fenomenoloÅ¡ka teorija supravodljivosti - Odjel za fiziku - SveuÄiliÅ¡te ...
fenomenoloÅ¡ka teorija supravodljivosti - Odjel za fiziku - SveuÄiliÅ¡te ...
fenomenoloÅ¡ka teorija supravodljivosti - Odjel za fiziku - SveuÄiliÅ¡te ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU<br />
ODJEL ZA FIZIKU<br />
DANIJEL PEROVIĆ<br />
FENOMENOLOŠKA TEORIJA SUPRAVODLJIVOSTI<br />
Diplomski rad<br />
Osijek 2008
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU<br />
ODJEL ZA FIZIKU<br />
DANIJEL PEROVIĆ<br />
FENOMENOLOŠKA TEORIJA SUPRAVODLJIVOSTI<br />
Diplomski rad<br />
predložen <strong>Odjel</strong>u <strong>za</strong> <strong>fiziku</strong> Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku<br />
radi stjecanja zvanja profesora fizike i tehničke kulture s informatikom<br />
Osijek, 2008.<br />
2
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku<br />
<strong>Odjel</strong> <strong>za</strong> <strong>fiziku</strong><br />
Diplomski rad<br />
FENOMENOLOŠKA TEORIJA SUPRAVODLJIVOSTI<br />
DANIJEL PEROVIĆ<br />
3
Predgovor:<br />
Ovaj diplomski rad je izrađen u Osijeku pod vodstvom doc. dr. sc. Zvonka Glumca u<br />
sklopu Sveučilišnog diplomskog studija fizike i tehničke kulture s informatikom na <strong>Odjel</strong>u <strong>za</strong><br />
<strong>fiziku</strong> Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.<br />
Najtoplije <strong>za</strong>hvaljujem voditelju diplomskog rad dr. sc. Zvonku Glumcu na strpljenju,<br />
odgovorima na moja pitanja i energiji uloženoj u čitav projekt, te na susretljivosti i pomoći u<br />
<strong>za</strong>vršnim fa<strong>za</strong>ma izrade diplomskog rada.<br />
4
Sadržaj:<br />
Uvod……………………………………………………………………………... 6<br />
I. Teorija <strong>supravodljivosti</strong>………………………………………………………….. 9<br />
I. I. Osnovne karakteristike………………………………………………….....9<br />
I. I. I. Kritična temperatura i kritično magnetsko polje………….. 10<br />
I. I .II Energetski procijep………………………………………... 13<br />
I. I. III Meissnerov efekt………………………………………….. 14<br />
I. I. IV. Londonove jednadžbe……………………………………. 16<br />
I. II. Mikroskopsko objašnjenje <strong>supravodljivosti</strong> ( BSC <strong>teorija</strong> )…………........ 21<br />
I. II. I. Izotopni efekt…………………………………………........ 21<br />
I. II. II. Zabranjeni pojas…………………………………………... 22<br />
I .II. III. Cooperovi parovi………………………………………….. 22<br />
I. II. IV. Josephsonov efekt………………………………………… 25<br />
I. II. IV. I. Istosmjerni Josephsonov efekt…………………….. 27<br />
I. II. IV. II. Izmjenični Josephsonov efekt……………………... 28<br />
I. III. Supravodiči II. vrste………………………………………………………. 29<br />
I. III. I. Kritična struja supravodiča II. vrste………………………. 33<br />
II. Eksperimentalni dio……………………………………………………………… 34<br />
II. I. Žaba koja je naučila letjeti………………………………………………... 34<br />
II. II. Levitacija magneta……………………………………………………....... 35<br />
II. III. SQUID Supravodljiva kvantna interferencija…………………………….. 36<br />
III. Zaključak……………………………………………………………………… 38<br />
IV. Literatura……………………………………………………………………… 44<br />
V. Životopis……………………………………………………………………… 45<br />
VI. Abstract……………………………………………………………………….. 47<br />
5
Uvod:<br />
Otkriće <strong>supravodljivosti</strong> kod nekih materijala pri sasvim niskim temperaturama kod<br />
izvjesne, najčešće oštro određene, temperature i<strong>za</strong>zvalo je veliku pozornost u svijetu znanosti. Za<br />
to otkriće je naj<strong>za</strong>služniji nizozemski fizičar Heike Kamerlingh-Onnes, koji je 1908 godine<br />
najprije po prvi puta uspješno ukapljio helij, a <strong>za</strong>tim 1911. godine <strong>za</strong>počeo eksperimente koji su<br />
trebali razriješiti pitanje ponašanja električnog otpora na niskim temperaturama. U ono doba<br />
fizičari su imali razna mišljenja što se dešava sa otporom metala blizu apsolutne nule ( neki su<br />
smatrali da se <strong>za</strong>ustavlja tok elektrona i da on na apsolutnoj nuli potpuno prestaje, to jest da<br />
materijal postaje izolator, a neki su smatrali da i na vrlo niskim temperaturama otpor postoji, ali<br />
da on kontinuirano opada, konačno postojalo je i mišljenje, da na nekoj niskoj temperaturi, otpor<br />
doseže minimalnu vrijednost, pri čemu struja teče s malim ili nikakvim otporom ). Kamerlingh-<br />
Onnes 1911. godine vrši mjerenja otpora žive, čiju je temperaturu pomoću tekućeg helija,<br />
održavao na nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, te <strong>za</strong>paža da se smanjenjem temperature<br />
otpor smanjuje, ali Kamerlingh-Onnes opaža da blizu 4.2 K njezin otpor naglo pada na nulu, što<br />
je opisao riječima: " Živa je prešla u novo stanje, koje se zbog svojih iznimnih električnih<br />
svojstava može nazvati supravodljivo stanje ". To otkriće je manifestacija prvog, bitnog, svojstva<br />
supravodiča: hlađenjem ispod neke određene ( tzv... kritične ) temperature T c, njihov električni<br />
otpor je nula; struja kroz supravodljivu petlju teče bez vanjske razlike potencijala i bez gubitaka<br />
praktički beskonačno dugo. Tu pojavu Kamerlingh-Onnes je nazvao stalne struje ( persistent<br />
currents ). Nakon otkrića <strong>supravodljivosti</strong> svi su bili svjesni velike mogućnosti praktične<br />
primjene primijene tog otkrića. Kamerlingh-Onnes <strong>za</strong>tim pokušava iskoristiti supravodiče <strong>za</strong><br />
dobivanje jakih magnetskih polja, ali tada poznati supravodljivi materijali nisu podnosili velike<br />
gustoće struje, te je već i slabo magnetsko polje, stvoreno prolazom struje, razbijalo<br />
supravodljivo stanje. Na taj način je već Kamerlingh-Onnes definirao ovisnost <strong>supravodljivosti</strong> o<br />
dva ( od ) tri vanjska parametra ( Slika 1.1. ). To su: kritična temperatura ( T c ), kritično<br />
magnetsko polje( H c ), i kritična gustoća struje ( J c ). Svaki od njih jako ovisi o preostala dva, i<br />
samo ako su svi manji od kritičnih vrijednosti <strong>za</strong> dani materijal, materijal će biti u<br />
supravodljivom stanju (npr. pojava <strong>supravodljivosti</strong> nastaje samo ako je gustoća struje dovoljno<br />
niska, prijeđe li ona kritičnu vrijednost, električni otpor metala se ponovno uspostavlja ).<br />
6
1.1 . Ovisnost supravodiča o kritičnoj temperaturi ( T c ), kritičnom magnetskom polju<br />
( H c ), i kritičnoj gustoći struje ( J c ).<br />
Do 1933. godine se smatralo da je supravodljivost <strong>za</strong>pravo slučaj idealne vodljivosti. Godine<br />
1933. Meissner i Ochsenfeld otkrili su da supravodiče karakterizira još jedno bitno svojstvo,<br />
koje je ne<strong>za</strong>visno od stanja idealne vodljivosti: ako se neki materijal koji ima supravodljiva<br />
svojstva stavi u magnetsko polje i ohladi na temperaturu nižu od kritične temperature T c ,<br />
magnetsko polje bit će istisnuto iz unutrašnjosti supravodiča . Na površini supravodiča induciraju<br />
se struje koje stvaraju takvo magnetsko polje koje poništava vanjsko magnetsko polje, te je u<br />
unutrašnjosti supravodiča magnetsko polje uvijek nula. Ova pojava se definira kao idealni<br />
dijamagneti<strong>za</strong>m. U tom razdoblju nastavlja se traženje <strong>za</strong> materijalom sa što višom vrijednošću<br />
kritične temperature. 1945. godine B. T. Matthias pronalazi supravodljivi spoj Nb 3 Sn koji je<br />
imao ne samo do tada najvišu vrijednost kritične temperature ( 23 K ), nego i značajno bolja<br />
supravodljiva svojstva. S druge strane, 1957. godine Bardeen, Cooper i Schrieffer su da li<br />
cjeloviti teorijski opis ( tzv. BCS <strong>teorija</strong> ), prema kojem je supravodljivost posljedica stvaranja<br />
parova elektrona uz pomoć vibracija kristalne rešetke ( fonona ). Druga značajna <strong>teorija</strong><br />
predstavljalo je predviđanje postojanja toka struja kroz tanku izolatorsku ( oksidnu ) barijeru<br />
između dva supravodljiva materijala , ova pojava tuneliranja, nazvana Josephsonov efekt,<br />
potvrđena je i eksperimentalno, te je dovela do razvoja SQUID ( Superconducting Quantum<br />
