HRVATSKE ŠUME 43 (25.1.1995.)

43 

GODINA IV. 

ZAGREB 

25. siječnja 1995. 

OPERATIVNI ZAHVATI 

GLASILO »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb 

NA TOPOLOVIM TRUPCIMA 

U 

RAVA 

ŠUMA 

NAŠICE 

Nešto zbog redovne 

smjene generacija, 

a i uslijed 

povećanog etata u 

ovoj godini, pa i u 

narednim, Uprava šuma 

Našice bila je primorana 

uposliti novi veći broj 

djelatnika za rad s 

motornom pilom. Stoga je 

ove jeseni obavljen prijem 

novih mladih radnika, koji 

su prošli obuku i uspješno 

položili ispit za rad s 

motornom pilom i test 

sposobnosti, tako da su s 

prvim danima ove godine 

već u sječinama svojih 

šumarija u Našicama, 

Voćinu, Orehovici, Slatini, 

Slat. Drenovcu, 

Durdenovcu, Donjem 

Miholjcu, Koški i 

Ćoralijama. Z. L. 

NA DRAVI - SJEVERNOJ CRTI BOJIŠNICE 

Poslije četverogodišnjeg mirovanja, opet su živnuli šumski 

predjeli na samoj obali Drave, predjeli koji su bili minirani 

tijekom ovih ratnih godina. Poslije obaranja stabala 

na red dolazi ekipa za detekciju, koja pregledava svaki trupac 

i otkriveni komad streljiva ili pak gelera koji je već duboko 

zarastao u trupac »operativnim zahvatom« sjekirom 

se odstranjuje, kako bi sa što manje štete trupac bio prodan 

drvnoj industriji. Zaostali željezni predmeti vrlo su 

opasni u pilanama, pa je na zahtjev naših kupaca potrebno 

prvo očistiti trupce. Na samoj obali Drave zatekli smo Vladu 

Horačeka, pom. revirnika kako s detektorom pretražuje 

trupac, te naše djelatnike Ivana Ivanovića, Stjepana Andrašića, 

Ante Keškića, Ivicu Rogara i revirnika inž. Stjepana 

Plantaka, pri završetku sječine, u kojoj je izrađeno više od 

2,952 kubna metra drvne mase. Z. L. 

OSVJEŽENJE S 

NOVIM DRVOSJEČAMA


ŠUMARI IZLAZE IZ 

SAVEZA SAMOSTALNIH 

SINDIKATA! 

Hrvatski sindikat šumarstva 

se izdvaja iz Saveza 

samostalnih sindikata 

Hrvatske. Prijedlog ove 

važne i dalekosežne odluke usvojene 

na sjednici 18. siječnja, 

uputio je Glavni odbor na usvajanje 

Skupštini HSŠ. 

Prema raspoloženju članova 

Glavnog odbora od ranije, ovakav 

se korak mogao i očekivati. 

Sindikalna šumarska povjereništva 

po uprava šuma, naglašavano 

je više puta, vrlo slabo ili 

gotovo nikako ne surađuju s povjerenicima 

Saveza na terenu. 

Za ono što plaćamo, odnosno za 

ono što Savez traži, misle u šumarskom 

sindikatu, trebalo bi 

više dati. Prijedlog najnovije odluke 

o financiranju Saveza (u 

dvije varijante) samo je ubrzao 

odluku o izdvajanju. Jer Savez 

ne prihvaća onoliko sredstava 

koliko HSŠ nudi, a šumari nisu 

više voljni dati. Konačnu će odluku 

donijeti Skupština HSŠ, a 

izdvajanje će ubrzati rješavanje 

nekih drugih pitanja organizacije 

šumarskog sindikata. 

Najvažnije je svakako kako će 

dalje djelovati šumarski sindikat. 

Hoće li, kao neki, ostati samostalan, 

ili će se prikloniti nekoj 

drugoj sindikalnoj središnjci. 

Gorući problem unutarnjeg ustroja 

je status povjerenika po upravama. 

Mogu li se oni profesionalizirati, 

kako to riješiti, što će 

biti s njihovim radnim mjestom 

za vrijeme trajanja sindikalnog 

mandata, neka su od pitanja kojima 

će Glavni odbor posvetiti 

jednu posebnu sjednicu. 

O IZBORIMA, POMOĆI, 

ODMARALIŠTU... 

• Po sindikalnim podružnicama u toku su pripreme za održavanje 

Izborne skupštine HSS koja se, prema najnovijem prijedlogu, treba održati 

početkom travnja. Glavni odbor upozorava na pridržavanje uputa 

i izborne procedure kako kasnije ne bi bilo nesporazuma. 

• Sindikat je imenovao svoja dva predstavnika u radne skupine 

koje rade na važnim aktima novog unutarnjeg ustrojstva poduzeća. U 

skupini koja radi na prijedlogu Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih 

zadataka sindikat će zastupati Gordana Colnar, a u skupinu za izradu 

prijedloga Pravilnika o plaćama izabran je Željko Cutvarić. 

• Glavni odbor još jednom se suočio s problemom koji pričinja 

nepostojanje nekog akta (pravilnika) koji bi regulirao način dodjeljivanja 

pomoći. U sindikat naime pristižu različiti zahtjevi o kojima je vrlo 

teško odlučivati »od oka«, i na brzinu. Sljedeći primjer, iznijet na sjednici, 

pokazuje svu složenost problema. Obitelj radnika koji je umro 

pred dvije godine živi u vrlo teškoj situaciji i obraća se za pomoć šumariji 

(u splitskoj upravi). Upravitelj šumarije glatko i bez razmišljanja, 

pismo proslijeđuje sindikatu! Tko tu treba pomoći, kako i koliko stvarno 

nije samo pitanje sindikata. 

• Sindikalno povjereništvo delničke uprave zatražilo je podršku 

Glavnog odbora (i dobilo) u slučaju prosvjeda protiv odluke direktora 

Hrvatskih šuma o prenamjeni dijela odmarališta u Malom Lošinju (devet 

soba i ostale prostorije) u poslovni prostor upravne zgrade šumarije 

Cres-Lošinj, Uprave šuma Buzet. 

Dajući podršku delničkom povjereništvu, Glavni odbor smatra da 

sindikat ne može, niti za to ima pravne osnove, upustiti se u rješavanje 

ovog ili sličnih slučajeva, već je to posao za to nadležnih organa. 

(m) 

GLAVNI ODBOR HSŠ 

NA SJEDNICI ODLUČIO 

ŠTRAJK SE ODGAĐA 

umarski štrajk najav 

za 23. veljače se Šljen 

odgađa. To je jednodušan 

stav članova Glavnog 

odbora Hrvatskog sindikata 

šumarstva koji su ocijenili 

da zbog novonastale političke 

situacije u Hrvatskoj 

održavanje štrajka ne bi u 

ovom trenutku bilo uputno. 

Time se šumarski sindikat 

pridružio još nekim sindikatima 

koji su najavljivali 

štrajk a u znak potpore Vladi 

i odluci o otkazivanju mandata 

UNPROFORU, odustali. 

No HŠS time ne odustaje 

od svojih zahtjeva već ranije 

upućenih Vladi, o kojima se 

ona i očitovala, pa i daljnje 

borbe za njihovim ostvarenjem 

koje uključuje i štrajk. 

A sindikat ne traži samo veće 

plaće već kompletno rješavanje 

problema zaposlenih 

u šumarstvu. Drugim riječima 

sindikat ne odustaje 

od Granskog kolektivnog 

ugovora, želi o njemu pregovarati 

(još uvijek se ne zna s 

kim!?), želi ga potpisati. 

A o (niskim) plaćama već je 

toliko toga rečeno da je teško 

spomenuti nešto što se već 

nije čulo. Najveća greška napravljena 

je, moglo se čuti 

ovom prilikom, nekoliko godina 

ranije kad je bilo mogućnosti 

da se plaće podignu 

— a nisu. Stoga je u uvjetima 

opće restrikcije teško očekivati 

da će se u potupnosti 

udovoljiti zahtjevima šumara, 

pa bili oni opravdani (obzirom 

na uvjete rada i vrlo 

nisko mjesto medu javnim 

poduzećima) i makar Hrvatske 

šume bile jedno od rijetkih 

javnih poduzeća koje nije 

na leđima Vladi, već se samofinancira, 

štoviše, puni i 

državni proračun. 

PLACE U HRVATSKIM ŠUMAMA 

KOJI PODATCI 

SU TOČNI? 

• olika je stvarna prosječna plaća u Hrvatskim šumama i 

gdje su one medu javnim poduzećima, gotovo je nemoguće 

točno odgovoriti. 

k Podaci naravno postoje no oni su različiti ovisno o 

tome iz kog su izvora i tko ih prezentira. Da je to moguće pokazat 

će i sljedećih nekoliko redaka. 

Kada je Hrvatski sindikat šumarstva uputio zamolbu (u dva 

navrata) Vladi da još jednom razmotri položaj zaposlenih u šumarstvu 

i odobri povećanje plaća, obzirom na uvjete rada, ali i 

činjenicu da šumari sami stvaraju dohodak, svoj je zahtjev i zamolbu 

potkrijepio podatkom da Hrvatske šume medu devet javnih 

poduzeća spadaju medu najslabije plaćena. Odnosno da 

prosječna plaća u Hrvatskim šumama iznosi tek 88 posto prosjeka 

gospodarstva Hrvatske. 

Vlada je zahtjev razmotrila, ustvrdila kako bi povećanje plaća 

šumarstvu izazvalo lančanu reakciju, a potpredsjednik Vlade 

Borislav Škegro tada iznio podatak da je prosječna plaća za 

prvih šest mjeseci u Hrvatskim šumama iznosila 98 posto prosjeka 

gospodarstva (!), a ne 88, kako je tvrdio sindikat. 

No prilikom nastupa premijera Nikice Valentića na TV, povodom 

štrajka željezničara saznajemo i treći podatak. Spominjući 

i ostala javna poduzeća Valentić se dotaknuo i Hrvatskih 

šuma spominjući prosjek od 93 posto gospodarstva Hrvatske. 

Konačno tu je i četvrta varijanta objavljena u Večernjem listu 

prosinca prošle godine, a opet u povodu štrajka željezničara. 

Tu se navode podaci za svih devet javnih poduzeća medu kojima 

Hrvatske šume zauzimaju nisko 7. mjesto s prosječnom netto 

plaćom od l .052,63 Kn, odnosno 92,1 prosječne plaće u gospodarstvu 

Hrvatske! (Podaci su iz svibnja prošle godine). 

Četiri različita podatka gdje razlike i nisu baš tako male. Evo 

kako izgledaju podaci u cijelosti. 

1.HPT 

2. Hrvatska vodoprivreda 

3. HEP 

4. Hrvatske ceste 

5. HRT 

6. Narodne novine 

7. Hrvatske šume 

8. Dadrolinija 

9. Hrvatske željeznice S2S 

mm 

1.248,84 

1.242,16 

1.228,67 

1.142,66 

1.096,56 

1.084,36 

1.052,63 

1.016,79 

994,75 

99,88 

95,85 

94,79 

92,01 

88,88 

86,95 

Kad je pak riječ o ukupnoj politici plaća prošle godine, može 

se reći da su realne zarade 1994. prema 1993. unatoč ograničenju 

u porastu. Dakako da je od djelatnosti do djelatnosti to povećanje 

različito, a samo su crna metalurgija, metaloprerađivaćka 

djelatnost i brodogradnja zabilježili pad realnih zarada. Ukupan 

porast zarada u neprivredi u prvih 10 mjeseci prošle godine 

prema istom razdoblju iznosi 7,2 posto a u neprivredi 5,6 posto. 

Gdje je tu šumarstvo može se vidjeti iz prikaza koji prenosimo iz 

Večernjeg lista, iz siječnja ove godine, (m) 

GLASILO »HRVATSKIH ŠUMA« 

Javnog poduzeća za gospodarenje 

šumama i šumskim zemljištem u 

Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb 

Izdavač: 

Filip Šabie, prof. dr. Josip Vukelić Adresa redakcije: Lj F, Vukotitiovm 2. Zagreb. 

»HRVA TSKE ŠUME« p.o. Zagreb Glami i odgotvmi urednik: 

Tel. 04i-'44g-00l, 448-034 

Lj. F, Vukotinovića 2, 

Antun-Zlatko Lonćarić, dipl. ing. List »Hrvatske šume« izlazi jednom mjesečno, a 

JP »Hn'atske šume« organizirane su u Direkciju Uređivački odbor: Petar Jurjenć, dipl. ing. djelatnici JP »Hnatske šume«, umirovljenici, 

Zagreb i 15 Uprava šuma i to: Vinkovci. Osijek, (predsjednik}. Antun-Zlatko Lonćarić, dipl. ing. 

poslovni partneri i djelatnici Šumarskog fakulteta ' 

Naške, Požega, Bjelovar, Koprivnica. Zagreb. 

