22.10.2013 Views

God. X. (2012.) br. 1 (10) - Franjevačka provincija Presvetog ...

God. X. (2012.) br. 1 (10) - Franjevačka provincija Presvetog ...

God. X. (2012.) br. 1 (10) - Franjevačka provincija Presvetog ...

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

na strpljivosti i zanimanja pa su<<strong>br</strong> />

skupljali podatke i zapisivali sve<<strong>br</strong> />

što su mogli doznati o svojoj svetoj<<strong>br</strong> />

<strong>br</strong>aći i sestrama.<<strong>br</strong> />

Sv. Nikola Tavelić<<strong>br</strong> />

(oko 1340.–1391.)<<strong>br</strong> />

Ovdje bih se osvrnuo na nekoliko<<strong>br</strong> />

velikana svetosti u Hrvata.<<strong>br</strong> />

Počinjemo sa sv. Nikolom<<strong>br</strong> />

Tavelićem. Krešimirov grad Šibenik<<strong>br</strong> />

s pravom se ponosi da je prvi<<strong>br</strong> />

hrvatski svetac sv. Nikola Tavelić<<strong>br</strong> />

započeo svoj zemaljski život<<strong>br</strong> />

među njegovim bedemima ili u<<strong>br</strong> />

neposrednoj njegovoj blizini oko<<strong>br</strong> />

1340. godine. Prva školska znanja<<strong>br</strong> />

postigao je vjerojatno u Šibeniku.<<strong>br</strong> />

Tu je, ili možda u Bribiru,<<strong>br</strong> />

i postao franjevcem. Bogoslovni<<strong>br</strong> />

studij je završio u Zadru, Splitu<<strong>br</strong> />

ili Senju. U tim su naime gradovima<<strong>br</strong> />

u to doba postojala filozofsko-teološka<<strong>br</strong> />

učilišta.<<strong>br</strong> />

Oko 1365. god. zaređen je za<<strong>br</strong> />

svećenika. Kao franjevac i misionar<<strong>br</strong> />

pošao je u Bosansku vikariju<<strong>br</strong> />

oko 1372. god. vjerojatno<<strong>br</strong> />

na poziv bosanskoga vikara fra<<strong>br</strong> />

Bartula od Alverne. Isti će taj<<strong>br</strong> />

fra Bartul 1402. god. javiti papi<<strong>br</strong> />

Bonifaciju IX. da su franjevci u<<strong>br</strong> />

Bosni o<strong>br</strong>atili oko 50.000 krivovjeraca.<<strong>br</strong> />

Zajedno s fra Nikolom<<strong>br</strong> />

u Bosni je radio i fra Deodat iz<<strong>br</strong> />

Ruticinija, član akvitanske provincije<<strong>br</strong> />

(francuske). Obojica su u<<strong>br</strong> />

jesen 1383. ili početkom 1384.<<strong>br</strong> />

god. napustili Bosnu iz nama<<strong>br</strong> />

nepoznatih razloga i s dozvolom<<strong>br</strong> />

starješina pošli u Palestinu. Fra<<strong>br</strong> />

Nikola je sa svojim drugom došao<<strong>br</strong> />

u Jeruzalem i nastanio se u<<strong>br</strong> />

samostanu na Sionu. U to doba<<strong>br</strong> />

starješina samostana na Sionu i<<strong>br</strong> />

upravitelj cijele Sv. Zemlje bio je<<strong>br</strong> />

fra Gerard Calvet, vrlo ozbiljan<<strong>br</strong> />

i razborit franjevac, rodom iz<<strong>br</strong> />

Francuske. On će kao starješina<<strong>br</strong> />

s još 12-toricom su<strong>br</strong>aće prisu-<<strong>br</strong> />

stvovati mučeničkoj smrti našega<<strong>br</strong> />

sv. Nikole i trojice njegovih<<strong>br</strong> />

drugova. Sve što je okom vidio i<<strong>br</strong> />

doživio u tim dramatičnim trenucima<<strong>br</strong> />

opisat će i poslati u Europu<<strong>br</strong> />

kao prvorazredno svjedočanstvo<<strong>br</strong> />

herojstva i ljubavi svetih<<strong>br</strong> />