Interferense Device , ) uređaja kojim se mogu detektirati ekstremno slaba magnetska polja.<br />
Najveći problem praktične primjene <strong>supravodljivosti</strong> su vrlo niske temperature kod kojih<br />
materijal prelazi u supravodljivo stanje. Za tako niske temperature potreban je tekući helij čija je<br />
proizvodnja složena i skupa. Eksperimentalna i teorijska nastojanja da se pronađu novi materijali<br />
7
sa što višom kritičnom temperaturom bila su od samog početka prethodnica u istraživanju<br />
<strong>supravodljivosti</strong>. Nakon eksperimentalnih istraživanja uslijedila su otkrića i novih različitih<br />
supravodljivih materijala kao što su: fulereni, ugljikove nanocjevčice, magnezijev diborid.<br />
Posljednje značajno otkriće ( 2002. godine ) je supravodljivost litija ( koja se javlja uz primjenu<br />
ekstremno visokih tlakova ).<br />
1.2. Supravodljivi elementi<br />
8
1. Teorija <strong>supravodljivosti</strong>:<br />
1.1. Osnovne karakteristike:<br />
Nakon što je 1908. godine Heike Kamerlingh-Onnes otkrio supravodljivost, mnoštvo<br />
fizičara počinju proučavati tu pojavu u potrazi <strong>za</strong> odgovarajućom teorijom koja bi objasnila to<br />
stanje. Ključno pitanje koje su si fizičari postavljali bilo je da li pojavo <strong>supravodljivosti</strong><br />
proizvodi međudjelovanje samih elektrona ili međudjelovanje elektrona s fononima. Rješenje tog<br />
problema da li su 1950. godine Fröhlich i Bardeen, njihova <strong>teorija</strong> kaže da međudjelovanje<br />
elektrona s fononima može inducirati dodatno elektron – elektron međudjelovanje zbog kojeg se<br />
elektroni privlače. Ispravnost te teorije dalo je otkriće izotopnog efekta ( različiti izotopi istog<br />
elementa postaju supravodljivi pri različitim temperaturama, tj. kritična temperatura supravodiča<br />
opada s porastom mase izotopa):<br />
T c - kritična temperatura supravodiča<br />
M-masa atoma<br />
ω-frekvencija titranja kristalne rešetke<br />
M-masa atoma<br />
1<br />
T<br />
c<br />
~<br />
α<br />
M<br />
ω ~<br />
Usporedbom tih dviju relacija dolazi se do <strong>za</strong>ključka da je kritična temperatura supravodljivog<br />
prijela<strong>za</strong> proporcionalna s frekvencijom titranja kristalne rešetke. Konačno došlo se do <strong>za</strong>ključka<br />
da svojstva elektrona u supravodiču ovise o njihovu ve<strong>za</strong>nju <strong>za</strong> fonone, tj. da titranje kristalne<br />
rešetke utječe na stvaranje supravodljivog stanja. Došlo se do <strong>za</strong>ključka da je jedan<br />
najvažnijih parametara pri prelasku materijala u supravodljivo stanje kritična temperatura T c, pa<br />
ćemo u najprije definirati tu veličinu, a <strong>za</strong>tim i ostale veličine koje su važne <strong>za</strong> definiranje<br />
<strong>supravodljivosti</strong>.<br />
1<br />
M<br />
α>0<br />
od<br />
9
1.1.1. Kritična temperatura i kritično magnetsko polje:<br />
Zanimljivo je da se među supravodičima ne nalaze metali koji su na običnoj temperaturi<br />
najbolji vodiči. Tako na primjer mjerenjem električnog otpora platine i zlata dolazi se do<br />
<strong>za</strong>ključka da otpor metala približavanjem apsolutnoj nuli teži prema konstantnoj vrijednosti, što<br />
vidimo iz jednadžbe <strong>za</strong> ovisnost otpora ili nekog otpornika o temperaturi:<br />
R = R 0 ⋅ (1 + α∆T)<br />
R- otpor pri stvarnoj temperaturi<br />
α-temperaturni koeficijent materijala<br />
R 0- otpor pri referentnoj ( u praksi sobnoj ) temperaturi<br />
∆T- razlika između stvarne i referentne temperature<br />
1.3. Ovisnost električnog otpora o temperaturi kod normalnog<br />
metala<br />
Kamerlingh-Onnes 1911. nastavljajući ispitivanja ovisnosti otpor o temperaturi, na živi opaža da<br />
električni otpor u blizini T c = 4 K naglo pada na nulu. Takvu temperaturu pri kojoj normalan<br />
vodič prelazi u supravodič nazivamo kritičnom temperaturom, a obično se označava sa T c.<br />
10
1.4. Ovisnost električnog otpora o temperaturi kod supravodiča<br />
Ako želimo pojavu <strong>supravodljivosti</strong> poka<strong>za</strong>ti preko jednadžbe ovisnosti otpora o temperaturi,<br />
uvrštavamo vrijednost otpora u supravodljivom stanju, a to je R=0<br />
R = 0 = R 0 ⋅ (1 + ∆⋅αT) / : R 0<br />
(1 + ∆⋅αT) = 0<br />
∆⋅αT = -1<br />
∆T = -1/α<br />
T – T 0 = -1/α<br />
T = T 0 -1/α<br />
Za T 0 = 20°C i α = 0,004°C -1 slijedi:<br />
T = 20 – 250 = - 230°C<br />
To znači da materijalu s α = 0,004°C -1 išče<strong>za</strong>va otpor na temperaturi od -230°C, te da tada<br />
provodi električnu struju bez gubitaka.<br />
Slično se može utvrditi <strong>za</strong> bilo koji materijal s pozitivnim temperaturnim koeficijentom.<br />
Sljedeća veličina o kojoj ovisi prijelaz materijala u supravodljivo stanje je kritično magnetsko<br />
polje. Kamerlingh-Onnes nastavljajući istraživanja svojstva <strong>supravodljivosti</strong> stavlja supravodiče<br />
u magnetsko polje i opaža da dovoljno jaka polja ra<strong>za</strong>raju supravodljivo stanje, tj. da se<br />
supravodljivost može poništiti primjenom magnetskog polja, to magnetsko polje nazvano je<br />
kritično magnetsko polje i označava se sa H c . Uočeno je da kritična vrijednost magnetskog polja<br />
koja uzrokuje prijelaz u normalno stanje ima najveću vrijednost pri T=0 K, a opada s<br />
povećanjem temperature kritičnoj temperaturi T c . Ovisnost kritičnog magnetskog polja o<br />
temperaturi približno je dana relacijom:<br />
11
H 0 -kritično magnetsko polje pri 0 K<br />
T c - kritična temperatura pri polju H=0<br />
H<br />
c<br />
( T ) = H ( 0)<br />
c<br />
⎡ ⎛<br />
⎢1<br />
−<br />
⎜<br />
⎢⎣<br />
⎝<br />
T<br />
T<br />
c<br />
2<br />
⎞ ⎤<br />
⎟ ⎥<br />
⎠ ⎥⎦<br />
1.5. Kritično magnetsko polje kao funkcija temperature:<br />
Ne pokazuju svi supravodiči ovakav jednostavan prijelaz iz supravodljivog stanja u normalno ili<br />
obrnuto, pomoću promjene kritične temperature i kritičnog magnetskog polja. Ovakvo ponašanje<br />
karakteristično je samo <strong>za</strong> neke supravodljive materijale dane u tablici 1, a nazivaju se<br />
supravodiči I. tipa.<br />
Materijal<br />
Kritična temperatura<br />
T c /K<br />
Kritično magnetsko polje<br />
H c /Am -1<br />
aluminij (Al) 1,12 7,9*10 3<br />
kadmij (Cd) 0,52 2,4*10 3<br />
živa (Hg) 4,153 33*10 3<br />
indij (In) 3,41 23,5*10 3<br />
olovo (Pb) 7,20 64*10 3<br />
kositar (Sn) 3,72 24,5*10 3<br />
talij (Ta) 4,48 62*10 3<br />
Sljedeća stvar koju su fizičari pokušavali dokučiti je koliko iznosi magnetska indukcija<br />
supravodiča. Taj <strong>za</strong>ključak eksperimentalno su poka<strong>za</strong>li Meissner i Ochsenfeld 1933. godine.<br />
12
1.1.2. Energetski procijep:<br />
Elektronski doprinos toplinskom kapacitetu normalnih metala srazmjeran je sa<br />
temperaturom. Takva ovisnost ne vrijedi <strong>za</strong> toplinski kapacitet supravodiča. Elektronska<br />
specifična toplina je toplina koju treba apsorbirati 1 mol elektrona da bi se povećala temperatura<br />
uzorka <strong>za</strong> 1 K.<br />
Za T>Tc i Cs (supravodljivo stanje) i Cn (normalno stanje) se ponašaju isto.<br />
Pri prijelazu u supravodljivom stanju kad je T=T c javlja se nagli skok Cs a onda opada ispod<br />
vrijednosti Cn <strong>za</strong> TB c <strong>za</strong><br />
galij.<br />
13
1.1.3. Meissnerov efekt:<br />
Meissner i Ochsen stavljaju 1933. godine supravodljivi cilindar u magnetsko polje i mjere<br />
njegovu magnetsku indukciju. Najprije pokus vrše iznad kritične temperature T c i <strong>za</strong>pažaju da<br />
magnetske silnice prolaze kroz supravodljivi materijal ( slika 2.1), <strong>za</strong>tim snižavaju temperaturu<br />
pri konstantnom magnetskom polju primjećuju da su pri kritičnoj temperaturi T c magnetske<br />
silnice istisnute iz uzorka (slika 2.2), tj. pri toj temperaturi išče<strong>za</strong>va magnetska indukcija u<br />
supravodiču:<br />
B r<br />
= 0<br />
Ta pojava je kasnije nazvana Meissnerov efekt ( slika 2.2 ).<br />
