You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
časopis<br />
Hrvatska revija za naftno<br />
i plinsko gospodarstvo<br />
Industrija nafte d. d. Jesen 2008.•godina X.•broj 41<br />
Razgovor: DARKO MARKOTIĆ<br />
Vrijeme je nove<br />
korporativne<br />
kulture<br />
ININA NAGRADA<br />
Afirmacija<br />
hrvatske<br />
arheologije<br />
PLIN IZ JADRANA<br />
Energijo, imaš žensko ime<br />
PUTOPISI<br />
Toskana i hrvatski kraljevski gradovi
sadržaj<br />
Poštovani čitatelji,<br />
pripremajući za Vas ovaj broj INA časopisa, nismo htjeli<br />
ostaviti po strani činjenicu da živimo u svijetu koji pokazuje<br />
simptome nečega što bismo mogli nazvati energetskom<br />
nervozom. Cijene nafte donedavna su skakale u neslućene<br />
visine, prognoze su govorile i o novim, dodatnim skokovima,<br />
a danas svjedočimo suprotnu trendu, njihovu podjednako<br />
iznenađujućem padu. Kako u toliko nepredvidljivim okolnostima<br />
skrbiti o podmirenosti tržišta energijom – u našem slučaju<br />
tekućim naftnim derivatima i plinom, proizvedenim rafinerijski<br />
ili prirodno – pitanje je koje nam ne dopušta zatvaranje očiju<br />
pred upitnicima. I potiče nas na dodatnu odgovornost.<br />
Možda smo se zato u ovom broju posvetili nešto više nego<br />
obično temama posebno značajnim za naftaše i naftaški posao,<br />
temama geopolitičkim, stručnim, organizacijskim, koje<br />
smo Vam odlučili približiti. Kakva nam energetska strategija<br />
treba? – pita se jedan od priloga koji razmatra hrvatsku energetsku<br />
budućnost. Drugi pak naslovi otvaraju teme poput<br />
aktualnoga svjetskog ekonomskog poretka, predstojećega<br />
svjetskog naftnog kongresa u Dohi, također predstojeće<br />
izgradnje LNG terminala na otoku Krku, jadranskih plinskih<br />
polja i sličnih. Nisu daleko od toga ni teme poput tehnološkoekoloških<br />
očekivanja u proizvodnji goriva i modernizacijskih<br />
zahvata u tkivo Ininih rafinerija.<br />
Organizacijski se i na svaki drugi način prilagođavati postojećim<br />
okolnostima, ma kakve bile, neizbježan je proces. To se odnosi<br />
na sve koji smo dio iste priče: kako na nas, proizvođače energije,<br />
tako i na Vas, naše čitatelje, zbog kojih energiju proizvodimo.<br />
INA nastoji biti svjesna svog udjela u zajedničkom poslu, što na<br />
svoj način potvrđuje i razgovor koji objavljujemo pod naslovom<br />
Vrijeme je nove korporativne kulture.<br />
Dakako, u tomu se vodimo svim dobrim iskustvima iz<br />
dosadašnjeg rada. Iskustvima koja uključuju tako značajan<br />
pojam kao što je društveno odgovorna kompanija. Zato ćete<br />
se u ovom broju Časopisa susresti s temama posvećenim<br />
promicanju hrvatske kulture u stranom svijetu (Nagrada Ine),<br />
poticanju slavonskih tradicijskih vrijednosti naše Slavonije<br />
(Vinkovačke jeseni), prepoznavanju prirodne i arheološke<br />
baštine (Brijuni, Mali Lošinj). U društvu s nama možete i preskakati<br />
zemljopisne meridijane i paralele, na putopisnom izletu<br />
Toskanom ili pak hrvatskim kraljevskim gradovima.<br />
Krenuli čitati INA časopis s početka ili kraja, neka zaključak<br />
bude isti - na dobru ste putu.
POSLOVNE AKTIVNOSTI<br />
RAZGOVOR 4<br />
Darko Markotić<br />
Vrijeme je nove korporativne kulture<br />
EKONOMSKI POREDAK 9<br />
I Bog novac ima Ahilovu petu<br />
DOGAĐAJI 13<br />
Ususret 20. Svjetskom naftnom kongresu u Dohi<br />
SKUPOVI 19<br />
41. stručno-znanstveni simpozij Goriva 2008<br />
OPSKRBA PLINOM 23<br />
LNG terminal na otoku Krku<br />
OPSKRBA ENERGIJOM 28<br />
Kakva nam energetska strategija treba?<br />
PLINSKA POLJA 32<br />
Energijo, imaš žensko ime<br />
TEHNOLOŠKA MODERNIZACIJA 37<br />
Novo lice sisačke Rafinerije<br />
RAFINERIJE 40<br />
Baklja s Mlake gori na Urinju<br />
USUSRET JAVNOSTI<br />
NOVI PROJEKTI 45<br />
Efikasnija zaštita od korozije<br />
TRGOVINA 49<br />
Obnova prodajnih mjesta<br />
MARKETING 53<br />
Uspješna sajamska godina<br />
NAGRADA INE 57<br />
Vjetar u jedra hrvatskoj arheologiji<br />
TRADICIJSKA KULTURA 62<br />
Vinkovačke jesni 2008.<br />
ZA BOLJI, LJEPŠI SVIJET<br />
HRVATSKA BAŠTINA 67<br />
Brijuni<br />
VRIJEDNOSTI OKOLIŠA 71<br />
Miomirisni vrt u Malom Lošinju<br />
OBNOVLJIVA ENERGIJA 75<br />
Vjetrovi u Hrvatskoj<br />
PUTOPIS 80<br />
Toskana, rajski vrt Europe<br />
PUTOPIS 87<br />
Hrvatski kraljevski gradovi<br />
LIKOVNA GALERIJA 92<br />
Aleksandar Srnec<br />
SUMMARY 96<br />
impressum • INA Časopis •Hrvatska revija za naftno i plinsko gospodarstvo<br />
Izdavač: INA-Industrija nafte d. d.,<br />
Zagreb, Avenija V. Holjevca 10<br />
Redakcijski kolegij: Ranka Baračević,<br />
Mile Batarelo, Branka Belamarić, Ferdo<br />
Buva, Velid Đekić, Ivana Đulović, Mijo<br />
Ivurek, Morana Kovačević, Tomislav<br />
Lazarić, Darko Limanović, Ivana Marušić,<br />
Željka Štajduhar, Bojan Vinek, Antonija<br />
Žedelj, Đurđica Žuk i Ivica Župan.<br />
Glavna i odgovorna urednica:<br />
Žana Goić<br />
Urednik: Velid Đekić<br />
Urednik fotografije Ferdo Buva<br />
Grafička urednica: Stela Blažok<br />
Lektorica: Marija Ivana Kos<br />
Tajnica redakcije: Jasna Novosel<br />
Adresa: Inin Glasnik, 10 000 Zagreb,<br />
Avenija V. Holjevca 10<br />
Telefoni - centrala: 01 64 50 000, urednik:<br />
051 20 15 72, novinari: 01 64 51 104<br />
Telefaks: 01 64 52 452<br />
E-mail: glasnik@ina.hr<br />
Tisak: Grafički zavod Hrvatske,<br />
Zagreb, Radnička cesta 210<br />
Naslovna:<br />
Tomislav Lazarić<br />
INA Časopis je besplatan
Darko Markotić, član Inine Uprave i direktor<br />
Poslovne funkcije korporativnih servisa<br />
Vrijeme je nove<br />
korporativne kulture<br />
INA je doživjela brojne promjene u načinu rada i okruženju u kojem posluje - strateško<br />
partnerstvo, izlistavanje na burzama i uvođenje SAP-a samo su neke od promjena<br />
koje su definirale novu korporativnu kulturu i poslovne procese<br />
Razgovarao: Ivica Župan<br />
Fotografije: Ferdo Buva<br />
U<br />
svojoj 35. godini života Darko<br />
Markotić, novi član Inine Uprave<br />
i direktor Poslovne funkcije korporativnih<br />
servisa, jedan je od dosad<br />
najmlađih članova Inine Uprave. U Ini<br />
je zaposlen od 1. veljače 2000., najprije<br />
kao pravnik u Ininu Pravnom sektoru. Od<br />
1. lipnja 2002. radi kao poslovni tajnik<br />
u Uredu člana Uprave za koordinaciju<br />
privatizacije. Nakon toga, krajem 2003.,<br />
postao je pomoćnikom tajnika Društva,<br />
a od 1. siječnja 2005. i tajnikom Društva,<br />
koju je funkciju obnašao tri i pol godine,<br />
da bi ga 18. lipnja 2008. Inin Nadzorni<br />
odbor izabrao za novog člana Inine Uprave.<br />
Nakon stotinu dana na novoj funkciji<br />
pitali smo Markotića o vlastitu radu u<br />
Upravi, stanju u Poslovnim funkcijama<br />
korporativnih servisa i svemu onome što<br />
čini i što planira kako bi se poboljšala<br />
učinkovitost u njihovu radu.<br />
Promaknuće motivira<br />
• Kako je uopće došlo do Vašeg<br />
zapošljavanja u Ini?<br />
- Nakon diplomiranja na zagrebačkom<br />
Pravnom fakultetu, poput većine netom<br />
diplomiranih pravnika, dvojio sam<br />
između staža u odvjetničkom uredu, na<br />
sudu ili prakse u pravnom odjelu neke od<br />
hrvatskih tvrtki. Sagledavajući tako opcije<br />
koje su se nudile za zaposlenje, dobio<br />
sam obavijest da INA provodi testiranje<br />
za prijam pripravnika i učinilo mi se zanimljivim<br />
prijaviti se. Nedugo potom uslijedila<br />
je obavijest da sam primljen kao<br />
PIŠE:fsdfsdf<br />
pripravnik Fotografije_:fdsfsdfsdf u Ini, čime sam bio oduševljen,<br />
a time je ujedno bila riješena i moja dvojba<br />
gdje početi karijeru. enit ut laore HgfhfghfFaciliscing<br />
Mislim molore da sve min u životu utat. funkcionira na<br />
sličan način Quat - čak aut i kada veraesed u određenom tat ilit in<br />
heniam, trenutku volor nemate illandiat. baš sasvim Erci eros jasan nostincil<br />
kojim init želite nonummodit ići, dogode atumsan se situacije ea feugait koje<br />
smjer<br />
voleniam vas nesvjesno dolore usmjere moleniat i predodrede lorem alit vam prat<br />
at, budućnost. commolor sequisis non ex et lut nisl<br />
irit • lam Cijelu doluptat. svoju profesionalnu Ut et utpat, sis karijeru eugue<br />
minim provodite ea core u Ini? modio Opišite consequam, nam ukratko sustrud<br />
Vašu dolorem karijeru. nullaorem quat veliqui tat<br />
ad - ea Da, feu postajem feuguer alisi. pripravnikom u Ininu<br />
Pravnom Sectem sektoru, volore dit gdje eu feuiscilisit prolazim vel kroz do<br />
ent više eummodo pravnih područja, lessim elit a početkom ad moloreet 2002. aut<br />
adion uključujem heniamcons se u proces aliquisi Inine tat vel privatizacije,<br />
u njegovoj nim velit inicijalnoj nim zzriusci fazi. blan Aktivno vul-<br />
iriliquis<br />
dolummy<br />
lum sudjelovanje zzrit adipsummod u tom procesu magna pružilo facipsusto<br />
je najširi commy mogući non ut uvid ut nonsequat u ukupno autpat Inino<br />
mi<br />
veros poslovanje. exerat Dobro ad tatummy se sjećam nim pripremanja<br />
dokumentacije ing eugait at. Tem za dubinsko vel ea acil snimanje dolor-<br />
vulput et<br />
vel<br />
per (due atumsan dilligence) henibh poslovanja exero ent od wisi. strane<br />
Ininih Cum iliquat potencijalnih vulput wisim strateških iriuscilit partnera.<br />
illam, Kroz taj commy proces numsan i kroz henim nazočnost qua-<br />
augiametu<br />
ekspertnim erciduis sastancima nismod exerit između vulputatem Ininih<br />
iurem menadžera ilisi. i menadžera potencijalnih<br />
strateških Velenim partnera dolum vel shvatio illum vel sam er dimenzije<br />
i složenost atisisit poslovanja ullutatum ing ove eraestrud tvrtke.<br />
adion<br />
vullupt<br />
tatin Ubrzo hendrero prelazim eugueraese u Ured člana Uprave facipisim za<br />
nim koordinaciju iriurem incillaore privatizacije, del gdje ulput nastavljam<br />
s radom vullum na privatizacijskim ver ad ming ero aktivnosnosto<br />
dolobore consed
azgovor skupovi<br />
fdsfErillan heveim<br />
accum adit, vent<br />
lametum iritm<br />
fdsfErillan hent venim accum adit, vent lametum irit nullum velit lobore dolofdsfErillan<br />
hent venim accum adit, vent lametum irit nullum velit lobore dolobore dignim<br />
volorpe rostie<br />
molore faccum volortio dolent in hent<br />
il eugait non exerost ionulput nostrud<br />
exerci blamet, vullaor augiam ilisl eum<br />
do tima odolore i sudjelujem dunt luptat u izradi nulput transakcijske acilis exerillutet<br />
dokumentacije, eros at, samom commolore pregovaračkom modolore<br />
conse procesu, dolobore odnosno commodio provođenju odit velit due wis dilligencea.<br />
venim velesed dolenit nibh<br />
nulputem<br />
erostrud Iz današnje molorer perspektive irillaor aliquisl shvaćam eugait da<br />
delesto sam kao cons aktivni adiamet sudionik acin u pripremi ut lorperos i ostvarivanju<br />
in henisit privatizacije lut er sum te kroz quat neizbježnu la feugue<br />
adit<br />
magna suradnju aliquipsum s najvećim zzrilit inozemnim ing eu savjetodavnim<br />
alisim kućama dunt stekao dolor sim vrijedna volor znanja augue i<br />
faccum<br />
volor<br />
tet iskustva wisit ad koja tatem su mi dipsuscil pomagala iril i još ut acil uvijek iliquat<br />
pomažu numIbut u radu. quis, nos, viderestala vis<br />
vit Sljedeća patanu sulostilin stanica u Etra mojem perfecus? radu unutar Tiur.<br />
Se Ine crit? postaje que Ured foricultor tajnika acto Društva, tum omnimmores<br />
najprije nocchuis radim na comnondes mjestu pomoćnika popotie<br />
gdje<br />
rcercep tajnika, a otilium od 1. habefex siječnja 2005. seres postajem patemus,<br />
coraver tajnikom itandaciem Društva. To il vivis, razdoblje Catisse moje entem karijere<br />
pružilo publici mi je se mogućnost nunum ad da sus? aktivno Elis<br />
confinpro<br />
condiis sudjelujem sim u nin radu sentiliis Uprave, di, ditra Nadzornog ponfece<br />
perces odbora imis i Glavne feces ac skupštine, iam aucerem, što je nihiliu bila<br />
satus, izvanredna consciam podloga sa de za adesentre moj sadašnji conihi,<br />
ficulius angažman. pra ex noximis sa egerur, nos et,<br />
ficatude • Kreće et; li Catrae se dosadašnja consus mo karijera utem nos u<br />
anum skladu ete s Vašim ne nons očekivanjima? tereis horibus Naime, et virid<br />
constri na položaj virmius, člana convertus Inine Uprave noximus došli faciaesenat.<br />
ovu poziciju et, quem. u relativno kratkom vre-<br />
ste<br />
menu Munt, i kao postrave, mlad čovjek? etessenam in vis, se<br />
noximmo - U profesionalnoj cum ompescrit. karijeri nikada si ne<br />
postavljam Hilne nentra ciljeve quit, koje conihil moram condiure doseći. iam<br />
pra? Nastojim Nam. svemu me catum posvetiti furnici odgovarajuću enatifesi<br />
seritiam inatiss endienti sultum patis.<br />
Ad corudam opulibus cons hos addum<br />
mo huiure in acrecres cre consuliem<br />
laberma, pozornost pravoludam i u svaki posao nosus što ga ficentrae obavljam<br />
uložiti bontem maksimalan ta, venterf trud, što itemusqui je ujed-<br />
acchices<br />
iam. no bio O moj te pristup castren i na trorem svakoj halescio poziciji na inpra<br />
kojoj consus sam dosad cae cienduc bio i to još forum uvijek locut činim. L.<br />
Satem Sve ono det?Batus čemu sam hena, se posvetio conc verfiti - s amditijom<br />
acempliusum i bez ograničenja ducibus - u sedemperfes<br />
konačnici je<br />
vol-<br />
auratiam. prepoznato kao takvo.<br />
Ocrum • Je li se Vas it. To iznenadila iae pra? iaequem, ponuda me da<br />
patuam budete član quam Inine pratero Uprave rudemod na prijedlog iereis<br />
condetr MOL-a? aeterei tu quid aude int. Ulium,<br />
nos, - Jest. diis Kandidaturu spimmoeret; za et? tako Oximo odgovornu iam ips,<br />
delibuntil poziciju u ut upravi in Etre vodeće adducturnum naftne tvrtke etiendiis.<br />
na prijedlog Irmilin atratus Inina strateškog co hae firmili partnera terum -<br />
ad vidim re praeconst prvenstveno et viu kao quam izuzetan temenatiqua poslovni<br />
deferoricast izazov, kojeg prae prihvaćam poticaus, s punim num optimizmom.<br />
Smatram sesteruro, da je mantero svako promaknuće vivenatum,<br />
lis cis?<br />
interibus<br />
factorum svojevrsno tero „iznenađenje“ nonsus achica koje rem vas haeterfittivira<br />
pultur da vlastite urem. Unultiam. sposobnosti Fuidem i ukazano facios<br />
mo-<br />
cure povjerenje in te modiis na najbolji Ad demport mogući emorbis. način<br />
Nihi, opravdate. ta pris Moram forbit Cupero priznati a da ius, je osjećaj norbist<br />
enterum zadovoljstva pulibus zbog tritem svega eo pritam navedenog con sa<br />
dit. prožet snažnim osjećajem odgovornosti<br />
za Gin to ukazano tebefec povjerenje. temo tuus publi contiam<br />
quem • Kako mantiliem ocjenjujete atus, nequamquam suradnju među pate<br />
nostifecrus, članovima Inine quit. Uprave Linterei u iacciam proteklih eorsultoriam<br />
godina? urnu scesupi enatia restementi<br />
pet<br />
ste, - Smatram in Itatquem da diu je simandinessi suradnja među prei<br />
perestim članovima manti, Uprave quam u proteklih se turi pet pratquam godina<br />
igitios odlična. tercerf Najbolji econsua pokazatelj ressimium, toga cristi-<br />
je da<br />
aed fuidium noriorbit vili se intris eti senihilinula<br />
opublici sentes virissilne publium<br />
tu coentium ponsusquod ductus, occhic<br />
tam su tisuće autela odluka vid conente koje su rferes u tom te, razdoblju<br />
usvojene, Ad nos donesene aucis re convero jednoglasno elicae<br />
nicur<br />
addumus<br />
ca što rei nepobitno pratiam, ukazuje que quam na Romnitis punu kompatibilnost<br />
inem ium Inina te neque tima. Nedavno factor qua sam rehe-<br />
u<br />
An<br />
Ita<br />
but stručnoj ilis nos literaturi mo imanum pročitao de it podatak atusa vero da<br />
telum 80 posto dita strateških noneric ienatid partnerstava for in propada<br />
vicaper u prve fectus tri godine. vese omnoni Na sreću, temus-<br />
INA<br />
no.<br />
mis<br />
quam ne ulazi depotiam u takvu sendi negativnu patam statistiku tre furo arei jer<br />
termilicaed postojeće strateško inum etiusquam partnerstvo ia? O te Ine tel-intrae<br />
MOL-a non traje vius? pet godina, Effrenerbi s naznakom comnostris da<br />
sces, će se i nonis osnažiti. consus condiem coniqua<br />
stricaut • Kako opultus ocjenjujete habus, prve optem mjesece te antium na<br />
iu novoj sul hocciam funkciji? senirmi hilicae et; ina, ste<br />
aus - S furordiem obzirom na oc, moje Cata, prethodno fuid se fit radno cone<br />
nem iskustvo dicionu u Ini, murnirterfex ne mogu reći meri da templi, se mojim C.<br />
Ad dolaskom finvo, sercendum na mjesto člana inam Uprave telabute i ta, direktora<br />
ta Poslovna nos, culin funkcija tem tam korporativnih tu quit ius-<br />
quidem<br />
sulius servisa si in dogodila di ponsus drastična crectorum promjena publius<br />
ca u smislu quod porum promjene ad ressunt radne vignam okoline. paret Dobrim<br />
dijelom itastes već eredo, sam bio publicero upoznat vid sa<br />
gracchu<br />
sessilistam započetim procesima mihil tastratua i projektima, vesi convesc ne<br />
ivervit, samo unutar co vivirmi ove poslovne hilicatus condam. funkcije, nego Dum<br />
menit, i unutar Catium cijele organizacije, faudepere aceris, s tim da niu je que velika<br />
promjena fic tum num u tome note što temoentis. u novoj At ulozi in<br />
rece<br />
suam imam in drukčiju di publis, odgovornost, nostius, nonsit, poglavito Catiae<br />
eo, kroz tem suodlučivanje tereiss icauctus i kreiranje me in odluka ta nonsin Uprave.<br />
omne et virteatem nonsta sena,<br />
diciena,<br />
novius Nakon eo, četiri te, manum mjeseca ditio na num novoj det funkciji<br />
mogu re, nonsulo reći da cupimis, su iskustva prim ducoeres vrlo<br />
des<br />
cus pozi-
tivna, a aktivnosti vrlo intenzivne. Sama<br />
poslovna funkcija kojom rukovodim veliki<br />
je sustav koji predstavlja veliko operativno<br />
područje. Osim toga, sudjelujem<br />
i u radu Odbora za ljudske resurse, Odbora<br />
za nadmetanja i Odbora za financije<br />
i investicije.<br />
Val pozitivnih promjena<br />
• Koje sve Inine djelatnosti „pokriva“<br />
Vaša funkcija?<br />
- Unutar Poslovne funkcije korporativnih<br />
servisa sistematizirani su sektori<br />
nabave, informatičkih servisa, upravljanja<br />
objektima, upravljanja održavanjem<br />
te zalihama i skladišnim poslovanjem.<br />
Sektor nabave pribavlja sve materijale<br />
i usluge potrebne za Inino djelovanje<br />
(osim sirovina ugljikovodika i robe za<br />
preprodaju) te osigurava kontinuirano<br />
poboljšanje učinkovitosti procesa nabave.<br />
Sektor informatike nastoji osigurati<br />
pouzdano i učinkovito upravljanje<br />
Ininom informatičkom i telekomunikacijskom<br />
infrastrukturom. Sektor upravljanja<br />
objektima svoje djelovanje usmjerava<br />
na povećanje Inine poslovne vrijednosti<br />
kroz optimalno korištenje nekretnina,<br />
pružanje ugostiteljskih usluga, upravljanje<br />
osobnim i tehnološkim vozilima,<br />
arhiviranje i uredsko poslovanje. Zadatak<br />
Sektora upravljanja održavanjem<br />
kao vlasnika procesa održavanja je<br />
provođenje i usklađivanje aktivnosti<br />
održavanja imovine koja je u funkciji osnovne<br />
djelatnosti.<br />
Ideja integracije svih aktivnosti vezanih<br />
za ne-HC zalihe, odnosno integracija<br />
skladištenja, upravljanja zalihama<br />
i upotrebe suvišnih zaliha u jedan sektor<br />
za cilj je postavila osiguranje transparentnosti<br />
troškova i pružanje osnove za<br />
daljnju optimizaciju i racionalizaciju.<br />
Premda često smatrane manje bitnima,<br />
u praksi ove aktivnosti - nastale iz<br />
potrebe da se core businessu osigura<br />
odgovarajuća podrška - sve izraženije<br />
očituju svoju važnost. Ako poduzeće usporedimo<br />
s državom, korporativni servisi<br />
predstavljali bi uslužni sektor. Nadalje,<br />
želio bih istaknuti da je apsolutna koordinacija<br />
sektora koji su sastavni dijelovi<br />
ove funkcije prioritet i nužni preduvjet<br />
učinkovita servisiranja segmenata koji<br />
predstavljaju Ininu osnovnu djelatnost.<br />
• Što su Vaši glavni zadaci?<br />
- Ukratko rečeno, moji glavni zadaci<br />
mogli bi se definirati kao optimizacija<br />
postojećih i implementacija novih projekata,<br />
povećanje operativne efikasnosti<br />
svih dijelova poslovne funkcije te koordinacija<br />
suradnje među njima. Ovako<br />
sažeto jednom rečenicom sve zvuči vrlo<br />
jednostavno i lako, ali moji suradnici znaju<br />
koliko rada, truda, ideja i dobre volje<br />
iziskuje ostvarivanje postavljenih ciljeva.<br />
Međutim, moram izraziti iznimno zadovoljstvo<br />
zatečenim stanjem te usmjeriti<br />
svoje djelovanje na održavanje i<br />
na kontinuirano unapređenje pokrenutih<br />
inicijativa. U tome očekujem sudjelovanje<br />
i punu podršku svih zaposlenih unutar<br />
ove poslovne funkcije.<br />
• Gdje mislite da je potrebno<br />
poboljšavati i usavršavati te djelatnosti?<br />
- Kontinuirana racionalizacija poslovanja,<br />
poboljšanje internih procesa i možda<br />
najvažnije - rad na kulturi suradnje i<br />
komunikacije među zaposlenicima koja<br />
je osnovni preduvjet svakog napretka.<br />
Već je poznato da su dosad učinjeni<br />
značajni koraci u smjeru integracije<br />
poslovnih aktivnosti na korporativnoj<br />
razini i ona i dalje ostaje glavni cilj kojemu<br />
teži cjelokupna poslovna funkcija.<br />
Spomenutoj integraciji aktivnosti uvelike<br />
je pridonio SAP sa svojim rješenjima.<br />
• Koliko je SAP pridonio poslovanju<br />
cjelokupnoga Inina poslovanja?<br />
- SAP je globalna norma za standardne<br />
poslovne aplikacije, a posebice je snažan<br />
u naftnoj industriji, na temelju čega je i<br />
odabran za Inino korporacijsko rješenje.<br />
Osnovna očekivanja od uvođenja SAP-
azgovor<br />
ovih rješenja cjelovite su i pravovremene<br />
poslovne informacije te podizanje razine<br />
povezanosti, efikasnosti i transparentnosti<br />
poslovanja.<br />
Na samome početku svog uvođenja u<br />
Inu, SAP je angažirao veliki broj ljudi iz svih<br />
organizacijskih dijelova koji su predano<br />
radili, svaki u svojem području, na što<br />
uspješnijem formiranju polaznih postavki<br />
kako bi se stvorila odgovarajuća baza za<br />
njegovu svakodnevnu primjenu. Ti pojedinci<br />
možda ni sami nisu bili svjesni da su<br />
začetnici i glavni nositelji vala pozitivnih<br />
promjena u Ini, čije koristi u svakodnevnim<br />
aktivnostima svi mi neupitno osjećamo.<br />
U tom smislu i SAP i ljudi koji su njegov<br />
nerazdvojni dio dali su značajan doprinos<br />
cjelokupnome Ininu poslovanju.<br />
• Ima li, i ako ima gdje, mjesta za<br />
Vaše osobne inovacije tih djelatnosti?<br />
- Naravno, mjesta za poboljšanja<br />
uvijek ima. Poduzeće je živ organizam i<br />
kao takav podložan je promjenama i neprestanom<br />
razvoju. Sljedeći korak, koji<br />
nam se - slijedeći najjednostavniju logiku<br />
- nameće jest proširenje inicijativa pokrenutih<br />
unutar Ine i na članice INA grupe.<br />
Optimiranje poslovnih aktivnosti INA<br />
matice s ostalim članicama INA grupe<br />
dat će puni smisao aktivnostima korporativnih<br />
servisa u Ini.<br />
• I Vi ste, kao i svi članovi Inine Uprave,<br />
prodali vlastite Inine dionice MOLu.<br />
Zašto ste se na to odlučili?<br />
- Prigodom donošenja odluke o<br />
prihvaćanju MOL-ove ponude članovi<br />
Inine Uprave morali su u obzir uzeti<br />
mnoštvo činjenica. Naposljetku, odluku<br />
smo donijeli nakon što smo temeljito<br />
analizirali sve elemente MOL-ove<br />
ponude. Jedna od odluka koju je - sukladno<br />
propisima HANFA-e - trebalo<br />
donijeti bila je i ona o prodaji, odnosno<br />
zadržavanju Ininih dionica koje neki od<br />
nas posjeduju. Budući da se već dosta<br />
pisalo o navedenoj temi, mogu jedino<br />
izraziti zadovoljstvo da smo i u toj odluci<br />
kao Uprava imali jedinstven stav.<br />
• Poznato je da ste aktivan i u Ininim<br />
sportskim događanjima. Primijetio sam<br />
da u uredu držite i osvojene pehare...<br />
- Zadovoljan sam što se uz poslovne<br />
obveze uspijevam aktivno baviti sportom.<br />
Pehari koje vidite nagrade su što sam ih
osvojio na Ininim teniskim turnirima za<br />
osvojeno drugo mjesto u igri parova u<br />
2007. i za prvo mjesto u 2008., također u<br />
konkurenciji parova, a za sljedeću godinu<br />
planiramo i obranu naslova.<br />
• Pomaže li Vam sport u oslobađanju<br />
od akumulirana stresa??<br />
- Apsolutno. Sport zauzima važno<br />
mjesto u mome životu i posvećujem<br />
mu dosta vremena te držim da za<br />
oslobađanje od stresa uzrokovana poslom<br />
gotovo da i nema učinkovitijeg lijeka.<br />
Od samog djetinjstva aktivno sam se<br />
bavio sportom, samo su mi se, kako je<br />
vrijeme prolazilo, mijenjali afiniteti. Počeo<br />
sam karateom, nastavio nogometom<br />
te se najduže aktivno bavio košarkom.<br />
Međutim, posljednjih nekoliko godina<br />
više sam se posvetio tenisu i - kao što se<br />
po osvojenim peharima vidi - uslijedili su<br />
i dobri rezultati. Ipak, moj najbolji recept<br />
za rješavanje stresa je partija bilijara.<br />
• I za kraj, koja je Vaša poruka Ininim<br />
zaposlenicima?<br />
- Ulaganje u znanje i vlastito<br />
usavršavanje te sposobnost<br />
prilagođavanja poslovnim promjenama<br />
glavne su smjernice kojima bi se svaki<br />
od zaposlenika trebao rukovoditi u<br />
svome radu. INA je u proteklom razdoblju<br />
doživjela brojne promjene u načinu<br />
rada i okruženju u kojem posluje.<br />
Strateško partnerstvo, izlistavanje na<br />
burzama u Zagrebu i Londonu, uvođenje<br />
SAP-a samo su neke od navedenih<br />
promjena koje su definirale i novu korporativnu<br />
kulturu i poslovne procese<br />
koji se neprestano moraju usklađivati.<br />
Menadžment je tu da upravlja tim<br />
promjenama, a implementacija promjena<br />
od strane zaposlenih preduvjet je za<br />
postizanje efikasnije i bolje Ine.<br />
Domaći stručnjaci poznaju<br />
posebnosti nacionalnih tržišta<br />
• Kako komentirate MOL-ovu orijentaciju da u inozemnim kompanijama u<br />
kojima ima udjel postavlja domaće stručnjake?<br />
- Koliko god moje imenovanje bilo iznenađenje, moram naglasiti da postoje<br />
brojna uspješna iskustva ostalih tvrtki koja se u svom poslovanju oslanjaju na<br />
lokalne stručnjake. Njihova je procjena da takva praksa nosi značajne prednosti<br />
u smislu uspješnijeg upravljanja specifičnim izazovima koje u sebi sadrži<br />
svako nacionalno tržište. U takvim uvjetima domaći stručnjaci imaju otvorene<br />
mogućnosti i samo im preostaje iskoristiti ih u interesu tvrtke.<br />
• Mislite li da će se takva praksa nastavljati i kad MOL postane Ininim<br />
većinskim vlasnikom?<br />
- Nisam u položaju komentirati buduću Ininu vlasničku strukturu. Međutim,<br />
kao što vam je poznato, MOL je u nedavnoj dobrovoljnoj ponudi za preuzimanje<br />
Ine - kao jedan od važnih elemenata u poslovanju - istaknuo oslanjanje<br />
na lokalne stručnjake. Uvjeren sam da „moj primjer“ neće biti jedini.
Ekonomski poredak<br />
Svjetsko naftno gospodarstvo u uvjetima krize i recesije<br />
I Bog novac ima<br />
Ahilovu petu<br />
Energetski sektor sve će više biti pod utjecajem nacionalnih država i sve više<br />
integriran u jedinstven sustav gospodarske, političke i obrambene sigurnosti<br />
Tekst: Mijo Ivurek<br />
Fotografije: Miljenko Marohnić<br />
Prije točno deset godina u Velikoj<br />
Britaniji objavljena je knjiga Johna<br />
Graya, profesora povijesti europske<br />
misli na London School of Economics<br />
and Political Science, prevedena u<br />
nas 2002., pod nazivom „Lažna zora“<br />
– iluzije globalnog kapitalizma.<br />
Radi se o jednoj od, ne tako maloga<br />
broja studija koje su upozoravale na<br />
nastupajuću krizu, recesiju, slom (kako<br />
god to zvali!), brojne negativne gospodarske<br />
i političke posljedice neoliberalne, pa<br />
i u nas toliko hvaljene, verzije kapitalizma.<br />
Gray je razotkrio njezin hegemonistički<br />
karakter i razorne ekonomske, socijalne<br />
i političke posljedice za svijet, odnose<br />
među narodima, ali uključujući i one<br />
koji takvu politiku nastoje (a uspijevaju)<br />
nametnuti drugima. Upravo u takvoj<br />
verziji kapitalizma Kissingerova doktrina<br />
Boga novca i svemoći financijskog<br />
sektora dostigla je svoj zenit, ali i svoju<br />
pravu narav, koju mnogi u svijetu počinju<br />
doživljavati na najbrutalniji način.<br />
Recesija nije izbjegnuta<br />
Među inim John Gray je zapisao:<br />
„Uvođenje tržišnih sustava po modelu<br />
slobodnog tržišta nije svugdje povoljno<br />
djelovalo na ekonomski rast, dapače<br />
u velikom broju slučajeva je dovelo do<br />
ekonomskog pada, koji se ponekad<br />
pretvorio i u dugotrajnu depresiju. To je<br />
slučaj većine zemalja u tranziciji, koje se<br />
još nisu oporavile od šoka nagle liberalizacije<br />
i izloženosti svjetskoj konkurenciji,<br />
ali i mnogih drugih manje razvijenih<br />
zemalja. To je i posve logično jer su<br />
razvijene zemlje preko svog proizvodnog,<br />
kulturnog i organizacijskog potencijala<br />
već od ranije osigurale povlašteni<br />
položaj u distribuciji svjetskog rasta i<br />
bogatstva, koji im donosi odlučujuću<br />
prednost u svjetskoj konkurenciji, koja<br />
se još i povećava što se svjetska razmjena<br />
standardizira prema njihovim<br />
mjerilima“.<br />
U samom početku recesije, uzmimo<br />
taj pojam, govorilo se o krizi financijskog<br />
sektora, banaka, fondova i sl. a da se nije<br />
stavio u pitanje upravo sustav koji stvara<br />
takve turbulencije, i u krajnjoj liniji temelj<br />
za urušavanje svjetskog ekonomskog<br />
poretka, dakako sa svim posljedicama<br />
u razvoju, zapošljavanju, otplati dugova<br />
od pojedinca, kompanija do nacionalnih<br />
gospodarstava, stvaranju i otvaranju<br />
novih kriznih i ratnih žarišta u svijetu.<br />
Kako tvrde najznačajniji ekonomski<br />
stručnjaci, zasad je izbjegnuta<br />
katastrofa, ali ne i globalna recesija.<br />
Stručnjaci Međunarodnog monetarnog<br />
fonda procjenjuju da će stopa globalnog<br />
privrednog rasta u sljedećoj<br />
godini pasti na tri posto. Stopa rasta<br />
razvijenog svijeta iznosila bi tek 0,5<br />
posto, dok bi zemlje u razvoju ostale<br />
na stopi od 6,2 posto. BDP smanjen<br />
je u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i napose<br />
Velikoj Britaniji. Samo u mjesecu<br />
rujnu u SAD-u propalo je 150000 radnih<br />
mjesta! Liberalna Amerika na vrhuncu<br />
imperijalne moći traži spas u državnom<br />
kapitalizmu, svrstavajući se u toj praksi<br />
sa ekspandirajućim državnim kapitalizmom<br />
u Kini i Rusiji. Putin podučava<br />
američke stratege kakve mjere poduzeti<br />
za opstanak kapitalizma?! Pomalo paradoksalna,<br />
no nažalost istinita situacija. I
Kretanje cijena nafte na svjetskom tržištu od 1970. - 2008.<br />
Danas jedna desetina<br />
čovječanstva troši pola<br />
svjetske energije, a ostalih<br />
90 posto drugu polovicu<br />
Rusija i Zapad prionuli su istim mjerama<br />
glede financijskog sektora – ubrizgavanju<br />
novca u financijski i bankarski sustav,<br />
naravno poreznih obveznika. Uloga<br />
države postaje sve istaknutija, što sada<br />
s ponosom ističu kineski stratezi.<br />
Ono što je neprijeporno za sadašnje<br />
stanje je da kriza-recesija postaje<br />
globalna, da predstoji duže razdoblje<br />
oporavka / različito od zemlje do<br />
zemlje/, da je sadašnji instrumentarij<br />
mjera neodgovarajući za težinu problema,<br />
da će se sadašnje stanje negativno<br />
odraziti na razvoj, proizvodnju,<br />
međunarodnu trgovinu, pad osobnog i<br />
društvenog standarda, krizne situacije u<br />
međudržavnim odnosima itd.<br />
Stanje u energetskom sektoru<br />
Danas jedna desetina čovječanstva<br />
troši pola svjetske energije, a ostalih<br />
90 posto drugu polovicu! Novi veliki<br />
potrošači, poput Kine i Indije u zadnjih<br />
su desetak godina bilježili impresivne<br />
stope razvitaka, 10 do 11 posto, i zbog<br />
njih se, primjerice, samo potrošnja nafte<br />
godišnje povećala za 500 milijuna tona.<br />
Gledajući u cjelini na svjetsko naftno<br />
gospodarstvo, ono se razvija u ciklusima,<br />
a određuje ga nekoliko sljedećih<br />
temeljnih značajki.<br />
Prvo, raspored zaliha, proizvodnje i<br />
potrošnje raznolik je. Dok je proizvodnja<br />
još uvijek dominantno vezana uz Bliski<br />
istok, potrošnja je pretežito vezana uz<br />
SAD, Europu i sve više Aziju. Drugo, ekspanzija<br />
naftnih robnih burza dovela je do<br />
povećanja trgovine, ali i do špekulacija,<br />
koje su utjecale na ogromne turbulencije<br />
u cjenovnom smislu. Treće, na djelu je<br />
ogromna nova potrošnja zemalja koje<br />
nemaju naftu. Ne samo spomenute Indija<br />
i Kina. Dalje, vidljiva je nestabilnost<br />
pojedinih proizvođača, unutrašnjih ili<br />
vanjskih uzroka, ali i čitavih naftnih regija,<br />
što dovodi u pitanje ne samo trgovinu,<br />
nego i nove naftne i plinovodne sustave,<br />
politiziranje gospodarskih tokova do<br />
neslućenih razmjera.<br />
Potrošnja nafte u razvijenom svijetu<br />
smanjuje se zbog smanjenja stopa rasta,<br />
prijelaza na nova goriva, ušteda, teže<br />
dostupnijiih izvora finaciranja, bitno će<br />
utjecati i na dionice naftnih kompanija.<br />
Pitanje je koliko će se sada, u novim<br />
okolnostima, sredstva iz naftnog posla<br />
usmjeravati ponovno u naftni biznis,<br />
primjerice istraživanje, ili u različite financijske<br />
špekulacije?<br />
Turbulencije s cijenama nafte intenzivno<br />
traju od 1970., kada se cijena<br />
nafte kretala oko 20 dolara po barelu<br />
do ovogodišnjih 147, i današnjih oko 67.<br />
Samo u ovoj godini cijena nafte pala je<br />
dakle za 54 posto?! Kako to objasniti<br />
10
Ekonomski poredak<br />
kada je prosječna reprodukcijska cijena<br />
nafte oko 30 dolara po barelu! Da priča<br />
nije izdaleka gotova, i da možemo ići u<br />
mirnije vode glede cijena, pobrinuo se<br />
predsjednik Gazproma Miler koji je ovih<br />
dana izjavio da će cijene nafte iduće godine<br />
doseći čak 250 dolara po barelu. Ne<br />
zaboravimo da Rusija opskrbljuje Europu<br />
s oko 30 posto energije!<br />
Tko u tim virtualnim političkim,<br />
špekulantskim i inim nepredvidljvim situacijama,<br />
koje su potpuno izvan ekonomskih<br />
pravila i tržišta kao tobože ključnog<br />
medija neoliberalnog-pa sada i državnog<br />
kapitalizma, može predviđati, planirati,<br />
izrađivati straregije, koje se u ovom sektoru<br />
ne rade od danas do sutra. Barem<br />
na 30 ili 40 godina. Kako se opredijeliti<br />
za diverzifikaciju izvora, gradnju novih<br />
kapaciteta, sklapanje ugovora za uvoz<br />
različitih vrsta energenata. Napose u<br />
tranzicijskim i energentima siromašnim<br />
zemljama?<br />
Plinski OPEC?<br />
U plinskom sektoru, koji ima drugačije<br />
karakteristike glede mogućnosti formiranja<br />
nekog nadnacionalnog tijela, kao<br />
Paradoksalno:<br />
ruski premijer Putin<br />
podučava američke<br />
stratege kakve<br />
mjere poduzeti<br />
za opstanak<br />
kapitalizma<br />
što je to OPEC za naftu, dugo vremena<br />
o tome se nije ni razmišljalo.<br />
No, ovih dana su Rusija, Iran i Katar<br />
– vlasnici više od polovice svjetskih zaliha<br />
prirodnog plina postigli sporazum,<br />
po uzoru na OPEC, o zajedničkom<br />
istaraživanju i proizvodnji plina. Teško<br />
je u ovom momentu predvidjeti hoće<br />
li nova asocijacija, s obzirom na brojna<br />
lokalna tržišta plina i distributere,<br />
plinovodne sustave, sustave cijene i<br />
sl., imati neki važniji utjecaj, naprimjer<br />
poput OPEC-a? No, vrijeme nas uči<br />
kako se stvari mijenjaju doista preko<br />
noći, neovisno o „svetim“ zakonitostima<br />
tržišta, liberalizaciji sustava,<br />
pravilima tržišnog ponašanja, antimonopolskom<br />
poslovanju i udruživanju, i<br />
svemu onome što su na svojim zastavama<br />
ispisali protagonisti vrlog novog<br />
svijeta. Tko će zapravo, osim naivnih,<br />
slijepih, poslušnih i pritisnutih svim i<br />
svačim, povjerovati kako se države<br />
trebaju odricati miješanja u tržišni i financijski<br />
sustav, pa makar znali da je<br />
to oduvijek tako bilo, ovisno o stanju,<br />
poput današnjeg.<br />
Zaključno, energetsko pitanje ključno<br />
je za sigurnost svake zemlje. Strategija<br />
o razvitku energetskog sektora treba<br />
sagledati ukupne potrebe za svim oblicima<br />
energije kroz dugoročno razdoblje.<br />
Važno je odrediti diverzifikaciju izvora,<br />
a gradnju novih kapaciteta vezati<br />
uz dugoročne ugovore za energetiku.<br />
Treba imati u vidu da će energetski sektor<br />
sve više biti pod neposrednim utjecajem<br />
nacionalnih država (bez obzira na<br />
proklamacije) i sve više integriran u jedinstveni<br />
sustav cjelovite gospodarske,<br />
političke i obrambene sigurnosti. One<br />
zemlje koje to nisu razumjele, u novim<br />
(mogućim) turbulentnim vremenima,<br />
morat će prolaziti školu, koja može biti<br />
veoma skupa ili se u nju neće moći ni<br />
upisati.<br />
11
Ususret 20. svjetskom naftnom kongresu u Dohi 2011.<br />
WPC vodeći stručni<br />
skup naftaša<br />
Kao što je u takvim situacijama u svijetu uobičajeno, djelovanje Hrvatskoga nacionalnog<br />
vijeća za svjetske naftne kongrese zdušno podupire hrvatska naftna kompanija<br />
Piše: Juraj Kontent, član Predsjedništva<br />
Hrvatskog nacionalnog vijeća<br />
Svjetskog savjeta za naftu i plin<br />
Fotografije: Arhiva Ine<br />
Od postanka ljudskog roda, ljudi<br />
su morali koristiti energiju za<br />
održavanje života. A za život<br />
je trebala toplina, koju je davalo sunce,<br />
kisik iz zraka, te voda i hrana. To su bili<br />
primarni uvjeti za održavanje života.<br />
Međutim kroz daljnji razvoj, čovjek je, da<br />
bi poboljšao svoje životne uvjete, počeo<br />
koristiti i druge oblike energije – prije<br />
svega vatru za koju je najprije korišteno<br />
drvo i drugi slični materijali. U sljedećoj<br />
razvojnoj fazi kao pogonsko gorivo za<br />
dobivanje toplinske energije, pored drva,<br />
koristi se ugljen, a nakon ugljena kao<br />
glavni energenti pojavljuju se nafta i plin.<br />
Povijest nafte kao energenta modernog<br />
doba počinje 1859. Te je godine, prema<br />
studiji Specijalnog naftnog vijeća OECDa<br />
( objavljenoj u Parizu 1969.) nastala<br />
naftna industrija u SAD-u. Točan početak<br />
proizvodnje i prerade nafte veže se za<br />
otvaranje proizvodnje nafte na bušotini<br />
Amerikanca Edwine L. Drakea zvanog<br />
„Pukovnik“, u blizini Tituswillea u Pensilvaniji.<br />
Dnevni kapacitet proizvodnje tada<br />
je bio 20 barela (2,7 tona ) na dan.<br />
Na tlu današnje Hrvatske nafta je poznata<br />
od davnina, o čemu svjedoče brojni<br />
arhivski zapisi te knjige u kojima je sistematizirana<br />
ta građa. U starim listinama iz 13.<br />
i 14. stoljeća, u jednom kupoprodajnom<br />
ugovoru spominje se zemljište Paklena,<br />
što je u nekim našim krajevima stari naziv<br />
( npr. Moslavina) za naftu koja je sama izlazila<br />
na površinu. Nalazišta nafte spominju<br />
se u 15. stoljeću na Braču, u 17. Vinišću<br />
te u 18. kod Vrgorca. U franjevačkom samostanu<br />
u Cerniku (kod Nove Gradiške)<br />
čuva se iznimno važan dokument iz<br />
područja naše naftne povijesti. Naime,<br />
21. prosinca 1858., u obližnjem mjestu<br />
Baćindolu, započela je s radom tvornica u<br />
kojoj se manufakturno prerađivala nafta.<br />
Godinu dana kasnije, kako spominjemo,<br />
javlja se pukovnik E. L. Drake s industrijskom<br />
proizvodnjom u SAD-u. Lijep podatak<br />
za povijesno pamćenje!<br />
Pojavom nafte kao novog energenta<br />
naglo se razvija tehnologija njezine prerade<br />
