stilske značajke crkve uznesenja marijina na širokom ... - Pobijeni.info
stilske značajke crkve uznesenja marijina na širokom ... - Pobijeni.info
stilske značajke crkve uznesenja marijina na širokom ... - Pobijeni.info
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
STILSKE ZNAČAJKE CRKVE UZNESENJA MARIJINA<br />
NA ŠIROKOM BRIJEGU<br />
Marić, J.<br />
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
Sažetak: Tri stoljeća poslije pustošenja i rušenja crkava i samosta<strong>na</strong> u Bosni i Hercegovini,<br />
60 godi<strong>na</strong> <strong>na</strong>kon povratka franjevaca u Hercegovinu i skoro isto toliko muke i nezadovoljstva<br />
s premalenom (fermanom limitiranom) crkvicom “tek 1903. gradnja širokobriješke<br />
<strong>crkve</strong> dolazi opet <strong>na</strong> dnevni red”.<br />
Uza sve siromaštvo i početnu suzdržanost Hercegovačke franjevačke provincije u planiranju<br />
veličine objekta, zatim u skromnim arhitektonsko-projektnim z<strong>na</strong>njima i mogućnostima<br />
državnih službenika austrijske okružne oblasti u Mostaru (Škrobić i M. David) uskoro<br />
dolazi do začuđujućeg pozitivnog preokreta u izgradnji nove <strong>crkve</strong>. Tu činjenicu imamo<br />
zahvaliti, prije svega, z<strong>na</strong>nju, vizio<strong>na</strong>rstvu i hrabrosti glavnog voditelja gradnje fra Didaka<br />
Buntića, koji uključuje među svoje savjetnike tada <strong>na</strong>jboljeg hrvatskog poz<strong>na</strong>vatelja kulturne<br />
baštine i povijesti umjetnosti dr. Isu Kršnjavoga i <strong>na</strong>jveće <strong>na</strong>še arhitekte (uz V. Kovačića)<br />
školovane i <strong>na</strong>građivane u Beču, akademika Josipa Vancaša i Stjepa<strong>na</strong> Podhorskoga<br />
u dopuni, proširenju i poboljšanju prvobitnog pla<strong>na</strong> <strong>crkve</strong>.<br />
U sljedećih 60-tak godi<strong>na</strong> (do 1969. kada je završen južni zvonik), u<strong>na</strong>toč prekidima u gradnji<br />
i novim ratnim razaranjima, <strong>na</strong> Širokom Brijegu će izrasti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>jmonumentalnijih,<br />
arhitektonski i umjetnički <strong>na</strong>juspjelijih neoromaničkih crkava <strong>na</strong> hrvatskom vjerskom<br />
i kulturnom prostoru.<br />
Autor u svom radu piše o arhitektonskim i stilskim z<strong>na</strong>čajkama ove impozantne bazilike<br />
<strong>uznesenja</strong> Mariji<strong>na</strong>.<br />
Ključne riječi: <strong>stilske</strong> <strong>z<strong>na</strong>čajke</strong>, Crkva <strong>uznesenja</strong> Mariji<strong>na</strong>, arhitektonsko-projektno planiranje,<br />
gradnja, fra Didak Buntić.<br />
Podatci o autoru: Marić, J.[ozo], Ministarstvo prosvjete, z<strong>na</strong>nosti, kulture i športa Županije<br />
zapadnohercegovačke, Stjepa<strong>na</strong> Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong><br />
Jozo Marić<br />
293
STYLISTIC FEATURES OF THE CHURCH OF<br />
ASSUMPTION OF BLESSED VIRGIN MARY<br />
IN ŠIROKI BRIJEG<br />
Marić, J.<br />
Abstract: Three centuries after the ravaging and destruction of churches and mo<strong>na</strong>steries<br />
in Bosnia and Herzegovi<strong>na</strong>, 60 years after the return of the Franciscans to Herzegovi<strong>na</strong> and<br />
almost that much suffering and dissatisfaction with too small (limited by firman) church “it<br />
is only in 1903 that the construction of the church in Široki Brijeg is back on the agenda.”<br />
In spite of all the poverty and initial restraint of the Herzegovinian Franciscan Province in<br />
determining the size of the structure, then in modest architectural and design skills and<br />
options of state officials of Austrian district authorities in Mostar (Škobić and M. David)<br />
there was soon an amazing positive turn in the construction of the new church. We are to<br />
thank for this fact, before all, the knowledge, visio<strong>na</strong>riness and courage of the chief construction<br />
ma<strong>na</strong>ger, father Didak Buntić, who includes among his consultants at that time<br />
the best Croatian expert in cultural heritage and history of art, Ph. D. Iso Kršnjavi, and our<br />
greatest architects (along with V. Kovačić) educated and rewarded in Vien<strong>na</strong>, academician<br />
Josip Vancaš and Stjepan Podhorski in completing, expanding and improving the origi<strong>na</strong>l<br />
church design.<br />
