VV-10/2008
VV-10/2008
VV-10/2008
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Požari i intervencije<br />
tnog zbrinjavanja u neposrednoj blizini<br />
pogođene zone Yogyakarta – tj. epicentra<br />
zemljotresa.<br />
Kako pri zemljotresima s težim posljedicama<br />
uobičajeno postoje urgentne faze<br />
prioriteta pronalaženja preživjelih u ruševinama,<br />
kao i faze saniranja te pripreme<br />
terena za rekonstrukciju života, misija<br />
ove interventne vatrogasne grupe asistencije<br />
u prvoj fazi privedena je kraju u nekih<br />
desetak dana, pa su se vratili u Francusku.<br />
Pozivu iz Indonezije pridružili su se članovi<br />
humanitarne vatrogasne organizacije<br />
FORSI (France organisation secours<br />
international) i njima slična GIS 74 iz pokrajine<br />
Savoje. Činili su je četiri liječnika,<br />
četiri bolničarke i tri logističara. Cilj: podignuti<br />
na licu mjesta poljsku bolnicu i<br />
dispanzer. Smjestili su se u Piyunganu,<br />
gradiću od nekih 50 000 stanovnika, dvadesetak<br />
kilometara udaljenog od epicentra<br />
potresa i jednako toliko od vulkana<br />
Merapi. Populacija je bila teško<br />
pogođena, bilo je mnoštvo mrtvih, teško<br />
ranjenih. Po riječima lokalnih vlasti, to je<br />
bila prva spasilačka ekipa koja je došla na<br />
ovaj teren. Priručna je ambulanta podignuta<br />
u obližnjoj (netaknutoj!) džamiji,<br />
kroz koju je u narednih sedam dana<br />
prošlo konzultacije i najnužnije medicinske<br />
zahvate oko 600 oboljelih i ranjenih<br />
osoba, od kojih i neki vrlo teško.<br />
Indonezijski vatrogasci na<br />
terenu<br />
Interventni zadaci zbrinjavanja postradalog<br />
stanovništva u javanskom zemljotresu<br />
pružili su Indonežanima priliku da<br />
po prvi puta na terenu iskušaju jedinicu<br />
vatrogasaca iz Band Aceha, čija je prethodnica<br />
stradala u katastrofalnom tsunamiju<br />
2006. i društvo obnovljeno zahvaljujući<br />
projektu podrške od strane<br />
francuske humanitarne organizacije<br />
« Vatrogasci bez granica ». Tako su ti novi<br />
vatrogasci mogli u praksi činiti ono što su<br />
mjesecima vježbali, kao služenje nosilima,<br />
kompleksne radnje pružanja pomoći,<br />
evakuacije ranjenih i prvo zbrinjavanje.<br />
Znakovit je primjer Taufika. Taj mlad čovjek<br />
priča kako mu je tsunami odnio čitavu<br />
obitelj. Prvih desetak dana bio je u<br />
šoku i, nesvjesno, nije se priključio pomaganju<br />
ostalim postradalim. Tražio je<br />
samo tijela svojih. Od tada, počeo ga proganjati<br />
osjećaj odgovornosti. Preživjeli<br />
zemljotres, taj novi teški stres u njegovoj<br />
duši, premda je u njemu budio najcrnja<br />
sjećanja, potstreknuo ga ovaj puta da se<br />
svom snagom pridruži pružanju pomoći<br />
sunarodnjacima. Tako je spontano<br />
uključen u grupu domaćih vatrogasaca,<br />
postao njihov novi član.<br />
I svi ostali indonezijski vatrogasci što su<br />
uključeni u tu dobro programiranu međunarodnu<br />
suradnju spašavanja postradalog<br />
stanovništva odavali su zadovoljstvo<br />
što su postali korisni, povodeći se na<br />
najbolji način za svojim inozemnim instruktorima.<br />
Međutim, u samom početku te interkontinentalne<br />
suradnje bilo je potrebno određeno<br />
vrijeme prilagodbe. Domaća populacija<br />
nije bila naviknuta ni na vlastite<br />
lokalne vatrogasce, a kamoli one čiji ni<br />
jezik ne razumiju! Do tada, naprosto, nije<br />
bilo sličnih primjera niti iskustava. No, s<br />
vremenom i silom prilika stvorilo se uzajamno<br />
povjerenje, i domicilni se živalj<br />
vrlo brzo privikao na strance sa Zapada.<br />
Određenu zapreku u prvotnom nepovjerenju<br />
poticala je i činjenica što proizlazi iz<br />
slojevitog mentaliteta mnogoljudne zemlje<br />
raštrkane po mnoštvu otoka tog južnoazijskog<br />
arhipelaga : stanovnici otoka<br />
Jave bili bi gotovo zaprepašteni pri ponudi<br />
da se njihovi stradalnici upućuju na<br />
njegu i liječenje u grad Aceh na otoku Sumatra!<br />
Naime, kad je 1949. stvorena Republika<br />
Indonezija, nakon stečene nezavisnosti<br />
od dotadašnjeg nizozemskog okupatora,<br />
sjever Sumatre zatražio je svoju autonomiju.<br />
Centralna vlast iz Djakarte, zajedno<br />
s javanskim milicijskim postrojbama,<br />
upokorila je pobunjeni otok. Nastao je<br />
nepremostivi ponor nesnošljivosti i opozicije<br />
dvaju ponajvećih indonezijskih<br />
otoka.<br />
Zato su, toliko godina kasnije, premda u<br />
velikoj nevolji koja ih je zadesila, stanovnici<br />
Jave bili prosto zatečeni nakanom<br />
zdušne pomoći mladih „novopečenih”<br />
vatrogasaca sa Sumatre. Led je razbijen<br />
„podvalom” francuskih „soldata vatre”<br />
organiziranjem zajedničkih obroka i brifinga,<br />
neke vrste stvorene prirodne<br />
osmoze između svih sudionika što su se<br />
nesmiljenom žestinom i „bijesom” velike<br />
prirode našli u žrvnju, usred ostataka života<br />
u ruševinama, upućeni da izbave ranjene,<br />
te udahnu novu volju za život preživjelima.<br />
Povjerenje je pojačala i činjenica<br />
da su članovi „Vatrogasaca bez granica”<br />
uspjeli prethodno naučiti nekoliko<br />
ključnih indonezijskih riječi i izraza.<br />
* * *<br />
Po završetku misije, francuski su vatrogasci-spasitelji<br />
u izvanrednim okolnostima,<br />
prepusili svoje mjesto drugim humanitarnim<br />
nevladinim organizacijama i<br />
organizmima naknadno pristiglih na<br />
poziv UN-a iz različitih krajeva svijeta,<br />
čiji je zadatak bio da pripomognu obnovi<br />
teško stradalih područja Indonezije.<br />
Populacija se toplo i sa zahvalnošću opraštala<br />
od novih prijatelja, benevolentnih<br />
gasiteljima iz daleke zemlje, tako da je i<br />
sam odlazak bio vrlo stresan za sve. (am,<br />
prema svjedočenju Valentine Caffè, časopis<br />
Sapeurs-pompiers de France, XI-<br />
2007.)<br />
28 Vatrogasni vjesnik <strong>10</strong> [ <strong>2008</strong> ]
Change language