i transporta. Nafta mijenja postojeće<br />
i potiče nove tehnologije. Pronalazak motora<br />
s unutarnjim izgaranjem znači daljnji<br />
faktor za vrtoglavi razvoj naftne industrije.<br />
Nafta prodire u druge grane privređivanja,<br />
ali i u sve sfere ljudske aktivnosti, u<br />
ekonomiju, bankarstvo, politiku, geostrategiju<br />
i geopolitiku, vojnu doktrinu i<br />
industriju te uistinu postaje nezaobilazan<br />
čimbenik u životu ljudske vrste.<br />
No razvojem tehnologije proizvodnje<br />
i prerade nafte, te pojavom novih tehnologija<br />
u drugim područjima na osnovi<br />
nafte (organska i anorganska petrokemija,<br />
automobilska industrija i dr.), nastaje<br />
niz problema, počevši od uspostave<br />
standarda za pojedine procese, opremu<br />
i proizvode, za zaštitu radnika koji rade<br />
na bušaćim garniturama, preradbenim<br />
postrojenjima, u transportu i dr. do<br />
zaštite čovjekove okoline u širem smislu.<br />
Osim toga nafta se danas proizvodi<br />
u područjima koja su vrlo bogata ovom<br />
sirovinom, a tržište, odnosno mjesta<br />
potrošnje nalaze se u pravilu vrlo daleko<br />
od naftnih polja. Sve je to uvjetovalo da<br />
se sazove skup predstavnika svih zemalja<br />
proizvođača, prerađivača i potrošača<br />
nafte i njezinih derivata radi razmjene<br />
iskustva i zauzimanja stajališta o nekim<br />
zajedničkim problemima.<br />
Osnivanje svjetskih<br />
naftnih kongresa<br />
Prvi svjetski naftni kongres (World<br />
Petroleum congres, WPC) održan je<br />
1933. u Londonu. Sazivač je bio Naftnotehnološki<br />
institut iz Londona. Donesene<br />
su važne odluke koje se tiču nacionalnih<br />
standarda i prihvaćene specifikacije za<br />
glavne naftne proizvode. Godine 1937. u<br />
Parizu je održan drugi WPC, da bi zbog<br />
12
događaji<br />
Na 17. WPC-u u Rio de Janeiru 2003.<br />
Drugog svjetskog rata nastao prekid koji<br />
će trajati punih 14 godina.<br />
WPC je danas organiziran na načelu<br />
učlanjivanja nacionalnih vijeća svjetskih<br />
naftnih kongresa. Nacionalno vijeće osniva<br />
se za jednu međunarodno priznatu<br />
državu, a to vijeće obično podupire naftna<br />
kompanija te zemlje. Po Statutu na<br />
WPC-u sudjeluju stručnjaci i menadžeri<br />
iz naftnih kompanija, sveučilišni profesori<br />
i članovi akademija koji se bave naftnom<br />
granom, u širem smislu; predstavnici<br />
vlada, neovisni stručnjaci i konzultanti iz<br />
područja energetike, bankari i ekonomisti,<br />
predstavnici profesionalnih trgovačkih<br />
asocijacija, proizvođača opreme i dr.<br />
Svjetski naftni kongres radi na plenarnim<br />
sjednicama, specijaliziranim<br />
skupovima za pojedina područja, na<br />
panel raspravama, prigodnim izložbama<br />
i sl. Pojedine teme se prezentiraju unaprijed<br />
u obliku pisanih referata. Nakon<br />
završetka svakog kongresa izdaju<br />
da se tiskani materijali koji sadrže sve<br />
značajnije govore, referate, rasprave i<br />
eventualne zaključne napomene.<br />
Između dvaju kongresa djeluje stalni<br />
savjet (Permanent Council) u kojem<br />
svako nacionalno vijeće ima svoje predstavnike.<br />
Prvi stalni savjet osnovan je<br />
još 1937. u Parizu i imao je samo devet<br />
članova.<br />
Sada su iz Hrvatske članovi stalnog<br />
savjeta dr. sc. Tomislav Dragičević,<br />
predsjednik, i mr. sc. Dubravko Petrović,<br />
tajnik nacionalnog Vijeća.<br />
Pored stalnog savjeta u<br />
međukongresnom razdoblju djeluju<br />
specijalizirani organi WPC-a poput:<br />
vijeća za razvoj, zatim ad hoc osnovane<br />
grupe za pojedina područja i druga tijela.<br />
Osim toga, WPC ima stalni ured s<br />
generalnim direktorom i određenim brojem<br />
službenika za vođenje tekuće administracije<br />
između dvaju kongresa i za<br />
pripreme sljedećeg kongresa.<br />
Ured World Petroleum Congress nalazi<br />
se na adresi: Fourthfloor suite 11, Duchess<br />
Str. London, W 1N 3 DE. Telefon: 44-<br />
2076 37 4995, faks: 44-2076 37 4973.<br />
Treba još dodati da na svjetskim naftnim<br />
kongresima sudjeluju stručnjaci i<br />
poslovni ljudi iz svih zemalja, koje imaju<br />
bilo kakav značajan interes u području<br />
istraživanja, proizvodnje, prerade i<br />
transporta te prodaje nafte i plina. Zbog<br />
prirode stvari problematika nafte i plina<br />
razmatra se zajednički. No, nakon što je<br />
tehnologija proizvodnje, prerade i transporta<br />
plina pokazala svoje specifičnosti,<br />
za problematiku plina održavaju se<br />
posebni kongresi svake tri godine pod<br />
nazivom Gas Congess. Najposjećeniji<br />
WPC dosad je bio u Tokiju 1975. (preko<br />
6000 sudionika). Godine 2005. Kongres<br />
je promijenio u World Petroleum Councel,<br />
pa je i ime Hrvatskoga naftnog vijeća<br />
usklađeno s time, te je naše vijeće dobilo<br />
na kraju dodatak svjetskog savjeta<br />
za naftu i plin.<br />
Osnivanje Jugoslavenskog<br />
komiteta svjetskih<br />
kongresa za naftu<br />
Kod nas se nafta vadila i koristila u<br />
malim količinama još u prošlom stoljeću,<br />
ali tada još ne postoji industrijska proizvodnja<br />
u pravom smislu, već spomenuta<br />
manufakturna.<br />
Pionir bušenja na našim prostorima,<br />
poput pukovnika Drakea u SAD bio je<br />
bečki veleindustrijalac Wilhelm Singer.<br />
On je izveo prvo (udarno) bušenje u<br />
Paklenici, pokraj Mure. Između 1885. i<br />
1891. izrađene su po tri bušotine u Paklenici<br />
i Selnici. Godine 1888. izrađena<br />
je bušotina duboka 600 metara pored<br />
Ludbrega, veoma duboka za to vrijeme,<br />
no nažalost samo s tragovima nafte. Od<br />
1900. do 1905. u okolici Selnice izbušena<br />
je 31 bušotina, iz kojih je u ovom vremenu<br />
proizvedeno četiri tisuće tona nafte, koja<br />
se transportirala naftovodom dugim<br />
četiri kilometra do željezničke stanice.<br />
Od 1868. do 1918., u takozvanom naftnom<br />
predindustrijskom dobu, uglavnom<br />
13
Na 12. WPC-u u Houstonu 1987.<br />
u Međimurju i Slavoniji, proizvedeno je<br />
oko tisuću tona nafte.<br />
Počeci prave industrijske proizvodnje<br />
počinju s otkrićem plinskog polja<br />
Bujavice 1917. godine. Što se nafte<br />
tiče , početkom industrijske proizvodnje<br />
smatra se eksploatacija polja Gojlo,<br />
otkrivenoga 1941., pod upravom tvrtke<br />
Petrolej d.d. čiji su glavni dioničari bile<br />
njemačke tvrtke. Formiranjem Naftaplina<br />
1952. stvoreni su preduvjeti, materijalni,<br />
kadrovski i organizacijski, da se stvori<br />
respektabilna tvrtka koja će se cjelovito<br />
baviti istraživanjem i proizvodnjom nafte<br />
i plina. Proizvodnja nafte 1960. dosegla<br />
je 768000 tona, a plina 38,5 milijuna prostornih<br />
metara. No, s otkrićem Strušca<br />
iduće godine proizvodnja nafte prijeći<br />
će 1,125 mil. tona, a i plin je gotovo<br />
udvostručen.<br />
S pravom možemo reći da je u Hrvatskoj,<br />
s osnivanjem Naftaplina, počelo<br />
organizirano istraživanje i proizvodnja<br />
nafte i plina. Na području bivše države<br />
proizvodnja i prerada nafte najbrže se<br />
razvijala upravo u Hrvatskoj.<br />
U skladu sa statutarnom odredbom<br />
WPC-a da se nacionalna vijeća WPC-a<br />
osnivaju uz sponzorstvo jedne ili više<br />
nacionalnih naftnih kompanija, na inicijativu<br />
Naftaplina, Zagreb, Rafinerije Rijeka<br />
i Rafinerije Sisak osnovan je 1962.<br />
u Zagrebu Jugoslavenski komitet svjetskih<br />
naftnih kongresa (JKSKN). Sjedište<br />
komiteta bilo je u Zagrebu.<br />
U međuvremenu je 1963. osnovano<br />
poduzeće Kombinat nafte i plina u Zagrebu.<br />
To poduzeće je nastalo spajanjem<br />
Naftaplina Zagreb, Rafinerije Rijeka i<br />
Rafinerije Sisak. Kombinat je ubrzo promijenio<br />
ime u INA-Industrija nafte i pod tim<br />
imenom djeluje od 1. siječnja 1964. do<br />
danas. U Ini je novi rast zabilježen krajem<br />
šestdesetih. S proizvodnjom naftnog<br />
polja Žutica godišnja proizvodnja nafte<br />
prelazi dva milijuna tona 1970. godine.<br />
Iste godine proizvodnja plina iznosi 478<br />
milijuna prostornih metara. Stalni rast se<br />
nastavlja i 1980. kada proizvodnja nafte<br />
prelazi tri milijuna tona, a plin se približio<br />
na milijardu kubičnih metara. Od 1990.<br />
bilježimo već osmu godinu zaredom pad<br />
proizvodnje nafte, ali i stagnaciju, odnosno<br />
opadanje plina od 2,17 mlrd m. Vratimo<br />
se radu tadašnjeg jugoslavenskog<br />
nacionalnog komiteta.<br />
JKSKN je 1991. imao pedeset pet<br />
članova iz svih poduzeće koja su spadala<br />
u naftnu industriju. Od ukupnog broja<br />
iz Hrvatske je bilo 25 članova ( INA 23<br />
i Janaf 2, ili 45,8 % ). Prvi predsjednik<br />
JKSKN bio je Stjepan Koren, tadašnji<br />
tehnički direktor Rafinerije Rijeka. Tu<br />
dužnost on je obnašao do 1970. Ostali<br />
predsjednici također su bili iz Ine: Stjepan<br />
Žinić (od 1970. do 1980.), Stjepan Lisjak<br />
(od 1980. do 1988.) i Juraj Kontent (od<br />
1988. do prestanka rada Jugoslavenskog<br />
komiteta 1991.).<br />
Nakon osnutka JKSKN delegacije u<br />
kojima je uvijek bila zastupljena INA<br />
sudjelovale su na svjetskim naftnim<br />
kongresima: Frankfurt 1963. (6. WPC),<br />
Mexico-City 1967. (7. WPC), Moskva<br />
1971. (8. WPC), Tokio 1975. (9. WPC),<br />
Bukurešt 1979. (10. WPC), London 1983.<br />
(11. WPC), Houston 1987. (12. WPC), te<br />
Buenos Aires 1991. (13. WPC).<br />
Kongres u Buenos Airesu<br />
Trinaesti kongres trajao je od 20. do<br />
30. listopada 1991. u vrijeme kada je bio<br />
najžešći napad tzv. JRM na Dubrovnik.<br />
Delegacija iz tadašnje Jugoslavije sastojala<br />
se od članova iz Hrvatske, Bosne i<br />
Hercegovine, Slovenije i Srbije. Kako je<br />
Komitet od osnutka čitavo vrijeme imao<br />
sjedište u Zagrebu, a glavni je pokrovitelj<br />
bila INA, to je za vrijeme Kongresa predsjednik<br />
JKSKN, koji je također iz INE<br />
obavio iscrpan razgovor s predsjednikom<br />
WPC-a gosp. Klausom Mayem i objasnio<br />
mu stanje u Jugoslaviji tražeći pomoć da<br />
se Hrvatska primi kao punopravni član<br />
WPC-a s vlastitim Komitetom.<br />
Još prije Kongresa u Buenos Airesu,<br />
14
događaji<br />
Na 13. WPC-u u Buenos Airesu 1991.<br />
točnije 27. rujna 1991. predsjednik tada<br />
još uvijek Jugoslavenskog komiteta<br />
uputio je pismo kojim je upoznao gosp.<br />
Klausa Maya s ratom i općom situacijom<br />
u Hrvatskoj i Jugoslaviji i ujedno zamolio<br />
pomoć da se nađu rješenja za suradnju<br />
između novih država koje će nastati raspadom<br />
Jugoslavije i WPC-a. Mi, doduše<br />
nismo odmah dobili otvorenu podršku,<br />
ali su nam dane korisni prijedlozi što i<br />
kako treba činiti ubuduće. Jedino što<br />
smo konkretno uspjeli bilo je da su<br />
članovi tadašnje formalno jugoslavenske<br />
delegacije iz Hrvatske dobili izmijenjene<br />
bedževe za identifikaciju, na kojima je<br />
umjesto Yugoslavia pisalo Croatia.<br />
Još jedan interesantan detalj. U Argentini<br />
i Buenos Airesu živi ne baš mali<br />
broj Hrvata i simpatizera Hrvatske. Gradom<br />
smo na mnogim mjestima uočili<br />
plakate s tekstom Croatia Indenepndiente<br />
Argentina te saluda. Te smo plakate<br />
ovjekovječili fotografskim aparatima, a<br />
posjedujemo i jedan primjerak, koji smo<br />
dobili od Hrvatskoga kulturnog društva u<br />
Buenos Airesu.<br />
Prestanak rada<br />
Jugoslavenskog komiteta<br />
Nakon povratka s 13. WPC-a iz Buenos<br />
Airesa odmah su započete pripreme da<br />
se Republika Hrvatska s vlastitim nacionalnim<br />
Vijećem registrira kao punopravni<br />
član WPC-a. Prije svega trebalo je formalno<br />
ukinuti Jugoslavenski komitet. U<br />
tu svrhu sazvana je za 20. 11. 1991. u Zagrebu<br />
posljednja skupština Jugoslavenskog<br />
komiteta. Skupštini se nisu odazvali<br />
članovi iz drugih republika osim iz Hrvatske.<br />
Interesantno je ovdje navesti pismo<br />
primljeno iz Novog Sada koje glasi:<br />
„Poštovani gospodine predsjedniče!<br />
Sa žaljenjem vas obavještavamo,<br />
da iz dobro poznatih razloga nismo<br />
u mogućnosti da doputujemo u Zagreb<br />
i uzmemo učešće u radu godišnje<br />
skupštine i Izvršnog odbora.<br />
Zbog toga vas molimo da odložite<br />
održavanje istih i predložite nov termin<br />
i mjesto održavanja. Predlažem da to<br />
bude Sarajevo, Bosanski Brod, Skopje ili<br />
bilo koji grad u Jugoslaviji u koji se može<br />
„bezbedno“ stići.<br />
Što se tiče dnevnog reda predlažemo<br />
da točku 7. skinete, (t. 7. Odluka o<br />
prestanku rada JKSKN – op.a.) jer nema<br />
nikakvog opravdanja niti smisla. Ukoliko<br />
ipak odlučite da raspravljate po<br />
ovoj točki, nemate našu suglasnost o<br />
prestanku rada Komiteta, jer Jugoslavija<br />
još uvijek postoji i ona i njeni organi i<br />
organizacije, kakav je i naš Komitet, su<br />
i treba da ostanu jedini međunarodno<br />
priznati pravni subjekti“.<br />
Ovo pismo uputili su: Srboljub<br />
Stanković, Slavko Popović, Vojislav<br />
Šegrt i Gliša Karović.<br />
Skupština je održana u zakazano<br />
vrijeme u Ininoj upravnoj zgradi s kvorumom<br />
prema Statutu. Odluka o prestanku<br />
rada Jugoslavenskog komiteta svjetskih<br />
kongresa za naftu i brisanju iz registra<br />
udruženja usvojena je jednoglasno.<br />
Odmah nakon donošenja odluke o<br />
prestanku rada podnesen je Ministarstvu<br />
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske<br />
zahtjev za brisanje Jugoslavenskog<br />
komiteta iz registra Udruženja građana<br />
Republike Hrvatske. Ministarstvo je<br />
traženo rješenje donijelo 22. siječnja<br />
1992. To je rješenje 16. ožujka 1992.<br />
dostavljeno WPC-u na ruke generalnog<br />
direktora Paula Tempesta sa zamolbom<br />
da se JKSKN briše iz članstva WPC-a i da<br />
se ujedno brišu svi članovi tog Komiteta<br />
u stalnom savjetu i u eventualnim drugim<br />
organima WPC-a.<br />
Osnivanje Hrvatskog<br />
nacionalnog vijeća za<br />
svjetske naftne kongrese<br />
U međuvremenu su užurbano rađene<br />
pripreme za osnivanje Hrvatskoga nacionalnog<br />
vijeća svjetskih kongresa za<br />
naftu. Dana 17. prosinca 1991. održana<br />
je u Zagrebu osnivačka skupština. Od 48<br />
15
8. WPC 1975. u Tokiju<br />
pozvanih odazvalo se trideset i četvero<br />
i oni su automatski postali članovi<br />
osnivačke skupštine i redovni članovi<br />
Vijeća. Na toj sjednici donesena je Odluka<br />
o osnivanju Hrvatskog nacionalnog<br />
vijeća svjetskih kongresa za naftu (HN-<br />
VSKN), zatim je usvojen Statut i Poslovnik<br />
o radu Skupštine. Izabran je i predsjednik<br />
Vijeća i izvršni odbor. Za predsjednika<br />
je izabran Juraj Kontent, koji je po<br />
funkciji ujedno predsjednik Izvršnog odbora.<br />
Članovi tog prvog Izvršnog odbora<br />
još su bili: Božo Benčić, dopredsjednik,<br />
Ivica Billege, dopredsjednik, Želimir<br />
Gruičić, Stanko Jurjašević i Ivo Rimac.<br />
Prema Statutu HNVSKN članovi Vijeća<br />
mogu biti „poznati i priznati stručnjaci<br />
iz područja geofizike i geologije nafte,<br />
bušenja i proizvodnje nafte i plina, prerade<br />
nafte i plina, transporta i prometa<br />
nafte, plina i derivata, energetike i gospodarstva,<br />
koje na osnovi prijedloga<br />
članova Vijeća primi u članstvo Izvršni<br />
odbor. Vijeće može imati i počasne<br />
i zaslužne članove. Sada su počasni<br />
članovi: Stjepan Žinić, Boris Prohaska,<br />
Angelo Kirigin, Rudi Roth (Austrija), te<br />
Zolt Hernadi (Mađarska).<br />
Nakon osnivanja HNVSKN odmah<br />
je zatražen upis u Registar udruženja<br />
građana Republike Hrvatske. Ministarstvo<br />
pravosuđa i uprave donijelo je<br />
15.siječnja 1992. rješenje kojim se taj<br />
upis odobrava. Podsjećamo da je toga<br />
dana Republika Hrvatska u Ujedinjenim<br />
narodima bila priznata kao samostalna<br />
država. Time je bio ispunjen i posljednji<br />
uvjet za učlanjenje u WPC. Već 20. prosinca<br />
1991. mi smo poslali obavijest generalnom<br />
direktoru WPC-a gosp. Paulu<br />
Tempestu da je osnovan HNVSKN, a nakon<br />
što su svi ostali dokumenti (Odluka<br />
o osnivanju, Statut, Rješenje o upisu u<br />
Registar kod Ministarstva pravosuđa<br />
i uprave, te sponzorski ugovor s Inom)<br />
pripremljeni i prevedeni, 16. ožujka 1992.<br />
zatražen je i službeni prijam u punopravno<br />
članstvo WPC-a.<br />
Tada je nastao zastoj i jedno vrijeme<br />
smo se dopisivali. Konačno smo na našu<br />
urgenciju od 8. prosinca 1992. dobili<br />
odgovor od generalnog direktora WPC-a<br />
da: „Formalno statut zahtijeva potvrdu stalnog<br />
savjeta za prijam novih članova. To će<br />
se obaviti (kao formalnost) na slijedećem<br />
sastanku stalnog savjeta. U međuvremenu<br />
su i Rusija i Hrvatska dobile povlašteni status<br />
kao nasljednice stalnih članova SSSRa<br />
i Jugoslavije i odbor vas želi odmah tretirati<br />
kao punopravne članove (bez obzira<br />
na spomenutu formalnost).<br />
Krajem 1998. održana je izborna<br />
Skupština Hrvatskog vijeća na kojoj su<br />
izabrani novi organi. Na čelo HNVSKN<br />
izabran je Željko Belošić. Valja znati<br />
da su predsjednici nacionalnih vijeća<br />
u zemljama koji su veliki proizvođači,<br />
prerađivači ili potrošači nafte i plina<br />
mahom ljudi iz vrha uprava naftnih kompanija<br />
(predsjednici ili članovi uprava)<br />
ili visoki državni dužnosnici iz područja<br />
nafte.<br />
Na izbornoj Skupštini izabran je i novi<br />
Izvršni odbor u sastavu: Željko Belošić<br />
(predsjednik), Miroslav Sakač (dopredsjednik),<br />
Ivica Billege (dopredsjednik),<br />
Stjepan Lisjak (član), Stjepan Lukić (član)<br />
i Juraj Kontent (član). Tajnik Vijeća ostao<br />
je Stjepan Lisjak.<br />
Godine 2004. (od 17. do 20. listopada)<br />
u Pekingu je održan prvi forum mladih<br />
stručnjaka (do 35 godina starosti). U ime<br />
Hrvatskog naftnog Vijeća na tom kongresu<br />
sudjelovalo je pet mladih stručnjaka<br />
iz Hrvatske sa svojim radovima. To su<br />
bili dr. Tomislav Mahvić, Igor Fulović,<br />
Marija Pleić, Snježana Šuljega i drugi iz<br />
INA-Naftaplina, te Irma Belamarić, Adela<br />
Perković iz INA- Istraživanja. Hrvatskoj je<br />
delegaciji pripalo jedno potpredsjedničko<br />
mjesto. Ovo se posebno spominje zbog<br />
toga što je od tada na neki način briga<br />
za uključivanje mladih stručnjaka u globalne<br />
probleme nafte i plina ušla u stalnu<br />
praksu WPC-a.<br />
Prvog travnja 2005. izabrano je novo<br />
16
događaji<br />
16. WPC 2003.<br />
u Calgaryju<br />
predsjedništvo Hrvatskog nacionalnog<br />
vijeća u sastavu: dr.sc. Tomislav<br />
Dragičević (predsjednik), akademik<br />
Mirko Zelić (dopredsjednik), Dubravko<br />
Tkalčić (dopredsjednik), Dubravko<br />
Petrović (tajnik), te članovi Adrijana<br />
Petrović, Ante Todorić, Bojan Milković,<br />
Zdravko Šimunović i Juraj Kontent. U<br />
tom sastavu predsjedništvo djeluje i<br />
danas.<br />
Zaključne napomene i<br />
razmišljanja<br />
Prije svega valja ustvrditi, a ta tvrdnja<br />
ima čvrstu osnovu, da svaka naftna kompanija<br />
i država koja ima naftnu ili drugu<br />
industriju blisko povezanu s naftom<br />
ima korist od sudjelovanja na svjetskim<br />
naftnim kongresima. Tu se razmjenjuju<br />
iskustva, stječu nova saznanja u svim<br />
područjima gdje je nafta prisutna. Tu se<br />
na jednom mjestu u relativno kratkom<br />
vremenu uspostavljaju neposredni kontakti<br />
sa stručnjacima i poslovnim ljudima<br />
iz cijelog svijeta. Na kraju, tko želi<br />
pratiti kretanje i razvoj, te dostignuća u<br />
novim tehnologijama u području nafte i<br />
u granama koje se temelje na nafti, mora<br />
pratiti te tokove i na naftnim kongresima.<br />
Uostalom svjetski naftni kongres osnovan<br />
je upravo zbog iznijetih razloga, a<br />
takvi ili slični kongresi osnovani su i za<br />
Gdje su održavani Svjetski kongresi?<br />
Nakon prekida od 1937. nacionalni komiteti trideset i četiri zemalja su na prijelazu<br />
1949. na 1950. osnovali Svjetski naftni kongres kao nastavak kongresa<br />
održanih u Londonu 1933. i Parizu 1937. Kongresi su se trebali održavati svake<br />
četvrte godine u drugoj zemlji, kako slijedi:<br />
1. WPC LONDON – ENGLESKA 1933.<br />
2. WPC PARIZ – FRANCUSKA 1937.<br />
3. WPC HAAG – NIZOZEMSKA 1951.<br />
4. WPC RIM – ITALIJA 1955.<br />
5. WPC NEW YORK – S. AMERIKA 1959.<br />
6. WPC FRANKFURT – NJEMAČKA 1963.<br />
7. WPC MEXICO CITY MEXICO 1967.<br />
8. WPC MOSKVA – SSSR 1971.<br />
9. WPC TOKIO – JAPAN 1975.<br />
10. WPC BUKUREŠT – RUMUNJSKA 1979.<br />
11. WPC LONDON – ENGLESKA 1983.<br />
12. WPC HOUSTON – S. AMERIKA 1987.<br />
13. WPC BUENOS AIRES – ARGENTINA 1991.<br />
Na Kongresu u Buenos Airesu odlučeno je da se zbog opsežne problematike<br />
kongresi ubuduće održavaju svake tri godine, što se vidi iz nastavka pregleda:<br />
14. WPC STAVANGER – NORVEŠKA 1994.<br />
15. WPC PEKING – KINA 1997.<br />
16. WPC CALGARY – KANADA 2000.<br />
17. WPC RIO DE JANEIRO - BRASIL 2003.<br />
18. WPC JOHANNESBURG – J.A.R. 2005.<br />
19. WPC MADRID - ŠPANJOLSKA 2008.<br />
20. WPC održat će se u DOHI – QATARU 2011.<br />
17
18. WPC u Johannesburgu 2005. 15. WPC u Pekingu 1997.<br />
mnoga druga područja iz gospodarskog<br />
i društvenog života. Na kongres treba ići<br />
da se nešto čuje, vidi, nauči i da se to<br />
prenese u vlastitu sredinu.<br />
I sada se tu postavljaju mnoga bitna<br />
pitanja na koja je teško naći odgovor. Ne<br />
zanemarimo da se stanovništvo množi<br />
mnogo bržim tempom nego što to može<br />
pratiti energetika sa sadašnjim izvorima.<br />
Na svim naftnim kongresima jedna od<br />
glavnih tema su naftne ( i plinske ) zalihe i<br />
procjene za koliko godina će se naftne zalihe<br />
potrošiti. Na kongresu u Tokiju 1975.<br />
bilo je procijenjeno da će tada utvrđene<br />
zalihe nafte biti dovoljne za sljedećih 50<br />
godina. Međutim, istraživanja su ustvrdila<br />
nove zalihe, tako da su te procjene<br />
gotovo na svakom, budućem kongresu<br />
oko pedesetak godina; pa tako je bilo i<br />
2008. u Madridu.<br />
Dodatni čimbenik pritom je da se nova<br />
tehnologija nezaustavljivo i brzo širi u<br />
danas mnogoljudne zemlje kao što su<br />
Kina, Indija, Indonezija i Vijetnam gdje<br />
danas obitava dvije trećine svjetskog<br />
stanovništva. A to opet zahtijeva enormne<br />
količine energenata i to u vrlo kratkom<br />
vremenskom razdoblju. Nedavno je objavljena<br />
procjena (u INA časopisu br.<br />
40 od 2008.) da će se potrošnja nafte<br />
do 2030. povećati 43 posto. Pa uz sva<br />
ta predviđanja i procjene logično se<br />
postavlja pitanje gdje je izlaz; jer kao<br />
što je znano nafta i plin nisu obnovljivi<br />
izvori energije. Kada se oni iscrpe sa<br />
svim mogućim sekundarnim metodama<br />
i zamjenskim (novim) energentima što<br />
onda slijedi čovječanstvu kojega će tada<br />
biti i više nego 12 milijardi!?<br />
U sklopu onoga što je prije rečeno<br />
naše nacionalno vijeće između dvaju<br />
kongresa ima više zadataka. Najprije, nakon<br />
završetka WPC-a treba organizirati<br />
da se informacije o proteklom kongresu<br />
prezentiraju na odgovarajući način<br />
domaćim stručnjacima i ostalim zainteresiranima.<br />
Obično se neke stvari objavljuju<br />
u časopisu „Nafta“, INA Glasniku“,<br />
dnevnom tisku i sl., ali se mogu organizirati<br />
i predavanja o pojedinim temama<br />
u HAZU-u, DIT-u i sl., što je dosad bila<br />
praksa.<br />
Drugi dio aktivnosti odnosi se na<br />
pripreme za Kongres koji slijedi i na redovne<br />
kontakte u Upravom WPC-a u Londonu.<br />
Za Kongres u Stavangeru Hrvatska<br />
je imala drugog dopredsjedavajućeg<br />
u Sekciji za razvoj goriva (S. Lisjak), a<br />
na Kongresu u Pekingu u istoj ulozi bio<br />
je Dubravko Petrović u Sekciji o zaštiti<br />
okoliša kod proizvodnje nafte i plina. Na<br />
kongresu u Madridu Adrijana Petrović<br />
bila je predsjednica XI. foruma pod<br />
naslovom Refineris in digital area –What<br />
is next in automatisation control and optimisation.<br />
Jedna od stalnih aktivnosti našeg Nacionalnog<br />
vijeća je da izdaje časopis<br />
Nafta koji je jedini stručni časopis za<br />
područje istraživanja, proizvodnje i prerade<br />
nafte i plina u Hrvatskoj. Od 1992.<br />
časopis izdaju HNVSKN i HAZU. Časopis<br />
ima svoj posebni račun neovisno od HN-<br />
VSNP. Časopis izlazi u pravilu jednom<br />
mjesečno, obrađujući uvijek aktualne<br />
teme, a ima i zapažen međunarodni ugled.<br />
Časopis izlazi punih 57 godina.<br />
I za sam kraj valja se osvrnuti na još<br />
jedan detalj. Hrvatsko nacionalno vijeće<br />
svjetskog savjeta za naftu i plin registriran<br />
je i posluje kao neprofitna organizacija<br />
(t.j. udruženje građana). Prihodi<br />
Vijeća su isključivo od članarina tvrtki i<br />
pojedinaca, što sve čini iznos kojim se<br />
ne mogu provesti nikakve ozbiljnije akcije.<br />
Slovenski nacionalni Komitet ima<br />
visoki godišnji budžet te su Slovenci<br />
dosada organizirali tri regionalna sastanka<br />
WPC-a u Portorožu. Slična je stvar<br />
s financiranjem makedonskog nacionalnog<br />
Komiteta, a i u drugim državama.<br />
Za vrijeme održavanja regionalnog<br />
sastanka WPC u Urugvaju u listopadu<br />
2007. direktor WPC-a iskazao je velik<br />
interes da se jedan od budućih regionalnih<br />
sastanaka WPC-a organizira u<br />
Dubrovniku. Tijekom tih razmišljanja<br />
došlo se je do ideje da bi Hrvatsko<br />
nacionalno Vijeće trebalo imati svoj<br />
budžet iz kojeg bi pokrivao sitne<br />
troškove (za honorar tajnika i sl. ) ali i<br />
ukupne troškove delegacije na WPC-u.<br />
To znači da bi se trebalo bitno povećati<br />
članarine tvrtki glavnih članica. To će<br />
biti pripremljeno kao prijedlog za jednu<br />
od sljedećih sjednica skupštine i<br />
predsjedništva.<br />
Pri izradi ovog prikaza korišteni su<br />
izvorni materijali i pisma WPC-a, HN-<br />
VSKNP-a, a za razdoblje do 1991. i dokumentacija<br />
JKSKN. Naravno da su tu<br />
uključena i vlastita iskustva i saznanja<br />
autora stečena dugogodišnjim radom u<br />
Hrvatskom nacionalnom vijeću te suradnjom<br />
pri organiziranju i redovitom sudjelovanju<br />
u radu svih naftnih kongresa,<br />
počevši od Tokija 1975. do Madrida<br />
2008. Na kraju zahvaljujem svim bivšim<br />
predsjednicima i članovima Nacionalnog<br />
vijeća na suradnji u dosadašnjem<br />
razdoblju. Posebno zahvaljujem na<br />
podršci sadašnjem predsjedniku dr. sc.<br />
Tomislavu Dragičeviću, te tajniku mr.<br />
sc. Dubravku Petroviću te dr. sc. Stevi<br />
Kolundžiću koji su mi sugerirali konačan<br />
sadržaj i oblik ovog prikaza.<br />
18
41. stručno-znanstveni simpozij Goriva 2008., Zadar, 22.-24. listopada<br />
skupovi<br />
Kvalitetnija goriva -<br />
manje onečišćenja<br />
iz prometa<br />
Dvjestotinjak sudionika skupa upoznalo se s najnovijim saznanjima o kakvoći<br />
goriva, tehnološkim rješenjima za postizanje sadašnjih i budućih zahtjeva kvalitete,<br />
te usklađivanjem goriva sa zahtjevima trošila i zaštite okoliša<br />
Piše: Đurđica Žuk<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić<br />
Oduvijek je ulaganje kompanija u<br />
znanje svojih radnika za rezultat<br />
imalo boljitak i veću profitabilnost<br />
same kompanije. Zbog složenih<br />
uvjeta poslovanja često to ovisi o financijskim<br />
mogućnostima, ali svaka mudra<br />
kompanija uvijek će naći načina da financira<br />
i potiče razvoj znanja svojih djelatnika,<br />
bilo praćenjem svjetskih trendova ili<br />
osiguravajući uvjete svojim stručnjacima<br />
da postojeću praksu unaprijedi svojim<br />
novim spoznajama. Mjesta na kojima<br />
se potvrđuju i afirmiraju takva znanja,<br />
iskustva ili traže dodatne informacije i<br />
saznanja iz područja zanimanja, različiti<br />
su skupovi - simpoziji, seminari i slično.<br />
Skupovi kao mjesto razmjene najnovijih<br />
saznanja u određenoj djelatnosti gdje<br />
živa riječ i neposredni kontakt stručnjaka<br />
mijenjaju trendove i pokreću nove tehnologije.<br />
Krajem listopada u Zadru smo pratili<br />
rad takvog skupa. To je međunarodni<br />
41. stručno-znanstveni simpozij Goriva<br />
2008. u organizaciji Hrvatskoga društva<br />
goriva i maziva (GOMA) te pod pokroviteljstvom<br />
Ine. Na ovom znanstvenom<br />
skupu saslušali smo 34 stručna uratka,<br />
a u predvorju kongresne dvorane bilo<br />
je postavljeno 14 postera. Zanimljivo<br />
dizajnirani i prepuni stručnih podataka<br />
plijenili su pažnju sudionika simpozija u<br />
pauzama između predavanja.<br />
Autori znanstvenih i stručnih radova<br />
su strani i domaći stručnjaci koji<br />
su dvjestotinjak sudionika skupa upoznali<br />
sa svojim najnovijim saznanjima<br />
o sadašnjoj i budućoj kvaliteti goriva,<br />
tehnološkim rješenjima za postizanje<br />
sadašnjih i budućih zahtjeva kvalitete,<br />
usklađivanja primjenskih svojstava goriva<br />
sa zahtjevima trošila i obvezujućim<br />
zahtjevima zaštite okoliša. Domaći<br />
stručnjaci imali su priliku saznati kako se<br />
sa suvremenom gorivaškom problematikom<br />
nose njihove kolege iz Slovenije,<br />
Slovačke, Češke, Italije, Bosne i Hercegovine,<br />
Austrije, Francuske, Engleske,<br />
Danske, Belgije i Mađarske.<br />
19
Bogatstvo i raznolikost tema stručnih<br />
radova prikazani su kroz rad 4 sekcije.<br />
Prva se bavila radovima koji su pokušali<br />
dati neka nova tehnološka rješenja<br />
koja će zadovoljiti trendove i zahtjeve<br />
očuvanja okoliša. Druga se bavila<br />
primjenom goriva, zahtjevima kvalitete i<br />
zaštite okoliša. Treća sekcija okupila je<br />
radove koji su govorili o osiguranju kvalitete,<br />
kontroli i analitičkim tehnikama.<br />
Četvrta se bavila različitim saznanjima iz<br />
područja zaštite okoliša i naftne industrija.<br />
Bilo je tu radova koji su na slikovit i<br />
zanimljiv način prikazali neki od procesa<br />
koji su stručnjaci vodili tijekom<br />
obavljanja redovitih radnih zadataka, ali<br />
na drukčiji način od uobičajenog, čime<br />
su unaprijedili proces, a ta svoja nova<br />
iskustva podijelili su sa dvjestotinjak sudionika<br />
skupa. Dobar dio radova imalo<br />
je sve karakteristike znanstvenog rada.<br />
Međunarodna stručna javnost, koja se<br />
bavi razvojem goriva i naftne industrije<br />
uopće, dobila je jasnu sliku hrvatske<br />
gorivaške stvarnosti, trendove, probleme,<br />
rješenja koja su sukladna hrvatskim<br />
mogućnostima.<br />
Hrana ne može biti energent<br />
Dr. sc. Mladen Proštenik, savjetnik<br />
predsjednika Inine Uprave, održao je<br />
zanimljivo predavanje pod naslovom<br />
«Što je naša energetska budućnost?».<br />
Tema je izuzetno aktualna jer se ovih<br />
dana raspravlja o energetskoj strategiji<br />
Hrvatske. Proštenik je prikazao kratak<br />
pregled povijesnih kretanja i potreba iscrpljivanja<br />
energenata (drveta, ugljena,<br />
vode, vjetra) i kriznih situacija, koje su<br />
još od 17. stoljeća pokretale globalne<br />
promjene, do kojih je dolazilo zbog<br />
smanjenja zaliha.. Svijet je danas pred<br />
većom globalnom krizom zbog malih zaliha<br />
nafte, koje, prema proračunu poznavatelja<br />
situacije, imamo za još 40 godina,<br />
plina za 60 do 80 i ugljena ravnomjerno<br />
raspoređenog po cijelom svijetu za 150<br />
godina. Kriza kroz koju svijet trenutačno<br />
prolazi proizašla je iz sve manjih zaliha<br />
i sve veće potrošnje energije i politike<br />
prema njima.<br />
20
skupovi<br />
Ovi podaci se odnose na iscrpljivanja<br />
energenata trenutačnom dinamikom,<br />
što je neodrživo i bit će još gore jer<br />
dramatično raste broj stanovništva, a još<br />
brže broj potrošača u najmnogoljudnijim<br />
zemljama trećeg svijeta. Stoga se na veliko<br />
raspravlja o alternativnim izvorima<br />
energije od kojih su najzanimljiviji obnovljivi<br />
izvori - sunce, vjetar i biomasa.<br />
Sunce i vjetar su neograničeni izvori energije<br />
dok je biomasa upitna. Danas je<br />
milijarda ljudi gladna, potreba za hranom<br />
je u porastu i hrana se u takvom poretku<br />
stvari ne može koristiti kao energent. U<br />
konačnici, kada se iscrpe svi raspoloživi<br />
izvori, ostat će sunce i vjetar te nuklearna<br />
energija. Nuklearna energija još danas<br />
je bauk i neželjena je zbog mogućih<br />
katastrofalnih posljedica pri proizvodnji,<br />
ali će se vremenom i njena tehnologija<br />
usavršavati čime će proizvodnja biti sve<br />
sigurnija i prihvatljivija.<br />
Većina znanstvenih skupova ima i tzv.<br />
okrugli stol na kojem se kroz prezentaciju<br />
i raspravu sudionika obrađuje glavna<br />
tema skupa.<br />
Tema Okruglog stola dala je svoje<br />
viđenje rješavanja problema kvalitete<br />
goriva koje nameće primjena protokola<br />
iz Kyota u Hrvatskoj. Zlatko Posavec, Inin<br />
stručnjak i Marijan Krešić, iz Ministarstva<br />
zaštite okoliša, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva Republike Hrvatske, imali<br />
su radove o toj temi. Prvi o svemu što<br />
se u Hrvatskoj čini u primjeni ekološki<br />
prihvatljivih goriva kroz tehnologije i<br />
postojeći vozni park, a drugi o hrvatskoj<br />
zakonskoj regulativi koja se razvija<br />
i usklađuje s europskom. Budući da su<br />
u sveukupnom onečišćenju okoliša,<br />
pa i emisiji CO², motorna vozila najjači<br />
onečišćivači, proizlazi da je kvaliteta<br />
goriva ključni faktor očuvanja okoliša<br />
i kao takvom mu treba pokloniti više<br />
značaja i prostora u stručnom i gospodarskom<br />
smislu.<br />
Hrvatska zakonska regulativa ne prati<br />
u punoj mjeri trendove i primjenu propisanog<br />
što znači da je treba u mnogo<br />
čemu unaprijediti. Ključ svega je modernizacija<br />
hrvatskih rafinerija kako bi u<br />
potpunosti mogle zadovoljiti europske<br />
ekološke karakteristike naftnih goriva te<br />
razvijati alternativne ekološki prihvatljive<br />
izvore energije, sukladno europskim<br />
trendovima.<br />
Na kraju skupa usvojeni su zaključci<br />
«okruglog stola» koji su proizašli iz<br />
spoznaja dobivenih iz stručnih uradaka<br />
i diskusija koje su se razvijale nakon<br />
svakog predavanja tijekom trodnevnog<br />
rada. Broj sudionika ovog stručno-znanstvenog<br />
skupa, raznolikost originalnih<br />
tema koje su proizašle iz radnog iskustva<br />
i promišljanja njegovog unapređenja,<br />
iznjedrili su brojna rješenja koja su<br />
podijeljena s kolegama. Još jednom je<br />
potvrđeno da znanje ne poznaje granice<br />
i u funkciji je unapređenja svekolikog<br />
čovjekova življenja.<br />
Maziva i goriva bijenalno<br />
Hrvatsko društvo za goriva i maziva<br />
okuplja hrvatske stručnjake već 40<br />
godina i svojim djelovanjem potiče i razvija<br />
znanstveno i stručno usavršavanje<br />
o svim tehničkim, gospodarskim i obrazovnim<br />
postupcima kojima se racional-<br />
21
izira primjena tekućih i plinovitih goriva<br />
i pravilnu primjenu maziva. Kako bi se<br />
znanstvena riječ bolje širila Društvo organizira<br />
različite stručne skupove, njeni<br />
članovi aktivno sudjeluju u radu stručnih<br />
komisija i radnih grupa, izrađuju studije,<br />
daju stručna mišljenja o razvoju i primjeni<br />
goriva i maziva. GOMA sudjeluje i<br />
u izradi propisa i normi, izdaje knjige,<br />
stručne časopise i publikacije.<br />
Pored stvaranja uvjeta za afirmaciju<br />
stručnih stajališta, Društvo osigurava i<br />
uvjete za stručno usavršavanje i poticanje<br />
stvaralačke inicijative svojih članova,<br />
a često sudjeluje i u tehničkoj pomoći<br />
koju Hrvatska pruža drugim zemljama.<br />
Od svih aktivnosti, vrlo je značajno okupljanje<br />
stručne međunarodne javnosti na<br />
simpozijima o gorivima ili mazivima koji<br />
se održavaju već 40 godina.<br />
Simpoziji se održavaju svake godine,<br />
s tim da su jedne godine tema<br />
maziva, a druge goriva. Teme su uvijek<br />
aktualne iz tih područja. Svojevremeno<br />
su obrađivale razvoj naftnih<br />
tehnologija i konfiguracija rafinerija za<br />
dobivanje što sofisticiranijih i profitabilnijih<br />
produkata iz nafte, a posljednjih<br />
godina su to proizvodnja ekološki<br />
prihvatljivih goriva i maziva. U svemu<br />
tome poveznica je razvoj automobilske<br />
industrije koja na svoj način dirigira<br />
karakteristike goriva i maziva. U<br />
ukupnoj potrošnji energije uopće,<br />
danas se 70 posto potroši u različitim<br />
transportnim sredstvima. Kako reče<br />
predsjednik ovogodišnjeg organizacijskog<br />
odbora simpozija, Zlatko Posavac,<br />
simpoziji su bili i bit će pokretači<br />
održivog razvoja.<br />
Predsjednica Gome, mr. sc. Neda<br />
Marčec Rahelić i direktor Sektora za<br />
preradu nafte, mr. sc. Nikola Blažević<br />
Društvo ima i svoje glasilo, časopis<br />
Goriva i maziva koji je u 47 godina<br />
izlaženja objavio preko tisuću stručnih<br />
radova domaćih i stranih stručnjaka, a<br />
cijenjen je i u međunarodnoj stručnoj<br />
literaturi.<br />
Otvorenost tržišta znanja u europskim<br />
i svjetskim okvirima umnogome<br />
unapređuje razvoj znanstvene misli, a<br />
time je pokretač razvoja gospodarstva, u<br />
ovom slučaju naftnog i zajednice uopće.<br />
22
Opskrba plinom<br />
LNG terminal na otoku Krku<br />
Posao vrijedan<br />
milijardu eura<br />
Odabirom lokacije još nisu definirani svi preduvjeti za početak gradnje terminala, a<br />
ne počne li se gradnjom što prije, Hrvatsku bi odgađanje projekta moglo stajati sve<br />
udaljenijih i skupljih dobavnih pravaca<br />
Piše: Ranka Baračević<br />
Fotografije: Ferdo Buva<br />
Nakon što je na ovogodišnjem<br />
Zagrebačkom velesajmu u<br />
sklopu sajma Energetike predstavio<br />
odabir lokacije za gradnju LNG<br />
terminala, Damir Polančec, ministar<br />
gospodarstva, rada i poduzetništva Republike<br />
Hrvatske istaknuo je da bi terminal<br />
mogao početi radom početkom<br />
2014. ili koju godinu ranije, no sigurno<br />
ne 2011., kako je to prvobitno bilo<br />
zamišljeno. Riječ je o projektu o kojem<br />
se s više ili manje intenziteta pa i s prekidima<br />
raspravlja od 1991. i koji za Hrvatsku<br />
predstavlja alternativno rješenje za<br />
trenutačno dominirajuće izvore dobave<br />
plina te za budući, predviđeni porast<br />
potražnje, a osigurava i alternativni dobavni<br />
pravac za tržišta zemalja u srednjoj<br />
i južnoj Europi.<br />
Terminal za dopremu tekućeg prirodnog<br />
plina koji Adria LNG konzorcij planira<br />
sagraditi na Jadranu bit će kapaciteta 10<br />
do 15 milijardi prostornih metara plina<br />
godišnje što je gotovo četverostruki<br />
iznos godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj.<br />
Ulaganje će se kretati od 700<br />
milijuna do milijardu eura, a konačan<br />
iznos ovisit će o kapacitetu terminala<br />
te potrebnim plinovodima. Kapacitet<br />
prihvata jadranskog LNG terminala do<br />
10 milijardi prostornih metara godišnje<br />
prema mišljenju Ininih stručnjaka jedino<br />
je isplativ zato što bi manji terminal zadovoljavao<br />
samo hrvatske potrebe pa bi<br />
strani partneri konzorcija ubrzo izašli iz<br />
cijelog posla. Kako detalji cijelog projekta<br />
još nisu odlučeni, a riječ je o studijama<br />
i analizama utjecaja terminala na okoliš,<br />
u interesu je Hrvatske da se izgradnjom<br />
počne što prije, a time i s donošenjem<br />
potrebnih odluka.<br />
Nakon što je Povjerenstvo za ocjenu<br />
studije izbora lokacije terminala za<br />
LNG potvrdilo zaključke tvrtke Ekonerg<br />
sadržane u studiji, Radnoj skupini Vlade<br />
predloženo je donošenje odluke o lokaciji<br />
DINE na otoku Krku kao potencijalno<br />
najboljoj nakon čega je i Vlada potvrdila<br />
tu odluku. Mnogi su u tome vidjeli i<br />
konačnu odluku o gradnji terminala no<br />
do tog datuma još treba, čini se, dosta<br />
