LIST GRADA OPATIJE â¢ BROJ 150 â¢ GODINA XVII ... - Opatija.net

More documents

Recommendations

Info

MATIČNI URED OPATIJA IN MEMORIAM Dušić otišao s pozornice života Piše Ivo Kirigin S pozornice života, 12. veljače 2012. godine, osam dana prije 82. rođendana, tiho i gotovo neprimjetno, kao što je i živio, spustio se Dušan Trinajstić - Dušić. Tri dana kasnije pokopan je na groblju rodnoga mu Voloskog, gradića koji je, zajedno s Opatijom, bio njegov omiljeni milje i svakodnevna cijeloživotna scena. O ljudima kao što je bio Dušan Trinajstić - Dušić, zbog tko zna kakvih i čijih sve ne nehumanih uzanci, nije uobičajeno pisati nekrologe. Bio je, takozvani, običan čovjek, svestrani radnik, manualac s općeljudskim vrlinama i manama, ali i desetljećima dobra duša, Katica za sve opatijske Ljetne pozornice. Na njoj si je uredio i pričuvni dom - prostoriju u kojoj je obitavao i iz koje je, htio to ili ne, morao i mogao pratiti sve što se kroz povijest na tom objektu odvijalo. Živio je osebujnim životom i uživao u privilegiji da bude svoj što mu je i omogućilo da postane vjernim svjedokom zlatnih godina opatijskog kulturno-zabavnog života: Festivala opere baleta i simfonijske glazbe, gostovanja svjetski čuvenih nacionalnih folklornih ansambala, koncerata zabavne i klasične glazbe, Dana jugoslavenske zabavne muzike, revija na ledu, Muzičkih tribina i čitavog niza drugih priredbi i spektakala. Iako je, kao zmija noge, čuvao od javnosti sve tajne Ljetne pozornice, njenih uposlenika, gostiju i svega onoga što sobom donosi i odnosi umjetnički i estradni život, u slobodnim trenucima ponekad se ponašao u skladu s Oscar Wildeovom tezom da je život previše važna stvar da bi se o njemu ikada govorilo ozbiljno. Upravo je to i razlogom što je iza njega, “našeg Dušića”, kako su ga mnogi zvali i tretirali, ostalo mnogo životnih priča, pričica i anegdota koje zorno svjedoče o jednom osebujnom, dragom i nesvakidašnjem prolazniku pod kapom nebeskom. Vološćaku i Opatijcu koji nije tratio vrijeme svjestan da je upravo od vremena sastavljen ljudski život. ožujak 2012. 38 List <strong>Opatija</strong> VJENČANI: 21. siječnja: Karla Marušić i Luka Ivić; 26. siječnja: Ervina Afgan i Denis Vasiljević; 27. siječnja: Vlatka Jozak i Danijel Rubinić; 28. siječnja: Darija Livić i Alan Sprohar, Hasiba Hadžić i Hazim Pašalić, Dijana Muhamerović i Dino Hećimović; 4. veljače: Iva Fućak i Damir Matrljan, Diana Ivanošić i Ivan Tudor; 10. veljače: Jana Pavlović i Marko Šuša; 18.veljače: Magdalena Alavanja i Danko Kirinčić, Danijela Oštarić i Izidor Ujčić; 24. veljače: Irina Pavković i Ivan Bilić; 25. veljače: Sandra Žufić i Danijel Pavlović; 1. ožujka: Višnja Germanović i Davor Valčić UMRLI: (6. siječnja – 21. veljače): Branka Košar, rođ. Akik (51), Ana Cerovac, rođ. Forca (85), Ana Fumić (87), Zoran Dimitrijević (67), Vieko Manenica (71), Givanni Puž (89), Marta Čićak (103), Ivan Tancabel (87), Petar Anković (71), Vinka Dumančić, rođ. Čuljak (84), Vera Rogović, rođ. Peruč (84), Ivan Leskur (81), Tomislav Iskra (76), Katica Carev, rođ. Begić ( 85), Jadranka Denić (64) Kokošji žgvacet kod Tomaška Putuje i piše Svetlana Milohnić GASTRO IZLET U podnožju Učke na mirnoj lokaciji u mjestu Vranja smjestila se istarska konoba Tomaško u vlasništvu obitelji Vasić. U ugodnom ambijentu sa simpatičnim osobljem nude domaća istarska autohtona jela od kojih