MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI

Naturalno mjerenje ekonomičnosti
Pri naturalnom mjerenju ekonomičnosti se učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazuju
količinski ili fizički (u kg, satima, komadima, grlima i sl.). Takvo mjerenje ekonomičnosti
je nemoguće u potpunosti provesti, jer utrošci predmeta rada, oruđa za rad i radne snage
nisu mjerljive veličine. Ovim načinom je zato moguće mjeriti svaki element proizvodnje,
odnosno parcijalne ekonomičnosti. Ocjenjivanje ekonomičnosti u naturalnim jedinicama
pruža podatke o štedljivosti upotrebe opredmećenog (minulog) i novog (živog) rada u
procesu reprodukcije, a naziva se često i stupnjem iskorištavanja.
Kod naturalnog mjerenja ekonomičnosti se javlja problem izražavanja količine učinaka u
fizičkim jedinicama mjere. U poduzećima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvode
nekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere, te imaju iste normative rada,
nema poteškoća u za izražavanje ostvarene proizvodnje. Problem izražavanja proizvodnje
kod poduzeća s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene količine ne mogu
zbrajati. Za pretvaranje raznovrsnih količina heterogenih proizvoda u njihov zajednički
pokazatelj koriste se različite metode kao primjerice: reprezentativna metoda, naturalnouvjetna
metoda i radna metoda.
Reprezentativnom metodom se količina učinaka mjeri isključivo količinom osnovnog ili
reprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje čini njezin najveći
dio, dok se količina ostalih učinaka zanemaruje.
Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obračuna uzima radno vrijeme pomoću kojeg se
sve vrste učinaka izražavaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi), pa se koriste pri
proizvodnji srodnih proizvoda.
Radna metoda količinu učinaka prikazuje u norma satima.
Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti
Pri vrijednosnom mjerenju ekonomičnosti količine proizvedenih učinaka (Q) i količine
utrošenih elemenata (U) se množe odgovarajućim cijenama (Cp i Cn). Količine učinaka se
59