pričekati. Naime, nakon Vladine odluke<br />
o prihvaćanju lokacije za LNG terminal<br />
trebaju uslijediti razgovori s predstavnicima<br />
općina na otoku Krku i županijom,<br />
potom treba donijeti izmjene i dopune<br />
prostorno-planskih dokumenata, izraditi<br />
idejno rješenje terminala, provesti<br />
procjenu utjecaja na okoliš za konkretnu<br />
lokaciju te izraditi studiju utjecaja<br />
na okoliš, s uključenjem i eventualne<br />
potrebe posebnih tehničkih rješenja.<br />
Prema najavama iz resornog ministarstva<br />
do kraja godine trebali bi biti stvoreni<br />
svi preduvjeti za početak gradnje LNG<br />
terminala, budući da se pokazalo da je<br />
dosta vremena potrošeno na pregovore<br />
i rasprave te je u interesu Hrvatske da se<br />
s izgradnjom počne što prije.<br />
Koncepcija LNG projekta<br />
Malo je poznato da su domaći<br />
energetičari LNG terminal htjeli graditi<br />
još devedesetih kada su analizirane i<br />
sve makro i mikrolokacije na Jadranu,<br />
a najboljom se lokacijom pokazao Krk<br />
i Omišalj. I Ekonergova Studija izbora<br />
lokacije najpovoljnijom je ocijenila<br />
mikrolokaciju Dine na otoku Krku, a povjerenstvo<br />
Ministarstva zaštite okoliša<br />
preporučilo ju je kao potencijalno najbolju.<br />
U obrazloženju nadležnih stoji da<br />
je u odnosu na druge lokacije DINA u<br />
prednosti jer ima gospodarske i ekološke<br />
pogodnosti te svu potrebnu infrastrukturu,<br />
a prema analizama stručnjaka<br />
postojeća industrija i LNG terminala uzajamno<br />
su komplementarni zbog sličnog<br />
načina rada. Time se, kažu olakšavaju<br />
pripreme za izgradnju LNG terminala,<br />
a zahvati u okolišu prigodom izgradnje<br />
svode se na najmanju moguću mjeru.<br />
Još jedna važna prednost je činjenica<br />
23
da je lokacija za LNG terminal na otoku<br />
Krku već definirana Strategijom i programom<br />
prostornog uređenja Republike<br />
Hrvatske.<br />
Osim toga, Krk ima jako dobre uvjete<br />
za priključak na hrvatsku plinsku mrežu<br />
i mreže u Europskoj uniji, preko novog<br />
plinovoda Fužine-Rupa.<br />
Koncepcija LNG projekta obuhvaća<br />
cjelokupni proces od eksploatacije plina,<br />
ukapljivanja, transporta, ponovnog<br />
uplinjavanja do distribucije mrežom<br />
plinovoda. Prihvatni LNG terminali dijelom<br />
su tog lanca. Svrha im je prihvat<br />
tankera kojima se prevozi ukapljeni prirodni<br />
plin, skladištenje ukapljenog prirodnog<br />
plina u specijalnim spremnicima<br />
i ponovno vraćanje LNG-a u plinovito<br />
stanje. Nakon toga se plin, putem operatora<br />
plinskog sustava plinovodima<br />
distribuira do krajnjih potrošača. Takvu<br />
bi namjenu imao i planirani terminal u<br />
Hrvatskoj. Predviđeno vrijeme njegove<br />
gradnje je oko tri do četiri godine, a LNG<br />
terminal sastojao bi se od prihvatnog<br />
doka za LNG tankere i opreme koja služi<br />
za prekrcaj, spremnika LNG, opreme za<br />
uplinjavanje i druge opreme za daljnji<br />
transport u plinovodni sustav.<br />
Za prijevoz LNG-a u Hrvatsku koristili<br />
bi se tankeri različitih veličina, između<br />
ostalih i Omax tankeri kapaciteta 265000<br />
prostornih metara plina. Postrojenje za<br />
istakanje projektiralo bi se tako da može<br />
prihvatiti tankere različitih veličina od najmanjeg<br />
kapaciteta 75000 do najvećeg<br />
265000 prostornih metara. LNG tankeri<br />
bi se usidrili duž pristaništa terminala, na<br />
brodskom doku. Nakon usidravanja LNG<br />
bi se pomoću brodskih crpki iz tankera<br />
pretovarivali u spremnike, pri čemu bi se<br />
Udjel hrvatskih tvrtki u<br />
projektu je 25 posto,<br />
a INA, HEP i Plinacro<br />
trebali bi osnovati<br />
zajedničko društvo<br />
koje bi u kompaniji<br />
Adria LNG, što će graditi<br />
terminal, odlučilo o<br />
pojedinačnim udjelima<br />
tih poduzeća u projektu<br />
koristio određeni broj istakačkih ruku i<br />
jedan ili dva istakačka kolektora. Ovakva<br />
vrsta istakačkih ruku obično se izrađuje<br />
od nehrđajuća čelika ili sličnog materijala<br />
otpornog na niske temperature ukapljenog<br />
naftnog plina. Proces istakanja<br />
obično traje 24 sata.<br />
U spremnicima LNG se skladišti na<br />
temperaturi tekućeg plina na minus 162<br />
stupnja Celzijeva, a spremnici se moraju<br />
jako dobro izolirati. Spremnik hrvatskog<br />
LNG terminala imat će dvostruku oplatu<br />
od dvaju različitih materijala. Unutarnji<br />
spremnik od posebnog nehrđajućeg<br />
čelika za skladištenje rashlađenog<br />
plina, a vanjski, armirano-betonski za<br />
mehaničku zaštitu unutarnjeg spremnika<br />
i zadržavanje tekućine u slučaju puknuća<br />
unutarnjeg spremnika.<br />
Prije nego li se uputi plinovodima,<br />
LNG se pomoću opreme za uplinjavanje<br />
vraća iz ukapljenog u plinovito stanje.<br />
U tome se koriste razne tehnologije u<br />
kojima izvori topline mogu biti različiti,<br />
no svrha im je ista: uplinjavanje LNG-a i<br />
zagrijavanje prirodnog plina na jedan ili<br />
više stupnjeva Celzijevih te pripreme za<br />
daljnji transport plinovodima do krajnjih<br />
korisnika.<br />
Najviši standardi<br />
u zaštiti okoliša<br />
Sve što je u vezi s plinom pa tako i<br />
LNG-om nije posve bezopasno ni kada<br />
je posrijedi okoliš ni kada se radi o<br />
sigurnosti od eksplozije i požara. No<br />
stručnjaci uvjeravaju, a razvoj tehnologije<br />
to potvrđuje da LNG industrija bilježi<br />
odlične rezultate u primjeni sigurnosnih<br />
mjera što je čini jednom od najsigurnijih<br />
industrija uopće. Tako su danas svima<br />
24
Opskrba plinom<br />
koji to žele dostupni materijali i informacije<br />
o visokoj sigurnosti u cijelom<br />
LNG lancu: od nalazišta, postrojenja<br />
za ukapljivanje, prijevoza tankerima,<br />
postrojenja za prihvat i ponovno uplinjavanje<br />
do distribucije plinovodima do<br />
krajnjih korisnika. U realizaciji projekta<br />
i izgradnji terminala, konzorcij Adria<br />
LNG-a postupat će u skladu s hrvatskim<br />
zakonskim propisima, a jednako tako će<br />
primijeniti i relevantnu EU regulativu. To<br />
je kažu u konzorciju jamstvo primjene<br />
najviših sigurnosnih standarda i standarda<br />
zaštite okoliša kako u pripremi<br />
projekta tako i konstrukciji postrojenja<br />
i kasnijem radu LNG terminala. Što se<br />
tiče balastnih voda, LNG tankeri ih ne<br />
ispuštaju u prihvatnoj luci nego na otvorenom<br />
moru. Dokaz tome je što svjetsku<br />
LNG flotu danas broji 254 broda, a<br />
do 2010. mogla bi narasti na 350, a to<br />
se ne bi moglo dogoditi da LNG tankeri<br />
nisu pouzdani i sigurni prijevoznici s<br />
kraja na kraj svijeta.<br />
Zašto prirodni plin, a ne nafta i ugljen?<br />
Prema nafti i ugljenu prirodni plin prigodom<br />
izgaranja emitira znatno manje<br />
ugljičnog dioksida koji je glavni krivac<br />
za sve izraženije klimatske promjene na<br />
našem planetu. To su glavni razlozi zašto<br />
je prirodni plin ekološki sve poželjniji<br />
energent. Razmjerno mali sadržaj ugljika<br />
(CH 4)- koji se gorenjem pretvara<br />
u ugljični dioksid i tako postaje glavni<br />
onečišćivač zemljine atmosfere- zbog<br />
male količine i čistog izgaranja ima svojstva<br />
zbog kojih je postaje sve važnijim<br />
energentom. U usporedbi s drugim fosilnim<br />
gorivima, prije svega naftom i ugljenom,<br />
prirodni plin prigodom izgaranja<br />
ima manju emisiju ugljičnog dioksida<br />
Svjetskim<br />
oceanima plove 254<br />
LNG tankera, a u<br />
brodogradilištima ih<br />
je naručeno još 139<br />
Hrvatskoj vrijeme<br />
za odluku istječe<br />
Ako Hrvatska uskoro ne da neka<br />
jamstva za gradnju terminala, vjerojatno<br />
će izgubiti mogućnost dobave<br />
plina iz najbližih mediteranskih izvora<br />
prirodnog plina, budući da su<br />
već sada u svijetu iskazane veće<br />
potrebe od ponude.<br />
U pogonu je 20 terminala za ukapljivanje<br />
u 15 zemalja te 58 prihvatnih<br />
terminala za ponovno uplinjavanje<br />
s 288 spremnika za skladištenje.<br />
Od tog broja 16 je u Europi gdje se<br />
gradi još pet i planira još 29 takvih<br />
terminala. Stoga objašnjavaju u<br />
Adria LNG konzorciju mnoge zemlje<br />
planiraju izgradnju LNG terminala<br />
kako bi im se otvorio put na<br />
globalno tržište plina. Zato će se i<br />
europski uvoz LNG-a s današnjih<br />
37,5 milijuna tona godišnje u bliskoj<br />
budućnosti znatno povećati.<br />
Michael Mertl generalni direktor<br />
Adria LNG drži da će Hrvatska,<br />
ne uđe li na vrijeme u gradnju<br />
LNG terminala, vjerojatno izgubiti i<br />
mogućnost ugovaranja dobave plina<br />
i brodova za njegovo dovoženje<br />
budući da gradnja tankera za prijevoz<br />
LNG traje oko tri godine.<br />
Uvjeti nabave LNG-a, upozorili su<br />
stručnjaci regulirani su dugoročnim<br />
ugovorima, kako za isporuku plina<br />
tako i za tankere. Stoga je generalni<br />
direktor Adria LNG-a naglasio<br />
kako je sljedeći važan korak izrada<br />
studije utjecaja na okoliš te se nada<br />
da će stručna komisija Ministarstva<br />
zaštite okoliša, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva RH čim prije prihvatiti<br />
studiju, a prvoj dozvoli, lokacijskoj,<br />
za gradnju terminala nadaju se već<br />
u drugoj polovici 2009. godine.<br />
u atmosefru za istu količinu energije i<br />
to 30 posto manje u odnosu na naftne<br />
derivate, a 50 posto manje u odnosu na<br />
ugljen.<br />
Prirodni plin se u pravilu transportira<br />
plinovodima, a svaki plinovod duži od<br />
3000 km postaje neisplativ. Postupak<br />
ukapljivanja prirodnog plina omogućuje<br />
transport plina brodovima na velike<br />
udaljenosti s u pravilu nedostupnih<br />
nalazišta. Štoviše prijevoz brodovima je<br />
fleksibilniji od transporta plinovodima<br />
i omogućuje dobavu plina s različitih<br />
lokacija. Stoga se prirodni plin dubokim<br />
pothlađivanjem iz plinovitog dovodi u kapljevinu<br />
što nazivamo ukapljeni prirodni<br />
plin. LNG je kratica engleskog pojma<br />
„liquefield natural gas“ ili u prijevodu<br />
ukapljenog prirodnog plina (UPP). To je<br />
prirodni plin koji se u pogonima za ukapljivanje<br />
najprije pročišćava od primjesa<br />
i zatim procesom hlađenja na minus 162<br />
stupnja Celzijeva pretvara u kapljevinu<br />
bez boje i mirisa. Procesom hlađenja<br />
prirodnom plinu obujam se smanjuje<br />
25
U Europi 13<br />
terminala<br />
U Europi postoji<br />
13 prihvatnih LNG<br />
terminala od čega je<br />
dobar dio na Mediteranu.<br />
Nekoliko ih je<br />
u Španjolskoj, Italija<br />
ima jedan, no gradi i<br />
drugi, a planira ih još<br />
nekoliko. U konzorciju<br />
ističu da LNG ima<br />
znatno manji utjecaj<br />
na okoliš od nafte jer<br />
plinski tankeri za razliku<br />
od naftnih nemaju<br />
balastnih voda, a<br />
nema ni opasnosti od<br />
izlijevanja u more.<br />
Dr. sc. Stevo Kolundžić<br />
izlaže o projektu LNG<br />
oko 600 puta, tako da se specijalnim<br />
tankerima može prevoziti do prihvatnih<br />
LNG terminala na udaljenim odredištima.<br />
Nije otrovan ni kancerogen.<br />
Najveća nalazišta plina<br />
Najveća nalazišta prirodnog plina su<br />
u Rusiji, Norveškoj, Kataru, Ujedinjenim<br />
Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji,<br />
Maleziji, Jemenu, Nigeriji, Iraku… Novi terminali<br />
kada budu izgrađeni na nekim od<br />
ovih lokacija proizvodnju LNG-a povećat<br />
će za 92,9 milijuna tona. Što se planiranih<br />
terminala tiče interes pokazuju Indonezija,<br />
Australija, Rusija, Angola, Egipat, Alžir,<br />
Venezuela, Libija i neke latinoameričke<br />
zemlje, a ako ih sve od njih sagrade svjetska<br />
trgovina LNG-om narast će za dodatnih<br />
270,6 milijuna tona.<br />
Po svjetskim oceanima angažirano je<br />
254 LNG tankera, a u brodogradilištima<br />
ih je naručeno još 139. Glede europskog<br />
kontinenta LNG je potreban<br />
zbog stalnog opadanja proizvodnje<br />
plina na tom kontinentu pa su<br />
potrebne povećane količine da bi zadovoljile<br />
povećane potrebe za plinom.<br />
Glavni europski uvoz plina oslanja se<br />
na plinovod iz Rusije.<br />
Hrvatska također ima svoja nalazišta<br />
prirodnog plina. Domaća plinska polja<br />
nalaze se u području Save, Drave i<br />
Srijema te jadranskom podmorju.<br />
Hrvatska 60 posto svojih potreba za<br />
plinom podmiruje iz vlastitih izvora, a<br />
40 posto uvozi. Posljednjih nekoliko<br />
godina bilježi i sve veći rast potražnje<br />
za prirodnim plinom iz uvoza, a osobito<br />
za zimskih mjeseci u sezoni grijanja.<br />
Kako bi okončala incidentne<br />
situacije s plinom i isključivanje velikih<br />
potrošača plina sve do široke<br />
potrošnje, jedan od ključnih razloga<br />
koji je odlučio da se Hrvatska pridruži<br />
formiranju konzorcija Adria LNG- a,<br />
koji bi trebao graditi LNG terminal na<br />
Krku je i sigurnija opskrba plinom u<br />
zimskom razdoblju. Poduzeće Adria<br />
26
Opskrba plinom<br />
Dr. sc. Miljenko Šunić tijekom izlaganja i rasprave<br />
LNG d.o.o. osnovano je krajem 2007.<br />
a čine ga članovi društva, ugledne energetske<br />
kompanije: EON, Ruhrgas,<br />
OMV, Total, RWE i Geoplin, dok se za<br />
uspješnu realizaciju projekta iznimno<br />
važnim drži sudjelovanje hrvatskih<br />
poduzeća, INE, HEP-a i Plinacroa.<br />
Naime, glavnim razlogom za gradnju<br />
terminala na Jadranu u Adria LNG<br />
konzorciju smatraju činjenicu da Hrvatskoj,<br />
ali i okolnim zemljama treba<br />
sve više plina.<br />
Pokazatelji godišnje potrošnje govore<br />
da je Italija tržište s najvećom<br />
potražnjom za prirodnim plinom, a<br />
potencijalna tržišta za isporuku prirodnog<br />
plina iz hrvatskog LNG terminala<br />
su i tržišta srednje i jugoistočne<br />
Europe. Stručnjaci procjenjuju da<br />
će samo hrvatska godišnja potrošnja<br />
sa sadašnjih tri milijarde prostornih<br />
metara do 2015. narasti na 5,5 milijardi.<br />
Udjel hrvatskih tvrtki u projektu<br />
zaključen je na dosadašnjih 25 posto,<br />
a domaće tvrtke INA, HEP i Plinacro<br />
trebale bi osnovati zajedničko<br />
društvo koje bi u kompaniji Adria<br />
LNG, što će graditi terminal, odlučilo<br />
o pojedinačnim udjelima tih poduzeća<br />
u projektu. Nakon što je Vlada RH<br />
dala zeleno svjetlo za pripremu i gradnju<br />
LNG terminala prve količine tog<br />
plina na omišaljski terminal trebale bi<br />
početi stizati 2014. godine.<br />
U ovom trenutku najvažnijim se čini<br />
prekinuti dugotrajno odlučivanje o<br />
ovom važnom projektu koje ugrožava<br />
gradnju LNG terminala, bilo da je riječ o<br />
lokalnoj zajednici, „zelenima“ ili samoj<br />
Vladi. Dvogodišnje odugovlačenje<br />
odlučivanja o hrvatskim partnerima u<br />
konzorciju za izgradnju LNG terminala<br />
Nakon što je hrvatska<br />
Vlada dala zeleno svjetlo<br />
za pripremu i gradnju<br />
terminala, prva količina<br />
plina trebala bi stići<br />
na omišaljski terminal<br />
2014.<br />
važno je prekinuti ne samo zbog partnera<br />
u tom projektu nego i zato što Hrvatskoj<br />
trebaju dodatne količine plina<br />
budući da potrebe za tim energentom<br />
rastu kako u svijetu tako i kod nas. Upozorili<br />
su to domaći plinski stručnjaci<br />
na nedavnom stručnom skupu pod<br />
nazivom „Uloga LNG-a u sigurnosti<br />
opskrbe energijom Hrvatske i JI Europe“<br />
koji je okupio sve relevantne sudionike<br />
u tom poslu kao i sve domaće<br />
znanstvenike i stručnjake.<br />
LNG nekad i danas<br />
Proces pothlađivanja plina<br />
koji mu smanjuje volumen i stavlja<br />
ga u tekuće stanje otkriven je<br />
početkom 20. stoljeća pri proizvodnji<br />
helija. Prvo postrojenje za<br />
poravnanje tzv. peak proizvodnje<br />
sagrađeno je 1941. u Clevelandu,<br />
Ohio, gdje se 1944. dogodila prva<br />
nesreća na postrojenju, na koju se<br />
protivnici LNG-a na Jadranu često<br />
pozivaju.<br />
Prvi prekooceanski LNG brod<br />
zaplovio je 1959., a riječ je o<br />
brodu Methane Pioneer iz SAD-a<br />
koji je pokusno dopremio ukapljeni<br />
prirodni plin u Veliku Britaniju.<br />
Pet godina kasnije, 1964. Velika<br />
Britanija naručuje gradnju postrojenja<br />
u Alžiru te brzo organizira<br />
prvu komercijalnu dobavu LNG-a<br />
na Otok. Prvi LNG brodovi iz Japana<br />
zaputili su se prema Aljasci<br />
1969. Glede suvremene LNG trgovine<br />
zorno ju predočuje podatak<br />
da je 2005. iznosila 143,3 milijuna<br />
tona i čini 21 posto ukupne svjetske<br />
trgovine prirodnim plinom<br />
te se predviđa da će taj udjel do<br />
2020. dosegnuti jednu trećinu.<br />
27
Energetika i plin do 2030.<br />
Kakva nam<br />
energetska<br />
strategija treba?<br />
Sve predložene varijante Energetske strategije Hrvatske poznate su, a reakcije na njih<br />
tek su započele ili se očekuju, najprije u stručnim krugovima, potom u široj javnosti<br />
Piše: Ranka Baračević<br />
Fotografije: Ferdo Buva<br />
Donošenje prijedloga nove energetske<br />
strategije Hrvatske,<br />
za razdoblje do 2020. čije opće<br />
postavke su iznijeli predstavnici Vlade<br />
u javnosti ove jeseni, čini se neće proći<br />
bez podjela u stručnim krugovima i<br />
nadmetanja u javnosti u zagovaranju<br />
različitih energetskih izvora. Jedan takav<br />
prijedlog energetske strategije uputila je<br />
Hrvatska stručna udruga za plin nakon<br />
što je njezin predsjednik, dr. sc. Miljenko<br />
Šunić, iznio osvrt na predloženu.<br />
Buduća opskrba raspoloživim energentima<br />
mora biti sigurna i pouzdana<br />
kako bi Hrvatska postigla energetsku<br />
neovisnost, a to može korištenjem svih<br />
energenata odnosno tzv. energetskim<br />
miksom. Energetska strategija, kako ju<br />
uostalom predlaže i sama Vlada, zasnovana<br />
je na korištenju fosilnih energenata,<br />
obnovljivih izvora, alternativnih izvora,<br />
štednji energije te supstituciji pojedinih<br />
energenata. Pri tome prioritetnim energentima<br />
drži cjenovno konkurentne te<br />
ekološki prihvatljive energente.<br />
Energetska neovisnost zemlje postiže<br />
se korištenjem vlastitih resursa te energetskim<br />
miksom koji mora biti efikasan<br />
i prihvatljiv, a to zasigurno nije ako se<br />
predlaže samo nuklearno gorivo i ugljen,<br />
a ne i plin te barem djelomično ne<br />
uključuje proizvodnja vlastite energetske<br />
opreme.<br />
Energetika i plin do 2030. prema<br />
ocjeni Hrvatske stručne udruge za plin<br />
trebala bi se zasnivati na energetskom<br />
miksu sastavljenom od hidropotencijala,<br />
obnovljivih (klasičnih) izvora, alternativnih<br />
izvora i plina (prirodnog plina,<br />
UNP-a i bioplina). Hrvatska u razdoblju<br />
do 2030. treba veliku proizvodnju<br />
električne energije od postojećih<br />
4000 MW na 7500 MW što znači da će<br />
morati graditi velika energetska postrojenja<br />
i to po svoj prilici na ugljen i nuklearno<br />
gorivo kao najjeftinija premda u<br />
budućnosti to ne moraju biti.<br />
Najizgledniji nuklearna<br />
energija i ugljen<br />
Uz nuklearno gorivo i ugljen Hrvatska<br />
bi prema Vladinu prijedlogu<br />
energetske strategije buduću proizvodnju<br />
električne energije mogla i izvoziti.<br />
Pritom je zanimljivo da se plin<br />
kao energent u toj strategiji- osim za<br />
proizvodnju struje i u drugim oblicima<br />
potrošnje- izuzima, a potrebe za plinom<br />
minimiziraju što nikada dosad ni jedna<br />
energetska strategija nije činila, a u Hrvatskoj<br />
se to čini! Tako se predviđena<br />
potrošnja prirodnog plina u razdoblju<br />
do 2020. smanjuje s predloženih 5,5 na<br />
4,3 milijarde prostornih metara plina, a<br />
2030. sa 7,7 na čak 5,13 milijardi. Time<br />
se prijedlog struke u korištenju prirodnog<br />
plina ne uzima u obzir iako je nacionalnim<br />
programom plinski sustav<br />
koji je pred završetkom dimenzioniran<br />
na 6,5 milijardi prostornih metara te zajedno<br />
s milijardom prostornih metara iz<br />
UNP-a nakon rekonstrukcije rafinerija<br />
28
Opskrba energijom<br />
čini 7,5 milijardi raspoloživa plina za<br />
potrošnju u Hravtskoj.<br />
No, zbog ocjene da proizvedena<br />
energija u Hrvatskoj iz plina ne bi mogla<br />
biti konkurentna najveća ulaganja<br />
u energetici za razdoblje do 2020.<br />
predviđaju se kako sada stvari stoje,<br />
po svoj prilici u buduću nuklearnu elektranu.<br />
Naime do 2030. u Zagrebu će<br />
se obustaviti šest agregata za koje su<br />
predviđeni izlasci iz postojećih postrojenja<br />
i pogona pa je pitanje što se<br />
planira u budućnosti na ovim prostorima<br />
te otkud Zagrebu potrebna toplinska<br />
i električna energija? Iz Vladina prijedloga<br />
energetske strategije proizlazi<br />
da bi umjesto izašlih postrojenja trebalo<br />
sagraditi jednu TE na ugljen od 600<br />
MW u 2015. te jednu NE od 1000 MW<br />
u 2020. Pri tome je izostavljena gradnja<br />
jedne plinske TE u Dalmaciji od 400<br />
MW koja bi trebala povećati efikasnost<br />
plinovoda prema Dalmaciji, a jedina TE<br />
na tekuće gorivo u Rijeci obustavit će<br />
se 2020. Hoće li to gorivo biti zamijenjeno<br />
LNG iz planiranog terminala tek će<br />
se vidjeti.<br />
Iz usporedne analize mogućih razvojnih<br />
scenarija do 2020. gdje plina<br />
gotovo da i nema, zaključak je da su<br />
najveće investicije na strani gradnje<br />
nuklearke.<br />
Energetika i plin do 2030. prema ocijeni<br />
Hrvatske stručne udruge za plin u<br />
prirodnom plinu vide glavnu konkurentnost<br />
našeg elektroenergetskog sustava.<br />
Naime, tehničke i ekonomske značajke<br />
termoelektrana određivat će njihovo<br />
angažiranje na regionalnom i hrvatskom<br />
tržištu pa će potrošnja prirodnog<br />
plina ovisiti o konkurentnosti termoelektrana<br />
na prirodni plin prema drugim<br />
TE na jedinstvenom regionalnom i europskom<br />
tržištu. Italija je primjerice<br />
već u tome našla svoj interes dok se<br />
Hrvatska oslanja u svojoj strategiji na<br />
ugljen. Premda nema domaćih zaliha<br />
ugljena koje bi se mogle komercijalno<br />
rabiti Energetskom strategijom, računa<br />
se na uvoz jer Hrvatska ima more pa su<br />
joj dostupni „svi rudnici svijeta“, no bez<br />
nafte i plina kao izvora.<br />
Vlada svoj prijedlog u kojem plina<br />
gotovo da i nema obrazlaže činjenicom<br />
da je opskrba plinom nepouzdana te da<br />
plina niti iz jednog izvora nema dovoljno.<br />
Nedovoljnu sigurnost opskrbe zbog<br />
nemogućnosti uvoza prirodnog plina<br />
Nuklearka je samo jedna od triju mogućnosti<br />
Hrvatska trenutačno uvozi više od polovice potrebnih energenata i to nafte,<br />
plina i ugljena te 30 posto struje iz NE Krško. Zaliha ugljena ima za još 150<br />
godina eksploatacije, jeftin je i daje jeftinu proizvodnju struje. Ima i plina kojeg<br />
međutim sve više uvozi, a taj uvoz nadziru veliki igrači poput Rusije koja posjeduje<br />
više od 40 posto zaliha ovog goriva, a može zbog političkih pritisaka u<br />
bilo koje doba „svoju slavinu i zatvoriti“.<br />
Uvrštavanjem nuklearke u novu Eneregtsku strategiju, stručnjaci drže da<br />
znači samo jedno da se konačno mora ukloniti tabu s njezine gradnje. Hrvatska<br />
će nuklearku morati graditi prije ili kasnije, ali je samo jedna od triju opcija o<br />
kojoj će se progovoriti kada za to dođe vrijeme. Dok se sada uglavnom svi slažu<br />
da se Hrvatska treba uključiti u velike međunarodne naftovode i plinovode i<br />
sagraditi LNG terminal, puno jače polemike se vode o tome kakve elektrane<br />
trebamo. Odgovor na to pitanje očekuje se od struke i javnosti, a krajnju odluku,<br />
nadajmo se uvažavajući argumente i struku, donijet će politika.<br />
29
prema mišljenu domaćih stručnjaka<br />
opovrgava plinska infrastruktura koja je<br />
u Hrvatskoj izgrađena posljednjih godina.<br />
Osim toga prirodni plin je moguće<br />
supstituirati dovoljnim količinama<br />
loživa ulja ili zamjenskim gorivom za<br />
potrebe elektroenergetskog sustava<br />
kojeg će osigurati dovršetak modernizacije<br />
rafinerija. Međutim u strategiji<br />
nema nijednog prijedloga za TE na<br />
tekuća goriva. Kao argument za nisku<br />
zastupljenost plina u Vladinu prijedlogu<br />
energetske strategije navodi se<br />
niski stupanj učinkovitosti korištenja u<br />
širokoj potrošnji. Kako je europska direktiva<br />
definirala skupine uređaja koji<br />
su prihvatljivi, plinski stručnjaci drže da<br />
nema bojazni da se takvi ne bi koristili<br />
i u Hrvatskoj prema europskim i propisanim<br />
standardima.<br />
HEP-ovi interesi (ni)su<br />
u prvom planu<br />
Budući da Energetska strategija<br />
proizvodnju električne energije drži<br />
pokretačem rasta BDP do 2020. interesi<br />
jedne državne tvrtke čine se zasad<br />
jedinim nacionalnim interesom. No elektroenergetski<br />
sustav je za električnu<br />
energiju i nikako ne smije preuzeti<br />
funkciju plinskog i toplinskog sustava i<br />
distribuirane proizvodnje energije, upozoravaju<br />
domaći stručnjaci. Moratorij<br />
na bilo koji energent treba ukinuti, ali<br />
treba prevladati struka, znanost i moral<br />
nad grupnim i pojedinačnim interesima.<br />
Mjesta za korištenje ugljena i nuklearnog<br />
goriva bit će kada to bude ekonomski<br />
i ekološki opravdano, a ne kada se to<br />
forsira mimo stručnih kriterija i na račun<br />
razvoja obnovljivih izvora. Hidropotencijal,<br />
obnovljivi i alternativni izvori energije<br />
Treba nam<br />
dugoročno planiranje<br />
U HEP-u nuklearnu opciju u Energetskoj<br />
strategiji opravdavaju<br />
činjenicom da već sada treba krenuti<br />
u pripremu njezine gradnje koja<br />
traje pet godina, uz samu gradnju<br />
koja traje još 10 godina, što znači<br />
da bi nuklearni pogoni bili spremni<br />
za kritično razdoblje od 2020. kada<br />
će potrošnja struje u Hrvatskoj porasti<br />
sa sadašnjih 17 na 26 teravatsati<br />
godišnje.<br />
Akademik Božo Udovičić<br />
mišljenja je da se u gradnju novih<br />
kapaciteta ne ide bez dugoročnih<br />
ugovora za nabavu energenata jer<br />
je neodgovorno izgraditi elektranu<br />
i to još na kredit, a onda čekati gorivo.<br />
Igor Dekanić, profesor na RGN<br />
fakultetu u Zagrebu i jedan od autora<br />
energetske strategije drži da<br />
su ugljen i plin za nas ipak najbolja<br />
opcija. Hrvatska ne raspolaže<br />
sirovinama uranova oksida, nema<br />
ni tehnologiju proizvodnje nuklearnog<br />
goriva, ni znanje gradnje<br />
nuklearnih elektrana, a ni kapitala.<br />
Sve za izgradnju nuklearke morali<br />
bismo kupiti i zadužiti se, a i nuklearno<br />
gorivo kupovati. Stoga, isto<br />
tako možemo uvoziti plin koji je jeftiniji,<br />
čišći i fleksibilniji.<br />
uz dostupni plin i raspoloživi plinski<br />
sustav do 2030. dovoljni su i za razvoj<br />
gospodarstva, tehnologije i proizvodnju<br />
energetske opreme. Električna energija<br />
može se štedjeti i supstituirati tako da<br />
nastojanje na njezinu optimiziranju nije<br />
nužno. Plinofikacija smanjuje potrebu<br />
gradnje elektroenergetskih objekata,<br />
a primjerice, predviđenih 650000 novih<br />
potrošača plina supstituira potrebu<br />
električne energije od 650 do 1300<br />
odnosno 2000 MW. Nove tehnologije<br />
korištenja plina poput kondenzacijske<br />
tehnike, plinskih toplinskih crpki,<br />
mikrokogeneracije te obnovljivih izvora<br />
supstituiraju električnu energiju za<br />
hlađenje i ostale potrebe. Veći dio obnovljivih<br />
izvora energije pokriva vršnu<br />
potrošnju i plina i električne i toplinske<br />
energije, a kada bi se to činilo nuklearnim<br />
pogonom on se ne može realizi-<br />
30
Opskrba energijom<br />
rati za 10 godina što se inače predviđa<br />
predloženom strategijom već najmanje<br />
za 15 godina.<br />
Ono što najviše zamjeraju domaći<br />
energetičari kada je u pitanju odnos<br />
prema plinu u Energetskoj strategiji<br />
Hrvatske do 2020. je da u mnogo čemu<br />
ne prati aktualna svjetska i europska<br />
iskustva. Naša energetska strategija<br />
nije uvrstila u potrebnom opsegu obnovljive<br />
izvore, a ostao je neiskorišten<br />
skoro novi plinski sustav. Nuklearni<br />
pogon koji se nasuprot tome zagovara<br />
niske je energetske iskoristivosti<br />
samo 34 posto, zahtijeva velika ulaganja<br />
(pet do 6,5 posto milijardi dolara,<br />
ne nameće domaću proizvodnju energetske<br />
opreme, a cijene goriva mogu i<br />
porasti. Korištenje ugljena također je<br />
niske energetske iskoristivosti 38 posto<br />
i predstavlja staru tehnologiju, što znači<br />
da će njihovom uporabom, ugljena i nuklearnog<br />
goriva Hrvatskoj ostati samo<br />
problematičan otpad i onečišćenje.<br />
Uz skupu i neučinkovitu tehnologiju<br />
u proizvodnji struje koja se već sada<br />
može uvoziti iz Italije što je racionalnije<br />
od njezine proizvodnje planirane u novoj<br />
Energetskoj strategiji RH veće koristi od<br />
tako proizvedene energije nema dakle,<br />
niti u odnosu na potrebna ulaganja.<br />
Hrvatska bi prema mišljenju dr.sc.<br />
Miljenka Šunića, autora izlaganja pod nazivom<br />
Energetika i plin do 2030., trebala<br />
graditi dvije elektrane na plin i jednu na<br />
ugljen umjesto obrnuto, kako to predlaže<br />
hrvatska Vlada. Ugljenarke su nužne drži<br />
ovaj pobornik korištenja plina kako ne<br />
bismo ovisili samo o jednom gorivu, no<br />
plin je daleko bolja opcija od ugljena jer<br />
je čistiji i efikasniji i jer ga Hrvatska ima<br />
i sama, a gradit će se i LNG zahvaljujući<br />
kojem ćemo umjesto da ga nabavljamo<br />
samo iz jednog smjera i o njemu ovisimo,<br />
plin moći kupovati bilo gdje u svijetu<br />
u količinama koje nam trebaju. Izvan<br />
pameti je, ocjenjuje dr.sc. Šunić, svoj<br />
plin izvoziti, što se sada čini, a kupovati<br />
ugljen ili nuklearno gorivo. Premda je<br />
ugljen trenutačno najjeftinije gorivo, čim<br />
sagradimo elektranu na to gorivo on će<br />
poskupjeti. HEP-u jeftin ugljen odgovara<br />
kako bi imao veću dobit, a država ga<br />
podržava jer je HEP-ov vlasnik.<br />
Iako javna rasprava o Energetskoj<br />
strategiji još nije službeno počela sve<br />
predložene varijante su poznate, a reakcije<br />
na njih su započele ili se tek očekuju<br />
najprije u stručnim krugovima gdje su i<br />
najprimjerenije, a potom i u široj javnosti.<br />
Cilj im je upoznati najbolje varijante te hrvatske<br />
potrošače opskrbiti pouzdanom,<br />
čistom i jeftinom energijom.<br />
31
Plinska polja u jadranskom podmorju<br />
Energijo, imaš<br />
žensko ime<br />
Ivana, Ika, Ksenija, Annamaria, Ida, Koraljka, Marica, Irma, Katarina, Ana, Vesna, Irina,<br />
Izabela – sve su to plinska polja u Jadranu o kojima dobrim dijelom ovisi energetska<br />
budućnost Hrvatske<br />
Piše: Branka Belamarić<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić<br />
Pored Panonskog bazena i Dinarida,<br />
podmorje Jadrana je jedan od<br />
triju glavnih istraživačkih prostora<br />
u Republici Hrvatskoj, a „proteže“ se<br />
na 54000 km2, podijeljena na tri zone<br />
- sjeverni, srednji i južni Jadran. Prve<br />
istraživačke aktivnosti na području<br />
Jadrana datiraju iz daleke 1968., kada<br />
se krenulo sa seizmičkim snimanjima, da<br />
bi, nakon kupnje istraživačke platforme<br />
Panon 1977., započeli i intenzivniji radovi<br />
istraživačkog bušenja. Osim u razdoblju<br />
od 1982. do 1989., kada joj se u tom<br />
poslu pridružuju i strane kompanije, INA<br />
je istraživačke aktivnosti tijekom 1970-ih<br />
i 1980-ih uglavnom obavljala samostalno.<br />
Iako se očekivao pronalazak nafte,<br />
otkrivena su - plinska polja. Prvo među<br />
njima, bilo je i ono najveće, polje Ivana, a<br />
do otkrića je došlo 1973., istraživačkom<br />
bušotinom Jadran-6. Nakon Ivane,<br />
otkriveno je još 11 jadranskih plinskih<br />
polja, i to redom: 1978. Ika, od 1980. do<br />
1993. polja Ida, Annamaria, Ksenija, Koraljka<br />
i Irma, te u ovom desetljeću Marica<br />
(2000.), Katarina (2002.), Ana (2006.), Vesna<br />
(2006.), Irina (2006.) i Izabela (2006.).<br />
Od prvog otkrića u podmorju Jadrana<br />
do početka razrade tog prostora prošlo<br />
Kontrolna soba na<br />
platformi Ivana A<br />
je više od 20 godina. Razloga za tako<br />
dugo „čekanje“ bilo je više. Pored onih<br />
na „mikrorazini“, kao što su geološki<br />
uvjeti zalijeganja ležišta te zahtjevna tehnologija<br />
izgradnje proizvodnih bušotina<br />
i skupljačkog i transportnog sustava,<br />
postojao je i niz drugih ograničenjanepostojanje<br />
velikih potrošača na hrvatskoj<br />
strani, niska cijena prirodnog plina,<br />
a kasnije i ratne okolnosti. Pored toga,<br />
početkom 1980-ih, otkrivena su plinom<br />
bogata podravska polja Molve, Kalinovac<br />
i Stari Gradac, čija je proizvodnja mogla<br />
zadovoljiti potrebe tadašnjeg tržišta.<br />
Izmijenjene okolnosti - s jedne strane<br />
neizbježni pad proizvodnje plina s<br />
domaćih polja u kopnenom dijelu zemlje,<br />
izostanak značajnijih otkrića novih<br />
rezervi i ograničene mogućnosti uvoza<br />
ruskog plina te, s druge strane, stalni<br />
32
Potraga za plinom<br />
rast potražnje za plinom kao industrijskom<br />
sirovinom i energentom - sredinom<br />
1990-ih znatno pridonose odluci<br />
da se aktiviraju više od 20 godina stari<br />
potencijali u podmorju Jadrana.<br />
Partnerstvo s ENI-jem<br />
U veljači 1996. INA od Vlade Republike<br />
Hrvatske dobiva koncesiju za eksploataciju<br />
plina u sjevernom Jadranu.<br />
Temeljem Odluke o dobivanju koncesije<br />
i Ugovora o koncesiji, kao jedini nositelj<br />
prava i obveza, INA je bila „ovlaštena“<br />
samostalno donijeti odluku o eventualnom<br />
uključivanju druge kompanije ili<br />
kompanija u taj projekt. Slijedom toga,<br />
INA uključuje talijansku nacionalnu naftnu<br />
kompaniju ENI (tada Agip), sklopivši<br />
s njom u veljači 1996. „Ugovor o podjeli<br />
proizvodnje“, koji definira prava i<br />
obveze obiju strana, a ENI „pretvara“<br />
u tehničkog koordinatora i sufinancijera<br />
projekta. Ugovor je predvidio da<br />
se ENI-ju uložena sredstva te naknade<br />
za trošak kapitala i tehničku dokumentacije<br />
isplate u plinu, odnosno da će za<br />
povrat udjela imati pravo na maksimalno<br />
38 posto od ostvarene proizvodnje te<br />
12 posto za troškove kapitala i profita.<br />
Drugim riječima, dok traje povrat kapitalnih<br />
ulaganja, ENI-ju pripada najviše 50<br />
posto proizvodnje. Kad taj period prođe,<br />
INA je 1970-ih i<br />
1980-ih istraživala<br />
uglavnom<br />
samostalno,<br />
očekujući<br />
pronalazak nafte,<br />
a otkrivena su -<br />
plinska polja<br />
Ugovor je predvidio da se taj udjel u<br />
proizvodnji postupno smanjuje, što bi u<br />
konačnici, na razini cjelokupnog trajanja<br />
eksploatacije jadranskog plina, značilo<br />
njegovu podjelu u omjeru od oko 70:30<br />
u korist hrvatske strane.<br />
Iste 1996., kada je potpisan Ugovor<br />
o podjeli proizvodnje, dvije kompanije<br />
radi njegove realizacije osnivaju<br />
zajedničku operativnu kompaniju INAgip,<br />
zaduženu za vođenje aktivnosti<br />
istraživanja, razrade i proizvodnje na<br />
istraživačkom bloku Sjeverni Jadran.<br />
Sljedeće godine „pridružuje“ se još jedno<br />
ugovorno područje, odnosno sklapa<br />
Ugovor o istraživanju i podjeli proizvodnje<br />
za istraživački blok Aiza Laura,<br />
koji se u smjeru jugoistoka nastavlja na<br />
istraživački blok sjeverni Jadran.<br />
Partnerstvo s ENI-jem za Inu nije<br />
predstavljao samo značajno smanjenje<br />
financijskih rizika, već i otvorilo<br />
značajne mogućnosti razmjene znanja<br />
i tehnologije, posebice imajući u vidu<br />
dugogodišnje ENI-jevo iskustvo s offshore<br />
proizvodnjom.<br />
Da bi se smanjili rizici, prvenstveno<br />
oni financijski, provođenje projekta<br />
podijeljeno je u nekoliko faza. Prva<br />
faza započela je 1996., razradnim radovima<br />
na polju Ivana. U listopadu 1999.<br />
središnji dio polja je pušten u proizvodnju<br />
preko platforme Ivana A s pet proizvodnih<br />
bušotina. U sljedeće dvije godine<br />
sagrađene su još i satelitske platforme<br />
Ivana B, D i E, odnosno privedeno<br />
proizvodnji još 7 bušotina. Također je<br />
sagrađen transportni plinovod od Ivane<br />
A do platforme Garibaldi K, na talijanskoj<br />
strani Jadrana. To je omogućilo otpremu<br />
Inina dijela proizvedenog plina do Hrvatske,<br />
„obilaznicom“ preko Italije i Slovenije,<br />
što je za prve tri godine projekta i bilo<br />
predviđeno ugovorom Ine i ENI-ja.<br />
U drugoj fazi izgrađena je procesna<br />
platforma Ivana-K na polju Ivana, spojena<br />
s platformom Ivana A, te privedena<br />
proizvodnji četiri nova polja - Ika i Ida na<br />
ugovornom području Sjeverni Jadran, te<br />
Marica i Katarina na bloku Aiza-Laura.<br />
Najznačajniji trenutak ove faze projekta<br />
nastupio je u studenomu 2006., kada je<br />
otvoren 45 kilometara dug podmorski<br />
33
Pristanište Ivana-A<br />
plinovod od Ivane K do Pule te Plinacroov<br />
magistralni plinovod Pula-Karlovac,<br />
dužine 191 kilometar. Time je realiziran<br />
projekt Mala GEA, odnosno sjevernojadranska<br />
proizvodna polja spojena<br />
izravno na hrvatski plinski sustav. Te<br />
godine, 2006., stigao je vrlo čvrst dokaz<br />
vrijednosti projekta - po prvi put u pet i<br />
pol desetljeća Inina Segmenta djelatnosti<br />
istraživanje i proizvodnja nafte i plina,<br />
količine plina proizvedene na jadranskim<br />
plinskim poljima bile su bile su veće od<br />
onih dobivenih na plinskim poljima u<br />
Panonu.<br />
Uslijedila je i treća faza projekta, koja<br />
se upravo privodi završetku.<br />
Osnivanje kompanije Edina<br />
Rezultati koje je INAgip polučio na<br />
ugovornim područjima Sjeverni Jadran i<br />
Aiza Laura dali su poticaj širenju opsega<br />
radova u sjevernom Jadranu. U prosincu<br />
2001. INA je od hrvatske Vlade dobila<br />
koncesiju za još dva istraživačka bloka -<br />
Izabela i Iris/Iva, te se, u skladu sa svojom<br />
poslovno-razvojnom strategijom podjele<br />
rizika, opet odlučila na uključivanje<br />
stranih partnera u istraživačke radove.<br />
Ovog puta u projekt uključuje talijansku<br />
tvrtku Edison International S.p.A, s<br />
kojom 22. travnja 2002. potpisuje Ugovor<br />
o podjeli proizvodnje za ugovorna<br />
Nakon Ivane iz 1973.,<br />
u sjevernom je<br />
Jadranu do 2006.<br />
otkriveno još 11<br />
plinskih polja<br />
Proizvodnja jadranskog<br />
plina od 2006.<br />
količinom premašuje<br />
plin dobiven iz<br />
kopnenih izvora<br />
područja Izabela i Iris/Iva. Ugovorom je<br />
predviđeno da Edison financira izvođenje<br />
istraživačkih radova na oba bloka, dok je<br />
Ini ostavljena mogućnost da uzme udjel<br />
i sudjeluje u ulaganjima ukoliko projekt<br />
uđe u razradnu fazu. U prosincu 2005.<br />
Ugovor dobiva i svoj aneks, kojim se<br />
ugovorno područje proširuje i na blok<br />
Ivona, smješten sjeverno od bloka Izabela.<br />
Radi izvođenja istraživačkih i razradnih<br />
radova na spomenutim ugovorenim<br />
područjima, dvije tvrtke su u studenomu<br />
2002. osnovale zajedničku operativnu<br />
kompaniju Edina d.o.o.<br />
Nedugo po potpisivanju Ugovora,<br />
započeli su istraživački radovi. Za blokove<br />
Iris i Iva bio je predviđen istraživački<br />
period od pet godina, podijeljen u tri faze.<br />
Već tijekom prve faze, godine 2004., nakon<br />
ponovne obrade i interpretacije podataka<br />
ranije snimljene 2D seizmike te<br />
obrade i interpretacije podataka novo<br />
snimljenih 2D seizmičkih podataka,<br />
donesena je odluka o odustajanju od<br />
daljnjih radova, odnosno blokovi su ocijenjeni<br />
neperspektivnima.<br />
Mnogo više uspjeha donijeli su<br />
