19.03.2015 Views

LIST GRADA OPATIJE • BROJ 150 • GODINA XVII ... - Opatija.net

LIST GRADA OPATIJE • BROJ 150 • GODINA XVII ... - Opatija.net

LIST GRADA OPATIJE • BROJ 150 • GODINA XVII ... - Opatija.net

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

U isto<br />

vrijeme,<br />

KULTURA<br />

na starom<br />

mjestu<br />

Piše Aleksandar Vodopija<br />

• Scena iz predstave “Judith French”<br />

Festival <strong>Opatija</strong> ove je godine<br />

dokazao da je moguće imati<br />

kazališnu sezonu čak i u vrijeme<br />

carevanja maškara. Tako je doba,<br />

kada se tradicionalno sve podređivalo<br />

privremenoj vladavini krabulja,<br />

ove godine bilo oplemenjeno<br />

i značajnim brojem zanimljivih<br />

kazališnih predstava, pa je, nakon<br />

već spomenutog “Profesionalca”,<br />

uslijedio pravi kazališni evergreen<br />

– “CABAres CABArei” upravo nevjerojatnog<br />

Zijaha A. Sokolovića<br />

čija nepresušna energija jednostavno<br />

zrači s pozornice i potpuno<br />

zaokuplja pažnju publike koja, kao<br />

hipnotizirana, bez daha, prati zbivanja<br />

na sceni. A na njoj je – samo<br />

jedan čovjek! Nema kostima, nema<br />

scenografije, nema komplicirane<br />

kazališne mašinerije – pred auditorijem<br />

stoji “samo” jedan Glumac,<br />

no takvome glumcu i ne treba<br />

ništa više. Ukratko, Zijah nam je<br />

pružio dva i pol sata vatrometa<br />

za pamćenje ispunivši cijelu večer<br />

Životom – katkad lijepim, katkad<br />

manje lijepim, no uvijek aktualnim,<br />

britkim i univerzalnim, potvrdivši<br />

se, još jednom, ne samo kao veliki<br />

glumac, već i kao fenomenalan<br />

psiholog koji u svakom trenutku<br />

drži pod kontrolom svaki detalj i<br />

ne dozvoljava da tenzija opadne<br />

makar i na časak. Dakle – krcata<br />

dvorana, salve smijeha i prezadovoljna<br />

publika koja će, kada se<br />

ugase svjetla pozornice, imati o<br />

čemu i razmišljati, jednostavno<br />

govore sami za sebe te nam samo<br />

ostaje s nestrpljenjem čekati Zijahov<br />

ponovni dolazak, a do tada,<br />

pogledajmo što se zbivalo dalje!<br />

A daljnja su se zbivanja nastavila<br />

“U isto vrijeme, na starom mjestu”<br />

– dakle u Adriaticu, petkom, u<br />

20.00 sati. Ovoga puta, istoimenom<br />

romantičnom komedijom<br />

Bernarda Sladea, a u izvedbi Scene<br />

“Gorica” iz Velike Gorice. Igrajući<br />

se riječima, i ovdje bi se moglo<br />

govoriti o “ogoljenoj” predstavi<br />

– ovoga puta doslovno, budući da<br />

su protagonisti veći dio vremena,<br />

u najboljem slučaju, u donjem rublju,<br />

među plahtama jednog te<br />

istog kreveta, no kroz vremenski<br />

raspon od nekoliko desetljeća. Ako<br />

malo simplificiramo, i ovdje je riječ<br />

o Životu koji jednostavno juri i, poput<br />

pijeska, sipi kroz prste dvoje<br />

junaka, jednog običnog muškarca<br />

(Goran Grgić) i jedne obične žene<br />

(Lana Barić) koji su se, upustivši<br />

se u samo naizgled bezazlenu<br />

jednonoćnu avanturu, odlučili na<br />

nešto mnogo veće. Nošeni tako<br />

povoljnim i onim manje povoljnim<br />

vjetrovima, ukrcani na životni<br />

brodić, i mi, zajedno s ovim vrsnim<br />

glumcima, prolazmo njihove malene<br />

radosti i velike tuge, shvaćajući<br />

da, u najmanju ruku, neke stvari<br />

jednostavno ne možemo shvatiti,<br />

ali ih možemo i moramo prihvatiti<br />

i nastaviti plovidbu, ma kakva ona<br />

bila; na sceni – u režiji iskusnog Ivice<br />

Kunčevića, dok u zbilji – režiju<br />

