WG Sebald - Zarez

ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 14. srpnja 2,,5., godište VII, broj 159-160cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit10. godišnjica SrebreniceDenis Kuljiš - Tuđman je najbolji ĆosićevđakAndreï Makine - priča Francuska oporukaW. G. Sebald - Sjećanje je okosnica književnosticmyk

2 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Gdje je što?info/najaveInfo 2-3U žarištuPride je (ipak) važan Trpimir Matasović 4Frka od cucka Andrea Dragojević 5Razgovor s Denisom Kuljišem Rade Dragojević 8-9Razgovor s Jadrankom Ostić Nataša Petrinjak 16Razgovor s Douglasom Rushkoffom Jonathan Ellis 20-21SatiraZarezi ludog smetlara Ivica Juretić 6-7TemaSrebrenica – kronika najavljene smrti Katarina Luketić 10-12Srebrenica kao izbor Grozdana Cvitan 12Prvi genocid 20. stoljeća Jaroslav Pecnik 13-14EsejPromatranje pojedinosti Darija Žilić 17Obmana i poslednji dani Sokratovi Saša Stojanović 18-19Vizualna kulturaRendgenska slika duše Antun Maračić 22Slike vibrantne životnosti Antun Maračić 23Kad govorimo o arhitekturi, riječ je (i) o neredu, sukobima, nasilju, truleži...Sandra Križić Roban 24Umjetnik s monografijom Silva Kalčić 25U Titovoj maniri Silva Kalčić 25SkupoviEtika, trgovina i ljudska prava Slavica Jakobović Fribec 26-27GlazbaGlazbeni roman toka svijesti Trpimir Matasović 38Darovi crne muze Dinko Telećan 39KazališteKako dati pet i reći sorry Grozdana Cvitan 40-41Razgovor s Ivicom Jakšićem Čokrićem Suzana Marjanić 42-43Labinske me(n)talne aberacije Suzana Marjanić 44Između ponosa i skrušenosti: težina pacifizma Ivana Slunjski 45Svakodnevica: etnografija i demagogija nasilja Nataša Govedić 46-47KritikaTrans-Gombrowicz Express Siniša Nikolić 48Upomoć, još jedan američki razvaljeni pisac Dario Grgić 49U što pucati kad se spomene ljubav Dario Grgić 50Kako ubiti nestrpljenje Grozdana Cvitan 51Političke dileme u svemiru Tomislav Šakić 52-53ProzaFrancuska oporuka Andreï Makine 54-55Američki pečat Mirna Bačun 56-57Zašto volim horore Rob Hardin 58Poezijagubitak sjećanja nije poremećaj Aida Bagić 59Riječi i stvariSlova koja ne znamo pročitati Neven Jovanović 60-61Šnapserski vunderkind Željko Jerman 61-62Svjetski zarezi 63Gioia-Ana UlrichTEMA BROJA: W. G. SebaldPriredio Zoran RoškoMrtvo koje ne može umrijeti Max Lorenzen 28-30Čudna potraga progonjena Kafkinim duhom Brigitte Frase 35Okosnica književnosti je sjećanje Maya Jaggi 36Austerlitz W. G. Sebald 37Ljetna čitanka 31-34naslovnica: Tarik Samarah, Srebrenica, 2002., Kamenica pored zvornika,uništena lutka na površini sekundarne masovne grobnice (motiv)dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavni urednik: Zoran Roškopomoćnik glavnog urednika: Rade Dragojevićzamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketićizvršna urednica: Lovorka Kozoleposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo: Grozdana Cvitan, Agata Juniku, Silva Kalčić,Slađan Lipovec, Trpimir Matasović, Katarina Peović Vuković,Nataša Petrinjak, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatargrafičko oblikovanje: Studio Artlesslektura: Unimediapriprema: Davor Milašinčićtisak: Tiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaČitati kao Bob DylanNataša PetrinjakNova Istra, broj 1 i broj 2. Istarski ogranak Društvahrvatskih književnika, Pula, 2005.utor i tekst su u prvom planu; uvijek, neprijeporno,u potpunosti. Onako kako i priliči glavnimakterima jednog časopisa za književnost, kulturološkei društvene