istraživački radovi na bloku Izabela. Tijekom<br />
2002. i 2003. izvršena je reinterpretacija<br />
ranije snimljenih 2D seizmičkih<br />
profila i 2D seizmike snimljene tijekom<br />
34
Potraga za plinom<br />
2003., te je locirana prva istraživačka<br />
bušotina Izabela-1. Njezino bušenje<br />
u srpnju 2004. daje dobre rezultate,<br />
odnosno dovodi do otkrića plinskog<br />
polja Izabela, smještenog blizu crte<br />
razgraničenja s Italijom, oko 57 kilometara<br />
sjeverozapadno od Pule i oko 21<br />
kilometar od INAgipova plinskog polja<br />
Ivana. Nakon izrade bušotine Izabela-1<br />
uslijedilo je i snimanje 310 četvornih kilometara<br />
3D seizmike, obavljeno krajem<br />
2004. i početkom 2005. godine. Kada<br />
su dobiveni podaci obrađeni, krajem<br />
2005. prišlo se izradi druge istraživačke<br />
bušotine na ovom bloku, Izabele-2, kojom<br />
je u četiri ležišta potvrđeno zasićenje<br />
ugljikovodicima.<br />
Nakon ove potvrde, Edison u rujnu<br />
2006. objavljuje komercijalno otkriće<br />
plina na polju Izabela, koji Inina Uprava<br />
prihvaća te, nakon odobravanja investicijske<br />
studije, u prosincu 2006. obavještava<br />
Edison o svojoj namjeri da preuzme 30<br />
posto udjela na bloku Izabela, odnosno<br />
od 1. siječnja 2007. sudjeluje s 30 posto<br />
u kapitalnim ulaganjima.<br />
Kad je riječ o aktualnim aktivnostima<br />
Edine, one se kreću u tri smjera. Prvi od<br />
njih vezan je uz razmatranje mogućnosti<br />
privođenja proizvodnji plitkog ležišta Irena.<br />
Ovo ležište otkriveno je na bloku Izabela,<br />
bušotinom Irena-1 u veljači 2006.,<br />
a procijenjeno je da sadrži komercijalne<br />
zalihe plina.<br />
Drugi važan „predmet interesa“ jest<br />
blok Ivona, na kojem još traje prva<br />
istraživačka faza. Ovih dana očekuje se<br />
odluka Edisona o ulasku u sljedeću fazu<br />
ili , kao u slučaju blokova Iris/Iva, o odustajanju<br />
od daljnjih radova.<br />
Razrada polja Izabela<br />
Treće, ujedno i najvažnije područje<br />
djelovanja na koje je usmjerena glavnina<br />
Edininih aktivnosti, vezana je uz<br />
aktivnosti na razradi plinskog polja<br />
Izabela, čije je privođenje proizvodnji<br />
predviđeno za početak 2010. Tijekom<br />
2009. na polju će biti izgrađene i instalirane<br />
dvije proizvodne platforme,<br />
Izabela jug i Izabela sjever, te izrađeno<br />
i opremljeno šest razradnih bušotina,<br />
po tri na svakoj platformi. Platforme će<br />
biti projektirane, izgrađene i opremljene<br />
tako da omoguće prihvat, proizvodnju i<br />
otpremu prirodnog plina, obradu i zbrinjavanje<br />
otpadnih voda te proizvodnju<br />
električne energije za procesne i ostale<br />
potrebe. Neće imati posadu, odvijanje<br />
procesa bit će automatizirano, preko<br />
nadzorno-upravljačkog sustava na obali.<br />
Prema terminskom planu, predviđeno<br />
je da Izabela jug s radom započne u<br />
siječnju, a Izabela sjever u ožujku 2010.<br />
godine.<br />
Kako je predviđeno da se sav proizvedeni<br />
plin s eksploatacijskog polja Izabela<br />
otprema prema obali preko platforme<br />
Ivana K, smještene na INAgipovu<br />
plinskom polju Ivana, dotada će, među<br />
ostalim, biti nužno izgraditi i dva podmorska<br />
plinovoda. Prvi od njih, dužine<br />
2,7 km, povezivat će međusobno platforme<br />
Izabela sjever i Izabela jug, dok<br />
će drugi, dug 26,3 km, spajati platformu<br />
Izabela jug, na kojoj će se skupljati<br />
35
sav plin proizveden na plinskom polju<br />
Izabela, s platformom Ivana K.<br />
Pitanje koje se logično nameće kao<br />
sljedeće jest ono o količinama koje će<br />
„putovati“ spomenutim plinovodom<br />
od platforme Izabela jug do platforme<br />
Ivana K. Procjene iz Plana razrade polja<br />
Izabela, načinjene na temelju rezultata<br />
ležišnih studija, govore kako će početna<br />
dnevna proizvodnja na polju Izabela iznositi<br />
oko 1,1 milijun prostornih metara<br />
plina. Očekuje se da će tijekom prvih 3-4<br />
godine svoga rada plinsko polje Izabela<br />
godišnje proizvoditi oko 340 milijuna kubika<br />
plina.<br />
Uzimajući u obzir aktivnosti obje operativne<br />
kompanije koje trenutačno<br />
djeluju na području sjevernog Jadrana,<br />
možemo s radošću iščekivati 2010. godinu.<br />
Značajnim novim količinama plina s<br />
INAgipova ugovorenog područja Sjeverni<br />
Jadran u toj će se godini pridružiti<br />
i prvi Edinini kubici. Čini se da već sada<br />
možemo reći kako će „jadranski“ plin<br />
još dugo biti važan čimbenik energetske<br />
stabilnosti, jamčeći da Hrvatska i nadalje<br />
dobar dio svojih potreba za tim energentom<br />
podmiruje iz vlastitih izvora.<br />
Inin udjel u zajedničkoj proizvodnji plina sve veći<br />
Još uvijek aktualna treća faza zajedničkog projekta INAgipa započela je krajem<br />
prosinca 2006. i obuhvaća razradu polja Ana, Vesna, Irina i Annamarija.<br />
Prva tri polja u proizvodnju će biti puštena do kraja ove zime - Ana tijekom<br />
studenog, Vesna početkom siječnja, a Irina u veljači iduće godine. Kad je riječ<br />
o polju Annamaria, ono je specifično po tome što se proteže i s hrvatske i s<br />
talijanske strane granice, za razliku od drugih polja „iz domene“ INAgipa. Plan i<br />
program njegove razrade, sklopljen između Ine i ENI-ja, predviđa da 51,5 posto<br />
proizvodnje na polju Annamaria pripadne INAgipu, a 48,5 posto ENI-ju. Krajem<br />
godine započet će bušenje prve, od ukupno šest planiranih bušotina na<br />
hrvatskoj strani, te bi se plinsko polje Annamaria u listopadu 2009. trebalo naći<br />
u proizvodnji. Time će INAgip zaključiti treću fazu projekta te proslaviti 10.<br />
godišnjicu proizvodnje plina iz podmorja Jadrana.<br />
Kad zaživi proizvodnja na sva četiri spomenuta polja, proizvodni saldo INAgipovih<br />
sjevernojadranskih plinskih polja bit će u 2010. bogatiji za novih 500 milijuna<br />
prostornih metara. Ta činjenica za Inu je dvostruko dobra. S jedne strane,<br />
pojačat će se već dobri rezultati, budući da „jadranski“ plin od 2006. količinama<br />
premašuje onaj „kopneni“. S druge strane, porast će Inin udjel u ukupno proizvedenim<br />
količinama, pa prognoze za 2009. govore kako bi se on trebao kretati<br />
na razini od 65-70 posto, ovisno o kretanju ugovorne cijene plina.<br />
Iako će početak proizvodnje na polju Annamaria označiti kraj treće faze projekta,<br />
to neće značiti i kraj aktivnosti spomenute operativne kompanije. Postoji<br />
nekoliko istraživačkih prospekata koji mogu rezultirati novim zalihama plina,<br />
no odluka o „ulasku u posao“ s nekim od njih, ovisitiće o dogovoru partnera,<br />
Ine i ENI-ja.<br />
36
Tehnološka modernizacija<br />
Mijenja se lice sisačke Rafinerije<br />
Odmiče izgradnja<br />
novih postrojenja<br />
Uz postrojenje Claus, koje je kontinuirano radi lani od rujna, ove godine bit<br />
će završeno postrojenje HDS FCC benzina, čije se puštanje u rad očekuje<br />
nakon remonta pogona<br />
Tekst: Željka Štajduhar<br />
Fotografije: Miljenko Marohnić<br />
i Tomislav Lazarić<br />
Cilj modernizacije Ininih rafinerija<br />
je osigurati dugoročno održiv<br />
rast i razvoj rafinerijskih kapaciteta,<br />
proizvoditi goriva euro V kvalitete<br />
koja će Ini omogućiti jačanje pozicije na<br />
postojećim i novim tržištima. Također<br />
povećanim kapacitetom prerade podići<br />
razinu iskoristivosti, učinkovitosti i profitabilnosti<br />
rafinerijske prerade te zadovoljiti<br />
europske standarde zaštite okoliša.<br />
U Rafineriji nafte Sisak modernizacija<br />
ide planiranim tijekom. Prva faza modernizacije<br />
je definirana i ugovorena. Uz<br />
Claus postrojenje koje je u kontinuiranom<br />
radu od rujna 2007., ove godine<br />
se završava HDS FCC benzina, a<br />
puštanje u rad je planirano nakon velikog<br />
remonta rafinerije. Početkom 2008. otvoreno<br />
je gradilište Izomerizacije čije se<br />
puštanje u rad planira 2010. godine. Što<br />
se tiče druge faze modernizacije sisačke<br />
rafinerije odnosno hidrokrekinga, HDS<br />
plinskih ulja i Kokinga, projekti su u fazi<br />
izrade projektne dokumentacije i njihova<br />
se realizacija očekuje sukladno planovima,<br />
do kraja 2011. godine.<br />
U sklopu prve faze modernizacije<br />
Rafinerije nafte Sisak, na području KP-<br />
6 u visokoj fazi gotovosti je još jedno<br />
postrojenje HDS FCC benzina čijim će<br />
završetkom uz Izomerizaciju, sisačka<br />
Rafinerija proizvoditi benzin euro V kvalitete<br />
( ispod 10 ppm sumpora ) tj. po<br />
zahtjevu kakvoće koji će vrijediti od 1.<br />
siječnja 2009. godine.<br />
Ritam poslova ne prekida se<br />
Realizacija cijelog projekta HDS FCC<br />
benzina ugovorena je s mađarskom<br />
tvrtkom OTF po sustavu «ključ u ruke«.<br />
Ugovor o izgradnji potpisan je 8. rujna<br />
2006., a izgradnja postrojenja počela<br />
je početkom kolovoza 2007. godine.<br />
Naime, od potpisivanja ugovora između<br />
Ine i OTF-a o projektiranju i izgradnji<br />
postrojenja HDS FCC benzina mnogo<br />
se radilo u pozadini što se moglo vidjeti<br />
kroz mnoštvo dokumentacije. Tek se na<br />
gradilištu sve to materijaliziralo.<br />
37
Sve što je učinjeno i što<br />
se čini u modernizaciji<br />
omogućit će proizvodnju<br />
goriva kvalitete euro V,<br />
te rad u skladu s<br />
visokim ekološkim<br />
standardima,<br />
mijenjajući ekološku<br />
sliku Siska i okolice<br />
Temeljni projekt za izgradnju postrojenja<br />
izradila je pariška tvrtka Axens, a<br />
počiva na Prime G + tehnologiji. Većina<br />
opreme došla je iz Mađarske, crpke iz<br />
njemačke tvrtke Hermetic, kompresore je<br />
isporučila talijanska tvrtka Siad, a instrumentaciju<br />
mađarski Emerson. Radove<br />
i zahvate na izgradnji postrojenja HDS<br />
FCC benzina izvodile su domaće tvrtke<br />
sa svojim kooperantima. Građevinski<br />
radovi povjereni su Visokogradnji iz<br />
Slavonskog Broda, izrada i montaža<br />
čelične konstrukcije zagrebačkom Dalekovodu,<br />
a montaža cjevovoda i opreme<br />
Montmontaži Zagreb. Elektroradove je<br />
izvodio zagrebački Siemens.<br />
Tijekom proteklih mjeseci na gradilištu<br />
HDS FCC, površine 3200 četvornih metara<br />
prosječno je dnevno radilo pedesetak<br />
izvođača radova. Kako su se<br />
radovi intenzivirali tako se povećavao<br />
broj izvođača , i do 200 pa i više dnevno,<br />
ovisno o poslovima i zahvatima. Uvijek<br />
je ugodno doći na gradilište na kojem<br />
svatko radi svoj dio posla ne prekidajući<br />
(bez obzira na stalne obilaske raznih delegacija)<br />
pa nije čudno što se, uistinu svakodnevno,<br />
mijenja slika postrojenja.<br />
Manje osoblja, više znanja<br />
A kako je počelo? Nakon pripreme<br />
gradilišta, početkom kolovoza prošle<br />
godine započeli su građevinski radovi i<br />
pilotiranje temelja pri čemu je izgrađeno<br />
104 komada pilota. Mjesec rujan bio je u<br />
znaku izgradnje temelja za buduće postrojenja.<br />
Da bi se održali rokovi izgradnje<br />
i početak novih radova, odnosno<br />
montaža čelične konstrukcije, radilo se<br />
od 7 ujutro do 23 sata navečer. Zadnjih<br />
mjeseci prošle godine počela je pristizati<br />
glavna oprema (reaktori, kolone i zračni<br />
hladnjaci ) koja je odmah i montirana, a<br />
izvodili su se i radovi na podzemnim instalacijama.<br />
Početak ove godine, između ostaloga,<br />
bio je u znaku montaže toplinskih<br />
izmjenjivača i posuda, izrade cjevovoda<br />
uz korištenje računalnih programa i njihova<br />
montaža, potom isporuke i montaže<br />
procesne peći. U ljetnom razdoblju intenzivirali<br />
su se radovi i zahvati kako<br />
bi se ostvarila mehanička kompletiranost<br />
postrojenja u planiranom roku. Uz<br />
građevinske, cjevarske i elektroradove,<br />
u sklopu instrumentacijskih radova na<br />
postrojenju HDS FCC benzina isporučen<br />
je i testiran DCS sustav, završeni radovi<br />
u nadzornoj sali kao i potrebni zahvati na<br />
procesnoj peći. Istodobno su instalirani<br />
sustavi vatrodojave i plinodetekcije,<br />
obavile tlačne probe cjevovoda nakon<br />
čega slijedi kontrola mehaničke kompletiranosti<br />
postrojenja.<br />
U sklopu ovog dijela aktivnosti obavljaju<br />
se sve potrebne kontrole i provjere<br />
je li sve učinjeno predviđeno projektnom<br />
dokumentacijom. Postrojenje se tijekom<br />
jesenskog remonta priključuje na rafinerijski<br />
sustav i pušta u probni rad u kojem se<br />
testira rad i dokazuju radne raferencije.<br />
Na postrojenju HDS FCC benzina instalirana<br />
je instrumentacija bazirana na<br />
Foundation Fieldbus (FF) standardu.<br />
Ovakvu instrumentaciju već koriste velike<br />
i najmodernije svjetske naftne kompanije.<br />
38
Tehnološka modernizacija<br />
ka specijalista u pogon jer se zahvati na<br />
uređajima koji se nalaze u pogonu izvode<br />
preko inženjerske stanice iz nadzorne<br />
sale, primjenom Asset Management<br />
aplikacije. Zbog inteligencije uređaja u<br />
polju je omogućen prijenos veće količine<br />
informacija sala-polje-sala te održavanje<br />
vanjske instrumentacije. Postrojenje vodi<br />
upravljači sustav Delta V tvrtke Emerson<br />
Process Management, a sigurnosni sustav<br />
je Delta V SIS iste tvrtke.<br />
Ovo je drugo postrojenje u Hrvatskoj<br />
na kojem je primijenjen FF standard.<br />
Prvo je bilo na sisačkom Claus postrojenju.<br />
Sva nova postrojenja u obje Inine<br />
rafinerije također će implementirati<br />
navedeni standard.<br />
S obzirom na sofisticiranost novog<br />
postrojenja, potrebna je i viša razina<br />
znanja. Usporedo s izvođenjem radova i<br />
zahvata na novom postrojenju HDS FCC<br />
benzina, provodi se i izobrazba osoblja<br />
koje će voditi i održavati postrojenje.<br />
Mjerenje, upravljanje i regulacija potpuno<br />
su digitalizirani od razine upravljačkog<br />
sustava do uređaja u « polju», na postrojenju.<br />
Zahvaljujući primjeni FF-a potreban<br />
je znatno manji prostor za smještaj kabineta<br />
upravljačkog sustava. Utrošeno je<br />
znatno manje kablova (oko 60 posto)<br />
koji povezuju postrojenje s nadzornom<br />
salom. Vrijeme provjere i puštanja u rad<br />
instrumentacije je značajno smanjeno.<br />
Prednosti primijenjenog standarda tek<br />
će se vidjeti kroz održavanje.<br />
Naime, potreban je znatno manji broj<br />
izvršitelja instrumentaraca, ali s višom<br />
razinom znanja. Smanjit će se broj izlaza-<br />
Bez „praznog hoda“<br />
Glede provođenja mjera zaštite na<br />
radu, postrojenje je vrlo zahtjevno jer<br />
se radi na površinski malom prostoru,<br />
samo nekoliko metara od postojećeg<br />
postrojenja FCC koje je u radu te na nekoliko<br />
razina, u zemlji, iznad zemlje i na<br />
visinama. S obzirom na takvu situaciju<br />
mjere zaštite i sigurnosti moraju biti na<br />
vrlo visokoj razini što se potvrđuje jako<br />
dobrom suradnjom sa SINACO-om.<br />
Tijekom izvođenja radova INA je osigurala<br />
nadzor Konzaltinga d.o.o. koji<br />
- osim standardnih postupaka nadzora<br />
– provodi i cijeli niz dodatnih aktivnosti<br />
na osiguranju kontrole kvalitete, odnosno<br />
ispitivanja ispravnosti tehnologije<br />
navedenih radova.<br />
Ugovorom preuzete obveze i tijek<br />
izvođenja radova prati OTF-ov tim u kojem<br />
se nalaze Laslo Polgar, voditelj<br />
projekta, Istvan Kovacs, glavni inženjer<br />
građevinskih radova, Miklos Nagy Rittner,<br />
glavni inženjer za strojarske radove te Attila<br />
Nemeth, glavni inženjer za cjevarske radove.<br />
Inin tim je u sastavu Damir Matagić,<br />
voditelj projekta, Zdravko Grgurač, ekspert<br />
tehnologije, Boris Markušić, glavni<br />
inženjer za strojarske radove, Ines Filetić<br />
zadužena za građevinske radove i Davor<br />
Mazalin za instrumentaciju. Uobičajeno<br />
je da se timovi svakodnevno sastaju,<br />
analiziraju stanje radova i radni dan racionalno<br />
iskoriste, bez praznog hoda i<br />
preklapanja u poslovima.<br />
Sve što je učinjeno i što se čini iz<br />
ciklusa modernizacije, ne samo da će<br />
sisačkoj Rafineriji omogućiti proizvodnju<br />
goriva euro V kvalitete nego i rad u<br />
skladu s visokim ekološkim standardima<br />
istodobno mijenjajući ekološku sliku<br />
Siska i okolice. Završetkom modernizacije<br />
do kraja 2011. Rafinerija nafte<br />
Sisak izrast će u jednu od najmodernijih<br />
i najkonkurentnijih rafinerija regije s<br />
povećanom preradom od 3,2 milijuna<br />
tona godišnje čime će podići razinu<br />
iskoristivosti, učinkovitosti i profitabilnosti<br />
rafinerijske prerade.<br />
39
Gašenje prerade u riječkom središtu<br />
Baklja s Mlake<br />
gori na Urinju<br />
Proces selidbe postrojenja s Mlake rođen je 1952. na toj istoj Mlaki, u Rafinerijinoj<br />
Službi za razvoj, a šezdesetih je godina prva faza selidbe i realizirana<br />
Piše: Velid Đekić<br />
Fotografije: Miljenko Marohnić<br />
Nakon što je Inina Uprava siječnja<br />
ove godine donijela odluku o zaustavljanju<br />
proizvodnog procesa<br />
u mazivaškom pogonu riječke Rafinerije<br />
na Mlaki, a prema toj odluci, proces se<br />
počeo postupno zaustavljati 20. kolovoza,<br />
dobro je podsjetiti kako se priča<br />
o onomu što je s tim zaustavljanjem<br />
izravno povezano - selidba rafinerijskih<br />
postrojenja s njihove prve, povijesne<br />
lokacije na Urinj - prvi put na nekom<br />
službenom papiru pojavila već sredinom<br />
prošlog stoljeća.<br />
Dogodilo se to na samoj Mlaki, u Rafinerijinoj<br />
Službi za razvoj. Ona je već 1952.<br />
zaključila kako ta lokacija nije pogodna<br />
za izgradnju suvremene rafinerije velikog<br />
kapaciteta, kakvom je riječka Rafinerija<br />
u svojim razvojnim vizijama kanila iznova<br />
postati. Razlozi? Prostorna skučenost<br />
Mlake (Rafinerija se tu prostirala na 17<br />
hektara, dok su moderni pogoni velikog<br />
kapaciteta zahtijevali 200-300 hektara),<br />
višestruka ispresijecanost Mlake<br />
željezničkim i cestovnim prometnicama,<br />
blizina gradskih stambenih četvrti<br />
gotovo nadohvat ruke, također opasnosti<br />
od požara, onečišćenja okoline i ratnih<br />
razaranja, zbog kojih je industrijskim<br />
objektima te vrste bolje biti lociranim izvan<br />
naseljenih zona. Takav stav Službe<br />
za razvoj dovest će do zamisli o novom<br />
pogonu podalje od grada, na urinjskom<br />
poluotoku.<br />
Na Rafinerijin zahtjev, Skupština<br />
općine Rijeka dala je za izgradnju pogona<br />
na Urinju 1952. rješenje kojim se s<br />
prijedlogom nove lokacije slaže. Dobivena<br />
gradska suglasnost imala je uvjet: da<br />
izgradnjom urinjskog pogona prestane<br />
prerada nafte na Mlaki, odnosno da u<br />
dogledno vrijeme pogon na Mlaki prestane<br />
radom u cijelosti. Drugim riječima,<br />
izgradnja Urinja trebala je postati (s vremenom<br />
je u praksi to i postala) prva faza<br />
Rafinerijine selidbe s Mlake.<br />
Rafinerija i grad žele isto<br />
Ono što je potom u Rafineriji učinjeno<br />
bilo je izravno na tragu gradskih<br />
očekivanja. Početak rada Urinja donio<br />
je redefiniranje uloge pogona na Mlaki,<br />
kojim je on promijenio proizvodni profil,<br />
prestrojivši se s vremenom u isključivo<br />
mazivaško postrojenje. To znači u pogon<br />
koji kao sirovinu ne koristi naftu,<br />
nego ostatak njezine atmosferske destilacije.<br />
Nafta se na Mlaki prerađivala do<br />
1969., nakon čega će to postati isključivo<br />
zadaća urinjskog pogona, s kojeg će atmosferski<br />
ostatak stizati na Mlaku morskim<br />
putem.<br />
Usporedno s postupnim nestajanjem<br />
nafte kao sirovine na staroj lokaciji, Rafinerijina<br />
Služba za unapređenje proizvoda,<br />
u suradnji s Institutom za naftu iz Zagreba,<br />
stavila je početkom 1967. na dnevni<br />
red sljedeće razvojne korake Mlake. Tim<br />
40
afinerije<br />
Pogled na Rafineriju i grad iz Petrolejske luke<br />
se koracima krenulo ususret ispunjavanju<br />
drugog dijela uvjeta o kojemu je govorilo<br />
gradsko rješenje iz 1952. Služba je<br />
na stol stavila idejnu studiju rekonstrukcije<br />
postrojenja na Mlaki. Rekonstrukcijom<br />
se planiralo povećati kapacitet za<br />
proizvodnju mazivih ulja na staroj lokaciji,<br />
ali se istodobno planirana izgradnja<br />
nove Tvornice bitumena trebala dogoditi<br />
na Urinju. Prema toj Rafinerijinoj razvojnoj<br />
projekciji, dakle, jedan dio Mlake s<br />
naftaškog je stajališta nestajao.<br />
Nije sve završilo na nestajanju Tvornice<br />
bitumena s Mlake. Prema zahtjevu<br />
riječke Luke, organi Općinske skupštine<br />
Rijeke i Lučki odbor podržali su prosinca<br />
1970. prijedlog Luke da njezini razvojni<br />
planovi računaju na Rafinerijin teren na<br />
Mlaki. Na tom bi se terenu izgradilo lučka<br />
postrojenja za smještaj i manipuliranje<br />
kontejnerima. Preko tog zemljišta trebala<br />
bi proći i kamionska prometnica, koja<br />
bi luku izravno povezala s magistralnim<br />
cestama i budućim autocestama prema<br />
Zagrebu, Ljubljani i Trstu. Prema razvojnom<br />
planu Luke, najprije bi se rafinerijskih<br />
objekata oslobodio teren južno od<br />
današnje Baračeve ulice, potom i sjevereni<br />
dio.<br />
Pogleda li tkogod i Generalni<br />
urbanistički plan Rijeke iz 1974., vidjet<br />
će kako izvorna Rafinerijina lokacija,<br />
unatoč svom poštovanju industrijskog<br />
pogona koji joj je utisnuo pečat, na taj<br />
isti pogon ne računa. Njegov teren u<br />
cijelosti prepušta Luci i Željezničkom<br />
transportnom poduzeću. Štoviše, GUP<br />
iz 1974. jasan je u vezi s rokom do kojeg<br />
će Mlaka prestati biti carstvom naftaških<br />
kolona. Proizvodna djelatnost tu se treba<br />
potpuno okončati, kaže on, najkasnije<br />
do isteka 1986. godine.<br />
Isključivo terminska želja grada?<br />
Nipošto. U dopisu što ga je Rafinerija<br />
poslala Općinskoj skupštini Rijeke 18.<br />
siječnja 1977. izvješćuje se da će proizvodnja<br />
na Mlaki biti zaustavljena, i to ne<br />
samo u skladu s rokom o kojem govori<br />
GUP, nego i posve u skladu s Rafinerijinim<br />
razvojnim planovima. Na takve<br />
41
U punionici ulja na Mlaki<br />
riječi, koje uključuju odluku o selidbi<br />
mazivaške proizvodnje, Rafinerija je bila<br />
potaknuta višestrukim razlozima. Svi su<br />
oni izrastali iz potrebe da se proizvodni<br />
kapaciteti mazivaških postrojenja dvostruko<br />
povećaju, kao posljedicom rastućih<br />
potreba za mazivima na domaćem i<br />
stranom tržištu. Prostorna skučenost<br />
stare lokacije nije ostavljala mogućnost<br />
da se na te potrebe ponudi odgovarajući<br />
proizvodni odgovor. Tomu nisu išle u<br />
prilog ni krnje transportne mogućnosti<br />
lokacije, još manje pak činjenica da je<br />
veći dio pogonske opreme bio fizički<br />
dotrajao.<br />
Stavljajući sve na vagu, bilo je jasno<br />
kako željena tehnološka unapređenja u<br />
proizvodnji, u korištenju energije, da se<br />
i ne spominje zaštita okoliša, u uvjetima<br />
koje je nudila Mlaka nije bilo jednostavno<br />
učiniti.<br />
Državni teret na<br />
Rafinerijinim leđima<br />
Rafinerijini planovi i gradska očekivanja<br />
su se izravno preklapali. Nastojeći<br />
dosegnuti oba cilja, Rafinerija je 1977.<br />
započela izradu projekta selidbe. Rujna<br />
1980. ugledao je danje svjetlo njezin investicijski<br />
program Proizvodnja maziva<br />
i bitumena Rijeka (Preseljenje proizvodnje<br />
maziva i bitumena sa Mlake na Urinj<br />
uz povećanje kapaciteta).<br />
Zbog složenosti cjelokupna posla<br />
(ne treba zaboraviti da se selidba<br />
pripremala usporedno s etapnim razvojem<br />
gorivaških postrojenja na Urinju),<br />
mazivaški korak na novu lokaciju zahtijevao<br />
je vrijeme. Nastojeći stvar ubrzati,<br />
predstavnike Rafinerije na selidbu nisu<br />
propuštali podsjećati na sjednicama u<br />
Odboru za razvoj pri Skupštini općine<br />
Rijeka i u njezinu Odboru za ekologiju.<br />
Slično je razmišljao republički Sekretarijat<br />
za građevinarstvo. On je u načelu odbijao<br />
davati zeleno svjetlo za bilo kakve<br />
rekonstrukcije pogona na Mlaki, sve s<br />
obrazloženjem da, prema njegovoj evidenciji,<br />
koja je pak nedvojbeno imala na<br />
umu gradski GUP, pogon teorijski ne<br />
postoji. Sekretarijat nije htio radove koji<br />
bi selidbu odgađali.<br />
Prema Rafinerijinoj narudžbi,<br />
zagrebački Industroprojekt izradio je<br />
prosinca 1981. idejni projekt nazvan<br />
Postrojenje za proizvodnju maziva i bitumena<br />
(Preseljenje proizvodnje maziva<br />
i bitumena iz Mlake u Urinj). Kako se<br />
njime predviđalo, cjelokupan kompleks<br />
postrojenja bio bi smješten na nekoliko<br />
platformi u središnjem dijelu urinjskog<br />
poluotoka, između procesnih postrojenja<br />
za proizvodnju goriva i B grupe<br />
spremnika za otpremu proizvoda, s obje<br />
strane željezničke pruge i Petrolejske<br />
ceste. Premda povezan s postojećom<br />
urinjskom infrastrukturom, kompleks<br />
bi bio zasebna cjelina. Projekt definira i<br />
dinamiku radova potrebnih za selidbu:<br />
izrada tehničke dokumentacije odvijala<br />
bi se od 1981. do 1984., građevinski<br />
radovi od 1983. do 1984., montiranje<br />
od 1984. do 1986. U pripremne radove<br />
uključuje se zagrebačka Geotehnika,<br />
također INA Projekt. Izrade tehničke dokumentacije<br />
prihvatio se Snam Progetti,<br />
talijanska tvrtka rafinercima poznata iz<br />
1960-ih, kada se gradilo Urinj. Prema toj<br />
dokumentaciji, na poluotoku bi se podigao<br />
pogon za godišnju proizvodnju 200<br />
tisuća baznih ulja, 43 tisuće parafinskih<br />
42
afinerije<br />
Rafinerijinih<br />
450 milijuna dolara<br />
za nastavak selidbe<br />
progutala država<br />
Kada je došao prvi rok za selidbu<br />
s Mlake, u 1980-ima, Rafinerija<br />
je voljom države bilježila enormne<br />
financijske minuse, uključujući gubitke<br />
na supstanciji. Prema nekim<br />
izračunima, država je tada oštetila<br />
Rafineriju za 450 milijuna dolara.<br />
Važnost te brojke zrcali se u<br />
sljedećem: riječ je upravo o iznosu<br />
na koji je procijenjena vrijednost<br />
projekta selidbe. Da se Rafineriji,<br />
dakle, dopustilo raditi na poslovno<br />
normalan način, da na njezina leđa<br />
tadašnja zajednička država južnih<br />
Slavena nije prevalila troškove<br />
svoga ekonomskog sustava koji<br />
se rapidno urušavao, pitanje stare<br />
lokacije bilo bi već tada u cijelosti<br />
skinuto s dnevnog reda.<br />
Devedesetih godina je selidba<br />
s Mlake luksuz koji si pogon i<br />
država u ratu nisu mogli priuštiti.<br />
<strong>Ina</strong> je, s njom i riječka Rafinerija,<br />
ponovo funkcionirala kao državna<br />
banka, taj put podmirujući goleme<br />
potrebe osamostaljenja države<br />
(financirajući goleme potrebe opstanka<br />
ostalih hrvatskih poduzeća,<br />
također Hrvatske vojske, pormirenja<br />
troškova prognanika itd).<br />
Ini, s njom i riječkoj Rafineriji, za<br />
to treba zahvaliti, pogotovo što je<br />
time izravno zakočila i takve svoje<br />
razvojne projekte poput selidbe<br />
rafinerijskog pogona iz riječkog<br />
središta.<br />
voskova i 460 tisuća tona bitumena.<br />
Teškoće što ih je donijela ekonomska<br />
kriza u državi početkom osamdesetih<br />
učinile su predviđeni rok selidbe upitnim.<br />
Stoga je srpnja 1985. potpisan ugovor<br />
o izradi novog projekta preseljenja na<br />
Urinj, s INA Projektom, prema kojemu<br />
se rok odlaska s Mlake pomiče na kraj<br />
1988. Držeći u rukama projekt, čitatelj<br />
je mogao vidjeti kako se Vakuumskoj<br />
destilaciji, kao osnovnom postrojenju<br />
za proizvodnju baznih ulja, predvidio<br />
kapacitet od milijun tona, a čekalo ju je<br />
mjesto između Toppinga 2 i Toppinga 3.<br />
Tvornica bitumena dobila je kapacitet od<br />
500 tisuća tona.<br />
Sve će, međutim, ostati samo želja na<br />
papiru. To su pokazale skore Rafinerijine<br />
mjere za prevladavanje sve pogubnijih<br />
posljedica ekonomske krize u tadašnjoj<br />
državi, koje će učiniti 1988. nerealnim<br />
rokom. Novom se promjenom izgradnja<br />
objekata predvidjela pretežnim dijelom<br />
do 1990. godine.<br />
Što je donijela ta godina? Početkom<br />
nje pripremljeni su bazni projekt i detaljan<br />
inženjering za prvu fazu preseljenja<br />
Destilacije, Tvornice bitumena i Deasfaltacije<br />
(tada već projektnog kapaciteta<br />
od 170 tisuća tona). Usporedno<br />
s tim planiralo se rekonstruirati stare<br />
procesne jedinice za desulfurizaciju u<br />
katalitičku deparafinaciju ulja, te izgraditi<br />
pomoćna postrojenja i objekte, poput<br />
energetskih postrojenja, crpne postaje,<br />
punilišta, spremničkog prostora i prateće<br />
infrastrukture. U završnoj fazi omogućili<br />
bi se doradbeni procesi za proizvodnju<br />
200 tisuća tona baznih ulja, 39 tisuća<br />
43
tona parafina i 500 tisuća tona bitumena.<br />
Ta faza obuhvaća Ekstrakciju (55<br />
tisuća tona), Deparafinaciju (300 tisuća<br />
tona), Deoiling (70 tisuća tona), Doradu<br />
ulja vodikom (200 tisuća tona), Doradu<br />
parafina vodikom (39 tisuća tona), te<br />
proizvodnju ambalaže i skladišni prostor.<br />
Godina 1991. donijela je završetak<br />
detaljnih projekata Vakuumske destilacije<br />
i Tvornice bitumena. Ujedno su<br />
okončani istraživački radovi na zemljištu<br />
gdje su trebala niknuti nova postrojenja,<br />
napravljen provedbeni urbanistički<br />
plan lokacije, završena Studija o zaštiti<br />
okoliša, te pripremljen geomehanički<br />
projekt lokacije.<br />
Uvjetovane rekonstrukcije<br />
Prema procjeni s kraja 1990., ukupna<br />
cijena selidbe (čitaj: najvećim dijelom<br />
izgradnje novih mazivaških postrojenja)<br />
dosiže 450 milijuna dolara. Za ostvarenje<br />
cjelokupna projekta trebalo bi najmanje<br />
6-8 godina.<br />
Skupština općine Rijeka bila je pak<br />
drukčijeg mišljenja. Prema njezinoj odluci<br />
od 26. listopada 1989. Rafinerija se<br />
sa stare lokacije mora preseliti do 1995.<br />
Dvadesetog lipnja 1991. zaključak je<br />
ponovljen, naglašavajući da se do kraja<br />
te godine mora predočiti terminski plan<br />
selidbe. Skupština je odlučila i ne dopustiti<br />
na Mlaki izgradnju novih postrojenja,<br />
također ne dopustiti rekonstruiranje<br />
starih, ako se rekonstrukcijama kani<br />
povećavati njihov kapacitet. Nije bez zanimljivosti:<br />
na zasjedanju koje je donijelo<br />
taj zaključak iznesen je i podatak kako se<br />
u Rijeci godišnje u zrak emitira 47 tisuća<br />
tona sumpornog dioksida, u čemu pogon<br />
na Mlaki sudjeluje s 3550 tona.<br />
Novo poglavlje zapleta u priči donio je<br />
Domovinski rat. Njegovim se rasplamsavanjem<br />
ambiciozne razvojne planove<br />
moralo na neko vrijeme staviti ad acta,<br />
pa se Inina Uprava priklanja stavu da se<br />
rad na staroj lokaciji nastavi. Kako je to<br />
definirano dokumentom pod nazivom<br />
Strategija razvoja Ine na području općine<br />
Rijeka, taj bi rad potrajao sve do ostvarivanja<br />
uvjeta neophodnih za konačno<br />
zaustavljanje rada pogona na Mlaki i<br />
početak mazivaške proizvodnje na Urinju.<br />
Uvažavajući takve okolnosti, Skupština<br />
Općine donosi 27. veljače 1992. odluku o<br />
produželju roka za preseljenje do 2010.<br />
godine. U međuvremenu, dok se selidba<br />
ne ostvari, plan je: sukscesivno smanjivati<br />
uzoroke onečišćenja okoliša na staroj<br />
lokaciji, sve do njihova uklanjanja.<br />
Da bi ekološka slika Mlake poprimila<br />
svjetlije tonove, posegnulo se za<br />
tehnološkim rješenjima koja omogućuju<br />
smanjenje neželjenih emisija u atmosferu<br />
toga dijela grada. To su: zamjena energetskog<br />
sustava koji koristi loživo ulje<br />
za sustav na miješani plin, rekonstrukcija<br />
Vakuumske destilacije, odustajanje<br />
grijanja spremnika za bitumen sustavom<br />
s vodenom parom i uvođenje sustava<br />
grijanja vrućim uljem, također montiranje<br />
hermetičkih istakačkih ruku na punilištu<br />
auto i vagonskih cisterni. Drugim riječima,<br />
rad pogona svodi se na održavanje<br />
postojeće proizvodnje, uz rekonstrukcije<br />
usmjerne poboljšanju zaštite okoliša.<br />
Rekapitulirajući, primijetiti je kako je<br />
prošlo čak 55 godina od početne ideje<br />
o preseljenju. Selidbu je inicirala Rafinerija,<br />
ali su ostvarenje te inicijative na drugi<br />
kolosijek odvele financijske okolnosti u<br />
kojima se moralo raditi.<br />
Danas smo pred završnim činom procesa<br />
koji je započeo davne 1952., procesa<br />
selidbe koji je pokrenut upravo s<br />
Mlake. I dijelom već odavno realiziran.<br />
Jer, ponovimo to: Rafinerijin gorivaški<br />
dio odselio se 1960-ih, a predstojeće<br />
rješavanje preostalog mazivaškog dijela<br />
samo je drugi dio istog posla.<br />
44
Istraživanje i razvoj<br />
Novi projekti<br />
Učinkovitija<br />
zaštita od korozije<br />
Projekt «Pokusna pilot-stanica za istraživanje korozije» koji se nalazi pred<br />
realizacijom trebao bi zaštitu Ininih postrojenja, objekata i cjevovoda od<br />
korozije učiniti učinkovitijom, sigurnijom i jeftinijom<br />
Piše: Mile Batarelo<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić i arhiv Ine<br />
U<br />
pozadini brojnih industrijskih<br />
havarija i ekoloških katastrofa<br />
koje su se događale u prošlosti,<br />
a događaju se i danas u naftnim industrijama<br />
svijeta, nalazi se korozija. Taj se<br />
proces, prisutan svugdje u industrijskim<br />
postrojenjima i objektima izgrađenim<br />
od klasičnih čeličnih materijala, nikada<br />
ne može zaustaviti. Međutim, borba s<br />
njom je itekako svrsishodna. Razarajući<br />
utjecaj korozije može se nadzirati te na<br />
mnoge konvencionalne i suvremenije<br />
načine usporiti ili čak spriječiti neminovni<br />
tijek i posljedice.<br />
Korozija dolazi od latinske riječi «corrodere»<br />
koja znači «nagrizati» i općenito<br />
se definira kao proces razaranja konstrukcijskih<br />
materijala uzrokovan<br />
fizikalno-kemijskim i biološkim agensima.<br />
Ona je vrlo tih i dugotrajan proces<br />
i uzrok znatnih gubitaka u gospodarstvu<br />
svake zemlje, pa i Ine kao kompanije. U<br />
svakoj industriji korozija je velik problem.<br />
Njezini su troškovi izravni, a odnose<br />
se na provedbu zaštite od korozije,<br />
održavanje opreme i zamjenu oštećenih<br />
dijelova, a postoje i oni neizravni,<br />
troškovi koji nastaju zaustavljanjem<br />
postrojenja, gubitkom proizvoda zbog<br />
Djelovanje erozijskokorozijskih<br />
procesa<br />
tijekom nekoliko godina<br />
rezultiralo je istjecanjem<br />
fluida iz cijevi na<br />
dnu vakuumske kolone.<br />
Posljedica je požar u<br />
litvanskoj rafineriji nafte<br />
i velika materijalna šteta<br />
45
Laboratorij za ispitivanje korozije na Žitnjaku<br />
propuštanja iz spremnika i cjevovoda,<br />
raznim onečišćenjima i smanjenjem efikasnosti<br />
proizvodnje. Zbrajanjem svih<br />
tih troškova dolazi se do golemih svota,<br />
koje mogu biti puno manje, pristupi li se<br />
preventivi korozije na pravi način.<br />
Veliki rizici u naftnoj industriji<br />
U postrojenjima i tehnološkim procesima<br />
naftne industrije, praktički od samog<br />
dna bušotine, tubinga, preko naftovoda,<br />
mjernih i skupljačkih stanica, rafinerijskih<br />
postrojenja, cijevi i spremnika, pa<br />
do utakačkog pištolja na benzinskoj<br />
postaji, korozija je visoko rizična pojava.<br />
Jer, gotovo svugdje u naftnoj industriji se<br />
susreću najrizičniji parametri koji ubrzavaju<br />
proces korozije i čine je mogućim<br />
uzrokom potencijalno golemih havarija<br />
s nesagledivim posljedicama. Riječ je<br />
o djelovanju stalno prisutnih vrlo agresivnih<br />
fluida, CO² u bušotinama, kisika<br />
primjerice u rafinerijskim procesima te<br />
pH faktora u raznim fluidima, i to sve u<br />
uvjetima visokih tlakova i temperatura.<br />
Premda odavno procesno osoblje na<br />
Ininim postrojenjima, tehničari i inženjeri<br />
u proizvodnim pogonima i postrojenjima<br />
znaju za koroziju kao podmuklog<br />
neprijatelja koji stalno vreba, i protiv<br />
kojega su se borili na klasičan način,<br />
primjerice zamjenom korodiranog dijela<br />
Od dna bušotine, tubinga,<br />
preko naftovoda,<br />
mjernih i skupljačkih<br />
stanica, rafinerijskih<br />
postrojenja, cijevi<br />
i spremnika, pa do<br />
utakačkog pištolja na<br />
benzinskoj postaji, korozija<br />
je visoko rizična<br />
pojava, mogući uzrok<br />
akcidentnih situacija s<br />
nesagledivim posljedicama<br />
i troškovima<br />
Unutrašnjost tubinga nakon završetka pilotprojekta<br />
EOR<br />
opreme ili popravkom, te modernijim,<br />
kemijskim načinom, inhibitorima korozije<br />
koji su se dodavali u fluid, u svakoj su<br />
Ininoj organizacijskoj cjelini imali različite<br />
pristupe zaštiti od korozije. Različiti<br />
načini rješavanja problema korozije bio<br />
je za tvrtku neracionalan, a znalo se dogoditi<br />
pritom da neki, ne primjenjujući optimalni<br />
način, dođu na rub rizika. Srećom<br />
bez katastrofalnih posljedica.<br />
Osnutak „Tima za zaštitu<br />
od korozije“<br />
Ideja da se u Ini osnuje jedinstveni tim<br />
koji bi se bavio zaštitom od korozije na<br />
razini cijele tvrtke, jer korozija u Ini nastaje<br />
od istih fluida i u vrlo sličnim uvjetima,<br />
te kako bi se smanjio priličan broj<br />
posve različitih koncepcija i tehničkih<br />
pristupa, i zaštita od korozije u Ini učinila<br />
učinkovitijom, nikla je u Ininu Sektoru<br />
Istraživanja i razvoja, unutar Poslovne<br />
funkcije korporativnih procesa. Prema<br />
riječima direktora Sektora Milana<br />
Novačića, prijedlog je Inina Uprava prihvatila,<br />
i u travnju 2006. osnovan je Tim<br />
sastavljen od ponajboljih i najiskusnijih<br />
stručnjaka za koroziju iz Naftaplina,<br />
Rafinerija, Trgovine, Istraživanja i razvoja.<br />
Njima su bili „pridruženi“ ponajbolji<br />
znalci iz Zavoda za elektrokemiju na<br />
Fakultetu kemijsko-inženjerske teh-<br />
46
Istraživanje i razvoj<br />
Pokusna postaja za<br />
istraživanje utjecaja korozije<br />
malo je pilot-postrojenje,<br />
sustav uređaja, koji<br />
stanu u jednu sobu, ali koji<br />
će moći mjeriti sve parametre<br />
korozije na terenu, te ih<br />
simulirati u laboratoriju u<br />
poluindustrijskim uvjetima<br />
Srce postaje je glavna<br />
jedinica za ispitivanje/<br />
mjerenje parametara korozije,<br />
veličine jednog metra,<br />
na kojoj se nalazi puno<br />
sondi, priključaka i senzora<br />
koji mjere korodente<br />
nologije te Zavoda za zaštitu materijala<br />
Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju.<br />
Jedan od prvih obavljenih poslova<br />
Tima bilo je sastavljanje jedinstvenog<br />
popisa svih korodenata, odnosno liste<br />
svih agresivnih fluida, plinova i uvjeta<br />
koji pospješuju koroziju. U tom trenutku<br />
ni približno se nisu znali troškovi<br />
dotadašnjeg neoptimalnog tretmana<br />
korozije u Ini, međutim, Tim se mogao<br />
ravnati po svjetskim iskustvima i nekim<br />
podacima, primjerice o tome da Shell<br />
samo u Nigeriji zbog neadekvatnog pristupa<br />
tom problemu godišnje gubi čak<br />
400 milijuna dolara.<br />
Inin „Tim za zaštitu od korozije“,<br />
kako bismo ga mogli kolokvijalno nazvati,<br />
uspio je, prema mišljenju direktora<br />
Novačića, Jasmine Jelić-Balta, rukovoditeljice<br />
Službe ispitivanja stijena i<br />
ležišnih uvjeta koja je dala jezgru Tima,<br />
zatim voditeljice Tima Irme Belamarić i<br />
Tihomira Borka, mladog stručnjaka za<br />
zaštitu od korozije u istoj Službi, tvrtki<br />
prištedjeti milijunske iznose koji bi se,<br />
prema njihovu mišljenju mogli egzaktno<br />
izračunati. Već ako se djelovanjem Tima<br />
i mogućnostima Laboratorija za koroziju<br />
na zagrebačkom Žitnjaku uspjelo postići<br />