Sisak. Karlovac, Ogulin, Delnice, Senj, Gospić, 

Vesna Hrkalović. dipl pol. han ffill dipl. tur. 

Zagreb dobnaju ga besplatno na kucne adrese. 

Bum i Split. 

Gordana Colnar 

Tisak: Hnatska tiskara Zagreb, Slavonska atenija 

Direktor poduzeća; 

Grafički urednik: Miljenko Bogdanič 4 

Josip Dundović. dipl. ing. šumarstva Redakcija lista: Marijan Domović. dipl. polit. Saklada: 11000 primjeraka 

Savjet lista: Prof. dr. Branimir Prpić (predsjednik), Vesna Udahne, dipl. polit.. Antun-Zlatko Mišljenim Ministarstva prosvjete, kulture i športa • 

dr. Joso GraCan. Marijan Kolic. dipl. ing. Milan Loniarie, dipl. ing., M:rosla\ Mrkobrad, dipl. 

Kimpotie, dipl. ing. fomisla\ Starčerić, polit. Vesna Pleše, dipl. poiit. i Zvonko Peičević 

broj 53ž-03~l/7.Qj.(jt glasilo je oslobođeno 

plaćanja osaovaog i posebnog poreza na promet.


99. SKUPŠTINA HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA U KRIŽEVCIMA 

OSNIVA SE HRVATSKA AKADEMIJA ŠUMARSKIH ZNANOSTI 

Rad Akademije odvijao bi se kroz četiri razreda i 

to: Razred za uzgoj šuma, za uređivanje i šumarsku 

politiku, za zaštitu šuma i lovstvo, te razred za 

iskorišćivanje i uporabu drveta 

Sudionici 99. skupštine Hrvatskog šumarskog društva podržali su ideju o osnovanju HAŠZ i razmotrili i ostala 

aktualna pitanja šumarske struke 

Osniva se Hrvatska će se HAŠZ uklopiti u postojeću 

infrastrukturu, odnosno 

akademija šumarskih 

znanosti neće li doći do preklapanja s 

(HAŠZ). Obrazlažući postojećim obrazovnim sistemom 

i ostalim znanstvenim 

ideju koju je na sjednici krajem 

prosinca prošle godine institucijama, prof. Figurić 

iniciralo i podržalo Hrvatsko kaže da buduća akademija 

šumarsko društvo, prof. dr. šumarskih znanosti nije nikakva 

alternativa Hrvatskoj 

Mladen Figurić je istakao da 

to znači stvaranje moći i znanja 

na promidžbi šuma i šunosti 

(HAZU) i da to i nije je 

akademiji znanosti i umjetmarstva 

i trajnog gospodarenja 

te da je HAŠZ zamišljena stvenih akademija budući da 

dini slučaj osnivanja znan 

kao društvo koje će povezivati 

domaće i strane znannička 

znanost već imaju. 

ih medicinska struka te tehstvenike 

s ciljem poticanja U okviru nove HAŠZ trebala 

bi se obavljati istraživanja 

trajnog gospodarenja šumama. 

neopterećena svakodnevnim 

Na moguća pitanja zašto problemima i rokovima, to 

baš u ovom trenutku i kako su ciljevi kojima će se ona 

IZDVAJAMO 

ŠUMARSKI LIST 

Prof. dr Branimir Prpić, glavni i odgovorni 

urednik Šumarskog lista: »Ostvarili 

smo sve što smo prošle godine 

planirali, oformili redakciju, promijenili 

format časopisa. No pred nama je još jedan 

veliki zadatak — izlaziti redovito 

jednom mjesečno. A to nije jednostavno. 

Bilo bi dobro kad bi iz uprava šuma bar 

jednom mjesečno stizala po jedna informacija. 

Za to bi trebalo na svakoj upravi 

izabrati po jednog suradnika. Inače, 

Hrvatske šume su nam dosta pomogle... 

BOŽIČNA DRVCA 

I 

Šumarski list se afirmirao 

kao stručno glasilo: prof. 

dr. Branimir Prpić 

nž. Kušan predlaže da se putem radija ili novina pučanstvo obavijesti 

da sječa božičnih drvaca nema veze s redovnom sječom, ili s 

uništavanjem šuma o čemu se u negativnom kontekstu ovih blagdanskih 

dana dosta govorilo, već da se radi o posebno namijenjenim 

površinama za tu svrhu. 

Takva bi edukacija, smatra on, dobro došla da bi se izbjegla pitanja 

tipa »što to radite« i šteta ugledu šumarstva. 

Na drugu vrstu problema upozorava prof. Matić. On je protiv 

uvoza božičnih jelki iz Herceg-Bosne koje je jedan privatnik iz Zagreba 

uvezao u ogromnim količinama. Nije riječ o kvaliteti tih jelki i 

smreka, već o velikim ogoljelim površinama koje su ostale iza takve 

sječe. I pita se kako je i preko koga takav uvoz uopće išao... 

MLADI UMJETNICI 

*^ 

umare su u Križevcima dočekali i poželjeli im dobrodošlicu krat 

i lijepim umjetničkim programom članovi Hrvatskog pjevač 

Škim 

kog društva Kalnik te tamburaški orkestar Osnovne škole »August 

Štriga« iz Križevaca. 

rukovoditi i zbog toga nema 

opasnosti da dođe do dupliranja 

programa s postojećim 

institucijama. Za osnivanje 

šumarske akademije ne traže 

se dodatna financijska 

sredstva, ona bi se, kako je 

zamišljeno, financirala kroz 

sponzorstvo. 

Hrvatska akademija šumarskih 

znanosti bi uz članstvo 

i skupštinu imala upravu 

na čelu s predsjednikom, 

dva dopredsjednika i tajnikom. 

Njen rad odvijao bi se 

kroz četiri razreda: razred za 

uzgoj šuma, za uređivanje i 

šumarsku politiku, za zaštitu 

šuma i lovstvo te razred za 

iskorišćivanje i uporabu 

drveta. 

Ne smijemo dozvoliti da 

nas vrijeme pregazi, poručio 

je prof. Figurić, a Hrvatsko 

šumarsko društvo kao inici- 

»Boriti se za šumarsku etiku i 

dignitet struke« — prof dr. Slavko 

Matić 

jator osnivanja HAŠZ i dosad 

je bilo izvor života i dokazalo 

je i dokazuje bogatstvo kulture, 

nauke i novih aktivnosti 

u razvijanju šumarstva i 

gospodarstva Hrvatske. 

U inicijalni odbor koji treba 

pripremiti dokumente za 

osnivanje HAŠZ izabran^ su 

prof. dr. Branimir Prpić, 

prof. dr. Đuro Rauš, prof. dr. 

Slavko Matić i prof. dr. Mladen 

Figurić. 

Podržavajući jednodušno 

ideju o osnivanju Hrvatske 

akademije šumarskih zna- 

nosti, članovi Hrvatskog šumarskog 

društva na svojoj 

su se 99. skupštini pozabavili 

i ostalim aktualnim pitanjima 

i temama šumarske struke. 

Jedna od najznačajnijih, 

o kojoj će tijekom ove godine 

u HŠD biti još dosta riječi, 

jest obilježavanje 150. godišnjice 

Društva, sljedeće 1996. 

godine. Pripreme za taj rijedak 

jubilej već su počele, bit 

će opsežne jer se planira izdavanje 

nekoliko knjiga, monografija 

o lužnjaku te različite 

druge manifestacije. 

Redovna skupština, kao 

što je bila ova u Križevcima, 

sumira jednogodišnji rad. A 

jedna godina u radu neke institucije, 

kako je istakao 

predsjednik HŠD prof. dr. 

Slavko Matić, jest i malo i 

mnogo. Ova protekla bila je 

obogaćena radom Upravnog 

odbora, stručnih službi i ostalih 

struktura, a aktivnost 

se odvijala u više pravaca. 

Uz već spomenute pripreme 

za obilježavanje 150. godišnjice 

HŠD te inicijativu za osnivanje 

HAŠZ, protekle se 

godine dosta radilo na afirmaciji 

»Šumarskog lista«. 

Prof. Matić posebno je naglasio 

potrebu stalne borbe 

za afirmaciju struke, »posebno 

kad su u pitanju šumarska 

etika i dignitet struke«, 

istakavši da bi bilo dobro da 

je što manje onih koji su »zalutali 

u našu struku i misle 

da im je šuma izvor lake zarade... 

No velika većina, konstatirao 

je on, nastavlja svjetle 

tradicije prethodnika koji 

su nam trajni uzor«. 

Hrvatsko šumarsko društvo 

mora poraditi i na afirmaciji 

brojnih šumara koji 

su napustili domovinu i ustrajnim 

radom vani afirmirali 

i sebe i domovinu. Izdavanje 

monografije o takvim 

ljudima, misli prof. Matić, 

bio bi doprinos razvoju šumarstva 

ali i povijesti. 

Tekst i snimci: 

M. MRKOBRAD 

O GOSPODARSKOM I ŠUMARSKOM 

UČILIŠTU U KRIŽEVCIMA 

Nije slučajno što je 99. skupština 

Hrvatskog šumarskog društva 

održana u Križevcima. Zbog snijega 

i lošeg vremena dio članova nije došao 

u ovaj stari i lijepi grad gdje je, 

što se šumarstva tiče, sve počelo... 

Mr Ivan Đuričić, uz inž. Ivana 

Žgelu jedan od doajena križevačkog 

šumarstva, podsjetio je prisutne 

da je još davne 1841. godine, 

osnivanjem Hrvatsko-slavonskoga 

gospodarskog društva potaknuta 

ideja o otvaranju stručne poljoprivredne 

škole, a dvije godine kasnije 

glasilo gospodarskog društva »List 

mjesečni« objavilo prijedlog Franje 

Šporera, šumara varaždinske regimente 

sa sjedištem u Križevcima 

»da se osnuje narodni šumarski zavod.« 

Zavod nije osnovan, no sve energičniji 

zahtjevi, potaknuti sve većom 

i nekontroliranom sječom šuma naveli 

su tadašnjeg ministra unutarnjih 

poslova Bacha da dopisom banu 

MR IVAN 

ĐURIČIĆ, 

Gospodarsko i šumarsko učilište 

u Križevcima osnovano je još 

1860. godine 

Jelačtću 1853. godine odobri »podignuće 

gospodarskog učilišta«. Tri 

godine kasnije gradsko poglavarstvo 

u Križevcima dalo je potrebno 

zemljište, a 19. studenog 1860. godine 

otvoreno je Gospodarsko i šumarsko 

učilište u Križevcima. 

Mr Đuričić navodi da u to vrijeme 

slična učilišta postoje još jedino u 

Engleskoj (Oxford 1790.), Njemačkoj 

i Francuskoj. »A kod nas se učilište 

otvara u jeku borbe protiv germanizacije, 

u jeku borbe za hrvatski 

jezik.« 

Tako je krenulo obrazovanje šumarskih 

kadrova u ovim krajevima, 

a Hrvatsko-slavonska vlada odmah 

je ustanovila stipendije za 5—7 studenata 

.., Gospodarsko i šumarsko 

učilište postaje rasadnik kadrova 

za mnoge ustanove, kasnije se u 

Križevcima osniva prvi Veterinarski 

zavod u Hrvatskoj. Kroz 39 godina 

šumarske nastave u Križevcima, šumarsku 

školu završilo je 398 đa- 

• ka...


DOMAĆI ŠUMSKI ZGLOBNI TRAKTOR ECOTRAC 

USKORO NOVA ISPORU 

poslova na 

Pet zglobnih šumskih traktora 

Ecotrac proizvedenih 

u bjelovarskoj Tvornici 

traktora što su nedavno 

predani na korištenje 

Hrvatskim šumama trebao bi biti 

početak serijske proizvodnje 

domaće šumske mehanizacije. 

Šumarstvo je naime proteklih 

nekoliko desetljeća strojeve manje 

više uvozilo. Tek dio domaće 

poljoprivredne mehanizacije bilo 

je moguće prilagoditi specifičnim 

potrebama šumarstva, što 

dakako nije bilo trajno rješenje. 

Zamisao da se konačno proizvede 

domaći šumski traktor stara 

je nekoliko godina, no uvijek je 

nešto nedostajalo. Jednom kadrovi, 

drugi put pravi proizvođač, 

ponajčešće — sredstva. Posao je 

konačno bio povjeren bjelovarskoj 

Tvornici traktora (bivši Tomo 

Vinković). Nakon višekratnog 

prolongiranja datuma isporuke 

(objektivna otežavajuća 

okolnost su ratne neprilike koje 

su zahvatile našu zemlju), traktor 

se konačno našao u šumi. Riječ 

je, da podsjetimo, o modelu 

Inž. Davor Mihatović: »Još samo završni radovi i montiranje vitala.. 