In the following about 60 years (until 1969, when the southern bell tower was completed),<br />
despite suspensions of construction works and new war destructions, one of the most<br />
monumental and architecturally and artistically successful Neo-Romanesque churches in<br />
the Croatian religious and cultural space was to develop in Široki Brijeg.<br />
In his work, the author writes about architectonic and style features of this imposing basilica<br />
of Mary’s Assumption.<br />
Key words: stylistic features, the church of Mary’s Assumption, architectonic design, construction,<br />
father Didak Buntić.<br />
Author’s data: Marić, J.[ozo], Ministry of Education, Science, Culture and Sports of the Canton<br />
of West Herzegovi<strong>na</strong>, Stjepa<strong>na</strong> Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bosnia and Herzegovi<strong>na</strong><br />
294 POVIJEST UMJETNOSTI
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
Uvod<br />
Povijest arhitekture, posebno povijest<br />
<strong>crkve</strong>nog graditeljstva u BiH je prije<br />
svega povijest razaranja. Zbog toga u<br />
povijesno-umjetničkim istraživanjima<br />
mi smo češće arheolozi nego povjesničari<br />
umjetnosti. Mi mukotrpno tragamo<br />
za rijetkim povijesnim potvrdama<br />
da je negdje postojao sakralni objekt i<br />
onda krećemo u potragu za ostatcima<br />
– makar to bili samo temelji ili poneki<br />
fragment kamenog <strong>crkve</strong>nog inventara.<br />
Na cijelom prostoru BiH (osim<br />
rijetkih iznimaka ovih crkava koje su<br />
nekad pretvorene u džamije, a i one su<br />
srećom izbjegle zadnje ratno uništenje<br />
– npr. nekadašnja dominikanska Crkva<br />
sv. Ante da<strong>na</strong>s, Fethija džamija u Bihaću,<br />
toranj Crkve sv. Luke u Jajcu) mi<br />
nemamo cjelovitih objekata starijih od<br />
17. stoljeća.<br />
Na prostoru Hercegovine katolički<br />
sakralni objekti su imali još manje sreće<br />
od onih u Bosni. I zapravo, da nisu ostale<br />
dvije-tri crkvice iz turskog razdoblja<br />
u istočnoj Hercegovini (crkvica <strong>na</strong> Trebinji)<br />
i otprilike isto toliko u zapadnoj<br />
Hercegovini s kraja 19. stoljeća (s izuzetkom<br />
nešto starije Crkve sv. Stjepa<strong>na</strong><br />
u Gorici) posije uništenja u ovom ratu<br />
velike franjevačke Crkve sv. Petra i Pavla<br />
u Mostaru, mi da<strong>na</strong>s ne bismo imali<br />
nijedan z<strong>na</strong>čajniji arhitektonski <strong>crkve</strong>ni<br />
objekt osim onih rijetkih podignutih<br />
70-tih godi<strong>na</strong> 19. stoljeća i <strong>na</strong>ravno<br />
onih podignutih u 20. stoljeću.<br />
Upravo u kontekstu ovakve tragične<br />
povijesti gradnje, točnije kazano povijesti<br />
rušenja, zapravo sustavnog brisanja<br />
vjerskog arhitektonskog pamćenja,<br />
pokazuje se sva hrabrost odluke kao i<br />
grandioznost pothvata izgradnje nove<br />
Crkve <strong>uznesenja</strong> Mariji<strong>na</strong> <strong>na</strong> Širokom<br />
Brijegu prije 100 godi<strong>na</strong>.<br />
Na širokobriješkom području Ivan<br />
Duganidžić je ubicirao devet lokaliteta s<br />
<strong>na</strong>zivom crkvi<strong>na</strong>. Samo je jedan od njih<br />
istražen – i potvrdio pučku predaju da<br />
je ondje bila crkva. U Podgradini u Mokrom<br />
istraženi su ostaci starokršćanske<br />
bazilike. Ostali lokaliteti i u Širokom<br />
i u Hercegovini čekaju bolja vreme<strong>na</strong><br />
da potvrde vjerodostojnost toponima<br />
crkvi<strong>na</strong>.<br />
Dok arheolozi ne dočekaju bolje dane<br />
i ne popune <strong>na</strong>lazima prazninu od starokršćanskih<br />
vreme<strong>na</strong> do dolaska Austro-Ugarske<br />
u BiH, <strong>na</strong> <strong>na</strong>ma je da osvijetlimo<br />
i istražimo ono što se gradilo od<br />
kraja 19. stoljeća do <strong>na</strong>ših da<strong>na</strong>. Nevjerojatno<br />
je da ni to <strong>na</strong>jnovije razdoblje<br />
ne poz<strong>na</strong>jemo dobro – da zapravo ne<br />
postoje ozbiljnija povijes<strong>na</strong>, a posebno<br />
arheološka i arhitektonska istraživanja<br />
kao ni likovno vrednovanje <strong>na</strong>ših crkava<br />
uopće. Zbog toga je posebno vrijedno da<br />
se započelo istraživati i pisati o <strong>na</strong>šoj <strong>crkve</strong>noj<br />
arhitekturi u povodu 100. obljet-<br />
Jozo Marić<br />
295
nice početka izgradnje Crkve <strong>uznesenja</strong><br />
