Fojnička škrinja broj 5 - Samostan Fojnica

DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
krića. U svojim nastojanjima da definiraju
bitna svojstva materije, fizičari su
otkrili da najmanje čestice u univerzumu,
protoni, elektroni, fotoni i tako dalje
- ono što čini materijalni univerzum -
nadmašuju trodimenzionalnu stvarnost.
Otkrili su da elektroni nisu materija
ni u kakvom standardnom smislu. Promjer
elektrona, primjerice, ne može se
izmjeriti: elektron se istodobno može
prikazati kao dvije stvari, val i čestica,
svaka s različitim karakteristikama koje
bi, iz čisto materijalističkog gledišta, trebale
isključiti postojanje one druge.
Kao čestice, ponašaju se kao veći vidljivi
objekt, loptica za bejzbol, ili kamen.
Međutim, kao valovi, elektroni zagonetno
mijenjaju oblik u goleme oblake energije.
Pokazuju magična svojstva, rasprostirući
se prostorom s očitom sposobnošću
da se istodobno nalaze na dva mjesta.
Štoviše, fizičari su otkrili da te magične
sposobnosti karakteriziraju cijeli subatomski
univerzum, što dodaje nevjerojatnu
dimenziju, i to mističnu, prirodi
samog univerzuma.
U svijetu fizike čekalo je još zapanjujućih
otkrića. Moderni su fizičari otkrili
da promatrač zapravo određuje prirodu
subatomske čestice. Kad fizičari promatraju
čestice kao čestice, vide ih, razumljivo,
kao čestice. Ali dok iste čestice promatraju
kao valove, vide ih kao valove, a
implikacija toga je da se materija definira
svjesnom perspektivom, odnosno nije fiksna
ili konačna.
ZAČETAK NOVE ZNANOSTI
Na svom povratku s Mjeseca u Apolu
14 misiji, astronaut Edgar Mitchell je zurio
kroz prozor s vrhunskim pogledom
na naš plavi planet Zemlju. U tom trenutku
nešto mu se produhovljeno dogodilo.
Odjednom je bio prisilno izmješten
iz svoje normalne svijesti i osjetio je intenzivnu
jednost, povezanost s planetom
Zemljom i u stvari s cijelim svemirom. Nikada
ranije nije imao takvo iskustvo.
Njegov ego i odvojeni svijet izvan njega
su se spojili. Više nije mogao prepoznati
razliku; postao je sam svemirom! Njegove
misli su izgleda imale utjecaj na vanjski
svijet, a vanjski je svijet izgleda utjecao
na njegove misli. Bio je potpuno svjestan
činjenice da je razdvojenost njegova
ega i cijelog svemira prestala postojati.
To je iskustvo opisao znanstveno David
Bohm kao trenutak kada motritelj postane
motreno!
Mnogi su ljudi tijekom svojih šetnji
života kroz godine izvješćivali o takvom
iskustvu, nazivajući ga mističnim iskustvom.
U bljesku više svijesti otkrivala se
viša istina, koja je dramatično mijenjala
život osobe s takvim iskustvom. A to je
bio slučaj i s Edgarom Mitchellom.
Nakon povratka na Zemlju, utemeljio
je 1973. neprofitnu organizaciju "Institut
noetičkih znanosti - Institute of
Noetic Sciences - IONS" s ciljem proučavanja
prirode ljudske svijesti.
Nakon što je Descartes pozvao na razdvajanje
znanosti i religije, svijest i znanost
nisu nikada bili bliski prijatelji.
Znanost je jednostavno ignorirala relevantnost
svijesti. Znanost se smatrala
objektivnim proučavanjem prirode, pa
nije bilo interesa za subjektivna iskustva
svijesti ljudskih jedinki. Za znanost su to
samo dvije odvojene stvari. U svakom
slučaju kako bi znanost mogla proučavati
prirodu, ako naše osobno iskustvo
igra značajnu ulogu u njoj
Psihički fenomeni kao telepatija,
prekognicija, vanosjetilna percepcija
(ESP), izvantjelesno iskustvo (OBE), lucidno
sanjanje i iskustvo blizu smrti
(NDE), o kojima je izvješćivalo uvijek
iznova toliko mnogo ljudi, jednostavno
su se slali u područja mitova i parabola.