1.7. Meissnerov efekt<br />
Važno je reći da neovisno o tome stavi li se uzorak u magnetsko polje iznad kritične temperature,<br />
a <strong>za</strong>tim prevodi u supravodljivo stanje, ili se prvo ohladi ispod kritične temperature, a <strong>za</strong>tim stavi<br />
u polje, magnetska indukcija je uvijek jednaka nuli. S obzirom da je magnetska indukcija<br />
supravodiča B=0, uvrštavanjem u jednadžbu:<br />
B=µ 0 (H+M)<br />
M-magneti<strong>za</strong>cija<br />
H-magnetsko polje<br />
Dobijemo da je magneti<strong>za</strong>cija M jednaka po iznosu vanjskom polju H, ali suprotnog predznaka<br />
M=-H<br />
14
Dolazimo do <strong>za</strong>ključka da se u unutrašnjosti supravodiča inducira magneti<strong>za</strong>cija koja djeluje<br />
suprotno od smjera magnetskog polja. Ta je pojava karakteristična <strong>za</strong> dijamagnete, zbog toga<br />
supravodiče nazivamo idealnim dijamagnetima.<br />
Zaključujemo da povećanjem vanjskog magnetskog polja povećava se iznos magneti<strong>za</strong>cije u<br />
supravodiču. Ali proporcionalnost vrijedi samo do kritičnog magnetskog polja H c , jer tada<br />
supravodič prelazi u normalno stanje.<br />
1.8. Ovisnost magneti<strong>za</strong>cije o kritičnom magnetskom polju i ovisnost kritičnog magnetskog polja<br />
o kritičnoj temperaturi kod supravodiča I. tipa<br />
Supravodiče s takvom ovisnošću magneti<strong>za</strong>cije o vanjskom polju nazivamo supravodičima<br />
prvog tipa. Nakon mnogih eksperimentalnih otkrića u području <strong>supravodljivosti</strong> fizičari kreću u<br />
potragu <strong>za</strong> teorijom koja bi mogla objasniti, odnosno matematički opisati ponašanje supravodiča<br />
pod djelovanjem električnog i magnetskog polja ( Meissnerov efekt ). Tu teoriju uspješno su<br />
1935. godine formulirali fizičari F. i H. London.<br />
15
1.1.4. Londonove jednadžbe:<br />
Teorija koju su iznesli F. i H. London daje nešto novo u tom području, jer ona ne daje<br />
objašnjenje <strong>supravodljivosti</strong> polazeći od osnovnih kvantnih <strong>za</strong>konitosti, nego predstavlja<br />
pogodan sažeti izraz osnovnih makroskopskih pojava pri djelovanju električnog i magnetskog<br />
polja na supravodič. Njihova <strong>teorija</strong> se sastoji u tome da su preko Maxwellovih jednadžba<br />
poka<strong>za</strong>li kako normalan vodič, savršen vodič i supravodič reagiraju na električno i magnetsko<br />
polje.<br />
Maxwellove jednadžbe <strong>za</strong> normalan vodič u električnom i magnetskom polju:<br />
r r &r<br />
∇ × E = −B<br />
r r r &r<br />
∇ × B = µ j + D<br />
0<br />
µ 0<br />
(Vremenska parcijalna derivacija označena je točkom)<br />
r &r<br />
∇B<br />
= 0<br />
r &r<br />
∇D<br />
= ρ<br />
Pri sporim vremenskim promjenama <strong>za</strong>nemarujemo D &r .<br />
A gustoća struje normalnog vodiča je:<br />
r<br />
r r eE<br />
j = nev = ne τ ( 1 )<br />
m<br />
τ-vrijeme relaksacije, prosječno vrijeme između dva sudara gibanja elektrona u kristalnoj<br />
rešetci.<br />
n-broj elektrona u jedinici vremena.<br />
2<br />
ne τ<br />
Obilježavamo sa σ vodljivost kao: σ =<br />
m<br />
Prvu Maxwellovu jednadžbu pomnožimo sa σ:<br />
r r ne<br />
2 τ &r<br />
∇ × j = − B ( 2 )<br />
m<br />
prethodna jednadžba pokazuje da se vrtlozi struje pojavljuju u vodiču pri vremenskoj promjeni<br />
indukcije. Reakciju normalnog vodiča na električno i magnetsko polje pišemo pomoću<br />
jednadžba ( 1 )i ( 2 ).:<br />
r ne<br />
2 τ r<br />
j = E<br />
m<br />
NORMALAN VODIČ:<br />
16
ne<br />
2 τ &r<br />
∇ × j = − B<br />
m<br />
Nakon normalnog vodiča razmatramo ponašanje savršenog vodiča u električnom i magnetskom<br />
polju. Elektroni koji su nosioci struje, po pretpostavci, ne nailaze na otpor, tj. provodnost postaje<br />
beskonačna. To je moguće samo ako vrijeme relaksacije ide u beskonačnost, tj. ako nema sudara.<br />
To znači da se elektroni pod djelovanjem polja trajno ubr<strong>za</strong>vaju, relacija:<br />
r r<br />
dj dv<br />
= nse<br />
dt dt<br />
stoji umjesto relacije <strong>za</strong> struju. Za ubr<strong>za</strong>nje elektrona pišemo:<br />
r r<br />
dv eE<br />
=<br />
dt m<br />
2<br />
pa dobivamo:<br />
&r n e r<br />
s<br />
j = E ( 3 )<br />
m<br />
n s -broj slobodnih elektrona, nosilaca struje, u jedinici volumena<br />
Vidimo da u savršenom vodiču promjena struje, a ne struja, kao kod normalnog vodiča,<br />
proporcionalna je električnom polju.<br />
Da bi se vidjelo djelovanje magnetskog polja na savršen vodič uzimamo prvu Maxwellovu<br />
jednadžbu, te izraz <strong>za</strong> struju ( 3 ) i dobijemo:<br />
r &r n e<br />
2 r<br />
s<br />
∇ × j = − E ( 4 )<br />
m<br />
Iz dobivenih jednadžbi <strong>za</strong>ključujemo da je promjena struje srazmjerna električnom polju, a da je<br />
promjena strujnog vrtloga proporcionalna promjeni indukcije.<br />
SAVRŠEN VODIČ, ρ=0 :<br />
r 2<br />
nse<br />
∇ ×<br />
&r<br />
j = −<br />
m<br />
Deriviramo li drugu Maxwellovu jednadžbu po vremenu, a <strong>za</strong>nemarimo član D &r & , malen pri<br />
sporim promjenama, dobijemo:<br />
2<br />
&r n e r<br />
s<br />
j = E<br />
m<br />
r &r<br />
∇ × B =<br />
<strong>za</strong>tim na jednadžbu primjenjujemo operaciju rotacije:<br />
µ 0<br />
&r<br />
j<br />
r<br />
E<br />
17
&r r<br />
× ( ∇ × B)<br />
= µ ∇ ×<br />
&r<br />
j<br />
∇<br />
0<br />
a korištenjem relacije (4) dobije se:<br />
r &r µ<br />
0ns<br />
e<br />
∇ × ( ∇ × B)<br />
= −<br />
m<br />
Rješavanjem jednadžbe dobijemo:<br />
r<br />
2<br />
r<br />
∇<br />
2<br />
&r 1 &r<br />
B = B<br />
α<br />
m<br />
Uz naznaku da je: α =<br />
2<br />
µ n<br />
0 se<br />
Uvedimo pojednostavljenje i kažemo da je ravnina koja dijeli savršen vodič od normalnog<br />
vodiča okomita na os x, neka je indukcija također okomita na os x i neka leži u ravnini x, y i to<br />
tako da je :<br />
B x =B y =0<br />
Dobivamo:<br />
što možemo riješit po prostornoj ovisnosti:<br />
d<br />
2<br />
dx<br />
B&<br />
2<br />
y<br />
1<br />
= B&<br />
α<br />
y<br />
&<br />
B<br />
r<br />
B&<br />
y<br />
&<br />
= By0<br />
e<br />
−<br />
x<br />
a<br />
Ova jednadžba pokazuje da se vremenske promjene indukcije u savršenom vodiču prigušuju<br />
počevši od površine s dubinom prodiranja a .<br />
Dolazi se do <strong>za</strong>ključka, prisjetivši se eksperimentalnih istraživanja, da supravodič i savršen vodič<br />
nisu jednaki po svojem ponašanju u magnetskom polju, tj. da savršena vodljivost i<br />
supravodljivost nisu isto. Vidimo da <strong>za</strong> savršen vodič iz Maxwellovih jednadžbi proizlazi<br />
prigušenje vremenske promjene indukcije, a Meissnerov efekt pokazuje da se supravodiču<br />
prigušuje sama indukcija, tako da je u unutrašnjosti supravodiča jednaka nuli.<br />
Pri razmatranju supravodiča u istoj geometriji kao u prethodnom primjeru ponašanje magnetske<br />
indukcije bilo bi opisano jednadžbom u kojoj je vremenska derivacija indukcije <strong>za</strong>mijenjena<br />
indukcijom:<br />
1<br />
∆ B y<br />
= B y<br />
α<br />
s odgovarajućim rješenjem:<br />
18
B<br />
y<br />
= By0<br />
e<br />
−<br />
x<br />
a<br />
Promjenom druge jednadžbe <strong>za</strong> savršen vodič (4) , braća London dolaze do jednadžbi <strong>za</strong><br />
indukciju na površini supravodiča:<br />
r<br />
2<br />
r nse<br />
∇ × j = −<br />
m<br />
Ova jednadžba je logičan izraz <strong>za</strong> Meissnerov efekt ( ako u supravodiču nužno nema indukcije,<br />
moraju u njemu teći vrtložne struje koje poništavaju vanjsko polje.<br />
Par jednadžbi koje karakteriziraju supravodič:<br />
SUPRAVODIČ :<br />
Primjenom rotacije na jednadžbu:<br />
<strong>za</strong>mijeni li se<br />
rot r j sa<br />
2<br />
&r n e r<br />
s<br />
j = E<br />
m<br />
r<br />
2<br />
r nse<br />
∇ × j = −<br />
m<br />
r<br />
B<br />
r<br />
B<br />
r r r r r<br />
× ( ∇ × B)<br />
= µ ∇ × j<br />
∇<br />
0<br />
2<br />
n s<br />
e r<br />
− B dolazimo do jednadžbi koje imaju isti oblik kao jednadžbe kod<br />
