Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume
Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume
Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE<br />
Jezero se nalazi na 430<br />
m nadmorske visine u<br />
srcu Slavonije ali danas<br />
je dosta zapušteno i<br />
obraslo trskom i drugim<br />
raslinjem<br />
Sovsko jezero -<br />
zeleni biser Dilj gore<br />
J^. • •*<br />
mještcno ispod kote Jurje brdo (471<br />
m), jugozapadno od sela Sovski dol,<br />
Sovsko jezero se nalazi na 430 m<br />
nadmorske visine, u okružju napuštenih<br />
poljoprivrednih parcela i šumskih površina<br />
šumarije Caglin. U sastavu gospodarske<br />
jedinice »Sjeverni Dilj« II, jezero je s okolnim<br />
područjem proglašeno 1989. godine<br />
značajnim krajolikom čaglinskoga kraja.<br />
Prirodoslovni stručnjaci se slažu daje jezero<br />
jedinstven prim<strong>jer</strong>ak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom<br />
području kontinentalne<br />
<strong>Hrvatske</strong>, ledcnjačkogje porijekla a nerijetko<br />
ga zovu »gorskim okom« i fenomenom Diljgore.<br />
Jezero ima vlastiti izvor vode, stoje posljedica<br />
geomorfoloških aktivnosti u<br />
prošlosti, a pretpostavlja se da je ostatak<br />
Panonskog mora. Da je oko jezera bilo<br />
smješteno staro selo Sovski Dol, u prilog<br />
Spomen-ćesma s hladnom izvorskom vodom<br />
.'"'. S*-<br />
'4 '. %<br />
.' ^'*<br />
Zbog visoke trske i rogoza one<strong>mogu</strong>ćen je pogled na vodnu površinu Sovskoga jezera<br />
tome govore još vidljivi ostaci kuća i<br />
okućnica s oranicama, vinogradima i voćnjacima.<br />
Geološku podlogu ovog dijela Požeštine<br />
čine miocensko-oligocenski klastiti i vapnenci<br />
te miocenski klastiti i vapnenci tortona.<br />
Radi se o pjcščenjačkim stijenama, laporima,<br />
uslojenim sedimentima iz mlađeg neogena s<br />
brojnim fosilima školjaka i morskih organizama,<br />
koji potvrđuju pretpostavke da su ostaci<br />
Panonskog mora. Ovdje dominiraju<br />
smeđa lesivirana i smeđa karbonatna tla na<br />
vapnenim laporima. Dugotrajnim korištenjem<br />
ovih tala u prošlosti i ispiranjem<br />
gornjeg horizonta te zakiseljavanjem, stvorili<br />
su se uvjeti za rast bujadi, koja je indikator<br />
toga procesa. Za ovo područje karakteristična<br />
su dva tipa tla: eutrično smeđe tlo i ilimerizirano<br />
tlo na karbonatnim nevezanim sedimentima<br />
te smeđe lesivirano tlo i rendzina<br />
na miocenskim i srednje polutvrdim vapnencima<br />
(eutrično smeđe tlo na mekim vapnencima).<br />
Prvom tipu tla odgovaraju nešto<br />
svježija tla sa staništima na kojima dolazi<br />
bukva, a na drugom tipu tla rastu većinom<br />
<strong>šume</strong> kitnjaka i običnoga graba (nešto suša<br />
staništa). Termofilne submeđitcranske vrste<br />
pojavljuju se na rendzinama te su indikator<br />
najsušeg staništa ovoga područja. Produktivnost<br />
okolnih poljoprivrednih površina je<br />
niska, <strong>jer</strong> su to ipak apsolutna šumska tla, a<br />
dokaz su tome velike površine obrasle s bujadima<br />
(Pteridium aquilinum).<br />
Bogatstvo flore i faune<br />
Jezerska površina veličine je oko 3600<br />
m^ a mijenja se već prema većem ili manjem<br />
Časopis <strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong> I 19
Change language