Mariji<strong>na</strong> <strong>na</strong> Širokom Brijegu.<br />
Preko 350 godi<strong>na</strong> turske vlasti po Bosni,<br />
a posebno po Hercegovini su se rušili<br />
i veći ali i oni manji <strong>crkve</strong>ni objekti.<br />
Tek od sredine 19. stoljeća <strong>na</strong>staje nešto<br />
povoljnije vrijeme u kome se uspijevaju<br />
dobiti prve dozvole – fermani za<br />
obnovu, odnosno podizanje skromnih<br />
crkvica, <strong>na</strong>jčešće vrlo malih dimenzija.<br />
Takva je bila i crkva <strong>na</strong> Širokom Brijegu,<br />
blagoslovlje<strong>na</strong> 1846. (44x24 lakta,<br />
odnosno 11,83 m + duži<strong>na</strong> prezbiterija<br />
4,80x7,90 m).<br />
U međuvremenu tursku-islamsku<br />
vlast u BiH je zamijenila austrougarsko-kršćanska<br />
s kojom je stiglo bolje<br />
vrijeme barem za dobivanje dozvola za<br />
gradnju crkava. I dalje je ostao problem<br />
siromašnog puka i isto tako siromašne<br />
Hercegovačke franjevačke provincije<br />
koja je sve svoje planove i gradnje morala<br />
usklađivati s providnošću Božjom i<br />
slabom ili nikakvom mogućnošću svojih<br />
vjernika kao i škrtom pomoći bogatog<br />
kršćanskog Zapada.<br />
U<strong>na</strong>toč svemu krenulo se u ambiciozan<br />
i dalekovidan projekt početka gradnje<br />
nove <strong>crkve</strong>.<br />
Poslije neostvarenog neorenesansnog<br />
projekta iz 70-tih godi<strong>na</strong> 19. stoljeća Mattea<br />
Lorenzonija ko<strong>na</strong>čno je Hercegovi<strong>na</strong><br />
dočekala 1892. kada je Franjevačka<br />
kustodija proglaše<strong>na</strong> Provincijom, a Širokom<br />
Brijegu se ukazala real<strong>na</strong> <strong>na</strong>da da<br />
dobije monumentalnu crkvu. Naime, 19.<br />
listopada 1892. Starješinstvo nove provincije<br />
se u Mostaru suglasilo s molbom<br />
širokobrijeških fratara formuliranom u<br />
pitanju: “Hoće li se spravljat material za<br />
crkvu Širokogbriega”; s čuvenim lakonskim<br />
povijesnim odgovorom: “Neka se<br />
spravlja material.” Ali to je bio samo dio<br />
toliko čekane rečenice – dozvole. Manje<br />
je radostan bio njen <strong>na</strong>stavak: “…al bez<br />
<strong>na</strong>šeg troška.”<br />
Iako to nije obeshrabrilo buduće<br />
graditelje, trebalo je čekati još punih<br />
12 godi<strong>na</strong> da se <strong>na</strong>pravi plan, odnosno<br />
13 godi<strong>na</strong> da se blagoslovi temeljni<br />
kamen 20. lipnja 1905. godine i počne<br />
dugogodišnja gradnja velebne bazilike.<br />
Tako se ko<strong>na</strong>čno počeo ostvarivati san<br />
brojnih hercegovačkih franjevaca koji<br />
su putujući Italijom i ostalom Europom<br />
priželjkivali da i <strong>na</strong>še pejzaže uljepšaju<br />
velike i nove <strong>crkve</strong>.<br />
Prvi idejni, ali skromni plan nove <strong>crkve</strong><br />
<strong>na</strong>pravio je inženjer Škrobić. Sama<br />
gradnja je započela prema projektu ing.<br />
Maksimilija<strong>na</strong> Davida i njegov će projekt<br />
biti samo okvir koji će sljedeća dva desetljeća<br />
zajedno s <strong>na</strong>šim tada <strong>na</strong>jpoz<strong>na</strong>tijim<br />
arhitektom Josipom Va<strong>na</strong>cašom stalno<br />
dotjerivati glavni graditelj, zapravo alfa<br />
i omega gradnje, veliki fra Didak Buntić.<br />
Osim Vancaša savjete i sugestije Buntiću<br />
je davao i Iso Kršnjavi. Nakon Buntiće-<br />
296 POVIJEST UMJETNOSTI
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
ve smrti i u zadnjoj fazi dovršenja <strong>crkve</strong><br />
svoj prilog njenoj ljepoti i monumentalnosti<br />
dao je i Stjepan Pothorsky. Crkva<br />
će svoj ko<strong>na</strong>čni arhitektonski oblik dobiti<br />
tek završetkom južnog zvonika 1969.<br />
Dakle skoro šest i pol desetljeća gradila<br />
se (i u međuvremenu 1945. razarala) i<br />
uljepšavala širokobriješka bazilika.<br />
Opis <strong>crkve</strong><br />
Tlocrt<br />
Sačuvani tlocrti Davidova projekta nove<br />
<strong>crkve</strong> pokazuju i svu složenost, veličinu<br />
ali i ambicioznost njenog idejnog tvorca<br />
fra Didaka Buntića. Idejni plan ing.<br />
Škrobića je bio zaista skroman u<strong>na</strong>toč<br />
već tada planiranim dimenzijama<br />
(45x19,20 m), početnički i u zamisli i u<br />
izradi. Škrobićeva skica pokazuje dva<br />
pravokut<strong>na</strong> prostora, <strong>crkve</strong>ni podijeljen<br />
