Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Vizualna kultura zarez, xii /281, 15. travnja 2010. 16<br />
Iluminiraj me<br />
nježno<br />
Uz brojna dostignuća u razvoju suvremene svjetlotehnike, pitanje iluminacijske<br />
artikulacije, karakteristika i potencijala razlog je više da se problematici javne<br />
rasvjete i uopće svjetla u javnom prostoru, pristupa stručnije i odgovornije kako<br />
bi i noćna atmosfera osvijetljenoga grada bila zadovoljavajuća<br />
Saša Šimpraga<br />
“Tu jednostavnost je malo tko uspio razumjeti…<br />
naizgled banalnu, a strašnu kompliciranost vezanu<br />
uz svjetlo. Jer svjetlo je neuhvatljivo, to je posao za<br />
vječnost.”<br />
—Aleksandar Srnec, 2010.<br />
P<br />
rva svečana rasvjeta Zagreba dogodila se 1895.<br />
godine povodom posjeta cara Franje Josipa koji<br />
je u gradu boravio kako bi otvorio novu zgradu<br />
tadašnjeg Hrvatskog zemaljskog kazališta, tj. sadašnjega<br />
HNK, i obližnji novi gimnazijski kompleks.<br />
Za tu prigodu gradonačelnik Adolf Mošinsky angažira<br />
stručnjaka o čemu tadašnje novine pišu: “Najveće iznenađenje<br />
je pobudila sjajna rasvjeta Zagreba, koju je izveo<br />
poduzetnik Zentiloumo iz Venecije. Najljepše rasvijetljen<br />
je Jelačićev trg, zatim gradska viećnica i staro kazalište na<br />
Markovom trgu. Tu je bilo 14 000 raznobojnih svjetiljaka.<br />
Novo kazalište na Sveučilišnom trgu bilo je rasvijetljeno<br />
električnim svietlom...”.<br />
No, ulazak noćnoga svjetla na zagrebačke ulice dogodio<br />
se puno prije te svečane večeri i puno kasnije nego u mnogim<br />
europskim gradovima. Prvu javnu rasvjetu Zagreb, tada<br />
grad od svega nekoliko desetaka tisuća stanovnika, dobiva<br />
1864. godine. Bile su to plinske laterne koje svake večeri<br />
pale gradski nažigači, praksa koja se u najstarijim dijelovima<br />
grada očuvala do danas. Javnu električnu rasvjetu Zagreb<br />
je dobio tek 1907. godine, a početkom 21. stoljeća svjetlo<br />
kao konstruktivni element grada još uvijek nije u dovoljnoj<br />
mjeri kvalitetnije definiralo neke gradske noćne vedute osim<br />
one univerzalne, nasumične i najdojmljivije, a koja se pruža<br />
pogledom na grad s Medvednice.<br />
Zagrebački spomenik svjetlu U tom filmskom<br />
pogledu na panoramu noćnog Zagreba lako je uočiti<br />
jednu njegovu svjetlosnu osobitost, a radi se o tornju Tvornice<br />
električnih žarulja (TEŽ) na Sigečici.<br />
Projektant Lavoslav Horvat izveo je krajem četrdesetih<br />
godina dvadesetoga stoljeća objekt koji ispitnu stanicu za<br />
testiranje žarulja, umjesto horizontalno kako je uobičajeno,<br />
smješta u vertikalni svjetleći toranj koji će umjetnik Zlatko<br />
Kopljar, <strong>temat</strong>izirajući ga u jednom od svojih radova, nazvati<br />
“zagrebačkim spomenikom svjetlu”. Iako se u slučaju TEŽ-a<br />
ne radi o dekorativnoj rasvjeti niti je TEŽ jedini zagrebački<br />
neboder koji noću svijetli, arhitektova zamisao je nedvojbeno<br />
na tragu snažne misli o svjetlu kao dominantnom elementu<br />
noćne arhitekture grada i prepoznatljivom znaku u prostoru<br />
koji k tome još jednom pokazuje da i arhitektura industrije,<br />
osim primjerice svoje protomodernističke uloge, često ima<br />
i osobitu umjetničku vrijednost.<br />