teme – podastrti su čitateljstvujasno, obilno i stručno obrađeni, ma koliko različiti odsuaktera u istom izdanju, pažljivo poslagani da se nitkone može osjetiti zakinutim. Autori i tekstovi takav tretmanimaju u časopisu Nova Istra koji od 1996. izdajeIstarski ogranak Društva hrvatskih književnika, a uziznimno osobno zalaganje, to svi znaju, glavnog urednikaBorisa Domagoja Biletića. Brižnost koja se posvećujesvakoj bio-biblio-notici autora ili fusnoti teksta ilipak upućivanju na druge izvore uz prezentiranu temuiznimno je važan znak poštovanja i prema čitateljimana koje smo, budimo iskreni, već pomalo i zaboravili.U najvećem broju slučajeva, i uz naglašavanje – častizuzecima – već dugo se periodika, kao i tzv. tekući tisakophodi s čitateljstvom ili kao s potpunim neznalicamaili komunicira s malobrojnim znalcima i ne trudeći seinformirati i obrazovati potencijalno nove čitatelje.Nova Istra, čak i kada se s nečim ne bi slagao, ostavljačitatelju prostor za konstruktivnu polemiku. Uvijek jejasno s kim i s čim se komunicira.S namjerom ujednačavanja blago narušenog ritmaizlaženja, u razmaku od otprilike dva mjeseca, objavljenasu dva broja Nove Istre za 2005. godinu i takose ovoga ljeta pruža mogućnost za druženje s obiljemkvalitetnog i zanimljivog štiva. Novu poeziju predstavljajuBožica Jelušić, Zoran Kršul, Biserka Težački,Tomislav Ribić, Nada Grubišić, Sanja Širec Rovis.U bloku Suvremena književnost drugi broj Nove Istredonosi i dvije priče Nenada Stipanića, te zanimljivuZdravicu Romanovima Ivana Grljušića. Uvijek korisnoza upoznavanje stranih autora, drukčijih poetika, zausporedbu vlastitih dostignuća jesu dakako novi prijevodi,pa tako u ta dva sveska Nove Istre možemo čitati:priče Litvanca Romulada Granauskasa u prijevoduMirjane Bračko, Viktora Jerofejeva zahvaljujući IreniLukšić. Uga Bettija preveo je Daniel Načinović, a PaoluCapriolu Ljerka Car Matutinović. Poeziju Ariana Lekaiz Tirane s francuskog je prevela Jagoda Milinković,onu Amira Ora s engleskog je prepjevao Igor Grbić.Petar Hategan preveo je pjesme Marina Sorescua, aSanja Širec Rovis Tršćanina Marka Kravosa.U poglavlju Studije, ogledi, zapisci u prvom ovogodišnjembroju dva se teksta dotiču i bave KunderinomNepodnošljivom lakoćom postojanja, onaj Jasne Gržinići Vjekoslave Jurdane, dok se Irvin Lukežić odlučioza doba Frankopana. Pod naslovom Povratak aure usuvremenoj umjetnosti Žarko Paić vrlo nadahnuto pišeo Walteru Benjaminu i njegovim tumačima – Grliću,Groysu i Merschu, slijede potom Prilozi o zavičajuLade Duraković O pulskoj životnoj epizodi FranzaLehara i Maje Polić o Petriću i Vlačiću u Filozofskimistraživanjima, razgovor Vida Jeraja s JózefomNagyjem, te Aspekti estetike europske glazbe u hrvatskojliteratskoj praksi Nedjeljka Fabria. Pored studije SanjeVulić o bunjevačkohrvatskom piscu Antunu Karagiću izavičajnih priloga Dražena Vlahova o Istarskom razvodu,te Jasenka Zekića o tragediji na kupalištu Vegarola,drugi broj ovogodišnje Nove Istre plijeni pozornosttematom o Samu Shepardu u kojem se potpisujuPredrag Nešović, Žarko Milenić, Nenni Delmestre iVojo Šindolić. Rubriku Društvo čini težak, mučan, alitekst koji se mora čitati – onaj Fahrudina Novalića osrebreničkoj tragediji i ravnodušnosti koja je prati kaousud. Oba broja završavaju brojnim Kritičkim pristupimai osvrtima recentnih izdanja hrvatskih nakladnika,pa posjet knjižnicama i knjižarama ne mora nalikovatiavanturi u nepoznato. Tako, s dva broja Nove Istre urukama na