da se u Ini ne kupuju inhibitori za koje<br />
netko misli da su najbolji, ili pak najjefiniji,<br />
nego oni koji djeluju, napravljeno je<br />
puno. Inhibitori, naime, stoje zanemarivo<br />
u odnosu na moguće štete koje bi mogle<br />
nastati, recimo samim zastojima u<br />
postrojenjima zbog zamjena i popravaka<br />
dijelova, ili sanacijom šteta ako neki naftovod<br />
u Moslavini ili Slavoniji napukne ili<br />
procuri i onečisti stotine kvadratnih metara<br />
tla ili voda.<br />
Istraživačka postaja<br />
za koroziju<br />
Tijekom dvogodišnjeg rada Tim je,<br />
između ostaloga, napravio pilot-projekte<br />
rješavanja pojačane korozije u<br />
sisačkoj Rafineriji te zaštite od korozije<br />
u bušotinama EOR projekta. Ovaj<br />
posljednji, vrlo zahtjevan, bio je, kako<br />
kaže Tihomir Borko, glavni poticaj za<br />
nastanak jednog originalnog inovativnog<br />
rješenja, koje bi trebalo unaprijediti<br />
zaštitu korozije u Ini i to na onom<br />
najučinkovitijem, preventivnom planu.<br />
Riječ je o pokusnoj stanici za istraživanje<br />
utjecaja korozije, malom pilot-postrojenju,<br />
sustavu uređaja, koji stanu u jednu<br />
sobu, ali koji će moći mjeriti sve parametre<br />
korozije, mjeriti ih na terenu, ali i<br />
simulirati u laboratoriju u poluindustrijskim<br />
uvjetima, automatski dozirati optimalnu<br />
dozu korozijskih inhibitora, dakle<br />
najučinkovitijeg suvremenog specijalnog<br />
kemijskog antikorozivnog sredstva,<br />
te tako svesti koroziju na minimum. Inino<br />
pilot-postrojenje, odnosno pokusna<br />
stanica za istraživanje utjecaja korozije,<br />
klasičan je primjer automatskog vođenja<br />
procesa, odnosno sustava koji reagira<br />
na promjene.<br />
Srce postrojenja jest glavna jedinica<br />
za ispitivanje/mjerenje parametara korozije,<br />
veličine jednog metra, na kojoj se<br />
nalazi puno sondi, priključaka, senzora,<br />
koji mjere korodente, primjerice CO², pH<br />
faktor, kisik, ili bilo što drugo. Računalni<br />
upravljački uređaj i dozir-crpka automatski<br />
će, prema trenutačnoj koncentraciji<br />
korodenata, smanjiti ili povećati<br />
potrebnu količinu korozijskih inhibitora.<br />
Tako će se pravilnim doziranjem,<br />
odnosno smanjenim količinama kada<br />
nisu toliko potrebni, štedjeti inhibitori,<br />
ili pak povećanjem inhibitora kada se<br />
povećavaju i koncentracije korodenata,<br />
optimalno zaštititi postrojenja od razornog<br />
utjecaja korozije. Tako, primjerice,<br />
kada se u bušotini smanji CO², sustav<br />
će automatski smanjiti i koncentraciju<br />
inhibitora i dozirati koliko je potrebno.<br />
Sustav će funkcionirati, kako to kaže direktor<br />
Novačić, kako svaki sustav centralnog<br />
grijanja s termostatom. Ušteda<br />
na inhibitorima korozije sekundarna<br />
je korist koju će, kako se očekuje, <strong>Ina</strong><br />
imati od funkcioniranja postrojenja, a<br />
47
Puknuće koljena, zbog erozije u unutrašnjosti cijevi, na dijelu Unifining postrojenja u Sisku nasreću nije uzrokovalo havariju<br />
preventiva mogućih svakovrsnih akcidenata<br />
s golemim izravnim štetama i<br />
troškovima sanacije, primarna svrha.<br />
Goleme mogućnosti<br />
pilot-postrojenja<br />
Ugovor s isporučiteljem, u ovom<br />
slučaju vrhunske opreme, poznatom<br />
tvrtkom Honneywell, već je potpisan i<br />
ona se očekuje za otprilike 2 mjeseca. U<br />
cijeli posao, prvenstveno oko inženjerske<br />
konstrukcije postrojenja zapravo će se<br />
montirati u jednoj prostoriji u krugu Sektora<br />
Istraživanja i razvoja na Žitnjaku,<br />
uključena je i Procesna oprema nastala<br />
iz bivšeg INA-projekta.<br />
Kada pilot-postrojenje bude sklopljeno<br />
u prvim mjesecima će se na njemu raditi<br />
istraživački. Svi uzorci iz bušotina i rafinerija,<br />
ili bilo kojih drugih pogona i postrojenja<br />
idu na analizu, a onda se rezultati<br />
simuliraju na postrojenju. Sustavom će,<br />
naime, cirkulirati voda koja će se više ili<br />
manje onečišćavati s korozivnim agensima,<br />
u simuliranim uvjetima tlaka i temperature,<br />
te dolaziti do senzora koji će<br />
reagirati s većim ili manjim puštanjem<br />
inhibitora.<br />
Drugi način je poluindustrijski. S terena,<br />
recimo s ušća bušotine, donijet će<br />
se uzorak fluida, koji će se potom staviti<br />
u postrojenje, kako bi se našla idealna<br />
koncentracija inhibitora, odnosno idealna<br />
mjera inhibicije. Teoretski, slažu<br />
se istraživači sa Žitnjaka, pokusna pilot-<br />
stanica mogla bi se jednog ne tako<br />
dalekog dana, svesti na jedan lako prenosivi<br />
kovčeg, koji bi se prenosio s jednog<br />
mjesta na drugo, ili bi svako mjesto<br />
u Ini moglo imati po jednu takvu stanicu.<br />
Ona bi se sastojala od računalnog<br />
upravljačkog uređaja, dozir- crpke i naravno,<br />
senzorske cijevi, a ostali infrastrukturni<br />
dijelovi, energetski sklop, našli bi se<br />
na postrojenju, pogonu ili bušotini.<br />
Inini istraživači s pokusnom stanicom<br />
za istraživanje korozije, koja<br />
će za koji mjesec početi s radom na<br />
umu su imali što učinkovitiju borbu<br />
s korozijom, na koju se godišnje na<br />
mnoge načine, preventivno, u postupcima<br />
održavanja, zamjene dijelova<br />
opreme, te izravno, na troškove inhibitora<br />
ili neutralizatora, troše milijunske<br />
svote. Ipak, sve su to «kapi u moru» u<br />
odnosu na štete koje bi mogle nastati<br />
nekom havarijom, koja u naftnoj industriji<br />
uvijek dobije katastrofalne razmjere.<br />
Takvi slučajevi, nasreću, dosad<br />
se u Ini nisu dogodili. Međutim, kada<br />
pokusna stanica za istraživanje korozije<br />
uđe u puni rad, rizici za takve scenarije<br />
bit će uvelike smanjeni, a uz to,<br />
dosadašnja borba s korozijom, «smrtnim<br />
neprijateljem» svih postrojenja,<br />
objekata i cjevovoda, bit će usmjerenija,<br />
sigurnija i racionalnija, a samim tim<br />
i jeftinija. To se nedavno prepoznalo<br />
i izvan Ine, između ostaloga i na 4.<br />
međunarodnoj izložbi inovacija, prototipova<br />
i poslovnih planova održanoj<br />
početkom listopada u okviru Osječkog<br />
sajma, na kojoj je istraživački projekt<br />
«Pokusna pilot-stanica za istraživanje<br />
utjecaja korozije» u kategoriji inovacija<br />
bio jedan od najvrjednijih izložaka te<br />
dobio Zlatnu medalju.<br />
Autori Pokusne stanice za istraživanje utjecaja<br />
korozije: Borko, Novačić, Belamarić i Jelić-Balta<br />
48
trgovina<br />
Obnova prodajnih mjesta<br />
Kako omiljene stare<br />
izrastaju u omiljene<br />
nove postaje<br />
INA je u 2007. gradila nove, te obnavljala, popravljala i modernizirala postojeće<br />
benzinske postaje, u što je uloženo mnogo truda, s itekako vidljivim rezultatima<br />
Piše: Ivica Župan<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić<br />
i Miljenko Marohnić<br />
INA je odavno na otvorenom tržištu.<br />
Konkurencija ne spava, dapače, iz<br />
dana u dan sve agresivnije nasrće<br />
na tržište pa, primjerice, na području na<br />
kojem djeluje Maloprodajno područje<br />
Zagreb već danas ima 116 benzinskih<br />
postaja – nasuprot 74 Ininih – pa se<br />
INA ne smije uljuljkivati svojim renomeom.<br />
Jednako tako ne može se nositi s<br />
konkurencijom samo podizanjem kvalitete<br />
usluga na vlastitim objektima, nego<br />
uistinu mora sve energičnije ulagati u<br />
maloprodajnu mrežu, bez čega ne može<br />
sačuvati postojeće rezultate, a kamoli ih<br />
nadmašiti.<br />
Skrbeći o potrebama svojih kupaca i<br />
hvatajući se u koštac s konkurencijom,<br />
INA je u 2007. gradila nove te obnavljala,<br />
popravljala i modernizirala postojeće<br />
benzinske postaje. Nikad u posljednje<br />
doba nije napravljeno onoliko koliko je<br />
na tom planu ostvareno lani. Mnogo je<br />
truda uloženo, rezultati su više nego<br />
vidljivi, a i ove ćemo godine nastaviti s<br />
takvim tempom gradnje i obnove naših<br />
objekata diljem Hrvatske.<br />
Mnoge od Ininih postaja stare su po<br />
30 ili 35 godina i «zrele» su rekonstrukciju<br />
spremnika, instalacija, agregata,<br />
podzemnih cjevovoda za dovod goriva...<br />
Nerijetko je bolje graditi nov objekt nego<br />
obnavljati postojeći. Međutim, INA ima<br />
velik broj starih postaja i ne može ih sve<br />
odjedanput rušiti i na njihovu mjestu graditi<br />
novu. Konzultantska kuća Roland<br />
Berger nedavno je Ininu menadžmentu<br />
pomagala zacrtati strategiju Ine i Sektoru<br />
razvoja maloprodajne mreže i<br />
održavanja u SD Trgovine na malo, te<br />
je pomogla stvoriti popis prioriteta,<br />
raspodjelu postaja na one u koje odmah<br />
treba ulagati i na one koje na obnovu<br />
još mogu čekati. Konzultant je zajedno<br />
s Ininim stručnjacima odredio i objekte<br />
koji su danas u malo lošijem stanju, a s<br />
relativno manjim ulaganjima i zahvatima<br />
mogle bi biti izvanredni objekti. Ključ pri<br />
izradi liste prioriteta bio je promet što ga<br />
crpke ostvaruju te njihova lokacija.<br />
Postaja Zapruđe<br />
INA uvijek nastoji reagirati na<br />
potrebe svojih kupaca. Tako je u<br />
novozagrebačkom naselju Zapruđe, na<br />
Aveniji Dubrovnik, 23. kolovoza 2008. ra-<br />
49
Na novoj postaji<br />
Zapruđe primijenjen<br />
je najnoviji<br />
aktivni sustav povrata<br />
benzinskih para na<br />
mjernim uređajima za<br />
istakanje goriva u automobile<br />
i za istakanje<br />
goriva iz autocisterne<br />
u podzemne spremnike<br />
goriva<br />
dom počela nova Inina benzinska postaja<br />
Zapruđe, a u Zadru je uspješno i na vrijeme<br />
obavljena kapitalna rekonstrukcija<br />
postaje Franka Lisice.<br />
Premda je najstarije i gusto nastanjeno<br />
novozagrebačko naselje, Zapruđe dosad<br />
nije imalo svoju benzinsku postaju, nego<br />
su se vozači gorivom opskrbljivali na<br />
crpkama u susjednim naseljima Utrina<br />
i Dugave ili u prekosavskoj Držićevoj<br />
ulici. Mada je riječ o relativno starijem<br />
projektu, na postaju Zapruđe apliciran je<br />
nov Inin vizualni identitet i ona atraktivno<br />
izgleda.<br />
Kako nas je izvijestio Ivan Panov, direktor<br />
Sektora razvoja maloprodajne mreže<br />
i održavanja u Segmentu djelatnosti<br />
trgovine na malo, nova postaja spada u<br />
skupinu manjih Ininih gradskih postaja,<br />
izgrađena je na parceli od 1272 četvorna<br />
metra, površina zgrade je 77,10 m2 neto,<br />
površina prodajnog prostora 43 m2, a<br />
površina glavne nadstrešnice 155 m2.<br />
Postaja Zapruđe ima dva spremnika<br />
od po 50 m3, oba pregrađena u omjeru<br />
20 + 30 m3, opskrbljena je s dva otoka<br />
i s dva mjerna uređaja MPD6 za istakanje<br />
triju vrsta goriva - eurosupera 95,<br />
supera plus 98 i eurodizela - a montiran<br />
je i uslužni uređaj zrak-voda.<br />
U izgradnju objekta utrošeno je<br />
osam milijuna kuna, zaposleno je osam<br />
izvršitelja, a radno vrijeme postaje je od<br />
6,00 do 22,00 sata. U suvremeno opremljenu<br />
prodajnom prostoru nudi se preko<br />
850 artikala robe široke potrošnje.<br />
Novi je Inin maloprodajni objekt izgrađen<br />
u skladu sa svim kvalitativnim i sigurnosnim<br />
uvjetima i standardima zaštite okoliša,<br />
gdje će, među ostalim, primijenjen najnoviji<br />
aktivni sustav povrata benzinskih<br />
para na mjernim uređajima za istakanje<br />
goriva u automobile i za istakanje goriva<br />
iz autocisterne u podzemne spremnika<br />
goriva (VOC 1 i VOC 2). Glede sigurnosti<br />
i zaštite okoliša, podzemni spremnici<br />
smješteni su u nepropusnu armiranobetonsku<br />
tankvanu i izrađeni su s dvostrukom<br />
stijenkom te posjeduju monitoring<br />
procurivanja s inertnim plinom. Izvođač<br />
radova bio je STSI.<br />
Postaja Franka Lisice<br />
U Zadru je 3. srpnja 2008. otvorena<br />
popularna benzinska postaja Franka<br />
Lisice, na kojoj je obavljena kapitalna<br />
rekonstrukcija. Zadrani, ali i njihovi<br />
gosti, ponovno mogu – radnim danom<br />
i blagdanom od 6,00 do 22,00 sata -<br />
posjećivati ovaj omiljeni objekt koji tradicionalno<br />
ostvaruje velik promet.<br />
To je danas nesumnjivo najljepša, najfunkcionalnija<br />
i najatraktivnija zadarska<br />
postaja. Prodaje tri vrste goriva – eurosuper<br />
95, super plus 98 i eurodizel, autoplin<br />
te širok izbor robe iz dodatnog<br />
asortimana.<br />
50
trgovina<br />
Postaja se nalazi na istočnom ulazu<br />
u grad, oko nje posluje nekoliko velikih<br />
autokuća, tu su Gradsko groblje, velika<br />
građevinska poduzeća, Pevecova velika<br />
prodavaonica…, pa je, kad je nedavno<br />
zablistao, objekt postao lijep Inin poklon<br />
Zadru.<br />
Postaja Franka Lisice izgrađena je<br />
prije čak četrdesetak godina, njezin<br />
amortizacijski vijek odavno je prošao, a<br />
sva njezina oprema - sve ono što je na<br />
njoj instalirano - već je u tehnološkom<br />
i svakom drugom smislu odavno bilo<br />
zastarjelo. Knjigovodstvena vrijednost<br />
osnovnih sredstava – bez vrijednosti<br />
zemljišta – do 3. srpnja 2008. iznosio je<br />
samo 450 tisuća kuna, a od toga samo<br />
skid jedinica (za prodaju autoplina) vrijedi<br />
oko 380 tisuća kuna, pa ispada da je<br />
sve ostalo na postaji vrijedilo u vrh glave<br />
60 tisuća kuna. Stoga je kapitalna rekonstrukcija<br />
postaje ušla u capex za 2008.,<br />
u ožujku je počelo uklanjanje starog objekta<br />
te već 19. ožujka 2008. izgradnja<br />
novog.<br />
«Osmog veljače od nadležnih ustanova<br />
Grada Zadra dobili smo građevinsku<br />
U Zadru je otvorena<br />
rekonstruirana<br />
postaja Franka Lisice,<br />
pa Zadrani i njihovi<br />
gosti ponovno mogu<br />
posjećivati danas<br />
najljepšu, najfunkcionalniju<br />
i najatraktivniju<br />
gradsku postaju<br />
dozvolu. I uopće, moram naglasiti da<br />
smo u ovom projektu imali maksimalnu<br />
pomoć i razumijevanje svih gradskih<br />
struktura, na čemu im se ovim putem<br />
zahvaljujem. Na raspisanom natječaju<br />
posao je dobio STSI, koji se u posao<br />
uveo 19. ožujka», rekao nam je Mirko<br />
Šileš, rukovoditelj Poslovne jedinice maloprodaje<br />
Zadar.<br />
Zašto je Inina Uprava u capex stavila<br />
kapitalnu rekonstrukciju upravo ove<br />
postaje? Zato što je to neosporno najprofitabilnija<br />
postaja Poslovne jedinice<br />
maloprodaje Zadar, s nedvojbeno<br />
najvećim godišnjim prometom derivata.<br />
Tijekom 2007., primjerice, prodala je<br />
6850 tona derivata, a svake godine uzastopce<br />
bilježi rast prodaje. Realizacija<br />
dodatnog asortimana, bez PDV-a, bila je<br />
1600000 kuna. Prodaja derivata i robe iz<br />
dodatnog asortimana premašila je plan<br />
zacrtan za 2007., a i ukupna realizacija u<br />
oba ta segmenta u 2007. bila je veća od<br />
one ostvarene u 2006.<br />
«Na ovaj način INA, kao društveno<br />
odgovorna tvrtka, usporedo prati i razvoj<br />
zadarskog gospodarstva. Kapitalna<br />
rekonstrukcija naše postaje svakako<br />
je Inin dobrodošao potez i mnogo će<br />
značiti stanovnicima Grada Zadra, a<br />
tako i njegovim gostima. Kao što ste<br />
se mogli uvjeriti, postaja se nalazi na<br />
istočnom ulazu u Zadar, oko nje posluje<br />
nekoliko velikih autokuća, tu su<br />
velika Pevecova prodavaonica, Gradsko<br />
groblje, građevinska poduzeća…,<br />
pa će, kad uskoro zablista, objekt biti<br />
lijep Inin poklon Gradu Zadru i njegovim<br />
stanovnicima», ističe Šileš.<br />
Novi kapacitet postaje je 250 kubika, od<br />
toga 150 kubika otpada na spremnike za<br />
eurodizel, 80 kubika za eurosuper 95 i 20<br />
51
INA će ove godine nastaviti ubrzanim<br />
tempom gradnje i obnove benzinskih<br />
postaja diljem Hrvatske<br />
kubika za super plus 98. Tu je i spremnik<br />
od pet kubika za autoplin. Objekt ima sve<br />
one sadržaje koje mora imati jedna urbana<br />
postaja. Novina u odnosu na srušeni<br />
objekt je mali autobar u sklopu prodajnog<br />
prostora, čime se obogaćuje turistička<br />
ponuda jer u okolici postaje radi velik broj<br />
ljudi, a drugog mjesta gdje bi se oni moli<br />
osvježiti u okolici naprosto nema. Dakako,<br />
i kupci se tu mogu osvježiti.<br />
Neto površina poslovnog prostora<br />
srušena objekta bila je 25 četvornih metara,<br />
a površina novoga, s autobarom,<br />
je oko 130 četvornih metara. Objekt,<br />
u skladu sa zakonskim propisima koji<br />
nalažu da ta roba mora biti odvojena od<br />
prehrambenih artikala, ima i posebno<br />
skladište za ulja i maziva.<br />
Lokacije za nove<br />
zadarske postaje<br />
Kako bi se nosila s konkurencijom,<br />
INA mora ubrzano nastaviti obnavljati<br />
i modernizirati postojeće maloprodajne<br />
objekte te graditi nove i na zadarskom<br />
području, to više što su na tom<br />
turističkom području izgrađeni neki novi<br />
cestovni pravci. U Inin capex ušla je<br />
gradnja nove velike postaje u zadarskoj<br />
trajektnoj luci Gaženica, gdje se iz zadarske<br />
gradske luke na poluotoku preselio<br />
ili se upravo seli sav trajektni promet.<br />
«Nositelj projekta preseljenja trajektnog<br />
i ostalog brodskog prometa u<br />
Gaženicu je Lučka uprava Zadar i već je<br />
počelo nasipavanje mora, koje je tamo<br />
dosta plitko, kamenjem. Kako bi se<br />
postigla zadovoljavajuća dubina mora,<br />
zatrpavanjem će se ‘ukrasti’ dio mora<br />
da bi na buduće gatove mogli pristajati<br />
i veliki brodovi. Promet – brodski,<br />
kamionski i automobilski - u Gaženicu<br />
i iz Gaženice bit će golem. Iz Gaženice<br />
će, dakle, odlaziti sva plovila prema zadarskom<br />
arhipelagu, ali i međunarodni<br />
trajektni promet za Anconu, pa je isplativost<br />
gradnje nove marinskokopnene<br />
postaje neupitna.<br />
Naglasio bih i to da u Gaženici INA<br />
posjeduje dosta nekretnina, a na najatraktivnijem<br />
Ininu zemljištu, tamo gdje<br />
prestaje četverotračna cesta Gaženica,<br />
spoj Zadar 2, gradila bi se naša postaja»,<br />
naglašava Mirko Šileš, rukovoditelj<br />
Poslovne jedince Zadar.<br />
Za gradnju novih postaja vrlo je atraktivna<br />
ta četverotračna cesta Gaženica,<br />
spoj Zadar 2. Vlasnici zemljišta uz cestu,<br />
kojom do priključka na Dalmatinu teče<br />
promet iz Gaženice, već svim potencijalno<br />
zainteresiranim tvrtkama šalju<br />
ponude za otkup zemljišta, pa tako i Ini, u<br />
čijim se službama te ponude razmatraju i<br />
čak traju pregovori za otkup zemljišta na<br />
određenim lokacijama uz tu prometnicu.<br />
Prva zanimljiva lokacija su Barbaričine,<br />
zemljište koje se nalazi odmah nakon što<br />
se prijeđe nadvožnjak nad Jadranskom<br />
magistralom, odakle puca prekrasan<br />
pogled na zadarski kanal i okolicu. Nedostatak<br />
te lokacije, međutim, jest što bi<br />
bila preblizu postaje koja će se graditi u<br />
samoj Gaženici, što dovodi u pitanje isplativost<br />
njezine gradnje.<br />
Međutim, malo dalje je lokacija Tromilja,<br />
na raskrižju s kojeg se lijevo ide za<br />
Zemunik, a desno za Škabrnju i Benkovac.<br />
Tu bi se mogla graditi dvostruka<br />
postaja - istočna i zapadna - i one bi,<br />
posebice istočna, podmirivale potrebe<br />
vozila koja kreću prema Zadru 2 i obrnuto,<br />
ali i prometa koji ide prema Škabrnji<br />
i Benkovcu.<br />
Škabrnja se poput feniksa izdigla iz<br />
pepela i danas tu živi preko 2500 ljudi!<br />
To je mahom poljoprivredna populacija<br />
s golemom poljoprivrednom mehanizacijom,<br />
a svaka kuća k tomu ima najmanje<br />
jedan kombi kojima se prema Rijeci i<br />
Zagrebu prevozi voće i povrće što se<br />
tu tradicionalno uzgaja. Nisu rijetki ni<br />
Škabrnjani koji imaju i velike kamione<br />
za prijevoz te robe, a da automobile i ne<br />
spominjem. Gradnja postaje isplatila bi<br />
se već i kad bi gorivo prodavala samo<br />
Škabrnjanima. Zemljište je veličine 10 do<br />
12 tisuća četvornih metara, ima prostora<br />
ne samo za benzinsku postaju, nego i za<br />
gradnju kamionskog terminala. Vozači<br />
kamiona u samoj Gaženici neće smjeti<br />
parkirati niti u svojim vozilima spavati.<br />
Ali, mogli bi se parkirati, jesti i spavati u<br />
Tromilji, kao što je to npr. organizirano u<br />
postaji Vukova Gorica.<br />
Mi smo u PJ Zadar Ininoj Upravi predstavili<br />
prednosti i mogućnost gradnje<br />
postaje u Tromilji, čak smo i analizirali<br />
promet vozila tim dijelom, a ta naša analiza<br />
protoka vozila potvrdila je isplativost<br />
gradnje objekta na toj lokaciji», rekao<br />
nam je Šileš.<br />
52
marketing<br />
Poslovnim nastupima do prepoznatljivog branda<br />
Uspješna<br />
sajamska godina<br />
INA se godinama predstavlja na sajmovima u Hrvatskoj i inozemstvu, ove godine<br />
nastupajući na 11 takvih manifestacija, na kojima se održalo pet stručnih predavanja<br />
Piše: Ivana Marušić<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić<br />
Iako je komunikacija u današnjem svijetu<br />
znatno olakšana i ubrzana uporabom<br />
interneta i drugih suvremenih<br />
komunikacijskih sredstava, sajmovi su<br />
još uvijek utjecajan način predstavljanja<br />
poslovnim partnerima i javnosti. I dalje su<br />
vrlo kvalitetan marketinški alat i najvažniji<br />
instrument tzv. komunikacije business to<br />
business te su posebno korisni izvozno<br />
orijentiranim kompanijama.<br />
INA se već godinama predstavlja na<br />
sajmovima u Hrvatskoj i inozemstvu i<br />
to vrlo uspješno. Ove godine nastupa<br />
na ukupno 11 sajmova te će održati pet<br />
stručnih predavanja.<br />
Sajmovi u Hrvatskoj<br />
Središnji poslovni događaj hrvatskog<br />
gospodarstva svakako je Jesenski<br />
međunarodni zagrebački velesajam,<br />
održan od 16. do 21. rujna. Već tradicionalno<br />
simbolično označava početak<br />
poslovne jeseni. Tom najvećom sajamskom<br />
priredbom jugoistočnog dijela Europe,<br />
sačinjenom od niza specijaliziranih<br />
izložbi, nakon ljetnog odmora praktički<br />
započinju središnja poslovna događanja<br />
u hrvatskom gospodarstvu. Ove godine<br />
je organiziran 84. put, a specijalizirane<br />
izložbe pokrivaju mnoga područja, kao<br />
što su gospodarstvo, energetika, ekologija,<br />
inovacije, novi proizvodi i tehnologija,<br />
ambalažna industrija, promet i logistika.<br />
Sajam je svečano otvorio hrvatski predsjednik<br />
Stjepan Mesić koji je posjetio i<br />
Inin izložbeni prostor u paviljonu 10.<br />
Na posebno uređenom i suvremeno dizajniranom<br />
Ininu štandu predsjednika<br />
Auto sajam - Budva<br />
Mesića su dočekali dr. sc. Tomislav<br />
Dragičević, predsjednik Inine Uprave<br />
te članovi Uprave Zalan Bacs, Niko<br />
Paulinović, Josip Petrović, Mirko Zelić i<br />
Darko Markotić. I ovaj sajamski nastup<br />
protekao je vrlo uspješno. Naime, osim<br />
brojnih posjeta Ini je dodijeljeno drugo<br />
po vrijednosti priznanje i kristalna skulptura<br />
za visoku razinu dizajna i predstavl-<br />
53
Predsjednik Mesić u posjetu<br />
Ininom štandu na Jesenskom<br />
velesajmu<br />
janja na ovogodišnjem Velesajmu.<br />
Sajam u Orahovici, koji je održan od<br />
13. do 15. ožujka, nije samo izložbenog<br />
karaktera, nego mu je svrha bila približiti<br />
svim proizvođačima standarde o kojima<br />
govore zahtjevi Europske unije, te su<br />
organizirana stručna predavanja i ocjenjivanja.<br />
Cilj nastupa Ine na sajmu bio je usmjeren<br />
na jačanje ugleda tvrtke, informiranje<br />
ciljane skupine korisnika, proizvođača i<br />
Prema<br />
prošlogodišnjem<br />
istraživanju jedne<br />
njemačke agencije,<br />
ciljevi su sajamskih<br />
izlagača: sklapanje<br />
novih poslovnih kontakata<br />
(72 posto), prikaz<br />
noviteta i razvoja<br />
(62 posto), te nastavak<br />
postojećih poslovnih<br />
odnosa (60 posto)<br />
servisera poljoprivredne mehanizacije o<br />
proizvodnom programu goriva i maziva<br />
za poljoprivredne strojeve preko organizacije<br />
susreta s kupcima i poslovnim<br />
partnerima s područja Slavonije. Uz ove<br />
teme, bilo je riječi i o rabljenim uljima kao<br />
opasnom otpadu te je pružena informacija<br />
o zaštiti okoliša s aspekta regulative<br />
te opasnosti po zdravlje ljudi i okoliš.<br />
S obzirom na tematski okvir sajma,<br />
od Ininih djelatnosti najveće zanimanje<br />
bilo je vezano uz Segment djelatnosti<br />
rafinerija i marketinga te Maziva-Zagreb.<br />
Nastup Ine možemo ocijeniti veoma<br />
uspješnim, uz želju da sljedeće godine<br />
INA na Sajmu otvori svoj izložbeni prostor<br />
zbog velikog broja zainteresiranih za<br />
naše proizvodne programe u poljoprivredi,<br />
ali i zbog velikog broja nazočnih na<br />
stručnim predavanjima.<br />
Sajmovi u regiji<br />
U nizu sajamskih nastupa INA se<br />
predstavila i na sajmovima u regiji poput<br />
onoga u Celju, Mostaru, Zenici, Podgorici,<br />
Budvi, ali i na sajmovima u inozemstvu<br />
u Siriji, Španjolskoj, Rusiji, Kazahstanu.<br />
INA tržište BiH drži kao jedno od<br />
strateških izvoznih prioriteta stoga se<br />
već tradicionalno predstavlja i na mostarskom<br />
sajmu koji je održan početkom<br />
travnja. Inin je izložbeni prostor tijekom<br />
sajma bio jedan od najposjećenijih, što<br />
govori o dobrom imidžu proizvoda i zainteresiranosti<br />
za sve oblike poslovanja<br />
s Inom. I ovogodišnji mostarski sajam<br />
INA je iskoristila za uspješnu promociju<br />
svojih proizvoda i usluga, što bi,<br />
uz dosadašnju dugogodišnju tradiciju,<br />
trebao biti dodatni impuls učvršćivanju<br />
postojećih, ali i daljnjem uspostavljanju<br />
i razvoju poslovnih veza i cjelokupnog<br />
poslovanja na području susjedne Bosne<br />
i Hercegovine.<br />
Na sajmu u Zenici INA je ostvarila<br />
zapažen nastup. Direktor sajma Abdulah<br />
Serdarević je, u znak zahvalnosti,<br />
„jednom od njemu najdražih učesnika“,<br />
posjetio Inin štand kako bi delegaciji<br />
54
marketing<br />
Sajam u Mostaru<br />
osobno pokazao kako se INA i ove godine<br />
dostojno predstavila na najvećem<br />
BH sajmu. Oduševljenje organizatora<br />
kvalitetom Inina nastupa formalizirano je<br />
još jednim u nizu priznanja za promotivni<br />
nastup na ZEPS-u.<br />
Jedan od sajmova koji se razvija i širi iz<br />
godine u godinu svakako je onaj koji se<br />
održava u crnogorskoj turističkoj meki<br />
Budvi. Uz brojne službene zastupnike<br />
i autokuće iz Crne Gore i regije koji su<br />
izložili nove modele vozila najpoznatijih<br />
svjetskih proizvođača, na Jadranskom<br />
sajmu svoje je poslovanje predstavila i<br />
INA- Industrija nafte.<br />
Na Ininu štandu posjetitelji su imali<br />
priliku detaljnije se upoznati s plinskim i<br />
mazivaškim programom, te su se mnogi<br />
informirali o proizvodima i uslugama.<br />
Zanimanje posjetitelja ne iznenađuje jer<br />
je INA na ovim prostorima prepoznatljiv<br />
brand koji jamči kvalitetu u opskrbi i kvalitetu<br />
robe. Inin sajamski prostor posjetili<br />
su i brojni poslovni partneri za koje je na<br />
Danu Ine, 9. listopada, organiziran prigodan<br />
domjenak na kojem su ostvareni<br />
brojni kontakti od kojih će se dobar dio<br />
pretvoriti u konkretniju buduću suradnju<br />
ili unaprijediti dosadašnju. U okviru Sajma<br />
organizatori su se potrudili pripremiti<br />
bogat program događanja kao što su<br />
dodjela tradicionalne nagrade Expo Trophy,<br />
nagradna igra za posjetitelje, izbor<br />
za najljepšu hostesu, izbor za najbolje automobile<br />
po kategorijama, karting natjecanje<br />
za novinare i predstavnike izlagača.<br />
Temeljno polazište i kriteriji za dodjelu<br />
priznanja odnosili su se na kvalitetu i funkcionalnost<br />
proizvoda i način prezentacije<br />
na štandu, estetskom i dizajnerskom<br />
rješenju izložbenog prostora, kvalitetu<br />
propagande, informacije i edukacije o<br />
proizvodu i prateći propagandni materijal.<br />
Nakon detaljnog uvida u prezentaciju<br />
svih izlagača organizatori su Srebrnu<br />
plaketu za izuzetan sajamski nastup dodijelili<br />
Ini. INA je svojim odlično odrađenim<br />
profesionalnim nastupom (vrhunski dizajniran<br />
i uočljiv izložbeni prostor, ljubazne<br />
hostese i pozitivna atmosfera) pokazala<br />
kako ne čini razliku između tržišta i kako<br />
nastoji uspostaviti partnerski odnos s<br />
potrošačima jednog relativno malog<br />
tržišta kao što je Crna Gora.<br />
Sajam u Mostaru<br />
55
Sajam u Zenici<br />
41. međunarodni obrtnički sajmu<br />
u Celju održan je od 10. do 17. rujna<br />
ove godine. Cilj nastupa bio je<br />
poboljšanje prodaje Inina asortimana<br />
naftnih derivata, plina i maziva, te<br />
naglasak na Inu kao korporaciju u<br />
Sloveniji. Najveći interes posjetitelji<br />
su pokazali za područje mazivaškog<br />
programa, ali i za plin kao ogrjev te za<br />
mogućnost nabave plinskih spremnika<br />
za domaćinstvo.<br />
U Siriji i Rusiji<br />
Pod visokim pokroviteljstvom sirijskog<br />
Ministarstva nafte i mineralnih sirovina, u<br />
Damasku je od 7. do 10. travnja održan<br />
šesti po redu SYROIL, međunarodna<br />
izložba naftne, plinske i petrokemijske<br />
industrije. INA se na SYROIL-u predstavila<br />
na zajedničkom izložbenom prostoru<br />
s Croscom i sirijsko-hrvatskom operativnom<br />
kompanijom Hayan Petroleum<br />
Company (HPC).<br />
Po završetku svečanog otvaranja, sirijski<br />
ministar nafte i mineralnih sirovina<br />
Sufian Al-Alaw obišao je izložbene prostore,<br />
kratko se zadržavši na Ininu štandu,<br />
što je bila prigoda i za obilježavanje 10<br />
godina rada Inina Branch Officea u Siriji.<br />
SYROIL se od 1998., kada je prvi put<br />
održan, razvio u jedan od najuspješnijih<br />
specijaliziranih sajmova na Bliskom istoku.<br />
Održava se svake druge godine i<br />
okuplja predstavnike naftne industrije,<br />
Sajam u Zenici<br />
zainteresirane za širenje poslova i razvoj<br />
tehnologija.<br />
Inini predstavnici aktivno su sudjelovali<br />
i na 12. međunarodnom sajmu Neftegaz<br />
2008. i 6. naftno-plinskom kongresu<br />
u Moskvi. Sajam u Moskvi potvrdio je<br />
status jednog od najvećih skupova naftnog<br />
biznisa u svijetu po broju kompanija,<br />
veličini izložbenih prostora, boju<br />
specijalista, posjetitelja, a i po važnosti<br />
s obzirom na veliku energentsku moć<br />
Rusije. Sajam je organiziran na visokoj<br />
razini, a dodatan značaj dali su nazočni<br />
predstavnici velikih svjetskih kompanija<br />
poput Gazproma, Rosnefta, Gaz de<br />
France, Statiola, Totala, TNK-BP i mnogi<br />
drugi. INA je predstavljena s najnovijim<br />
službenim reklamnim zaslonima, posterima,<br />
aktualnim prezentacijama, brojnim<br />
prospektima, brošurama, prigodnim<br />
poklonima te usmenom komunikacijom<br />
sa zainteresiranim posjetiteljima. Na<br />
uočljivom i prepoznatljivom Ininu štandu<br />
bili su brojni predstavnici kompanija iz<br />
naftne industrije s izraženim interesima i<br />
zanimanjem za djelatnost INA – grupe.<br />
56
nagrada<br />
Nagrada Ine za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2007.<br />
Nov vjetar u jedra<br />
afirmaciji hrvatske<br />
arheologije<br />
Prema odluci Žirija, dobitnici Inine Nagrade su prof. dr. sc. Mirjana Sanader i grupa<br />
autora za knjigu Kroatien in der Antike, objavljenu prošle godine u Mainzu<br />
Tekst: Mijo Ivurek<br />
Fotografije: Miljenko Marohnić<br />
Pred velikim brojem uzvanika iz<br />
znanstveno-kulturnog, gospodarskog<br />
i umjetničkog miljea u<br />
zagrebačkom Muzeju za umjetnost i<br />
obrt, u četvrtak 16. listopada svečano<br />
je dodijeljena 14. Nagrada Ine za promicanje<br />
hrvatske kulture u svijetu za 2007.<br />
godinu. Među uzvanicima bili su i neki od<br />
ranijih dobitnika naše nagrade: Jadranka<br />
Njerš Beresford Peirse iz Velike Britanije,<br />
Dušan Karpatsky iz Češke i ravnateljica<br />
Ansambla Lado Ivana Lušić.<br />
Dobitnici 14. Nagrade su prof. dr. sc.<br />
Mirjana Sanader i grupa suradnika za<br />
knjigu Kroatien in der Antike (Hrvatska<br />
u antici). Radi se o slijedećim znanstvenicima:<br />
akademiku Nenadu Cambiju, prof.<br />
dr. sc. Marinu Zaninoviću, prof. dr. sc.<br />
Marini Milićević Bradač, prof.dr.sc. Bruni<br />
Kuntić Makvić, prof. dr. sc. Robertu<br />
Matijašiću i dr. sc. Marku Dizdaru.<br />
U obrazloženju Žirija za dodjelu Nagrade,<br />
među inim se kaže kako knjiga<br />
Kroatien in der Antike, objavljena 2007.<br />
kod nakladnika Philipp von Zabern iz<br />
Mainza ima 143 stranice i 116 ilustracija i<br />
rezultat je uspješnog kulturološkog spoja<br />
arheologa, fotografa i muzeja. Obrađuje<br />
grčko i rimsko razdoblje na području<br />
današnje Hrvatske, dakle od 6. stoljeća<br />
prije do 6. stoljeća poslije Krista. Dakle,<br />
punih 1200 godina. Dosad se o hrvatskoj<br />
arheologiji, kako stoji u obrazloženju, govorilo<br />
u okviru jugoslavenske. Ovo je prva<br />
monografija koja široj europskoj javnosti,<br />
na ovako sintetiziran i cjelovit način nudi<br />
znanstvene informacije o grčkoj i rimskoj<br />
baštini na tlu današnje Hrvatske.<br />
Dobitnici Nagrade: Robert Matijašić, Nenad<br />
Cambi. Bruna Kuntić Makvić, Mirjana Sanader,<br />
Marin Zaninović, Marina Milićević Bradać,<br />
Marko Dizdar ispred skulpture don Frana<br />
Bulića – utemeljitelja hrvatske arheologije<br />
Knjiga daje iscrpan prikaz:<br />
• napisa o arheologiji na ovim prostorima<br />
od geografa Strabona, povjesnika<br />
Livija, Plinija Starijeg, bizantskog<br />
cara Konstantina Porfirogeneta, Marka<br />
Marulića do Ivana Kukuljevića, Šime<br />
Ljubića, Frane Bulića, Arthura Evansa i<br />
brojnih drugih<br />
• predstavlja očeve hrvatske arheolog-<br />
57
Prepuna dvorana Muzeja za umjetnost i obrt na dodjeli 14. Nagrade Ine<br />
ije: Marka Marulića, Ruđera Boškovića,<br />
Šimu Ljubića, Frana Bulića …<br />
• Marina Milićević Bradač obrađuje<br />
najstarije arheološke nalaze Grka u Hrvatskoj,<br />
grčku mitologiju na Jadranu,<br />
prvu grčku koloniju / Korčulu/, Trogir,<br />
Stobreč, Hvar …<br />
• Marin Zaninović prikazuje rimska<br />
osvajanja, konfrontacije Ilira s<br />
Rimom, građanske ratove i život pod<br />
Augustom<br />
• Robert Matijašić bavi se pitanjima<br />
gospodarstva u starih Ilira i Rimljana<br />
• Nenad Cambi je autor tekstova o urbanizaciji<br />
i ranokršćanskoj civilizaciji<br />
• Bruna Kuntić Makvić u suradnji s<br />
Mirjanom Sanader i Markom Dizdarom<br />
donosi prapovijesni i povijesni kontekst<br />
ilirskog razdoblja<br />
• Mirjana Sanader bavi se temom<br />
rimskih i ilirskih kultova, kulta careva te<br />
istočnih egipatskih kultova.<br />
Knjiga pokazuje kako su se<br />
dostignuća ilirskog, grčkog, rimskog i<br />
kršćanskog razdoblja nadopunjavala i<br />
stvarala kulturno povijesni korpus koji<br />
će svojim dolaskom razvijati i baštiniti<br />
Hrvati. Odbor i Žiri ističu da je knjiga<br />
iznimno vrijedan prinos u predstavljanju<br />
hrvatske antičke baštine u širem<br />
europskom kontekstu.<br />
U povodu dodjele Nagrade Inin<br />
Sektor korporativnih komunikacija<br />
Dobitnici Nagrade s predsjednikom Uprave Ine Tomislavom Dragičevićem<br />
58
nagrada<br />
Predsjednik Uprave Ine u društvu Mirjane<br />
Sanader i Marine Milićević Bradač<br />
pripremio je monografiju o dobitnicima<br />
u kojoj su predstavljeni svi autori<br />
s urednicom knjige na čelu, razgovor<br />
s prof. dr. sc. Mirjanom Sanader<br />
pod naslovom «Sve veći interes za<br />
hrvatsku antičku baštinu», prikazan<br />
je sažetak priloga svakog autora,<br />
prikazana je povijest arheoloških<br />
istraživanja na tlu Hrvatske kao i reprezentativna<br />
bibliografija radova, a<br />
kroz fotografije Miljenka Marohnića i<br />
Ive Pervana najznačajniji antički lokaliteti<br />
na našem tlu.<br />
Monografija je tiskana na hrvatskom<br />
i njemačkom jeziku s prilogom:<br />
CD dokumentarnim filmom<br />
o Ininoj Nagradi za 2007. u trajanju<br />
od sedam minuta. Usto je Sektor<br />
pripremio izložbu fotografija na kojoj<br />
su prikazani glavni antički lokaliteti u<br />
nas, te bitne činjenice o nagrađenom<br />
djelu.<br />
Tiskovna konferencija u Muzeju za umjetnost i obrt. Bojan<br />
Vinek, Želimir Mesarić, Mirjana Sanader, Žana Goić, Šime<br />
Šimatović, Ivan Đerek i Miroslav Gašparović<br />
Odluka predstavljena<br />
na tiskovnoj<br />
konferenciji u Muzeju<br />
za umjetnost i obrt<br />
U Muzeju za umjetnost i obrt<br />
održana je tiskovna konferencija<br />
na kojoj je službeno predstavljena<br />
odluka Odbora i Žirija za<br />
dodjelu Nagrade Ine za 2007.<br />
godinu. U ime Ine dobitnički tim<br />
s profesoricom Sanader na čelu<br />
pozdravila je direktorica Inina<br />
Sektora korporativnih komunikacija<br />
Žana Goić.<br />
Uz čestitke na Nagradi detaljno<br />
je pojasnila svrhu Nagrade,<br />
dosadašnje dobitnike i ulogu koju<br />
ima među raznolikim društvenim<br />
priznanjima u našoj zemlji. Naposljetku,<br />
zahvalila se svima onima<br />
koji su sudjelovali u svim fazama<br />
odlučivanja o Nagradi – Odboru i<br />
Žiriju, Hrvatskom kulturnom klubu<br />
i svim pojedincima koji su pripremali<br />
nužne stručne materijale<br />
i podloge u skladu s Pravilnikom<br />
o dodjeli Nagrade.<br />
U ime Odbora i Žirija predsjednik<br />
Odbora Ivan Đerek pojasnio<br />
je obrazloženje Žirija. Pozdravnim<br />
riječima dobitnicima<br />
su se obratili i Šime Šimatović,<br />
predsjednik Upravnog odbora<br />
Hrvatskoga kulturnog kluba te<br />
ravnatelj Muzeja za umjetnost i<br />
obrt Miroslav Gašparović. U ime<br />
dobitničkog tima na Nagradi se<br />
zahvalila voditeljica projekta i<br />
knjige Antika u Hrvatskoj prof.<br />
dr. sc. Mirjana Sanader. Tiskovnoj<br />
konferenciji su nazočili svi njeni<br />
suradnici na knjizi.<br />
59
Sve u duhu antičkog vremena<br />
Predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević predaje skulpturu<br />
akademskog kipara Petra Barišića Mirjani Sanader<br />
Izložba fotografija Miljenka<br />
Marohnića na temu antičkih<br />
lokaliteta – danas trajno<br />
postavljena na studiju<br />
arheologije Filizofskog<br />
fakulteta u Zagrebu<br />
Dragičević: „I jedni i drugi istražujemo zemlju“<br />
Predajući Nagradu profesorici Sanader i njenim suradnicima<br />
predsjednik Inine Uprave Ine dr. sc. Tomislav Dragičević,<br />
naglasio je: «Ovogodišnja Nagrada dodijeljena u području<br />
arheologije na neki je način slična području istraživanja<br />
kojim se bavimo i mi u Ini. Naime, jedni i drugi istražujemo<br />
zemlju. Mi, kako bismo otkrili rudno blago o kojemu ovisi<br />
naš gospodarski razvoj, a vi, istražujete površinu zemlje i<br />
podzemlje kako bi otkrili načine života naših predaka i pokazali<br />
nam naše korijene na kojima gradimo svoju sadašnjost<br />
i budućnost. Knjigom Hrvatska u antici pokazali ste kako<br />
su Hrvati baštinili bogatu grčko- rimsku kulturnu tradiciju, i<br />
kako su i na njenim temeljima gradili svoju budućnost. Zato<br />
je ona hvale vrijedan prilog europskoj arheološkoj znanosti,<br />
i nikako nije slučajno što je postala bestseler, među brojnim<br />
djelima jednog od najvećih nakladnika arheološke literature<br />
u svijetu.“<br />
U ime dobitnika profesorica Sanader zahvalila se na Nagradi<br />
koja će za sve njih, kao i za hrvatsku arheologiju, biti<br />
novi poticaj. Hrvatska je toliko bogata arheološkim nalazima<br />
da za našu struku ima još mnogo posla, ustvrdila je gospođa<br />
Sanader. Posebno se zahvalila Ini, Hrvatskom kulturnom<br />
klubu i napose svojim kolegama koji su doprinijeli uspjehu<br />
ovoga projekta, koji je naišao na veliki odjek u Njemačkoj,<br />
Austriji i Švicarskoj.<br />
Prigodni kulturni program svečanosti počeo je s glazbom<br />
Georga Friedricha Handela: Muzika na vodi, a završio starim<br />
dubrovačkim plesovima u izvođenju Dani Bošnjaka-flauta, Rikarda<br />