m<br />
savršenog vodiča, osim što se umjesto derivirane indukcije pojavljuje sama indukcija:<br />
r<br />
2<br />
µ 0<br />
nse<br />
∆B<br />
=<br />
m<br />
r<br />
B<br />
r 1 r<br />
∆ B = B<br />
α<br />
Ako je B z =B x =0 i kad nema ovisnosti o y i z, slijedi:<br />
B<br />
y<br />
= By0<br />
e<br />
−<br />
x<br />
a<br />
Londonove jednadžbe ispravno opisuju eksperimente, tj. Meissnerov efekt, koji kaže da<br />
indukcija u unutrašnjosti supravodiča išče<strong>za</strong>va. Londonovim jednadžbama definirana je jedna<br />
iznimno važna veličina u opisivanju <strong>supravodljivosti</strong>, a to je veličina<br />
duljine i određuje brzinu prigušenja indukcije B.<br />
Nazvana je Londonova duljina prodiranja ( London penetration depth):<br />
a , ona ima dimenzije<br />
λ = a =<br />
L<br />
µ<br />
m<br />
n<br />
2<br />
0 se<br />
19
Uzme li se <strong>za</strong> n s ~ 4*10 28 m -3 ( približno jedan supravodljivi elektron po atomu ), a <strong>za</strong> m i e<br />
vrijednosti <strong>za</strong> elektron, dobiva se :<br />
λ L ~ 10 -8 m<br />
Uvođenjem Londonove duljine λ L Londonove jednadžbe glase:<br />
&r 1 r<br />
j = E<br />
2<br />
µ<br />
0λL<br />
r r 1 r<br />
∇ × j = B<br />
2<br />
µ λ<br />
0<br />
L<br />
20
1.2. MIKROSKOPSKO OBJAŠNJENJE SUPRAVODLJIVOSTI<br />
( BSC TEORIJA )<br />
1.2.1. IZOTOPNI EFEKT<br />
Godine 1950 fizičari dolaze do <strong>za</strong>nimljivog otkrića, ustanovljeno je da različiti izotopi<br />
istog elementa postaju supravodljivi pri različitim temperaturama. Iako eksperimenti pokazuju da<br />
prijelazu u supravodljivo stanje ne mijenja ništa u strukturi kristalne rešetke, ovisnost kritične<br />
temperature o izotopnoj masi, poznata kao izotopni efekt, dokazuje da i titranje kristalne rešetke<br />
ima bitnu ulogu u pojavi <strong>supravodljivosti</strong>.<br />
Kritična temperatura supravodiča opada s porastom mase izotopa:<br />
1<br />
T<br />
c<br />
~<br />
M<br />
M- maseni broj<br />
21
1.2.2. ZABRANJENI POJAS:<br />
Nizozemski fizičar I. Giaver 1960. godine eksperimentalno pokazuje postojanje uskog<br />
<strong>za</strong>branjenog pojasa unutar inače vodljive vrpce metala. Ta pojava objašnjava supravodljivost<br />
preko energijskih razina jedne makromolekule i postojanjem <strong>za</strong>branjene energijske zone između<br />
osnovnog stanja i pobuđenog stanja. Širina <strong>za</strong>branjenog pojasa u supravodičima je jako mala i<br />
iznosi ~ 3,5 kT c na 0 K, gdje je k Boltzmannova konstanta i sužava se bliženjem kritičnoj<br />
temperaturi kada išče<strong>za</strong>va. Širina <strong>za</strong>branjene energijske zone je u biti energija koja je potrebna<br />
da se razbiju Cooperovi parovi, tj. djelovanje elektrona suprotnih spinova jednakih, ali suprotno<br />
orijentiranih količina gibanja.<br />
1.2.3. COOPEROVI PAROVI:<br />
1957. godine Cooper iznosi teoriju koja kaže da pri gibanju elektrona kroz kristalnu<br />
rešetku privlačna sila između elektrona i pozitivnih centara rešetke dovodi do lokalne<br />
deformacije rešetke i u tom području do povećanja koncentracije pozitivnog naboja, što rezultira<br />
u privlačnom međudjelovanju s elektronima u neposrednoj okolini. Kada elektron prođe kroz<br />
kristalnu rešetku trenutno privuče ione što rezultira u povećanju gustoće pozitivnog naboja u<br />
tom području te je drugu elektron privučen u to područje povećane gustoće pozitivnog naboja<br />
prije nego što se rešetka vratila u svoje ravnotežno stanje ( slika 2.1. ).<br />
1.9. Privlačno djelovanje i<strong>za</strong>zvano deformacijom rešetke<br />
22
Elektron koji je i<strong>za</strong>zvao deformaciju kristalne rešetke djeluje posredstvom te iste rešetke na drugi<br />
elektron unutar razdaljine ξ , ta duljina naziva se duljinom koherencije. Za čisti metal ona iznosi<br />
10 -4 cm, a unutar nje se nalazi velik broj elektrona. Daljnjim proučavanjem uočava se da<br />
elektron koji i<strong>za</strong>zvao deformaciju kristalne rešetke djeluje samo sa elektronima s jednakom<br />
količinom gibanja suprotnog smjera ( Slika 2.2.). Razloga takvom ponašanju elektrona ima više:<br />
1. Zbog toga što u međudjelovanju sudjeluju samo elektroni iz tanke ljuske oko Fermieva nivoa<br />
E f , a širina tog nivoa određena je energijom koju elektron u prosjeku daje i prima od<br />
kristalne rešetke. Što znači da se u interakciji mogu mijenjati smjerovi količina gibanja<br />
elektrona, ali im iznosi moraju ostati stalni.<br />
2. Drugi razlog je <strong>za</strong>kon sačuvanja ukupne količine gibanja, tj. u supravodičkoj interakciji mora<br />
biti sačuvana ukupna količina gibanja p r u interakciji:<br />
r r r ' r '<br />
p + p = p +<br />
1 2 1<br />
p2<br />
p r 1- količina gibanja prvog elektrona prije interakcije<br />
p r 2<br />
- količina gibanja drugog elektrona prije interakcije<br />
'<br />
p r 1- količina gibanja prvog elektrona poslije interakcije<br />
'<br />
p r 2<br />
- količina gibanja drugog elektrona poslije interakcije<br />
1.10. Elektroni s jednakom količinom gibanja suprotnog smjera<br />
23
Cooperov par nije trajna ve<strong>za</strong> između dva određena elektrona, privlačenje je rezultat ogromnog<br />
broja kratkotrajnih međudjelovanja s izmjenom količina gibanja među elektronima unutar<br />
duljine koherencije ξ . Kao rezultat tog privlačenja dobijemo povećanu vjerojatnost nalaženja<br />
elektrona sa suprotnim količinama gibanja unutar razdaljine koja određuje veličinu Cooperova<br />
para, ξ . Eksperimentima je opaženo da kad čisti metali prijeđu u supravodljivo stanje opaža se<br />
pad toplinske vodljivosti, to veći što je temperatura niža od kritične temperature metala.<br />
Snižavanjem temperature sve je više elektrona ve<strong>za</strong>no u Cooperove parove, tj. sve je manje<br />
elektrona koji slobodno međudjeluju s kristalnom rešetkom. Zaključuje se da elektroni u<br />
Cooperovim parovima prelaze u stanje u kojem se kroz kristalnu rešetku kreću bez izmjene<br />
energije s okolinom. Nesavršenosti i titranje kristalne rešetke koje raspršuju elektrone u<br />
normalnom stanju ne utječe na Cooperove parove.<br />
Čudno je da titranje rešetke koje dijelom doprinose otpornosti u normalnom stanju su odgovorne<br />
<strong>za</strong> mehani<strong>za</strong>m koji veže elektrone u Cooperove parove što dovodi do prijela<strong>za</strong> u supravodljivo<br />
stanje.<br />
Zato bakar, srebro i zlato koji imaju neznatne titranje rešetke na sobnim temperaturama i zbog<br />
toga su dobri vodiči pri niskim temperaturama ne prelaze u supravodljivo stanje, dok olovo,<br />
živa, itd., tj. relativno slabi vodiči zbog snažnih titranje rešetke na sobnim temperaturama prelaze<br />
u supravodiče na niskim temperaturama.<br />
Supravodljivo stanje je kolektivno stanje Cooperovih parova, konden<strong>za</strong>cija svih Cooperovih<br />
parova u isto kvantno stanje čini da se sistem ponaša kao jedan veliki kvantno mehanički sistem<br />
ili molekula koja je kvantizirana na makroskopskoj skali. Kondenzirano stanje Cooperovih<br />
parova je predstavljeno jednom jedinom valnom funkcijom koja se proteže duž čitavog<br />
volumena uzorka u supravodljivom stanju. Cooperov par je bozon ( imaju spin nula ), pa svi<br />
Cooperovi parovi mogu biti u istom kvantnom stanju <strong>za</strong> razliku od elektrona koji su fermioni i<br />
podvrgavaju se Paulijevu principu isključenja. Posljedica toga što se mnoštvo parova mogu<br />
nalaziti kao bozoni u istom stanju gibanja jest da jedna valna funkcija s određenim valnim<br />
vektorom odnosno valnom duljinom opisuje gibanje parova u makroskopskim područjima<br />
supravodiča. Ova pojava se naziva koherencija vala, <strong>za</strong>hvaljujući specifičnoj valnoj funkciji kod<br />
supravodiča, valovi materije pokazuju koherenciju na makroskopskim udaljenostima. Dokaz<br />
koherencije vala dao je B. Josephson 1962. godine i naziva se Josephsonov efekt.<br />
24
1.2.4. JOSEPHSONOV EFEKT:<br />