Puno kasnije i možda ne posve slučajno s obzirom na<br />
blizinu TEŽ-a čije je svjetlo moglo poslužiti kao inspiracija,<br />
otvorena je 2009. godine nova zgrada Ustanove<br />
za hitnu medicinsku pomoć u Heinzelovoj ulici koja<br />
dominira tim dijelom Zagreba upravo noćnim isijavanjem<br />
rasvijetljene fasade. U odnosu na dva spomenuta<br />
objekta, jedna je razlika ključna, a ta je da je TEŽ<br />
izgrađen u vremenu kada svjesnost o svjetlosnom zagađenju<br />
nije postojala, za razliku od vremena kada je<br />
izgrađena zgrada Hitne koja, kao i TEŽ, emitira znatno<br />
svjetlosno zagađenje pa u tome smislu nije ni približno<br />
prilagođena suvremenim trendovima održivog razvoja<br />
i odgovorne izgradnje.<br />
Štoviše, zgrada Hitne na račun neekološke rasvjete ima<br />
i natprosječno visoku potrošnju električne energije, što je<br />
osobito neprimjereno i s obzirom da se radi o javno financiranoj<br />
ustanovi. Odgovornijim pristupom na zgradi je<br />
mogla biti izvedena zamišljena fasada, ali na način da ona<br />
ograničeno, diskretnije i bitno manje svjetlosno zagađuje<br />
okolni prostor. Istovremeno s posvemašnjom<br />
uočljivošću osvijetljenoga zdanja, opravdano<br />
je postaviti i pitanje semiološke prepoznatljivosti<br />
objekta koji bi upravo s obzirom na<br />
svoju funkciju i urgentnu ulogu trebao biti<br />
jasno označen, primjerice crvenim križem na<br />
pročelju, a to se osobito odnosi na ulaz koji<br />
nije očigledan iz daljine i nije urbanistički<br />
naglašen, a morao bi biti.<br />
MSU kao shopping centar Iste<br />
godine kada je otvorena zgrada Hitne, otvorena<br />
je i nova zgrada Muzeja suvremene<br />
umjetnosti u Novom Zagrebu u čijem se<br />
slučaju ne može govoriti ni o urbanistički<br />
ni o arhitektonski, a svakako ni o svjetlosno<br />
uspješno riješenom zadatku. Ipak, zgrada<br />
Muzeja je lokacijski postala važan impuls<br />
pripadajućega dijela grada što njezina rasvjeta<br />
kao novi svjetlosni punkt dodatno naglašava<br />
pa čak i uvjetuje. Međutim, izvedena<br />
rasvjeta ne zadovoljava ekološke standarde<br />
rasvjete u onim elementima gdje se to lako<br />
moglo ispuniti. Između ostaloga, primjerice<br />
kod lampi ispred ulaza i u parku uz muzej te<br />
krovnim terasama.<br />
Vanjska rasvjeta same zgrade može<br />
se podijeliti u tri osnovna dijela. Prvi je u<br />
službi inicijalne ideje o lebdećoj strukturi<br />
meandra zgrade, a što se rasvjetom može<br />
mnogo uspješnije naglasiti. Umjesto toga,<br />
rasvjeta stavlja naglasak na prizemlju, a ne<br />
(i na) samom meandru kao cjelini koja bi obzirom na neuspješnost<br />
konstruktivnih rješenja, upravo u noći mogla<br />
funkcionirati.<br />
Drugo je rasvjeta samih ploha fasada. Zapadna je izvedena<br />
najuspješnije, a to se odnosi na unutrašnje površine<br />
na kojima se prikazuje video sadržaj. Utoliko je meandar<br />
prisutan, iako je regulacija unutrašnjeg pristupa dijelom<br />
u koliziji s uporabnom površinom za potrebe posjetitelja<br />
— Umjetno svjetlo kao<br />
konstruktivni element<br />
fizionomije grada nudi<br />
neizmjerne mogućnosti pa<br />
baš kao i mnoge svakovrsne<br />
intervencije u prostor traži<br />
svoj promišljeni izraz —<br />
cmyk
Change language