Lukve -fagot i Mire Flies Šimatović-glasovir, te duetom<br />
za dvije violine Ivana Jarnovića u izvođenju Anđelka Krpana<br />
i Tanje Tortić.<br />
U povodu Nagrade u prostoru Muzeja za umjetnost i obrt<br />
prikazana je i izložba fotografija Miljenka Marohnića o dijelu<br />
važnijih lokaliteta iz antičkog razdoblja na tlu Hrvatske. Objektivom<br />
fotoaparata prikazani au lokaliteti Salone, Dioklecijanove<br />
palače, zadarski Forum, Varaždinske Toplice, ostaci<br />
rimskog i bizantskog doba arhipelaga Brijuni, bogatstvo<br />
antike u gradu Puli, Eufrazijeva bazilika u Poreču, rimska<br />
nalazišta u Gardunu i drugi.<br />
60
nagrada<br />
Kao i svake godine posjetitelji su uživali u bogatom glazbenom programu<br />
Dosadašnji dobitnici Nagrade<br />
INA i Hrvatski kulturni klub iz Zagreba<br />
već punih 14 godina organiziraju<br />
Nagradu Ine za promicanje<br />
hrvatske kulture u svijetu. Svrha je<br />
Nagrade priznanje autorima, kulturnim<br />
djelatnicima i ustanovama koje u<br />
inozemstvu promiču hrvatsku kulturu<br />
i obavještavaju svjetsku javnost o<br />
duhovnom razvitku hrvatskog naroda,<br />
kao i za stvaranje i poticanje kulturnih<br />
veza Hrvatske sa svijetom, ukazujući<br />
na najvrjednija djela i njihove autore.<br />
Za Nagradu se ravnopravno natječu<br />
državljani Republike Hrvatske, strani<br />
državljani te hrvatske i inozemne ustanove.<br />
Nagrada dobitniku ili dobitnicima<br />
sastoji se od pisanog priznanja<br />
/diplome/, skulpture akademskog<br />
kipara Petra Barišića, monografije i<br />
novčanog iznosa od 50000 kuna. O<br />
Nagradi odlučuju u tu svrhu utemeljeni<br />
Odbor i Žiri. Predsjednik Odbora je<br />
Ivan Đerek, a Žirija Želimir Mesarić. Od<br />
1994. o Nagradi brinu njeni utemeljitelji<br />
<strong>Ina</strong> i Hrvatski kulturni klub.<br />
Dosad su ovu vrijednu Nagradu primili:<br />
prof. Charles Bene iz Francuske<br />
za proučavanje djela Marka Marulića<br />
– oca hrvatske književnosti, dr. Ivo Sanader<br />
i akademik Ante Stamać iz Hrvatske<br />
za antologiju U ovom strašnom<br />
času, dosad prevedenu na tridesetak<br />
svjetskih jezika, prof. dr. Branko<br />
Franolić iz Velike Britanije za promicanje<br />
istine o hrvatskom književnom<br />
jeziku i hrvatsku knjigu u europskim<br />
i svjetskim bibliotekama, akademik<br />
Radoslav Katičić iz Hrvatske za promicanje<br />
hrvatske književnosti i komparativne<br />
kroatistike u svijetu, prof.<br />
Jadranka Njerš Beresford Peirse iz<br />
Velike Britanije za uspješnu organizaciju<br />
brojnih kulturoloških događaja<br />
vezanih uz obnovu i zaštitu hrvatske<br />
spomeničke baštine.<br />
Također prof. dr. sc. Elizabeth von<br />
Erdmann iz Njemačke za promicanje<br />
kroatistike u Njemačkoj i svijetu, dr.<br />
sc. Dušan Karpatsky iz Češke za preko<br />
40 godina prevoditeljskog posla,<br />
leksikografiju i književno kritičarsku<br />
djelatnost, dr. sc. Istvan Lokos iz<br />
Mađarske za prevoditeljstvo i uzajamne<br />
odnose hrvatske i mađarske<br />
književnosti i kulture u cjelini, dr. sc.<br />
Jan Jankovič iz Slovačke za promicanje<br />
hrvatske književne baštine u<br />
Slovačkoj kao i odnose između dvaju<br />
naroda, prof. dr. sc.<br />
Viktor Žmegač iz Hrvatske<br />
za uspostavljanje<br />
neraskidivih i uzajamnih<br />
veza kroatistike, germanistike<br />
i europske<br />
kulture u cjelini kao naše<br />
sudbinske odrednice.<br />
Njima su se primanjem<br />
Nagrade pridružili<br />
Sveučilište Universidad<br />
de Navarra iz Pamplone<br />
– Španjolska za promicanje<br />
hrvatske kulture<br />
u znanstveno- stručnim<br />
krugovima Španjolske,<br />
Ansambl narodnih plesova<br />
i pjesama Hrvatske<br />
Lado jer već gotovo 60<br />
godina promiče hrvatsku<br />
kulturu u svijetu,<br />
a napose za turneju<br />
Ansambla u Japanu.<br />
61
Vinkovačke jeseni 2008.<br />
Slavonsko<br />
narodno blago<br />
Ovogodišnje Vinkovačke jeseni prikazale su golemo bogatstvo hrvatskih narodnih<br />
nošnji, zahvaljujući osam tisuća sudionika iz Hrvatske i inozemstva, članova 79 folklornih<br />
skupina za odrasle, te 63 dječje skupine<br />
Piše: Đurđica Žuk<br />
Fotografije: Tomislav Lazarić<br />
Oduvijek su pučki običaji bili<br />
prožeti bilom prirode, ritmom<br />
njenih mijena i blagodatima<br />
podneblja u kojem se živi. Različitim<br />
slavljima i ritualima puk je, ne takao<br />
davno, zahvaljivao prirodi na obilatosti<br />
plodova, a u nekim sredinama prinosili<br />
su i žrtve. Nedjeljivost suživota čovjeka i<br />
prirode ogleda se i kroz različite običaje<br />
koji se stoljećima održavaju u različitim<br />
godišnjim dobima, prema sezonskim<br />
poslovima u polju, vinogradu, šumi.<br />
Pučko stvaralaštvo najčešće je odraz<br />
uzničkog obožavanja prirode u kome se<br />
zrcali čovjekovo poimanje zemlje i njenih<br />
plodova.<br />
Suvremeni seoski i gradski čovjek,<br />
koji se stilom svoga života i standardom<br />
kojim dominiraju tehničko-tehnološka<br />
dostignuća, u mnogome se odmakao<br />
od bila prirode i neposrednog kontakta<br />
sa zemljom. Mnoga zbivanja i pučki<br />
običaji dobrim dijelom su se preselili u<br />
etnološke zbirke i muzeje iz kojih s vremena<br />
na vrijeme izvire ili se prenesu na<br />
suvremene scene na kojima progovaraju<br />
jezikom predaka. Upravo taj jezik i prikaz<br />
danas vrijede basnoslovno bogatstvo<br />
koje će s vremenom bivati sve veće.<br />
Bilo prirode<br />
Današnje selo uglavnom je inficirano<br />
ritmom i podliježe blagodatima suvremenog<br />
stila života. Stila koji ne ostavlja<br />
puno vremena i prostora kulturnoj<br />
baštini kraja, već je ostavlja zanesenjacima<br />
i ljudima koji su spoznali da je kultura<br />
suvremenog čovjeka izrasla iz pučkih,<br />
seoskih, običaja i tradicionalnog odnosa<br />
prema okruženju u kome je nastala.<br />
Bilo prirode ne osluškuje se pomno<br />
kao nekad jer su tehnološka dostignuća<br />
osigurala bolji urod bez obzira na mijene<br />
u prirodi, svako očuvanje i prikaz<br />
kulturne tradicije, narodnog blaga (nazovimo<br />
ga kako hoćemo) izraz su istinitih<br />
i strastvenih zaljubljenika u starine<br />
koji im produžavaju život i oplemenjuju<br />
našu svakodnevnicu. Ti zaljubljenici se u<br />
slobodno vrijeme okupljaju i uvježbavaju<br />
prizore iz pučkog tradicionalnog života i<br />
prenose ga nastupima na različitim man-<br />
62
Tradicijska kultura<br />
ifestacijama. Otimaju zaboravu bogat<br />
život svojih predaka, čuvajući tako svoje<br />
ishodište.<br />
U suvremenom ozračju, gdje je vrijeme<br />
novac, kulturno-umjetnička društva<br />
i manifestacije na kojima se prezentira<br />
kulturna baština nekog naroda iziskuje<br />
financijsku potporu uz koju će izričaj biti<br />
originalniji i kvalitetniji.. Kroz povijest su<br />
poznate brojne bogate mecene koji su<br />
podupirali svaki umjetnički izričaj, a danas<br />
su to velike tvrtke i kompanije koje se<br />
osjećaju društveno osviještenim, odgovornim<br />
i sposobnim da dio svoje zarade<br />
ulože u duhovnu nadgradnju podneblja<br />
u kojima djeluju.<br />
INA je jedna od njih. Kulturni i umjetnički<br />
život samostalne i mlade države Hrvatske<br />
bio bi u mnogome siromašniji da nije<br />
Ininih donacija i sponzorstava na svim<br />
područjima ljudske djelatnosti – znanosti,<br />
obrazovanju, kulturi, športu i tako<br />
dalje. Već desetljećima je iznimna svijest<br />
Ine o potrebi sudjelovanja u svim porama<br />
života žitelja područja u kojima rade njeni<br />
pogoni, a koji su razasuti diljem cijele Hrvatske.<br />
Hrvatska javnost s nestrpljenjem<br />
očekuje godišnji natječaj za donacije i<br />
sponzorstva. Prošle i ove godine fond<br />
za donacije iznosio je po sedam milijuna<br />
kuna koji su dodijeljeni u kategorijama<br />
«Djeca i mladi», «Kultura i umjetnost»,<br />
«Zdravlje», «Ekologija», «Humanitarni<br />
projekti» te «Obrazovanje i znanost»,<br />
odnosno pojedincima, savezima, udrugama,<br />
ustanovama, svima onima koji<br />
imaju kvalitetan i zanimljiv projekt.<br />
Drugim riječima, INA je kompanija<br />
koja potiče razvoj kulture i kulturnog<br />
stvaralaštva u Hrvatskoj. Ujedno ona<br />
kroz svoju godišnju Nagradu potiče<br />
domaće i inozemne kulturne djelatnike<br />
koji svojim radom u svijetu promiču hrvatsku<br />
umjetnost i kulturu. Pored profesionalnih<br />
izričaja u umjetnosti i kulturi,<br />
INA potiče i amatersko stvaralaštvo.<br />
Tako se, pored vrhunskih profesionalaca<br />
kao što su članovi Ansambla Lado,<br />
Zagrebačke filharmonije, hrvatskih profesionalnih<br />
kazališta, na sponzorskoj listi<br />
nalazi i manifestacija Vinkovačke jeseni.<br />
Novi čuvari baštine<br />
Vinkovačke jeseni su najveća i najpoznatija<br />
folklorna, kulturna, gospodarska<br />
i turistička manifestacija Slavonije,<br />
Baranje i zapadnog Srijema. Ona je i<br />
jedna od značajnijih u Hrvatskoj jer u<br />
njoj sudjeluju folklorne skupine iz cijele<br />
Hrvatske, dijaspore, Europe i Amerike.<br />
Izrasla je iz lokalne smotre izvornog slavonskog<br />
folklora koja je prvi put održana<br />
63
1966. Nastale su u trenutku kada se patrijarhalna<br />
Slavonija našla pod pritiskom<br />
suvremenih tehnoloških promjena koje<br />
su potiskivale slavonske osebujnosti.<br />
Želja za očuvanjem tradicijske kulture<br />
kao ishodišta budućnosti iznjedrile su<br />
godišnju manifestaciju koja je brzo nadrasla<br />
lokalno obilježje. Danas su one<br />
popularno-znanstveni skup izvorne narodne<br />
kulture.<br />
Na ovogodišnjim Vinkovačkim jesenima,<br />
koje su trajale od 5. do 14. rujna,<br />
prikazano je bogatstvo hrvatskih narodnih<br />
nošnji i folklora. U tom prikazu sudjelovalo<br />
je osam tisuća sudionika koji<br />
djeluju u 79 folklornih skupina odraslih te<br />
63 dječje skupine iz Hrvatske i inozemstva.<br />
Vidjelo ih je oko 100 tisuća posjetitelja.<br />
Program manifestacije bio je bogat i<br />
raznolik. Kulturna događanja obuhvaćala<br />
smotru folklora, promocije filmova i<br />
tiskanih djela koja govore o narodnim<br />
običajima, muzejske etnološke postave,<br />
izložbu fotografija, a veliku pažnju posjetitelja<br />
izazvala je izložba radova iz radionica<br />
slame, veza, keramike, svile, kože,<br />
šivanja i likovnih radova. Održani su i<br />
Vinkovački jesenski sajam gospodarstva<br />
i obrtništva, Nacionalna izložba voćnih<br />
rakija i likera, a od turističkih događanja<br />
spomenut ćemo festival slavonskog kulena,<br />
večer vinkovačkih šokačkih rodova<br />
i sajam tradicijskog obrtništva i rukotvorstva.<br />
Uz ova zbivanja svoju publiku<br />
su imala i brojana sportska zbivanja.<br />
Veliku pažnju posjetitelja Vinkovaca<br />
tih je dana privuklo i malo indijansko selo<br />
koje se bilo ulogorilo u gradskom parku.<br />
Komanči i Apač, Indijanci iz Meksika,<br />
članovi skupine «Indian dream», svojim<br />
su nastupom oživjeli tradicijsku kulturu<br />
naroda koji je u nestajanju. Ova skupina<br />
putuje svijetom i prenosi svoju bogatu<br />
kulturu te šire toleranciju, mir i slobodu<br />
– sve ono što kao narod nisu imali u svojoj<br />
domovini, što ih je i dovelo gotovo<br />
do istrebljenja. Da ne bi sličnu sudbinu<br />
doživjeli, postoje Vinkovačke jeseni i još<br />
brojne manifestacije sličnog karaktera.<br />
Da će se održati još mnoge Vinkovačke<br />
64
Tradicijska kultura<br />
Smotra slavonskog<br />
folklora nastala je<br />
kada se patrijarhalna<br />
Slavonija našla pod<br />
pritiskom suvremenih<br />
tehnoloških promjena<br />
koje su potiskivale<br />
njezine osebujnosti<br />
Posebnu živost<br />
završnom mimohodu<br />
dalo je 26 konjskih<br />
zaprega i 50 konjanika<br />
iz cijele Hrvatske<br />
jeseni, garancija su Dječje<br />
vinkovačke jeseni u kojima su ove<br />
godine sudjelovale 63 dječje folklorne<br />
skupine iz cijele Hrvatske i<br />
nekoliko iz inozemstva. Sreća na<br />
licima mališana koji su u narodnim<br />
nošnjama kroz ples i pjesmu pronosili<br />
tradiciju svojih pradjedova,<br />
obećavaju da će još desetljećima<br />
upravo oni biti čuvari tradicijske kulture<br />
i baštine kraja u kojem su rođeni.<br />
Koliko je snažna ta poruka moglo se<br />
vidjeti na završnom mimohodu svih sudionika<br />
koji su se okupili na vinkovačkom<br />
sportskom stadionu.<br />
Budućnost iz škrinja<br />
Kada se osam tisuća članova folklornih<br />
skupina iz Hrvatske i inozemstva slilo na<br />
zelenu površinu stadiona, bljesnulo je<br />
bogatstvo boja i oblika narodnih nošnji.<br />
Koliko god poznavali narodne nošnje<br />
Hrvatske s fotografija i dokumentarnih<br />
filmova, ostali smo zatečeni onim što<br />
smo vidjeli, odnosno, onim što još nismo<br />
vidjeli. Nevjerojatno je kako svaki kraj,<br />
svako selo Hrvatske ima svoju narodnu<br />
nošnju koja se u mnogočemu razlikuje od<br />
slične iz susjednog sela. To bogatstvo je<br />
neiskorišteno. U budućnosti će tek dobiti<br />
na značenju. Ono se skromno izvlači iz<br />
škrinja tek nekoliko puta godišnje za neki<br />
65
nastup, a od njega i na njemu mogao bi<br />
se razviti bogat folklorni turizam.<br />
Posebnu živost završnom mimohodu<br />
dalo je 26 konjskih zaprega i 50 konjanika<br />
iz cijele Hrvatske. Različite pasmine<br />
konja s tradicijskom ormom, konjanicima<br />
ili puna zaprežna kola članova obitelji,<br />
vlasnika zaprege, u narodnim nošnjama<br />
- dodatno su doprinijeli doživljaju<br />
autentičnosti tradicijskog načina života<br />
na selu. Atrakcija je bio prikaz običaja<br />
vožnje carice Marije Terezije kočijom<br />
koji su pokazali članovi konjogojske<br />
udruge «Stari Graničar» iz Županje.<br />
Šokački divani vraćaju snagu<br />
Gledajući šaroliko mnoštvo i<br />
osluškujući ritmove na vinkovačkom<br />
stadionu, osjećali smo se dijelom toga<br />
mnoštva – korijenima i saznanjem da<br />
smo svojim radom u Ini zaradili dovoljno<br />
da možemo uložiti u budućnost svoje<br />
djece kroz poticanje njegovanja i otimanju<br />
zaboravu tradicijske kulture naših<br />
i njihovih pradjedova.<br />
Za posjetitelje koji dolaze izvan slavonskog<br />
podneblja zanimljiva je bila priredba<br />
nazvana «Šokački divani» koja je<br />
na vrlo živopisan i autentičan način pokazala<br />
kako se nekad u Slavoniji družilo i<br />
zabavljalo u slobodno vrijeme.<br />
Uz pjesme tu su obvezatno dvosmislene<br />
šale i pošalice koje nasmiju i staro i<br />
mlado. Ovo je posebno važno jer nakon<br />
teškog rada na njivi (sjetimo se kolike su<br />
slavonske ravnice) koju godišnje treba<br />
nekoliko puta obraditi - pjesma, ples i<br />
šala od pamtivijeka regeneriraju i vraćaju<br />
snagu Slavoncu da ponovo zaore istu<br />
njivu. Suvremeni čovjek rekao bi; dobra<br />
terapija da se izdrži mukotrpan rad.<br />
Na ovogodišnjim «Šokačkim divanima»<br />
koji se održali u Starim Kunjevcima<br />
bilo više od dvije tisuće posjetitelja.<br />
66
Hrvatska baština<br />
Brijuni<br />
Od otoka za elitu<br />
do kuge i natrag<br />
Kao sjajan spoj prirodnih atrakcija, povijesne baštine i političko-kulturnog glamura,<br />
razvoj brijunskog otočja treba biti u razvojnim planovima hrvatskog turizma prioritet<br />
Tekst: Mijo Ivurek<br />
Fotografije: Miljenko Marohnić<br />
Što bi današnji posjetitelj toga<br />
dijela Istre, ili onaj tko to tek<br />
namjerava postati, trebao znati o<br />
brijunskom otočju?<br />
Geograf Strabon u 1. st. nakon Krista<br />
spominje otoke u Pulskome zaljevu kao<br />
«plodne i lako pristupačne», no izravno<br />
ne spominjući njihovo nazivlje.<br />
Antički nazivi današnjih Brijuna glasili<br />
su Insulae Pullarie, što navodi Plinije<br />
Stariji u 1. st. nakon Krista. U kartografskom<br />
prikazu iz 4. st. nakon Krista spominju<br />
se naziv Tabula Peutingeriana, a u 7.<br />
st. naziv Pullaria. U kasnijoj antici koristi<br />
se naziv Brevona, a tek u 15. st. javlja se<br />
današnji naziv Brijuni.<br />
Brijunsko otočje sastavljeno je od 14<br />
otoka: Veliki Brijun, Mali Brijun, Sveti<br />
Marko, Gaz, Okrugljak, Supin, Supinić,<br />
Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Jerolim<br />
i Kozada. Otočić Veliki Brijun najveći<br />
je u arhipelagu – 561 hektara, a drugi Mali<br />
Brijun 108 ha; cjelokupna površina svih<br />
otoka iznosi 3395 ha, otočna površina<br />
743,30 te površina morskog dijela Parka<br />
– 2651,70 ha. Prosječna dubina voda<br />
iznosi oko 35 do 40 metara. Ceste, putovi<br />
i staze vijugaju dužinom od 274 km.<br />
Najviša točka je brdo Straža na sredini<br />
Bizantski kastrum u uvali Dobrika iz 5. st. nakon<br />
Krista koji se koristio u obrambene svrhe<br />
Velikog Brijuna 42 metra nad morem.<br />
Otočje obujmljuje blaga mediteranska<br />
klima, ljeti je prosječna temperatura<br />
23,2 stupnja C, zimi 5,9 a u proljeće 12,2.<br />
Temperatura mora je ljeti između 22 i 25<br />
stupnja C. Godišnje Brijuni bilježe 2387<br />
sunčanih sati. Otočje prekriva makija,<br />
travnjaci, šume hrasta crnike, lovora, razni<br />
Spomenik Robertu Kochu, mramorni reljef<br />
J. Engelhardta postavljen 1905. godine<br />
četinari- čempers, libanonski cedar, tuja,<br />
maslina… Tu su i primorski bor, sekvoja,<br />
eukaliptus, grčka i španjolska jela, crni<br />
bor… Rasadnici i cvijetnjak posjeduju 86<br />
vrsta egzotičnih cvjetnih oblika. Posebna<br />
rijetkost je drevna maslina – Olea europea-<br />
zasađena u 4. st. poslije Krista.<br />
Od životinjskog svijeta ovdje obitava-<br />
67
Crkvica sv. Germana izvorno potječe iz 1481. godine. Stradala je u požaru 1896. te obnovljena 1911. uz dogradnju (1912.)<br />
sakristije/kapele. Danas je crkvica muzej s kopijama istarskih fresaka i glagoljičkih natpisa koji govore o biblijskoj povijesti.<br />
Važno je spomenuti „Poklonstvo kraljeva“ Vincenta od Kastva ( 1474.) i kopiju Bašćanske ploče iz 11/12. st.<br />
ju antilope, magarci, koze, istarski vol<br />
boškarin, jeleni lopatari, zebre, mufloni…<br />
Od ptica spomenimo sjenice i čavke,<br />
jastrebove, gavrane, crvendače, čaplje,<br />
crne rode. Podmorje obiluje brojnim<br />
vrstama spužvi, ježinaca, rakova i riba,<br />
među kojima su najčešći lubini, orade,<br />
cipli, listovi, škarpine...<br />
Povijest brijunskog arhipelaga<br />
Iznimno je sadržajan kontinuitet materijalnih<br />
dokaza kroz povijest brijunskih<br />
otoka, od prvih tragova života i naseobina.<br />
Zahvaljujući istraživanjima austrijskog<br />
arheologa i konzervatora Antona Gnirsa<br />
(1873. – 1933.) utvrđene su činjenice<br />
koje govore o bogatoj prošlosti otočja,<br />
na kojima su zabilježeni tragovi života<br />
iz razdoblja mezozoika, prije gotovo<br />
150 milijuna godina. Ostaci najstarijeg<br />
otkrivenog naselja nalaze se na rtu Ploče<br />
na Velikom Brijunu – zemuničkog tipa i<br />
potječu iz mlađega kamenog doba.<br />
Sljedeće je razdoblje vezano uz tzv.<br />
Carski ljetnikovac u zaljevu Verige iz 1. st.<br />
nakon Krista – biser rimskog ladanjskog<br />
graditeljstva koji je građen na tri terase<br />
gradinsku kulturu – ilirske gradine opasane<br />
kamenim zidovima, bedemima…Iliri<br />
su se bavili lovom, ribolovom, ratarstvom,<br />
stočarstvom, moreplovstvom.<br />
Padom ilirske provincije Nezakcije 177.<br />
g. prije Krista nastupa dugo razdoblje<br />
rimske vladavine. Uz to razdoblje vezan<br />
je razvoj vinogradarstva, uzgoj maslina,<br />
sije se pšenica, razvija se ratarstvo i<br />
stočarstvo… Grade se dvorci u zaljevu<br />
Verige, uvali Dobrika, na brdu Kolci i<br />
brdu Gradina, u zaljevu sv. Mikula na<br />
Malom Brijunu i na istočnoj strani Vange.<br />
Najraskošniji je ladanjski dvorac na tri terase<br />
u zaljevu Veriga.<br />
Prema mondenom odredištu<br />
Padom Zapadno rimskog carstva ovim<br />
je područjem zavladao Bizant. Odatle<br />
potječe bizantski kastrum u uvali Dobrika,<br />
bazilika sv. Marije iz 5. te crkvica<br />
sv. Petra iz 6. st. Poslije Bizanta dolaze<br />
Franci, a potom Slaveni. U 11. je stoljeću<br />
osnovana benediktinska opatija. Haranje<br />
epidemije kuge posebno je zapisano<br />
1312., a u potpunosti je iskorijenjena<br />
tek početkom XX. stoljeća. Od 1331. do<br />
1797., dakle sljedećih 466 godina ovim<br />
područjem vlada Venecija. Od 1797. do<br />
1805. prisutna je austrijska vlast, kada<br />
dolazi od 1805. do 1814. Napoleonova –<br />
odnosno francuska uprava, pa opet aus-<br />
68
Hrvatska baština<br />
Ostaci bazilike sv. Marije iz 5./6. st. nakon<br />
Krista koja pripada bizantskom nasljeđu<br />
trijska, prije nego što je Brijune 1893.<br />
kupio Paul Kupelwieser.<br />
Prije njega Brijuni su bili i u vlasništvu<br />
obitelji Franzini, te Švicarca Wildija, koji ih<br />
i prodaje Paulu Kupelwieseru. U 18. i 19.<br />
st. Brijuni su zbog vladanja malarije i kuge<br />
bili gotovo napušteni. Kada je Pula izabrana<br />
glavnom austrougarskom ratnom<br />
lukom grade se tvrđave za zaštitu pulske<br />
luke, među kojima je najveća tvrđava Tegetthoff<br />
na Velikom Brijunu, tada ujedno i<br />
jedna od najjačih na Sredozemlju.<br />
Novija povijest počinje 1893. kada,<br />
kako rekosmo, vlasnik Brijuna postaje<br />
austrijski industrijalac Paul Kupelwieser<br />
(1843. – 1919. ). Počinje razvoj otoka kao<br />
svojevrsnog turističkog središta ovog<br />
dijela Mediterana, sanira se malarično<br />
područje u čemu sudjeluje i osobno<br />
Robert Koch, znameniti njemački bakteriolog<br />
i nobelovac. U brojnoj liječničkoj<br />
ekipi nalazio se i dr. Otto Lenz, koji će<br />
od 1903. do 1938. boraviti na Brijunima<br />
s obitelji. Za zasluge u suzbijanju opake<br />
bolesti godine 1905. na Velikom je Brijunu<br />
postavljen spomen kip Robertu<br />
Kochu, rad J. Engelhardta. Godine 1908.<br />
izgrađen je vodovod. Dvije godine kasnije<br />
i zvjerinjak. Do 1913. sagrađena su<br />
četiri hotela Neptum I, II, i III te Karmen<br />
i desetak vila.<br />
Prvi svjetski rat zaustavlja razvoj Brijuna.<br />
Rapallskim ugovorom iz 1920. godine<br />
Istra i Brijuni pripojeni su Italiji, s<br />
tadašnja 453 žitelja. Godine 1919. umire<br />
vlasnik Paul Kupelwieser. Njegov sin<br />
Karlo nastavlja istim putem, no 1930.,<br />
zbog financijskih problema počinio je<br />
samoubojstvo. Pokopan je na Brijunima<br />
uz majku Mariju ( Marie ) dok je otac<br />
Paul pokopan u Beču. Tridesete godine<br />
obilježene su na Brijunima polo turnirima,<br />
biciklijadama, tenisom i golfom.<br />
U Drugom se svjetskom ratu na Brijunima<br />
smjenjuju vojske. U travnju 1945.<br />
u nekoliko su navrata bombardirani Brijuni,<br />
a završetak rata dočekali su u vrlo<br />
jadnom stanju.<br />
Brijuni kao prioritet<br />
Iz godine u godinu Brijuni privlače<br />
sve veći broj turista, stručnjaka i ljubitelja<br />
bogatog arheološkog i kulturnog<br />
blaga, a nadasve prirodnih ljepota. No,<br />
vremena izoliranosti kada su bili zatvoreni<br />
turističkim agencijama i praktički<br />
69
onemogućen njihov razvoj, vrijeme tzv.<br />
Titovih Brijuna, ostavila su trag opće<br />
zapuštenosti, skromne turističke i ugostiteljske<br />
ponude, koliko god se ovdašnji<br />
turistički djelatnici trudili.<br />
Bez temeljitog razvojnog koncepta i<br />
izdašnih investitora, što se najavljuje u<br />
obliku projekta nazvanog Brijuni – Rivijera,<br />
ovaj dragulj hrvatskog turizma<br />
još će više zaostajati. A mogućnosti<br />
su doista grandiozne. Od prirodnih ljepota,<br />
ostataka bogate i raznolike povijesne<br />
baštine, političkih i kulturoloških<br />
obrazaca vezanih uz nazočnost europske<br />
aristokracije na početku 20. st. , ali<br />
i uz utemeljenje pokreta nesvrstanih do<br />
mogućnosti održavanja najrazličitijih<br />
domaćih i međunarodnih skupova. Ne<br />
zaboravimo sport, napose golf, ali i tenis,<br />
polo i druge vrste sporta i rekreacije.<br />
Naravno, bez vrhunske ponude, infrastrukturnih<br />
objekata (obnovljenih i novih),<br />
bogatih turističkih programa, napose<br />
otvaranja za javnost tzv. rezidencijalnih<br />
objekata, poput Bijele vile, Jadranke i<br />
otoka Vange te daleko širi krug obilazaka<br />
otočja nego što je to danas, teško<br />
je očekivati vidljivije učinke. Razvoj brijunskog<br />
otočja, kao sastavni dio razvoja<br />
turizma i gospodarstva cijelog ovog<br />
kraja, treba biti u razvojnim planovima<br />
hrvatskog turizma kao prioritet nad prioritetima.<br />
Gnijezdo političke i kulturne elite<br />
U doba industrijalca Paula Kupelwiesera na Brijune dolaze<br />
uglednici iz europskih i drugih zemalja. Austrougarski prijestolonasljednik<br />
Franz Ferdinand sa suprugom Sofijom Hochenberg,<br />
njemački car Wilhelm II., saski kralj Friedrich August,<br />
skladatelj Richard Strauss, financijaši John Rockfeller i Louis<br />
Rotschild, izumitelj Guglielmo Marconi, japanski car Hirohito<br />
(tada prijestolonasljednik), slavni njemački romanopisac i nobelovac<br />
Thomas Mann, James Joyce, Herman Bahr, Karl von<br />
Thaler… Ne zaboravimo irskog pisca Georga Shawa, svjetskog<br />
prvaka u teškoj kategoriji Genne Tunney.<br />
Brijuni se reklamiraju kao mondeno ljetovalište, ali i kao<br />
lječilište. Smatra se da najveći prosperitet bilježe 1912./1913.<br />
godine.<br />
Za vrijeme bivše Jugoslavije otočje, a napose Veliki Brijun i<br />
Vanga bili su, od 1947. na neki način prijestolnica promicanja<br />
tadašnje državne politike, Josipa Broza Tita i vezani su uz nastanak<br />
pokreta nesvrstanih te boravak gostiju državnog vrha.<br />
Tito je npr. na Brijunima ugostio 90 lidera iz 60 zemalja svijeta.<br />
U brijunskoj Bijeloj vili godine 1956. potpisana je deklaracija o<br />
uspostavljanju Pokreta nesvrstanih ( Naser – Tito – Nehru ).<br />
Među kasnijim posjetiteljima bili su Elzabeth Taylor, Richard<br />
Burton, britanska kraljica Elizabeta II., danska kraljica Margaret,<br />
njemački kancelar Willy Brandt, palestinski vođa Jasser<br />
Arafat, indijska premijerka Indira Gandhi, kubanski lider Fidel<br />
Castro, pjevač Mario del Monaco, knjževnik Alberto Moravia,<br />
pjevačica Josephina Baker, talijanska glumica Sophia Loren…<br />
U kronici posjeta prvi se spominje etiopski car Haile Selassie.<br />
Nakon osamostaljivanja Hrvatske Brijune su u političke i gospodarske<br />
svrhe koristili i prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo<br />
Tuđman i sadašnji Stjepan Mesić, održavajuć različite političke<br />
i gospodarske skupove vezane uz promidžbu hrvatskih<br />
političkih i gospodarskih interesa.<br />
70
Vrijednosti okoliša<br />
Miomirisni vrt u Malom Lošinju<br />
Na mirisnom<br />
otoku mirisni vrt<br />
Tko zna vrijednost mediteranskog krajolika, zna i kako je zamisao o Miomirisnom vrtu<br />
nešto što se u Malom Lošinju moralo rodilti spontano i samorazumljivo - sve je na nju<br />
odavno upućivalo<br />
Piše: Josipa Josipović Valentić<br />
Fotografije: Josipa Josipović<br />
Valentić i Velid Đekić<br />
Zamisao da Miomirisni vrt nastane<br />
na jednom jadranskom otoku,<br />
pogotovo na otoku poput Lošinja,<br />
daleko je od slučajnosti.<br />
Ako je itko od nas ikada zakoračio<br />
izvan utabane otočne staze u okočni<br />
kamenjar ili među grmlje što se širi<br />
otočnim padinama, nosnice su mu se<br />
našle u ozbiljnom iskušenju. Pogotovo<br />
ako je to učinio ljeti. Aromatična isparenja<br />
mediteranskog bilja zagrijana vrelim<br />
suncem tada prodiru duboko u grudi.<br />
Kapljice eteričnih ulja zavlače se u tijelo,<br />
u odjeću, oplemenjujući aromom.<br />
Naše su bake znale te mirise koristiti<br />
na načine koje smo danas počesto zaboravili.<br />
Otočne bake u tomu su prednjačile.<br />
Stručke osušenog aromatičnog bilja<br />
stavljale su u ormare rubljem da bi oplemenjivali<br />
tkaninu, također sprječavale<br />
ulaz kojekavih buba. Biljem su posipale<br />
vodu u kojoj su se kupale, da bi osvježile<br />
kožu. Dodavale su ga i jelu što se kuhalo<br />
na štednjaku, da bi ono postalo ukusnije.<br />
Prikupljeno mediteransko bilje čuvale<br />
su u kućnim ljekarnama, prije vjerujući<br />
stoljećima skupljanom narodnom iskustvu<br />
nego novijim laboratorijskim kemikalijama,<br />
za koje nije uvijek jednostavno<br />
kazati kada čine dobro, a kada donose<br />
štetu.<br />
Na otoku Lošinju bio im je više nego<br />
olakšan posao. Ako ne potpuno isto, a<br />
ono vrlo slično vrijedi u slučaju da su<br />
živjele na otoku Cresu, koji je s Lošinjom<br />
zemljopisna i florealna cjelina, što je<br />
razdvaja samo ljudskom rukom načinjen<br />
uzak kanal za prolaz manjih plovila u<br />
starom gradu Osoru. Kanal je nastao<br />
u antičko doba, vjerojatno u vrijeme<br />
prevlasti Rimskog carstva, i kopneni ga<br />
putnici prelaze zahvaljujući pomičnom<br />
mostu.<br />
Kamen na kamen,<br />
biljka na biljku<br />
Tko zna prepoznati vrijednost prirodnog<br />
krajolika, zna kako je živjeti na otoku<br />
Lošinju u pravom rajskom vrtu. I zato je<br />
71
U Miomirisnom vrtu<br />
nema žurbe: to je mjesto<br />
za opuštanje, uživanje,<br />
edukaciju, razmišljanje,<br />
mjesto gdje se ljudi druže<br />
ili, jednostavno, dobro<br />
osjećaju<br />
zamisao o Miomirisnom vrtu nešto što se<br />
u Malom Lošinju rodilo samorazumljivo i<br />
spontano, jer je sve na nju već odavno<br />
upućivalo. Priroda kao da je sama vukla<br />
za rukav. U mirisnoj lošinjskoj priči bio je<br />
to rukav poduzetnice Sandre Nikolich.<br />
Kada je 2003. dobila od grada u najam<br />
3500 četvornih metara tla, Sandra<br />
Nikolich odlučila je, u suglasju s prirodnim<br />
okruženjem, napraviti vlastiti vrt<br />
u lošinjskom otočnom vrtu. Zemljište<br />
se nalazi neposredno uz raskrižje koje<br />
vodi od Malog prema Velom Lošinju i na<br />
točki s koje se pruža odličan pogled na<br />
obližnju morsku uvalu, na borovu šumu,<br />
u daljini i na Velebit. Na takvom mjestu<br />
prihvatila se sadnje preko dvije tisuće<br />
sadnica raznih biljnih vrsta, među kojima<br />
sedamdesetak autohtonih. Tlo je primilo<br />
kadulju, origano, pelin, lavandu, šparogu,<br />
vrijes, komorač, majčinu dušicu, buhač,<br />
timijan, gospinu travu, ružmarin, lovor i<br />
brojne druge biljke zanosna mirisa. Njima<br />
je u društvo dodala biljne vrste koje<br />
su lošinjski pomorci kroz povijest donosili<br />
na svoj otok s raznih strana svijeta,<br />
primjerice vijetnamsku naranču, meksički<br />
kaktus, indijsku smokvu i slične.<br />
Takav koktel mirisa s lakoćom je privukao<br />
prve posjetitelje. Radoznalo su se<br />
započeli šetati vrtom, te zastajkivati u<br />
nekom od njegovih ugodnih, znalačkom i<br />
Kada je 2003. dobila<br />
od grada u najam<br />
3500 četvornih<br />
metara tla, Sandra<br />
Nikolich odlučila je, u<br />
suglasju s prirodnim<br />
okruženjem, napraviti<br />
svoj vrt u lošinjskom<br />
otočnom vrtu<br />
marljivom rukom uređenih kutaka, s<br />
klupicama i stolcima, u hladu masline<br />
ili smokve. Cijeli je prostor prošaran<br />
niskim suhozidima, gromačama, tim<br />
svojevrsnim spomenicima otočnim seoskim<br />
graditeljima i težacima, koji su<br />
nastojali očuvati ono malo plodnog tla<br />
slažući kamen na kamen bez veziva, te<br />
podižući zaklone sebi i ovcama bez kojih<br />
je u predturističkom razdoblju bilo teško<br />
zamisliti otočni život.<br />
Kamenje se, s njime i tlo bez kojeg<br />
nema zelenog doma, a riječ je o 80<br />
prostornih metara zemlje, dopremalo i<br />
njime gradilo 18 mjeseci. Miomirsni vrt<br />
službeno je otvoren ljeta 2005. godine.<br />
Mjesto bez žurbe<br />
Po uzoru na otočne graditelje, u vrtu<br />
je podignuta kamena kućica. I ona<br />
ima vlastitu priču. U njezine je zidove<br />
ugrađen kamen s nekoliko dalmatinskih<br />
otoka, što će reći s Hvara, Visa i Lastova,<br />
također iz još jednoga domaćeg carstva<br />
72
Vrijednosti okoliša<br />
kamena, iz Dalmatinske zagore.<br />
Interijer kućice je bajkovit. Gdje<br />
god se u njoj zadrži pogled, dijelovi<br />
namještaja pričaju neko svoju staru<br />
priču, podsjećajući na nepoovratno prohujalo<br />
doba, kada se imalo više vremena<br />
i za sebe i za druge. Pojedini dijelovi<br />
namještaja svojedobno su se nalazili u<br />
kućama bogatijih stanovnika otoka (a<br />
takvih nije bilo malo, s obzirom na bogatu<br />
tradiciju brodogradnje i pomorstva),<br />
a neki su drugi dijelovi bili dijelovi svakodnevnog<br />
života onih koji se bogatima<br />
nisu mogli nipošto nazvati. Takav susret<br />
interijera karakterističnih za materijalno<br />
različite sredine danas nije upitan,<br />
prolaznost ih je ujedinila na načine koje<br />
nisu mogli ni sanjati – u očima radoznalog<br />
turista, kojima su oboje djelići nestale<br />
otočne egzotike.<br />
U kućici se mogu kupiti autohtoni suveniri<br />
hrvatskog Jadrana, poput domaćih<br />
miomirisnih proizvoda, uključujući miomirisna<br />
ulja, cvjetne rukotovorine i<br />
miomirisne napitke. Tu se moguće okrijepiti<br />
čajem od kadulje ili mješavinom<br />
koju se tu naziva „lošinjski čaj“, također<br />
likerom od raznih vrsta voćnih bobica ili<br />
kojeg drugog biljnog ploda. Vrt je mjesto<br />
gdje se mogu kušati raznovrsne delicije,<br />
pristigle iz kuharica otočnih baka.<br />
U vrtu nema žurbe. To je mjesto<br />
za opuštanje, uživanje, edukaciju,<br />
razmišljanje, mjesto gdje se ljudi druže<br />
ili jednostavno dobro osjećaju. Neće biti<br />
iznenađenje preraste li jednoga dana vrt<br />
u mjesto održavanja kreativnih radionica.<br />
Organiziranih oblika edukacije vrt je<br />
mjesto već sada, što potvrđuje podatak<br />
da se se upravo u njemu posjetitelji mogu<br />
upoznati s bogatom otočnom florom i<br />
ljekovitim svojstvima lokalnog bilja uz<br />
pratnju stručnog vodiča. U sklopu redovite<br />
nastave, vrt posjećuju učenici starijih<br />
razreda obližnje osnovne škole Maria<br />
Martinolića. Protiv toga nema ništa i<br />
jedan zanimljiv stanovnik vrta, u njemu<br />
privezan magarac, čija ravnodušnost<br />
prema posjetiteljima možda upućuje da<br />
ih već duže vrijeme ne smatra vrijednim<br />
pozornosti u svom mirisnom carstvu.<br />
Zašto bi i bili? Posjetitelji dođu i odu,<br />
vraćajući se u sredine za koje se čini da<br />
ne mogu bez svih onih nimalo mirisnih<br />
73
čuda tehničke civilizacije, bez automobila,<br />
tvornica, spalionica i sličnog. Uz koje<br />
idu buka, stres i narušeno zdravlje. A<br />
on ostaje tu, u tihom društvu ružmarina,<br />
lovora, majčine dušice, pelina i lavande.<br />
Doista, tko bi takvim posjetiteljima zavidio?<br />
Zar nije bolje trajno ostati u vrtu<br />
poput lošinjskog, Miomirisnog?<br />
Mudar je u svom miru lošinjski magarac.<br />
Možda je shvatio ono što posjetitelji<br />
njegova doma tek trebaju.<br />
Netko park posjećuje, Lošinjani u njemu žive<br />
Bioraznolikost lošinjskog područja fascinantna je. Na njemu je dosad<br />
pronađeno 1018 biljnih vrsta. Za usporedbu, to je gotovo dvostruko više od vrsta<br />
koje nastanjuju ostale jadranske otoke, te više od broja biljnih vrsta na tako velikom<br />
području poput Britanskog otočja, na kojem raste oko 1200 biljnih vrsta.<br />
Na otoku Lošinju preko 900 biljnih vrsta pripada autohtonoj flori, a 230 vrsta<br />
smatra se ljekovitim biljem.<br />
Pored domaćih vrsta, otok se širom otvorio i udomaćenim, ljudskom rukom<br />
donesenim vrstama. Riječ je o osamdesetak uglavnom egzotičnih vrsta koje su<br />
s raznih strana svijeta proteklih stoljeća donijeli lošinjski pomorci, te ih zasadili<br />
oko vlastitih kuća, stvarajuću vrtove na kojim im danas možemo zavidjeti. Smatra<br />
se da su samo oni donijelo oko 80 biljnih vrsta.<br />
Opći dojam nadograđen je još jednom ljudskom aktivnošću, sađenjem borovih<br />
šuma u 19. stoljeću, u čemu je golema zasluga Ambroza Haračića, profesora<br />
lošinjske Pomorske škole i proučavatelja lokalne klime i flore. Jedna od njih,<br />
Čikat, kraj Malog Lošinja, proglašena je 1992. park-šumom i zaštićena. Sljedeće<br />
godine park-šumom je proglašena zona Pod Javori, nadomak Velog Lošinja. U<br />
njoj je svojedobno zimovao nadvojvoda Karlo Stjepan, prepuštajući se blagotvornim<br />
utjecajima tople mediteranske zime i ljekovitom ozračju lokalnog ambijenta.<br />
Veliku vrijednost ima i perivoj u Velom Lošinju što ga je podigao nadvojvoda<br />
Karlo Habsburški, u kojem raste 200 vrsta drveća pristiglog iz cijelog svijeta.<br />
Na lošinjskom otočju nema zmija otrovnica. To ne znači da na njemu, međutim,<br />
nema neotrovnih zmija i guštera. Otok Lošinj je dom macaklina, sredozemnih<br />
guštera iz porodice gekona, koji su ugrožena, time i zakonom zaštićena vrsta.<br />
Takve osobitosti otoka bile su prepoznate odavno, što potvrđuje podatak da<br />
su još 1892. godine Mali i Veli Lošinj službeno proglašeni klimatskim lječilištima,<br />
dobrim dijelom zahvaljujući upravo svom zelenom pokrivaču. Blaga klima pomogla<br />
je da na otoku započnu rasti vrste koje izvorno pripadaju južnodalmatinskom<br />
i sicilijanskom biljnom svijetu, također agave, meksički katusi, palme, magnolije,<br />
mirte, mimoze, pistacije, indijske smokve, zatim limun, naranče i mandarine<br />
doneseni iz Vijetnama.<br />
Na otoku Lošinju zato mogu reći: neki park posjećuju, mi u njemu živimo.<br />
74
Obnovljiva energija<br />
Vjetrovi u Hrvatskoj<br />
Na moćnim krilima<br />
bure i juga<br />
Proizvodnja električne energije iz vjetra se diljem svijeta stalno povećava,<br />
planiraju sve veći “parkovi” i novi modeli vjetrenjača, pa je trenutak zapitati<br />
se dokle smo stigli u Hrvatskoj<br />
Piše: mr. sc. Milan Sijerković<br />
Fotografije: arhiv Državnoga<br />
hidrometeorološkog zavoda,<br />
Ferdo Buva i Tomislav Lazarić<br />
U<br />
suvremenom svijetu postali su<br />
razvidni nedostatak osnovnih<br />
energenata i povećane potrebe<br />
za dodatnim količinama energije. Zbog<br />
toga, a u velikoj mjeri i zbog ekoloških razloga,<br />
nametnula se potreba istraživanja<br />
mogućnosti široke uporabe tzv. obnovljivih<br />
izvora energije. Jedan od takvih prirodnih<br />
energetskih izvora je i vjetar.<br />
Kakva su dosadašnja iskustva u<br />
korištenju energije vjetra u Hrvatskoj?<br />
Povijesno gledano, vjetar je sve do<br />
početka 20. stoljeća pridonosio gospodarstvenom<br />
razvitku Hrvatske, i to uglavnom<br />
u njezinu obalnom i otočnom dijelu.<br />
Stoljećima su na Jadranu prometali<br />
brodovi na vjetar. Usto, samo na srednjodalmatinskim<br />
otocima doskora je bilo<br />
u pogonu oko 400 mlinova na vjetar. Jeftina<br />
energija iz fosilnih goriva, kao i brzi<br />
i veliki razvoj uređaja za upotrebu takve<br />
energije, potisnuli su korištenje obnovljivih<br />
izvora, poput vjetra, kako u svijetu<br />
tako i u Hrvatskoj.<br />
No, neriješeni problemi suvremenog<br />
energetskog sustava, kao što su nedostatak<br />
fosilnih goriva, opterećenost okoliša<br />
onečišćenjem, otvorili su vrata većoj i<br />
široj primjeni obnovljivih izvora energije.<br />
Suvremena tehnološka rješenja, koja<br />
su provjerena u praksi, stavljaju vjetar u<br />
položaj komercijalne primjene. Naravno,<br />
uz svekoliku ekološku prihvatljivost, od<br />
koje su najizrazitiji izostanak onečišćenja<br />
zraka i toplinskog onečišćenja.<br />
Naši vjetropotencijali<br />
U Hrvatskoj se od 1978. sustavno<br />
istražuje korištenje energije vjetra. Na<br />
osnovi raspoloživih podataka o vjetru iz<br />
mreže postojećih meteoroloških postaja<br />
do 1989. obavljena su prva istraživanja<br />
energetskog potencijala vjetra te je<br />
utvrđena podobnost pojedinih područja<br />
Hrvatske za pretvorbu energije vjetra u<br />
električnu energiju.<br />
Usporedo s time i domaća industrija<br />