B. Josephson je 1962. godine teorijski izveo dokaz da su elektroni u supravodičima<br />
ve<strong>za</strong>ni u Cooperove parove , te da tako pove<strong>za</strong>ni tuneliraju kroz usku barijeru koja separira dva<br />
supravodiča. On je <strong>za</strong>pravo teoretski poka<strong>za</strong>o što se događa kada se dva supravodiča dovedu u<br />
kontakt. Njegovi teorijski rezultati uskoro su potvrđeni i eksperimentalno 1963 (Rowell i<br />
Anderson). Tuneliranje Cooperovih parova predstavlja struju koja teče bez vanjskog napona na<br />
spoju a ovisi o razlici u fazi između valnih funkcija koje opisuju Cooperove parova u<br />
supravodičima. U supravodiču stanje svih Cooperovih parova opisano je jednom jedinom<br />
valnom funkcijom<br />
ψ = ψ , svi Cooperovi parovi u jednom suparvodiču djeluju koherentno<br />
e iϕ<br />
0<br />
te imaju istu fazu φ . Valna funkcija proteže se cijelim supravodičem i reprezentira golemi broj<br />
parova. Ako valna funkcija opisuje samo jednu česticu ( ili malo njih ), kvadrat amplitude, tj.<br />
gustoću vjerojatnosti, nije moguće dovesti u vezu s gustoćom naboja. Čestica detektirana na bilo<br />
kojoj lokaciji nosi cijeli naboj, pa ga drugdje više ne može biti. Ako je fa<strong>za</strong> u jednom<br />
supravodiču φ 1 a u drugom φ 2 , Josephson je poka<strong>za</strong>o da je struja tuneliranja opisana relacijom:<br />
.<br />
I ( t)<br />
= Io<br />
sin( φ2<br />
−φ1)<br />
= I<br />
I (t) i U(t)- struja i napon kroz/na Josephsonov spoj<br />
φ(t)- razlika u fazi između supravodiča<br />
I 0 - Konstantna vrijednost struje<br />
o<br />
sinφ(<br />
t)<br />
U ( t)<br />
=<br />
h<br />
2e<br />
∂φ(<br />
t)<br />
∂t<br />
1.11. Josephsonov spoj i efekt<br />
B. Josephson je poka<strong>za</strong>o da se gustoća vjerojatnosti<br />
ψ (x)<br />
2<br />
može direktno pove<strong>za</strong>ti i<br />
interpretirati s gustoćom naboja ρ :<br />
25
ρ = Ne * Φ * Φ<br />
N- brojnosna gustoća čestica<br />
e*- njihov efektivni naboj ( <strong>za</strong> Cooperove parove on je dvostruki elementarni naboj )<br />
Velika važnost ovog otkrića je da fa<strong>za</strong> valne funkcije postaje fizikalno mjerljiva veličina.<br />
Uzimamo jednadžbu kontinuiteta <strong>za</strong> struju i naboj:<br />
rr ∂ρ<br />
∇j<br />
= −<br />
∂t<br />
U kvantnoj mehanici definira se analogna struja j k jednadžbom kontinuiteta <strong>za</strong> gustoću<br />
vjerojatnosti P:<br />
rr<br />
∇<br />
j k<br />
( 1 )<br />
∂P<br />
∂<br />
= − = − ( Φ * Φ)<br />
∂t<br />
∂t<br />
Promjena unutar volumena može se ostvariti jedino kroz površinu koja ga obuhvaća:<br />
( 2 )<br />
r h r r<br />
j k<br />
= ( Φ * ∇Φ − Φ∇Φ*)<br />
( 3 )<br />
2im<br />
Kod supravodiča valna funkcija je u direktnoj vezi sa gustoćom naboja:<br />
ρ = Ne * Φ * Φ<br />
Množenjem relacije ( 1 ) sa N e i uspoređivanjem s relacijom ( 2 ) dobije se struja naboja:<br />
Valna funkcija je opisana sa:<br />
j = Ne *<br />
j k<br />
Φ =<br />
A ( r)<br />
e<br />
iϕ<br />
S obzirom na vezu između gustoće naboja ρ i gustoće vjerojatnosti <strong>za</strong> supravodič pišemo:<br />
Φ =<br />
Uvrštavanjem u relaciju ( 3 ) dobivamo gustoću struje <strong>za</strong> supravodič koja je fizikalno mjerljiva<br />
veličina :<br />
r h r<br />
j = ρ ∇ϕ<br />
m<br />
ρe iϕ<br />
Ne *<br />
Cooperovi parovi su bozoni (s=0) kao i fotoni (s=1) te su opisani jednim jedinim valom.<br />
Josephson je pretpostavio da se i kod supravodiča mogu očekivati interferentne pojave ako se na<br />
istom mjestu preklope dvije ili više valnih funkcija Cooperovih parova.<br />
26
U Josephsonovu spoju Cooperovi parovi tuneliraju te dolazi do preklapanja valnih funkcija<br />
odnosno interferencije.<br />
1.2.4.1. ISTOSMJERNI JOSEPHSONOV EFEKT:<br />
Struja tuneliranja teče kroz spoj i bez vanjskog napona, što nije slučaj kod normalnih<br />
materijala. Istosmjerna struja može poprimiti vrijednosti između I o i –I o . Sve dok je struja manja<br />
od kritične struje I o , otpor je nula i nema pada napona na Josephsonovu spoju.<br />
I = I sin( φ φ )<br />
o<br />
−<br />
1<br />
= I<br />
2 o<br />
sinφ<br />
1.12. Istosmjerni Josephsonov efekt<br />
Ako se Josphsosnov spoj stavi u magnetsko polje, struja tuneliranja ostaje ali se kritična struja I o<br />
smanji, te se pojavi otpornost a time i pad napona na spoju.<br />
Josephsonov spoj je super brzi prekidač, prekida napon 10 puta brže od poluvodičkih elemenata,<br />
nekoliko piko sekundi. Kako je disipacija snage <strong>za</strong> tri reda veličine manja nego kod poluvodiča,<br />
Josephsonovi spojevi su gotovo idealno rješenje <strong>za</strong> izgradnju superbrzih računala malog<br />
volumena.<br />
Logički i memorijski čipovi sa tisućama Josephsonovih spojeva su napravljeni i uspješno su<br />
radili, međutim još postoje brojni problemi i potrebna su daljnja poboljšanja.<br />
27
1.2.4.2. IZMJENIČNI JOSEPHSONOV EFEKT:<br />
Kad se na spoj narine stalni istosmjerni napon javlja se <strong>za</strong>čuđujući efekt: istosmjerni<br />
napon generira izmjeničnu struju čija frekvencija ovisi o iznosu istosmjernog napona, jer se<br />
razlika u fazi linearno mijenja s vremenom proporcionalno DC naponu na spoju:<br />
Izmjenična Josephsonova struja je:<br />
dφ<br />
2eV<br />
=<br />
dt h<br />
I<br />
= I<br />
o<br />
sin( φ<br />
2<br />
−φ1<br />
+ 2πft<br />
) = Io<br />
sin( φ + 2πft)<br />
Frekvencija je određena relacijom:<br />
2eV<br />
f =<br />
h<br />
gdje je V primijenjeni istosmjerni napon.<br />
Kod izmjeničnog Josephsonovog spoja dvije strane spoja su u različitim kvantnim stanjima, tako<br />
da se spoj ponaša kao atom u kojem se dešavaju prijelazi između kvantnih stanja.<br />
Kad Cooperov par prođe kroz spoj emitira se ili apsorbira foton frekvencije:<br />
2eV<br />
f =<br />
h<br />
Kritična struja I o skokovito raste kad je Josephsonova frekvencija (određena vanjskim naponom)<br />
jednaka višekratniku vanjske frekvencije.<br />
28
1.13. Izmjenični Josephsonov efekt<br />
Josepshonov spoj je savršen naponsko-frekventni pretvarač. Jedna od prvih primjena<br />
izmjeničnog Josephsonovog efekta bila je u određivanju standarda <strong>za</strong> napon. Budući da je<br />
frekvencija određena, razlika potencijala dvaju supravodiča određena je samo Planckovom<br />
konstantom h i elektronskim nabojem e.<br />
Kritična struja I o skokovito raste kad je Josephsonova frekvencija (određena vanjskim naponom)<br />
jednaka višekratniku vanjske frekvencije.<br />
1.3. SUPRAVODIČI II. VRSTE:<br />
Daljnjim proučavanjem <strong>supravodljivosti</strong> znanstvenici dolaze do nevjerojatnog otkrića,<br />
opaža se da se ne ponašaju svi supravodiči jednako u magnetskom polju, tj. da do kritične<br />
indukcije B polje ne prodire u supravodič, a kada se prijeđe ta vrijednost supravodič prelazi u<br />
normalno stanje. 1957 ruski fizičar Abrikosov predvidio drugačije ponašanje supravodiča u<br />
magnetskom polju a <strong>za</strong>tim su i otkriveni supravodiči koji imaju dva kritična magnetska polja B c1<br />
i B c2 -supravodiči tipa II..<br />
1.14. Ovisnost magnetskog polja i magneti<strong>za</strong>cije u supravodiču tipa II u ovisnosti o<br />
vanjskom magnetskom polju<br />
29
Kad je B< B c1 uzorak se supravodljiv i perfektan diamagnet kao i supravodič tipa I. Kad je B c1<br />
B c2 uzorak prelazi u normalno stanje.<br />
1.15. Vrtložna stanja supravodiča II. tipa<br />
Zanimljivo je da su gotovo svi supravodiči I. tipa čisti metali, gotovo svi supravodiči II. tipa su<br />
različite legure.<br />
Ovisnost magnetskog polja i magneti<strong>za</strong>cije u supravodiču tipa II u ovisnosti o vanjskom<br />
magnetskom polju dani su na slici 1.16. :<br />
1.16. Ovisnost magnetskog polja i magneti<strong>za</strong>cije u supravodiču tipa II o vanjskom magnetskom<br />
polju<br />
30
Supravodiči II. tipa dani su u tablici:<br />
Materijal<br />
Kritična temperatura<br />
T c /K<br />
Kritično magnetska indukcija<br />
B c2 /T<br />
