kada ne traţi poništenje „obavijesti“ tuţene kao 

drugostepene odluke tj. odluke o prigovoru, jer iz ove obavijesti tuţene upravo 

proizilazi, da nadleţni organ neće da odluĉuje o prigovoru tuţiteljice. 173 

11. Zastarjelost voĊenja disciplinskog postupka odreĊuje protek vremena od 

njegovog pokretanja do donošenja konaĉne odluke, pa i onda kada je preinaĉen 

tuţbeni zahtjev iz istog ĉinjeniĉnog stanja. Neosnovano se revizijom tuţenog istiĉe 

da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je pobijanom presudom 

potvrĊena prvostepena presuda kojom je usvojen tuţbeni zahtjev tuţitelja za 

poništenje osporenih odluka tuţenog kojima mu je izreĉena disciplinska mjera 

prestanka radnog odnosa usljed zastarjelosti voĊenja disciplinskog postupka. 

Naime, protiv tuţitelja je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka pokrenut 

30.10.1996.godine a konaĉna odluka donesena je 07.03.1997.godine. Ĉlanom 59 

171 Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 215/2000 od 26.02.2001.godine 

172 Presuda Vrhovnog suda Republikje Srpske, broj Rev- 817/09 od 26.08.2009.godine 

173 Presuda Okruţnog suda u Banjaluci, broj 211/99 od 16.02.2000.godine.- Glasnik pravde, broj 7-8, str. 209 

85

stav 3 Zakon o osnovama radnih odnosa predviĊeno da voĊenje disciplinskog 

postupka protekom tri mjeseca od dana pokretanja postupka za utvrĊivanje povrede 

radne obaveze odnosno protekom šest mjeseci od dana kada je povreda uĉinjena. 

Budući da je konaĉna odluka donesena nakon više od ĉetiri mjeseca od pokretanja 

disciplinskog postupka protiv tuţiteljice slijedi da je voĊenje istog zastarjelo na 

osnovu citirane odredbe zakona. Stoga se neosnovano revizijom tuţenog istiĉe 

postojanje pogrešne primjene materijalnog prava. 174 

12…Propuštanje dostavljanja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i 

poziva odgovornom radniku predstavlja apsolutno bitnu povredu disciplinskog 

postupka. Na taj naĉin je onemogućeno tuţiocu da raspravlja pred disciplinskim 

organom ĉime je povrijeĊeno naĉelo neposrednosti. To je apsolutna povreda 

disciplinskog postupka kojom se narušava krucijalni princip neposrednosti 

svojstven svakom postupku (parniĉnom, kriviĉnom, upravnom, prekršajnom) pa 

mora biti i disciplinskom.Ne mogu se prihvatiti ukazivanja u reviziji da je tuţilac 

odbio da ih primi i da se ima smatrati da je uredno pozvan da uĉestvuje u 

disciplinskom postupku. Ovo zbog toga što naveden bilješke ne sadrţi podatke o 

uruĉenju zahtjeva za provoĊenje disciplinskog postupka i poziva za odrţavanje 

rasprave, već samo konstataciju o postojanju prijave i odluke Upravnog odbora. S 

obzirom da se u konkretnom sluĉaju radi o obaveznom liĉnom dostavljanju i za 

zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka i poziv za saslušanje nisu dostavljeni 

tuţiocu, što je izriĉita zakonska obaveza, time je uskraćeno da bude saslušan pred 

disciplinskim organom i povrijeĊeno je njegovo pravo na odbranu. 175 

12… Nezakonito je rješenje kojim poslodavac raskida ugovor o radu sa radnikom 

ako se u rješenju ne navede koju radnu obavezu je radnik povrijedio. Prvostepenom 

presudom utvrĊuje se da je nezakonito rješenje o raskidu ugovora o radu i 

prestanka statusa zaposlenika tuţene broj: 235-04 od 29.04.2004.godine, te se 

obavezuje tuţeni vratiti tuţitelja na posao u roku od 15 dana. Drugostepeni sud je 

odbio ţalbu tuţenog a kao razlog naveo da je rješenje tuţenog o raskidu ugovora o 

radu nezakontio jer je tuţitelju prestao radni odnos zbog toga što je navodno 

poĉinio teţu povredu radne obaveze. U samom rješenju se ne navodi o kojoj 

povredi radne obaveze se radi. Odredbom ĉlana 90 Zakona o radu propisano je da 

se tuţitelju mora omogućiti odbrana, a da bi iznio odbranu mora mu biti poznato 

šta mu se stavlja na teret. 176 

13... Sud u sporovima pokrenutih povodom odluka o otkazu ugovora o radu zbog 

teţe povrede radne obaveze nema punu jurisdikciju, odnosno u radnim sprovima 

174 Presuda Vrhovnog suda Srbije, broj Rev- 3768700 OD 21.11.2001.g. 

175 Presuda Vrhovnog suda Srbije, broj Rev- 2971/01 od 20.02.2002.g. 

176 Presuda Kantonalnog suda u Travniku, broj Gţ-464/05 od 17.11.2005.godine 

86

ovakve prirode domen sudskog razmatranja zakonitosti istih odluka bi trebalo da se 

svede na ispitivanje sljedećeg: 

1. da li je u postupku koji je prethodio donošenju odluke povrijeĊen postupak 

propisan zakonom ili internim aktom poslodavca, 

2. da li je povrijeĊeno ponašanje zaposlenika predviĊeno kao teţa povreda radne 

obaveze zakonom ili internim aktom poslodavca, 

3. da li su istinito utvrĊene ĉinjenice na osnovu kojih je odluka o otkazu donesena. 

Pitanje ocjene pravne kvalifikacije teţe povrede radne obaveze, stepena 

odgovornosti, okolnosti pod kojima je uĉinjena povreda, ranijeg rada i ponašanja 

zaposlenika je u diskrecionoj sferi poslodavca a ne suda. 

Iz prethodno navedenog proizilazi da bi u radnim sporovima sud trebao da cijeni 

samo formalne nedostatke u postupku koji se vodi kod poslodavca protiv 

zaposlenika zbog teţe povrede radne obaveze. Sud bi se eventualno trebao upustiti 

u ocjenu pravne kvalifikacije ponašanja radnika, odnosno pravne kvalifikacije teţe 

povrede radne discipline ako su ĉinjenice utvrĊene u disciplinskom postupku koji 

je voĊen kod poslodavca oĉigledno neistinite, odnosno ukoliko bi pravna 

kvalifikacija poslodavca odreĊenog ponašanja zaposlenika predstavljala oĉigledno 

šikaniranje ili diskriminaciju prema zaposleniku. 177 

8.3. Sudska praska o materijalnoj odgovornosti 

zaposlenika i poslodavaca 

Pored sudske prakse o disciplinskoj odgovornosti uz primjenu Zakona o radu 

i općih odredbi o odgovornosti za štetu propisanih Zakonom o obveznim 

odnosima, postoji veći broj sudskih odluka u dijelu materijalne odgovornosti 

zaposlenika i poslodavaca. U daljem dijelu je iznesen jedan broj sudskih odluka o 

ovoj odgovornosti. 