prepoznala je tehnološki prihvatljiv<br />
novi proizvod s perspektivnim tržištem.<br />
Zato se željela uključiti u proizvodnju<br />
vjetroturbina, i to suradnjom s vanjskim<br />
uglednim proizvođačima. Kao rezultat<br />
toga u 1988. je u Istri - uz sudjelovanje<br />
brodogradilišta “Uljanik” - instalirana<br />
vjetroelektrana snage 22 kW. Širu<br />
primjenu i samu izradu vjetroelektrana u<br />
Hrvatskoj spriječila su ratna zbivanja.<br />
U proteklih dvadesetak godina naglo<br />
su se pojačala istraživanja meteorološke<br />
problematike ocjene energetskog potencijala<br />
vjetra. To je potaknulo razvoj<br />
novih metoda analize podataka mjerenja<br />
smjera i brzine vjetra te fizikalnih<br />
modela za prostornu interpolaciju tih<br />
podataka.Velika se pozornost usmjerava<br />
na razradu novih modela za objektivnu<br />
fizikalnu simulaciju strujanja, kako<br />
u područjima s mjerenjem brzine vjetra,<br />
tako i u područjima bez takvih podataka.<br />
Godine 1989. objavljen je “Europski at-<br />
75
Prva komercijalna vjetroelektrana u Hrvatskoj,<br />
Ravna 1, izgrađena je 2004. u blizini Novalje, na<br />
području Ravna, iznad paške solane<br />
las vjetra” kao rezultat suradnje zemalja<br />
članica Europske zajednice. U taj projekt<br />
nisu bile uključene zemlje Srednje<br />
Europe, koje svojim položajem i orografskim<br />
karakteristikama predstavljaju jedno<br />
od najvažnijih područja s iskoristivim<br />
energetskim potencijalom vjetra. Zato je<br />
1992., na poticaj meteorološke službe<br />
Austrije, počeo rad na projektu izrade<br />
atlasa vjetra za zemlje Srednje Europe,<br />
u kojega je bila uključena i Hrvatska, a<br />
koji je završen 1997. godine.<br />
Rezultati istraživanja na spomenutim<br />
projektima upozorili su na potrebu detaljne<br />
i kvalitetne ocjene prirodnog energetskog<br />
potencijala u Hrvatskoj. Sektor<br />
za razvoj Hrvatske elektroprivrede<br />
potaknuo je nastavak istraživanja problematike<br />
ekonomske iskoristivosti energije<br />
vjetra, uz izradu studije “Meteorološke<br />
podloge za proračun moguće proizvodnje<br />
električne energije iz energije vjetra<br />
na odabranim makrolokacijama u Republici<br />
Hrvatskoj”.<br />
Studija istovremeno predstavlja doprinos<br />
istraživanju potencijala energije<br />
vjetra okvirom Nacionalnoga energetskog<br />
programa korištenja energije vjetra<br />
ENWIND-a, kojega koordinira Energetski<br />
institut “Hrvoje Požar”. Na njegov<br />
zahtjev pristupilo se godine 1998.<br />
ponovnoj procjeni tehničkog potencijala<br />
vjetra. To je učinjeno na temelju<br />
meteoroloških podloga koje su potkraj<br />
1997. i početkom 1998. izrađene u<br />
Državnome hidrometeorološkom zavodu<br />
Hrvatske (DHMZ) pomoću modela<br />
WASP-a (Wind Atlas Analysis and Application<br />
Programme).<br />
Pouzdanost meteoroloških podloga<br />
osnovni je preduvjet za što realniju<br />
procjenu tehničkog potencijala energije<br />
vjetra. To pak ovisi o točnosti i brojnosti<br />
ulaznih podataka kao i o značajkama<br />
primijenjenog modela za procjenu vjetropotencijala.<br />
Primjenom modela WASP-a potvrđena<br />
su prijašnja saznanja o vjetropotencijalima<br />
srednje i južne Dalmacije, dok<br />
su rezultati interpolacije brzine vjetra<br />
za područja sjevernog Jadrana pokazali<br />
znatna odstupanja. Verifikacija rezultata<br />
dobivenih WASP-om upozorila<br />
je na neprikladnost primjene modela na<br />
složenom terenu, posebice na sjevernom<br />
Jadranu. Zato nije moguće s dovoljnom<br />
pouzdanošću isključiti područje sjevernog<br />
Jadrana kao područje neprikladno<br />
za korištenje energije vjetra.<br />
Mjerenje zraka koji se kreće<br />
Energetski potencijal vjetra mijenja se<br />
s trećom potencijom brzine vjetra, pa<br />
je poznavanje obilježja vjetra iznimno<br />
važno za sva gledišta korištenja energije<br />
vjetra. To uključuje prepoznavanje<br />
prikladne lokacije za korištenje energije<br />
vjetra, procjenu ekonomske isplativosti<br />
vjetroelektrane, te dizajniranje vjetroturbina.<br />
Gledajući s pozicije energije vjetra najizrazitija<br />
karakteristika vjetra je njegova<br />
prostorna i vremenska promjenjivost.<br />
Mjerenja vjetra obavljaju se najvećim<br />
dijelom u mreži meteoroloških postaja<br />
DHMZ-a. Anemografi - mjerni sustavi za<br />
mjerenje smjera i brzine vjetra - postavljeni<br />
su, koliko je to najviše bilo moguće, sukladno<br />
preporuci Svjetske meteorološke<br />
organizacije (WMO). Prema njoj se osjetnici<br />
za mjerenje vjetra trebaju nalaziti na<br />
10 metara visine iznad tla u području bez<br />
velikih prepreka. Nažalost, prilično je<br />
teško pronaći područje bez takvih prepreka<br />
za postavljanje anemografskog<br />
76
Obnovljiva energija<br />
U zaleđu Šibenika, na brdu Trtar,<br />
izgrađen je naš drugi vjetropark, zasad<br />
najveći, sa 14 vjetrogeneratora<br />
stupa. Na teškoće u ostvarivanju najprikladnijeg<br />
smještaja mjernog instrumenta<br />
često utječu i administrativne okolnosti,<br />
kao i mogućnost pronalaženja pouzdanog<br />
motritelja.<br />
Gustoća prizemnih mjernih postaja za<br />
istraživanje potencijala energije vjetra<br />
u Hrvatskoj nedostatna je za pouzdanu<br />
primjenu tzv. mikroskalnih numeričkih<br />
modela atmosferskog strujanja.<br />
Dosadašnje su se analize prostorne<br />
raspodjele brzine vjetra (a time i energetskog<br />
potencijala) uvelike zasnivale na<br />
korištenju programskog paketa WASPa.<br />
U njemu je velika pozornost usmjerena<br />
na vodoravnu i vertikalnu ekstrapolaciju<br />
vjetra. Modeli su zasnivani na fizikalnim<br />
načelima strujanja u prizemnom, tzv.<br />
graničnom sloju atmosfere i uzimali su o<br />
obzir različite okolnosti oblika površine,<br />
učinke prepreka strujanju uslijed prisutnosti<br />
zgrada i utjecaja složene orografije.<br />
Primjena modela rezultirala je prostornom<br />
raspodjelom srednje godišnje<br />
brzine vjetra na odrabranoj visini iznad<br />
tla na pojedinim malim područjima.<br />
Pouzdanost dobivenih rezultata ovisila<br />
je o orografskoj složenosti područja i<br />
reprezentativnosti mjesta na kojemu se<br />
raspolagalo podacima mjerenja. Pojedina<br />
vrlo složena orografska područja Hrvatske,<br />
kao što su Velebit i njegovo zaleđe,<br />
nisu dovoljno pokrivena dugogodišnjim<br />
nizovima mjerenja vjetra, pa je procjena<br />
energetskog potencijala vjetra u njima<br />
manje pouzdana.<br />
Svrha odabira lokacije važna je<br />
ponajviše radi odabira mjesta gdje će<br />
planirani tip vjetroturbine biti maksimalno<br />
iskorišten i dati najveću količinu energije.<br />
Međutim, odabirom se žele i otkloniti<br />
mjesta na kojima postoje jaka turbulencija<br />
i velike ekstremne brzine vjetra kako<br />
bi se izbjegli kvarovi i smanjila potreba<br />
za tehničkim održavanjem sustava.<br />
U fazi planiranja izgradnje vjetroelektrane<br />
uloga je meteorologa što točnije<br />
procijeniti diobu smjera i brzine vjetra na<br />
lokaciji vjetroelektrane.<br />
Naravno, prije toga treba isključiti<br />
područja koja su neprikladna za smještaj<br />
vjetroenergetskog postrojenja. To su<br />
ponajprije ona gdje je fizički nemoguće<br />
smjestiti vjetroturbinske generatore<br />
(naselja, vodotoci, jezera i slično). Ne<br />
dolaze u obzir ni ona koja su planirana<br />
za posebne namjene (zračne luke, vojne<br />
zone), zatim područja kulturnog nasljeđa<br />
i iznimnih prirodnih ljepota (nacionalni<br />
parkovi, zaštićeni ekosustavi). Otpadaju<br />
i područja namijenjena izgradnji stambenih<br />
i gospodarskih objekata.<br />
Kad se izdvoje neprikladne lokacije,<br />
dobiju se “slobodna” područja za<br />
smještaj vjetroenergetskih postrojenja.<br />
Ona se međusobno uspoređuju<br />
primjenom dogovorenih mjerila, od kojih<br />
je jamačno najvažnije srednja godišnja<br />
brzina vjetra. Unutar slobodnih područja<br />
u vjetreno zanimljivom području Hrvatske<br />
izdvojeno je 89 makrolokacija. Njihova<br />
je ukupna površina 1453 četvornih<br />
kilometara, što je oko 1,6 posto površine<br />
Hrvatske. No, zacijelo je važniji podatak<br />
da je to oko 10 posto površine razmatranog<br />
područja (otoci i priobalje).<br />
Na Jadranu puše<br />
Srednja je godišnja brzina vjetra na<br />
izdvojenim makrolokacijama, a na visini<br />
25 metara iznad tla, od 3,0 do 8,0 m/s.<br />
Podaci o brzini vjetra očitani su s karata<br />
prostorne razdiobe brzine vjetra,<br />
a pomoću programa WASP. Na lokacijama<br />
sa srednjom brzinom vjetra man-<br />
77
jom od 5,5 m/s faktor je angažirane<br />
snage vjetrogeneratora manji od 0,25.<br />
To je, prema suvremenim svjetskim<br />
iskustvima, granična vrijednost za gospodarski<br />
opravdano korištenje energije<br />
vjetra. S obzirom na to s popisa 89<br />
mogućih makrolokalcija izdvojeno je 29<br />
makrolokacija sa srednjom godišnjom<br />
brzinom vjetra 5,5 m/s ( na 25 m visine)<br />
ili većom.<br />
Ukupna površina 29 makrolokacija<br />
s tolikom brzinom vjetra iznosi 413,8<br />
četvornih kilometara, što je 0,73 posto<br />
ukupne površine kopna. Na otocima,<br />
zajedno s poluotokom Pelješcem, nalazi<br />
se 41,4 posto ukupne površine izdvojenih<br />
makrolokacija. Preostalih 58,6<br />
posto nalazi se u obalnom dijelu srednje<br />
i južne Dalmacije. Od ukupne površine<br />
makrolokacija za vjetroelektrane se koristi<br />
samo nekoliko postotaka, dok se<br />
veći dio površine može koristiti za druge<br />
djelatnosti, kao što su poljodjelstvo,<br />
stočarstvo i slično.<br />
Na naznačenim makrolokacijama<br />
moguće je instalirati 779 VTG jedinica<br />
nazivne snage 250 kW ili 533 jedinica<br />
od 500 kw ili 496 jedinica nazivne snage<br />
750 kW. Ukupna godišnja proizvodnja<br />
energije iz jedinica nazivne snage 250<br />
kW može iznositi 375,9 GWh, iz jedinica<br />
500 kw 605,6, a od 750 kW 792<br />
GWh. Naznačimo - radi usporedbe - da<br />
Samo na srednjodalmatinskim<br />
otocima<br />
doskora je,<br />
u 20. stoljeću, bilo<br />
u pogonu oko 400<br />
mlinova na vjetar<br />
je ukupna potrošnja električne energije<br />
u kućanstvima Splitsko- dalmatinske<br />
i Dubrovačko - neretvanske županije<br />
(gdje je locirana velika većina potencijalnih<br />
makrolokacija) iznosila je u 1996.<br />
malo više od 750 GWh.<br />
Prva komercijalna vjetroelektrana (VE),<br />
pod nazivom VE Ravna 1, u Hrvatskoj<br />
izgrađena je u kolovozu 2004. godine.<br />
Postavljena je na otoku Pagu, u blizini<br />
prelijepe Novalje, na području Ravna,<br />
iznad paške solane. Prema prethodnim<br />
istraživanjima, na toj je lokaciji srednja<br />
godišnja brzina vjetra 6,4 m/s. VE je<br />
počela operativno raditi u godini 2005.,<br />
a vjetroenergetski park sastoji se od 7<br />
vjetroturbinskih jedinica, od kojih je svaka<br />
nazivne snage 850 kW, te je ukupna<br />
instalirana snaga 5,95 MW.<br />
U zaleđu Šibenika, na području<br />
između Trtara i Krtolina, počela je godine<br />
2006. izgradnja VE Trtar- Krtolin. Na<br />
brdu Trtar izgrađen je drugi u Hrvatskoj<br />
vjetropark, zasad najveći. Sastoji se od<br />
14 vjetrogeneratora, ukupne snage 11,2<br />
MW. Godišnje će proizvoditi 30 gigavatsati<br />
energije. To je dvostruko veća energija<br />
od one što se proizvodi u paškoj<br />
vjetroelektrani. Proizvedena električna<br />
energija bit će dovoljna za pokriće<br />
potrošnje deset tisuća kućanstava u<br />
Šibeniku.<br />
Kakav je vjetropotencijal na otvore-<br />
78
Obnovljiva energija<br />
nome dijelu Jadrana? To je potrebno<br />
znati radi mogućeg izbora lokacija za<br />
tzv. offshore vjetroelektrane.<br />
Prema dosadašnjim prosudbama,<br />
na srednjem i južnom dijelu hrvatskih<br />
teritorijalnih voda široki pojas morskog<br />
prostora 10 km od obale ima na visini<br />
10 metara iznad mora specifičnu snagu<br />
vjetra 250-300 W po četvornom metru,<br />
što odgovara brzini vjetra na toj visini<br />
6-7 m/s. Na visini vratila strojeva može<br />
se očekivati brzina vjetra do 8,5 m/s.<br />
Očito ima opravdanja za procjenjivanje<br />
tehničke iskoristivosti vjetra iznad morske<br />
površine.<br />
Proizvodnja električne energije iz vjetra<br />
diljem svijeta neprestance se povećava.<br />
Planiraju sve veći “parkovi” , kako na tlu<br />
tako i na visini, i novi modeli “vjetrenjača”<br />
- vjetrogeneratora koji će pomoću vjetra<br />
proizvoditi električnu energiju. Čovjek<br />
će neprijeporno još mnogo toga smisliti<br />
ne bi li “izmuzao” vjetar i čudotvornom<br />
magijom gibanje zraka preobrazio u energetske<br />
dragulje!<br />
Bolje jugo nego bura<br />
Gdje su u nas najpovoljnije prilike za postavljanje vjetroenergetskih postrojenja?<br />
Najveće procijenjene vrijednosti srednje godišnje brzine vjetra (iznad 8 m/s)<br />
i snage (iznad 2000 W po četvornom metru) dobivene su u priobalju planinskih<br />
područja Velebita i Biokova te za najviše dijelove poluotoka Pelješca, zatim<br />
za južnodalmatinske otoke i otok Pag. Nasuprot tome, najmanji iznosi brzine<br />
i snage vjetra su u Ravnim kotarima, Istri (bez Učke) te na otocima Cresu i<br />
Lošinju.<br />
U odnosu na stvarnost modeli daju manje vrijednosti na području Senja i<br />
Splita. Naime, u složenim orografskim okolnostima (planinske prepreke velike<br />
strmine) model griješi i do 10 posto u procjenama relativnog porasta brzine<br />
vjetra na vrhovima strmih planinskih prepreka i daje manju brzinu u podnožju<br />
takvih planina).<br />
Na obali i u zaleđu na relacijama između Rijeke i Jablanca (maksimum<br />
Šatorina), te Jablanca i Ravnih kotara (maksimum Vaganski vrh), kao i na<br />
otoku Pagu (maksimum Novalja) vjetreni potencijal potječe uglavnom od bure<br />
(sjeveroistočni vjetar). Nasuprot tome, na južnodalmatinskim otocima i na<br />
Pelješcu te na području Dubrovnika i zaleđa to je najvećim dijelom od - juga<br />
(jugoistočni vjetar).<br />
Jugo se, zbog ujednačenosti puhanja i manje vrtložnosti, čini prikladnijim<br />
vjetrom za proizvodnju električne energije iz vjetra negoli nadaleko poznata<br />
“divlja” i žestoka bura!<br />
79
Toskana, rajski vrt Europe<br />
Leonardo,<br />
Botticeli<br />
i Chianti<br />
Tko jednom zaluta u Toskanu, cijelog života žudi da se u nju vrati, pa je to razlog što<br />
su taj dio Italije kao stalnu ili privremenu adresu odabrala mnoga svjetski poznata<br />
imena. Kako bi bilo lijepo naći se među njima!<br />
Tekst i fotografije:<br />
Zdravko Cesar<br />
Toskanska čarolija isprepletena je<br />
od raznolikih niti zlatne Firence,<br />
maslinastih boja brežuljkastog<br />
krajolika na kojima se u pravom talijanskom<br />
ritmu njišu polja suncokreta,<br />
vinograda sa čuvenim chiantijem uz<br />
neizbrisive tragove prošlosti.<br />
Teško je doći u Firencu i ne pokloniti<br />
se sa poštovanjem gradu u kojem su<br />
rođeni Dante Alighieri, Michelangelo<br />
Buonarroti, Donatello, Giovanni Boccaccio,<br />
Giotto di Bondone, Raphael, Leonardo<br />
da Vinci, Giorgio Vasari te Galileo<br />
Galilei. Firenca je bez ikakove sumnje<br />
kolijevka renesanse, grad Michelangelova<br />
Davida i Botticellijeva Rođenja Venere.<br />
To je grad kojeg su osnovali rimljani u 1.<br />
stoljeću i dali mu ime Florentia da bi u 11.<br />
stoljeću postala neovisni grad – država<br />
kojim su vladale moćne obitelji Albizzi,<br />
Strozzi, Ricci i Medici. Ovdje je zaslugom<br />
velikog pjesnika Dantea nastao i<br />
talijanski književni jezik i rođena talijanska<br />
književnost. Svoju moć i bogatstvo<br />
Firenca je prije svega dugovala idealnom<br />
položaju na sjecištu puteva koji su vodili<br />
s Jadrana na Sredozemlje i spajali sjever<br />
i jug. Spretni firentinski trgovci to su vrlo<br />
dobro iskoristili zarađujući basnoslovno<br />
na tada najskupljim robama – pamuku i<br />
svili.<br />
I dok su se u gradu skupljala bogatstva<br />
nastala zahvaljujući vještim rukama<br />
trgovaca, prosvjetiteljski nastrojeni vladari<br />
iz obitelji Medici poticali su mladog<br />
Michelangela da nastavi sa svojom<br />
umjetnošću, ali i zaštitili velikog Galileja<br />
od zahuktalog gnjeva inkvizicije. Samo<br />
središte ovog grada je Piazza Duomo<br />
s prekrasnom katedralom, Giottovim<br />
vitkim zvonikom i krstionicom s vratima<br />
od pozlaćenih brončanih ploča Lorenza<br />
Ghibertija. Ta vrata raja sadrže epizode<br />
iz stare predaje, od rođenja Adama i Eve,<br />
Kaina i Abela, Noine arke, pa sve do trenutka<br />
kada David ubija Golijata. Prema<br />
staroj predaji, možda najveći umjetnik<br />
tog vremena Michelangelo je vidjevši<br />
to djelo bio toliko potresen da je rekao<br />
kako će to ukrašavati sama vrata raja pa<br />
se to ime održalo do danas.<br />
Kupola katedrale Duomo pravo je<br />
čudo graditeljskog umijeća jer se smatralo<br />
da je nemoguće riješiti raspon tako<br />
velike kupole sve dok se 1420. Brunelleschi<br />
nije genijalno dosjetio da napravi<br />
konstrukciju s dvostrukom ljuskom.<br />
Zvonik katedrale projektirao je Giotto,<br />
do prve razine, gdje je nastavio Andrea<br />
Pisano da bi cijeli posao završio Francesco<br />
Talenti.<br />
U galeriju Uffizi preko<br />
- interneta<br />
Najveća galerija renesansne umjetnosti<br />
na svijetu je bez sumnje Galerija<br />
Uffizi. Zanimljivo je da je ta zgrada na<br />
svom početku bila običan ured (uffizi)<br />
tada vladajuće obitelji Medici i sada je<br />
kao stalni postav ovdje izloženo oko<br />
1700 raznih djela dok ih je oko 1400 pohranjenih.<br />
Iako ulazak u galeriju Uffizi stoji osam<br />
eura za to je potrebno čekati više sati u<br />
redu pa je najbolje unaprijed preko inter-<br />
80
putopis<br />
Pogled na Firencu najromantičniji je u kasno<br />
poslijepodne sa Piazzale Michelangelo<br />
neta kupiti kartu koju ćete u tom slučaju<br />
platiti 22 eura. Obilazak izloženih ljepota<br />
traje dva pa i više sati ukoliko ste veliki<br />
zaljubljenik umjetnosti, a najveći broj<br />
posjetitelja dolazi kako bi uživo vidjeli<br />
Rođenje Venere velikog majstora Botticelija<br />
koji se smatra vrhuncem renesansne<br />
ljepote. Priča govori da je model<br />
za lice bila Simonetta Vespucci, djevojka<br />
Piera de Medicija i sestrična velikog<br />
istraživača Ameriga Vespuccija. Tu je<br />
naravno i Navještenje, jedno od ranih<br />
djela možda najgenijalnijeg umjetnika<br />
svih vremena Leonarda Da Vincija.<br />
Galerija Uffizi nalazi se na rubu<br />
najvećeg „gradskog dvorišta“ Firence<br />
Piazza della Signoria na kojoj se nalazi<br />
i galerija skulptura na otvorenom s<br />
veličanstvenom kopijom Michelangelova<br />
Davida i Neptunovom fontanom za koju<br />
je Michelangelo smatrao da je „uludo<br />
bačena hrpa mramora“. S nepunih 26<br />
godina Michelangelo je golemi komad<br />
mramora pretvorio u Davida koji je prvotno<br />
bio namijenjen firentinskoj katedrali<br />
da bi za vrijeme pobuna protiv obitelji<br />
Medici bio oštećen pa je sklonjen u<br />
muzej Accademia. Cijelim trgom Piazza<br />
della Signoria dominira Palazzo Vecchio,<br />
monumentalna gradska vijećnica u kojoj<br />
se još uvijek nalazi firentinska uprava.<br />
Piazza della Signoria u prošlosti je bila<br />
najveći svjedok burnih događaja koji su<br />
potresali Firencu.<br />
Tako je bilo još 1497. kada je puritanski<br />
propovjednik Girolamo Savonarola iskoristio<br />
slabost obitelji Medici i preuzeo<br />
vlast poslavši bande dječaka koje su<br />
opljačkale bogataške kuće i na tom trgu<br />
priredile veliku „lomaču taštine“. Godinu<br />
dana kasnije Firentinci su spalili Savonarolu<br />
na istom trgu.<br />
Brončani vepar za sreću<br />
Firenca ima 11 mostova, ali najljepši i<br />
najstariji od njih je Ponte Vecchio koji<br />
je i jedan od zaštitnih znakova grada sa<br />
svojim zlatarskim trgovinama iz daleke<br />
1354. godine. Nekada su ovdje svoje<br />
trgovine imali mesari koje je Ferdinando<br />
I. u 16. stoljeću protjerao jer nije mogao<br />
podnjeti smrad u tom njegovom privatnom<br />
prolazu iz Uffizzija do Palače Pitti<br />
koji je prolazi iznad njih. Čak su i nacisti<br />
kad su rušili mostove kako bi usporili<br />
napredovanje saveznika smatrali da je<br />
on prelijep da ga unište pa su umjesto<br />
njega srušili samo građevine na oba<br />
njegova kraja.<br />
Firenca naravno, nije samo grad u kojeg<br />
valja doći samo zbog velikana koji su<br />
ovdje živjeli i radili i njihove ostavštine<br />
sakrivene pod kupolama Duoma i hladnim<br />
hodnicima galerije Uffizi. To je i grad<br />
u kojemu se šeće s noge na nogu, uživa<br />
u najboljem sladoledu na svijetu koji<br />
se za razliku od svih ostalih priprema<br />
od mlijeka i žumanjka i mnogo je gušći<br />
i ukusniji. Njegova cijena ovisi o vrsti i<br />
veličini korneta pa mu je početna cijena<br />
tri eura pa do najvećih 15. Na brojnim<br />
trgovima i malim uličicama skriveni su<br />
restorani koji jednostavno svojim mirisima<br />
i izgledima pozivaju na ugodne trenutke<br />
opuštajućeg pogleda na firentinsku<br />
bogatu prošlost. Naravno, ovdje su<br />
i cijene prilagođene gradu koji pruža takovu<br />
raskoš pa ćete i jednu običnu Coca<br />
81
Grandiozna crva Santa Croce u<br />
Firenci vječno je počivalište<br />
Michelangela i Galilea<br />
Krajolik prenesen s umjetničkih slika<br />
Želite li doživjeti najveće ljepote stapanja s prirodnom ljepotom Toskane treba<br />
krenuti malim vinskim cestama prema San Gimignanu. Krajolik je jednostavno<br />
skinut kao sa slika poznatih umjetnika.<br />
Tu se izmjenjuju polja suncokreta, maslinici, vinogradi i oaze mediteranskog<br />
raslinja dok se vijugava cesta neprekidno penje ili spušta s nepreglednih toskanskih<br />
brežuljaka. Svaki vrh brežuljka kao da se natječe sa drugim u arhitekturi<br />
prekrasnih starih kamenih građevina od kojih se često mogu vidjeti samo<br />
dijelovi jer do njih vode savršeno uređeni puteljci ukrašeni pravilnim rasporedom<br />
čempresa. Najčešće su to otmjene vile poznatih i uglednih obitelji, glumaca i<br />
književnika.<br />
Konjske utrke Palio na središnjem trgu u Sieni<br />
– Colu platitI osam eura, a pravi talijanski<br />
cappuccino čak sedam eura.<br />
Želite li da vam i nepce osjeti svo<br />
bogatstvo svjetski poznate firentinske<br />
kuhinje za jedan Bistecca Fiorentina<br />
platiti ćete 40 eura. No, neće vam biti žao<br />
jer se radi o debelom sočnom odresku<br />
od 750 grama od snježno bijelog goveda<br />
Chiana koji je istrljan maslinovim uljem,<br />
posut krupnim paprom i pečen na<br />
roštilju sa drvenim ugljenom. Naravno,<br />
u Firenci se ne pije pivo već isključivo<br />
njihova poznata vina Brunello iz Montalcina,<br />
Vino Nobile iz Montelpuciana<br />
i Chianti. Kao poslastica na kraju najbolje<br />
je uzeti Panforte – kolač od meda,<br />
orašastih plodova, cimeta, sušenog<br />
voća i čokolade.<br />
Kao i svaki veći grad i Firenca ima<br />
svog donositelja sreće. Ovoga puta to<br />
je brončani vepar na novoj tržnici koji<br />
je doduše zamijenio mramorni originalni<br />
primjerak koji se čuva u Galeriji Uffizi.<br />
Dotaknete li ga i bacite novčić u fontanu,<br />
sreća vas jednostavno ne može zaobići.<br />
A koliko je tražitelja sreće pokušalo svoj<br />
dio sreće pronaći ovdje najbolje pokazuje<br />
izlizana njuška vepra. I prije nego što<br />
napustite Firencu jednostavno morate<br />
otići do Santa Crocea, westminsterske<br />
opatije Firence u kojoj se nalaze grobnice<br />
genija poput Michelangela i Galileja,<br />
ali i Giottove freske kao i poznata škola<br />
za preradu i obradu kože. I na kraju<br />
baciti posljednji pogled na grad obasjan<br />
posljednjim zrakama sunca s druge<br />
strane rijeke Arno, s brežuljka Piazzale<br />
Michelagelo s kojeg se pruža pogled<br />
na Duomo, vitki zvonik, Pallazo Vechio i<br />
mostove koji su preskočili rijeku.<br />
Labirint od crvene opeke<br />
Za samo sat vremena ugodne vožnje<br />
poluautocestom od Firence dolazi se<br />
u Sienu.Ovaj je grad prava suprotnost<br />
raskošnoj renesansnoj Firenci koja<br />
pršti od mramora i bogatstva i svojom<br />
gotičkom arhitekturom u kojoj je najveći<br />
dio zgrada izgrađen od crvene opeke djeluje<br />
kao potpuno iznenađenje. U tom je<br />
bogatom trgovačkom i tekstilnom srednjovjekovnom<br />
gradu nastala gotička škola<br />
slikarstva i procvalo građevinarstvo no,<br />
sve je to dramatično i naglo zaustavljeno<br />
„crnom smrću“ koja je 1348. naprosto<br />
82
putopis<br />
Kupola Duoma u Firenci<br />
genijalno je rješenje<br />
velikog talijanskog majstora<br />
Brunelleschija<br />
desetkovala stanovništvo.<br />
Zbog toga se i u Sieni malo toga promijenilo.<br />
Stari grad na brdu s labirintom malih<br />
uličica koje su toliko uske da ih sunce<br />
nikada ne stigne obasjati predstavljaju<br />
pravi izazov za turiste jer se u tom labirintu<br />
vrlo lako možete izgubiti. Kako bi se<br />
upravo turistima olakšao ulaz u taj dio<br />
grada izgrađen je splet pokretnih stepenica<br />
koje sa parkirališta smještenog<br />
ispod zidina utvrde vode skoro do<br />
samog središta starog grada. Najveća<br />
atrakcija u gradu je svakako svjetski<br />
poznata Piazza del Campo, trg u obliku<br />
polumjeseca i jedan od najljepših u svijetu<br />
koji je izuzetno bogat znamenitostima<br />
i ljepotom. Svjetsku prepoznatljivost<br />
pored svoje jedinstvene ljepote duguje<br />
poznatoj utrci konja Palio. To je jedna<br />
od najpopularnijih priredbi u Italiji koja<br />
se održava svake godine 2. srpnja i 16.<br />
kolovoza. Ta se utrka održava u spomen<br />
čudesnog pojavljivanja djevice Marije<br />
blizu starih kuća obitelji Provenzano. To<br />
je čudo kasnije nazvano „Madonna di<br />
Provenzano“ i prvi je Palio kao zahvala<br />
tome održan 16. kolovoza 1656. godine.<br />
Za vrijeme utrke oko staze se okupi<br />
više od 30 tisuća posjetitelja na tribinama,<br />
balkonima i prozorima, a prva nagrada je<br />
ručno oslikan barjak. Na natjecanju uglavnom<br />
sudjeluju „contradi“ kako sebe<br />
nazivaju stanovnici Siene koji izuzetno<br />
drže do te pripadnosti pa se često i<br />
brakovi u Sieni sklapaju upravo između<br />
pripadnika Contrade. Središnji trg u<br />
Sieni tradicionalno je sastajalište svih<br />
17 contrada, a građani Siene prije svega<br />
su stanovnici tih četvrti (contrada), zatim<br />
Siene i tek su na trećem mjestu Talijani.<br />
Koliko im je to važno najbolje govori da<br />
se krste u crkvi u svojoj contradi, tu se i<br />
vjenčaju, contrada im pomaže u poslu,<br />
služi im poput društvenog kluba i poput<br />
dobre obitelji oplakuje njihovu smrt. Contrade<br />
ne vole kriminal pa je zahvaljujući<br />
tome Siena vrlo siguran grad.<br />
Na Campu se nalazi i srednjovjekovna<br />
gradska vijećnica Palazzo Publico,<br />
otmjena palača raskošno ukrašena<br />
umjetninama s početka 14. stoljeća koja<br />
je danas pretvorena u muzej. No, vjerojatno<br />
je najljepše u vrijeme toplih jesenskih<br />
predvečerja sjediti u jednom od de-<br />
83
Toskanski Manhatan<br />
Krstionica - dragulj na Campo dei Miracoli u Pisi<br />
setak restorana koji okružuju amfiteatar<br />
Campa i uživati u prekrasnom pogledu na<br />
trg, Palazzo Pubblico i Torre del Mangia<br />
jednog od najviših srednjovjekovnih tornjeva<br />
u Italiji. Visok je 102 metra i do vrha<br />
vode 503 stube koje su vrijedne truda jer<br />
s tog tornja je prekrasan pogled na grad<br />
i njegovu zelenu brežuljkastu okolicu.<br />
Kao i u većini većih talijanskih gradova<br />
i ovdje je prekrasna gotička katedrala<br />
Duomo kao jedan od najboljih primjera<br />
gotičkog stila u Italiji. Ovdje je sakriveno<br />
i remek- djelo gotičkog reljefa Pisanova<br />
propovjedaonica koja je slična Pisanovim<br />
propovjedaonicama u Pisi i Pistoiji i prikazuje<br />
prizore iz Isusova života.<br />
Toskanski Manhatan<br />
Na jednom od takvih brežuljaka<br />
smješten je i jedan od toskanskih bisera,<br />
gradić San Gimignano. On se razvio<br />
i procvjetao kao jedna od postaja na<br />
srednjovjekovnom hodočasničkom putu<br />
koji je nažalost prekinut nakon katastrofalne<br />
kuge 1348. godine. U vrijeme svoje<br />
najveće važnosti suparničke obitelji u<br />
San Gimignanu podizale su tornjeve kojima<br />
su pokazivali moć, a služili su im i<br />
za obranu tijekom međusobnih uličnih<br />
borbi. Nekada je gradić imao čak 70<br />
tornjeva od kojih se danas sačuvalo<br />
samo njih 14. Grad je okružen poljima i<br />
vinogradima u kojima se uzgaja najbolje<br />
toskansko bijelo vino. Središte i najljepši<br />
dio San Gimignana je Piazza della Cisterna,<br />
trouglasti trg okružen tornjevima<br />
iz 13. i 14. stoljeća usred kojeg se nalazi<br />
kamena česma iz 1237. godine. Ovaj<br />
središnji trg poznat je i iz filmova Gdje<br />
anđeli ne dolaze i Čaj sa Musolinijem što<br />
je sigurno doprinijelo njegovoj slavi.<br />
Za uživanje u jednom od najljepših pogleda<br />
čak i preko svih tornjeva i krovova<br />
od terakote najbolje je popeti se na toranj<br />
Torre Grossa, visokog 54 metra. U uskim<br />
uličicama San Gimignana nalazi se i veliki<br />
broj dućana koji su specijalizirani za gastronomske<br />
specijalitete poput tjestenine,<br />
kobasica od veprovine, tartufa, maslina<br />
i maslinovog ulja te još mnogo sličnih<br />
delicija pripremljenih na stari toskanski<br />
način. Zbog bogate gastronomske<br />
ponude i umjetnosti priređivanja tih delicija<br />
teško je odlučiti što je najbolje. Jesu<br />
li to crostini, prepečeni kruščići s namazima<br />
od guščje ili pileće paštete, narezanim<br />
rajčicama, kaparima i lukom ili je to<br />
sir pecorino koji je poseban po tome što<br />
potječe još iz rimskih vremena i čuva se<br />
ispod pepela omotan u vinovu lozu ili čak<br />
samo bruschette koje ovdje imaju poseban<br />
okus. No, sasvim je sigurno da je<br />
u popodnevnim satima najljepše sjesti u<br />
jedan od domaćih restorana uz ugodne<br />
zvuke harfe uz ljepotu okusa cantuccinija,<br />
suhog kolačića napravljenog od<br />
badema ili lješnjaka koji se umače u Vin<br />
Santo ili Sveto vino koje se proizvodi od<br />
vrste grožđa trebbiano i malvazije.<br />
„Polje čudesa“ na zelenom<br />
travnjaku<br />
Toskana jednostavno ne prestaje s<br />
iznenađenjima. Pa tako nakon valovitih<br />
brežuljaka i nepreglednih polja suncokreta<br />
dolazite u Pisu sa svojim prepoznatljivim<br />
zaštitnim znakom i simbolom<br />
Kosim tornjem koji je smješten na<br />
Campo dei Miracoli (polje čudesa) jednim<br />
od najveličanstvenijih trgova u cijeloj<br />
Italiji. Gotovo svi dragulji ovoga grada<br />
smješteni su na njegovom zelenom<br />
travnjaku, od katedrale, krstionice, Camposanta<br />
do zvonika - tornja.<br />
Danas vjerojatno, najpoznatiji simbol<br />
Italije od okomice je nagnut čak 4,5 metara,<br />
a njegov izvorni arhitekta Buscheto<br />
84
putopis<br />
U crkvi Santa Maria della Spina u<br />
Pisi nalazi se i trn iz Kristove krune<br />
postavio je toranj na veliku<br />
kamenu ploču. Mramorni<br />
stup koji je visok 55 metara<br />
nalazi se na nestabilnom<br />
pješčanom tlu punom<br />
podzemnih voda pa su glavobolje<br />
graditelja započele<br />
ubrzo nakon samog<br />
početka gradnje 1173. godine.<br />
Nije bilo rješenja pa<br />
su radovi zaustavljeni do<br />
1275. kada je odlučeno da<br />
se toranj pokuša ispraviti<br />
dograđivanjem prema<br />
okomici. Tako se 1836.<br />
pokušalo iskopati temelje<br />
no, naginjanje tornja se<br />
pogoršalo što je zaustavljeno<br />
betonskom oplatom i<br />
boljom odvodnjom podzemnih<br />
voda. Do 1990. toranj je<br />
svake godine posjećivalo<br />
više od milijun turista pa se<br />
činilo da je njegovo rušenje<br />
neizbježno. Zbog toga je on<br />
zatvoren, opasan čeličnim pojasevima i s<br />
jedne strane otežan olovnim utezima da<br />
bi 2001. bio ponovno otvoren, ali samo<br />
za posjete s vodičem. Ulaznica za ovo<br />
remek-djelo stoji 15 eura.<br />
Na Campu se nalazi i najveća krstionica<br />
u Italiji koja je spoj romaničke arhitekture<br />
na koju je postavljena gotička<br />
Kako spasiti Davida?<br />
Jedno od remek – djela<br />
ponuđenih u Toskani, slavni Michelangelov<br />
David nalazi se po nekim<br />
stručnjacima u velikoj opasnosti<br />
od raspada. Prvo i najpopularnije<br />
kiparsko djelo velikog umjetnika<br />
moglo bi jednostavno prsnuti i<br />
raspasti se na komade zbog svojih<br />
velikih dimenzija i loše kvalitete<br />
mramora od kojeg je isklesan.<br />
Predaja naime govori da je slavni<br />
Michelangelo dobio blok mramora<br />
kojeg nitko drugi nije htio i da je uspio<br />
od njega napraviti remek-djelo,<br />
ali na račun loše statike. Dosad, u<br />
svoje 504 godine David je već više<br />
puta napuknuo što je bio i jedan od<br />
razloga zašto je još 1873. s Piazze<br />
della Signoria premješten u galeriju<br />
Accademije. Restauriran je još<br />
1843. da bi mu 1991. morao biti popravljen<br />
nožni prst kojeg je razbio<br />
jedan vandal. Točno na njegovih<br />
pola stoljeća u njegovu je restauraciju<br />
utrošeno čak godinu i pol nakon<br />
čega je izgledao kao originalno<br />
tek napravljeno remek-djelo.<br />
Najnovija istraživanja su pokazala<br />
da se opet pojavljuju pukotine<br />
koje su trebale biti definitivno uklonjene<br />
restauracijama pa se ubrzano<br />
traže načini kako da se zaštiti i<br />
spasi ovo remek-djelo velikog talijanskog<br />
genija.<br />
85
Siena<br />
Kosi toranj u Pisi<br />
kupola. U unutrašnjosti se nalazi gotička<br />
propovjedaonica koja je remek-djelo<br />
Niccole Pisana s prizorima nastalim prema<br />
reljefima poganskih sarkofaga. Tu<br />
je i Camposanto, nekadašnje groblje s<br />
rimskim sarkofazima i freskama koje su<br />
usporedive s onima u Sikstinskoj kapeli<br />
u Rimu. Usprkos tome što je glavnina<br />
uništena za vrijeme 2. svjetskog rata<br />
sačuvani dijelovi još se uvijek nalaze u<br />
stražnjoj prostoriji ovog bivšeg groblja.<br />
Najvrjednija je svakako freska Trijumf<br />
smrti nepoznatog autora koja prikazuje<br />
Smrt kako jaše apokaliptičnim krajolikom,<br />
nadahnula je i velikog kompozitora<br />
Liszta da napiše svoj čuveni koncert<br />
Totentanz.<br />
Uz samu rijeku Arno nalazi se još<br />
jedan dragulj gotičke arhitekture, crkva<br />
Santa Maria della Spina koju su gradili<br />
Nino i Giovanni Pisano. U toj se crkvi<br />
nalazi trn koji je iz Svete zemlje donio<br />
jedan križar iz Pise i prema vjerovanju<br />
potječe iz Kristove krune. Iako je<br />
Pisa dio Toskane, ona nema onu prepoznatljivu<br />
ljepotu i mističnost Firenze<br />
ili Siene već svojom užurbanošću i<br />
relanošću pokazuje da je još uvijek ostala<br />
vjerna imidžu važnih ulaznih vrata s<br />
Mediterana koje je imala još i za vrijeme<br />
rimskog doba.<br />
No, tek desetak minuta vožnje iza uzvisina<br />
koje okružuju Pisu i dolazi se do<br />
Lucce, grada koji se potpuno uklapa u<br />
toskansku čaroliju. Svojim povijesnim<br />
središtem unutar masivnih bedema od<br />
crvene opeke iz 16. stoljeća Lucca je<br />
miran grad opere i maslinovog ulja, predivnih<br />
crkvi i malih vrtova. Lucca je bila<br />
važna postaja na velikom hodočasničkom<br />
putu, a rodno je mjesto velikih skladatelja<br />
Boccherinija i Giacoma Puccinija čiji<br />
se koncerti i danas održavaju u spomen<br />
unutar gradskih zidina. Na čudesnom<br />
bedemu starog grada pošljunčani je<br />
put kojeg zaklanjaju borovi i kesteni i<br />
to je glavna promenada stanovnika koji<br />
uživaju u lijepom pogledu na vrtove<br />
palača i obližnje Apuanske alpe. Lucca<br />
je i danas ostala mirna i elegantna kao<br />
grad za sebe što je možda i rezultat<br />
francuskog utjecaja jer su tim gradom<br />
vladali Bourboni, a posebnu ulogu odigrala<br />
je Elisa Baciocchi, sestra velikog<br />
Napoleona koja je jedno vrijeme upravljala<br />
gradom.<br />
Tko jednom zaluta u Toskanu, cijelog<br />
života žudi da se ponovo vrati i to je i razlog<br />
što su Toskanu kao stalnu ili privremenu<br />
adresu odabrala mnoga svjetski<br />
poznata imena poput Stinga, princa<br />
Charlsa, bivšeg britanskog premijera<br />
Blaira, ali i mnogi anonimni Amerikanci i<br />
Europljani. Čini se da je u Toskani svaki<br />
pedalj zemlje brižljivo oblikovan. Putopisci<br />
iz prošlih vremena često su je<br />
opisivali kao “najljepši europski vrt”, a<br />
njeni obrisi, boje i sjenke vječiti su izazov<br />
umjetnicima.<br />
Toskana vas ne može zamoriti. U<br />
njoj je utkano toliko različitosti, sve<br />
se čini netaknuto, a zapravo je besprijekorno<br />
uređeno. Ovdje je postignuta<br />
harmonija prirode i čovjeka. Nije<br />
je lako opisati, ali je još teže ostati<br />
ravnodušan pred njenom elegantnom<br />
ljepotom, kazao je jedan od zaljubljenika<br />
u Toskanu, Sandro Santioli,<br />
poznati talijanski fotograf. Teško je<br />
ne složiti se s njim.<br />
86
putopis<br />
Hrvatski kraljevski gradovi<br />
Uzlet u Ninskom<br />
zaljevu, propast na<br />
Željeznoj planini<br />
Prošetajmo razdobljem hrvatskih vladara, knezova i kraljeva, te njihovih<br />
sjedišta od Nina do Knina, slijedeći činjenicu da je njihova vladavina<br />
postavila temelje Hrvatske neovisnosti<br />
Tekst i fotografije:<br />
Blanka Despotović<br />
Nin - spomenik knezu Branimiru<br />
Generacije školovane prije 1990.<br />
nisu se susrele s pojmom - hrvatski<br />
narodni vladari. Srednjovjekovna<br />
Hrvatska svodila se na nekoliko<br />
imena kojima se, prema trenutačnim<br />
prilikama, pridodavalo manje ili veće<br />
značenje. Šetnja gradovima i sjedištima<br />
srednjovjekovnih hrvatskih vladara, knezova<br />
i kraljeva od Nina, najstarijeg hrvatskog<br />
kraljevskog grada, do Biograda<br />
u kome se Koloman kruni hrvatskom<br />
krunom za kralja Hrvatske i Dalmacije,<br />
približit će nam ovaj dio naše povijesti.<br />
U europskoj povijesti i historiografiji<br />
srednji vijek datira različito, ali obično<br />
se kao granice uzimaju godina 476.<br />
(propast Zapadnog Rimskog Carstva)<br />
i 1453. (pad Carigrada pod osmansku<br />
vlast) ili 1492. (otkriće Amerike). U tom<br />
je razdoblju stvorena hrvatska država,<br />
postala je kraljevina, doživjela uspon i<br />
pad. Na ovome su se prostoru krajem<br />
8. i početkom 9. stoljeća sukobili Franci<br />
i Bizant. Budući da nijedna strana nije<br />
bila u stanju odnijeti pobjedu sklopljen je<br />
812. u Aachenu mir, kojim su oba carstva<br />
mogla zadržati ono što su u tom trenutku<br />
posjedovala. Francima su pripale Istra i<br />
Hrvatska, Bizant je zadržao dalmatinske<br />
gradove i Veneciju. Podjela uspostavljena<br />
Aachenskim mirom ostavit će dubokog<br />
traga u razvitku hrvatskih zemalja, a<br />
ni franačka ni bizantska vlast neće biti<br />
dugovječne kao rezultat njihova sukoba.<br />
U pohodu gradovima u kojima su<br />
stolovali hrvatski vladari nećemo se<br />
držati kronologije njihove vladavine;<br />
posjetit ćemo njihova sjedišta prema<br />
geografskim datostima - Nin, Biograd,<br />
Šibenik, Bijaći, Solin, Klis, Knin.<br />
Najstariji hrvatski<br />
kraljevski grad<br />
Nin je gradić na obali južnog dijela Ninskog<br />
zaljeva, 18 kilometara sjeverno od<br />
Zadra. Na otočiću promjera 500 metara<br />
nalazi se povijesni dio Nina.<br />
Područje grada kontinuirano je naseljeno<br />
Nin - Višeslavova<br />
krstionica - replika<br />
preko 3000 godina. Utemeljili su ga Liburni<br />
u 9. stoljeću prije Krista. Poznat<br />
je kao najstariji hrvatski kraljevski grad<br />
- kolijevka hrvatske države. Godine 879.<br />