NbZr ( niobij-cirkonij ) 9-11 7-9<br />
NiTi ( nikal-titan ) 8-10 9-12<br />
V 3 Ga ( vanadij-galij ) ~15 21<br />
Nb 3 Sn ( niobij-kositar ) 18,3 22,5<br />
Slika 1.17..) gornje kritično polje B c2 kao funkcija temperature <strong>za</strong> nekoliko materijala<br />
supravodiča tipa II<br />
Slika 1.18..) prikazuje kritičnu gustoću struje J c i kritičnu temperaturu T c i gornje kritično polje<br />
B c2 .<br />
1.17. 1.18.<br />
31
Fenomen izbacivanja magnetskog toka vrijedi samo <strong>za</strong> jednostavne topološke objekte. Kad<br />
supravdič ima topologiju poput kruže petlje magnetski tok je <strong>za</strong>robljen i održava se stalnim<br />
protokom struje.<br />
Polazeći od pretpostavke da je supravodljivost kvantni fenomen, Fritz London predlaže<br />
kvanti<strong>za</strong>ciju magnetskog toka u kvantima h/e, daljnje analize i mjerenja su poka<strong>za</strong>la da je kvant<br />
magnetskog polja tj. flukson h/2e:<br />
nh<br />
Φ = = nΦ<br />
2n<br />
0<br />
Magnetski tok je kvantiziran ako je proizveden <strong>za</strong>tvorenom supravodičkom strujom, a kvant<br />
magnetskog toka je:<br />
h<br />
Φ<br />
0<br />
= = 2,0679 × 10<br />
2e<br />
−15<br />
Tm<br />
2<br />
Ključna stvar <strong>za</strong> razumijevanje ponašanja supravodiča u magnetskom polju je pojava, tzv.<br />
površinske energije na granici između supravodiča i normalnog vodiča. Zbog međudjelovanja<br />
parova elektrona ukupna unutrašnja energija materijala u supravodljivom stanju niža je od<br />
energije u normalnom stanju pri istoj temperaturi.<br />
Kod normalnog vodiča Za Gibbsovu energiju vrijedi izraz:<br />
G=U-TS+pV<br />
U- unutrašnja energija<br />
S- entropija<br />
Za supravodičko područje vrijedi:<br />
G=U-TS+pV+ 2<br />
1<br />
µ0 H 2 -E s<br />
1<br />
2<br />
H<br />
2<br />
µ<br />
0<br />
- energija magneti<strong>za</strong>cije<br />
E s - energija sparivanja<br />
Kod normalnog vodiča energija magneti<strong>za</strong>cije je <strong>za</strong>nemariva. Izjednače li se termodinamičke<br />
energije, vidi se da se u supravodiču izjednačuju doprinosi magneti<strong>za</strong>cije i sparivanja. Ali te<br />
energije postepeno i nejednako rastu od površine do vrijednosti u unutrašnjosti supravodiča. Pri<br />
indukcijama B c , odnosno B c1 u unutrašnjosti se obije energije izjednačuju po iznosu. Ali ne i na<br />
dodirnoj površini, ako se duljine λ L i ξ razlikuju. U tankom površinskom sloju pojavljuje se kao<br />
razlika dvaju doprinosa, tzv. površinska energija koja može biti pozitivna ako je ξ> λ L , ili<br />
32
negativna ako je ξ< λ L . Ako je površinska energija pozitivna, daljnjim povećanjem indukcije<br />
energija supravodljivog stanja postaje viša od energije normalnog stanja; materijal prelazi u<br />
normalno stanje. Međutim ako je površinska energija negativna, materijal kompenzira povećanje<br />
magnetske energije povećanjem dodirne površine, što je karakteristično <strong>za</strong> supravodiče II. vrste,<br />
tj. njihova površinska energija je negativna.<br />
1.3.1. KRITIČNA STRUJA SUPRAVODIČA II. VRSTE:<br />
Najveća struja koja se još može propustiti kroz supravodič bez disipacije topline zove se<br />
kritična struja. Supravodič prve vrste prelazi u normalno stanje ako na njegovoj površini ukupno<br />
magnetsko polje premaši kritičnu indukciju B c . Dok kod supravodiča II. vrste struja može teći<br />
bez otpora sve dok indukcija vanjskog polja ne dosegne B c2 , a njezina jakost bitno ovisi o<br />
primjesama, termičkoj obradi i izvedbi supravodiča. Pri dosti<strong>za</strong>nju kritične struje materijal ne<br />
prelazi u normalno stanje ako je vanjsko polje manje od B c2 , nego u stanje u kojem postoji<br />
otpornost, ali manja nego u normalnom stanju. Disipacija energije ide na pokretanje cijevi<br />
magnetskog toka koje počinje kod kritične struje.<br />
33
2. EKSPERIMENTALNI DIO:<br />
2.1. ŽABA KOJA JE NAUČILA LETJETI:<br />
Prvi uspješno magnetski levitiran živi organi<strong>za</strong>m na sobnoj temperaturi bila je jedna<br />
mala žaba, i ti su rezultati bili objavljeni u travnju 1997. godine. Eksperiment je izvršen u<br />
Laboratoriju <strong>za</strong> jaka magnetska polja u Nijmegenu (Nizozemska) pomoću jedne specifične<br />
izvedbe klasičnog magneta (tzv. Bitterov magnet), s magnetskim poljem jačine 16 T (u otvoru<br />
promjera 3.2 cm). Žaba je (naravno) preživjela!<br />
2.1. Žaba koja levitira na sobnoj temperaturi<br />
Da bi neko tijelo moglo levitirati u magnetskom polju B, magnetska sila<br />
(koja je jednaka umnošku magnetskog momenta tijela M i gradijenta magnetskog polja) mora<br />
biti veća od težine tijela<br />
.<br />
Magnetski moment je<br />
34
tj. ovisi o susceptibilnosti tijela<br />
(koja je <strong>za</strong> paramagnete reda veličine 10 -3 , odnosno 10 -5 <strong>za</strong><br />
dijamagnete). Potrebni iznos gradijenta magnetskog polja je prema tome<br />
,<br />
a levitiranje paramagneta i dijamagneta, čije gustoće su nekoliko g/cm 3 , moguće je ostvariti s<br />
današnjim supravodljivim magnetima dužine desetak centimetara i s poljima do 10 T. Osim<br />
žabe, levitirane su i ribe, biljke, tekućine (voda, tekući dušik...), polimeri, itd. Slike i fizikalna<br />
objašnjenja mogu se naći na http://www-hfml.sci.kun.nl/hfml/levitate.html<br />
2.2. LEVITACIJA MAGNETA:<br />
2.2. Jednostavan prikaz supravodiča i magneta u pokusu <strong>za</strong> levitaciju<br />
Što bi trebalo učiniti da bi izveli pokus levitacije magneta. U posudu se ulije tekući dušik i u<br />
njega se uroni supravodljivi materijal ( keramička pločica ) YBCO. Nakon nekoliko minuta<br />
temperatura pločice se snizi dovoljno da pločica postane supravodljiva. Iznad pločice postavi se<br />
magnet slitine NdFeB ( Neodijum-željezo-bor ). Iz supravodljive pločice se istisne magnetsko<br />
polje ( B=0 ), a dijamagneti se magnetiziraju u smjeru koji je suprotan od smjera magnetskog<br />
polja u kojem se nalaze. Stvara se magnetsko polje suprotno vanjskom polju, što dovodi do<br />
levitiranja ( lebdenja ) magneta iznad pločice.<br />
35
2.3. SQUID Supravodljiva kvantna interferencija:<br />
Uređaj kojim se demonstrira supravodljiva kvantna interferencija je prika<strong>za</strong>n na slici<br />
desno. Dva Josphsonova spoja se ubace u supravodljivu petlju, što je ekvivalentno paraleli dva<br />
Jospehsonovih spojeva -SQUID “Superconducting Quantum Interference Device”-<br />
Struja kroz petlju je zbroj struja kroz jedan i drugi Josephsonov spoj.<br />
2.3. Supervodljivi kvantni interferometar<br />
Valne funkcije koje tuneliraju kroz Josephsonove spojeve se preklapaju te se javlja interferencija<br />
a interferentni uzorak sličan je uzroku koji se dobije interferencijom svjetla na dvije pukotine<br />
(Youngov pokus). Struja tuneliranja kroz Josephsonove spojeve ovisi o fazi valnih funkcija<br />
Cooperovih parova i o narinutom naponu.<br />
I = I φ + I<br />
01<br />
sin<br />
1 02<br />
sin<br />
φ<br />
2<br />
Kad se SQUID nalazi u magnetskom polju, javlja se dodatna razlika u fazi koja se očituje u<br />
promjeni ukupne kritične struje, te se mogu izmjeriti vrlo slaba polja 10-14 T.<br />
SQUID-om se mogu mjeriti jako mala magnetska polja, kao što su magnetska polja u živim<br />
bićima. Magnetsko polje u srcu je 10-10 T, u mozgu 10-15 T.<br />
SQUID je osjetljiv na promjenu magnetskog toka <strong>za</strong> jedan kvant magnetskog toka ∆φ=2,07x10-<br />
15 Tm 2 .<br />
Ako kroz SQUID petlju održava konstantna struja onda se napon oscilira prateći promijene u<br />
fazi na Josepshonovim spojevima a ta promjena u fazi ovisi o promijeni magnetskog toka.<br />
Broj oscilacija srazmjeran je promijeni toka kroz petlju, a tok je kvantiziran i promjena toka je<br />
n∆Φ. SQUID je možda najosjetljiviji instrument koji poznajemo. Može detektirati promjenu<br />
36
magnetskog toka <strong>za</strong> 1 kvant (flukoson). Flukosn je tok magnestkog polja Zemlje kroz jedno<br />
crveno krvno zrnce.<br />
2.4. Mjerenje promjene magnetskog toka SQID-om<br />