Shepardovo pitanje: “Jesi li oduvijek mnogočitao?”, lako bi bilo odgovoriti kao i Bob Dylan:“Uvijek nešto čitam”.Quorum s novomredakcijomQuorum br. 1, glavniurednik MiroslavMićanović, Zagreb,2005.namo već sveo Quorumui njegovimrazličitim fazama.Sada pak svjedočimonečemu novomo čemu još nemožemo znati sve.Naime, Quorumima novu, djelomičnoizmijenjenuredakciju. MiroslavMićanović i daljeje glavni urednik,Roman Simić i dalje je u redakciji ali tu su sada i nove,mlade snage: Luka Bekavac, Maša Grdešić, SlađanLipovec, Damir Šodan i Silvestar Vrljić. Znači li torevolucionarni obrat u strukturi Quoruma, je li on sadasve ono što dosada nije bio? Ne, nova redakcija odlučilaje, čini se, na starom neboderu dodati samo poneki novibalkon i podrum. Uglavnom, imamo sve uobičajeneQuorumove rubrike: domaći autor kojega se ovaj putapredstavlja je pjesnik i prevoditelj Miloš Đurđević,zatim je tu razgovor s kritičarem/urednikom časopisa/urednikom AGM-a Krunom Lokotarom, imamo izbornovije srpske poezije, a u teorijskome bloku zasjeo jestandardni Terry Eagleton; slijede dva glavna bloka– niz tekstova o “kraljici konzumerističke kulture,Barbie, te izbor tekstova pod nazivom Laptop Music.Dakle, sve je na svojemu mjestu, usporeni snimak otkrivaodređeni pomak prema kulturalnim studijima iteoriji glazbe (kao stalnoj rubrici) - sve ok, sve super,ali nekako ostaje dojam da bi Quorum ipak trebalo prodrmatimalo snažnije kako bi iz njega prokuljalo maloviše pjene, plesa i urlika.PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kns popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kns popustom 200.00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studentii učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12mjeseci 170.00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:e-mail:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listićui obavezno poslati na adresu redakcije.cmyk

info/najaveVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.3PrivremenopomaknutoSilva KalčićCvjetna instalacija Darka Fritza 302_MOVED_TEMPORARILY, križanje (sjeverna strana) UliceHrvatske bratske zajednice i Avenije VećeslavaHoljevca, Zagreb, lipanj - listopad 2005. / Prezentacijaprojekta i projekcija video rada Internet ErrorMessages [v.05_05], video produkcija BALTIC Centre forContemporary Art, Gateshead; Klub arhitekata, Zagreb,12. srpnja 2005.mjetnička intervencija u urbano tkivo gradaZagreba, cvjetna instalacija Darka Fritza 302_MOVED_TEMPORARILY nalazi se na zelenojjavnoj površini između zgrade INA Naftaplinai gradilišta novog Muzeja suvremene umjetnosti,te u neposrednoj blizini raskrižja dviju avenija,cestovnih prometnih osi u smjeru sjever-jug i istokzapad,na izlazu (ulazu) iz grada. Dimenzije nasada,oblikovanog i održavanog u materijalima koji seredovito rabe u hortikulturi, su 3,5 x 40 m; korištenesu crvene begonije, humusna zemlja te bijeli šljunakza posipanje staza. Navedenim materijalima oblikovanaje tipografska slika, njima je ispisano “nađeni”(trouvé) izraz uobičajen u računalnoj terminologiji:302_MOVED_TEMPORARILY je neprevodivasintagma koja postoji samo u engleskom jeziku, porukao grešci u izvršavanju kompjuterske operacije(HTML serverska greška) implementirana u protokolstroja. Na hrvatskom je mogući prijevod 302privremeno pomaknuto. Za razliku od drugih načinaintervencije u urbani okoliš, kod hortikulturalnihradova koriste se organski materijali, manipulira seorganskim procesima življenja, cvjetanja i rasta/bujanja.