Kamen života uskrs 2011. broj 9 - OpÄina Brela
Kamen života uskrs 2011. broj 9 - OpÄina Brela
Kamen života uskrs 2011. broj 9 - OpÄina Brela
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
zaustavi i pita: „Gdje je rečeno i napisano da se pretvoriš u mazgu selu i svijetu da<br />
spasiš dušu svoju?“<br />
Kakva je to nastrana veza između nošenja bremena i spasenja duše? Kao da nošenje<br />
bremena nije obiteljski posao u funkciji održanja života? Ili kao da je seoski župnik<br />
neki feudalni gospodar, neki suvremeni Tahi koji bičem tjera žene da nose bremena<br />
i za to im obećaje rajske poljane nakon smrti? Kao da je organizacija seoskog<br />
gazdinstva i podjela rada Božji plan, a ne najnužnija potreba opstanka i napretka!<br />
U Slavoniji žene ne nose bremena. To umjesto njih na kolima vuku konji ili volovi.<br />
Pa kakva je to pravica? A vjerojatno i oni tamo imaju nekoga svoga don Antu. Zar<br />
je on bolje organizirao seoska gazdinstva ili su njegove molitve uspješnije kod<br />
Svemogućega? Bilo bi zanimljivo znati daje li i njihov don Ante svojim ženama<br />
šaku soli, kako nas u ovoj knjizi uvjeravaju da to naš redovito čini?<br />
A seoski filozofi sa diplomama lučkih bordela gledaju na svoje seljake s prijezirom,<br />
jer ne dižu bunu i ustanke, ne shvaćajući da je tadašnji život samo jedna faza u<br />
razvitku i da je selo već davno ostavilo iza sebe vrijeme kada je po nekoliko mjeseci<br />
jelo divlje korijenje, jer druge hrane nije imalo. (zabilješka A.Fortisa, vidi <strong>Kamen</strong><br />
života br.8/10, str. 41. ).<br />
A evo kako dva, u cijelu priču ubačena, a tamo neprispodobiva filozofa, drobe<br />
svoje prosudbe o domaćim ljudima: „Znam da vuku umorni i svinuti. Znam da su<br />
ustrpljivi kao magarci, ali znam i to da je razlika između čovjeka i magarca uprav<br />
u tome što čovjek umije da se pobuni. Mene davi ustrpljivost sivonja. Odahnut ću<br />
ako mi uspije da ne gledam od sutra dalje te sivonje.“<br />
Gjuro Vilović je odselio iz Zagreba u Split otprilike proglašenjem Banovine<br />
Hrvatske, i prema bilješkama u ovoj knjizi u to ju je vrijeme napisao. Pitanje je<br />
zašto Gjuro ne piše o vremenu u kojem živi i kojemu je svjedok, nego o nekome<br />
davno prošlome vremenu.<br />
Treba znati da je uoči 2.svjetskog rata bilo, barem u Brelima, vrijeme velikoga<br />
napretka. <strong>Brela</strong> su preplavili agenti (trg.putnici) jer su obitelji masovno kupovale<br />
tijeske za grožđe (turnji), šivaće strojeve najnovijega dizajna i štednjake. A uz to<br />
su preuređivali stare ili zidali nove kuhinje čiji su podovi, a ponegdje djelomično i<br />
zidovi, bili obloženi tavelama (pločicama). I upravo u to vrijeme <strong>Brela</strong> su autorima<br />
ušljiva, smrdljiva, u svakom pogledu zaostala, gotovo ravna nekom selu središnje<br />
Afrike.<br />
Na koricama knjige Picukare piše da je to kronika zbivanja u podbiokovskom<br />
selu Banje(<strong>Brela</strong>) u drugoj polovici tridesetih godina 20. stoljeća. Dakle, afrički<br />
način života u europskom civilizacijskom razvitku. Ali, ne može se uvijek ostati<br />
unutar zadanoga okvira pa se ponekad nešto i omakne. Tako su se, primjerice<br />
žene za feštu dotjerale, isprale ruke, noge, ne toliko zbog nogu koliko zbog novih<br />
svilenih čarapa. Vidi vraga! Znade li autor cijenu tih čarapa u to vrijeme? Ili ne<br />
zna ili mu se omaklo?! Knjiga Picukare, tako se barem ističe na ovitku, slojevita<br />
je studija mentaliteta pojedinaca i kolektivne svijesti. Razrađuje vječnu temu selaintimnu<br />
dramu mlade djevojke koja je neudana zatrudnjela. Nadalje, oštar sudar<br />
<strong>Kamen</strong> života 37
Change language