Komercijalno dostupni SQUID uređaji mogu detektirati promjene magnetskog toka od ∆φ=10-21<br />
Tm 2 , što odgovara energijskoj rezoluciji od ∆E= ∆φ2/2L=10-32 J <strong>za</strong> tipični induktivitet<br />
supravodljive petlje L=100 pH. Koriste se <strong>za</strong> snimanje moždanih i srčanih valova,<br />
magnetoencafalografija. Moždane aktivnosti popraćene su generiranjem vrlo slabih magnetskih<br />
polja protokom neurona.<br />
37
3. ZAKLJUČAK:<br />
Nakon svega navedenog do sad pitanje je <strong>za</strong>pravo što je to <strong>za</strong>pravo supravodljivost i da li<br />
ju je moguće primijeniti u praksi? Pa na osnovi svega možemo reći da je supravodljivost fizičko<br />
svojstvo koje fascinira znanstvenike još od kad ga je Kamerlingh Onnes otkrio1911. godine.<br />
Zanimljivo je da su čak 96 Nobelovih nagrada u područjima fizike od 1901. godine dodijeljena<br />
baš <strong>za</strong> područja <strong>supravodljivosti</strong> i njoj srodnoj suprafluidnosti. Supravodljivost je i danas jedno<br />
od naj<strong>za</strong>nimljivijih područja fizike. Dva su glavna razloga <strong>za</strong> tako velik interes znanstvenika <strong>za</strong><br />
supravodljivost. Ponajprije, fizička svojstva <strong>supravodljivosti</strong> iskorištena su u revolucionarno<br />
novim visokim tehnologijama koja bi mogla promijeniti današnju sliku naše civili<strong>za</strong>cije. Kao<br />
najvažniju stvar treba spomenuti prijenos električne energije bez <strong>za</strong> sada velikih gubitaka,<br />
skladištenje proizvedene električne energije do trenutka vršne potrošnje, konstrukciju novih<br />
elektromotora i akumulatora.<br />
U današnje doba već počinje proizvodnja moćnih magnetskih polja, koja je moguće upotrijebiti<br />
<strong>za</strong> podi<strong>za</strong>nja u lebdenje čitavih ultrabrzih vlakova, <strong>za</strong>tim u medicini <strong>za</strong> nove medicinske tehnike<br />
preciznog snimanja ljudskih organa metodama nuklearne magnetske rezonancije. Također treba<br />
spomenuti i supravodljive kvantne interferometre <strong>za</strong> mjerenje vrlo slabih magnetskih polja.<br />
Zatim se može reći da su supravodljivost i suprafluidnost najfascinantnije manifestacije kvantne<br />
mehanike dostupne ljudskim osjetilima.<br />
Na kraju možemo <strong>za</strong>ključiti da supravodljivost karakteriziraju dva osnovna stanja:<br />
nestanak električnog otpora R pri vođenju električne struje I i "izbacivanje" magnetskog polja B<br />
iz područja <strong>supravodljivosti</strong>. Možemo reći da električni otpor nastaje kad se pojedini elektroni<br />
raspršuju na nasumično raspoređenim centrima raspršenja. Pri tome se kinetička energija gibanja<br />
centra mase svih elektrona pretvara u unutarnju energiju njihova nasumičnog gibanja, odnosno<br />
razvija se Jouleova toplina, snagom P=RI 2 , gdje je R otpor, a I struja elektrona. To<br />
podrazumijeva da je svaki pojedini elektron opisan posebno ( u kvantnoj mehanici svaki svojim<br />
valom ) i da se raspršuje ne<strong>za</strong>visno od drugih. Međutim kad se svi elektroni opisani jednim te<br />
istim valom ψ, raspršenja ne mogu voditi nasumičnom gibanju pojedinih elektrona jer su oni<br />
međusobno pove<strong>za</strong>ni u Cooperove parove. Tada električni otpor R nestaje. Nadalje kada se na<br />
supravodljivi sustav narine vanjsko magnetsko polje H u supravodiču se prema Lenzovu pravilo<br />
pojavljuju struje čije je magnetsko polje M usmjereno suprotno od H, čineći B=H+M malim.<br />
Pojava zgušnjavanja na konačnoj temperaturi T c je vrlo važna, jer se na konačnoj temperaturi ne<br />
38
može izbjeći postojanje centra raspršenja <strong>za</strong> elektrone, nego se njihov utjecaj mora ukloniti<br />
zgušnjavanjem. Dakle možemo reći da je supravodljivi sustav opisan jednom valnom funkcijom<br />
ψ (x), tj. jednim kompleksnim brojem ψ u svakoj točki prostora x, ψ (x)<br />
je identificiran s gustoćom supravodljivih elektrona oko točke x. Za prela<strong>za</strong>k u supravodljivo<br />
stanje, iz pretpostavke jednog vala, slijedi i nestanak električnog otpora supravodiča<br />
( Meissnerov efekt ) <strong>za</strong> H manji od kritične vrijednosti H c. Izuzetak je samo usko prijelazno<br />
područje uz samu površinu supravodiča, gdje gustoća supravodljivih elektrona ψ (x)<br />
progresivno raste prema unutrašnjosti supravodiča preko karakteristične udaljenosti ξ ( radijus<br />
Cooperova para ), a magnetsko polje B se gubi preko udaljenosti λ. Ubrzo su znanstvenici<br />
shvatili da postoje materijali u kojima ovo rješenje ne vrijedi ( ξ > 2λ<br />
) , tj da se oni drugačije<br />
ponašaju. Zapravo su otkriveni "supravodiči II. vrste" čija su svojstva drugačija i <strong>za</strong> primjenu<br />
mnogo važnija od "supravodiči I. vrste". Supravodiči II. vrste u malim vanjskim poljima H<br />
pokazuju potpun Meissnerov efekt, B=H+M=0. No kad H dostigne prvo kritično polje H c1 u<br />
supravodič lokalno prodre magnetsko polje oko kojeg cirkuliraju Lentzove dijamagnetske struje.<br />
U valu ψ stvara se vir u kojem su gustoća supravodljivih elektrona ψ (x)<br />
2<br />
2<br />
i magnetsko polje<br />
B(x) raspoređeni od centra vira prema obodu, ali sξ > 2λ<br />
. Daljnjim povećanjem magnetskog<br />
polja H ukupni magnetski tok Φ 0 kroz pojedini vir se ne mijenja, no u materijal prodire sve više i<br />
više virova. Električni otpor R išče<strong>za</strong>va dok materijal između virova ostaje supravodljiv ,<br />
2<br />
ψ ( x)<br />
≠ 0 , a virovi se ne gibaju. Tek na drugom kritičnom polju H c2 virovi dolaze tako blizu da<br />
se počnu preklapati i <strong>supravodljivosti</strong> potpuno nestaje.<br />
Pronala<strong>za</strong>k i objašnjenje supravodiča II. vrste važni su iz dva razloga. Ponajprije, <strong>za</strong>državanje<br />
<strong>supravodljivosti</strong> do vrlo velikih magnetskih polja H c2 učinila ih je pogodnim <strong>za</strong> proizvodnju na<br />
drugi način nedostupno snažnih elektromagneta, no ostalo je ograničenje <strong>supravodljivosti</strong> na vrlo<br />
niske temperature ( do 20 K ). Činjenicu da je supravodljivost bila ograničena na relativno niske<br />
temperature (koje su se mogle postići uglavnom sa skupim tekućim helijem) nisu prihvaćali<br />
mnogi. Eksperimentalna i teorijska nastojanja da se pronađu novi materijalima sa što višom<br />
kritičnom temperaturom bila su od samog početka prethodnica u istraživanjima <strong>supravodljivosti</strong>.<br />
1986 Bendroz i Muller uočili su supravodljivost u keramičkom oksidnom materijalu La-Ba-Cu-<br />
O u području od 30 do 40 K i već sljedeće godine dobili Nobelovu nagradu (najbrže do sada).<br />
Započela intenzivna potraga, vrlo brzo su otkriveni novi visokotemperaturni supravodiči, 1987<br />
YBa 2 Cu 3 O 7 -δ čija je kritična temperatura 92 K.<br />
2<br />
39
Novi supravdoljivi materijali su pobudili ogromni interes, jer su se istraživanja sada mogla raditi<br />
i u malim laboratorija, lako jer se proizvesti metalne okside a kritične temperature su iznad 77<br />
K vrelišta tekućeg dušika koji je jeftin i vrlo dostupan.<br />
Fiziklani mehani<strong>za</strong>m kojim je odgovoran <strong>za</strong> visokotemperaturnu supravodljivost još nije jasan.<br />
U prilog BSC teoriju ne ide visoka temepartura i ne uočavanje izotopnog efekta.<br />
Eksperimentalan istraživanja ukazuju na direktnu korelaciju između broja slojeva bakrenog<br />
oksida i kritične temperature Tc, koja raste s povećanjem slojeva bakrenog oksida.<br />
Postoje naznake da bi se dodavanjem slojeva bakar-kisik mogla dostići kritična temperatura<br />
iznad 200 K!.<br />
Visokotemperaturni supravodiči sigurno će imati ogroman ekonomski učinak ( Slika 1 )<br />
3.1. Funkcija ovisnosti visokotemperaturnog supravodiča o otporu i temperaturi<br />
Otkriće visokotemperaturnih supravodiča predstavljalo je i prekretnicu u širem prihvaćanju<br />
<strong>supravodljivosti</strong>, koju je sada bilo moguće postići pomoću jeftinog tekućeg dušika (koji se<br />