potpisuje ipak <strong>net</strong>ko drugi!<br />

A u nastavku – Teatar Exit<br />

i provokativna “Judith French”.<br />

Ova, nagradama ovjenčana, drama<br />

Vlatke Vorkapić koja ujedno potpisuje<br />

i režiju, na pozornicu donosi i<br />

zrno voajerizma, a leži također na<br />

dvoje vrsnih glumaca – to su ovoga<br />

puta Judita Franković i Dražen Čuček.<br />

Radi se o pomalo morbidnoj<br />

priči o opsjednutosti glavnoga junaka<br />

fiktivnom junakinjom iz stripa<br />

koju mu utjelovljuje jednostavna<br />

djevojka koja je upravo ostala<br />

bez posla, a od svega očekuje i zaslužuje<br />

ipak malo više nego što na<br />

kraju dobiva. Izuzmemo li poneku<br />

nezgrapnost u tekstu koja katkad<br />

rezultira padom dramatike, pogotovo<br />

u završnim prizorima koji<br />

možda i ne ispunjavaju do kraja<br />

gledateljeva očekivanja, slobodno<br />

možemo reći da se radi o jednoj<br />

iznimno zanimljivoj predstavi autorice<br />

od koje zaista možemo očekivati<br />

jedan novi, itekako, potrebni<br />

uzlet suvremene hrvatske drame<br />

tako da jedva čekamo njezin novi<br />

tekst u nadi da će nastaviti kročiti<br />

zacrtanim si dramaturškim putom.<br />

I tako smo, sasvim neprimjetno,<br />

zakročili i u korizmu. Ožujak<br />

je za odrasle započeo još jednim<br />

manje uobičajenim gostovanjem<br />

– onim Hrvatskog narodnog kazališta<br />

Varaždin i njihove najnovije<br />

uspješnice Mariusa von Mayerburga<br />

“Ružni”. Ova nesvakidašnja<br />

drama govori o tri želje, praktički<br />

opsesije, koje danas, nažalost, kroje<br />

društvene događaje i sudbinu<br />

pojedinca. To su želja za bogatstvom<br />

i tržišnim uspjehom, želja za<br />

lijepim i mladolikim izgledom i želja<br />

za jedinstvenosti i individualnosti.<br />

Uhvatiti se ukoštac s takvim, ne<br />

baš uvijek savršenim, tekstom, nije<br />

bio nimalo lak zadatak mlađoj ekipi<br />

glumaca predvođenim, također,<br />

mlađim redateljem Jernejem Kobalom<br />

tako da je i krajnji rezultat<br />

ipak ispod očekivanja, no za svaku<br />

je pohvalu potez Festivala <strong>Opatija</strong><br />

da u naš grad dovede i manje eksponirane<br />

ansamble koji, bez obzira<br />

na otežavajuće okolnosti, zaista<br />

i imaju što ponuditi.<br />

Organizatora treba svakako<br />

pohvaliti i zbog prigodne izložbe<br />

“Art pust i karnevalske maske”, ali<br />

i zbog nastavka dječje kazališne<br />

sezone. Raduje što je solidan broj<br />

djece pogledao drugu predstavu<br />

ovoga bloka, dražesne, premda<br />

pomalo naivne, “Tajne začarane<br />

šume” kazališta Mala scena iz<br />

Zagreba, no prava je šteta da je<br />

onoj prvoj nazočio daleko premali<br />

broj naše mlade publike, posebno<br />

obzirom na njezinu kvalitetu, univerzalnost<br />

i jednostavno “neodoljivu<br />

lakoću postojanja.” Radi se<br />

o pravom malom biseru kazališta<br />

Tvornica lutaka iz Zagreba pod<br />

imenom “Komadić”. U samo pola<br />

sata, Lana Klingor i Vladimir Tintor,<br />

koji je ujedno i redatelj ove kazališne<br />

poslastice, rekli su ama baš sve<br />

i pomogli nam da Život, o kojem<br />

kao da je cijelo vrijeme i riječ, sagledamo<br />

iz neke druge vizure i bolje<br />

shvatimo svu njegovu veličinu,<br />

ali i, iznad svega, jednostavnost. U<br />

nadi da ćemo još katkad imati prilike<br />

na ovakav se način oplemeniti<br />

i ojačani kročiti naprijed – sretan<br />

Uskrs!<br />

FOTO: N. TURINA<br />

29

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!