Ecotrac VTT 1033 F s zastakljenom 

grijanom kabinom, novim 

domaćim vitlom (proizvedenim 

također u bjelovarskoj tvornici) 

te daljinskim komandama paljenja 

i gašenja motora te upravljanja 

vitlom. 

Pitanje koje se logično nameće 

jest — što dalje? Hoće li ovih pet 

isporučenih traktora iz prve serije 

još zadugo ostati jedini isporučeni, 

ili će se proizvodnja nastaviti. 

Jer potreba za takvim 

šumskim traktorima nije sporna. 

Prilikom isporuke prvih pet 

traktora, u dvorištu tvornice stajalo 

je 20-ak novih kabina, a u 

tvorničkoj hali radovi na nekoliko 

je novih traktora bili su pred 

završetkom. 

Inž. Davor Mihatović iz Tvornice 

traktora koji je radio na 

razradi idejnog projekta kaže: 

— Dosad je isporučeno 10 

traktora, na montaži je još devet. 

Oni su zapravo u završnoj fazi, 

preostaju završni radovi i montiranje 

vitala tako da se vrlo brzo 

može očekivati i isporuka i »drugih 

10«. Dogovoreno je i u planu 

je još 10 Ecotraca, no kada će oni 

biti isporučeni i što će biti dalje, 

teško je u ovom trenutku reći. To 

ovisi o mnogim drugim čimbenicima, 

o sredstvima, ali i nekim 

drugim pitanjima...« 

(m) 

BOROVINA S PELJEŠCA ZA KONAVLE 

Konavote, bilo bi dovoljno reći cvijet juga Hrvatske, 

ali isto tako preskromno za taj prelijepi 

kraj 

Smještene su na krajnjem jugu bivše općine 

Dubrovnik, a sada općine Cavtat — Županija Duforovačko-Neretvanska. 

Konavole su obrgljene vijencem 

planina i brežuljaka. To je bio kraj sa tridesetak živopisnih 

sela s plodnim Konavolskim poljem. To je bio kraj 

agruma, vinograda, maslinika i smokava. Kraj mediteranskog 

ugođaja, gdje su čempresade, borovi šumarci i 

makija prekrivali kamenjare i oblikovali prelijepe pejsaže, 

a crvena boja u tim pejsažima bila je znak da su tu 

nazočni i marljivi ljudi, koji obraduju terasasto postavljenu 

plodnu crvenicu. 

I sve je bilo tako, dok nije početkom, točnije rečeno 

1. listopada 1991. s okolnih planina i brda »šljegla« bradata 

neman u srbo-crnogorskim odorama. Tada nestaje 

ono lijepo, a nastupa stradanje, progon, pljačka, rušenje, 

palež... Danima je vatra gutala konavolske pejsaže, 

a živopisna seta pretvarala u zgarišta. Godinu dana tim 

krajem harale su četničke horde pokušavajući utvrditi 

sve što je lijepo — sve što je hrvatsko. Rušili su, palili, 

ali nisu mogli uništiti hrvatski duh i ljubav prema rodnoj 

grudi. 

UPRAVA ŠUMA DELNICE 

I točno poslije godinu i mjesec dana izborena je sloboda 

— došao je dan oslobođenja. Zatečena je pustoš. 

Za čuđenje, da je ta neman za godinu dana toliko 

zla učinila i sve uništila. Baš sve, osim hrvatskog imena, 

hrvatske mudrosti i hrvatskog pletera koji svjedoči 

hrvatsku povijest i kulturu. Počeo je povratak i obnova. 

Sada treba sve iznova. Prvo krov nad glavom pa sve 

postupno. U Pilot program među prvima se uključuje 1 

P. »Hrvatke šume« Zagreb. Uz ostalu građu za obnovu 

porušenih . i zapaljenih Konavola medu prvima od 

»Hrvatskih šuma« stiže donacija od dvije tisuće kubika 

drvnih sortimenata. Dakle, još jedna vrijedna donacija 

stiže u pravo vrijeme do najpotrebnijih u Domovinskom 

ratu i obnovi nam jedine Domovine. Vrijedni ljudi će sa 

zahvalnošću znalački iskoristiti svaki centimetar prijeko 

im potrebnog drveta. Znaju da je to drvo raslo u lipoj 

našoj i desetine godina uzgajano na padinama Pelješca 

i da su ga djelatnici -»Hrvatskih šuma« pripremili za izradu 

drvnih konstrukcija. Već sada se u Konavolima vide 

crveni krovovi Kupe kanalice koja je položena na konstrukciju 

ove vrijedne donacije. A donacija će biti dok je 

»Hrvatskih šuma«. 

SPAS U MEHANIZACIJI 

Prvi snijeg ove zime na delničkim je ulicama »uposlio« i šumsku 

mehanizaciju 

Ivan TOLIČ 

eliko snježno nevrijeme koje 

Vje svom žestinom počelo u 

Gorskom kotaru dan prije početka 

kalendarske zime zaprijetilo 

je da strane i promet na magistralnoj 

cesti Rijeka—Zagreb. Da 

se to ne dogodi ralicama i »rolbama« 

Poduzeća za ceste pristigla 

je u pomoć i šumska mehanizacija 

Uprave šuma Delnice, koja 

je krčeći snijeg sa ulica Delnica 

i okolnih naselja rasteretila 

profesionalnu službu na čišćenju 

snijega sa prometnica. Uz 

zastoje i teškoće u prometu zbog 

sniježnih nepogoda opustjele su 

sječine i šumska radilišta. Prvi 

snijeg donio je radost samo mališanima 

i, dabome, lovcima. Jer, 

kako reče stara narodna, ne pada 

snijeg da zemlju pokrije već 

da zvijerski trag otkrije. A.F. 

ZAŠTITA ŠUMA NA POŽEŠKOM 

PODRUČJU 

DJELOVATI 

PREVENTIVNO 

U 

okviru 

zaštiti šuma djelatnici 

požeške Uprave 

utvrđivali su protekle 

godine, između ostalog, brojno 

stanje gubara i mrazovca, te 

na površinama predviđenim za 

sjetvu žirom provodili preventivne 

mjere, postavljajući otrovne 

zamke protiv miševa. 

Budući da gubar tijekom masovne 

pojave može obrstiti šume, 

napose nizinske hrastove, 

na velikim prostranstvima, kada 

se u izravnim štetama gubi prirast 

te izostane urod žira, ovom 

polifagnom štetniku treba posvetiti 

veliku pozornost, djelujući 

preventivno. 

Zahvaćenost šumskih sastojina 

gubarom odnosno stanje zaraze, 

utvrđivalo se uobičajenom 

metodom, po jajnim leglima u 

svakom odjelu, a pregledavane 

su sastojine starije od 30 godina. 

Po zamišljenim dijagonalnim linijama 

pregledana su sva stabla, 

koja se na njima nalaze. Pritom 

je svako stablo, na koje se 

naišlo, detaljno osmotreno od 

podnožja debla pa sve do u krošnju. 

Nakon pregleda, u pojedine 

obrasce razvrstana su zaražena 

i nezaražena stabla te izračunati 

pokazatelji kao što su prosječan 

broj legala po svakom stablu i 

stupanj zaraze na određenoj površini 

i u svakom šumskom 

predjelu, gospodarskoj jedinici i 

šumariji te na području cjelokupne 

Uprave šuma. 

Ukupno je pregledano gotovo 

20.000 ha šuma, od čega je oko 

12.000 ha zaražene površine. Međutim, 

znatan dio čini stupanj 

zaraze do 1 posto a preostala zaražena 

površina razvrstana je 

većim dijelom u interval zaraze 

od 1,1 do 5 posto (4.237 ha), dok 

se u okviru zaraze od 5,1—20 posto 

nalazi svega 327 ha površine. 

Ova potonja nalazi se najviše na 

području Šumarije Kutjevo (Južna 

Krndija I) i Šumarije Nova 

Gradiška (Podložje — Ključevi). 

Jajna legla s ove površine poslana 

su u jastrebarski Šumarski 

institut i očekuju se rezultati 

analiza. Povećan napad ovog 

štetnika — defolijatora može se 

očekivati kada je u kritičnom 

broju, tj. najmanjem broju individua 

koji može izazvati golobrst. 

Ovi brojevi su promjenjivi, a 

uvjetovani su nizom čimbenika 

među kojima su najvažniji starost 

sastojine odnosno prsni promjer 

stabala. Tako u pregledanim 

sastojinama, od 30 do 100 

godina starosti kritični broj po 

stablu (po Tropinu) kreće se orijentaciono 

od 550 do 3000. 

U petnaestak ploha na području 

osam šumarija postavljeni 

su ljepljivi prstenovi za praćenje 

i prognozu pojave malog (Operophtera 

brumata) i velikog 

mrazovca (Hibernia defoliaria i 

aurantiaria). Ove dvije vrste roje 

se od listopada do siječnja pa će 

se uskoro znati rezultat praćenja. 

Postavljanje ratox-mamaka za 

trovanje miševa obavljeno je na 

nešto više od stotinu hektara a 

otrov je stavljen u plastične cjevčice 

dužine 25-30 cm. Na površini 

jednog hektara postavljeno je 

30 takvih cjevčica promjera 3 

cm, koji je dovoljan za ulazak 

miševa a nepristupačan za veće 

životinjice i ptice. Utrošeno je 

pritom 350 kg mamka koji djeluje 

preventivno i omogućuje gušći 

ponik po jedinici površine. 

UPRAVA ŠUMA POŽEGA 

I. TOMIĆ 

Za proljetnu sadnju u rasadniku Cernik biti će pripremljeno gotovo 

1,3 milijuna sadnica, od čega pretežito lužnjakove 

ZIMSKI RADOVI 

U RASADNIKU 

U 

rasadniku Cernik, jednom od dvaju rasadnika požeške Uprave 

šuma, tijekom siječnja obavljaju se poslovi u manjem opsegu, 

jer je tzv. mrtva sezona. Jedanaestero uposlenih, osam žena 

i tri muškarca, orezuje postrane grančice jednogodišnjih lužnjakovih 

i kitnjakovih sadnica, koje se na taj način pripremaju za 

buduću sadnju. 

Osim ovog posla, radnici sakupljaju bagremovo sjeme, pripremaju 

reznice kaline, stavljajući ih u zemlju da bi ih kasnije pikirali. 

Prerasli sadni materijal pojedinih stablašica, kao što su platana, 

lipa i kesten se uglavnom odsijeca a dio biljke koji se može 

izvaditi se ostavlja. Riječ je o biljkama starim između deset i dvadeset 

godina na površini oko 2 hektara. 

Za proljeće ostajeu gredicama, za sadnju 1.267.000 jednogodišnjih 

sadnica hrasta lužnjaka i kitnjaka, od čega pretežan 

broj čine lužnjakove sadnice. Prema riječima voditelja rasadnika 

Stanka Matijaševića, od planiranog broja sadnica za 1994. (blizu 

2 milijuna), izvađeno je i otpremljeno pojedinim Upravama 

1.448.000. Većinom su to sadnice hrasta lužnjaka, a preostali dio 

su jednogodišnje kitnjakove, trogodišnje crnog bora i dvogodišnje 

poljskog jasena. Najviše je otpremljeno Upravi šuma Zagreb 

(565.000) a najmanje osječkoj Upravi (14.160). Osim matičnoj Upravi 

šuma, sadnice su poslane još našičkoj, sisačkoj i vinkovačkoj 

upravL 

I. TOMIĆ


STRUČNJACI PREDLAŽU 

NOVA METODA ZAŠTITE SADNICA 

Jednostavan izum koji u šumarstvo uvodi 1979. god. Graham Tuley, mogao bi riješiti 

oba problema: oštećenja od divljači i konkurenciju korova. Pored toga štitnici se 

uklapaju u integralnu zaštitu šuma tako što smanjuju potrebu za pesticidima 

Područje nizinskih hrastovih 

šuma karakterizirano je tlima 

koja pogoduju bujnom rastu i 

razvoju korovskog bilja, a koje 

ugrožava sadnice šumskih vrsta tako 

što im oduzima vodu, svjetlo i 

hranjiva. Pored toga nesmetanom 

razvoju mladih sadnica suprotstavljen 

je još jedan činitelj a to je divljač. 

Divljač odgrizanjem terminalnih 

pupova uzrokuje nepravilan rast i 

smanjuje visinski prirast tako da 

mladim sadnicama treba više godina 

da prerastu zonu konkurencije 

korova. 