Do sada, sa stajališta znanosti od koje se
očekuje proučavanje svakog aspekta naše
egzistencije, to je bio vrlo neznanstveni
pristup! Skeptičko stajalište koje
je usvojila znanost, kreiralo je tabu u
zapadnom društvu, koji i danas prevladava.
Ljudi koji su prošli takvo iskustvo
često se osjećaju neshvaćenim, odnosno
neshvaćanim ozbiljno. Čak i danas mnogi
znanstvenici se boje čak i razmotriti
istraživanje tih fenomena, zbog straha
od ugrožavanja svojih karijera, jer su
neki koji su to pokušali bili izbačeni iz
znanstvene zajednice.
Nasreću je kvantna znanost prisilila
znanstvenike na promjenu svojih umova
glede te teme, pa je nastalo pozitivnije
stajalište u zadnja dva desetljeća.
Znanstveni je tabu konačno slomljen
zahvaljujući i ljudima kao što je Edgar
Mitchell, a svijest je postala konačno ozbiljan
predmet znanstvenog istraživanja.
DUBLJE RAZUMIJEVANJE
Fizičar David Bohm, jedan od Einsteinovih
štićenika, podrobnije se pozabavio
novom zagonetkom: implikacije
nove fizike poveo je još dalje. Zaključio je
da je, ukoliko priroda subatomskih čestica
ovisi o perspektivi promatrača, uzaludno
tražiti stvarna svojstva čestica, što
je bio cilj znanosti, ili misliti da subatomske
čestice, suština materije, uopće postoje
prije nego ih netko promatra. U
svojim je eksperimentima s plazmom u
Radijacijskom laboratoriju Berkeleyja,
Bohm otkrio da pojedinačni elektroni
djeluju kao dio međusobno povezane
cjeline.
U plazmi, plinu sastavljenom od elektrona
i pozitivnih iona u visokim koncentracijama,
elektroni više ili manje dobivaju
svojstva organizma koji sam sebe
regulira, kao da su sami po sebi inteligentni.
Bohm je otkrio, na vlastito zaprepaštenje,
da je subatomsko more što ga je
stvorio svjesno. Ako se to proširi, također
se može reći da je golema subatomska
stvarnost koja čini materiju isto tako
svjesna.
Za one koji su predvidjeli implikacije,
Bohm je razbio korisnu, ali ograničavajuću
premisu koja je znanost dovela do
mnogih postignuća u modernim vremenima,
prešavši novu granicu iza koje vreba
nepoznato - znanstvena zona sumraka.
Pokazalo se da intelektualna opservacija,
pokretač znanstvenih metoda od
Francisa Bacona, promatrača može odvesti
samo do određenih granica. Kao što
je slučaj sa svim dogmama, ono što je
nekoć bila korisna smjernica postalo je
sputavajuće ograničenje. Niječući sposobnost
ljudskog uma da sam shvati
ultimativnu stvarnost, Bohm je tada pred
znanstveni svijet postavio izazov prihvaćanja
dubljeg razumijevanja.
Bohmov rad sugerira da stvarnost
posjeduje suptilniju prirodu od one, koja
se može definirati linearnim, ljudskim
razmišljanjem, djelokrugom moderne
znanosti i intelektom. Unutar ustroja
stvarnosti, Bohm nije otkrio samo fenomen
dualnosti vala/čestice, kako je opisano
u prethodnom tekstu, već i međusobnu
povezanost, neprostornu ili nelokalnu
stvarnost gdje postoji samo
pojava valova koji su također čestice.
Shvatio je na kraju, da je možda intuitivno,
besmisleno doživljavati univerzum
kao sastavljen od dijelova, ili nepovezan,
jer sve je spojeno, a prostor i vrijeme
sastoje se od iste esencije kao i
materija.
Dakle, subatomska čestica se odjednom
ne mijenja u val (brzinama koje bi
morale biti veće od brzine svjetlosti, kako
je rekao Bohmov mentor, Einstein);
ona već jest val koji dijeli isti ne-prostor
kao i čestica. U tom slučaju, stvarnost nije
materijalna u uobičajenom smislu riječi.
Daleko ju je teže opisati. Fizičari to zovu
"Ne-lokalitet". Mistici govore o "jedinstvenosti".
(nastavlja se)
10 BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.