Kamen života uskrs 2011. broj 9 - Općina Brela

: „Jednoga dana piju žene napitak snage, okrepe i obmane (opijum za narod) a 6
dana grade sebi stepenice za ulazak u željeno smirenje.“
Čudna je ta briga za žene od strane ta dva mornara, od kojih jedan nema ništa, a
sanja o batini kojom bi razbijao i rušio, a drugi nema ni sve prste, ali su obadva puni
prijezira i gađenja prema svojim zatucanim mještanima.
Oni ništa ne predlažu, ništa ne poduzimaju za napredak sela, niti vide da je rad i
trud sela uvjet napretka.
Seljaci, tobože, Jevtićevcima sijeku loze, a don Ante s oltara tome ne prigovara,
dok žene plješću. Moram priznati da nikada nisam bio svjedok tome niti sam o
tome išta čuo, a u selu se za sve zna. Trajna je ostala uspomena na sječu kupusa
ženi koja je tzv. Kibli i njegovim žandarima pokazala kako doći do litice na kojoj
je bila nacrtana velika hrvatska zastava. Usput, taj Kible je stvarna ličnost, žandar
kojega su doveli negdje iz tzv. Južne Srbije (Kosovo, Makedonija) gdje je ljudima
ravnao rebra kundacima, pa je time nastavio i u Brelima. Međutim, Brela nisu bila
onakvo mjesto kakvim ga crta knjiga Picukare, pa ga je načelnik sreza makarskog,
Srbijanac Kokan Urošević morao premjestiti. Valjda su ga se u Južnoj Srbiji već
zaželjeli!
Kažu da don Ante propovijeda o hrvatskom slobodnom domu u kome će prvi
gospodar biti Bog, a onda Hrvati, katolici, seljaci. Treba konačno srušiti naše
ropstvo, a Bar-Jona potvrđuje: „Mornari su uvijek za rušenje(Vjerojatno ga je na
našu sreću i dočekao!).
Picukare lamentiraju zbog dolaska stranaca(turista): Dobro je rekao don Ante,
stranci su naša nevolja. I stiglo nas je ono što je on odavna govorio: stranci su
kuga i prokletstvo za naše duše.Donose malo vrijedne dinare a odnose čiste seoske
duše.
Ovdje treba napomenuti da je don Ante umjesto što je proklinjao strance, bio
predsjednik Turističkoga odbora , utemeljitelj Limene glazbe i pjevačkog društva
Ramona u Brelima (J.Bebić:BRELA, izd. Crkva u svijetu, Split 1985, str. 44.) Eto,
tako je don Ante čuvao od turista čiste seljačke duše!
Don Ante je rođen na Lastovu, Hrvat i domoljub. Čim su Talijani nakon I. svj.
rata okupirali Lastovo on je s njima došao u sukob. Dramatična je priča o njegovu
bijegu s Lastova u Hrvatsku.
Bio je odan član Hrvatske seljačke stranke, Hrvat i demokrat po uvjerenju. Da
je tome tako najbolji je dokaz da se nije odazvao pozivu pristupanja Ustaškom
pokretu, a ako se dobro sjećam, pričalo se da su ga ustaše na Dubcima jednom
prilikom i išamarali. Da nije bio takav zar bi dočekao 1945. i ostao na svome mjestu
do smrti?
Pitam se je li ovako mogao pisati Gjuro Vilović, čovjek odgajan za svećenički
poziv čime je postao baštinikom milenijske uljudbe i tradicionalnog odgoja,
dopunjen bečkim štihom, što je Horvat odmah uočio u njegovu suzdržanu govoru i
, za Dalmatinca, izostankom karakteristične gestikulacije!
Zar bi takav spisatelj dopustio sebi surove i gadljive opise, pokazivanje očita
Kamen života 39