Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ZDRAVSTVENI SUSTAV<br />
Ukratko, kao ključnu poruku ovog dijela analize izdvajamo da sustav zaštite zdravstvenih<br />
prava djece s teškoćama u razvoju pati od mnogih slabosti, a posebno je izražena nedovoljna<br />
koordinacija zdravstvenih ustanova te nedostupnost određenih zdravstvenih usluga u<br />
pojedinim lokalnim zajednicama i regijama. S time u vezi, sustav bi bilo moguće unaprijediti<br />
pomoću donošenja već spominjanog protokola informiranja i postupanja u situaciji rođenja<br />
djeteta s teškoćama u razvoju te osiguravanja prednosti u provođenju postupaka dijagnostike<br />
stanja i potreba djece s teškoćama u razvoju.<br />
Osiguravanje takve prednosti bi znatno ubrzalo ostvarivanje njihovih zdravstvenih prava,<br />
a budući da u ukupnoj populaciji djeca s teškoćama čine manjinu 25 , čini se da bi sustav tu<br />
prednost mogao osigurati. Tim više što Konvencija o pravima osoba s invaliditetom propisuje<br />
da se posebne mjere potrebne za ubrzavanje ili ostvarivanje de facto jednakosti osoba s<br />
invaliditetom neće smatrati diskriminacijom (st. 4. čl. 5. KOPOSI-ja). Naravno, bilo bi važno<br />
unaprijediti razinu ostvarivih zdravstvenih standarda te pristup i kvalitetu zdravstvenih službi<br />
osobama s invaliditetom (čl. 25. KOPOSI-ja), s čime se u vezi predlaže da se u svim aktivnostima<br />
vezanim uz planiranje zdravstvenih usluga u pojedinim sredinama u obzir uzimaju<br />
potrebe i prava djece s teškoćama u razvoju.<br />
Odnosi se to, naravno, i na djecu s psihičkim teškoćama. U skladu sa Zakonom o zaštiti<br />
osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, br. 111/97., 27/98., 128/99., i 79/02.), psihijatrijsko<br />
liječenje djece s poremećajima u ponašanju, tjelesno ili mentalno oštećene djece<br />
te psihički bolesne djece organizira i provodi nadležna zdravstvena ustanova.<br />
Isti zakon propisuje da se, ako dijete ili maloljetna osoba uslijed svoje duševne smetnje<br />
ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili<br />
sigurnost drugih osoba, može smjestiti u psihijatrijsku ustanovu i bez pristanka njenoga zakonskog<br />
zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj predviđen Zakonom.<br />
To, među ostalim, znači da o prisilnom smještaju djeteta ili maloljetne osobe odlučuje<br />
sud, i to temeljem mišljenja psihijatra specijaliziranog za liječenje djece i maloljetnika (čl. 22.<br />
i 115. Zakona). Praksa stručnjaka koji skrbe o djeci s teškoćama u razvoju, međutim, pokazuje<br />
da u pogledu kvalitetnog liječenja djece s psihičkim teškoćama postoje brojne prepreke.<br />
Među njima se osobito ističu nedovoljan broj psihijatara specijaliziranih za liječenje djece te<br />
nemogućnost hospitalizacije djece u akutnim fazama bolesti, osobito kada su u pitanju problemi<br />
koji proizlaze iz nedovoljne usklađenosti djelovanja zdravstvenih i socijalnih ustanova.<br />
25 Vidjeti poglavlje Djeca s teškoćama u razvoju – osnovni pokazatelji.<br />
73
Change language