“Krajobrazna umjetnost” poprima posve novoznačenje: umjesto da umjetnost podražava prirodu -priroda podražava umjetnost i shematičnost pojavnogsvijeta. Cvjetna instalacija služi kao mjera odnosa prirode,arhitekture (postmoderne Velimira Neidhardtai neo-moderne Igora Franića, u okruženjuInternacionalnog stila Novog Zagreba, prema lecorbusierovskomnačelu “stanovati, raditi, uzdizati duhi tijelo”) i urbanizma (prometno raskrižje je mjestointenzivne socijalne interakcije; tuda prolaze autobusis kolodvora, a u neposrednom su susjedstvu budućisredišnji objekt hrvatske suvremene umjetnosti tezgrada-trezor nacionalne naftne kompanije; instalacijase proteže u otvorenoj osi Zelene potkove, južnoprema zagrebačkoj zračnoj luci). Dekonstrukcijavidljivog, vizualnog znaka i strukture slike ima središnjuulogu u umjetnosti u suvremeno doba u kojemuje naglašena važnost ilustracije i proizvođenja vizualnihobavijesnih informacija. Suprotno konvencijamavizualne percepcije, kompozicija se u punini možesagledati (iščitati) samo iz zraka (u samodostatnosti“pogleda bez promatrača” - prema Viriliju), a iz vizureprolaznika ili iz jurećeg automobila s okolnihprometnica u nekoj vrsti anamorfoze ili kartezijanskeperspektive - koja prikuplja vidljive činjenice i “stabiliziraih”. Slika teksta kao prostorna manifestacijapridaje cvjetnoj instalaciji narativnu dimenziju, onapostaje medij komunikacije. Likovi slova, u sinkopiranomritmu, i urbani krajolik međusobno prodirujedno u drugo, tekst svrgava vlastiti okoliš pridajućitvarnost nečemu ishodišno virtualnom. Budući da jepostav cvjetne instalacije slučajno na pješačkoj staziciprobijenoj mimo obilježenih pješačkih površina, kaoprečac prema ZET-ovom autobusnom stajalištu, zaočekivati je da će umjetničko djelo biti podvrgnutoanonimnoj intervenciji, tj. da će preko nasada nanovobiti progažena “slonovska staza’ (između slova “m”i “p”). Umjetničko djelo koje se samo uništava (jercvijeće vene), ali i obnavlja, sve do nepovratnog krajakoji nastupa sa zimom.Organizator projekta je Udruženje hrvatskih arhitekata,uz financijsku potporu Poglavarstva gradaZagreba i u suradnji s Gradskim uredom za izgradnjugrada Zagreba te Muzejem suvremene umjetnosti.Svaka arhitektura jeinterpolacijaSilva KalčićNovi broj časopisaza arhitekturu ikulturu Oris (VII-33-05) u izdanjuArhitekstaroj s close-uppogledom uvirove raskošnebarokne konkavno-konveksnodinamizirane arhitekture na naslovnici,započinje intervjuom s Mariom Bottom, švicarskimarhitektom čiju arhitekturu karakteriziraju elementarne,često simetrične kompozicije, arhetipske forme,racionalistički pristup tipologiji te korištenje kamena iopeke. Tema broja su urbane intervencije: predstavljenisu projekti obnove španjolske Cartagene, zapadnogkrila ljubljanske utvrde - orijentacijskog žarišta i simbolagrada te preuređenje dvorca u Ravnama, Slovenija,u kompleks centralne koruške knjižnice. U projektuobnove i pregradnje kuće Amonn u Bolzanu arhitektPeter Plattner nastojao je stilski egzaktno obnoviti ovupovijesnu građevinu sa srednjovjekovnom jezgrom ibaroknom fasadom. O susretu arhitekture novog i starog,prema konsenzusu da “sve je arhitektura” i “svakaarhitektura je interpolacija” piše Krunoslav Ivanišinrazgovarajući s Karin Šerman.Austrijski arhitekti Querkraft projektom poslovnezgrade VIT u Aspernhofenu pokazali su da je estetikamoguća čak i kod jednostavnog programa kao što suskladišta, uredi, izložbeni prostor - white