Fojnička škrinja broj 14 - Samostan Fojnica

More documents

Recommendations

Info

POVIJEST FOJNIČKAŠKRINJA Fra Mijo Vjenceslav Batinić(2) franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik Ove godine, točnije 26. kolovoza navršilo se 60 punih godina od smrti fra Mije V. Batinića. Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da povodom 60-te obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu. Miroslav Vešara ošto je u Livnu na Gorici stekao osnovno obrazovanje, dođe 1862. godine u PFojnicu i tu, 16. travnja, obuče franjevački habit i bude primljen u novicijat. Prema tadašnjim običajima u franjevačkom redu, koji su se održali sve do nedavno, kandidat je stupajući u fratre mijenjao svoje krsno ime i uzimao novo – redovničko ime, kao simbol promjene svog ranijeg stila života. Tako je od nekadašnjeg Ive Batinića, postao fra Mijo Batinić. U životu pripravnika za redovnički stalež godina novicijata je nešto osobito. Vrijeme provedeno u novicijatu obično se definira kao vrijeme kušnje i provjere. To nije prvenstveno godina studija, nego godina u kojoj se kandidat upoznaje s načinom i stilom redovničkog života. Zato se u toj godini prvenstveno posvećuje pažnja izgradnji budućeg redovnika, a tek onda budućeg akademskog građanina. Govoreći o fra Miji u novicijatu, Vladić opširno pripovijeda o njegovoj pobožnosti i drugim redovničkim kvalitetama, ali ne propušta da nam pruži i nekoliko važnih informacija koje su značajne da bismo mogli shvatiti budući spisateljski rad fra Mije Batinića. Veliku poteškoću u ondašnjem načinu učenja i studiranja činio je nedostatak udžbenika. Tako Vladić spominje da "izim nekoliko riječi otisnutih na kraju Marijanovićeve gramatike nijesmo imali nikakvog latinsko-hrvatskog riječnika" (str. 4). Da bi temu doskočili, učenici su imali posebne bilježnice, tzv. "termiene", u koje su zapisivali ne samo nepoznate riječi i tako dobivali prave male riječnike, nego su u njih unosili i druge podatke i pribilješke od važnosti za njihovu izobrazbu. Upravo na ovom području posebno se isticao fra Mijo. Komentirajući ovakav način rada Vladić kaže da fra Mijo "u svojim termienima ima i čitave rečenice iz svetih Otaca, što ih je našo u Brevijaru, koje bi on napamet ili na izust naučio i njima bi se u razgovorima, ko kakav učitelj služio. Imo je i drugu svoju bilježnicu kratkih pripovjedčica i anegdota. Koji put na šetnji bi se udaljio od drugih pod kakvo drvo i izvadio svoje termiene i čito bi ih. Koji put bi se ja prikrao do njega, da vidim što radi, a on bi mi pokazao svoje bilježnike, i nagovara me, neka i ja onako radim, jer da se na ovaj način stvari bolje zapamte, a i lašnje se mogu ponavljati. Osim tog je bilježio pripovijedanja i pučke predaje o nekim mjestima, kano o Kozlugradu, o Zvonigradu, Obojku, Lagumima, o fojničkoj okolici i drugim mjestima, što je i kašnje proslijedio opisujuć mjesta za koja je što čuo, da se pripovijeda u narodu." (str. 4-5). Ova navika da od malih nogu bilježi narodne predaje veoma je doprinijela njegovom kasnijem radu. Svatko tko je imao priliku pročitati neke od njegovih djela mogao se uvjeriti da ona obiluju mnoštvom podataka preuzetih upravo iz narodnih predanja, i premda možda često ne mogu izdržati današnju kritiku, ipak ostaju vrijedno svjedočanstvo o minulim vremenima. Na njegov razvoj i životna opredjeljenja naročit pečat ostavio je fra Ante Knežević. Naime, po svršenom novicijatu 1863. godine fra Mijo odlazi u Guču Goru na studij filozofije. Iste godine je iz Livna u Guču Goru premješten i fra Ante Knežević "vrsni povjesničar i učitelj u svim strukama" (str. 5). Jednom zgodom zapazi fra Ante njegove termiene, "ter mu se svidje njegove osobito topografske bilješke i nagovori ga neka onako zapisuje i povjesničke događaje, ter može s vremenom postati dobar povjesničar... Ne boj se, reče mu, što si tijelom malešan. Taki mali ljudi tijelom običaju kadikad umno biti vrlo veliki" (str. 5-6). Za ilustraciju mu je naveo princa Eugena od Savoje koji je bio malen tijelom, kao i Napoleon, koji je usprkos malena stasa, zaslužio da nosi naziv "Veliki". Poslušavši svog učitelja fra Mijo je "marljivo bilježio sve što bi o Bosni našao napisano" (str. 6). U sljedećem broju: Fra Mijo V. Batinić u Đakovu i Doljanima 22 BROJ 14 SIJEČANJ/VELJAČA 2012.