14... Rad u jami rudnika uglja je rad vezan za opasnu djelatnost pa za 

prouzrokovanu štetu radniku rudnik odgovara po proncipu objektivne 

odgovornosti. Prvostepeni sud je utvrdio ocjenjujući ĉinjenice koje su, uglavnom, 

nesporne da je tuţitelj radeći u rudniku povrijeĊen i da povredu nije sam skrivio. 

Za povredu poduzeće odgovara po principu objektivne odgovornosti u smislu ĉlana 

173. Zakona o obveznim odnosima, radi ĉega je osnovan tuţbeni zahtjev za 

naknadu štete. 178 

177 Pravni stav, broj: Su -435/08, usvojen na općoj sjednici Apelacionog suda Brĉko distrikta BiH od 11.07.2008.g. 

178 Odluka Suda udruţenog rada BiH, broj GŢ. 2083/79 od 18.03.1981.g. 

87

15... Poduzeće se ne moţe osloboditi od odgovornosti za štetu koju pretrpi radnik 

povredom na radu, ako je do povrede došlo djelovanjem drugog radnika koji 

sudjeluje u tehnološkom procesu. U konkretnom sluĉaju nedvojbeno je utvrĊeno da 

je do nesreće došlo propustom i dizaliĉara koji je napustio kabinu dizalice a da nije 

zakljuĉao vrata, kao i nedopuštenom radnjom radnika protupredlagatelja koji iako 

nije nekvalificiran i neobuĉen za rad s dizalicom, samovoljno ušao u kabinu i 

pokušao rukovati dizalicom. Djelovanje tih radnika u konrektnom sluĉaju ne moţe 

se tretirati djekovanjem treće osobe u smislu citiranog zakona, jer su to radnici 

tuţenog koji djeluju u tehnološkom procesu obavljanja poslova na gradilištu, pa se 

prema tome objektivna odgovornsot poduzeća zasniva na ĉinjenici da je radnik 

stradao unutar tog tehnološkog procesa, kojega je zaštita na radu i osiguranje 

sigurnih uvjeta za rad sastavni dio. Prema tome neosnovano ţalitelj smatra da bi 

protupravno djelovanje radnika protupredlagatelja i to na gradilištu gdje ti radnici 

odreĊenom podjelom rada obalvjaju odreĊene zadatke imalo karkater djelovanja 

treće osobe, dakle protiupravnog djekovanja izvan tog procesa. 179 

16... Prema odluci Vrhovnog suda Republike Crne gore iz 1995.godine za štetu 

pretrpljenu na radu ili u vezi sa radom poduzeće odgovara po principu subjektivne 

ili objektivne odgovornosti. 180 

17... Škola odgovara za štetu koju je pretrpio uĉenik usljed tjelesne povrede na ĉasu 

fiziĉkog vaspitanja, ako je povrijeĊen zbog propusta nastavnika. 181 

18… Radnik – vozaĉ motornog vozila koji ne kontroliše koliĉinu i kvalitet ulja u 

motoru, usled ĉega doĊe do kvara motora, prouzrokuje štetu postupajući sa 

krajnjom nepaţnjom, pa je zato duţan da je naknadi. 182 

19... Kako je ĉlanom 170. Zakona o obveznim odnosima propisano da za štetu koju 

radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara poduzeće u 

koje je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaţe da je radnik 

u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Dakle, poduzeće ne odgovara 

ako je radnik radio izvan tog okvira. Da bi poduzeće odgovaralo za štetu prema 

ovoj odredbi bitno je da su ispunjeni uvjeti propisani ovom odredbom, tj. da je šteta 

nastala kao posljedica postupanja radnika koji je obavljao radne zadatke, odnosno 

funkciju i djelatnost poduzeća. 183 

179 Odluka Suda udruţenog rada Hrvatske, broj Sţ.2972/81 od 07.01.1982 

180 Vrhovni sud Republike Crne Gore, broj Rev- 478/94 od 13.04.1995.g. –Bilten VSRCG 1995 

181 Vrhovni sud BiH, broj Rev- 242/88 od 16.02.1989.g Bilten VSBiH, br. 1989/2-68 

182 Sud udruţenog rada Slovenije, broj Sp -1592/84 od 11.10.1984.g. 

183 Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Pţ- 372/82 od 25.10.1982.g. 

88

20... Za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi, oštećenik 

ima pravo zahtijevati naknadu neposredno od radnika samo ako je šteta uzrokovana 

namjerno. 184 

21... Smatra se da je šteta uĉinjena na radu ili u vezi s radom, kad je radnik dobio 

radni nalog svog poduzeća da obavi odreĊenu zadaću prilikom koje je poĉinio 

štetu, iako ta zadaća inaĉe nema karakter ispunjavanja radne obaveze odreĊenog 

radnog mjesta. 185 

22... Za štetu prouzrokovanu ubistvom ili tjelesnom povredom radnika na radnom 

mjestu od strane trećeg lica koje nije radnik istog pravog lica, odnosno poslodavca, 

odgovara pravo lice, odnosno poslodavac kod koga je radnik radio u trenutku 

prouzrokovanja štete, ako je do ubistva ili povrede došlo u vezi sa radom ili ako je 

pravno lice, odnosno poslodavac, propustio da preduzme propisane, odnosno 

uobiĉajene mjere bezbjednosti. 186 

23... U parnici po tuţbi jednog pravnog lica protiv poduzeća i njenog radnika radi 

naknade štete koju je radnik prouzrokovao na radu drugom poduzeću (pravnom 

licu) sudi se po pravilima u postupku u privrednim sporovima. 

U konkretnoj pravnoj stvari, pored tuţenog poduzeća uĉestvuje kao suparniĉar na 

pasivnoj strani i radnik tog poduzeća, koji je po navodima tuţbe prouzrokovao 

štetu na radu (ĉlan 170 Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na izloţeno 

proizilazilo bi da obaveze tuţenih potiĉu iz istog ĉinjeniĉnog i pravnog osnova, 

odnosno da se radi o materijalnom suparniĉarstvu iz ĉlana 196. stav 1. taĉka 1. 

ZPP-a, treba primijeniti pravila po kojima se postupa u privrednim sporovima. 187 

24... Objektivnu odgovornost tuţenog za štetu u rudarskoj nesreći ne otklanja ni 

djelimiĉno postupanje poginulog rudara, koji se samoinicijativno pridruţi grupi 

radnika, ako nije znao da jama nije provjetrena. 