prvi puta u povijesti je priznata hrvatska<br />
država i to upravo u Ninu. Papa Ivan VIII.<br />
je na Spasovo (7. lipnja 879.) na svečanoj<br />
misi u crkvi sv. Petra u Rimu blagoslovio<br />
kneza Branimira i njegov narod, što je<br />
prema onovremenom shvaćanju značilo<br />
međunarodno priznanje.<br />
U stari grad ulazimo preko jednog od<br />
dvaju starih mostova, te kroz sačuvana<br />
povijesna gradska vrata možemo krenuti<br />
u razgledavanje mnoštva vrijednih kulturno-povijesnih<br />
spomenika. Na samom<br />
ulazu dočekuje nas replika starohrvatskog<br />
broda “Condura Croatica” (11. stoljeće),<br />
čiji je oroginal pronađen na ulazu u<br />
87
Nin - glavna gradsa vrata<br />
Biograd - ostaci rimskog hrama<br />
današnju luku. Prolazimo prema župnoj<br />
crkvi sv. Anselma koja je građena na mjestu<br />
starokršćanske bazilike i u sebi nosi<br />
tragove više građevinskih slojeva; predromanike,<br />
gotike, baroka. U neposrednoj<br />
blizini crkve je brončani kip biskupa Grgura<br />
Ninskog (stolovao je u Ninu oko 900. do<br />
929.). Spomenik je izradio i poklonio Ivan<br />
Meštrović. Postavljen je 10. rujna 1969. u<br />
povodu proslave 900. obljetnice izdavanja<br />
povelje hrvatskog kralja Petra Krešimira<br />
IV., u Ninu, a kojom se prvi puta javlja pojam<br />
Mare Nostrum (naše more) kao dokaz<br />
kraljeve vlasti na moru i na kopnu.<br />
U Muzeju ninskih starina izložena<br />
je replika mramorne krstionice kneza<br />
Višeslava, najstariji spomenik starohrvatske<br />
sakralne umjetnosti, nastao oko<br />
godine 800. Crkva sv. Križa iz 9. stoljeća,<br />
nazvana “najmanja katedrala na svijetu”,<br />
jedan je od najvrjednijih sačuvanih<br />
spomenika starohrvatskog graditeljstva.<br />
Predromanička je građevina križnog<br />
tlocrta s kupolom.<br />
U “kolijevci hrvatske države” 21. srpnja<br />
2007. u spomen na prvo priznanje hrvatske<br />
države otkriven je spomenik knezu<br />
Branimiru; čovjeku koji je stvarao državu,<br />
koji je odbacio i franački i bizantski suverenitet.<br />
U prošloj državi Nin prvi puta<br />
u povijesti funkcionira kao selo, trideset<br />
godina bio je zanemaren i napušten<br />
grad. Posljednje deseljeće provodi se<br />
sustavna briga oko revitalizacije; razvija<br />
se turizam, osobito zdrastveni.<br />
Biograd na moru -<br />
Pacta Conventa<br />
Nin i Biograd na moru udaljeni su samo<br />
pedesetak kilometara, ali dijeli ih povijest.<br />
Biograd prvi puta spominje bizantski putopisac<br />
i car Konstantin VII. Porfirogenet<br />
u svome djelu “De administrando imperio”<br />
kao naseljeni castrum. Zna se da su<br />
Biograd poput Šibenika osnovali Hrvati.<br />
Patron Biograda je kralj Petar Krešimir<br />
IV. (1058. do 1075.) koji je ovdje osnovao<br />
biskupiju, muški benediktinski samostan<br />
sv. Ivana i ženski sv. Tome, ali nama je Biograd<br />
poznat jer se ovdje godine 1102.<br />
Koloman kruni za hrvatskoga kralja.<br />
Kralj Zvonimir (1075. do 1089.) je umro<br />
bez nasljednika; na prijestolje se uspeo<br />
zadnji Trpimirović Stjepan II. (sin Petra<br />
Krešimira IV.). Nije se osigurao kontinuitet<br />
vlasti, dolazi do rasula države i dalmatinski<br />
gradovi traže pomoć ugarskog<br />
kralja Ladislava. Smatra se da mu se za<br />
pomoć obratila i njegova sestra, Zvonimirova<br />
žena Jelena. Rodbinske veze<br />
nisu Ladislavu dale pravo na krunu, te je<br />
na čelu vojske krenuo u osvajanje krune.<br />
Zaustavljen je na “Željeznoj planini”;<br />
obično se misli Gvozd (mogla bi biti i<br />
Kapela). Ladislavov nasljednik, sinovac<br />
Koloman, šalje vojskovođu Merkurija.<br />
Na “pravom” Gvozdu ga dočekuje Petar<br />
Snačić (Svačić). Petar pogiba, ishod<br />
bitke bio je za Hrvate fatalan. Tek nakon<br />
nekoliko godina Koloman se odlučio za<br />
pokoravanje susjednog kraljevstva. Godine<br />
1102. krenuo je prema jugu.<br />
U Biogradu, jednom od najvažnijih<br />
hrvatskih središta, sklopio je ugovor<br />
s predstavnicima dvanaest hrvatskih<br />
plemena: Kačića, Kukare, Šubića,<br />
Čudimirića, Snačića, Murića, Gusića, Karinjana,<br />
Poletčića, Lačničića, Jamomra,<br />
Tugomira. Prema ugovoru, Hrvatska je<br />
povezana s Ugarskom samo kraljevom<br />
osobom, ima zasebni Sabor i bana koji je<br />
kraljev namjesnik, posebni porez, novac<br />
i vojsku; ugarski se kralj posebno mora<br />
okruniti za hrvatskog kralja. Nagodbu<br />
nazivamo Pacta Conventa.<br />
Šibenik - Krešimirov grad<br />
Prvi puta Šibenik se spominje 1066.<br />
u ispravi kralja Petra Krešimira IV.,<br />
najznačajnijeg vladara hrvatske države , pa<br />
se zato i spominje kao “Krešimirov grad”.<br />
Kao samorodni hrvatski grad dobiva status<br />
grada godine 1290. kada je uspostavljena<br />
šibenska biskupija. Znatnije se počinje<br />
širiti tek u drugoj polovici 19. stoljeća.<br />
Na jugoistočnom rubu stare gradske<br />
88
putopis<br />
Šibenik - katedrala<br />
sv. Jakova<br />
Bijaći - temelji starohrvatske crkve sv. Marte<br />
Solin - ostaci krunidbene crkve kralja Zvonimira<br />
jezgre, između pristana i Poljane, impozantni<br />
je spomenik Petru Krešimiru IV.<br />
rad kiparice Marije Ujević. Petar Krešimir<br />
je ostvario stoljetni san hrvatskih vladara,<br />
da spoje dalmatinske gradove i otoke s<br />
hrvatskom državom. Bizant mu je ustupio<br />
dalmatinske gradove i otoke; otada<br />
“regnum Dalmatiae et Chroatiae” nije bio<br />
samo formalni naslov, nego je označavao<br />
jedinstveni političko-upravni teritorij. Da bi<br />
jače vezao dalmatinske gradove za svoju<br />
državu, ostavio je samostalnost gradskim<br />
upravama i poštovao zatečena prava. Poticao<br />
je razvoj hrvatskih gradova, osnivao<br />
brojne samostane i darivao crkvi zemljišne<br />
posjede. Krešimirovo doba obilježio je<br />
najveći teritorijalni opseg srednjovjekovne<br />
Hrvatske.<br />
Iza spomenika Petru Krešimiru IV.<br />
nalazi se kompleks franjevaca-konventualaca,<br />
a zatim našu pažnju plijeni gradska<br />
knjižnica “Juraj Šižgorić” smještena<br />
u antologijskom djelu hrvatske moderne<br />
arhitekture Ive Vitića. Na zapadnoj strani<br />
Poljane je zgrada šibenskog kazališta<br />
koje djeluje u velebnoj zgradi izgrađenoj<br />
1870.; u to vrijeme najvećoj (500 sjedišta)<br />
i najljepšoj u Hrvatskoj. Valja prošetati<br />
Zagrebačkom ulicom pored nekoliko<br />
izvornih crkava koje datiraju u 14. ili<br />
15. stoljeće i starih kamenih patricijskih<br />
kuća -palača (Foscolo, Orsini). Put nas<br />
vodi do središnjeg gradskog trga.<br />
Trgom dominira najveći i najvredniji<br />
sakralni spomenik Šibenika - katedrala<br />
sv. Jakova. Građena je od 1431. do 1536.<br />
Gradili su je brojni venecijanski graditelji<br />
i šibenski klesari, a nakon desetljeća<br />
gradnju preuzima Juraj Matejev Dalmatinac;<br />
veliki majstor i začetnik prijelaznog<br />
gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji.<br />
Izveo apside s frizom portretnih glava<br />
(71) i baptisterij. Nakon njegove smrti<br />
Šibenik - ulica starog grada<br />
gradnjom upravlja Nikola Firentinac. Katedrala<br />
je u cjelosti izgrađena od kamena,<br />
bez uporabe ikakvog drugog materijala.<br />
Od 2000. katedrala je na UNESCO-voj<br />
listi svjetske baštine. Ispred katedrale<br />
je spomenik Jurju Dalmatincu; rad Ivana<br />
Meštrovića<br />
Bijaći - Trpimirova povelja<br />
bilježi ime Hrvata<br />
Prolazimo li cestom pokraj Kaštel<br />
Novoga u smjeru Splita na lijevoj strani<br />
nalazi se jedva vidljivi putokaz za Bijaće.<br />
Nakon dvjestotinjak metara možemo<br />
odabrati: krenuti lijevo ili desno, jer oznaka<br />
ne postoji. Samo planinarska marka, a<br />
mi nismo krenuli u planinu Valja krenuti<br />
lijevo, nakon jednog kilometra nalazimo<br />
se pred crkvicom koju je 1908., pored<br />
ruševina crkve sv. Marte, dao sagraditi<br />
don Frane Bulić.<br />
Bijaći je značajno povijesno naselje<br />
iz perioda od antičkih vremena do<br />
srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima<br />
sagrađena je ranokršćanska bazilika, a<br />
u 9. stoljeću crkva sv. Marte. Od ranog<br />
srednjeg vijeka, 9. stoljeće, pa sve do<br />
kraja 11. stoljeća Bijaći su bili jedno od<br />
glavnih srdišta Hrvatske države. Tu je<br />
otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih<br />
crkvi -sv. Marta-; predromanička<br />
trobrodna građevina s uglatom apsi-<br />
89
dom i zvonikom na pročelju. Oko nje<br />
se nalazi kasnoantičko i starohrvatsko<br />
groblje. Bogati nalazi dokazuju da su<br />
ovdje stolovali hrvatski narodni vladari.<br />
U prijepisu Trpimirove darovnice koja je<br />
napisana 4. ožujka 852. stoji:” Ja knez<br />
Hrvata” i “Učinjeno u mjestu koje se<br />
zove Bijaći”. Darovnicom Trpimir daruje<br />
dio desetine s kliškog posjeda splitskom<br />
nadbiskupu Petru. U ispravi se po prvi<br />
puta bilježi ime Hrvata.<br />
Solin - svetište<br />
gospe od otoka<br />
Klis - centar<br />
Solin - tu su krunjeni<br />
hrvatski kraljevi<br />
Grad u blizini rijeke Jadro; pet kilometara<br />
sjeveroistočno od Splita. Današnji<br />
Solin razvio se na području antičke<br />
Salone koja se spominje kao središte<br />
ilirskog plemena Delmata. Pravi procvat<br />
Salona doživljava u doba Trajana i<br />
Hadrijana 3. st. poslije Krista. Salona<br />
kao grad prestaje postojati na prijelazu<br />
6. u 7. stoljeća kada se civilne, vojničke<br />
i crkvene vlasti pred naletima barbara<br />
sele u nedaleku Dioklecijanovu palaču.<br />
“Pad” Salone i danas podliježe razmatranju<br />
povjesničara, a neosporno je da<br />
Salona više nikada nije obnovljena.<br />
Hrvati su se prema mišljenju znanstvenika<br />
na ovome području naselili u<br />
prvoj polovici 7. stoljeća. Naselili su se<br />
izvan staroga rimskog grada Salone uz<br />
rijeku Salon i oko njezina izvora, podno<br />
Klisa i na zapad do Trogira. Ponovna<br />
graditeljska djelatnost na području Salone<br />
javit će se tek od 9. stoljeća kada je<br />
već provedena evangelizacija i politička<br />
afirmacija hrvatskog društva.<br />
Iz toga doba arhitektonski se ističe<br />
kompleks na Otoku (Gospa od Otoka)<br />
i tzv. šuplja crkva. Na rukavcima rijeke<br />
Jadro nalazi se Gospin otok. Ispod<br />
današnje župne crkve otkopani<br />
su temelji dviju predromaničkih crkava<br />
iz 10. st.: trobrodne bazilike sv. Marije<br />
i jednobrodne sv. Stjepana. Crkve je<br />
podigla hrvatska kraljica Jelena, žena<br />
kralja Mihajla Krešimira II. i majka<br />
Stjepana Držislava. Prema svjedočenju<br />
Tome Arhiđakona ovdje je bio mauzolej<br />
hrvatskih kraljeva, a to potvrđuje<br />
i čuveni sarkofag kraljice Jelene (danas<br />
u Splitu u Muzeju hrvatskih arheoloških<br />
spomenika) nađen u atriju crkve sv.<br />
Stjepana; natpis na sarkofagu kaže da<br />
su tu pokapani (sv. Stjepan) i krunjeni<br />
(sv. Marija) hrvatski kraljevi.<br />
Petar Krešimir je<br />
ostvario stoljetni san<br />
hrvatskih vladara,<br />
spajajući dalmatinske<br />
gradove i otoke s<br />
hrvatskom državom<br />
Sjeveroistočno od Gospinog otoka<br />
nalazi se lokalitet Šuplja crkva s<br />
ostacima trobrodne bazilike s tri upisane<br />
apside, predvorjem i, vjerojatno,<br />
zvonikom. Sagrađena je u 11. stoljeću<br />
na ruševinama starije ranokršćanske<br />
bazilike, a bila je posvećena sv. Petru i<br />
Mojsiju. U njoj je, prema pisanim izvorima,<br />
godine 1076. okrunjen hrvatski kralj<br />
Zvonimir.<br />
Klis - sjedište Trpimirovića<br />
Klis, tvrđava na prijevoju između<br />
Mosora i Kozjaka, plijeni poglede<br />
putnika na izlazu iz Splita prema<br />
unutrašnjosti. Iako srednjovjekovne<br />
države nisu imale stalnih sjedišta<br />
najvažnije središte Hrvatske u 9.<br />
stoljeću može se prepoznati u Klisu;<br />
utvrdi koja je gospodarila salonitanskim<br />
područjem i prolazom prema<br />
unutrašnjosti. Knez Mislav (o. 835 -<br />
o. 845) stolovao je u Klisu, a i njegov<br />
nasljednik Trpimir (o. 845 - 864)<br />
osnivač kuće Trpimirovića, koja je uz<br />
neke prekide vladala Hrvatskom sve<br />
do kraja 11. stoljeća.<br />
Nakon narodnih vladara kliška<br />
tvrđava i okolni posjedi pripadaju ugarsko-hrvatskoj<br />
dinastiji Arpadovića. Hrvatski<br />
feudalci Šubići, Nelipići i dr. dobivaju<br />
od kraljeva Klis kao leno, te se<br />
njime koriste za napad na Split. Ovdje<br />
je, na mjestu današnje župne crkve<br />
Uznesena Marijina, u srednjovjekovnoj<br />
crkvi potpisan godine 1333. mir između<br />
kneza Nelipića i Mladena III. Šubića.<br />
Neko vrijeme Klis je bio sjedište<br />
bosanskog kralja Tvrtka i hrvatskih banova.<br />
Pred turskom navalom brani ga<br />
senjski i kliški kapetan Petar Kružić,<br />
ali ga turska vojska osvaja 1537. U<br />
90
putopis<br />
Klis - tvrđava<br />
Kninska tvrđava<br />
vrijeme kandijskog rata Mlečani osvajaju<br />
Klis i ostale turske utvrde u Dalmaciji,<br />
te ga utvrđuju po suvremenim<br />
strateškim načelima. Današnji izgled<br />
Klisa potječe iz vremena posljednje<br />
mletačke obnove.<br />
Kraljevski grad Knin<br />
Na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije u<br />
kraškom polju okruženom planinama,<br />
od kojih je jedna i najviši vrh Hrvatske<br />
(Dinara 1831 m) nalazi se drevna<br />
prijestolnica hrvatskih kraljeva - Knin.<br />
Osobito su atraktivni ostaci kninske<br />
tvrđave na brdu Spas iznad samog<br />
središta grada, što zbog monumentalnosti<br />
same tvrđave, što zbog nezaboravnih<br />
vidika na grad i okolicu. Domaći<br />
se turisti ne propuštaju fotografirati ispod<br />
ogromne hrvatske zastave na vrhu<br />
tvrđave, postavljene u spomen na pobjedu<br />
hrvatske vojske u Domovinskom<br />
ratu.<br />
Tvrđava se počela graditi u 9.<br />
stoljeću, a stoljeće kasnije Knin kao<br />
centar župe Tenen spominje bizantski<br />
car Konstantin Porfirogenet (De administrando<br />
imperio). Hrvati su se u Knin<br />
doselili krajem 6. stoljeća, te ga pretvorili<br />
u jedno od svojih dvanaest plemensko-županijskih<br />
središta. U doba “narodne<br />
dinastije”, sredina 9. stoljeća,<br />
grad postaje najprije privremena (Trpimir,<br />
Mucimir, Svetoslav, Držislav), a od<br />
Dmitra Zvonimira i stalna prijestolnica<br />
starohrvatske države; vojno, upravno i<br />
vjersko središte.<br />
Pet kilometara južno od Knina nalazi<br />
se selo Biskupija, najpoznatiji ranosrednjovjekovni<br />
arheološki lokalitet u Hrvatskoj.<br />
Ime potječe od posjeda kninskog<br />
biskupa koji je bio biskup Hrvatske od<br />
1040. do 1522. Prije se Biskupija zvala<br />
Pet crkava na Kosovu, što je potvrđeno<br />
nalazima starohrvatskih crkava (9. do<br />
11. stoljeće) na lokalitetima Crkvina, Stupovi,<br />
Bukorovića Podvornica, Lopuška<br />
glavica i Sveta Trojica. Na lokalitetu<br />
Stupovi otkriveni su temelji crkve sv.<br />
Cecilije uz koju se vezuje pogibija kralja<br />
Dmitra Zvonimira 1088 godine..<br />
Najraniji poznati lik Gospe u hrvatskoj<br />
umjetnosti arheolozi su otkrili u crkvi sv.<br />
Marije, negdašnjem sjedištu kninskog<br />
biskupa, na lokalitetu Crkvina. Danas<br />
na temeljima stare hrvatske crkve stoji<br />
istoimena zavjetna crkva sagrađena<br />
1938. u povodu 850. godišnjice smrti<br />
kralja Dmitra Zvonimira prema nacrtu<br />
Ivana Meštrovića. Meštrović je isklesao<br />
i kip Gospe s djetetom na krilu, a Jozo<br />
Kljaković oslikao je prostor crkve freskama,<br />
ali sve je uništeno u Domovinskom<br />
ratu. Uništena crkva se obnavlja; gotovo<br />
je obnovljena.<br />
Prošetali smo razdobljem u kojem<br />
se rađala Hrvatska, prisjetili se vladara,<br />
knezova i kraljeva, od Mislava do<br />
Dmitra Zvonimira i njihovih sjedišta od<br />
Nina do Knina. Pratili smo razvoj kuće<br />
Trpimirovića, njihove uspone i padove<br />
i njihovo izrastanje u važnog političkog<br />
činitelja u jugoistočnoj Europi. Njihova<br />
vladavina postavila je temelje budućoj<br />
neovisnosti Hrvatske.<br />
91
Hrvatska umjetnost<br />
Aleksandar Srnec<br />
Srnecovi luminokinetički objekti vrh su europskog kinetizma i luminokinetizma, što<br />
je potvrđeno i 1994. izlaganjem njegova rada «Luminokinetika II» na bonnskoj izložbi<br />
«Europa-Europa – Stoljeće avangarde u Srednjoj i Istočnoj Europi»<br />
Piše: Ivica Župan<br />
«Prisutna odsutnost», retrospektivna<br />
izložba Aleksandra Srneca (Zagreb,<br />
1924.), hrvatskoga likovnog umjetnika,<br />
maštovita i analitična istraživača oblika i<br />
svjetlosnih pokretnih objekata, apstraktnih<br />
formi i pokrenutih instalacija, prošlog<br />
ljeta postavljena u Varaždinu, rijetko je<br />
viđen, u smislu temeljitosti pripreme,<br />
projekt predstavljanja umjetnika. Organizatori<br />
i suorganizatori ove izložbe,<br />
koja se pripremala više od dvije godine,<br />
bili su Kolekcija Sudac, Gradski muzej<br />
Varaždin, zagrebački Muzej suvremene<br />
umjetnosti i Galerijski centar Varaždin,<br />
a momčadi su činili kolekcionar Marinko<br />
Sudac, povjesničar umjetnosti Jerko<br />
Denegri, teoretičar dizajna Feđa Vukić i<br />
filmski teoretičar Hrvoje Turković. Oni su<br />
dokazali da se i u nas na europski način<br />
može predstaviti mnogolik, i za interpretaciju<br />
složen i zahtjevan opus.<br />
Srnecova retrospektiva zapravo<br />
je dugačak popis rezultata njegovih<br />
raznolikih aktivnosti, jer je još od 1950.<br />
u središtu likovnih inovacija u našoj<br />
sredini. Njegovo djelovanje u EXAT-u 51<br />
– kao i ostalih članova skupine – redovito<br />
eksperimentalnog karaktera – odlučno<br />
je ukazivalo na nasušnu potrebu uspostave<br />
modernističkog, nefigurativnog<br />
i potpuno neprikazivačkog pristupa<br />
umjetnosti. U trenutku kada je hrvatskoj<br />
umjetnosti bilo najpotrebnije odreći se<br />
“vjernog odražavanja stvarnosti”, rezultatima<br />
svojih eksperimenata Srnec se<br />
zauzimao za autonomiju plastičkoga<br />
znaka i materije, za ravnopravnost apstraktnog<br />
slikarstva ostalim onodobnim<br />
tendencijama. Svojim potpisom na dva<br />
manifesta EXAT-a 51 istodobno se bori<br />
za općenitu slobodu likovnog izričaja,<br />
što je iza 1945. bilo prvi put da je netko<br />
postavio taj zahtjev, ne samo u SFRJ<br />
nego i u cjelokupnom “crvenom bloku”.<br />
EXAT-ovi manifesti istodobno su bili i zahtjevi<br />
za ponovnu uspostavu prekinutih<br />
umjetničkih veza Hrvatske s Europom i<br />
svijetom.<br />
Bavljenje optičkom senzacijom<br />
Na retrospektivi je bilo pokazano 500<br />
eksponata raspoređenih po granama,<br />
tj. medijima – od skica i crteža preko<br />
ulja i kolaža, grafika, fotografija, ostvarenja<br />
iz područja grafičkog oblikovanja,<br />
eksperimentalnih filmova, plastičkih<br />
intervencija u prostoru, do skulpture<br />
i luminokinetičkih objekata – od kojih<br />
su neki, tj. njih deset ovom prigodom<br />
restaurirani ili čak rekonstruirani po<br />
autorovim nacrtima i otkriće su čak i<br />
za stručnu publiku. Domaća je javnost<br />
tako bila u prigodi na jednom mjestu (tj.<br />
na nekoliko lokacija označenih na karti<br />
grada) vidjeti fascinantan opus ovoga<br />
važnog, ali samozatajnog umjetnika.<br />
Projekt je aktivirao sam prostor grada<br />
povezavši nekoliko udaljenih lokacija.<br />
Uz pokretne projekcije po pročeljima<br />
zgrada, na katu Palače Sermage, bio je<br />
postavljen raskošan slikarski, crtački i<br />
reljefni opus koji seže u početak 1950-ih,<br />
kada se osnivao EXAT 51. Tu su predstavljeni<br />
radovi od ranih 1950-ih sa slikama<br />
i prvim objektima, nepoznati ciklus<br />
objekata u aluminiju iz 1960-ih te djela<br />
s treće izložbe Novih tendencija. Europska<br />
geometrijska apstrakcija i ruski konstruktivizam<br />
neke su od avangardi na<br />
koje se naslanja rani Srnec (Rodčenko,<br />
Malevič, Mondrian…). U ranim radovima<br />
nazočan je utjecaj i Miróa, a nešto<br />
poslije i Kandynskog. Nesputan konvencionalnom<br />
akademskom izobrazbom,<br />
Srnec s lakoćom odbacuje suvišno i na<br />
temelju vlastitih istraživanja priklanja se<br />
apstraktnom izrazu. Već 1950. crtežom<br />
«Linije X 2-6» i poslije «Linije» iz 1953.<br />
te nadasve «Prostornim modulatorom»<br />
iz 1953., njegovo se zanimanje svodi na<br />
linearni izlazak iz prostora plohe. Kompozicije,<br />
ostvarene u slikarstvu, crtežu i<br />
92
Likovna galerija<br />
skicama, upotpunjene su velikim brojem<br />
aluminijskih reljefa što ih je Srnec oblikovao<br />
početkom 1960-ih, ali i maketama za<br />
zidne plohe raznih hotelskih interijera.<br />
Filmski segment izložbe<br />
U Galeriji Stančić prikazivali su se filmski<br />
segment izložbe, sa skicama, knjigama<br />
snimanja i pozadinama za animirane<br />
filmove. Sve je počelo kada je Srnec<br />
kamerom počeo zapisivati svjetlosne<br />
obrasce, kako ih naziva Turković, u filmovima<br />
koje je poslije nazvao «Počeci».<br />
Srnecovi eksperimentalni filmovi koji tada<br />
nastaju pripadaju u sam vrh toga žanra,<br />
a njegovo bavljenje animiranim filmom<br />
otvara nove stranice naših spoznaja o<br />
Srnecu kao multimedijalnom umjetniku.<br />
Šteta što nikad nije ostvaren animirani<br />
apstraktni film naslovljen «=? („Jednako<br />
beskonačno“ iz 1960., sačuvan<br />
u formi knjige snimanja, tj. sinopsisa i<br />
skica olovkom, a što se tiče filmova koji<br />
prate kinetičku luminoplastiku, Srnec<br />
se postavlja kao dosad neprepoznata,<br />
ali – sada je očito – kapitalna osobnost<br />
na području apstraktnoga eksperimentalnog<br />
filma. Kraće vrijeme bavio se i<br />
crtanim filmom.<br />
Novouređeni prostori Palače Hercer<br />
ugostili su Srnecove statične skulpture<br />
i objekte nazvane prema datumima nastanka<br />
unatrag četrdesetak godina, luminoplastike<br />
u tamnom prostoru podruma<br />
i kolaže iz kojih su poslije nastajale serigrafije.<br />
Stvaralačka znatiželja odvest će<br />
ga u istraživanje novih medija, posebice<br />
nakon 1960. kada je, radeći na projektu<br />
animiranog filma, otkrio mogućnost<br />
primjene filma kao medija koji pruža potpuno<br />
nove likovne mogućnosti. Privučen<br />
neistraženim područjem novog, Srnec<br />
će opsesivno istraživati i kreirati<br />
svoje zaustavljene geometrijske forme<br />
u pokretne kinetičke i optičke senzacije.<br />
Oko 1956. počinje eksperimente s<br />
pokretnim skulpturama i reljefima, a od<br />
1962. uvodi svjetlost kao bitan element<br />
svojih lumino-kinetičkih konstrukcija.<br />
U riječkoj Modernoj galeriji 1966. priredit<br />
će samostalnu izložbu na kojoj je<br />
rezultate istraživanja prikazao u obliku<br />
«Luminoplastike» tada nazvane «Fonoplastični<br />
ekran», a godinu dana poslije<br />
i u zagrebačkoj Galeriji SC postavlja<br />
ambijent «Luminoplastika», prvi<br />
luminokinetički objekt/ambijent u kontekstu<br />
hrvatske umjetnosti. Srnecovo<br />
bavljenje optičkom senzacijom, njegov<br />
nesputani svjetonazor upoznao nas je,<br />
kao nitko drugi u nas, s umjetnošću<br />
pokretne svjetlosti i nastankom nove<br />
slike i mogućnošću njezine transformacije.<br />
Dinamička organizacija<br />
prostora<br />
Luminoplastike su na ovoj izložbi činile<br />
posebnu priču jer kretanjem stvaraju<br />
poseban i stalno promjenjiv prostor, koji<br />
postaje sastavnim dijelom umjetničkog<br />
djela. Isto je i s objektima, koji sukladno<br />
muzejskoj rasvjeti, položaju gledatelja i<br />
atmosferi stvaraju prepoznatljivu i čitljivu<br />
komunikaciju između sama djela, njegove<br />
neposredne okoline i posjetitelja.<br />
U Palači Hercer posebice se isticao<br />
drugi podrumski prostor s radovima<br />
grafičkog dizajna - dijelu Srnecova opusa<br />
kojem dosad nije pridodana velika<br />
pozornost. Stoga je i na ovoj izložbi bilo<br />
zanimljivo vidjeti njegove skice i rješenja<br />
za naslovnice ženskog magazina Svijet,<br />
čijim je Srnec bio umjetničkim direktorom,<br />
nastale između 1954. i 1960.<br />
Tu se događaju zanimljiva pretapanja<br />
elitnog i masovnog, vizualni kodovi<br />
elitnog (u smislu tzv. visoke kulture)<br />
tipa istraživanja, naime, aktiviraju se u<br />
sferi nečeg što je čista modna kulturalna<br />
industrija. Zanimljiv je i dizajn za<br />
stručni časopis Arhitektura, predlošci za<br />
Strižićevu knjigu «O stanovanju», plakate<br />
za izložbe ili filmove, za memorandume<br />
i čestitke pojedinih tvrtki, skice za reklamne<br />
prospekte i panoe za Segestiku,<br />
Fotokemiku, Renault, Centroturist ili<br />
Generalturist... Posebice su – u suprotstavljanju<br />
različitih grafičkih struktura i<br />
fotografije – zanimljivi plakati rađeni za<br />
Filmoteku 16.<br />
Završni i najatraktivniji dio retrospektive<br />
su antologijski luminokinetički<br />
objekti postavljeni u jednoj hali tvornice<br />
Varteks, kao vrhunac Srnecova rukopisa.<br />
Godine 1953. Srnec konstruira<br />
prve kinetičke objekte (točnije, «Prostorni<br />
modulator»), oko 1956. počinje<br />
eksperimente s pokretnim skulpturama i<br />
reljefima, a od 1962. uvodi svjetlost kao<br />
bitan element svojih lumino-kinetičkih<br />
93
konstrukcija. Njegov ambijent «Luminoplastika»<br />
- ostvaren 1967. u zagrebačkoj<br />
Galeriji SC - prvi je luminokinetički objekt<br />
u hrvatskoj umjetnosti. Za ovu izložbu Sudac<br />
je – po Srnecovim nacrtima – inicirao<br />
rekonstrukciju triju i obnovu sedam ambijenata<br />
iz 1960-ih, koje je ponovo oživio<br />
arhitekt Oleg Hržić kao autor postava (u<br />
nišama od bijelog knaufa, neprebojanog<br />
u crno na način black boxa ili neutralne<br />
kutije iz razloga zahtijeva sponzora). Tu<br />
su bili postavljeni i panoi s povijesnom<br />
kontekstualizacijom Srnecove umjetnosti<br />
te kinetički objekti nastali početkom<br />
1980-ih.<br />
«Čarolija pokreta»<br />
Srnec je od samih svojih početaka ustrajavao<br />
na “čaroliji pokreta”, dinamičkoj<br />
organizaciji prostora: na najranijim<br />
crtežima, pokazanim 1953. na prvoj<br />
izložbi EXAT-a 51, pojavljuju se zakrivljene<br />
linije koje svojim zavojitim prodorom<br />
kroz prostor crteža ili slike stvaraju<br />
snažnu prostornu iluziju. Kinetička komponenta<br />
zarana je postala nazočnom u<br />
brojnim njegovim skulpturama, bilo da<br />
ih pokreće ruka ili se promjene stanja<br />
skulpture proizvode ugrađenim elektromotorom.<br />
O njegovim kinetičkim<br />
i luminokinetičkim objektima može<br />
se govoriti samo kao rezultatima<br />
nedovršene i nezatvorene svjetlosne<br />
stilistike, kao o koracima dalje u<br />
znatiželji i o novoj fazi u eksperimentiranju.<br />
Već 1953. konstruira prve kinetičke<br />
objekte, a 1956. započinje rad na<br />
pokretnim skulpturama i reljefima.<br />
Ta je luminoplastika bila prvi primjer<br />
spoja svjetlosti i mobilne komponente<br />
u hrvatskoj likovnosti, a ta plastika<br />
svoj vrhunac doživljava u pokušajima<br />
ostvarivanja potpunih prostornih ambijenata.<br />
Njegovi radovi, projekcije dijapozitiva<br />
geometrijskih oblika na vrlo<br />
brzo rotirajuću žičanu konstrukciju koja<br />
stvara iluziju ekrana nedvojbeno spada<br />
u najranija optičko-kinetička istraživanja<br />
i u europskoj umjetnosti, čime se tada<br />
u Europi bavio samo Nicolas Schoffer.<br />
Premda se uskoro javlja i svjetski luminokinetizam,<br />
Srnec je – na nikoga se ne<br />
ugledajući – ostvario vlastitu inačicu te<br />
umjetnosti.<br />
Srnec skulpture gradi, sklapa i montira<br />
od za to doba neskulptorskih materijala<br />
poput kromiranih ploča, pleksiglasa,<br />
U riječkoj Modernoj galeriji priredio je 1966. izložbu na<br />
kojoj je rezultate istraživanja prikazao u obliku «Luminoplastike»,<br />
tada nazvane «Fono-plastični ekran», a godinu<br />
poslije i u zagrebačkoj Galeriji SC postavlja «Luminoplastiku»,<br />
prvi luminokinetički objekt/ambijent u hrvatskoj<br />
umjetnosti<br />
žice, žarulja i elektromotora, a svoju<br />
svjetlost pušta da slobodno leti, dodiruje,<br />
oblikuje, sjaji, osjenjuje, kreće se, zaustavlja<br />
se… Primjerice, njegova dva antologijska<br />
objekta nastala između 1967.<br />
i 1968. – «Luminokinetika I» i «Luminokinetika<br />
II» – konstruirana su kao pokretni<br />
ekrani na kojima se, upadom svjetlosnih<br />
zraka, dobivala kontinuirana promjena<br />
stalno drukčijih svjetlosnih arabeski.<br />
Koristeći se i nadalje tim osnovnim graditeljskim<br />
načelom, Srnec je – umjesto<br />
prijašnjeg modela od pleksiglasa i aluminijskih<br />
šipki – poslije rabio spletove<br />
pravilnih prefabriciranih krugova<br />
od plastične mase koji su činili razvijenu<br />
prostornu scenografiju, istodobnim<br />
upadima svjetlosti iz više<br />
samostalnih izvora forme su postupno<br />
dematerijalizirane i – kao važan<br />
plastički fenomen djela – javljaju se<br />
refleksi pokretne svjetlosti u prostoru.<br />
Upravo se time Srnec približio<br />
koncepciji čistoga luminokinetičkog<br />
ambijenta u kojemu svjetlost i prostor<br />
postaju osnovnim elementima<br />
plastičke strukture djela. Tim je radovima,<br />
među ostalim, bio važnim<br />
sudionikom Novih tendencija.<br />
Potraga za korijenima<br />
Kinetički mu se objekti sastoje od<br />
rotirajućih kubusa na koje su aplicirani<br />
obojeni neoplastički geometrijski oblici<br />
ranije nazočni na Srnecovim štafelajnim<br />
slikama iz pedesetih. Budući da elektromotor<br />
neprestance okreće objekt,<br />
stalno nastaju nove vizualne situacije<br />
i senzacije. Još su složeniji i efektniji<br />
kinetički objekti-slike koje čine kvadratna<br />
ili kružna statična osnova i rotirajući dio<br />
isključivo kružnoga oblika. Na bijeloj ili<br />
crnoj pozadini istim su neoplastičkim<br />
formalnim rječnikom ostvareni pravokutnici,<br />
kvadratići, linije različitih usmjerenja<br />
i međuodnosa, i to u akcentima crvene,<br />
94
Likovna galerija<br />
žute i plave boje. Kada elektromotor<br />
zarotira objekt, počinje se događati<br />
nevjerojatno efektna i raznolika, dijelom<br />
obijesna i ludička vizualna igra različitih<br />
geometrijskih kompozicija. Nastaju<br />
čudne optičke senzacije i intrigantna<br />
estetska stanja koja proizvode brze,<br />
dinamičke interakcije i različiti suodnosi<br />
dviju ispuna, sudari kombinatorika dvaju<br />
inačica iste likovne sintakse – pokrenutoga<br />
i statičnoga dijela objekta. Stvara<br />
se fundus uistinu profinjenih vizualnih<br />
činjenica.<br />
Antologijski Srnecovi luminokinetički<br />
objekti mahom imaju oblik kvadrata i<br />
poput kutije TV prijamnika zatvoreni su<br />
sa svih strana, osim s prednje strane,<br />
gdje se ulazi u unutarnji prostor objekta.<br />
Unutrašnjost kutije obložena je<br />
konkavnom krom-pločom, a ispred nje<br />
su montirani jednostavni geometrijski<br />
oblici ili savijene žice koje u stalnom<br />
sporom ritmu pokreće elektromotor.<br />
Krom-ploča je osvijetljena programiranim<br />
umjetnim svjetlom, mahom žaruljama<br />
skrivenim u dnu objekta. Geometrijske<br />
forme ili oblici od žice iz prednjeg plana<br />
– zarad pretapanja s vlastitim refleksima<br />
– dematerijaliziraju se, pretvaraju u svjetlosne<br />
oblike. Najosobniji su objekti oni<br />
sa savijenim žicama, koje znaju biti i<br />
obojene fluroscentnim bojama. «Luminioplastika<br />
II», jedan od prvih Srnecovih<br />
luminokinetičkih objekata, kombinira<br />
izvor svjetlosti i pokretni objekt-ekran.<br />
Objekt od rostfraja sastoji se od kružne<br />
osnove na kojoj su postavljene uspravne<br />
šipke različitih profila, a elektromotor<br />
ga pokreće. Svjetlost dopire iz dijaprojektora<br />
koji obasjava rotirajući objekt.<br />
Ispred leće dijaprojektora smješten je<br />
Najveći umjetnik EXAT-a 51<br />
ručno oslikani filtar, koji rotira. Filtar je<br />
oslikan likovnim jezikom Srnecovih apstraktnih<br />
slika iz doba EXAT-a 51, što<br />
očituje kontinuitet njegova rada od 1950-<br />
ih. Obojena svjetlost pada i lomi se na<br />
rotirajuću strukturu objekta stvarajući<br />
bezbroj vizualnih kombinacija koje su toliko<br />
profinjene da se gledatelj od njih ne<br />
može „odlijepiti“.<br />
Srnecov filmski opus nije samo sastavni<br />
dio njegovih vizualnih istraživanja,<br />
nego je i inspiracijski pokretač svega<br />
drugog što je u tom razdoblju radio. Rad<br />
na filmu bio je vezan za njegovo intimno<br />
i intenzivno zanimanje za filmski medij, a<br />
filmski je bilježio i učinke svojih svjetlosnih<br />
i pokretnih skulptura.<br />
U sklopu izložbe predstavljena je<br />
u Ediciji Sudac tiskana golema i u<br />
svemu iscrpna monografija «Srnec»<br />
na 608 stranica, s Vukićevim tekstom<br />
o grafičkom dizajnu, Turkovićevim o<br />
dotad neistraženom filmskom i animiranom<br />
opusu te Denegrijevom (uvodnom)<br />
studijom o Srnecevu djelu. Tekstovi<br />
uspostavljaju novu kritičku mrežu<br />
značenja sagledavajući ovu jedinstvenu<br />
morfologiju iz različitih interesnih sfera,<br />
razotkrivajući posebnosti umjetnikova<br />
opusa u lokalnom i globalnom kontekstu.<br />
Naglasak je snažno stavljen na multidisciplinarnu<br />
narav Srnecova rada.<br />
Kolekcija Sudac je s kompetentnim suradnicima odradila uistinu vrijedan<br />
posao – ponovo je ukazala na iznimno iznimnu vrijednost opusa samozatajna<br />
doajena suvremene hrvatske plastike, prepoznatljiva u kontekstu razdoblja u<br />
kojem stvara. A opet, dirljivo individualno samosvojna, koji je u našu umjetnost<br />
– promišljajući i razrađujući stečevine konstruktivizma oktobra i neoplasticizma<br />
De Stijla – prvi unosio nove plastičke elemente – svjetlost (njezin lom/refleks) i<br />
pokret, utjelovljujući skulpturi potpuno nove dimenzije.<br />
Retrospektiva u velikoj mjeri mijenja dosadašnju percepciju nekih važnih dionica<br />
suvremene umjetničke prakse te postavlja Srneca na neusporedivo više mjesto<br />
– ne samo među egzatovcima, među kojima je on neosporno najveći umjetnik,<br />
nego i među našim likovnim umjetnicima koji su stvarali iza 1945. uopće – nego<br />
što ga je u našoj kolektivnoj percepciji dosad zauzimao. Sada je nedvojbeno da<br />
Srnecovi luminokinetički objekti idu u sam vrh europskog kinetizma i luminokinetizma,<br />
što je, među ostalim, bilo potvrđeno i činjenicom da je 1994. «Luminokinetika<br />
II» bila izložena na bonnskoj izložbi «Europa-Europa – Stoljeće avangarde<br />
u Srednjoj i Istočnoj Europi».<br />
Osim toga, njegov je opus za našu umjetnost, sada je razvidnije nego ikad prije,<br />
važan jer je utjecao na hrvatske autore koji će se poslije baviti pokretom i nadasve<br />
svjetlom. Mlađim ljudima Srnecove (za)rotirajuće slike, a još više kinetički<br />
i luminokinetički objekti, zacijelo su bile pravo otkriće.<br />
95
SUMMARY<br />
This edition of INA Magazine starts<br />
with an interview with Darko<br />
Markotić, the new member of INA<br />
Management Board and director of the<br />
Corporate Service Function. Markotić<br />
is one of the youngest members of the<br />
Board so far. Talking about the era of<br />
new corporate culture and business<br />
processes, he says that INA has experienced<br />
numerous changes in the mode<br />
of work and business environment, the<br />
most important of which are strategic<br />
partnership, listing on the stock exchanges<br />
and the introduction of the SAP<br />
system.<br />
Considering the recent economic moment,<br />
the section under the title ‘Even<br />
the God Money has an Achilles’ Heel’<br />
concludes that the influence of national<br />
states on the energy sector is increasing<br />
and that the sector is becoming more<br />
integrated into a single system of economical,<br />
political and defence security.<br />
We have taken advantage of the preparations<br />
for the 20th World Petroleum<br />
Congress in Doha in 2011 to remind the<br />
readers of the overall work performed<br />
by the Croatian National Committee for<br />
World Petroleum Congresses, as well as<br />
the significant Croatian participation in<br />
the former Yugoslavian Committee for<br />
World Petroleum Congresses.<br />
The attention of the petroleum public<br />
was drawn by the 41st Scientific Symposium<br />
Fuels 2008, organised and held<br />
in October in Zadar. Recent discoveries<br />
on fuel quality and technological solutions<br />
for meeting new quality demands<br />
were presented to approximately two<br />
hundred participants. The public’s attention<br />
was also drawn by the decision of<br />
the Croatian government to locate the<br />
LNG terminal on the island of Krk. The<br />
question ‘What strategic strategy do<br />
we need?’ examines proposed strategy<br />
options in Croatia, joining the votes expected<br />
on those subjects, mostly from<br />
experts in the field. Part of this strategy<br />
also depends on gas fields in the Adriatic<br />
offshore, all carrying female names. We<br />
discuss this subject in the section under<br />
the title ‘Energy, your name is feminine’.<br />
Technological modernisation of <strong>Ina</strong> refineries<br />
is advancing well, as evidenced<br />
by the title about the start up of the<br />
Claus plant and finalisation of work on<br />
HDS FCC petrol at the Sisak refinery.<br />
As part of the modernisation, refining<br />
in Mlaka, the old part of the Refinery, is<br />
to be terminated. The flare on Mlaka, as<br />
concluded in our final title, continues to<br />
burn in a new part of the Refinery – it’s<br />
the Urinj plant. Readers are also presented<br />
with the project Test Pilot Station<br />
for Corrosion Exploration, aimed to<br />
make the protection of plant, facilities<br />
and pipelines from corrosion more efficient<br />
and cheaper.<br />
We also remind the readers of the<br />
modernisation of <strong>Ina</strong>’s points of sale.<br />
Never before has so much been done as<br />
over the last year, and the process continued<br />
in 2008. Presentation at national<br />
and international fairs, those in Russia<br />
and Syria, speak for the success of the<br />
year 2008 in terms of fairs.<br />
As a socially responsible company,<br />
<strong>Ina</strong> promotes the values of the community<br />
in which it operates, as elaborated in<br />
several sections in this issue of the Magazine.<br />
The <strong>Ina</strong> Annual Award for Promotion<br />
of Croatian Culture Worldwide and<br />
the ceremonial award-giving to Mirjana<br />
Sanader and a group of authors for their<br />
book Kroatien in der Antike, published<br />
last year in Mainz, awoke the biggest interest.<br />
Furthermore, we open our pages<br />
with Vinkovačke jeseni, a festival of traditional<br />
culture from Slavonia, this year<br />
gathering 79 folklore groups for adults<br />
and 63 children’s groups.<br />
An article on the Brač archipelago, a<br />
natural pearl, archaeological discovery<br />
site and popular destination also gives<br />
testimony to the Croatian heritage. The<br />
values of the Mediterranean environment<br />
are recognised in the section The<br />
Garden of Fine Scents on the Island of<br />
Fragrances, the Garden of Fine Scents<br />
project on Mali Lošinj. To update the<br />
issue of renewable energy, we have included<br />
in the agenda wind efficiency in<br />
Croatia.<br />
Finally, we take you on a trip by paths<br />
in Tuscany and to the Croatian royal<br />
towns of Nin, Biograd, Šibenik, Bijaće,<br />
Solin, Klis and Knin. And since readers<br />
can hardly socialise rightly without art<br />
themes, we remind readers of a great<br />
Croatian artist, Aleksandar Srnec, one of<br />
the leading European artists in the field<br />
of kinetism and luminokinetism.<br />
96
Change language