Å UMARSKI LIST 2-4/1936

prvoga biroa za uređenje bujica i pošumljavanje u Kazanliku; u to su
doba proučene prilike u kraju Trnskom, Kjustendilskom i Iskerskom.
Ovaj se period može nazvati periodom rada tudinaca šumara,
periodom rada na proučavanju i prganizovanju
službe oko uređenja bujica i oko pošumljavanja
u Bugarskoj.
III. period od 1912 dalje. Godine 1912 postavljen je glavni inspektor
za uređivanje bujica i pošumljavanje pri odjeljenju za šume i lov
a osnovana je i sekcija u Pobrenu; 1914 otvorena je sofijska sekcija,
1915 u Gornjoj Djumaji i u Trnu. Godine 1928 i 1929 otvoreno je daljnjih
šest sekcija tako, te ih je u to vrijeme bilo u svemu 14.
Zbog slaboga financijskoga stanja reduciran je broj sekcija u godini
1931 i 1932 pa ih je ostalo u svemu šest i dva biroa. Kasnije
je opet, prema budžetskim mogućnostima, porastao broj sekcija pa ih
danas ima devet i dva biroa za uređivanje bujica i pošumljavanje.
Za rad u podunavskom kraju predvideno je da se ustanove dvije
sekcije kad bude budžetskih mogućnosti.
Pored pomenutih sekcija rade na pošumljavanju i šumske uprave —
administrativne, revirne i općinske.
U Bugarskoj su popisani po okruzima i srezovima bujični perimetri
u velikom broju i kategorisani u zaštitne i strogo zaštitne.
Popisano je nekih 1428 bujičnih perimetara, što zaštitnih a što strogo
zaštitnih, čija površina iznosi preko 3 milijona dekara (preko 300.000 ha)
što čini 10% ukupne šumske površine ili oko 3% ukupne površine Bugarske.
Međutim prema mjerodavnim informacijama nisu popisani svi
perimentri i da bi se udovoljilo propisima Čl. 20 Zak. o šumama trebaće
još mnoge neizdvojene površine izdvojiti kao bujična područja i pribrojiti
ovamo..
Već iz spomenutih podataka izilazi, da Bugarska spada medu zemlje,
gdje ima mnogo bujičnih područja. Naročito mnogo bujičnih područja
ima u južnoj i jugozapadnoj Bugarskoj i to osobito na južnim i jugozapadnim
ekspozicijama, na glavnim i na sporednim gorskim masivima
(Stara Planina, Srednja Gora, Rodopi, Rila, Pirin, Osogovo i t. d.). Obilje
bujičnih područja dolazi doista u kraju gdje je stočarstvo vrlo primitivno,
kao i tamo, gdje je šumski posjed izdijeljen na male površine.
Evidencija perimetara je provedena tako da su oni raspodijeljeni
po riječnim slivovima — najviše ih ima u slivu Marice, Strume i Iskera.
Za proizvodnju sadnica služe rasadnici — njih oko 170 u površini
od 2.147 dekara. Najviše ima rasadnika u područjima administrativnih
šumskih uprava, njih 82, pa u područjima sekcije za pošumljavanje, njih
53, dok su ostali u području revirnih i općinskih šumskih uprava pa
u manastirskim šumama, a ima ih i u vlasništvu raznih udruženja. Bugarske
državne željeznice izdržavaju 17 rasadnika.
Prosječno uzevši na 1.395 dekara (139.5 ha) goleti otpada jedan
dekar (0.1 ha) šumskih rasadnika.
Od budžetskih suma, određenih za rad na pošumljavanju i uređivanju
bujica, otpada oko 3 /s za izdržavanje šumskih rasadnika.
Da se dobije slika o sjetvi sjemena i o proizvodnji sadnica u rasadnicima
posljednjih godina, daćemo nekoliko podataka:
106