s dva reda stupova i prezbiterijalni u širini<br />
glavnog broda. Projekt M. Davida iz<br />
ožujka 1904. pokazuje djelo školovanog<br />
arhitekta koji je minuciozno uradio cijeli<br />
projekt od tlocrta do vanjskog izgleda<br />
buduće <strong>crkve</strong>. U <strong>na</strong>crtu samih temelja<br />
već prepoz<strong>na</strong>jemo neoromaničku zamisao<br />
autora o trobrodnoj bazilici s jednim<br />
zvonikom i velikim prostranim oltarom<br />
i simetrično isturenim izva<strong>na</strong> vidljivim<br />
travejima transepta u visini drugoga,<br />
odnosno četvrtog stupa od ulaza, što<br />
crkvi daje prepoz<strong>na</strong>tljivi tlocrt križne<br />
bazilike.<br />
Sam zvonik (njegov prvi kat) planiran<br />
je i kao mjesto monumentalnog glavnog<br />
portala <strong>crkve</strong>.<br />
Ovaj prvi plan David je doradio i popravio<br />
već 1906. kada umjesto jednog<br />
središnjeg tornja projektira dva simetrično<br />
postavlje<strong>na</strong> glavnom portalu, tako<br />
da je sada cijelo pročelje <strong>crkve</strong> u jednoj<br />
ravnini. Ovom novom inoviranom pla-<br />
Slika 1: Tlocrt<br />
Jozo Marić<br />
297
nu umeću se već pri gradnji temelja još<br />
dva stupa pred svetištem, što cijelu crkvu<br />
produžava za jedan travej centralnog,<br />
odnosno pobočnih brodova. Tako<br />
je, što se tiče planova, moglo započeti i<br />
zidanje širokobriješke bazilike.<br />
Iako se Starješinstvo Provincije <strong>na</strong>dalo<br />
“da ćemo ju kroz dvi godine sazidati,<br />
pokriti vrata i prozore metnuti”, zidarski<br />
radovi su, osim onih <strong>na</strong> zvoniku,<br />
okončani u ljeto 1910. godine. U tijeku<br />
gradnje, 1908. Vancaš pravi “tlocrt u<br />
visini prostranih lađa”, plan za krovove<br />
i poprečni presjek – pogled <strong>na</strong> oltar.<br />
Ko<strong>na</strong>čne planove za zvonike uradit će<br />
1932. Stjepan Pothorsky, a njihovo nepotpuno<br />
završenje će biti 1927. (sjeverni<br />
toranj) odnosno 1969. (južni toranj).<br />
Pročelje<br />
Da<strong>na</strong>šnji izgled pročelja koje se može lijepo<br />
sagledati s velikog i dugog <strong>crkve</strong>nog<br />
platoa <strong>na</strong> zapadu <strong>crkve</strong> sugerira zaključak<br />
da je pred <strong>na</strong>ma monumental<strong>na</strong> trobrod<strong>na</strong><br />
neoromanička bazilika. Svi tragovi<br />
stradanja od partizanskih topova iz<br />
1945. otklonjeni su u obnovi od 1958. do<br />
1960. kada smo ko<strong>na</strong>čno dobili potpuno<br />
obnovljeno pročelje. Približavajući se sa<br />
zapada prema crkvi i penjući se lagano<br />
stubama <strong>na</strong> prostrani <strong>crkve</strong>ni trg <strong>na</strong> početku<br />
ravnoga platoa posjetitelj skoro u<br />
simetriji stubišta i centralnog broda ide<br />
prema glavnom portalu. Cijelu vizuru<br />
Slika 2: Pročelje<br />
<strong>crkve</strong>nog pročelja uokviruje zelenilo (s<br />
lijeve strane promatraču se ističe povijesni<br />
stari hrast, a s desne strane zelenilo<br />
i travnjak diskretno prikrivaju zapadni<br />
dio samosta<strong>na</strong> i <strong>na</strong> taj <strong>na</strong>čin još više ističu<br />
ljepotu i monumentalnost pročelja s<br />
pozadinom modrog neba.<br />
Pročelje pokazuje savršenu simetriju<br />
i harmoniju odnosa horizontalnih i<br />
vertikalnih linija. Vanjska zid<strong>na</strong> ploha<br />
glavnog broda uokvire<strong>na</strong> je okomitim<br />
zidom zvonika koji diskretno razbijaju<br />
monotoniju plohe izmicanjem ravnine<br />
zvonika nekih 20-tak centimetara <strong>na</strong>prijed<br />
u odnosu <strong>na</strong> ravninu plohe glav-<br />
298 POVIJEST UMJETNOSTI
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
nog broda. Vanjski zid glavnog broda<br />
dostiže visinu drugog kata zvonika i završava<br />
trokutnim zabatom. Dvije široke<br />
rubne lezene uokviruju glavni portal u<br />
prizemlju dok su u zabatu povezane u<br />
istoj ravnini s devet simetrično i stepe<strong>na</strong>sto<br />
postavljenih slijepih arkada. U<br />
jednoj središnjoj i u dvije susjedne su<br />
i tri mala pravokut<strong>na</strong> otvora. Završ<strong>na</strong><br />
crta krovne konstrukcije još je jednom<br />
<strong>na</strong>glaše<strong>na</strong> plitkom kamenom profilacijom.<br />
Po visini pročelje glavnog broda,<br />
kao i zvonici, podijeljeno je vodoravnom<br />
profilacijom. Iz<strong>na</strong>d lunete glavnoga<br />
