Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume

padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Higrofiti
- hrast lužnjak, poljski jasen, crna
joha, nizinski brijest, bijela vrba i domaće
topole transpiriraju tijekom vcgctacijskoga
razdoblja od 400 do 700 mm vode dok u
području Spačvanskog šumskog bazena padne
godišnje od 600 do 800 mm oborina
od kojih samo nešto više od polovice
tijekom vegetacijskoga razdoblja.
U ovim šumama nalazimo tri različite
skupine ekosustava čiji su tipični predstavnici:
1. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba
- na povišenim dijelovima mikroreljefa
tzv. gredama.
2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka na
nižim položajima mikroreljefa tzv. nizama
koji su prije izgradnje nasipa uz Savu
1933. god. redovito bili poplavljivani ili su
i danas djelomično poplavljivani.
3. Šume poljskog jasena i šume crne
johe u najnižim položajima mikroreljefa u
kojima se veći dio godine zadržava voda
koja se do srpnja povuče s površine tla, tzv.
barama.
U sve tri skupine staništa i njihovih
šumskih zajednica voda je vladajući
ekološki čimbenik njihova uspijevanja.
Šumski ekosustavi nastali su udruživanjem
i prilagodbom biljnoga i životinjskog
svijeta na određene stanišne prilike. U nizama
koje predstavljaju najveće površine
riječnih dolina, članovi životne zajednice
prilagođeni su na vodu bilo oborinsku,
poplavnu ili podzemnu. Utjecaj vode, ali i
ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak
kroz sekularne nizove što uvjetuje
opstanak određenog šumskog ekosustava.
Svaka promjena vodnih prilika izaziva
poremetnju u šumskome ekosustavu.
Tako je primjerice, izgradnja spomenutih
savskih nasipa izazvala katastrofalno propadanje
stabala hrasta lužnjaka u Spačvanskome
šumskom bazenu.
Hidrološke prilike u šumama nizina
istočne Slavonije ovise o mreži vodotoka
površinskih i podzemnih voda. U slijevu
Dunava dominantna je Vuka, a u savskome
slijevu Bosut s pritocima. Spačvanski
šumski bazen i ostale nizinske šume toga
područja nalaze se u najnižim dijelovima
što uvjetuje stalni dotok vode bilo
površinskim ili podzemnim tokovima što
osigurava veliku potrebu higrofita za vodom.
Pri opsrkbi nizinskih šuma vodom
vrlo značajni su vodotoci koji poplavama,
ali i »držanjem« podzemne vode, kako ne
bi istekla iz šume, imaju presudan utjecaj u
smislu vodnoga gradijenta.
Vrlo zamršen dio šumskoga ekosustava
je rizosfera sa šumskim tlom i njegovim
živim svijetom u čijem sastavu korijenje
šumskoga drveća ima presudnu ulogu za
opstanak šumskoga ekosustava. Opskrba
drveća vodom ovisi o dubljini korijenja u
ekološkome profilu močvarnih tala riječne
nizine (glejna, pseudoglejna, aluvijalna,
pseudoglej-glcjna i dr. tla) i mehaničkome
sastavu pojedinih horizonata koji uvjetuju
visinu kapilarnoga uspona vode što varira
od nekoliko cm do više metara. Tako, primjerice,
pad razina podzemne vode od
nekoliko cm može utjecati na kapilarni
uspon vode koji je prije njezina pada opskrbljivao
korijenje na znatnoj udaljenosti
od izmjerene razine podzemne vode u
pijezometru, a sada zbog njezina spuštanja
u sloj tla drugačije strukture, iznosi svega
nekoliko cm. Uz istu razinu podzemne
vode njezino dopiranje prema površini tla
s obzirom na različit mehanički sastav,
može se razlikovati i za više metara.
Pod utjecaj kanala Dunav-Sava dolaze
najvrijednije europske nizinske šume koje
predstavljaju u ekološkom, prirodoznanstvenom,
ali i u gospodarskom smislu neprocjenjivu
vrijednost. One su se izvrsno
uklopile i razvile do savršenstva upravo u
ovim specifičnim ekološkim prilikama.
Stanje u kojima se one danas nalaze predstavljaju
njihov ekološki optimum, a što se
posebice odnosi na hrast lužnjak. Te šume
vezane su uz povijest Hrvatske, a posebice
Slavonije.
Šumske zajednice i njihova
osjetljivost na promjene
vodnih prilika
Hidrološke prilike u ovim šumama pogoduju
uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih
vrsta drveća nizinskih šuma, a svaka
promjena vodnih odnosa izazvala bi
fiziološko slabljenje i propadanje šumskoga
drveća.
Časopis Hrvatske šume / 29