Jednostavan izum, koji u 

šumarstvo 1979. g. uvodi Graham 

Tuley, mogao bi riješiti oba 

problema: oštećenja od divljači i 

konkurenciju korova. Pored toga 

štitnici se uklapaju u integralnu 

zaštitu šuma tako što smanjuju 

potrebu za pesticidima. 

POLIPROPILENSKI ŠTITNICI 

Štitnici su cijevi od plastike, koji 

zbog svoje dvoslojne građe slične 

valovitoj kartonskoj ambalaži imaju 

povoljan odnos težina-čvrstoća. 

Polipropilen se proizvodi 

polimerizacijom propilena uz 

određene katalizatore. Karakterizira ga 

velika čvrstina, velika otpornost na 

istezanje i habanje (trošenje). 

Presjek im je najčešće kružni, 

promjera oko 10 cm, iako ima i 

poligonalnih. Visina štitnika je 1,2 do 

2,2 m, a boja svjetlo zelena ili svjetlo 

smeđa tako da propušta dovoljno 

svjetla do biljke. Štitnici se 

isporučuju sa drvenim držačem i 

najlonskim vezicama kojima se 

pričvrste uz držač. Gornji rub štitnika 

je blago prema van savinut da se 

spriječi oštećivanje kore i mladih 

izbojaka kada ga biljke prerastu. Isto 

tako štitnik je opremljen sa 

mrežastom navlakom preko gornjeg 

ruba da se spriječi ulazak ptica u 

štitnik i njihovo ugibanje. 

Iako je kemijski relativno inertna 

tvar polipropilen nije stabilan na 

suncu tako da su se prvi štitnici 

raspali nakon nekoliko godina. 

x'oboljšani polipropilen, sa dodatkom 

inhibitora UV zraka izdrži i 5 i više 

godina, a za to vrijeme biljke ojačaju 

dovoljno da mogu stajati uspravno 

bez oslonca. 

Klimatske vrijednosti unutar 

štitnika znatno se razlikuju od onih 

izvan njega. Karakteristična je visoka 

temperatura i vlažnost te neznatno 

gibanje zraka. Isto tako koncentracija 

C0 2 , izmjena plinova i spektralni 

sastav svjetla znatno se razlikuju. 

Temperaturne vrijednosti izmjerene 

unutar štitnika su bile tako visoke da 

se u prvo vrijeme mislilo da će 

upravo temperature biti velika 

smetnja rastu i razvoju mladih 

biljčica. Tuley, izumitelj štitnika, 

1985. god. u južnoj Engleskoj mjeri 

temperaturu od 48°C, ali su biljke uz 

slaba oštećenja preživjele. Mjerenjem 

temperature biljnih organa, pomoću 

termometara stavljenih na površinu 

lista utvrđena je znatno niža 

temperatura od temperature zraka 

unutar štitnika. 

UTJECAJ NA RAST I RAZVOJ 

SADNICA 

Utjecaj štitnika ispitivan je na 

velikom broju šumskih vrsta i 

zajednički najizrazitiji efekat je 

povećanje visinskog rasta. Razlika u 

visinskom prirastu je najveća u 

drugoj godini nakon sadnje kada su 

biljke unutar štitnika do pet puta više 

od onih bez štitnika. Takav brzi 

visinski prirast skraćuje vrijeme u 

kojem je potrebno suzbijati korove. 

No štitnici ne isključuju upotrebu 

herbicida prve dvije godine, ali je to 

olakšano brzim pronalaženjem 

posađenih biljaka te jednostavnom i 

sigurnom primjenom. Uz to ne prska 

se cijela površina već samo krug 

promjera 1 m oko svakog štitnika 

čime se smanji količina herbicida 

približno za 70%. Dovoljno je jedno 

prskanje folijarnim herbicidom u 

vrijeme kada je korov najosjetljiviji. 

Pored povećanog visinskog prirasta 

štitnici pružaju zaštitu od visoke 

divljači, i glodavaca (zečeva, 

voluharica i miševa). Ako se desi da 

Pokus u kutinskim 

nizinskim šumama, 

u pozadini se vidi 

visoka amorfa 

koji štitnik i propadne onda je samo 

•ta biljka izložena divljači, ali ako je 

ograda probijena cijela površina je u 

opasnosti. Prednost štitnika je osobito 

izražena kod malih površina gdje su 

troškovi ograđivanja 

neproporcionalno visoki. 

U svijetu se ispituje i mogućnost 

razvoja poljo-šumarstva (agroforestrv) 

a negdje kao u Novom Zelandu ta je 

metoda prihvaćena i uvedena u 

praksu. To je kombinacija stočarstva i 

šumarstva gdje između široko 

posađenih i štitnicima zaštićenih 

stabala pase stoka. 

Jedini veći do sada uočen 

nedostatak primjene štitnika je 

povećani rizik od stresa uzrokovan 

nedostatkom vode kod malih tek 

posađenih biljaka i to kod iznimno 

visokih temperatura. Taj se rizik 

smanjuje ako sadnju obavimo u jesen 

ili rano proljeće. Isto tako, vjerovalo 

se da će topli i vlažni uvjeti unutar 

štitnika pogodovati razvoju štetnika i 

bolesti. Utvrđeno je da je jedino 

bukva u štitniku više izložena napadu 

bukvine lisne uši. Primijećeno je 

također da se pepelnica ne pojavljuje 

na biljkama hrasta unutar štitnika ali 

čim biljka preraste visinu štitnika 

javlja se i pepelnica. 

Razmaci sadnje vrlo su značajni. 

Klasično hrast sade na razmak od 1 

metra tako da ih međusobna 

konkurencija prisiljava na pravilan 

rast. Isto se dešava i u štitniku sve 

dok hrastovi ne prerastu štitnik. 

Nakon toga hrastove biljke dobivaju 

svoj normalni grmolik rast. U slučaju 

da je razmak između štitnika 4 metra 

hrastovi će formirati velike grmolike 

krošnje prije uspostavljanja 

konkurentskog odnosa među sobom. 

Gušćom sadnjom taj se problem 

smanjuje, no onda su i troškovi veći. 

Postoji mišljenje da će konkurencija 

drugih drvenastih vrsta pomoći 

hrastu da zadrži pravilan rast iako bi 

ga te vrste mogle presnažnim rastom 

čak i zagušiti. Smišljenim 

djelovanjem treba stvoriti takve 

uvjete koji će omogućiti pravilan rast, 

razvoj i oblik sadnica. 

NAŠA ISKUSTVA 

Da bi utvrdili ekonomičnost i 

uspješnost štitnika u našim uvjetima 

u proljeće 1992. postavljen je pokus 

Na kraju treće vegetacije biljke zaštićene 

štitnikom više su od 180 cm. 

u Jastrebarskom na šumskom 

predjelu Gajno, a u jesen 1993. u 

Sisku u šumi Brezovica i u Kutini 

odjel 32a. na grafikonu su prikazani 

rezultati pokusa u Jastrebarskom. Iz 

grafikona se vidi da je sredinom 

druge vegetacije razlika srednjih 

visina biljaka 30 cm, a na kraju treće 

vegetacije čak 75 cm. Pored toga 

najviša biljka unutar štitnika je 151 

cm, a izvan štitnika 64 cm. 

Uz povećani visinski prirast, 

biljkama unutar štitnika produžena je 

i vegetacija. Kontrolom biljaka u 

studenom utvrđeno je da 47,0% 

biljaka unutar štitnika još uvijek ima 

zelen list, dok je kod nezaštićenih to 

svega 6%. Isto tako 15% biljaka hrasta 

bilo je izloženo defolijaciji od strane 

osa listarica, a 20% je imalo odgrižen 

vrh. Zaštićene biljke nisu pretrpile 

Stikakva oštećenja. 

Prvi rezultati ukazuju na brzi 

visinski prirast koji skraćuje vrijeme 

potrebno biljci da se uzdigne iznad 

zone konkurencije korova. Na taj 

način skraćeno je i vrijeme u kojem 

je potrebno vršiti njegu sadnica 

(kemijski i/ili mehanički), a to je 

gospodarski i ekološki interesantno. 

Tekst i snimci 

Mr. se. Boris LIOVIĆ

25. siječnja 1995. * 

Na sam dan blagoslova Betlehemske štalice, Sljeme je osvanilo pod 

tridesetak centimetara debelim snijegom, što je onemogućilo i veći 

dolazak Zagrepčana na tu značajnu svečanost, pa je tako i štalica 

bila pod bijelim pokrivačem — pravi zimski ugođaj za Bozi 

Od rađanja ideje Herberta Krauthakera/pa do 

realizacije od strane akademskog kipara Zeljka 

Belića i Karla Posavca, proteklo je tek godinu 

dana, a Sljeme je obogaćeno jednim 

jedinstvenim spomen obilježjem 

^m^^ to ćeš nam još 

M dati Herberte? — 

^^Ûskliknuo je u 

^^^B jednom 

^^mmr momentu u svom 

nadahnutom obraćanju 

mnoštvu šumara i 

planinara msgr. Marko 

Culej, pomoćni Biskup 

zagrebački koje se 

okupilo tog 21. prosinca 

1994. godine, prvog dana 

zime. Noć prije, pao je 

prvi snijeg pa mnogi gosti 

i uzvanici nisu niti mogli 

doći na Sljeme, a mnogi 

su ostali zameteni u 

snijegu na cesti koja vodi 

od pilane Bliznec do naše 

lugarnice pod 

Sljemenom. 

I zaista s pravom se 

pitao msgr. Culej, jer taj 

neumorni šumar Herbert, 

već nas je toliko puta 

iznenadio i razveselio 

ugodnim i raznolikim 

oblikovanjem velikog 

broja sadržaja, da se 

šetajući Medvednicom 

iznova divimo 

domišljatosti tog našeg 

vrijednog djelatnika. U 

ovih dvadesetak godina 

koliko je inž. Herbert 

Krauthaker profesionalno 

vezan za Medvednicu i 

Sljeme, ni broja se ne 

zna, svim tolikim 

korisnim stvarima koje 

omogućuju izletnicima, 

ljubiteljima prirode, 

planinarima i našim 

djelatnim šumarima, 

sigurni i ugodni prolazak 

sljemenskim stazama i 

proplancima. 

A ovo najnovije djelo, 

čiji je inicijator inž. 

Herbert, osmislio inž. 

Karlo Posavec, a 

akademski kipar Željko 

Belić oplemenio izradivši 

osam kipova u drvetu u 

naravnim veličinama, i 

koje je tog zimskog dana 

prosinca prošle godine, 

blagoslovom predao na 

uživanje Hrvatskom 

narodu, msgr. Marko 

Culej, neponovljivo je 

Od štalice do naše lugarnice na Sljemenu nije dugačak put, pa su svi 

gosti prošli kroz dublji snijeg, u pravom zimskom ugođaju 

djelo vrijednih ljudi... »I 

svi vi koji ste uložili u 

ove jaslice ogroman trud, 

znanje i talent, veliko 

vam hvala.« 

»I neka ove jaslice, 

pozovu naš narod da čuva 

ovu šumu, kao što Bog 

čuva narod. I danas kada 

su pogašena već tolika 

svjetla u svijetu, neka ova 

Svjetlost što dopire iz 

ovih jaslica, probudi 

ljubav u narodima ovih 

naših krajeva, za spas 

nedužnih u Hrvatskoj i 

Bosni, koji još toliko pate 

i umiru. Baš ove jaslice u 

prirodi, ovdje gore na 

Sljemenu trebaju dozvati 

svijest ljudi i podsjetiti 

nas da je Bog svagdje, a 

ne samo na Nebu. ... 

isticao je msgr. Marko 

Culej. Zatim je predložio 

da bi se na Sveta tri 

kralja, 6. siječnja svake 

godine mogli Zagrepčani 

okupljati na molitvi ovdje 

kod ovih prekrasnih 

jaslica. 

Visoki gosti i uzvanici 

božičnim pjesmama 

završili su ovu skromnu 

svečanost podjele 

Blagoslova Betlehemskoj 

štalici na Sljemenu. 

U našoj lugarnici priređena je skromna 

svečanost za goste i uzvanike, gdje je 

domaćin inž, Josip Dundović pozdravio 

visokog uzvanika msgr. Marka Culeja, 

autora figura Željka Belića, akademskog 

kipara, i druge goste 

Direktor »Hrvatskih šuma« inž. 

Josip Dundović čestitao je 

akademskom kiparu Željku 

Beliću na uspjelim ostvarenjima 

likova iz Biblije u naravnim 

veličinama u Betlehemskoj štalici 

Svima gostima i uzvanicima na 

prigodnoj svečanosti, naš 

priznati slikar — šumar, Karlo 

Posavec, danas u mirovini, 

podijelio je Božične čestitke, 

svoje likovne radove. 