Na osnovu nalaza i mišljenje republiĉkog inspektora od 04.11.1977.godine sud je 

utvrdio da je poginuli radnik doţivio dana 29.10.1977.godine nesreću na poslu 

kada je smrtno stradao. Iz nalaza inspektora proizilazi da tuţena nije poduzela 

mjere otklanjanja potencijalne opasnosti i spreĉavanje udesa, jer kritiĉnog dana 

nadzorno osoblje nije vodilo raĉuna da se vrši provjetravanje jame u prostorijama 

niskopa prije ulaska ljudi, a nadzornik provjetravanja nije bio upoznat o dolasku 

ljudi u neprovjetreni niskop. Grupa radnika meĊu kojima je bio i poginuli nije 

dobila jasna nareĊenja u vezi sa odlaskom u niskop, a niti je bila snabdjevena 

184 Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, broj 1974/82 od 12.01.1983.g.-Pregled sudske prakse, broj 23/91 

185 Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, broj Rev- 60/89 od 25.05.1989.g.- Pregled sudske prakse, broj 45/62 

186 Zakljuĉak broj 2/91 usvojen na sjednici graĊanskih odjeljenja sudova 26.12.1991.godine, Zbirka sudskih odluka, 

knjiga XVI, XVII i XVIII, sveska I-III za 1991-1993, Savezni sud Beograd, 1995. str. 30-35 

187 Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj R-130/89 od 22.06.1989.- Bilten VS BiH 3/89, odluka br. 115 

89

indikatorom gasa (benziska sigurnosna lampa), pa je na taj naĉin došlo do nesreće 

na poslu u kojoj je smrtno stradao osiguranik tuţioca. Rad u rudnicima predstavlja 

opasnu djelatnost, pa je tuţenik u ovom sluĉaju odgovoran za nastalu štetu i po 

principu kauzaliteta, što znaĉi i bez utvrĊivanja krivice. Imajući u vidu izloţeno, 

pravilan je zakljuĉak prvostepenog suda da osiguranik tuţioca – poginuli radnik 

nije ni po ĉemu skrivio nesreću u kojoj je smrtno stradao, a niti je bilo kako 

doprinio nastanku ove nesreće. Smrt radnika nije nastupila zbog toga što je on 

samoinicijativno odlazio u niskop radi obavljanja odreĊenog zadatka sa grupom 

radnika, već je smrt nastupila zbog nepreduzimanja HTZ mjera u pogledu 

provjetravanja predmetnih prostorija. Da li su prostorije bile provjetrene u skladu 

sa propisima koji vrijede za rad u rudnicima i da je tuţenik vršio nadzor nad radom 

grupe radnika i iste snabdio sredstvima – indikatorima za utvrĊivanje stepena 

koliĉine gasova, ne bi došlo do smrtne posljedice kao što je u ovom predmetu. 188 

25… Bolnica ne odgovara za štetu ako se ne dokaţe uzroĉna veza izmeĊu 

nestruĉnog hirurškog zahvata i štetne posljedice. Niţestepeni sudovi su utvrdili da 

je ljekar tuţene operativnim zahvatom odstranio tumor na mozgu tuţiteljice, da je 

prije operativnog zahvata, tumor svojim rastom i pritiskom oštetio ţivac i izazvao 

vidljivu slabost mišićne muskulature na desnoj polovini lica, da se nakon 

operativnog zahvata nastavilo pogoršanje ţivca do potpunog prestanka funkcije i 

da je posljedica toga oduzetost desne strane lica i nesiguran hod. Recidiv je kasnije 

uklonjen u drugoj medicinskoj ustanovi. Kako u konkretnom sluĉaju lijeĉeni ţivac 

tuţiteljice nije oštećen nestruĉnim operativnim zahvatom kako je tuţiteljica tvrdila, 

nego zbog pritiska tumora prije operacije, niţestepeni sudovi su pravilno 

primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tuţbeni zahtjev odbili. 189 

26... Nedovoljno obuĉen radnik, koji samoinicijativno a bez nuţde pristupi 

opasnom poslu, pri kome bude povrijeĊen i zbog nestruĉnog rada, ne moţe 

zahtijevati naknadu štetu u punom obimu. Tuţilac je radio na radnom mjestu 

pomoćnog radnika, a povrijeĊen je tako što je u odsustvu radnika koji je struĉan za 

opravku specijalnih vozila, bez njegovog naloga, pristupio zamjeni gume na vozilu 

marke TAM i pri nestruĉnom skidanju gume, poluga ga udari po ruci a ĉekić po 

glavi. Polazeći od ovih utvrĊenja, pravilnom primjenom materijalnog prava 

(odredba ĉlana 192 ZOO) niţestepeni sudovi su zakljuĉili da postoji doprinos 

tuţioca u nastanku ove štete. Samoinicijativno preduzimanje vršenja opravke za 

koju nije struĉno osposobljen, te skidanje gume sa vozila na nestruĉan naĉin, imalo 

za posljedicu povreĊivanja tuţioca, pa je u konkretnom sluĉaju pravilno 

primijenjeno pravilo o podijeljenoj odgovornosti za prouzrokovanu štetu. 190 

188 Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P-215/83 od 20.06.1983.g. 

189 Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj Rev- 697/99 od 04.08.1989.- Bilten VS BiH 4/89, odluka br. 119 

190 Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj Rev- 674/90 od 20.12.1990.- Bilten VS BiH 1/91, odluka br. 59 

90

27... OsloboĊenje od objektivne odgovornosti za štetu u smislu odredbe ĉlana 177. 

Zakona o obveznim odnosima je osnovana samo ako je šteta uzrokovana 

protupravnim djelovanjem treće osobe koja nije vezana za opasnu djelatnost zbog 

koje je predviĊena takva odgovornost. Zbog toga nije treća osoba ona osoba prema 

kojoj djeluje policajac obavljajući svoju sluţbu. Dakle, radnja osobe prema kojoj je 

u konkretnom sluĉaju bila usmjerena intervencijom policajca ne smatra se radnjom 

treće osobe u smislu ĉlana 177 Zakona o obveznim odnosima pa nije osnovan 

prigovor revidentice u tom pravcu. Šteta za tuţitelja je nastala u vezi s opasnom 

djelatnošću. Policajac je prilikom redovnog obavljanja posla svog radnog mjesta 

izloţen opasnostima koje mogu ugroziti njegov ţivot i zdravlje, jer zbog prirode 

posla postoji velika mogućnost sukobljavanja s drugim osobama koje mogu 

postupati protupravno i ponašati se nasilno, a što predstavlja profesionalni rizik u 

obavljanju njegovih poslova. Dakle, šteta nije nastala krivnjom treće osobe tj. 

osobe koja je nasrnula na policajca jer policajac djeluje prema toj osobi u 

obavljanju svojih poslova pa njegovo ponašanje ne otklanja odgovornost te osobe 

za štetu koja je nastala u vezi s opasnom djelatnošću a koju je pretrpio policajac. 191 

28…Na sporove iz radnog odnosa prije stupanja na snagu Zakona o radu na zastaru 

potraţivanja primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima. 