DUHOVNI KUTAK FOJNIČKAŠKRINJA Korizma Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena Crkvene godine, koje traje šest tjedana. Svećenik je u svakoj crkvi, u okvire redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagoslovio pepeo na pladnju. A zatim je, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuo po glavi nekoliko trunaka pepela. Pepeljenje je ovdje vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobnog obraćenja. Nikica Vujica jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost. S"Prah si i u prah ćeš se vratiti!" zapisano je u prvoj biblijskoj knjizi, knjizi Postanka. S druge – pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja. Stoga se vjernik "primanjem pepela" uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog pročišćenja. U prvo vrijeme simbolični je govor bio razumljiviji nego danas: u ognju su pokušavali plemenite metale osloboditi od nečistoće. Gledano na to, to je preduskrsno pripravno pokorničko vrijeme – korizma – uporno pa i naporno, ali korisno, spasonosno vrijeme osobnog očišćenja. Čistom srijedom započinje razdoblje Crkvene godine koje se zove korizma. Obred pepeljenja, iako sveden na simboliku, vrlo je ozbiljan čin. To je početak, ulaz u korizmu. Istog dana slijedi i konkretno djelo pokore: post i nemrs. Obred pepeljenja je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije. Svećenik uvodnim riječima poziva prisutne na molitvu, a zatim u ime sabrane zajednice predmoli: "Bože, ti si na poniženje sažaljiv, na obraćenje milostiv. Prikloni se dobrostivo našim molitvama i izlij svoj blagoslov na sve koji danas primaju pepeo. Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo tvoga Sina." – Tad poškropi pepeo blagoslovljenom vodom. Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od tisovine ili drugih grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se hoće izreći nastavak obraćenja. Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" ili drugačijim pozivom: "Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." Na jednom mjestu u Bibliji kaže se da sve ima svoje vrijeme. Ima vrijeme smijanja i vrijeme plakanja, vrijeme rada i odmora. Ako sve ima svoje vrijeme, kakvo značenje ima vrijeme korizme Što se tada u ovom vremenu događa ili bi se trebalo događati Kakav je smisao i značenje korizme Korizma je vrijeme kad se intenzivnije bavimo Isusovom mukom, ali nije samo to. Kao posljedica promatranja Isusove muke, morala bi se pojaviti žalost radi naših grijeha, jer je i za njih Isus trpio, iako još nisu bili počinjeni, to će biti kasnije, ali on sada za njih trpi kao i za grijehe svih ljudi koji će živjeti i griješiti do konca naše ljudske povijesti. To bi trebalo izazvati naše kajanje i obraćenje, novi život, koji počinje s pokorom. Korizma bi trebala biti vrijeme pokore, kajanja za grijehe, obraćenja i početka novoga života. Kad čujemo riječ pokora, možda se odmah snuždimo i namrgodimo. To nije potrebno. Pokora može biti i vesela, čak treba biti vesela, ako je dragovoljno prihvatimo. U korizmi ne moraju to biti velika pokornička djela kao kod nekih svetaca, velikih pokornika. Možemo je započeti skromno i sve prepustimo Bogu. Najprije, povećajmo malo molitvu. Isus je rekao da će molitva biti uslišana. Onaj koji traži naći će i onaj koji kuca otvara mu se! Isus je posebno naglasio značenje i vrijednost zajedničke obiteljske molitve. Gdje dvojica ili trojica zajedno mole, tu je Isus s njima. Ako Isus moli s nama, sigurno će ta molitva biti uslišana. Možda smo zanemarili zajedničku molitvu pa je sada u korizmi obnovimo, nađimo joj mjesta. Nadalje, spremimo se za korizmenu ispovijed, obavimo to zdušno, temeljito, s bolnim kajanjem i čvrstom odlukom da ćemo sve poduzeti kako ubuduće ne bismo tako griješili. Neka to bude istinsko i žarko pokajanje, a odluka ne griješiti više mora biti čvrsta i ozbiljna, ne pusta fraza, ne neko lakomisleno obećanje koje ćemo brzo zaboraviti i opet se vratiti u svoj "grešni brlog". Može biti i malo tjelesne pokore. Nekad je Crkva svima propisivala post čitavu korizmu. Danas toga više nema. Crkva je to dokinula jer radnici u poduzećima moraju jesti što ima i što im se ponudi, pa Crkva više taj post ne naređuje, ali ga preporučuje ako to možemo. Možda možemo jedan ili dva dana svakog tjedna u korizmi postiti, neće nas to previše opteretiti. Konačno, upitajmo se: imamo li što popraviti u svom odnosu s ljudima Možda smo hladni, osorni, uvredljivi, a svi znamo da Bog od nas traži, ljubav koja je susretljiva, uslužna, ljubazna i darežljiva. Takvi bi trebali biti. Imamo što raditi ove korizme. SIJEČANJ/VELJAČA 2012. BROJ 14 23
Page 1 and 2: HRVATSKO KATOLIČKO PROSVJETNO DRU
Page 3 and 4: UVODNIK Dragi prijatelji Fojničke
Page 5 and 6: FOJNIČKAŠKRINJA Američki biskup
Page 7 and 8: FOJNIČKAŠKRINJA Za sve će doći
Page 9 and 10: FOJNIČKAŠKRINJA rencijom Kantona,
Page 11 and 12: FOJNIČKAŠKRINJA Prezime Bošnjak
Page 13 and 14: FOJNIČKAŠKRINJA na neki način i
Page 15 and 16: FOJNIČKAŠKRINJA premam čaj od pl
Page 17 and 18: DRUŠTVA I UDRUGE FOJNIČKAŠKRINJA
Page 19 and 20: FOJNIČKAŠKRINJA diti bez druge. S
Page 21: FOJNIČKAŠKRINJA b) Napršnjak (Di
Page 25 and 26: KUHINJA FOJNIČKAŠKRINJA Kukuruza
Page 27 and 28: SAVJET BROJA FOJNIČKAŠKRINJA osto

Fojnička škrinja broj 14 - Samostan Fojnica

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?