VV-10/2008
VV-10/2008
VV-10/2008
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Aktualnosti<br />
Pripreme za uspon na<br />
Peak Lenin<br />
Drmusava pamirska cesta i udobni<br />
Kamaz. Kroz zaprašeni zrak s propalog<br />
sjedala promatram težački svijet nomada<br />
Kirgiza u stalnom pokretu za<br />
pašnjakom i konje sjajne dlake na svjetlozelenom<br />
proplanku. Konac je dana,<br />
huči planinska rijeka, kroz krov Jurte sa<br />
šalicom crnog čaja u ruci vidim oblak u<br />
kruženju nad gorom i lebdećeg orla u<br />
struji toplog zraka.<br />
Vrijeme za polazak iz baze Athik Tash u<br />
planinu polagano istječe.<br />
Kamp 1 je posljednje, nazovimo ga<br />
tako, udobno mjesto i nalazi se na nadmorskoj<br />
visini od četiri i četiristo. Niz<br />
je to od pedesetak šatora postavljenih<br />
na kršu rubnjaka morene do kojega<br />
nam je trebalo nekoliko sati hoda gore,<br />
dolje, lijevo, desno, cik, cak i onda još<br />
preko riječne bujice. To je mjesto u kojemu<br />
smo proveli puno dana, najviše<br />
zbog vremena koje se poigravalo sa<br />
svima nama. Sunce, kiša, vjetar, sunce,<br />
snijeg, kiša… i tako iz dana u dan. Bilo<br />
je takvih ekstrema kao npr. plus trideset<br />
osam, zatim nakon trideset minuta termometar<br />
svojim digitalnim brojkama<br />
pokazuje nulu, pa ujutro dvadeset u minusu.<br />
Tresem mjerač, provjeravam<br />
brtvu, pogledava ga Drago, sve je<br />
ispravno i besprijekorno mjeri.<br />
Ipak, nakon snježnih noći kada je znalo<br />
napadati dosta snijega, koji je kao po<br />
pravilu počinjao u šesnaest i prestajao u<br />
dva iza ponoći, uhvatili smo solidno<br />
jutro i zaputili se prema Kampu 2.<br />
Put je slikovit jer se strmo uspinje<br />
prema pukotinama na Lenjinovu ledenjaku<br />
na kojima smo bili navezani. Pukotine<br />
su dubine tridesetak metara.<br />
Lako ih je i interesantno prelaziti. Iznad<br />
dijela ledenjaka na kojemu dominira<br />
novi sklop pukotina započeli su prvi<br />
ozbiljni problemi, na toj aklimatizacijskoj<br />
turi i transportu opreme na visinu<br />
od pet tisuća tristo metara, s našim pridruženim<br />
članom i GSS-ovcem Josipom.<br />
Vrlo loše psihofizički pripremljen<br />
i neiskusan obolio je od akutne<br />
hipoksije koja je u kombinaciji s potpunom<br />
iscrpljenošću organizma dosegnula<br />
vrhunac nakon provedene noći u<br />
Dvojci. Naime, uz iznimno strpljenje i<br />
etičku obavezu koje smo imali prema<br />
njemu, vodeći ga i stimulirajući na sve<br />
moguće i nemoguće načine, još smo se<br />
jače morali napregnuti skrbeći se o<br />
njemu tijekom noći i sljedećeg dana<br />
kada smo na njegovu i našu sreću našli<br />
liječnika drezdenske ekspedicije koji<br />
mu je nakon pregleda odmah odredio<br />
intravenoznu osammiligramsku terapiju<br />
Deksametazonom i glukoznom<br />
otopinom.<br />
Sreća je Josipova što mi imamo dovoljno<br />
visinskog iskustva pa smo simptome,<br />
kao što su slabost, potpuna dezorijentiranost,<br />
gubitak ravnoteže, klonulost<br />
duha i tijela, halucinacije, otpor prema<br />
bilo kakvim kretnjama i fizičkim radnjama<br />
te nemogućnost osnovne samokontrole,<br />
prepoznali u pravo vrijeme i<br />
poduzeli sve mjere za sigurnu i uspješnu<br />
evakuaciju ispod visine od pet tisuća<br />
metara gdje je o njemu dalje skrbio uzbečki<br />
liječnik nastavljajući s odgovarajućom<br />
terapijom.<br />
Tri smo dana prisilno proveli u Jedinici<br />
zbog pogoršanja vremena i skrbi za Josipa<br />
koji se nakon toga sigurno spustio<br />
do Baznog kampa. Snijega je znalo napadati<br />
i pedeset centimetara pa smo<br />
imali potpuni božićni ugođaj u kolovozu.<br />
Bilo je i smiješnih situacija u kojima<br />
smo na društvenim večerima u<br />
<strong>10</strong> [ <strong>2008</strong> ] Vatrogasni vjesnik 71
Change language