ukapljuje na 77 K). U odnosu na "klasične" supravodiče, nove materijale karakteriziraju i veće<br />
gustoće struja, i iako još nisu u potpunosti razriješeni svi tehnološki problemi, oni će omogućiti<br />
još značajnije korištenje <strong>supravodljivosti</strong>.<br />
40
3.2. Viskotemeparturni supravodiči –evolucija<br />
Nekoliko je velikih područja primjene supravodljivih materijala:<br />
<strong>za</strong> izradu elektromagneta velikih iznosa magnetske indukcije,<br />
pri prijenosu električne energije,<br />
u transportu,<br />
pri izradi električnih strojeva,<br />
pri izradi komutacijskih elemenata i memorija i<br />
u mjernoj tehnici.<br />
Da bi došlo do šire primjena supravodiča moraju se riješiti priličan broj tehničko-tehnoloških<br />
problema:<br />
41
Najveći tehnički problem je kako oblikovati lomljivu keramiku u pogodne oblike, kao što su<br />
žice, trake, tanki filmovi <strong>za</strong> SQUID, ..<br />
Relativno niska gustoća struje u slitinama keramiku<br />
Elektroenergetske mreže s znatno manjim gubicima, lagani i znatno učinkovitiji elektromotori<br />
Josephsonovi spojevi – kao čipovi.<br />
Supravodljive trake <strong>za</strong> kontakte između čipova u računalu, što bi omogućilo manji i brži čip te<br />
manje <strong>za</strong>grijavanje a time i minijaturnija računala.<br />
Magnetska levitacija<br />
Supravodljivi magneti <strong>za</strong> MRI, akceleratore i detektore u fizici visokih energija. Već postoje<br />
komercijalne linije vlakova koji levitiraju “maglev” (magnetic levitattion) u Njemačkoj, Kini i<br />
Japanu.<br />
U Japanu u podnožju vlaka se nalaze supravodljivi magneti te vlak levitira par centimetara iznad<br />
pruge na kojoj se nalaze normalni vodiči.<br />
Supravodljivi magneti se koriste u eksperimentima fizike visokih energija i u akceleratorima<br />
čestica.<br />
27 km dugi LHC akcelerator je izgrađen od oko 1200 supravodljivih dipola na temperaturi od<br />
1,9 K ( suprafluidni He ) a struja oko 11 000 A stvara polje od 8,9 T. LHC je najhladniji poznati<br />
makroskopski objekt u Svemiru, naime temperatura kozmičkog po<strong>za</strong>dinskog <strong>za</strong>rčenja je oko 2,7<br />
K.<br />
Na kraju možemo reći da otkriće <strong>supravodljivosti</strong> predstavlja primjer razvoja ljudske znanosti,<br />
ljudsku želju <strong>za</strong> tehnološkim razvojem i primjenom u svakodnevnom životu.Za taj rad fizičari su<br />
dobili devet Nobelovih nagrada od 1913. do 2003. godine. Možemo još reći da su mnogi drugi<br />
znanstvenici koji su se bavili supravodljivošću ostali u sjeni i njihova dostignuća nisu još<br />
primijećena, ali isto tako da se u budućnosti očekuju još velika otkrića u području<br />
<strong>supravodljivosti</strong>, i svi ih željno iščekujemo!<br />
42
3.1. Supravodljivost kroz Nobelove nagrade:<br />
1911. Kamerlihgh Onnes otkrio nulti otpor<br />
1957. Bardeen, Cooper i Schrieffer razradili BSC teoriju<br />
1557. Alexei Abrikosov pronašao supravodiče II. tipa<br />
1960. Ivar Giaever pronašao efekt tuneliranja<br />
1962. Brian Josephson pronašao Josephsonov efekt<br />
1986. Bednorz i Muller otkrili supravodiče sa visokom kritičnom temperaturom T c<br />
43
4. LITERATURA:<br />
KNJIGA:<br />
Supek, I. Teorijska fizika: i struktura materije II dio: Zagreb: Školska knjiga, 1990.<br />
Vladimir, Š. Uvod u <strong>fiziku</strong> čvrstog stanja: Zagreb: Školska knjiga, 2003.<br />
POGLAVLJE U KNJIZI:<br />
Fizika čvrstog stanja. ⁄⁄ Supravodljivo stanje ⁄ Supek, I. Teorijska fizika: i struktura materije II<br />
dio: Zagreb: Školska knjiga, 1990., Str. 645-670.<br />
Supravodljivost ⁄ Vladimir, Š. Uvod u <strong>fiziku</strong> čvrstog stanja: Zagreb: Školska knjiga, 2003., Str.<br />
225-242.<br />
JEDINICA S INTERNETA:<br />
tekst na web stranici: Hamzić, A. Niskotemperaturna fizika i supravodljivost. 2005. URL:<br />
http://12tesla.phy.hr/fnt/BOOK_p.pdf<br />
Rad je pohranjen u knjižnici <strong>Odjel</strong>a <strong>za</strong> <strong>fiziku</strong>:<br />
Ključne riječi:<br />
Mentor:<br />
Ocjenjivači:<br />
Rad prihvaćen:<br />
44
5. ŽIVOTOPIS:<br />
Zovem se Danijel Perović dolazim iz Slatine, malog gradića u srcu Slavonije. Osnovnu školu<br />
<strong>za</strong>vršio sam u Slatini, nakon čega upisujem SŠ Marka Marulića također u Slatini, smjer<br />
Elektrotehnika-Elektrotehničar. Nakon <strong>za</strong>vršene srednje škole upisujem se na fakultet <strong>za</strong><br />
profesora Fizike i tehničke kulture s informatikom na <strong>Odjel</strong>u <strong>za</strong> <strong>fiziku</strong> sveučilišta J.J.<br />
Strossmayer u Osijeku. Trenutno radim kao profesor informatike u SŠ Marka Marulića u Slatini.<br />
45
J. J. Strossmayer University in Osijek Bachelor of science Thessis<br />
Department of Physics<br />
FENOMENOLOŠKA TEORIJA SUPRAVODLJIVOSTI<br />
DANIJEL PEROVIĆ<br />
46
5. ABSTRACT :<br />
In this work, we study the remarkabel phenomenon of superconductivity. These theories<br />
were suprisingly accurate and profoundly influenced the present many-body theory of<br />
superconductors. The later ( BSC ) theory represents one of the most successful applications of<br />
many-body techniques; in addition to its new predictions, it also justifies the earlier descriptions<br />
and allows an evaluation of the phenomenological constants.<br />
Basic experimental facts:<br />
Infinite conductivity: When any one of a large class of metallic elements or compounds<br />
is cooled to within a few degrees of absolute zero, it abruptly losses all trace of electrical<br />
resistivity at a definite critical temperature T c. As a first approximation, we assume the<br />
usual constitutive equation ( Ohm'¨s law )<br />
r r<br />
j = σE<br />
A combination with Maxwell's equation<br />
∂B<br />
r<br />
= − curlE<br />
∂t<br />
Meissner effect: When the sample is cooled and become superconducting, experiments<br />
first first performed by Meissner and Ochsenfeld demonstrate that all magnetic flux is<br />
expelled from the interior. Note that this results does not contradict the previous<br />
conclusion of constant B in the superconducting state; rather it indicates that the constant<br />
value must always be taken as zero.<br />
Critical field: For simplicity, we consider a long cylinder of pure superconductor in a<br />
parallel appplied field H, where there are no demagnetizing effects. If the semple is<br />
superconducting at temperature T in zero field, there is a unique critical field H c ( T )<br />
above which the sample become normal.<br />
H<br />
c<br />
( T ) = H ( 0)<br />
c<br />
⎡ ⎛<br />
⎢1<br />
−<br />
⎜<br />
⎢⎣<br />
⎝<br />
Persistent currents and flux quanti<strong>za</strong>tion: as a different example of magnetic behavior,<br />
consider a normal metallic ring place din a magnetic field perpendicular to its plane.<br />
When the temperature is lowered, the metal becomes superconducting and expels the<br />
flux. Suppose the external field is then removed; no flux can pass through the<br />
T<br />
T<br />
c<br />
2<br />
⎞ ⎤<br />
⎟ ⎥<br />
⎠ ⎥⎦<br />
47
superconducting metal, and the total trapped flux must remain constant, being maintained<br />
by circulating supercurrents in the ring itself.<br />
Specific heat: In the superconducting state, the specific heat C s initially exceeds C n for<br />
T≤Tc, but then drops below Cn and vanishes exponentially as T→0.<br />
C<br />
s<br />
exp ∆ 0<br />
∝<br />
−<br />
k T<br />
For most superconducting elements, ∆ 0 is somewhat less than 2k B T C.<br />
Isotops effect: Careful studies of isotopically pure samples show that the ionic lattice<br />
plays an important role in superconductivity. For the transition temperature typically<br />
varies with the ionic mass.<br />
T C<br />
B<br />
1<br />
−<br />
2<br />
∝ M<br />
Thesis deposited in Department of Physics library:<br />
Keywords:<br />
Supervisor:<br />
Reviewers:<br />
Thesis accepted:<br />
48