Prvostepena presuda ne sadrţi razloge zbog ĉega sud ne usvaja prigovor zastare. 

Sud u svojoj odluci konstatuje da se ne radi o obveznim pravima, već o radnopravnom 

odnosu, te da se plata isplaćuje jedanput mjeseĉno, prema ĉlanu 49. 

Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa. Radno pravnim zakonodavstvom do 

donošenja Zakona o radu, nije bio propisan rok zastare u potraţivanju iz osnova 

rada, pa se stoga na ta potraţivanja primjenjuju pravila obveznog prava o zastari 

potraţivanja. U konkretnom sluĉaju, pri ocjeni prigovora zastare, potrebno je imati 

u vidu naprijed citirani ĉlan 49. Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, tj. da 

plata dospijeva jedanput mjeseĉno najmanje, a konaĉno po završnim raĉunima 

znaĉi da se radi o privremenom davanju, pa stoga i prigovor cijeniti sukladno ĉlanu 

372. a u vezi sa ĉlanom 383 i 384. posebno stav 2. ĉlana 384. Zakona o obveznim 

odnosima BiH 192 

8.4. Iz prakse Evropskog suda za ljudska prava 

Iako se disciplinska i materijalna odgovornost utvrĊuje nacionalnim pravom 

drţave, ipak se radni sporovi u dijelu disciplinske i materijalne odgovornosti 

zaposlenih mogu iznijeti i pred Evropski sud za ljudska prava. 

191 Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev- broj 169/2007-2 

192 Kantonalni sud u Sarajevu, broj Gţ- 370/01 od 23.11.2001.g- Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu, 

broj 3/2001, str. 42 

91

Prema odredbi ĉlana 34. Konvencije lica ovlaštena za pokretanje postupka pred 

Sudom su: pojedinac, nevladina organizacija , grupa pojedinaca i pravno lice. 

U takvom sluĉaju Evropski sud svojom presudom utvrĊuje da li je u 

konkretnom sluĉaju i u odnosu na podnosioca predstavke, koji tvrdi da je ţrtva, 

uĉinjena povreda neke odredbe ( u većem broju sluĉaja se radi o odredbi ĉl. 6.) 

Konvencije ili ne. Ovaj Sud ne vrši kontrolu nacionalnog pravosuĊa, već 

provjerava da li je povrijeĊena neka odredba Konvencije te kao takvu povredu 

utvrdi Sud moţe podnosiocu predstavke dosuditi praviĉno zadovoljenje. Moţe se 

desiti da je unutrašnje pravo neispravno primijenjeno u nekoj presudi domaćeg 

suda, ali Sud ipak neće moći da uĉini ništa, ako time nije uĉinjena povreda 

Konvencije u konkretnom sluĉaju. Dakle, ako je presuda nekog suda u BiH u 

pogledu radnog spora donesena kao neispravna ili nedovoljno obrazloţena ali da se 

donošenjem iste nije povrijedila ni jedna odredba Konvencije, Evropski sud za 

ljudska prava neće takvu predstavku prihvatiti. 

Prema ĉl. 6. Konvencije drţava-potpisnica je duţna da se povinuje 

pravosnaţnoj presudi Suda donesenoj u predmetu u kojem je bila stranka. Kako 

ovu presudu donosi jedan MeĊunarodni sud, koji naĉelno nema mogućnosti da 

presudu izvrši sam, oblik koji presuda ima je utvrĊivanje povrede ljudskog prava 

u konkretnom sluĉaju i pruţanje praviĉnog zadovoljenja koje se sastoji od jedne 

novĉane svote koju je vlada odgovorne drţave duţna isplatiti. 

U daljem dijelu je iznesen jedan broj odluka Evropskog suda: 

1… U predmetu EVT protiv Srbije u koji se odnosi na neopravdano dugo 

neizvršavnaje pravomoćne sudske odluke. Naime, Srpski zakon o sudijama 

predviĊa da se stranka moţe obratiti Odboru sastavljenom od pet sudija Vrhovnog 

suda i to prituţbom zbog odugovlaĉenja sudskog postupka. Odbor moţe pokrenuti 

pitanje razrješenja postupajućeg sudije ili protiv ovog predloţiti disciplinsku mjeru, 

ako to smatra opravdanim. Evropski sud je u paragrafu 39. presude našao da ovo 

pravno sredstvo nije efikasno, zato što i kad Nadzorni odbor po prituţbi stranke 

preduzme neke mjere u pravnom odnosu su samo to tijelo i sudija protiv kojeg je 

predloţĊena mjera. Stranka koja je uloţila prituţbu je iz takvog postupka 

iskljuĉena i ne moţe svojim aktima uticati na njegov tok. 193 

2… Ponekad se desi da stranka na nacionalnom planu iscrpi redovna pravna 

sredstva, propusti rok od šest mjeseci a potom uloţi vanredno pravno sredstvo i 

nakon toga pred Sudom traţi da se taj rok raĉuna nakon odluke po vanrednom 

pravnom lijeku. Vanredan pravni lijek ne zaustavlja protek roka od šest mjeseci o 

ĉemu nam govori presuda Lepojić protiv Srbije. MeĊutim, postoji situacija kada 

Sud oglašava prihvatljivom pedstavku iako ne postoji isrcpljenost nacionalnog 

193 Popović , D. – Evropski sud za ljudska prava, Sluţbeni glasnik, Beograd, 2008.g. str. 64 

92

prava. To je u sluĉaju kada postupak pred nacionalnim prvosuĊem suviše dugo 

traje. Sud je u ovom sluĉaju uporište našao u odredbi ĉlana 6.Konvencije koja 

jamĉi pravo na suĊenje u razumnom roku. 194 

3… Konvencija nije predvidjela ustanovu prijateljsko poravnanje. MeĊutim, o 

tome postoje odluke Suda tako da je ova ustanova razvijena u sudskoj praksi. To je 

tzv. jednostrana izjava volje koju daje vlada odgovorne drţave u sporu, a u kojoj 

izjavi je vlada duţna izriĉito priznati postojanje povrede ljudskog prava te izvršiti 

obeštećenje podnosicu predstavke. Ova nova ustanova je prvi put primijenjena u 

predmetu Meriakri protiv Moldavije. Sud je u ovom sluĉaju izrekao da se poslije 

izjave odgovorne vlade moţe smatrati da su u konkretnom sluĉaju zadovoljeni 

zahtjevi za poštovanjem ljudskih prava u skladu s Konvencijom. 195 

4… U predmetu Eskelinen pred Sudom se našao zahtjev finskih policajaca, koji su 

pred domaćim pravosuĊem vodili spor protiv svoje drţave i traţili zaštitu ĉlana 6. 