Pomoćni biskup zagrebački msgr. Marko Culej prigodnim govorom i blagoslovom predao je Betlehemsku 

stalku građanima Zagreba i narodu Hrvatske 

Tekst i snimci: 

Antun Z. LONČARIĆ


UOĆI BOŽIĆA NASLJEMENU JE BLAGOSLOVLJENA BETLEHEMSKA Š 

NAJVEĆA BETLEHEMSKA ŠTALICA U 

Pomoćni biskup 

msgr. Marko 

Culej upućuje 

čestitke inž. 

Herbertu 

Krauthakeru za 

ideju i realizaciju 

podizanja 

Betlehemske 

štalice na 

Sjemenu 

I naš direktor inž. 

Dundović dobio je 

prigodan poklon 

od msgr. Marka 

Culeja

BOLEST STAGNIRA 

STANJE ZARAZE PITOMOG KESTENA 


Rak kestenove kore, jedna od 

»modernih« bolesti u šumama, 

stagnira, jer se pojavio 

hipovirulentni soj iste gljive, 

smanjene patogenosti, koji se 

širi zaraženim sastojinama... 

Ovdje smo utvrdili 

rak kestenove 

kore 

— rekla je dr. 

Marija Halambek iz 

Šumarskog instituta 

Jastrebarsko obilazeći 

odjel 14c u G.j. Stražnji 

vrh u Šumariji Ozalj — 

i izvršili sječu zaraženih 

stabala, a ostavili 

stabla koja su još uvijek 

bila zdrava. Želimo 

naći odgovore na mnoga 

pitanja, a osim ove 

pratimo više ploha kestena 

u Istri i na Zagrebačkoj 

gori... 

Aktivni rak na mjestu 

srastanja podloge i 

piemke — snimljeno na 

pokusnoj plohi u Ozlju. 

Rak pitomog kestena 

je porijeklom iz Kine i 

Japana, gdje se je bolest 

razvijala na tamošnjim 

vrstama pitomog 

kestena bez značajnijih 

štetnih posljedica. U 

SAD je prenesena 1906. 

godine, vjerojatno sadnim 

materijalom kineskog 

i japanskog pitomog 

kestena. Tijekom 

prve polovice ovog stoljeća 

bolest je gotovo 

potpuno uništila američki 

pitomi kesten. 

Oko 1930. g. bolest je 

prenesena u Europu. 

Simptomi zaraze najprije 

su primijećeni u 

okolici drugih luka u 

Italiji, da bi se zaraza 

relativno brzo proširila 

u sve države Europe 

koje imaju pitomi kesten. 

Na području bivše 

Jugoslavije ovaj rak je 

prvi puta registriran 

1950. godine kod Nove 

Gorice, odakle se proširio 

i u Hrvatsku, u kojoj 

je prvi puta ustanovljen 

1955. g. u okolici 

Rijeke. 

Uzročnik raka kestenove 

kore je gljiva 

Crvphonectria (Endothia) 

parasitica (Murr.) 

Barr. Micelij gljive parazitira 

na kori, prodire 

do kambija i razara 

ga. Kada prstenuje 

granu ili deblo, dio 

stabla iznad mjesta infekcije 

se suši. Gljiva 

napada pitomi kesten 

bez obzira na dob, od 

jednogodišnjih izbojaka 

iz panja do starih 

stabala. Simptomi variraju 

ovisno o starosti 

stabla i mjestu gdje se 

bolest pojavila. Za infekciju 

je dovoljna mala 

rana na kori. U početku 

na mjestu zaraze 

dolazi do promjene boje 

kore, koja pocrveni, 

a kasnije postane i ljubičaste 

boje. Između 

ljusaka kore i između 

kore debla javlja se 

žućkasto smeđi lepezasti 

micelij. Zaraženi 

dio kore se suši, te puca 

uzdužno i poprečno 

i odvaja se od debla. 

Gljiva se širi i ubija 

kambij, a biljka pokušava 

stvaranjem kalusa 

zatvoriti ranu, ali 

gljiva uništava kalus i 

stvara se otvorena rana 

sa zadebljanjem — 

rak! 

Biraghi je 1950. g. u 

okolici Genove uočio 

spontano zacjeljivanje 

rak-rana na kestenovim 

izbojcima iz panjeva, 

gdje se ispod kancerozne 

kore formirala 

nova zdrava kora, koju 

gljiva nije probijala. 

Francuski istraživači 

Gente i Sauret su utvrdili 

da su neki citoplazmatski 

agensi promijenili 

izgled kulture i 

smanjili njezinu virulentnost. 

Područje Ozlja, obiluje 

kestenom i zaraza 

rakom kestenove kore 

bila je dosta jaka. 

— Radili smo selekciju 

u smislu propagiranja 

hipovirulentnih sojeva 

— komentirala je 

Marija Halambek — 

kako bismo pratili njihovo 

širenje i razvoj. 

Priroda je sama stvarala 

lijek za bolest koja je 

harala kestenovim šumama. 

Pojavile su se i 

dvije hipoteze koje su 

pokušavale objasniti 

ovu pojavu: da se radi 

Nekroza kore: razvoj smanjeno virulentnog soja. Na 

kori kestena nema većih oštećenja. 

Aktivni rak: mladi izbojak kojeg je gljiva prstenovala 

i starije stablo sa rak ranom i hipertrofijama. 

o virusnoj infekciji i da 

se radi o genetskoj mutaciji 

gljive. Mislim da 

je točna prva hipoteza... 

Rezultati praćenja 

ploha na Zagrebačkoj 

gori, u Istri i ovdje su 

slični: bolest stagnira, 

iako je proces liječenja 

vrlo spor. Kod virulentnog 

i hipovirulentnog 

soja se, dakle, radi o istoj 

gljivi i biološka borba 

je pokazala da je 

svojstvo hipo (smanjene) 

virulentnosti prenosivo, 

što je potvrđeno 

pokusima na terenu 

i u laboratoriju. Zahvaljujući 

snažnoj izbojnoj 

snazi kestena i hipovirulentnom 

soju — kesten 

će, nadamo se, preživjeti 

i ostati u našim 

šumama. 

Hipovirulentni sojevi 

se spontano šire po 

svim našim zaraženim 

kestenovim sastojinama, 

a uloga šumara je 

da im u tome pomogne. 

Iz sastojine treba 

vaditi osušena stabla i 

stabla- na kojima se 

razvija aktivni rak, a 

ostavljati sva stabla na 

kojima se razvijaju kalusirajući 

rakovi i površinske 

nekroze i tako 

stvarati jezgre širenja 

hipovirulentnosti u zaraženoj 

sredini. Čiste 

kestenove sastojine treba 

postepeno prevoditi 

u viši i mješoviti uzgojni 

oblik, jer je poznato 

da su mješovite sastojine 

otpornije i ekološki 

stabilnije od čistih sastojina. 

Nije potrebno 

kemijskim sredstvima 

uništavati kestenove 

panjeve iz kojih izbijaju 

snažni izbojci, jer se 

na njima često pjavljuje 

hipovirulenca, a 

osim toga izbojci vrlo 

brzo počinju fruktificirati, 

pa se mogu razviti 

nova stabla iz sjemena. 

Pojedinačna vrijedna 

kestenova stabla u parkovima 

ili park šumama 

mogu se očuvati direktnim 

tretiranjem 

aktivne rak rane mješavinom 

hipovirulentnih 

sojeva. 

Provođenje ovih mjera 

dovelo bi u budućnosti 

do oporavka kestenovih 

sastojina. 

Tekst 

Željko MOŠKUN 

i Vesna CUNIĆ 

Snimio: Ž. MOŠKUN 

Kalusirajući rak: virulentni soj gljive izgubio je svoju 

virulentnost i rana zarasta. 

Posljednje treće davanje u 1994. g. bilo je najmasovnije 

POSLJEDNJA AKCIJA DRAGOVOLJACA 

NAJZASTUPLJENIJI DAVATELJI - ŠUMARI 

Cak 112 dobrovoljnih davalaca 

krvi, članova Kluba koji već 

sedam godina djeluje unutar 

požeške Uprave šuma, odazvalo 

se polovicom prosinca na treću 

ovogodišnju akciju. U sindikalnoj sali 

»Mehanizacije i građevinarstva« našli 

su se darivatelji iz osam poslovnih jedinica 

i Radne zajednice i ovo je za 

vrijeme postojanja kluba jedna od 

masovnijih akcija. 

Klub trenutno ima 207 članova, od 

čega su pretežno muškarci te dvadeset 

i jedna žena, a od ukupnog broja 

zaposlenih, davaoci čine čak 30% te 

je Uprava šuma Požega po brojnosti 

među najzastupljenijima na području 

Požeštine. Prema riječima Kazimira 

Zelenike, zamjenika tajnika požeškog 

Crvenog križa suradnja ove ustanove 

sa šumarima oduvijek je bila dobra 

što naročito dolazi do izražaja u 

ovo vrijeme kada je krv sve potrebnija 

a odaziv novih darivalaca sve manji. 

Razgovaramo_ usput s nekim darivaocima. 

Ivica Škvorc, šumarski tehničar, 

krv je dao 26 puta a to već čini 

preko trideset godina. — Davat ću i 

dalje, jer je to human čin a pored akcija 

našeg kluba odazivao sam se i na 

izvanredne akcije u požeškoj bolnici, 

lako s malo godina radnog staža, Marijan 

Pavelic, također šumarski tehničar, 

krv je dao čak 30 puta. Objašnjava 

nam da je za vrijeme boravka u 

Zagrebu i služenja vojnog roka često 

davao krvnu plazmu pa otuda to/iki 

broj davanja. 

— Ljudima u nevolji treba pomagati, 

kaže Marijan. 

Po godinama mlad, Marijan 

Pavelić, ali po davanju već »stari« 

davatelj, do sada dao već 30 puta 

Ivica Škvorc, šumar, tehničar krv 

daje već trideset godina 

Đuro Šva/da je traktorist u čaglinskoj 

šumariji, krv je dosad dao 19 puta, 

sudjelovao je u Hrvatskoj vojsci a 

njegov kolega iz iste šumarije Ante 

Maric odazvao se 32 puta i spada 

među rekordere među požeškim šumarima. 

Po zanimanju je vozač kombibusa 

i sudionik Domovinskog rata a 

krv je pretežno davao u Slavonskom 

Brodu. Ivan Gavran je također iz šumarije 

Caglin, iskusan je sjekač a krv 

je dao 15 puta. Sudjelovao je u civilnoj 

zaštiti a kaže da bi se više mladih 

ljudi trebalo uključiti u ove akcije. 

Inače, rekorder među požeškim šumarima 

je Velibor Vujić sa 46 davanja 

a među ženama Vesna Matoković, 

koja se odazvala 19 puta. 

Tekst i snimci: I. TOMIĆ 

. Traktorist Đuro Švajda, iz 

Čeglinske šumarije 19 puta dao 

krv 

SKUPŠTINA POŽEŠKIH DARIVATELJA 

PRIZNANJA 

POŽEŠKIM ŠUMARIMA 

Na nedavnoj skupštini dobrovoljnih darivatelja krvi Požeštine, 

Hrvatski Crveni križ Požega dodijelio je priznanja požeškoj 

Upravi šuma i Franji Špiglu, aktivistu kluba dobrovoljnih darivatelja 

ovog Poduzeća. U obrazloženju se navodi da su priznanja 

za izvanredne zasluge i napor na okupljanju darivalaca i organiziranju 

najhumanije i najplemenitije akcije Crvenog križa, koji odaje priznanje 

za svesrdno i požrtvovno zalaganje i najtoplije zahvaljuje na pomoći. 

Treba istaknuti da su navedena priznanja plod ozbiljnog i stalnog rada 

Kluba osnovanog prije sedam godina a koji trenutno ima preko dvijesto 

članova i dobro surađuje s požeškom Transfuziloškom službom i Crvenim 

križem. Uprava šuma Požega i još nekoliko gradskih poduzeća imaju 

velik broj darivatelja, koji se na sve akcije redovito odazivaju. 