portala između njegovih plitkih<br />
leze<strong>na</strong>, odnosno iz<strong>na</strong>d profilacije koja<br />
odvaja prvi kat od prizemlja, opet vidimo<br />
devet slijepih arkada. Kao i obično,<br />
u strogoj simetriji s glavnim portalom i<br />
cijelim pročeljem, je i okrugla rozeta s<br />
osmerolisnim prozorima.<br />
Glavni ulaz-portal je dvostruko širi<br />
od pobočnih portala u zvonicima,<br />
koje također proporcio<strong>na</strong>lno <strong>na</strong>dvisuje<br />
polukruž<strong>na</strong> luneta. Sama profilacija<br />
dovratnika je jednostav<strong>na</strong> i o<strong>na</strong> se stepe<strong>na</strong>sto<br />
sužava prema samom ulazi u<br />
unutrašnjost <strong>crkve</strong>. Prizemlje zvonika,<br />
odnosno pobočni ulazi, simetrično po<strong>na</strong>vljaju<br />
izgled glavnog portala. Širi<strong>na</strong><br />
pokrajnjih vrata je dvostruko uža od<br />
glavnog ulaza. Četverostepenu profilaciju<br />
ovdje zamjenjuju po dva stupa postavlje<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong> kvadratnoj kamenoj kocki<br />
s lijepo profiliranom stopom stupa i<br />
kapitelom koji nosi veće, opet lijepo<br />
profilirano postolje za vanjski kružni<br />
luk portala. Na četiri kapitela pobočnih<br />
ulaza s vidljivih stra<strong>na</strong> uklesani su križevi<br />
istih krakova.<br />
Vrata su drve<strong>na</strong> i rad su Ante Brekala,<br />
izrađe<strong>na</strong> prema <strong>na</strong>crtu ing. Šemse<br />
Mulića u poz<strong>na</strong>toj umjetničkoj radionici<br />
Smaila Mulića u Konjicu.<br />
Iz<strong>na</strong>d pobočnih portala, između tjeme<strong>na</strong><br />
luka lunete i profilacije prvoga<br />
kata u sjecištu dijago<strong>na</strong>la zamišljenog<br />
kvadrata, <strong>na</strong>laze se dva okrugla otvora.<br />
Zvonici <strong>na</strong>stavljaju svoj rast u visinu<br />
još dva kata, odnosno sami tornjevi završavaju<br />
trećim polukatom koji su bili<br />
zamišljeni kao baze visokih šiljatih završetka<br />
koji nisu urađeni.<br />
Na prvom katu zvonika su bifore koje<br />
se <strong>na</strong> istoj visini po<strong>na</strong>vljaju sa sve tri slobodne<br />
strane zvonika. Drugi kat, koji započinje<br />
u visini završetka vanjskog zida<br />
centralnog broda, ima dva prozora u<br />
simetriji s biforama prvoga kata. Pravokutni<br />
okomiti prozor iz<strong>na</strong>d koga je rozeta<br />
s četverolisnom profilacijom prozora.<br />
Na samom vrhu je treći kat – zapravo<br />
polukat koji je otvoren <strong>na</strong> sve četiri strane<br />
s po tri lučno završe<strong>na</strong> otvora (koji<br />
nisu povezani u triforu). Rubove zvonika<br />
od temelja do vrha ukrašavaju plitke<br />
lezene koje su ispod gornje profilacije<br />
Jozo Marić<br />
299
drugog i trećeg kata povezane sa šest<br />
odnosno sedam arkadica.<br />
Sjever<strong>na</strong> stra<strong>na</strong> <strong>crkve</strong> između zvonika<br />
i prezbiterija je također strogo<br />
simetrično postavlje<strong>na</strong>. Šest dobro vidljivih<br />
vanjskih ploha zidova centralnog<br />
traveja uokviruju lezene međusobno<br />
povezane s po sedam arkadica u istoj<br />
ravnini ispod krovne profilacije. Na<br />
ravnoj kvadratnoj ploči vanjskoga zida<br />
traveja je šest rozeta koje su kao prozori<br />
šesterolisno profilirane. Vanjsku ravnu<br />
plohu pobočnog broda prekida opet<br />
strogo simetrično postavljen vanjski<br />
ispust transepta čija je unutrašnja dubi<strong>na</strong><br />
nešto šira od polovine širine pobočnih<br />
brodova <strong>crkve</strong>. I ovdje su jasno<br />
istaknute lezene koje upućuju <strong>na</strong> unutarnji<br />
raspored stupova i polustupova.<br />
Na svakom vanjskom zidu je po jed<strong>na</strong><br />
monofora. Taj niz od četiri monofore<br />
vanjskog zida prate i dvije monofore<br />
iste veličine <strong>na</strong> vanjskoj sjevernoj<br />
plohi transepta. Sama sjever<strong>na</strong> zid<strong>na</strong><br />
ploha transepta završava s trokutnim<br />
zabatom.<br />
Sve se ovo što smo rekli za sjeverni<br />
<strong>crkve</strong>ni zid po<strong>na</strong>vlja i <strong>na</strong> južnom zidu,<br />
ali zbog kasnijih <strong>na</strong>dogradnji neki od<br />
ovih konstruktivnih eleme<strong>na</strong>ta sada<br />
nisu vidljivi.<br />
Nakon opisa pročelja, sjevernog i<br />