cube. Slijedeprojekti zagrebačkog biroa UPI2M, poslovni objekt uLjubljani arhitekta Jože Peterkoča te paviljon tvorniceAudi u Mađarskoj, arhitekata 3H. U stalnoj rubricibaština u novom broju Orisa predstavljena je stambenazgrada - “krstarica” na zagrebačkoj Trešnjevci,izvanredno funkcionalističko ostvarenje Branka Raosai Stanka Jelineka. Dubravko Bačić u izvrsno naslovljenomtekstu Atrij s kućom piše o kući Kovačić-Šojlev realiziranoj2004., autora Krunoslava Ivanišina i LulzimaKabashija. Novi Oris tekstom Ješe Denegrija, vjerojatnonajboljeg teoretičara umjetnosti na području ex-YU igotovo jedinog autoriteta za umjetnost EXAT-a 51,predstavlja Ivana Picelja čija je izložba nedavno održanau Klovićevim dvorima, a povodom izložbe objavljenje katalog-knjiga koji opsegom i pristupom autorunadilazi efemerni značaj popratnog materijala izložbe.U rubrici fotografija predstavljeni su radovi Mare Milin,a broj završava poetičnim neprevedenim esejem BoreČosića asocijativnog naslova U vrtu uživanja dvadesetogveka, koji započinje prisjećanjem na bombardiranjemadridskog Prada: “velike slikarije naše civilizacije opetsu poslužile kao potpala za neku novu lomaču”.Ovogodišnja (u sedmoj godini izlaženja) izdanjaOrisa imaju novi, bolji u smislu suzdržaniji i “čvršće”strukturiran dizajn Studija Rašić - ArTresor design,a osnivačkom se uredničkom boardu u posljednjembroju pridružio Maroje Mrduljaš. Interdisciplinarnimpovezivanjem arhitekture, umjetnosti i tzv. lijepe književnosti,tzv. visoke i kontra-kulture te inzistriranjemna kvalitetnim slikovnim prilozima uz obavezu objavuoriginalnih projektnih crteža i skica te autorske portretnefotografije u intervjuima, Oris zadržava svoj statusu vrhu hrvatskog izdavaštva. “Uostalom, za razliku odslike koja uvijek može postojati sama za sebe, teorija ikritika bez slika ostaje prazno slovo na papiru i najčešćebrzo isparuje u ništa” (Želimir Koščević u tekstu oMari Milin). Dvojezičnom koncepcijom te usporednimslovenskim izdanjem, časopis ujedno prelazi državnegranice - nadilazi lokalne teme.cmyk

4 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kolumnaIzmeđu redakaPride je (ipak) važanTrpimir MatasovićPlamen pridea i svega što onpredstavlja, ne samo za gejzajednicu, nego i za čitavuaktivističku scenu, pa i hrvatskodruštvo u cjelini, možda ovegodine ne gori onako jako kaoprošlih godina. No, usprkos tome,ne bi se smio ugasitiada su prije tri godineudruge Iskoraki Kontra organiziraleprvi Gay Pride uZagrebu, bio je to događajo kojem se raspravljalodugo i prije i poslije samogodržavanja. Usprkosčinjenici da su tijekom inakon održavanja Prideanapadnuti mnogi njegovisudionici (što do danadanašnjeg još uvijek nijesankcionirano!), povorka središtem gradapostigla je svoju svrhu. O homoseksualnostise i pravima gej osoba (obajuspolova) tek tada počelo koliko-tolikoozbiljno raspravljati u javnosti i, općenitouzevši, mladi je hrvatski LGBTaktivizam ipak dobio podršku medija.Od tada do danas promijenilo se mnogotoga – država je u niz zakona uvela zabranudiskriminacije na temelju seksualneorijentacije, donesen je i simboličniZakon o istospolnim zajednicama, pokrenutaje i hvaljena manifestacija QueerZagreb, nekoliko osoba iz javnog životasmjelo je “iskoračilo iz ormara”... Sve jeto velikim dijelom, pa makar i samo neizravno,plod tog prvog zagrebačkog GayPridea, kao i Zagreb Prideova (skupje preimenovan 2003.) u sljedeće dvijegodine.Umorni aktivizamUsprkos neizbježnom gunđanju raznoraznihdesnih