I. TOMIĆ


SAVJETOVANJE O PRIVATNIM ŠUMAMA U HRVATSKO] AKADEMIJI ZNANOSTI I UMJETNOSTI (V) 

MODELI GOSPODARENJA U MALIM PRIVATNIM ŠUMAMA 

Gospodarenje u malim privatnim šumama, 

specifično je iz dva razloga — radi se uglavnom o 

vrlo malim površinama i vlasnik ima i drugih 

potreba osim drveta 

~ « astavljajući s prikazom savjetovanja o 

Â / »Privatnim sumama u Hrvatskoj u ozračju 

/ ^k/ rezolucija Helsinške konferencije o zaštiti 

JL mi i očuvanju europskih šuma«, održanog 

svibnja prošle godine u HAZU, danas govorimo o 

različitim modelima potrajnoga gospodarenja. Referat 

naslovljen »Različiti modeli potrajnoga gospodarenja 

u malim privatnim šumama« na savjetovanju 

je podnio akademik Dušan Klepac. 

ospodarenje malim privat 

šumama, kaže akade 

Gnim 

mik Klepac, specifično je iz 

dva razloga. Prvo zbog toga 

što se radi o vrlo malim parcelama, 

u prosjeku manjim od 1 

ha, i drugo, što njihov vlasnik 

ima i druge potrebe vezane za 

podljedjelstvo, potrebu za ogrjevom, 

sitnim tehničkim 

drvom, listince, pašarenjem. S 

obzirom na raznolikost potreba 

privatnog vlasnika i uzimajući 

u obzir različite ekološke, 

gospodarske i šumskouzgojne 

okolnosti kao i dosadašnja iskustva 

šumarske prakse i u 

Hrvatskoj i u Europi, može se 

govoriti o različitim modelima 

gospodarenja u ovim našim 

uvjetima. 

Kao najstariji šumskouzgojni 

model u malim privatnim 

šumama akademik Klepac opisuje 

panjaču. Poznavali su ga 

već i stari Rimljani, a sastoji 

se u tome »da se sječom stabala 

u kratkim turnusima osigurava 

prirodna obnova putem 

izbojaka iz panja, s time da se 

sječa obavlja za vrijeme mirovanja 

vegetacije. Potrajnost 

prihoda postiže se time da se 

svake godine posiječe jedan 

dio panjače koji je definiran 

kvocijentom površine cijele 

panjače i turnusa.« 

Za malog šumoposjednika 

panjača je najprivlačniji model, 

jer, obrazlaže akademik, 

postotak njegovog ukamaćenja 

od oko 3 posto veći je nego 

kod ostalih šumskouzgojnih 

sustava. 

Kod preborne panjače preborna 

sječa primjenjuje se na 

panjaču, a općenito se primjenjuje 

turnus od 10 godina s 

tim što je panjača podijeljena 

na 10 podjednakih parcela. 

Preborna sječa obavlja se svake 

godine na jednoj parceli tako 

da se posijeku sva stabla 

deblja od 5 cm u prsnoj visini. 

Takvo gospodarenje, tj. drvarenje 

i pašarenje bilo je poznato 

na otoku Olibu. Kao poseban 

način gospodarenja malim 

privatnim posjedom akademik 

Klepac spominje pedalenje, 

poznato u Istri, »posebno 

u sjevernom dijelu otoka 

Cresa gdje seljaci u svojim šumicama 

sijeku stabla hrasta 

medunca i kestena u glavu na 

visini oko 2 do 3 metra iznad 

tla s ciljem da dobiju ogrjev, 

kolje, sitnu gradu ali i hranu 

za stoku, ovisno od turnusa 

sječe.« Kod pedalenja koriste 

se obično medunac, pitomi 

kesten, dud, lješnjak. 

Akademik Klepac spominje i 

poljozaštitne i vjetrobrane pojase 

kao izuzetno korisne za 

zaštitu poljodjelskih kultura, a 

uz to vlasniku daju i ogrjev i 

gradu. Dovoljno je, kaže on, u 

vrtovima zasaditi 2-4 posto a u 

poljima 5-10 posto površine 

drvećem, obično topolom, kako 

bi se postigao željeni zaštitni 

efekt. 

Za pašnjačke šume Klepac 

kaže da kao model ne postoje 

»jer stalnim brstom stoke vegetacija 

sve više propada te dolazi 

do najtežih degradacijskih 

oblika šuma, kao što su šikare, 

garizi i kamenjari...« 

Kao najpovoljnii šumskouzgojni 

model gospodarenja u 

malim listopadnim šumama, 

akademik Klepac navodi 

SREDNJE ŠUME. Takav model 

gospodarenja »omogućuje 

vlasniku dobivanje ogrjeva, 

Akademik Dušan Klepac 

kolja, sitnog tehničkog drva i 

listinca. Osim toga postoji mogućnost 

da se organizira pašarenje 

u srednjoj šumi. Primjenjuju 

se dva turnusa: jedan za 

stabla iz panja, tj. za panjaču, 

drugi za stabla iz sjemena, tj. 

sjemenjaču. Turnus za sjemenjaču 

je višekratnik turnusa 

panjače. Panjača čini donju 

etažu a sjemenjača gornju etažu 

šume. U Manjači primjenjujemo 

čistu sječu, a u panjači 

prebirnu. Cijela je šuma podijeljena 

na onoliki broj sječina 

koliko turnus ima godina...« 

Akademik Klepac navodi i 

nekoliko modela za intenzivno 

gospodarenje koji omogućuju 

na malim šumskim površinama 

najpovoljniju šumsku proizvodnju 

uz pridržavanje načela 

potrajnosti prihoda. To su 

prebirni oblici gospodarenja 

sjemenjača koji isključuju pašarenje 

s tim da parcele ipak 

trebaju biti veće od jednog 

hektara. Jedan od njih je i Coletova 

norma koja se može primjeni 

vati u bukovim prebornim 

šumama grupimične smjese. 

U Ardenima u Belgiji u bukovim 

šumama Colette je 30 

godina primjenivao kontrolnu 

metodu i izgospodario preborne 

oblike šuma. Klepac navodi 

detalje » da prirast iznosi 3 do 

6 m 3 /ha na godinu što ovisi o 

bonitetu staništa; prema tomu 

računa se s prosjekom od 4,5 

m 3 /ha krupnog drva (iznad 20 

cm), što otprilike odgovara IV. 

bonitetnom razredu po VViedemannu. 

Dakako da je na boljim 

staništima prirast veći, 

čak i do 7—7,6 m 3 /ha godišnje 

prema Dagnallu, i to na staništima 

koja odgovaraju II. bonitetu 

prema Wiedemannu...« 

Za kitnjakovu prebornu šumu 

grupimične smjese normu 

je izradio L. Schaeffer u Francuskoj 

1960. godine, a akademik 

Klepac spominje i Boudryjev 

model koji se odnosi na 

III. bonitet po Schvvapachu, »s 

tim da se radi o mješovitoj šumi 

hrasta kitnjaka s primjesom 

javora, graba i šumskih 

voćaka..« 

Jelove preborne šume, za 

razliku od bukve i hrasta, mogu 

se izgospodariti u stablimičnom 

i grupimičnom obliku. U 

tom smislu postoje vlastita iskustva 

s jelovim šumama u 

Gorskom kotaru. 

pripremio M. Mrkobrad 

NOVE 

SEMINAR ZA GEODETE 

TEHN 

Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu održan 

je sredinom prosinca 1994. godine 

seminar: »Noved tehnike izmjere i kartografije«. 

Seminar su za geodetske djelatnike 

J.P. »Hrvatske šume« organizirali Služba 

za uređivanje šuma iz Direkcije i Katedra za geodeziju 

Šumarskog fakulteta. Seminaru su prisustvovali, 

pored geodetskih djelatnika, svi radnici 

vezani uz geodetsku struku i šefovi Odjela 

za uređivanje šuma iz'svih Uprava šuma. Predavanja 

koja su održana u oba dana trajanja seminara 

popraćena su bogato ilustriranom skriptom 

čiji je urednik i djelomično autor bio mr. se. 

Vladimir Kušan. 

Seminar je prigodnim govorom pozdravio dekan 

Šumarskog fakulteta prof. dr. se. Slavko 

Matič, koji je izrazio zadovoljstvo što je došlo do 

ovakve suradnje sa J. P. »Hrvatske šume« i što se 

ovaj seminar održavao upravo na Šumarskom 

fakultetu proizašlom iz Gospodarskog šumarskog 

učilišta koje je prvo podučavalo o geodetskoj 

znanosti i iz kojeg se kasnijim razvojem sveučilišta 

razvio i Geodetski fakultet. 

U ime J.P. »Hrvatske šume« skup je pozdravio 

rukovoditelj Službe za uređivanje šuma iz Direkcije, 

mr. se. Gašpar Fabijanić, zahvalivši se na 

gostoprimstvu i pomoći u organizaciji seminara. 

U uvodnoj riječi predstojnik Katedre za geodeziju, 

dipl. ing. šum. i geodezije Zvonimir Kalafadžić 

je dao povijesni pregled povezanosti geodetske 

i šumarske struke te se osvrnuo na mo- 

Prednosti i nedostaci u primjeni 

kompjutorske tehnologije u 

suvremenoj kartografiji 

gućnosti primjene modernih metoda geodezije u 

šumarskoj praksi. 

Prvo predavanje je održao prof. dr. se. Nedjeijjko 

Frančula sa Geodetskog fakulteta. U predavanju 

pod nazivom »Novi pristup kartografiji« 

objasnio je pojam digitalne kartografije te prednosti 

i nedostatke primjene kompjutorske tehnologije 

u suvremenoj kartografiji. 

Prof. dr. se. Miljenko Solarić, također sa Geodetskog 

fakulteta, održao je predavanje »Satelitske 

metode određivanja položaja točaka na zemlji 

— princip GPS mjerenja«. U ovom predavanju 

detaljno je objašnjena teorija globalnog pozicijskog 

sustava (skraćeno GPŠ-a), a nakon predavanja 

održana je ispred zgrade fakulteta prezentacija 

praktičnog rada sa GPS uređajem. 

Drugog dana održavanja seminara mr. se. 

Vladimir Kušan sa Katedre za geodeziju Šumarskog 

fakulteta je održao predavanje »Digitalni 

model terena i njegova primjena« u kojem je obradio 

pojam digitalnog modela reljefa te dao 

presjek karakteristika postojeće kompjuterske 

opreme i programa. Posebno zanimljiv je bio 

prikaz mogućnosti praktične primjene digitalnog 

modela terena i izrade raznih analiza reljefa 

vezano za šumarsku djelatnost, ekologiju i 

planiranje komunikacija. 

Nakon održanih predavanja otvorena je' rasprava 

o problemima geodetske struke u J.P. 

»Hrvatske šume«. U raspravi je bilo govora o stanju 

opreme kod koje se javlja problem nedostatka 

suvremenih elektronskih instrumenata. Istaknut 

je problem nesredenosti stanja u katastrima 

te su nabrojani i problemi koji iz toga proističu. 

Poseban problem predstavlja nedostatak 

kvalitetnog kartografskog materijala koji je neophodan 

za izrade osnove planiranja i izradu 

drugih tematskih karata za šumarsko gospodarenje. 

Predložena je i bolja suradnja na relaciji 

Uprava šuma — Direkcija u svrhu postizanja bolje 

organizacije geodetskih djelatnika u okviru 

Poduzeća kao i suradnje sa Državnom geodetskom 

upravom i drugim poduzećima u okviru 

kojih postoji geodetska struka. Podržana je primjena 

novih tehnologija naročito GlS-a, a ujedno 

je spomenut problem podloga koje bi se pri 

tome koristile s obzirom na kvalitetu postojećeg 

kartografskog materijala. U tu svrhu potrebno 

je razmotriti mogućnost korištenja satelitskih 

snimki i fotogrametrije za dobivanje novog kartografskog 

materijala ali i kao nove metode za 

inventarizaciju šuma. Na kraju, svi prisutni su 

izrazili zadovoljstvo održavanjem ovog seminara 

i poželjeli da organiziranje ovakvih seminara 

postane praksa za permanentno upoznavanje i 

edukciju radnika geodetske struke u J.P. »Hrvatske 

šume«. 

Miljenko VREBČEViĆ


Na temelju novog Zakona 

o lovu, donesenog 

prošle godine, Vlada 

Republike Hrvatske je 

20. prosinca 1994. godine donijela 

nekoliko odluka vezanih uz 

provođenje ovog Zakona, kojim 

su bitno drugačije riješeni vlasnički 

odnosi, ali i odnosi prema 

divljači. 

Novi Zakon o lovu podijelio je 

lovišta na ona u vlasništvu države 

i zajednička lovišta (koja »ustanovljuje 

nadležno tijelo na čijem 

području se nalaze površine 

zemljišta«, dakle županije, odnosno 

grad Zagreb). 

Pravo lova može se, na temelju 

Zakona, stjecati koncesijom u 

lovištima u šumama u državnom 

vlasništvu, odnosno zakupom 

u zajedničkim lovištima. 