južnog zida dolazi <strong>na</strong> red i pogled <strong>na</strong><br />
vanjski prezbiterijalni izgled. Već <strong>na</strong><br />
prvi pogled zapažamo neobičan razmjer,<br />
odnosno neproporcio<strong>na</strong>lnost između<br />
dužine trobrodnog pravokutnika<br />
unutar <strong>crkve</strong> predviđenog za vjernike<br />
i dužine samog svetišta. Odnos dužine<br />
bazilikalnog dijela <strong>crkve</strong> i prostora<br />
svetišta je 1:2, odnosno u ukupnoj dužini<br />
<strong>crkve</strong> prezbiteriju pripada jed<strong>na</strong><br />
treći<strong>na</strong> dužine cijelog objekta. Taj geometrijski<br />
uvjetno kazano nesklad ne<br />
<strong>na</strong>rušava cjelovitost unutrašnjeg prostora,<br />
o čemu će biti riječi u opisu same<br />
unutrašnjosti <strong>crkve</strong>. To je zbog toga<br />
što se središnji brod i po visini ali i po<br />
dijelu konstruktivnih posebno stupnih<br />
eleme<strong>na</strong>ta prirodno produžuje do krajnje<br />
unutarnje točke apside, tako da taj<br />
cijeli unutrašnji prostor doživljavamo<br />
kao jedan.<br />
Vanjska vizura stupnjevanja masa je<br />
ipak proporcio<strong>na</strong>lno usklađe<strong>na</strong>. Sjeverni<br />
i južni zid svetišta se <strong>na</strong>stavljaju<br />
u istoj ravnini s vanjskim plohama središnjeg<br />
broda. Visi<strong>na</strong> zidova je nešto<br />
iz<strong>na</strong>d gornje vodoravne crte krovne<br />
konstrukcije bočnih brodova <strong>crkve</strong>.<br />
Vanjska artikulacija plohe po<strong>na</strong>vlja dekorativne<br />
elemente sjevernog odnosno<br />
južnog vanjskog zida, s tim što se sad<br />
razmak između leze<strong>na</strong> smanjuje za jednu<br />
trećinu, a i same lezene međusobno<br />
su povezane kao što su povezane i <strong>na</strong><br />
ostalim dijelovima <strong>crkve</strong>, vanjskih ni-<br />
300 POVIJEST UMJETNOSTI
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
žih zidova – samo vodoravnim vijencem<br />
bez arkadica.<br />
Kao što crkva djeluje monumentalno<br />
i skladno s pročelja, gledatelj tu monumentalnost<br />
i harmoničnost odnosa<br />
može u potpunosti doživjeti promatrajući<br />
crkvu i s njene sjeverne strane gdje<br />
se otvara također slobodan prostor za<br />
različita mjesta s kojih promatrač obuhvaća<br />
cijelu građevinu. To isto vrijedi i<br />
za pogled <strong>na</strong> crkvu s istoka. Posebno se<br />
skladan rast volume<strong>na</strong> lijepo može pratiti<br />
iz različitih točaka promatranja iz<br />
susjedne gim<strong>na</strong>zije ili ispred nje.<br />
Svi ovi opisani arhitektonski elementi,<br />
svi dekorativni detalji pročelja,<br />
bočnih zidova i apsidalnog dijela <strong>crkve</strong><br />
još jedanput potvrđuju njen skladan i<br />
uspješan neoromaničan sklop.<br />
Unutrašnjost <strong>crkve</strong><br />
Prvi pogled <strong>na</strong>kon ulaska u crkvu ostavlja<br />
dojam daleko jedinstvenijeg prostora<br />
nego što bi se dalo zaključiti prema<br />
vanjskom izgledu građevine. Prolazeći<br />
kroz glavni portal, čiji je ulaz produžen<br />
za dužinu unutarnjih zidova zvonika,<br />
pred <strong>na</strong>ma se otvara jedinstven prostor<br />
omeđen s dvije zamišljene okomite ravnine<br />
koje uokviruju u izduljeni kvadar.<br />
Ove veće okomite strane kvadra određene<br />
su s četiri polupilo<strong>na</strong> i s po pet<br />
Slika 3: Unutrašnjost<br />
Jozo Marić<br />
301
stupova međusobno povezanih lukovima<br />
i onda produženim u jedinstveni<br />
prostor prezbiterija koji je, kada je riječ<br />
o podu, odvojen od vjerničkog dijela<br />
stubama i uzdignut za 1,04 cm. Strop<strong>na</strong><br />
konstrukcija, kada se gleda iznutra, <strong>na</strong><br />
istoj je visini i u glavnom brodu i u oltarnom<br />
prostoru. Takvo, ne baš često<br />
rješenje stropne konstrukcije nema arhitektonsko-konstruktivno<br />
opravdanje.<br />
Do njega je došlo zbog toga što je strop<br />
glavnoga broda spušten <strong>na</strong> visinu stropa<br />
prezbiterija čime se odstupilo od Davidova<br />
pla<strong>na</strong> u kome je bilo predviđeno<br />
da ispod krovne konstrukcije glavnog<br />
dijela <strong>crkve</strong> strop bude kasetiran. Naime<br />
1939. je fra Serafin Vištica, u<strong>na</strong>toč<br />
preporuci ing. fra Pija Nuića, stavio<br />
betonski svod <strong>na</strong> srednju lađu u visini<br />
završnog dijela zida iz<strong>na</strong>d stupova i<br />