Evrpske konvencije za zaštitu ljudakih prava. Veliko vijeće je u ovom sluĉaju 

promijenilo raniju praksu kojim je bila iskljuĉena primjena ĉl. 6. Konvencije te 

odredilo da drţava-potpisnica Konvencije mora u nacionalnom zakonodavstvu 

izriĉitiom odredbom iskljuĉiti mogućnost zaštite ĉl. 6. Konvencije u taĉno 

odreĊenim situacijama, odnosno sporovima koji pred domaćim sudovima vode 

pojedinci javne sluţbe. Dakle, radno pravni sporovi javnih sluţbenika zbog toga 

uţivaju zaštitu ĉlana 6. Konvencije. 196 

5... U predmetu Van der Mussele protiv Belgije (1983), jedan mladi belgijski 

advokat je tvrdio da njegova obaveza, da zastupa siromašne branjenike bez 

naknade za rad i troškove, predstavlja krešenje ĉlana 4.2. Sud je svoju odluku 

zapoĉeo navoĊenjem ĉlana 2. Konvencije broj 29. MeĊunarodne organizacije rada, 

u kome se „prinudni rad“ odreĊuje kao „svaki rad ili usluga koji se traţe od bilo 

koga lica pod prijetnjom bilo kakve kazne i na koji to lice nije doborovoljno 

pristalo“. Nalazeći da nema kršenja ĉlana 4.2, Sud je, izmeĊu ostalih, ukazao i na 

sljedeće faktore: rad nije bio van okvira normalnih obaveza jednog advokata, 

pruţanje usluga doprinosilo je profesionalnom razvoju, a obim rada nije 

predstavljao preveliko opterećenje. Sud je takoĊe ukazao da je belgijski sistem 

odreĊivanja zastupnika za siromašna lica jedan od naĉina da se zajamĉi pravo na 

pravnog zastupnika po ĉlanu 6.3.c. Konvencije, kao i „uobiĉajena graĊanska 

obaveza“ prema ĉlanu 4.3.d. 197 

6... U predmetu Engel i drugi protiv Holandije (1976), ĉetiri holadska vojnika 

tvrdila su da su razni vidovi disciplinskih postupaka pred vojnim vlastima u 




197 Gomien, D.- Kratki vodiĉ kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, Vijeće Evrope, Strazburg, 1995., str. 23 

93

suprotnosti sa njihovim pravom na praviĉno suĊenje po ĉlanu 6. Konvencije. Sud je 

ustanovio svoja mjerila da bi odredio da li disciplinski postupak moţe 

podrazumijevati kriviĉnu optuţbu i tako biti obuhvaćen zaštitom iz ĉlana 6. 

Konvencije. Kao prvo, Sud je utvrdio da klasifikacija odreĊene optuţbe u 

unutrašnjem pravnom sistemu nije odluĉujući faktor. Umjesto toga, presudni uticaj 

na to da se data stvar smatra „kriviĉnom“ u smislu Konvencije, imaju obim 

povrijeĊene norme i priroda i strogost moguće kazne (iznos novĉane kazne, 

mogućnost i trajanje zatvorske kazne i tako dalje). Zbog toga što su aplikanti bili 

suoĉeni s mogućnošću višemjeseĉne kazne zatvora, Sud je utvrdio da se moraju 

poštovati zahtjevi iz ĉlana 6. Konvencije ali je podrţao vladinu zabranu publikacije 

u kojoj su vojnici kritikovali neke više oficire. Sud je primijeno ova mjerila u više 

drugih predmeta. 198 

7...U predmetu većeg broja drţavnih sluţbenika koji su se ţalili zbog ograniĉenja 

prava po ĉlanu 10. Konvencije zbog njihovog naroĉitog radnog statusa. Sud je 

zauzeo stanovište da drţava moţe ograniĉiti pravo svojih sluţbenika na slobodu 

izraţavanja u mjeri u kojoj su njihova mišljenja u vezi s njihovim duţnostima ili 

opisom poslova.Na primjer, povodom aplikacije protiv Ujedinjenog Kraljevstva ( 

br. 8070/77), Komisija je utvrdila da drţava moţe zabraniti uĉitelju u laiĉkoj školi 

da istiĉe znakove podrške odreĊenim moralnim i vjerskim uvjerenjima, ako bi to 

moglo uvrijediti ili uznemiriti djecu ili druga lica. 199 

8... U predmetu broj 10293/83 aplikant je imao kako duţnost tako i odgovornost 

obzirom da je bio drţavni sluţbenik na „politiĉki ograniĉenom“ mjestu i izabrani 

ĉlan oblasnog Vijeća. Vlada je protiv njega pokrenula disciplinski postupak pošto 

je dao intervju u okviru televizijskog programa o pitanjima vezanim za njegov rad 

u drţavnoj sluţbi, iako je prije toga traţio dozvolu da uĉestvuje u emisiji i nije je 

dobio. Komisija je utvrdila da je postupanje vlade saglasno ĉlanu 10.stav 2. 

Konvencije. 200 

9... U predmetu Karanović protiv BiH ( AP br. 38462/03) u kojem se aplikant ţalio 

da nije izvršena konaĉna i izvršna odluka koju je donio Dom za ljudska prava u 

njegovu korist. Sud je prihvatio aplikaciju te utvrdio da prema aplikantu postoji 

kršenje ĉlana 6. Konvencije, te obavezao BiH da u roku od tri mjeseca osigura 

izvršenje sporne odluke Doma za ljudska prava tako što će aplikantu omogućiti 

prelazak u Penzioni fond Federacije BiH, zatim je odluĉeno da mu drţava isplati 

iznos na ime nematerijalne štete sa troškovima postupka. 201 




201 Sluţbeni glasnik BiH, broj 25/08 str. 55 

94

9. ZAKLJUČAK 

U ostvarivanju prava iz radnog odnosa uloga drţave je kljuĉna, kako u 

pogledu donošenja zakona tako i u pogledu kontrole zakonitosti rada poslodavca 

kroz inspekcije rada. 

MeĊutim, kada se ima u vidu privreda, drţava BiH a ni entiteti se nisu 

pretjerano miješali u ureĊivanje radnog odnosa putemZakona o radu obzirom da 

mnoga pitanja odgovornosti zaposlenih nisu zakonom ureĊena već je ostavljeno na 

volju poslodavcu da ista uredi. Sasvim drugaĉija situacija je kada je u pitanju 

drţavna uprava obzirom da su mnoga pitanja vezana za odgovornost sluţbenika i 

namještenika ureĊena zakonom. 