Tako je Vlada na temelju ovog 

Zakona donijela odluku o povjeravanju 

prava lova u lovištima u 

vlasništvu države javnom poduzeću 

»Hrvatske šume«. Riječ je o 

60 lovišta ukupne površine 

488.207 ha. Pravo lova povjereno 

je »Hrvatskim šumama« na vrijeme 

»dok pravo lova ne stekne 

pravna ili fizička osoba u skladu 

sa Zakonom o lovu«. 

Na istoj sjednici Vlada je donijela 

i odluku o raspisivanju javnog 

natječaja za davanje koncesija 

na 20 lovišta u ukupnoj površini 

od 191.566 ha u vlasništvu 

PROVOĐENJE ZAKONA U LOVU 

PROMJENE U LOVNOM GOSPODARENJU 

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 

20. prosinca prošle godine donijela nekoliko odluka 

iz svoje nadležnosti koje označavaju početak 

provođenja novog Zakona o lovu. 

države. Koncesija prava lova u 

ovim lovištima može se dati na 

vrijeme od 20 do 40 godina domaćoj 

ili stranoj pravnoj ili fizičkoj 

osobi koja priloži dokaze o 

ispunjavanju uvjeta propisanih 

Zakonom o lovu, a »najboljom se 

ponudom smatra ona koja sadrži 

najbolji program razvoja lovnog 

gospodarenja uz obavljanje 

pratećih djelatnosti od interesa 

za RH«. 

Vlada je također donijela odluku 

o raspisivanju javnog natječaja 

za davanje u zakup 139 lovišta 

ukupne površine 564.552 ha 

u vlasništvu države. Ova se lovišta 

mogu dati u »zakup na vrijeme 

od 10 godina domaćoj i 

stranoj pravnoj i fizičkoj osobi 

koja priloži dokaze o ispunjavanju 

uvjeta propisanih« Zakonom 

o lovu. Najpovoljnijom ponudom 

u ovom slučaju smatra se ona 

kojom je ponuđena najviša lovozakupnina. 

Bitne odredbe novog Zakona 

vezane su uz izradu lovnogospodarskih 

osnova, bez kojih lov 

divljači nije dopušten. Važni 

članci Zakona odnose se i na popis 

divljači, način izrade i donošenja 

lovnogospodarske osnove, 

uzgoj i zaštitu divljači, sprečavanje 

i naknadu šteta, upravni i inspekcijski 

nadzor, kaznene odredbe 

i slično, pa se očekuje da 

će se gospodarenje lovištima u 

mnogočemu izmijeniti i pridonijeti 

razvoju lovnog turizma. 

Vesna CUNIĆ 

PRAVO LOVA U DRŽAVNIM LOVIŠTIMA 

Na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o lovu (Narodne 

novine, broj 10/94) Vlada Republike Hrvatske je na 

sjednici održanoj 20. prosinca 1994. godine, donijela 

ODLUKU 

o povjeravanju prava lova u lovištima u vlasništvu države 

Davnom poduzeću »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb 

povjerava se izvršavanje prava lova u sljedećim lovištima 

u vlasništvu države: 

1. Otvoreno lovište broj 1/3 — »ČRNOVŠĆAK«, ukupne 

površine 4951 ha, na području Županije Zagrebačke, 

2. Otvoreno lovište broj IH/2 — »BREZOVICA«, ukupne 

površine 4565 ha, na području Županije Sisačko- 

-Moslavačke, 

3. Otvoreno lovište broj 111/12 — »KADE«, ukupne površine 

5866 ha, na području Županije Sisačko-Moslavačke, 

4. Uzgajalište divljači broj 111/18 — »LIPOVLJANI«, ukupne 

površine 650 ha, na području Županije Sisačko- 

-Moslavačke, 

5. Otvoreno lovište broj IH/23 — »OPEKE«, ukupne površine 

9065 ha, na području Županije Sisačko-MoslavsčkG 

6. Otvoreno lovište broj IV/9 - »POKUPSKI BAZEN«, 

ukupne površine 11081 ha, na području Županije Karlovačke, 

7. Otvoreno lovište broj IV/11 - »VELIKA KAPELA«, 

ukupne površine 28864 ha, na području Županije Karlovačke, 

8. Otvoreno lovište broj IV/13 — »VEUUN«, ukupne površine 

1375 ha, na području Županije Karlovačke, 

9. Otvoreno lovište broj V/1 — v»DUBRAVA«, ukupne 

površine 3565 ha, na području Županije Varaždinske, 

10. Otvoreno lovište broj VI/3 — »KALNIK«, ukupne površine 

10634 ha, na području Županije Koprivničko- 

-Križevačke, 

11. Otvoreno lovište broj VI/6_— »PESKI«, ukupne površine 

6717 ha, na području Županije Koprivničko-Križevačke, 

12. Otvoreno lovište broj VI/9 — »REPAŠ«, ukupne površine 

4030 ha, na području Županije Koprivničko-Križevačke, 

13. Otvoreno lovište broj VI/10 — »SVIBOVICA«, ukupne 

površine 3319 ha, na području Županije Koprivničko- 

-Križevačke, 

14. Otvoreno lovište broj VII/11 - »PISANIČKA BILOGO 

RA«, ukupne površine 15176 ha, na području Županije 

Bjelovarsko-Bilogorske, 

15. Otvoreno lovište broj VII/17 - »ŽABUAČKI LUG - 

ČESMA«, «, ukupne površine 6528 ha, na području 

Županije Bjelovarsko-Bilogorske, 

16. Otvoreno lovište broj VIII/2 - »BJELOLASICA«, ukupne 

površine 30563 ha, na području Županije Primorsko-Goranske, 

17. Otvoreno lovište broj VIII/6 — »KALIFRONT«, ukupne 

površine 1476 ha, na području Županije Primorsko- 

-Goranske, 

18. Otvoreno lovište broj VHI/19 — »RISNJAK«, ukupne 

površine 13543 ha, na području Županije Primorsko- 

•"Côrsnsks 

19. Otvoreno lovište broj VIII/21 - »SMREKOVA DRA 

GA«, ukupne površine 18443 ha, na području Županije 

Primorsko-Goranske, 

20. Otvoreno lovište broj IX/2 — »BLATA«, ukupne površine 

4810 ha, na području Županije Ličko-Senjske, 

21. Otvoreno lovište broj IX/10 - »RAMINO KORITO«, 

ukupne površine 7420 ha, na području Županije Ličko-Senjske, 

22. Otvoreno lovište broj IX/11 - »RIČIČKG BILO«, 


23. Otvoreno lovište broj IX/14 - »SJEVERNI VELEBIT«, 

ukupne površine 34356 ha, na području Županije Ličko-Senjske, 

24. Otvoreno lovište broj IX/16 - »SREDNJI VELEBIT«, 


25. Otvoreno lovište broj IX/22 — »VISOČICA«, ukupne 

površine 17050 ha, na području Županije Ličko-Senjske, 

26. Otvoreno lovište broj X/5 - »JASENOVAČA«, ukupne 

površine 6657 ha, na području Županije Virovitičko-Podravske, 

27. Otvoreno lovište broj XI/25 — »ZVEČEVO«, ukupne 

površine 5482 ha, na području Županije Požeško-Slavonske, 

28. Otvoreno lovište broj Xll/14 — »PODLOŽJE — KLJU 

ČEVI«, ukupne površine 6314 ha, na području Županije 

Brodsko-Posavske, 

29. Ograđeno lovište broj Xll/16 — »RADINJE«, ukupne 

površine 4176 ha, na području Županije Brodsko-Posavske, 

30. Uzgajalište divljači broj XIH/2 — »BONASTAR«, ukupne 

površine 378 ha, na području Županije Zadarsko- 

-Kninske, 

31. Otvoreno lovište broj Xlll/19 - »MUSAPSTAN-BO- 

KANJAČKO BLATO«, ukupne površine 6033 ha, na 

području Županije Zadarsko-Kninske, 

32. Otvoreno lovište broj XIH/20 — »PAŠMAN — ZA- 

GLAV«, ukupne površine 2470 ha, na području Županije 

Zadarsko-Kninske, 

33. Otvoreno lovište broj XIV/1 — »BREZNICA«, ukupne 

površine 12230 ha, na području Županije Osječko- 

-Baranjske, 

34. Otvoreno lovište broj XIV/2 — »ĐURĐENICA«, ukupne 

površine 22350 ha, na području Županije Osječko-Baranjske, 

35. Uzgajalište divljači broj XIV/6 — »KUJNJAK«, ukupne 


36. Uzgajalište divljači broj XIV/7 - »MAČKOVAC«, 

ukupne površine 800 ha, na području Županije Osječko-Baranjske, 

37. Uzgajalište divljači broj XIV/8 — »NABRĐE«, ukupne 


38. Otvoreno lovište broj XV/1 — »MOSEČ. I«, ukupne 

površine 3842 ha, na području Županije Šibenske, 

39. Uzgajalište divljači broj XV/2 — »OŠTRICA«, ukupne 

površine 299 ha, na području Županije Šibenske, 

40. Otvoreno lovište broj XV/5 — »TRTAR v «, ukupne površine 

4057 ha, na području Županije Šibenske, 

41. Ograđeno lovište broj XVI/8 -„»KUNJEVCI«, ukupne 

površine 1296, ha, području Županije Vukovarsko- 

-Srijemske, 

42. Otvoreno lovište broj XVI/9 — »MEROLINO«, ukupne 

površine 12159 ha, na području Županije Vukovarsko-Srijemske, 

43. Otvoreno lovište broj XVI/11 — »SPAČVA JUG«, 

ukupne površine 21031 ha, na području Županije Vukovarsko-Srijemske, 

44. Otvoreno lovište broj XVI/12 — »SPAČVA SJEVER«, 

ukupne površine 19069 ha, na području Županije Vukovarsko-Srijemske, 

45. Otvoreno lovište broj XVII/2 — »BOROVAČA«, ukupne 

površine 3221 ha, na području Županije Splitsko- 

-Dalmatinske, 

46. Otvoreno lovište broj XVII/11 — »OSOJE«, ukupne 

površine 3583 ha, na području Županije Splitsko-Dalmatinske, 

47. Uzgajalište divljači broj XVII/15 — »ŠĆEDRO«, ukupne 


-Dalmatinske, 

48. Otvoreno lovište broj XVII/16 — »ŠIBENIK - VRGO 

RAC«, ukupne površine 2819 ha, na području Županije 

Splitsko-Dalmatinske, 

49. Ograđeno lovište broj XVH/17 — »VIDOVA GORA«, 

ukupne površine 2479 ha, na području Županije Splitsko-Dalmatinske, 

50. Otvoreno lovište broj XVH/19 — »VRDOVO«, ukupne 


-Dalmatinske, 

51. Otvoreno lovište broj XVHI/2 — »BUDAVA«, ukupne 

površine 2720 ha, na području Županije Istarske, 

52. Otvoreno lovište broj XVHI/8 - »MOTOVUNSKA ŠU 

MA«, ukupne površine 2690 ha, na području Županije 

Istarske, 

53. Otvoreno lovište broj XVHI/10_— »RAŠA«, ukupne površine 

3840 ha, na području Županije Istarske, 

54. Uzgajalište divljači broj XVIII/11 — »VALTURA«, 

ukupne površine 850 ha, na području Županije Istarske, 

55. Uzgajalište divljači broj XVHI/12 — »UBAŠ«, ukupne 

površine 486 ha, na području Županije Istarske, 

56. Uzgajalište divljači broj XIX/1 — »JAKUAN«, ukupne 

površine 183 ha, na području Županije Dubrovačko- 

-Neretvanske, 

57. Otvoreno lovište broj XIX/7 — »RUJNICA«, ukupne 

površine 4907 ha, na području Županije Dubrovačko- 

-Neretvanske, 

58. Otvoreno lovište broj XIX/10 - »SV. ILIJA - ORE- 

BIĆ«, ukupne površine 3667 ha, na području Županije 

Dubrovačko-Neretvanske, 

59. Uzgajalište divljači broj XIX/11 — »ŠAKNJA RAT«, 

ukupne površine 440 ha, na području Županije Dubrovačko-Neretvanske, 

60. Otvoreno lovište broj XXI/3 - »ŠIUAKOVAČKA 

DUBRAVA«, ukupne površine 5038 ha, na području 

Grada Zagreba 

Izvršavanje prava lova u lovištima iz točke I. ove Odluke 

povjerava se na vrijeme dok pravo lova u istima ne 

stekne pravna ili fizička osoba u skladu sa Zakonom o lo- 

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u Narodnim 

novinama.


