Fojnička škrinja broj 14 - Samostan Fojnica

INTERVIEW
FOJNIČKAŠKRINJA
ZANIMLJIVOSTI
računa, motiviranje ljudi na rad sa minimalnim ličnim dohotkom.
Poslije toga mi je jako teško palo niz štrajkova...
FŠ: Koji europski grad biste mogli izdvojiti kao potencijalni
uzor Fojnici
Salkan Merđanić: Bled, bez razmišljanja, on bi nam mogao biti
uzor.
FŠ: Možete li nam ukratko opisati svoj radni dan
Salkan Merđanić: Na posao dolazim oko 8h, ostavljam administraciji
vremena da popije kafu od 7h i pripreme se za radni dan.
Ja kafu pijem kod kuće. Kada dođem prvo palim kompjuter i pročitam
elektronsku poštu, poslije toga i ostalu poštu, koja je stigla
kroz knjigu protokola, pregledam izvode sa računa, jer ako ne
znam kakvo je stanje ne mogu planirati ni radni dan. Svaki drugi
dan imam kolegije koji traju od 8-10h, ako nemam kolegij, početak
radnog dana izgleda kao što sam ispričao. Poslije toga slijede
obaveze prema gradu, kantonu ili federaciji, odlazim na sastanke,
ili susrete sa potencijalnim investitorima, ili nešto u nevladinim
organizacijama, lokalnim sportskim društvima, jer svi žele prisustvo
i pokroviteljstvo načelnika. Uglavnom, stalni je pokret, nema
radnog vremena, ono zapravo traje oko 15h, nekada me porodica
želi vidjeti, vjerujte.
FŠ: Može li Općina, kao institucija, pripomoći uštedi na javnim
rashodima, osim gašenjem ulične rasvjete u pojedinim
naseljima
Salkan Merđanić: Dakle, ja nemam informaciju da se rasvjeta
gasi i gdje. Ako se gasi, onda je to bez mog naloga. Ali ja vjerujem
da su u pitanju neki kvarovi... Općina može i vrši uštede, evo, počev
od papira, tonera, putovanja i dnevnica, sve smo sveli na minimum
ispod kojeg se ne može raditi, jednostavno. Ali to nije ništa
od skoro, mjere štednje mi imamo već godinama, to se lako da
i provjeriti. Međutim, na neke izdatke ne možemo uticati, ljudi
imaju zakonsko pravo da ih koriste. Na kraju krajeva, mi smo općina
sa vrlo malo uposlenih, radimo sa minimumom uposlenih.
FŠ: Ovih se dana poprilično priča o smjeni generacija u općinskoj
upravi. Neki od uposlenika imaju uvjete za odlazak u
mirovinu, a nekima se nudi prijevremena
Salkan Merđanić: Nedavno je napravljena analiza po pitanju
uslova za ostvarivanje penzije i 11 uposlenika bi moglo iskoristiti
trenutne uslove. Međutim, još ne znamo hoće li baš tako i biti, jer
neki od njih imaju zakonsku osnovu za dalji rad. Volio bih podmladiti
tim, unijeti dinamike i osvježenja, a sa druge strane pružiti
maksimum obeštećenja onima koji se odluče za penziju, iako
se, vjerujte mi, godišnje gubi jako malo novčano.
FŠ: Zahvaljujem Vam na razgovoru za kojeg ste izdvojili svoje
slobodno vrijeme. Izvolite reći sve čega se nismo sjetili pitati
ili poslati poruku svojim sugrađanima.
Salkan Merđanić: Ja sam javna ličnost i svjestan sam toga da
sam stalno pod lupom, svjestan sam svojih propusta i mana, ali se
trudim da radim kako najbolje znam i mogu. Međutim, mi smo
kao općina samo ogledalo kantona, a kanton je ogledalo države.
Tu smo gdje jesmo. Pokušavam balansirati, da ne idem ni previše
lijevo, ni previše desno, da budem načelnik svih građana ove
općine bez obzira što mnogi nisu glasali za mene. Poručujem
svima, da pometu prvo ispred svojih avlija pa da se onda bavimo
tuđim, da se svako bavi svojim poslom, za što je stručan i za što je
odabran. A svima nama želim puno zdravlja i sreće u godini koja
je pred nama.
očetkom svake godine katolička crkva u Fojnici iznosi
statističke podatke vezane za članove njene župe, sači-
Pnjene na temelju božićnog blagoslova kuća. Kad je riječ
o brojnosti pojedinih prezimena, dugi niz godina po brojnosti
dominira prezime Bošnjak. Po popisu za Božić 2009.
godine, od 1.247 obitelji, u kojima je živjelo 3.127 duša,
njih 316 nosilo je prezime Bošnjak. Slijede prezimena
Tuka (176 duša), Oroz (153), Cvjetković (149) itd.
Tragom istraživanja svoga rodoslova i najstarijih korijena,
došao sam do otkrića da je to prezime u Fojnici staro
tek nešto više od dva stoljeća. Podatak temeljim na najpouzdanijim,
a može se reći i jedinim, izvorima iz tog vremena
– crkvenim maticama krštenih, vjenčanih i umrlih.
U 18. stoljeću u Fojnici uopće nije bilo prezimena Bošnjak.
Kao prvo kršteno dijete pod ovim prezimenom u franjevačkom
samostanu u Fojnici upisan je Mato Bošnjak iz
Ponjušine, sin Jure Bošnjaka i Ane r. Miačević (ili Miačić) iz
Rame. Krstio ga je fra Ivan Perišić, 23. siječnja 1803. godine.
Tek 1813. godine bilježi se novo krštenje, ovaj put Tome
Bošnjaka, sina istih roditelja. U Obojku je 1819. godine
kršten sin u obitelji Ante Bošnjaka i Ruže r. Trogrančić iz
Selakovića. Nakon toga učestala su krštenja Bošnjaka, a
kao mjesto rođenja spominju se Gvožđani, Ponjušina, Djedov
Do, Otigošće, Obojak, Ragale i dalje, izvan današnjeg
teritorija općine Fojnica – Brestovsko, Milodraž, Višnjica
itd.
Nameću se logična pitanja: Odakle su došli u ove krajeve
Zašto I prije svih pitanje: Kako je nastalo prezime
Sve su to pitanja koja za ispravan odgovor traže studiozan
istraživački pristup, golemi napor i vrijeme. Doda li se tome
najveći problem; nedostatak pisanih izvora, koji su
uslijed raznih razaranja, premetačina i paljevina kroz stoljeća
turske vladavine uništeni, na određenoj vremenskoj
distanci dođe se jednostavno do nepremostivog "zida".
O dolasku svojih predaka sačuvana je najčešća usmena
predaja tipa: "Moj šukundjed ubio turčina u Hercegovini, pa
morao pobjeći preko planina u Bosnu..." Nema sumnje da
je bilo takvih slučajeva, ali su ipak prevladavali ekonomski
razlozi. Mnogi kmetovi iz Hercegovine bježali su u Bosnu
zbog manjih poreza i boljih uvjeta koje su im nudili bosanski
begovi i age. Više puta Hercegovinom su vladale strašna
kuga i kolera (narodnim rječnikom oganj). Pored tih
10
BROJ 14
SIJEČANJ/VELJAČA 2012.