sam probala odličan istarski pršut (porcija 52 kune) sa domaćim ovčjim sirom (porcija 35 kuna), te finom skutom (porcija 16 kuna) i ukusnom domaćom pancetom. Po preporuci domaćina naručila sam za glavno jelo fuže sa kokošjim “žgvacetom” (gulašom) – koji je bio vrlo ukusan, a porcija je bila više nego obilna. Uz razne vrste žgvaceta (od divljači ili goveđi) koji se mogu kombinirati sa domaćim njokima, u ponudi su još i druga jela kao npr. ombolo, kobasice sa kiselim kapusom te razne vrste jela pod pekom (teletina, odojak ili janjetina) koji se moraju prethodno naručiti.U večernjim satima u ponudi su i razne vrste pizza. Za desert izdvojila bih odlične njoke sa marmeladom ( porcija 16 kuna) ili specijalitet kuće. slatke raviole (porcija 22 kune). Istarska konoba Tomaško nalazi se svega 25 km od Opatije te je interesantno odredište za kratki izletić i uživanje u autohtonim istarskim specijalitetima. (Adresa: Ugostiteljski obrt Tomaško, vl. Vasić Miljenko, Vranja 13, telefon: 00385/ 52 / 685 263, mobitel: 00385/98/224 408, radno vrijeme: radnim danom 11,00-22,00, vikend 13,00-23,00)
Nova jubav na «autopute» Moran reć da našemu gradonačelniku Ivotu zidarija gre od ruki. Sad će neki reć da san ja dobar š njin (a zasprave i san) pa da ga zato hvalin, al’ ni to zato, nego ča će se za ki dan otpret ovista renovirana prilazna cesta za naselje Zora i za ovi naši, kako pravi Opatijci reču, Plahuti ili Vrutki. Kad rečen da Ivotu gre zidarija ne mislin da on to dela i planira sam, ali budući da j’ batica od grada va oven mandate, red je da mu se prizna kakova posebna zasluga. Kako mu zaspraven gre zidarija ću van povedet kada buden neš doma delal privatno pa ga med drugemi kompanjoni nazoven da pride na, kako naš narod reče, radne akcije i roštiljadu. To more bit kakov zidić, manja ploča ili ča takovega. Znate ono; Dujmića staviš na mešalicu, kujina i barbu na karijole, oca i brata na lopate pa zašparaš kakovu kunu. Do onda ćemo se bavit z javnemi deli. Saki gradonačelnik je neš zazidal. Axel je lepo delo storil kad je dofinil Zoru (ne naselje nego dom!). Viš, sad i Dujmić tamo ima firmu. Vlatković je storil dve cesti - posebe ovu gornju kako je Piše Dražen Turina mi zovemo ili «novu» kako je službeno za sen ča već ima ko leto. Va svete je često slučaj da zaslužni gradonačelniki dobiju kakovu ulicu ili park, ili baren škalini da se po njimi zovu. Tako će Axelova bista morda bit spreda Zori, Ranko Vlatković Von Šahta bi mogal «zgrabit» cestu, a Muzur garažu čin se tista fini. Morda već za dvajset let kad auti budu mogli letet pa će je bit lagije dofinit aš se neće morat delat prilaz i neće njoj pačit more. Kako je va Dujmićeven mandate finalmente maknjena ona grda butiga pul restorana Kamelija zdola policije, ja san već mislel da će to bit njegov «kapolavoro» (aš je to zaspraven bil jako tepli kumpir) i da će za dosta let to postat «Trg Ive Dujmića». Tu san se prevaril. Ovista cesta za naselje Zora i Plahuti je još veća stvar. Od vavek se svadimo ki će prvi pasat i ki će poć na rikverc, još više pokle renesanse bespravne gradnje ka je podivela devedeseteh let. Tu je, kako nigdere va Hrvackoj, uvedeno prometno pravilo po sisteme «Ča biš otel? Ja san tu rojen, makni se!» i druge monade. Ja trpin tu sramot već let i let. Znali su mi reć si mogući ki su me pejali doma: «Dobro Šajeta, kakova je ovo pripizdina? Pa