KULTURA. RAZONODA • ZABAVA • ZANIMLJIVOSTI • KULTURA • RAZONODA 

HOBDI NAŠIH DJELATNIKA 

»Ribati na Rabri« rad slikara Drage Takača 

ODRŽANA II. UMJETNIČKA KOLONDA 

»Rabra 94« m Vrbanji 

Druga po redu Umjetnička kolonija 

»RABRA 94« održana je prošle jeseni u 

Vrbanji. Ovom sazivu kolonije, odazvalo se 

više desetaka slikara, kipara, fotografa, pjesnika, 

književnika, glazbenika, koji u svojim 

radovima inspiraciju traže u šumi, šumskim 

krajolicima i šumskom miljeu. 

UMJESTO 

BOŽIĆNICE, 

BOŽIČNJAK 

Nakon mnogo godina, po prvi put, na svome dugom 

putu sa dalekog sjevera, u Upravu šuma Sisak je 

stigao Djed Božićnjak. Radosna dječica svrstala su se u tri 

kategorije. Najmanja su plakala, srednja se veselila, a najstarija 

nisu vjerovala. Svako dijete je dobilo i besplatnu 

fotografiju za uspomenu dok su mlade mame dobile fotografiranje 

u krilu Djeda Božićnjaka. Svekoliko veselje 

je bilo pomućeno jedino konstatacijom iz naslova ovog 

izvješća. 

Prema izjavi Djeda Božićnjaka i on nije dobio božićnicu, 

ali je odgovorno obećao da kad je on dobije da će je 

dobiti i svi djelatnici »Hrvatskih šuma« što ostavlja opravdanu 

sumnju da Božićnjak i nije baš iz Finske već da je iz 

naših redova. 

Krešimir ERJAVEC 

Tako su se na okupu našli slikari i drugi 

umjetnici iz Vinkovaca, Osijeka, Broda, Vrbanje, 

Županje, i mnogih drugih slavonskih 

mjesta. 

Ukupno je nastalo 63 umjetnička rada, od 

NITKO 

NIJE 

IZUZET 

Čime se zapravo bavim, 

Kako provodim vrijeme? 

Karte su izmješane, bačene, 

Koliko vrijedim, nema 

dileme. 

Zapravo ništa ne moram 

biti, 

I ništa ne trebam postati, 

da smisao sasvim običnim 

stvarima znam otkriti. 

Da bi se izmijenila situacija, 

na scenu stupa 

reorganiza čija. 

Gura me u neke nove 

rubrike, 

ode status, nema frke. 

Iz igre ove nitko izuzet nije 

život su kučine i trice, 

ono što volim raditi 

ne piše se na posjetnice. 

Ankica PICULEK 

KIPAR 12 MOTIČINE 

aš djelatnik, Tomis 

N 

lav Katavić, koji radi 

na poslovima sječe s motornom 

pilom u Šumariji 

Đurđenovac, Uprave šuma 

Našice, već nekoliko 

godina ima nesvakidašnji 

hobi. Pronalazi zanimljive 

oblike ostataka 

drveća, stabala i korijenja, 

te ih uz malo obrade 

pretvara u zanimljive 

skulpture. Za sada još nije 

krenuo putevima naših 

poznatih skulptora 

— poput Branka Bazine 

iz Vrbanje i nekih drugih, 

ali nije isključeno da 

će i on jednog dana svoje 

skulpture izlagati na izložbama 

naših djelatnika. 

Z. L. 

Tomislav Katavić sa svojom 

skulpturom »Život drveta« 

SISAČKI MALONOGOMETNI BOŽIČNI TURNIR 

VISOKI DOMETI 

MALOG NOGOMETA 

U 

Upravi šuma Sisak održan je, 

sada već tradicionalni Božični 

turnir u Malom nogometu. Cijela manifestacija 

protekla je skromnije nego 

lani jer su izostali sponzori no to nije 

umanjilo borbeni žar. U očekivanom 

finalu oslabljeni Lekenik (bez Rožica i 

Medveda) je visoko poražen od lanjskog 

pobjednika ekipe Šumarija Petrinja. 

Ovog puta je ekipa Pokupskog 

ugodno iznenadila i osvojila visoko 

treće mjesto. 

Kontinuitet kvalitete pokazala je 

ekipa Uprave šuma koja je zadržala 

solidno peto mjesto, a nastupila je u 

sastavu: Zahirović, Tonković, Ljubičić, 

Kovačević (stranac u ekipi), Mitrović 

i Erjavec. Rezerve su bili: Benčić, 

Dorotić, Dinčir, Korica, Munjić, 

Zebić i Pejnović. Publika je uživala 

u brojnim zgodicima stoje i vidljivo na 

mreži (vidi fotografiju). Zbog smanjenja 

povreda igrača i troškova turnira 

postoji mogućnost da se takmičenje 

nastavi u drugim športskim disciplinama, 

a u užoj konkurenciji su biljar, pikado 

i belot. 

Krešimir ERJAVEC

TAJ 

Željko Šoštarić 

DIVNI INSTRU 

»Desinečki tamburaši« prilikom nastupa u Njemačkoj 

Zeljko Šoštarić, djelatnik 

Desinečki tamburaši«, sastav 

tamburaša iz Jastrebarskog, 

postaje sve popularniji 

i sve češće svojom 

glazbom osvaja srca 

sudionika na različitim proslavama 

ili zabavama u Jastrebarskom, Zagrebu 

i drugim krajevima Hrvatske 

i svijeta. Postali su nezaobilaznim 

kulturnim događajem u svome kraju, 

pa su nastupali i prilikom posjeta 

predsjednika Tuđmana i kardinala 

Kuharica, te drugih visokih posjetilaca 

Jastrebarskom, poput sina 

Vlatka Mačeka (skup HSS-a) i slično. 

Često nastupaju u Zagrebu i diljem 

Hrvatske, a svirali su i za naše 

prognanike u Mohaču u Mađarskoj, 

te za ljude u Anconi (Italija) i njenoj 

okolini, koji su mnogo pomagali 

Hrvatskoj u vrijeme najteže srpske 

agresije. Nastupali su pretprošle 

godine na Požeškom festivalu, a čuli 

su ih i u klubovima naših radnika 

u Berlinu, Dortmundu, Stuttgartu... 

Jedan od članova ovog sastava je 

i Željko Šoštarić, djelatnik Uprave 

šuma Karlovac, rođen 11.4.1963. godine. 

Živi u Jastrebarskom, gdje je 

polazio i osnovnu školu. U Zagrebu 

je završio srednju geodetsku školu i 

Fakultet za geodeziju. Zaposlio se je 

u Upravi šuma Karlovac 1989. g. 

kao pomoćni radnik u Uređivanju 

šuma, a danas radi poslove za koje 

se je i školovao. Svirao je odmalena, 

pa je u Jastrebarskom polazio nekoliko 

godina i osnovnu muzičku školu 

i učio svirati gitaru. 

— Počeo sam svirati tamburicu 

osamdesetih godina — priča Željko 

— jer je to tradicionalni narodni instrument 

u kraju u kome živim. 

Družili smo se i svirali po kućama, 

na zabavama... Od dva sastava u 

Jastrebarskom smo 1990. g. formirali 

jedan — »Desinečke tamburaše« i 

počeli ozbiljno vježbati... 

Željko svira prvi bas prim i sa svojim 

prijateljima iz »Desinečkih tamburaša« 

provodi podosta vremena, 

jer se sastaju jednom ili dva puta 

tjedno da bi vježbali, a tu si i nastupi. 

— Potreban je veliki trud — navodi 

— jer nam je cilj da nas ljudi slušaju 

i gledaju, da budu zadovoljni... 

Najviše nam odgovara sviranje za 

manja, intimna društva, jer nam 

takva atmosfera pruža mogućnost 

da pokažemo što je i koliko može 

dati tamburica. Zapravo, okuplja 

nas ljubav prema ovom instrumentu. 

To je lijepi hobi, koji znači — svirati 

i družiti se... 

»Desinečki tamburaši« surađuju i 

s Amaterskim kazalištem iz Jastrebarskog, 

kojeg vodi Nino Škrabe, 

pisac poznatog mjuzikla »O'KAJ«, 

prateći njihove predstave. Jedan od 

projekata na kome upravo rade je 

kazeta, koja bi trebala izaći za mjesec 

ili dva dana. Na kazeti će biti deset 

novih pjesama Darka Derviševića, 

kompozitora i nekadašnjeg člana 

tamburaškog sastava »Expanonia«. 

»Desinečki tamburaši« sami izdaju 

kazetu. 

— Zahvaljujemo Općini Jastrebarsko, 

te jaskanskim poduzećima i 

pojedincima koji su nam pomogli 

Uprave šuma Karlovac, jedan 

je od zaljubljenika u glazbu, a 

posebno u tamburicu, 

tradicionalni instrument Hrvata, 

koji predstavlja jedno od 

osnovnih obilježja naše kulture. 

Zeljko i njegovi prijatelji iz 

»Desinečkih tamburaša« ovu 

glazbu shvaćaju vrlo ozbiljno i 

posvećuju joj mnogo vremena. 

kod pripreme kazete. Za vrijeme 

prošlog sistema tamburaška glazba 

je bila zapostavljena i rijetko se je 

mogla čuti. Sada zaista imamo podršku 

u općini, a promijenio se je i 

odnos medija prema toj vrsti glazbe, 

koju treba očuvati — dodaje na 

kraju Željko. 

Medu posljednjim nastupima 

»Desinečkih tamburaša« su i pratnje 

manekenske revije u Jastrebarskom, 

te proslava božičnih i novogodišnjih 

praznika u Upravi šuma 

Karlovac, koji su još jednom oduševili 

sve one koji vole i one koji uče 

voljeti taj divni instrument — tamburicu. 

Vesna CUNIĆ 

»STVARNOST SNOVA« 

U 

Karlovcu 

Na izložbi Josipa Lastavica u Karlovcu prikazana su 

djela iz dva stvaralačka ciklusa: reljefi u drvu iz 

ciklusa »Stvarnost snova« i slike iz ciklusa 

»Cvijeće«. Najčešći umjetnikov materijal je drvo. 

Josip Laslavić i Andrija Kusanić,karlovački likovni umjetnici koji su 

najčešće koristili drvo, snimljeni iprilikom obilaska zgrade Uprave šuma 

Karlovac u vrijeme njenog dovršavanja, u trenucima razmišljanja o 

njenom likovnom uređenju ,-( •> 

je 

početkom 

siječnja 

započeo i 

tradicionalni 

ZILIK, Zimska likovna 

kolonija koja okuplja 

mnogobrojne slikare i 

kipare iz Hrvatske i svijeta. 

Djela koja nastaju tijekom 

višednevnog druženja 

likovnih umjetnika ostaju u 

fundusu Dječjeg doma 

»Vladimir Nazor« Karlovac i 

čine dio okoline u kojoj 

odrastaju djeca bez 

roditelja, okružena ljubavlju 

i pažnjom odgajatelja, a 

zimi i ljubavlju umjetnika 

koji im poklanjaju dijelove 

sebe r stvarajući s njima i za 

njih. 

Početkom ovogodišnjeg 

ZILIK-a označilo je 

otvorenje izložbe radova 

Josipa Laslavića, 

umirovljenika Drvne 

industrije Karlovac, 

nekadašnjeg bliskog 

suradnika djelatnika u 

karlovačkom šumarstvu, ali 

i umjetnika čija djela 

možemo pronaći u mnogim 

organizacijama i 

institucijama, naročito 

onima čija je djelatnost 

vezana uz drvo, kao što su 

Uprava šuma Karlovac, 

Šumarski institut 

Jastrebarsko i druge. I ovog 

je puta izložio reljefe u 

drvu, ali i nešto sasvim 

novo u svom stvaralaštvu: 

ciklus slika cvijeća nastao u 

posljednje četiri godine. 

Već i naslovi slika govore o 

Laslavićevoj ljubavi prema 

drvu: »Hrast u koroti«, 

»Krovovi među hrastovima 

i javorima«, »U mome vrtu 

jesen boje šara«... Najčešći 

materijal kojeg koristi je 

drvo, a ponekad ga i 

kombinira sa sprejem ili 

lakom. 

Josip Laslavić je samouki 

likovni umjetnik, a ovim 

hobijem se bavi od 1965. g. 

Prvi je puta samostalno 

izlagao 1968. g. u Karlovcu, 

od kada je priredio 13 

samostalnih izložbi. 

Sudionik je brojnih sazivJk 

Zilika, a skupno izlaže od % fc 

1967. g. Na ovogodišnjem \1 

ZILIK-u Laslavić je 

dovršavao parkovnu 

skulpturu »Lutnja«, koja će 

biti postavljena pred 

karlovačkom Glazbenom 

škole 

V. Cunić Josip Laslavić

HRVATSKE ŠUME 43 (25.1.1995.)

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?