Preuzmite deseti broj časopisa - sic

34 Temat
fizike. Knji`evni junak nema pojmovni ekvivalent: on je bli`i
`ivotu, negoli je to bilo kakav pojam ~ovjeka, bilo kakav psiho
lo {ki tip i sl. To mo`e bi ti u sa ti ri, ali i ona opet su ge ri {e da
ljudi nisu svodivi na taj na~in: ~ini to samo zbog karikature,
svjesna je svoje fikcionalnosti, ismijava njome sulude poku {aje
uspostavljanja identiteta. ^ovjek koji te`i da se pribli`i pojmu
je smi je {an. Knji`e vni ju nak mo`e bi ti izraz ne kog
odre|enog poj ma ili mo ral ne ide je, ali to je lo{ knji`e vni ju -
nak. Takve junake ne prave ozbiljni prozaisti, ve} oni koji `ele
da nas navedu da vidimo vrlo jednostavnu kauzalnost, tamo
gdje vlada vrlo slo`ena uzro~nost. Tuma~iti sudbinu bilo kojeg
knji`evnog lika kao ljudsku sudbinu, zna~i raditi pogre-
{no. Umjetni~ka proza ne pretpostavlja postojanje jedne, jedinstvene
i op}e ljudske sudbine. Ona poku {ava biti sukladna,
{to vi {e, mnogolikosti svijeta, razli~itosti me|u ljudima,
njihovim sudbinama. Ona zna da na~elo identiteta ne vrijedi
u apsolutnom smislu. Knji`evna proza ne pretpostavlja ~ovjeka,
ve} uvi jek tog ~o vje ka. Knji`e vna pro za ima hro no top,
ograni~en okvir. Ne `eli re}i o cijeloj stvarnosti. Takva skromnost
daje joj jo{ jednu prednost spram metafizike.
Knji`e vna ri je~ je ri jet ka ri je~ ko ja uspi je va pra ti ti kre ta -
nje. Knji`e vna fi kci ja je elas ti~na. Knji`e vna pro za vje ru je u
sli~nost. Pri~a jes te tu, sa svo jim ju na ci ma, sa nji ho vim si tu -
aci ja ma, sa mo ti va ci ja ma nji ho vih ~ino va i mi{ lje nja,
me|utim pri~a je sa mo kos tur. Tek na {e tu ma~enje zna~i li je -
plje nje me sa po tom kos tu ru, ubriz ga va nje krvi, da va nje
`ivo ta toj pri~i. Ra zu mi je se, kos tur je tu, i on su ge ri {e - lo gi -
kom `an ra, svo jom unu tra njom lo gi kom - ko jim re do sli je -
dom tre ba po pu ni ti pra zni ne: ne bi lo ka ko! Tu ma~ pri~u pre -
la ma u svo ju stvar nost. Me to dom po re|enja. Da kle, ne po is -
to vje}uje se be ili bi lo ko jeg dru gog ~o vje ka sa bi lo ko jim od
knji`e vnih ju na ka. Ali po re di: uvi|a sli~nos ti i ra zli ke.
Izme|u sa mih ju na ka, a on da i izme|u ju na ka i lju di ko je po -
zna je. Ta ko spo zna je svo ju stvar nost. Ne mo ra ne {to pro`i -
vje ti da bi znao {ta mo`e pred stav lja ti, ka ko }e za vr{i ti. Sa bi -
re is kus tvo, kao da pro`iv lja va jo{ ko ji `ivot. Taj pro ces tu -
ma~enja ne opi siv je: sva ko ima svo je aso ci ja ci je i ana lo gi je:
ne ko po da ri kos tu ru apo lon sko ti je lo, a ne~ije tu ma~enje li~i
na si plji vog star ca. Ne ko pak sa mo izlo mi kos tur, i us mr}uje
ro man. Us kra}uje se bi `ivog su go vor ni ka, nje go vo is kus tvo.
Pri~a transcendira vrijeme, ne zbog nekakvih ~udesa, ve}