OdreĊeni pomaci u poboljšanju uvjeta rada i ostvarivanja prava iz radnog odnosa 

su se javili u vrijeme zakljuĉivanja kolektivnih ugovora i ugovora o radu. 

Disciplinska odgovornost zaposlenika se razlikuje od kriviĉne odgovornosti 

po predmetu, cilju i domenu primjene. Disciplinska odgovornost postoji za povredu 

radne discipline odnosno za izvršeno disciplinsko djelo. Disciplinsko djelo bi se 

moglo definirati kao djelo koje pretpostavlja postojanje odreĊene radne discipline 

koja se napada od strane lica u svojstvu radnika. 

Za postavljanje općeg pojma disciplinskog djela potrebno je da postoje ovi 

osnovni bitni elementi, i to da: 

1. postoji odreĊena radna disciplina, 

2. postoji napad na ovu disciplinu 

3. je taj napad izvršen od strane lica koje ima svojstov radnika. 

Propisi u oblati našeg zakonodavstva o radu polaze od termina i pojma 

povrede radne obaveze, koje mogu biti lakše i teţe. 

Analizom stanja i primjene propisa iz oblasti radnog prava u Bosni i 

Hercegovini brzo se dolazi do ĉinjenica koje ukazuju da: 

1. su propisi u Bosni i Hercegovini u vezi disciplinske odgovornosti u znaĉajnom 

dijelu nejasni i nedoreĉeni i meĊusobno neusklaĊeni te da u entitetima i Brĉko 

Distriktu BiH egzistiraju razliĉita zakonska rješenja, 

2. iako u oblasti materijalne odgovornoti zaposlenika, sluţbenika i namještenika 

postoje izvjesne razlike, ipak je stanje u ovoj oblasti zadovoljavajuće, 

3. disciplinska odgovornost zaposlenika u Bosni i Hercegovini nije propisana 

zakonom niti kolektivnim ugovorom već je ta oblast ostvljena da istu propišu 

poslodavci pravilnikom o radu, što pruţa široka ovlaštenja poslodvcima da 

odluĉuju od najastroţijim disciplinskim mjerama na osnovu prikrivenog 

95

disciplinskog postupka, 

4. je disciplinska odgovornost sluţbenika i namještenika u Bosni i Hercegovini 

propisana sa više zakona o podzakonskih akata 

5. je u intersu drţave kao institucije da svaki zaposlenik ima pravo na odbranu te 

da mu se bez propisanog postupka, a samo na osnovu prikrivenog disciplinskog 

postupka, ne daju otkazi ugovora o radu jer to ne doprinosi brţem i sigurnijem 

protoku radne sange, 

6. na nivou Bosne i Hercegovine nema jednistvenog Zakona o radu, niti 

jedinstvenog Zakona o drţavnim sluţbenicima, tako da bi iste trebalo donijeti ili 

postojeće Zakone o radu entiteta i Brĉko Distrikta meĊusobno uskladiti, jer je to 

povezano s privrednim razvojem svake drţave, a što ima uticaj na zaposlenike jer 

se to direktno odraţava na stepen njihovog ţivotnog standarda, 

7. bi bilo potrebno da poslodavci obavezno, u pravilnik o radu unesu odredbe o 

disciplinskom postupku, a da u vezi postupka odgovornosti zaposlenika za štetu 

na radu donesu pravilnik o materijalnoj odgovornosti, 

8. je disciplinska i materijalna odgovornost propisana i u radnom zakonodavstvu 

susjednih zemalja, 

9. iako meĊunarodno i komunitarno radno pravo nema navoda o odgovornosti 

zaposlenih, ipak bi u narednom periodu trebalo, prilikom uskaĊivanja radnog 

zakonodavstva, voditi raĉuna o obimu prava zaposlenih kako se zakonom ne bi 

propisivala manja prava i obaveze, vodeći pri tome raĉuna i o sudskoj praksi u ovoj 

oblasti koju su već stvorili sudovi u Bosni i Hercvegovini. 

Disciplinska odgovornost zaposlenika u Bosni i Hercegovini bi se u većem 

dijelu trebala regulirati kolektivnim ugovorom , pravilnikom o radu i ugovorom o 

radu, a koje bi time trebalo ujednaĉiti. 

Analizom odredbi Zakona o radu Federacije BiH sa Zakonom o drţavnoj 

sluţbi u Federaciji BiH mogu se uoĉiti izvjesne razlike obzirom da prema 

odredbama prvog zakona radnik odgovara za štetu, a po drugom sluţbenik 

odgovara za materijalju štetu. Ove razlike ne bi trebalo zadrţati , obzirom da one 

nisu postojale ni po ranijim propisima. Pord toga, Federacija BiH nema donesen 

Pravilnik o materijalnoj odgovornosti zaposlenika, dok u Republici Srpskoj takav 

pravilnik postoji. Naĉelno bi trebalo prihvatiti sistem jedinstvenog reguliranja 

materijalne odgovornosti radnika i time izjednaĉiti i njihov poloţaj i znaĉaj u ovoj 

oblasti, bez obzira da li rade u privrednom poduzeću ili u drţavnom organu uprave 

ili ustanovi, jer u osnovi svi oni vrše odreĊenu funkciju i imaju istu ulogu i poloţaj. 

96

Kada je u pitanju materijalna odgovornost u pomenutim zakonima , u 

većem dijelu postoji ujednaĉenost istih, a koja je najvjerovatnije proizvod 

primjene općih odredbi o obveznim odnosima u dijelu općih naĉela o 

uzrokovanju štete, odgovornosti za štetu, naknadi materijalne i nematerijalne štete. 

Bosna i Hercegovina donošenjem većeg broja zakona u oblasti radnog prava 

i usaglašavanjem svog radnog prava sa radnim pravom Evropske unije ispunjava 

jednu od mnogih obaveza da bi postala drţava- ĉlanica Evropske unije. Budući da 

izbor za punopravnog ĉlana Evrpske unije predstavlja strateški cilj za našu drţavu, 

domaće radno pravo se nalazi pred zadatkom usklaĊivanja sa komunitarnim radnim 

pravom, sa krajnim ciljem da, kao uvjet za ĉlanstvo u EU , prihvati njenu ukupnu 

pravnu tekovinu. 

