Program gospodarenja za “Pleterničke šume” - Hrvatske šume

Emisije ugljičnog dioksida u atmosferu, slabljenje
oceanskih struja, aktivnost sunčevih pjega, sve
izraženija krčenja i devastacija šuma mijenjaju
sliku Zemlje, globalno zatopljenje prijeti cijeloj
Planeti. To je bio jedan od razloga što posljednjih
godina u mnogim zemljama jačaju pokreti kojima
se nastoji upozoriti čovječanstvo na klimatske
promjene. Nastoji se spasiti ono što je još preostalo
u svekolikom okruženju da bi i budući naraštaji
mogli uživati u čistoj prirodi, zdravoj hrani i
očuvanim šumama.
Simbol permakulture je stablo, odnosno šuma kao bogat, raznolik
i stabilan ekosustav. Stabla su zakon na zemlji, filtriraju
zagađenje iz zraka, sprječavaju eroziju tla, zaklon su od vjetra i
sunca, recikliraju vodu, ali i osiguravaju dovoljnu količinu hranjivih
sastojaka drugim biljkama i sl. Da bi se poboljšala situacija
u svijetu, prvo bi trebalo izvršiti pošumljavanja borealnih šuma i
sjevernih tundri, isto to bi trebalo napraviti u devastiranom poljoprivrednom
zemljištu i pustinjama. Permakulturni dizajner
Tony Anderson mišljenja je da bi svaki čovjek trebao posaditi
10000 komada stabala u svom životnom vijeku ukoliko bi želio
vratiti u ravnotežu svoj ekološki otisak na Zemlji.
Po uzoru na to šezdesetih godina prošlog stoljeća Robert Hart
je u okolici Shropshirea (Engleska) počeo eksperimentirati s kreiranjem
potpuno integriranih šuma i šumskih vrtova. Šumski vrt
sastoji se od nekoliko razina visokog drveća, niskog drveća, grmlja,
zeljastih biljaka, vertikalnih biljaka, pokrovnog sloja, korjenastih
biljaka.
Na tim osnovama sve više počinje jačati i agrošumarstvo kao
novi trend širom svijeta.
Prednosti ovakvog načina sadnje stabala i poljoprivrednih kultura
na istom zemljištu su mnogostruke:
– povećava se bioraznolikost,
– osigurava stanište za razne vrste životinja i ptica koje hraneći
se biljnim štetnicima smanjuju štete na usjevima, koristi se
manje herbicida za suzbijanje raznih biljnih bolesti,
– smanjuju se erozije i onečišćenje tla, ublažavaju poplave,
– u silvopastoralnom načinu (sadnje drveća na pašnjacima),
u ljetnim mjesecima drveće štiti stoku od sunca, zaštićuje
se tlo, smanjuje i isparavanje vode, ako se radi o većim stablima,
– poboljšava se kvaliteta i struktura tla, drveće štiti usjeve od
sunca,
– povećava se proizvodnja hrane, koja je osobito znakovita
kao prihod siromašnijih obitelji, ali i proizvodnja drva čijom
se prodajom isto tako osigurava egzistencija ljudi,
– doprinosi se ljepšem izgledu krajolika i sl.
Navest ćemo neke od vidova agrošumarstva u svijetu:
– Silvopastoralna proizvodnja (sadnja drveća na pašnjacima),
u Europi najviše se prakticira u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj.
Stablo koje se koristi mora biti visoke kakvoće i po mogućnosti
u što kraćem roku davati prinos. Od bjelogorice u Engleskoj
se za ovu vrstu uzgoja koriste: jasen, trešnja, pitomi
kesten, neke vrste topola i vrba. Od crnogorice najčešće se
koristi duglazija, čempres, neke vrste sekvoja i cedar.
– Sadnja drveća u alejama, između usjeva. Uloga mu je, uz
proizvodnju biomase, zaštititi usjeve od sunca, te im dodatno
omogućiti hranjive tvari, ali i vodu. Na taj način mogu
se saditi razne vrste voćaka.
– Rubni sustavi mogu biti vjetrobrani pojasevi koji štite usjeve
od jakog vjetra. Na ovaj način mogu se zasađivati živice, ali
se na isti način postiže učinkovita zaštita i sadnjom gustog
sklopa stabala. Osim zaštite ovakva stabla mogu postati staništa
određenim vrstama životinja ili ptica. Rubni sustavi
mogu se podići i uz rijeke i potoke.
Postoji i niz drugih oblika agrošumarstva u svijetu, poput podizanja
plantaža za pridobivanje biomase, proizvodnje ljekovitog
bilja i sl.
Da je to dobar i ispravan put u budućnost najbolje pokazuju
rezultati koji se trenutno ovim mjerama postižu u najsiromašnijim
područjima svijeta. Svjetski Agroforestry centar radi u šest
najsiromašnijih regija svijeta; istočnoj, južnoj, zapadnoj Africi;
južnoj i jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi. Ima godišnji proračun
od 35 milijuna američkih dolara. Ciljevi su mu smanjenje
siromaštva, povećanje prihoda u siromašnim kućanstvima, povećanje
kakvoće hrane, poboljšanje ekosustava u tropima agrošumarskim
mjerama i slično. Ove mjere mnogo znače i za jednu
milijardu stanovništva na Zemlji koje živi u ekstremnim uvjetima
siromaštva i gladi.
Silvopastoralna proizvodnja
I u Europi su shvatili prednosti agrošumarstva. Tu organizirano
djeluje EURAF (Europska agrošumarska federacija). Ima
250 članica u 17 različitih zemalja. Cilj im je, uz sadnju stabala
na farmama, daljnji razvoj silvopastoralne proizvodnje. Da bi se
ciljevi ostvarili, svoj puni doprinos nastojat će dati i prva EURAF
konferencija koja će se održati 9. i 10. listopada ove godine u
Bruxellesu. ■
26 HRVATSKE ŠUME Broj 190 l Listopad 2012.