Kristovih svjedoka.<<strong>br</strong> />

Fra Nikola je sa svojom su<strong>br</strong>aćom<<strong>br</strong> />

pokušao propovijedati pred<<strong>br</strong> />

Saracenima 11. studenoga 1391.<<strong>br</strong> />

god. Međutim razjareno mnoštvo<<strong>br</strong> />

skočilo je na propovjednike<<strong>br</strong> />

i nakon saslušavanja, suđenja<<strong>br</strong> />

i presude 14. studenoga bili su<<strong>br</strong> />

ubijeni i bačeni u oganj. Odmah<<strong>br</strong> />

poslije mučeničke smrti fra Nikolu<<strong>br</strong> />

su slavili kao sveca u njegovu<<strong>br</strong> />

rodnom Šibeniku i Franjevačkom<<strong>br</strong> />

redu. Štovanje mu se stalno<<strong>br</strong> />

iskazivalo, dok ga papa Lav XIII.<<strong>br</strong> />

nije i službeno odo<strong>br</strong>io, i našega<<strong>br</strong> />

Nikolu 6. lipnja 1889. god. proglasio<<strong>br</strong> />

blaženim. Konačno, postupak<<strong>br</strong> />

je sretno priveden kraju<<strong>br</strong> />

dana 21. lipnja 1970. god. Papa<<strong>br</strong> />

Pavao VI. je Nikolu Tavelića i njegove<<strong>br</strong> />

drugove mučenike u bazilici<<strong>br</strong> />

Sv. Petra u Vatikanu u nazočnosti<<strong>br</strong> />

preko 20 000 Hrvata iz domovine<<strong>br</strong> />

i svih krajeva svijeta svečano<<strong>br</strong> />

proglasio svetima. Njegovo<<strong>br</strong> />

Bogoslovi u sobi sluge Božjega o. fra Ante Antića (Franjevački samostan u Zagrebu)<<strong>br</strong> />

<strong>2012.</strong><<strong>br</strong> />

rođenje za nebo slavimo 14. studenoga.<<strong>br</strong> />

1<<strong>br</strong> />

Sv. Leopold Bogdan Mandić<<strong>br</strong> />

(1866.–1942.)<<strong>br</strong> />

Priču nastavljam s tihim trudbenikom<<strong>br</strong> />

prošloga stoljeća sv. Leopoldom<<strong>br</strong> />

Bogdanom Mandićem.<<strong>br</strong> />

On se rodio 12. svibnja 1866. u<<strong>br</strong> />

Herceg-Novom, gradiću u Boki<<strong>br</strong> />

Kotorskoj. Kotorski biskup<<strong>br</strong> />

mons. Kažimir Forlani kod ulaska<<strong>br</strong> />

u sjemenište posvjedočio je<<strong>br</strong> />

da je „od najnježnijih godina davao<<strong>br</strong> />

primjer svake kreposti, jer<<strong>br</strong> />

je cijelom dušom nastojao oko<<strong>br</strong> />

kršćanske savršenosti“. U sjemeništu<<strong>br</strong> />

se odlikovao marljivošću u<<strong>br</strong> />

učenju, uzornim ponašanjem i<<strong>br</strong> />

pobožnošću. Već je u najranijim<<strong>br</strong> />

godinama osjetio želju da radi na<<strong>br</strong> />

kršćanskom jedinstvu, posebno<<strong>br</strong> />

između Istočne i Zapadne Crkve,<<strong>br</strong> />

kod čega je osobito mislio na crkveno<<strong>br</strong> />

jedinstvo slavenskih naroda.<<strong>br</strong> />

Zato je odmah po završenim<<strong>br</strong> />

studijama zamolio poglavare da<<strong>br</strong> />

ga pošalju u domovinu kako bi se<<strong>br</strong> />

mogao posvetiti radu oko svetog<<strong>br</strong> />

jedinstva. Poglavari nisu udo-<<strong>br</strong> />

1 Usp. Hrvatin G. JURIŠIĆ, Sv. Nikola Tavelić<<strong>br</strong> />

– pročelnik hrvatskih svetaca, u: Franjo među<<strong>br</strong> />

Hrvatima, Zagreb, 1976., str. 57–59.<<strong>br</strong> />

19

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!