MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI

ako smanjimo utrošak inputa X2, tada za održanje iste razine proizvodnje ili učinka
moramo povećati uporabu inputa X1,
dakle, smanjenje utroška X2, koje znači uštedu, «poništava» se povećanjem utroška
X1.
Temeljno pitanje analize jest:
o S obzirom da istu količinu proizvodnje možemo postići različitim kombinacijama
količina inputa X1 i X2, koja je od tih kombinacija ekonomski najisplativija?
Naime, količina proizvodnje ostati će ista ako smanjimo utrošak jednog inputa, a za
potrebnu količinu povećamo utrošak drugog inputa. S tehnološkog gledišta, za odgovor na
postavljeno pitanje služimo se ekonomskom veličinom koju nazivamo marginalna stopa
supstitucije ili granični zamjembeni odnos (marginalna stopa supstitucije).
Ovaj odnos ili omjer možemo objasniti primjerom:
o Ako smanjimo količinu sijena u obroku za krave, a dodamo kukuruz, i ako smo pri
tome održali istu proizvodnju mlijeka po kravi, koliko sijena nam je zamijenila
jedna jedinica kukuruza?
- neka je sijeno X2 a kukuruz X1
- odgovor možemo pisati kao: - ∆X2 / ∆X1
(znak “-” ispred razlomka daje nam kao rezultat pozitivan broj)
Omjer čitamo na slijedeći način: Smanjenje inputa X2 kroz povećanje inputa X1.
Iz njega vidimo koliko bi X2 mogli smanjiti ako povećamo količinu X1 za jednu
jedinicu, a da pri tome količina proizvodnje ostane nepromijenjena.
To je upravo granični zamjembeni odnos.
Opisani odnos nazivamo, dakle, marginalna stopa supstitucije inputa X2 inputom X1 ili
granični zamjembeni odnos inputa (GZO) X2 i X1. Grafički se GZO prikazuje na
koordinatnom sustavu s ucrtanim izokvantama, tj. krivuljama koje predstavljaju sve
kombinacije X2 i X1 s kojima možemo ostvariti istu proizvodnju.
92