rekal si da bivaš va Opatije! Čak si to zval i «opatijski Beveri Hils!». Nisan imel niš za reć va svoju obranu pa san trpel koliko ‘re. Vi znate da san ja «šete bandijeri» i da se nikada nisam previše svadil z našemi gradonačelniki, još san š njimi bil i dobar (z Ivotun san ipak nekako najboji dosada) pa su mi si susedi i rodbina vavek govorili: «Daj Šajeta, ti si dobar s temi baticami «na općine» pa reči kakvu lepu besedu da store nekega vraga z ovun cestun aš to je mirakul!». Ja san po svoju vavek hitil samo ono: «Ću, ću, samo da pride pravi hip!». Kad san čul da će Grad poć va rekonstrukciju te cesti zajeno san to iskoristil. Hodil san okolo po našen brege i govoril: «Viš, zgjeda da ću sada neš moć storit.» - za sen ča to z manun ni imelo nikakove veze! Si su mi plaćali pit i lepo me gjedali, a sada pak, kad su videli cestu počel san dobivat i bombonjere. Sigurno da j’ zato bila važneja ona grda nedofinjena kuća na početke cesti nego ja, al’ pusmo ća ili kako je moja Zorica užala reć «pusmo stat». Neki dan mi govori sused: «Saka ti čast! Ta cesta bi lahko mogla imet tvoje ime.». Ja mu rečen: «Ne rabi, ja pikiran na osnovnu školu. A kad boje promislin to zasprave ni cesta nego neš puno veće. Mislin da bi se to moglo za čuda let zvat «Autoput Ive Dujmića.». I sused mi je dal za pravo. No, osim Ivota rabi reć još jenu poštenu besedu i za ovo poduzeće «Goran» z Delnic ča su to i delali. Ni jedan jedini dan ta vrajža cesta ni bila zaprta. Smirun se moglo pasat, pa kade je još bilo neš takovega? A još rabi i reć da je dela bilo baren duplo više od onega ča se mislelo da će bit! Naš breh je vavek bil uzak al’ sada smo kot va Hercegovine – imamo «široki breh». Još da nan se na njin pokaže i kakova Majka Božja pa ćete videt turizam! Ja već praznin konobe za storit apartmani. I još jena stvar. Dok se cesta ne nazove po Ivote, ti naši «Brčko-Banovići» moru se slobodno zvat «Autoput bratstva i jedinstva» aš kad se pasuje na široko, pozdravljaju se i susedi ki let ni nisu skupa govorili. Ono: «Trubilo, daj se va kraj, ča ne vidiš da imaš još mesta do te javoriki, šimija ćorava!» - sada je stvar pasanega vremena i nova jubav se budi za sen ča je se više judi, a auti su se širi. 39
Page 1 and 2: LIST GRADA OPATIJE • BROJ 150 •
Page 3 and 4: Srušeno staro kino Piše Mirjana R
Page 5 and 6: više fleksibilnosti i u preraspodj
Page 7 and 8: a li ste najmlađa među saborskim
Page 9 and 10: Vrijednosti antifašizma, obranjene
Page 11 and 12: age moje sugrađanke i sugrađani,
Page 13 and 14: • Loredana Gluhak gradskoj upravi
Page 15 and 16: Balovi u Beču Balovi u Beču preds
Page 17 and 18: FOTO: N. TURINA JUBILEJI “Kolibri
Page 19 and 20: Elegantno, ukusno i zdravo U LIBURN
Page 21 and 22: Krepat, ma ne repat ma ne molat”
Page 23 and 24: FOTO: N. TURINA MALI PODUZETNICI Tu
Page 25 and 26: REPUBLIKA HRVATSKA PRIMORSKO-GORANS
Page 27 and 28: ZANIMLJIVOSTI • Davor Kostelić i
Page 29 and 30: U isto vrijeme, KULTURA na starom m
Page 31 and 32: KAZALIŠTE FOTO: N. TURINA Travanjs
Page 33 and 34: • Na svečanosti najboljih sporta
Page 35 and 36: FOTO VREMEPLOV Kino - gradilo se be
Page 37: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

LIST GRADA OPATIJE â¢ BROJ 150 â¢ GODINA XVII ... - Opatija.net

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

LIST GRADA OPATIJE â¢ BROJ 150 â¢ GODINA XVII ... - Opatija.net