MeĊutim, radno zakonodavstvo u BiH nije u cjelosti usklaĊeno sa meĊunarodnim 

standardima te bi u tom smislu, navedeni zakonodavni akti trebali biti usvojeni na 

nivou Bosne i Hercegovine ili meĊusobno usklaĊeni , koji bi barem postavili 

osnovne odredbe definicije i obaveze iz ove oblasti, obzirom da se meĊunarodne 

konvencije i standardi ne primjenjuju u svakom predmetu radnih sporova. Ovo se 

potvrĊuje i time što je Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama 

inkorporirana u domaći pravni sistem BiH i štiti prava i slobode pojedinaca kada je 

prekršitelj tih prava i sloboda drţava. Drţava je dakle odgovorna kada zakon ima 

propusta i ne štiti pojedinca ili grupu. Na navedenu Konvenciju se moţe pozvati 

samo ako prava prema pojedincu ili grupi pojedinaca krši drţava , ali ne i 

„nedrţavni“ subjekt. 

Ako analiziramo propise o radnom pravu susjednih zemalja da se zakljuĉiti 

da su ova pitanja i kod naših susjeda razliĉito ureĊena. Naime, drţave Srbija, 

Hrvatska , Makedonija i Crna Gora su u svom Zakonu o radu propisale odredbe o 

odgovornosti dok tih odredbi nema u Zakonu o radu Slovenije. 

MeĊunarodnim i komunitarnim radnim pravom nije regulirana cjelina 

individualnih i kolektivnih radnih odnosa, odnosno mnoga pitanja radnog prava 

nisu predmet meĊunarodne i komunitarne normativne intervencije. Legislativna 

intervencija Unije u sferi radnih odnosa je sekundarna u odnosu na njihovo 

ureĊivanje putem unutrašnjih izvora prava drţava ĉlanica. Na komunitanom nivou 

ureĊena su samo neka pitanja individualnog radnog prava ( zaštita zdravlja i 

bezbjednosti na radu, jednak tretman muškarsca i ţena, pojedini uvjeti rada), dok 

materija kolektivnog radnog prava samo izuzetno predstavlja predmet reguliranja 

prava EU. Stoga se u oblasti radnog prava proces normiranja i usklaĊivanja svodi 

na usvajanje minimalnih standarda i usklaĊivanje prava drţava ĉlanica sa 

komunitarnim pravom u kojima su sadrţani ovi standardi, a koji su neophodni za 

funkciononiranje unutrašnjeg trţišta i za realizaciju slobode kretanja lica unutar 

Unije. 

Konkretni postupci u vezi sa pitanjima odgovornosti (disciplinske i 

materijalne) zaposlenih u Bosni i Hercegovini su priliĉno efikasni, a što potvrĊuju 

mnoge sudske odluke . 

97

LITERATURA 

1) Knjige 

1. Baltić, A. - Radni odnosi u Jugoslaviji, Savremena administracija, Beograd, 

1979.g. 

2. Baltić, A. - Materijalna odgovornost radnika i sluţbenika za štetu uĉinjenu 

neposredno organizaciji, Socijalna politika, br. 7-8/64, Beograd, 1964.g. 

3. Baltić, A. i Despotović, M.- Osnovi radnog prava u Jugoslaviji, Savremena 

administracija, Brograd, 1979.g. 

4. Bublin, A. - Odgovornost za povrede obaveza iz radnog odnosa, Pravni fakultet 

u Sarajevu, 2008.g. 

5. Ĉok, V. - UsklaĊivanje prava kao instrument funkcionisanja Evropske zajednice, 

„Strani pravni ţivot“, Beograd, br. 1-3, 1996.g. 

6. Gomien, D. - Kratki vodiĉ kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, prvo 

izdanje, Vijeće Evrope, Strazburg, 1995.g. 

7. Gomien, D. - Kratki vodiĉ kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, treće 

izdanje, Publikacija Vijeća Evrope, prevod sa engleskog: Spomenka Beus i Amira 

Sadiković, Sarajevo, 2005.g. 

8. Gradašĉević-Sijerĉić, J.- Ugovor o radu u našem radnom zakonodavstvu, 

Godišnjak Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998.g. 

9. Dedić, S. - Osnovi nauke o upravljanju, Sarajevo, 1986.g. 

10. Dedić, S. - Upravno pravo BiH, Pravni fakultet Bihać/Sarajevo, 2001.g. 

11. Dedić, S. - i Deković, M.- Osnovi radnog prava, Studentska štamparija 

Sarajevo, 1999.g. 

12. Dedić, S. - Šemić, H. - Kolektivno i individualno radno pravo Federacije BiH, 


13. Dedić, S. i drugi- Radni odnosi sluţbenika i namještenika u Federaciji BiH, 

Privredna komora BiH, Sarajevo, 1999.g. 

14. Dedić, S. i Gradašĉević-Sijerĉić, J. - Temelji meĊunarodnog radnog prava, 

Fond otvoreno društvo, Sarajevo, 2000.g. 

15. Dedić, S. i Gradašĉević-Sijerĉić, J. - MeĊunarodni radni standardi u radnom 

zakonodavstvu BiH, Sarajevo, 2001.g. 

16. Dedić, S. i Gradašĉević-Sijerĉić, J. - Radno pravo, drugo novelirano i 

prošireno izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2005.g. 

17. Deković, M. - Komentar Zakona o radnim odnosima, NIO Sluţbeni list SRBiH, 


18. Deković, M. - Radni i stambeni odnosi, Privredna štampa, Sarajevo, 1996.g. 

19. Deković, M. - Radni i stambeni odnosi drugo izdanje, NIP Privredna štampa, 


20. Denković, D. - Naknada štete prouzrokovane zakonitim radnjama javnih 

sluţbenika, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, Beograd, br. 2-3/61 

98

21. Đukić, A. - Radni odnosi u radnim zajednicama drţavnih organa, NIO Sluţbeni 

list SRBiH, Sarajevo, 1983.g. 

22. Ivošević, Z.- Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu, 

Beograd, 2009.g. 

23. Jovanović, I. - Regresna odgovornost za štetu lica u radnom odnosu, „Arhiv“, 

br. 3-4/65, Beograd, 1965.g. 

24. Kenović, M - Radni i stambeni odnosi, NIP Privredna štampa Sarajevo, 1999.g. 

25. Kenović, M. i Dedić, S. - Osnovi radnog prava, prvi dio, Pravni fakultet 

Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999.g. 

26. Kenović, M. i Dedić, S. - Osnovi radnog prava, drugo izmijenjeno i dopunjeno 

izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,. Sarajevo, 1999.g. 

27. Kneţević-Predić, V. - Izvori prava Evropske unije, Zbornik radova, Sluţbeni 

glasnik, Beograd, 1996.g. 

28. Lilić, S. - Upravno pravo Evropske unije, Zbornik radova, Sluţbeni glasnik, 


29. Paravina, D. - Radni sporovi u jugoslovenskom uporednom pravu, Pravni ţivot 

III tom, Beograd, 1995.g. 