pilo<strong>na</strong> glavnog broda. Svod pokrajnjih<br />
brodova je urađen od kame<strong>na</strong>.<br />
Slika 4: Pogled s Gim<strong>na</strong>zije<br />
302 POVIJEST UMJETNOSTI
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong><br />
Širokom Brijegu<br />
Kao što uzdužno stupove povezuju<br />
polukružni lukovi koji se dižu iz<strong>na</strong>d<br />
kapitela, isto tako lukovi povezuju poprečno<br />
dva pilo<strong>na</strong> i polupilone koji s<br />
unutrašnje strane odgovaraju vanjskom<br />
položaju leze<strong>na</strong>. Na oko metar visine<br />
iz<strong>na</strong>d kapitela uzdužnih stupova i pilo<strong>na</strong><br />
s unutrašnje strane <strong>crkve</strong> statički su<br />
vrlo uspješno problem nosivosti stropa<br />
riješile postavljene konzole iz kojih se<br />
uzdužni lukovi spajaju iz<strong>na</strong>d okruglih<br />
vanjskih prozora <strong>crkve</strong>, a poprečni lukovi<br />
su zapravo rebra koja nose cijelu<br />
stropnu konstrukciju. Iste takve konzole<br />
<strong>na</strong>lazimo i u prezbiterijalnom dijelu<br />
gdje također imaju funkciju nosača<br />
svoda svetišta. Bočni brodovi iznose<br />
jednu trećinu širine glavnog broda i oni<br />
imaju izgled križnog svoda.<br />
Kao što se iz vanjskog opisa <strong>crkve</strong><br />
vidjelo, sada se još bolje uočava da se<br />
rav<strong>na</strong> ploha vanjskih zidova bočnih<br />
brodova prekida kod trećeg pilo<strong>na</strong> od<br />
ulaza i proširuje unutrašnji prostor <strong>na</strong><br />
sjevernoj i južnoj strani <strong>crkve</strong> za dva<br />
traveja tvoreći tako u tlocrtu pravokutni<br />
prostor koji cijelom objektu daje<br />
križni izgled, a u funkcio<strong>na</strong>lnom smislu<br />
ovo proširenje ostavlja prostor za smještaj<br />
pomoćnih oltara, za grob<strong>na</strong> mjesta<br />
ili za ispovjedaonicu.<br />
Južni zid ima i dva boč<strong>na</strong> izlaza, dvoja<br />
vrata. Prvi izlaz od pročelja je ispod<br />
drugog prozora južnog zida i kroz njega<br />
je prostor <strong>crkve</strong> vezan sa samostanskim<br />
hodnikom, odnosno klaustrom<br />
samosta<strong>na</strong>. Druga vrata vode od svetišta<br />
ispod prvog južnog prezbiterijalnog<br />
prozora i kroz njih funkcionira veza sa<br />
sakristijom, kapelicom i uopće istočnim<br />
dijelom samosta<strong>na</strong>. Iz<strong>na</strong>d ulaznog prostora<br />
u crkvi obrubljenog unutrašnjim<br />
zidovima zvonika koji zatvaraju malo<br />
predvorje prije ulaza u <strong>crkve</strong>ni prostor<br />
je kor s orguljama.<br />
Skladnu cjelinu i prozračnost unutarnjeg<br />
prostora <strong>na</strong>glašavaju i vrlo lijepi<br />
i elegantni kameni stupovi čije je stablo<br />
bez ukrasa. I<strong>na</strong>če stupovi širokobriješke<br />
<strong>crkve</strong> imaju skoro pravilnu korintsku<br />
stopu <strong>na</strong> čijoj se kvadratnoj plinthi<br />
izmjenjuju torusi i trohilusi, dok je kapitel<br />
ovih stupova vrlo sličan kapitelu<br />
dorskog stila, posebno njegov ehinus,<br />
dok je duži<strong>na</strong> i širi<strong>na</strong> bahusa nešto veća<br />
od one klasične dorske.<br />
Svi prozori – monofore imaju koso<br />
postavljene potprozornike koji time<br />
povećavaju otvore i pomažu lakšem i<br />
obilnijem ulazu svjetlosti, što čitavom<br />
onda unutarnjem ambijentu daje posebnu<br />
prozračnost i ugodnost. Naravno<br />
da posebnu atmosferu unutrašnjem<br />
ugođaju daju vitraji, odnosno obojeno<br />
svjetlo koje za vedrih da<strong>na</strong> posebno<br />
ulazi u crkvu.<br />
Jozo Marić<br />
303
Zaključak<br />
Cijela ova a<strong>na</strong>liza, skrom<strong>na</strong> i prigod<strong>na</strong>,<br />
širokobriješke <strong>crkve</strong> u kojoj smo pošli od<br />
tlocrta, zatim vanjskih ploha i volume<strong>na</strong><br />
preko svih konstruktivnih eleme<strong>na</strong>ta i<br />
onih minimalnih dekorativnih ukrasa,<br />
pokazuju da je ovo jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>juspjelijih<br />
neoromaničkih crkava ne samo <strong>na</strong> užem<br />
hercegovačkom prostoru nego i <strong>na</strong> hrvatskom<br />
sakralnom prostoru. Dakle, to<br />
nije ni čudo kada z<strong>na</strong>mo da su <strong>na</strong> njoj<br />
radili onodobno <strong>na</strong>juspješniji arhitekti<br />
od Maksimilija<strong>na</strong> Davida, Josipa Vancaša,<br />
