Dundo Maroje - Marin Držić

Marin Držić: Dundo Maroje
VLAHO: (Poznaš, pse! Brzo ti se poznaste!)
PETRUNJELA: Niko, ti li si? Nut količak je uzrastao! Brižna, Među crjevjare kolikat me je
uštinuo. Ovolihni biješe, a nemanština u njem velika biješe.
VLAHO: (Sada je dobar, čovjek je 320 , tvoj je posao.)
PIJERO: Da mene, Mile, kolikrat ve me si opsovala! A kolende 321 ti dah, a obeća mi, a
malo izda.
PETRUNJELA: Obeća' ludu a zaludu. Pijero, ti li si? Brižna, nut gdje je obradatio! Isto mi
vas je milo vidjet. Živi se vide kadgodi, a mrtvi nikada.
VLAHO: A za mene nijesi još upitala?
NIKO: Vraga! Ne pita' za njega; mjedeničar je.
PIJERO: Bestija ima dukât, a neće da ih pendža.
VLAHO: Ja dukate hranim za nje gospođu sinjoru.
NIKO: Mile, čuo sam da imaš gospođu.
PIJERO: Ljepotu od svijeta!
VLAHO: Mile, ja s dukatmi da t' sam priporučen.
PETRUNJELA: Ti dobar došao!
NIKO: Vrag! Lakom je, udri njega tja!
PIJERO: On uš bi odro za avancat kožu od nje.
PETRUNJELA: Onaki zračan i crljen ne kaže da je lakom.
VLAHO: Ah, hvala, Mile, na favoru; da mi si čestita!
PETRUNJELA: Ne ćamam se ja più veće Milica, - Petrunjela se ćamam. 322
NIKO: Da, Petrunjelice draga, on je mizer kako uš, a mi smo liberali kao gospoda. U lijepe,
u drage gospođe da smo sluge.
PIJERO: Da smo šćavi.
PETRUNJELA: Druzi su zasjeli,
sada se ne dijeli!
Brižni lovci od Među crjevjara
lov lovili;
goru obili;
od sve što ulovili,
ništa doma donijeli.
320 čovjek je - odrastao je
321 kolende - poklon za Novu godinu; "samo što su raspušteni mladići iz Dubrovnika 'davali kolende'
naivnim služavkama, a i ove su 'dolazile po kolende' sa sasvim prozirnim ciljevima zavođenja"
(Kolendić)
322 Ne ćamam se... - Više se ne zovem Milica, Petrunjela se zovem
40