VV-10/2008

Struka i praksa
osnovu planiranja kod velikih priredbi
bilo koje vrste.
Znakovit program zaštite od
opasnosti bez sudjelovanja
policije
U cijeloj zemlji svaka općina (teritorijalna
upravna jedinica) treba napraviti
plan potreba i razvoja sustava za zaštitu
od opasnosti u kojem je zajamčena
svakodnevna intervencija s određenim
rokovima pružanja pomoći.
Nadalje se moraju, ovisno o rizičnosti
ugroženih infrastruktura, napraviti
odnosno ispitati posebni planovi, koji
pri velikim štetnim događanjima pa
sve do katastrofe jamče djelotvornu intervenciju
svih raspoloživih navalnih
snaga.
To ustrojstvo zaštite od opasnosti služi
isto tako i kao osnova za velike priredbe
i treba ga uklopiti kao temeljno
ustrojstvo pri njihovom planiranju. Ali
to ne znači da za samu veliku priredbu
nisu potrebne nikakve druge snage. O
redu veličine navalnih snaga, koje se
moraju još dodatno pripremiti za priredbu,
sve do danas postoje različita
polazišta. Kao i uvijek postoje veća događanja
kao npr. zrakoplovne priredbe,
gradske svečanosti, biciklističke
sportske priredbe i dr., koje je, usprkos
više desetaka tisuća gledatelja, dovoljno
osigurati s najviše desetak zdravstvenih
stručnjaka i vatrogasaca. Postoje i programi
planiranja, kao tzv. “Mauer-
Papier”2) ili nedavno u Brandschutzu
objavljen Kölner Algorithmus, koji je
rezultat iskustava iz Kölna, ali i Frankfurta,
Dortmunda, Hannovera, Münchena
i drugih gradova.
Financiranje je osnovni problem
Broj intervencijskih snaga može zbog
toga, ovisno o priredbi, postići velike
razmjere. Te dodatne snage većinom ne
mogu staviti na raspolaganje općine u
kojima se priredba održava. Zato su za
podršku mjesnim djelatnim snagama
potrebne dodatne intervencijske snage
iz okruženja. Takav se postupak primjenjuje
već više godina i iskustveno je
potvrđen. Osnovni problem što se odnosi
na dodatne snage je financiranje.
Organizatori priredaba većinom nisu
spremni snositi te troškove i upućuju
na postojeći osnovni zaštitni sustav
općine, koja je obvezna priredbu sigurnosno
pokriti. Zato su i potrebne priznate
osnove planiranja, kako bi se
mogla voditi ozbiljna rasprava s organizatorima
priredaba. Nerijetko takva
rasprava zbog nepomirljivosti klizne u
političke vode i tako skrbi za odgovarajuću
buru u javnosti. Zato su okvirni
intervencijski planovi osnova svakog
pregovaranja. Kako će na kraju intervencijske
snage biti financirane i zaračunate
često se pretvara u političku
odluku.
Okvirni plan intervencije za
slučaj velikih šteta
Još nekoliko godina prije SP-a u
Frankfurtu/M u zajednici s okruzima
u okruženju izrađen je prostorni plan
pripravnosti, koji je od velike koristi u
slučajevima velikih štetnih događanja,
ali i za velike priredbe. U prošlosti su
općine u slučaju velikih štetnih događanja
ili katastrofa morale moliti druge
općine odnosno okruge u okruženju za
susjedsku pomoć. To je doduše utvrđeno
u zakonima o zaštiti od požara i o
službi spašavanja, ali nikada nije bilo i
osigurano s taktičkim postrojbama u
planovima intervencije ili planovima
uzbunjivanja.
Vježbe
Zato se kod vježbi ili većih intervencija
uvijek iznova mora iscrpno pregovarati
telefonom ili radiovezom, koje postrojbe
će se uputiti i kada na neko
mjesto intervencije. To ima za posljedicu
da se takve postrojbe često uključuju
zakašnjelo i osim toga neusuglašeno
te da mjesni voditelj akcije može
uporabivost susjedskih intervencijskih
snaga ocijeniti tek po njihovom dolasku
na mjesto događanja. Uz to se
zbog krajnje velikih potreba u komunikaciji
preko radioveza mnoge informacije
izgube, npr. preklapanjem odsječaka
radiokanala za upravljanje. U
mnogim se vježbama pokazalo da poslije
naredbe o preklapanju kanala
odjednom najmanje 50 posto postrojbi
više nije dokučivo. Takve vježbe završavaju
stručno rečeno u tzv. “katastrofalnom
stanju”, dok se prema javnosti u
medijima prikazuju (a kako drugačije?)
uspješnima.
S novim programom ostvaruje se više
važnih ciljeva. Na temelju mogućeg
slučaja masovnog ozljeđivanja, što
predstavlja najveći rizik u štetnom događaju,
jasno su određene postrojbe,
koje na zahtjev odlaze na mjesto nesreće.
Pri tome postoji razlika između
postrojbi koje su spremne za intervenciju
odmah po uzbunjivanju (uglavnom
aktivne snage) i onih koje se pozivaju
poslije 30 odnosno 60 i 90 minuta (većinom
dobrovoljačke snage).
Spasilačka skupina sastoje se od tri vozila
za spašavanje i jednog vozila s liječnikom
hitne službe, koji se odmah
izuzimaju iz redovne skrbi i upućuju u
odnosni okrug odnosno grad
Transportna skupina sastoji se od
određene sanitetske povorke koja raspolaže
s vozilima za prijevoz i pružanje
hitne pomoći (RTW3)) i vozilima za
prijevoz ozlijeđenih (KTW4)), kako bi
se mogao izvršiti prijevoz unesrećenih
do zdravstvenih ustanova i bolnica. Ta
jedinica prikuplja se ubrzano, dopunjuje
pričuvnim snagama i kreće na
naznačeno mjesto najkasnije 30 minuta
po uzbunjivanju.
Skupina za opskrbu spada također
upravno-pravno odnosnim jedinicama
za skrb ustanove za zaštitu od katastrofe
i mora biti spremna za djelovanje
unutar 60 do 90 minuta poslije uzbunjivanja.
Za postrojbe zaštite od požara vrijedi
isto načelo prema kojem svaka općina,
odnosno svaki okrug osigurava jednu
povorku za gašenje, koja se odmah
stavlja na raspolaganje potrebitim vlastima
na mjestu neželjenih događanja.
1) Wiesn – tako Bavarci nazivaju svoj
Oktoberfest (zabavno-gospodarska
priredba u mjesecu listopadu)
prema bavarskoj riječi za Wiese (livada),
jer se on održava na Theresienwiese
– a misle zapravo na
“mjesto svečanosti”.
2) Mauer-Papier – program razvijen od
strane Klausa Mauera tijekom njegovog
službovanja u profesionalnoj vatrogasnoj
postrojbi Köln, sada šefa vatrogasaca
u Hamburgu
3) RTW; Rettungtransportwagen (ambulance
vehicles)
4) KTW; Krankentransportwagen (patient
transport velicles)
Izvornik: Blaulicht 05/2007
40 Vatrogasni vjesnik 10 [ 2008 ]