Kamen života uskrs 2011. broj 9 - Općina Brela

klerikat, ni bečko kratkotrajno đakovanje nisu uspjeli dati ravnotežu, ma i približnu,
između intelekta i nagona.
Pod talijanskom okupacijom u Splitu 1941.god. Vilović redigira neku
antologijsku čitanku sasvim u jugoslavenskom duhu. Svršetak rata zatekao ga je
kao šefa propagande Draže Mihajlovića.
A.3.
Prvi sudbonosni korak u svome životu , napuštanje svećeničke službe,
napravio je Gjuro Vilović u najnezgodnije vrijeme. Vrijeme nezamisliva preokreta
koji ga je zatekao u 29. godini života: propast jedne velike carevine u okviru koje smo
mi Hrvati stoljećima živjeli i s njom se civilizacijski, ekonomski i kulturno saživjeli.
Neizvjesnost novih događanja i planiranje novih zajednica koje su neki
dočekali aplauzima, a neki krvavim prosvjedima(pokolj 1918. god. na
Jelačićevu trgu u Zagrebu) nisu pružali mogućnost sigurnih odluka.
Lutanja i preskakanje ograda Gjure Vilovića o kojima govori Horvat
upravo na to ukazuju. Dapače, Horvat ističe da se iz razgovora s njim nije
moglo razabrati kako je intimno gledao na politička zbivanja. U Bilješci o
piscu na str. 311. romana Picukare piše da je za vrijeme nastavnikovanja na
protestantskoj školi u Staroj Pazovi postao „lutoranom“, a da bi se oženio
pravoslavkom, želio je promijeniti vjeru, ali ga je Sveti sinod u Beogradu odbio.
U Vilovića je sudbonosan bio i odnos prema ranijoj svećeničkoj službi. U
svojim preskakanjima ograda on je počeo gajiti mržnju prema katolicizmu
kojega je odbacio, a usporedo s time i prema narodu iz kojega je potekao. To
kod otpadnika nije tako rijedak slučaj, pa je takav bio i kod Gjure Vilovića,
koji ga je odveo do velikosrpskoga ideologa, kao i do ateista i masona(I.
Mužić: Masonstvo u Hrvata, Biblioteka „Radovi“, Split 1963., str. 305, 307.).
Konačno se oženio gospođom Natalijom, iz Velikoga Trojstva kod Bjelovara.
Iz braka sa gospođom Natalijom rodio se sin Vojko, koji je odgojen kao
Srbin, a odrastanjem je, u ekstremnoj konzekvenciji mladenačkog odgoja
postao orjunašem i četnikom. Osobno sam ga poznavao, zanemarujući
njegova politička opredjeljenja, kao duhovita i zabavna mladića.
Vilovići su ljeti boravili u svojoj kući u Brelima koju su
izgradili na predjelu Dugi rat, vrlo ugodnom za odmor.
Proglašenje NDH zateklo je Viloviće u Brelima, a da Gjuri, bez
obzira na njegovo političko opredjeljenje, ni dlaka s glave nije pala.
Pa ipak, bilo mu je jasno da tu gdje se nalazi ne može više politički
djelovati. I tako se je jedne noći, u organizaciji splitskih orjunaša i
četnika, pred njegovom kućom ukotvila jahta, koja je cijelu obitelj Vilović
pokupila i odvezla u Split pod zaštitu Talijana, četničkih saveznika.
Sin Vojko se ubrzo uključio u četničke postrojbe, opskrbljene, plaćene i naoružane
od Talijana. Jednom prigodom su Talijani, kako su to već običavali, tobože zbog
Kamen života 31