30. Perlain, J. – Radni odnosi, Pravni fakultet u Splitu, Split 1978.g. 

31. Perlain, J. – Radno pravo, Pravni fakultet u Splitu, Skripta I, Split, 2000.g. 

32. Petrović, Z. – Osnovna teorijska shvatanja o naknadi nematerijalne štete, 

Privredna štampa, Sarajevo, 2008.g. 

33. Popović, D. – Evropski sud za judska prava, Sl. glasnik, Beograd, 2008.g. 

34. Srdić, i Tatić, D. - Obligacioni ugovori, drugo izdanje, Nova prosvjeta, 


35. Stanišić, S. - Prilog raspravi o naknadi nematerijalne štete, Privredna štampa, 


36. Šunderić, B. - O radnom sporu, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br.1-3, 


37. Tajić, H. - Zbornik sudske prakse sudova u BiH u oblasti graĊanskog prava, 

Privredna štampa, Sarajevo, 2005.g. 

38. Tajić, H. i Simović, V. - Zakon o obligacionim odnosima, prva knjiga, izbor 

sudskih odluka, Privredna štampa, Sarajevo, 2006.g. 

39. Tajić, H. i Simović, V. - Zakon o obligacionim odnosima, druga knjiga, izbor 

sudskih odluka, Privredna štampa, Sarajevo, 2006.g. 

40. Vuković, D. i Ĉekerevac, A.- Socijalna politika u procesu evropskih 

integracija, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2006.g. 

41. Ţilić, A. - BiH-Kodeks ljudskih prava, Amadeus, Slavonski Brod, 1996.g. 

2) Članci, studije, publikacije 

42. Grupa autora,- Ljudska prava, odabrani meĊunarodni dokumenti, Ministarstvo 

vanjskih poslova BiH, Sarajevo, 1999.g. 99

43. Hrvatsko udruţenje za kaznene znanosti i praksu, Hrvatski ljetopis za kazneno 

pravo i praksu, Zagreb, 2006.g. 

44. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Izvještaj za 2008.g. Zagreb, 2008.g. 

45. Grupa autora, Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, Zagreb, 

2007.g. 

1) Pravni akti 

46. Zakon o obveznim odnosima BiH (Sluţbeni list RBiH, broj 2/92, 13/93, 13/94 i 

Sluţbene novine F BiH, broj 29/03 i Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 

17/93, 3/96, 39/03, 74/04) 

47. Zakon o radu u institucijama BiH (Sluţbeni glasnik BiH, broj 26/04) 

48. Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama BiH ( Sluţbeni glasnik BiH, broj 

12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04 i 37/04) 

49. Zakon o radu Federcije BiH ( Sluţbene novine FBiH, broj 43/99, 32/00, 29/03) 

50. Zakon o radu Republike Srpske (Sluţbeni glasnik RS-a, broj 38/00, 40/00, 

47/02, 38/03, 66/03 i 20/07) 

51. Zakon o radu Brĉko Distirkta BiH (Sluţbeni glasnik Brĉko Distrikta BiH, broj 

7/00, 8/03, 33/04, 29/05, 19/06- Preĉišćen tekst, 19/07, i 25/08) 

52. Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH (Sluţbene novine FBiH, broj 29/03, 

29/04,39/04 i 54/04) 

53. Zakon o administativnoj sluţbi u upravi Republike Srpske (Sluţbeni glasnik 

RS-a broj 16/02, 62/02, 38/03 i 42/04) 

54. Zakon o drţavnoj sluţbi u organima uprave Brĉko Distrikta BiH (Sluţbeni 

glasnik Brĉko Distrikta BiH, broj 28/06, 29/06, 19/07 i 02/08) 

55. Zakon o zaštiti na radu u FBiH (Sl.list SRBiH, broj 22/90, Sl. list RBiH, broj 

16/92 i 13/94, Sl. novine FBiH broj 6/98) 

56. Zakon o namještenicima u organima drţavne sluţbe Federacije BiH (Sluţbene 

novine Fedracije BiH, broj 49/05) 

57. Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti drţavnih sluţbenika u institucijama BiH 

(Sluţbeni glasnik BiH, broj 20/03) 

58. Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti drţavnih sluţbenika 

(Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 39/03) 

59. Uredba o pravilima disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost 

drţavnih sluţbenika u organima drţavne sluţbe u Federaciji BiH (Sluţbene novine 

Federacije BiH, broj 72/04) 

60. Etiĉki kodeks za drţavne sluţbenike u Federaciji BiH (Sluţbene novine 


61. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (Sluţbene novine 


100

62. MeĊunarodne konvencije, ( Sl. glasnik BiH- MeĊunarodni ugovori, broj: 20/07, 

25/08, 08/09 i 55/09) 

63. Pravilnik o radu D.D. „Ingram“ Srebrenik broj 01/09 

64. MeĊunarodne kovnencije ( Sluţbeni glasnik BiH – MeĊunarodni ugovori, broj 

08/09) 

65. Izvod iz presuda o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u BiH: 

Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog suda Republike Srpske i Aapelacionog 

suda Brĉko Distrikta BiH i Kantonalnog suda u Travniku, www. Pravo BiH.ba 

2) Pravni akti susjednih zemalja 

66. Zakon o delovnih razmerjih Slovenije (Uradni list Republike Slovenije, broj 

42/02 i izmjene od 29.10.2007) 

67. Zakon o rabotnite odnosi Makedonije (Sluţbeni vesnik Republike Makedonije, 

broj 03/06) 

68. Zakon o radu Hrvatske (Narodne novine Republike Hrvatske, broj 38/95, 

54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04-Preĉišćen tekst) 

69. Zakon o drţavnim sluţbenicima Hrvatske (Narodne novine Republike 

Hrvatske, od 15.07.2005.g. 

70. Zakon o radu Srbije (Sluţbeni glasnik Republike Srbije, broj 24/05 i 61/05) 

71. Zakon o radu Crne Gore (Sluţbeni list Crne Gore, broj 49/08) 

3) Korištene MeĎunarodne konvencije 

72. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.g. 

73. MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966 sa protokolima 

74. MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.g. 

75. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.g. sa 

protokolima 

76. Evropska socijalna povelja iz 1961.g. 

77. Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inozemstvu i ĉlanova 

njihovih obitelji iz 1990.g. 

78. Konvencija broj 102 o minimumu normi socijalnog obezbjeĊenja iz 1952.g. 

79. Konvencija o zaštiti materinstva broj 183 iz 2000.godine i preporuke o zaštiti 

materinstva iz 2000 g. 

80. Konvencija o sigurnosti i zdravlju u rudnicima broj 176 i 183 iz 1995.g. 

81. Konvencija broj 158 o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca iz 

1982.g. 

101

odgovornost zaposlenih u bosni i hercegovini - Seminarski Maturski ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?