Stjepa<strong>na</strong> Pothorskog uz stručne savjete<br />
Ise Kršnjavoga. Na kraju <strong>na</strong>ravno<br />
da <strong>na</strong>jveća zasluga za ovu velebnu baziliku<br />
pripada velikom fra Didaku Buntiću<br />
koji je vodio gradnju punih 20 godi<strong>na</strong><br />
i koji je pažljivo vodio raču<strong>na</strong> da crkva<br />
bude izgrađe<strong>na</strong> po svim zahtjevima<br />
struke kako likovne, arhitektonske tako i<br />
građevinske, što potvrđuje i izvanred<strong>na</strong><br />
uspjela konstrukcija zidova i korištenje<br />
<strong>na</strong>jkvalitetnijih vrsta kame<strong>na</strong>.<br />
Literatura<br />
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike<br />
zapadnog kršćanstva, Zagreb,<br />
1979.<br />
Velike arhitekture svijeta, Marjan tisak,<br />
Split, 2005.<br />
Bogoslužni prostor – crkva u svjetlu<br />
teologije, arhitekture i umjetnosti,<br />
Zbornik, Zadar, 1996.<br />
Basler, Đ., Kršćanska arheologija, Crkva<br />
<strong>na</strong> kamenu, Mostar, 1986.<br />
Dugandžić, I., Širokobriješka bašti<strong>na</strong>,<br />
Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2004.<br />
Umjetnost BiH, Svjetlost Sarajevo, 1987.<br />
Prelog, M., Romanika, zajedničko izdanje:<br />
Prosveta Beograd, Spektar<br />
Zagreb, Prva književ<strong>na</strong> komu<strong>na</strong> Mostar,<br />
1984.<br />
Damjanov, J., Likov<strong>na</strong> umjetnost, I. dio,<br />
Školska knjiga, Zagreb, 1991.<br />
Damjanov, J., Likov<strong>na</strong> umjetnost, II.<br />
dio, Školska knjiga, Zagreb, 1988.<br />
Be<strong>na</strong>c, A., Kultur<strong>na</strong> historija BiH, II.<br />
izdanje, Sarajevo, 1984.<br />
Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski<br />
zavod, Zagreb, 1959.<br />
Enciklopedija hrvatske umjetnosti,<br />
Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”,<br />
Zagreb, 1995.<br />
Buntić, fra Didak, spomenica, Kršćanska<br />
sadašnjost, Zagreb-Mostar, 1978.<br />
Krzović, I., Arhitektura BiH, 1978.-1918.,<br />
Umjetnička galerija BiH, katalog, Sarajevo,<br />
1987.<br />
304 POVIJEST UMJETNOSTI
Z<strong>na</strong>nstveno-stručni skup / The scientific-expert symposium<br />
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong> Širokom Brijegu /<br />
One hundred years of the new church in Široki Brijeg<br />
20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005<br />
Zbornik radova / Proceedings<br />
Nakladnik / Published by<br />
Franjevački samostan Široki Brijeg<br />
The Franciscan Mo<strong>na</strong>stery Široki Brijeg<br />
Za <strong>na</strong>kladnika / For the publisher<br />
fra Branimir Musa<br />
Uredništvo / Editorial board<br />
dr. Ivo Čolak<br />
fra Vendelin Karačić<br />
dr. Antun Karaman<br />
Urednik / Editor<br />
dr. Ivo Čolak<br />
Fotografije / Photos<br />
Kruno Hrkać i drugi<br />
Lektor / Language editor<br />
fra Vendelin Karačić<br />
Prijevod <strong>na</strong> engleski / English translation<br />
Goran Šamo<br />
Danijela Kožul<br />
Iva<strong>na</strong> Medić<br />
Raču<strong>na</strong>l<strong>na</strong> obrada i prijelom / Computer processing and layout<br />
Damir Zadro<br />
Božo Pe<strong>na</strong>vić, prof.<br />
Tisak / Printed by<br />
Fram-Ziral, Mostar<br />
Naklada / Edition<br />
1500 primjeraka / 1500 copies<br />
CIP - Katalogizacija u publikaciji<br />
Nacio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> i univerzitetska biblioteka<br />
Bosne i Hercegovine, Sarajevo<br />
726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)<br />
ZNANSTVENO-stručni skup Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong> Širokom Brijegu (2005)<br />
Sto godi<strong>na</strong> nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong> Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Z<strong>na</strong>nstveno-stručni skup Sto godi<strong>na</strong><br />
nove <strong>crkve</strong> <strong>na</strong> Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod <strong>na</strong> engleski, English translation Goran<br />
Šamo, Danijela Kožul, Iva<strong>na</strong> Medić ; fotografije, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg :<br />
Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.<br />
Tekst <strong>na</strong> uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -><br />
Proslov. - Bibliografija i bilješke uz tekst<br />
ISBN 9958-9170-4-1<br />
COBISS.BH-ID 15229702
Change language