Kamen života uskrs 2011. broj 9 - Općina Brela

1901. godine stupio je u Družbu Isusovu. Novicijat je obavio u Velehradu, daljnji
studij u Kalksburgu u Austriji, potom u Bratislavi i Insbrucku. Za svećenika je
zaređen 1914. godine. Kao Isusovac službovao je u Zagrebu i Travniku. Bio je
duhovni vođa katoličkih organizacija u Splitu i Šibeniku. U Dubrovnik je došao
1937. godine i postao superior isusovačke zajednice i duhovnik u Biskupskom
sjemeništu. U Dubrovniku je bio veoma omiljen i poznat kao veliki štovatelj
Srca Isusova i širitelj ove pobožnosti. Živio je veoma svetim životom, tako da su
ga Dubrovčani još za života zvali „svecem“. Završio je svoj život mučeničkom
smrću. Uhićen je četvrtog dana po ulasku partizana u Dubrovnik, odveden u zatvor
u Karmen, te bez ikakvog suda likvidiran metkom u potiljak 25. listopada 1944.
godine na otočiću Daksi. Prema svjedočanstvima kroničara i jedinog preživjelog
g. Vinka Filičića pater Perica je svim uhićenicima podijelio odrješenje, a nakon
toga je lapadski župnik Đuro Krečak podijelio odrješenje samom ocu Petru Perici.
Među strijeljanima uz patera Pericu bilo je još šest svećenika. Kad su ih poredali
pred streljački vod po grupama i kad su bezbožni zlikovci u njih uperili puške,
prije nego je pala komanda – Pali!, pater Perica je počeo pjevati TE DEUM (Tebe
Boga hvalimo) što su svi u grupi jednoglasno prihvatili. Iz grla mučenika kao
samrtni krik zaorila se gromoglasno pjesma hvale Bogu i odjekivala sa otočića
Dakse koji je u tim trenutcima nalikovao na Golgotu. Prizor je doista bio pravi
biblijski. Jedva je otpjevano pola pjesme kad je pala komanda – Pali!. A nastavak
pjesme se više nije čuo, jer je tada odjekivala nebesima na putu njihovih duša u
Nebo.
Prošle godine posmrtni ostatci stradalnika ekshumirani su, dio njih je
identificiran, među njima i ostatci omiljenog svećenika padra Perice, kako su ga
u Dubrovnika od milja zvali. Ostatci su pokopani 26. lipnja 2010., nakon više od
65 godina u isusovačkoj grobnici na Boninovu u Dubrovniku. Katedralni župnik
don Stanko Lasić nad otvorenim grobom uz prigodnu riječ izrazio je želju da
Dubrovčani pokrenu postupak za njegovu beatifikaciju, jer su i molitve žrtava s
Dakse pomogle da u domovinskom ratu opet ne strada dubrovačko svećeništvo i
inteligencija, da se ne ponovi Daksa.
Otac Petar Perica i sustradalnici s otočića Dakse istinski su svjedoci
vjere koji na nepravdu i mržnju odgovaraju molitvom i pouzdanjem u Boga.
Život i mučenička smrt oca Petra Perice i danas je svijetli primjer svjedočenja za
vjeru, svećeništvo i narod, a njegova svetačka ljubav prema Isusu Kristu i danas
odjekuje u stihovima:
„Isukrste srcu tvom, s nama naš se kune dom, dušom tijelom vijek sam tvoj, za
krst časni bijuć boj“
Zdravko Pervan
Kamen života 17