i/ili konzervativnihgrupacija i pojedinaca, pride je postaotradicijom, a u njegovim kasnijim izdanjimanisu zabilježeni nikakvi ozbiljnijiincidenti, djelomično i zbog iznimnih(možda i pretjeranih) mjera policijskogosiguranja. Pride je, premda nešto drukčijiod prethodnih, trebao biti održani ove godine. Nakon što je onaj prošlogodišnjiorganizirala Kontra, ovaj je putbio red na Iskoraku, koji je još lani najavioda će, umjesto dosadašnje povorkesredištem grada, u lipnju organiziratiprigodni koncert na Trgu bana Jelačića.U aktivističkim krugovima nisu svi bilioduševljeni tom idejom (u krajnjoj liniji,povorka je nezaobilazni dio prideovafoto: Marino Fonovićširom svijeta). No, kako oko tog pitanja iinače postoje koncepcijska razmimoilaženjana aktivističkoj sceni, kompromisje već prije dvije godine pronađen udogovoru da Kontra i Iskorak naizmjenceorganiziraju Pride, svaka udruga sasvojom koncepcijom (sa, odnosno bezpovorke).Međutim, početkom lipnja polakoje postajalo jasno da nešto nije u redu.Pride više nitko, pa ni Iskorak, nijespominjao, a uskoro se otkrilo i zašto– premda ga je isprva bio najavio za18. lipnja, Iskorak pride jednostavnonije organizirao. Lavina negodovanjana aktivističkoj sceni rasla je iz dana udan. Najprije je Zvonimir Dobrović,voditelj Queer Zagreba, uoči održavanjalipanjskih filmskih Queer subota petkom(i subotom), taj put posvećenih upravoaktivizmu, upozorio da se u Hrvatskojprepoznaje “sudar (ne)zainteresiranog,umornog aktivizma i komocije onihkoji su aktivisti”. Ubrzo nakon togaprašinu je digla izjava za javnost, koju jepotpisala skupina nezavssnih aktivistai aktivistica, u kojoj se ističe ne samovažnost “održavanja kontinuiteta i prepoznatljivogkoncepta pridea”, nego se iIskorak proziva za “nezainteresiranost inesposobnost”.A što je na to odgovoreno izIskoraka? Dorino Manzin ustvrdio jetek da se “s 30.000 kn, koje smo ˙(odGradskog ureda za kulturu) dobili zaorganizaciju Zagreb Pridea, može napravitiškart ili lakrdija od programa kaošto su prošle godine napravile organizatoriceiz Kontre”, dodajući kako mu “nepada na pamet dovoditi nekakve kvaziperformere”.Dea ex machinaKritiziranjem lanjskog, “Kontrinog”pridea, kao i izjavama kako “gej zajednicaionako nije zainteresirana za pride”i da se pride “u internim krugovimaismijava”, Manzin je samo skrenuo temus onoga što je zapravo i bio sukus problema– a to je da Iskorak u lipnju nijeorganizirao ama baš ništa, pa ni “ZagrebPride s pravim bendovima, a ne nekimakoje nitko živ ne poznaje”, koji se sadaiznenada najavljuje za jesen.Kao dea ex machina pojavljuje se najednomfeministička udruga Epikriza,koja na sebe preuzima organiziranje pridea,doduše, tek 9. srpnja, ali još uvijeku doba godine uobičajeno za prideove usvijetu, i, što je još bitnije, sa sada već iu nas tradicionalnom povorkom. Jednojdotad gotovo nepoznatoj udruzi uspjeloje tako u minimalnom roku od par tjedananapraviti nešto što u Iskoraku nisuuspjeli u godinu dana – i to s manjimbudžetom. (Financijsku injekciju dala jeKontra, prenamijenivši gradska sredstvaisprva namijenjena Tjednu LGBT kulture– kojeg, usput budi rečeno, Kontrau konačnici nije realizirala, isto kao niIskorak pride.) Pride je, dakle, ipak iodržan, s nešto manjim brojem sudionikanego prošlih godina, već tradicionalnopretjeranim mjerama osiguranja,bez velikih govorancija i popratnogprograma, ali s povorkom koja je simbolgej aktivizma u čitavom svijetu.Prepucavanja po medijimaŠto je, dakle donio ovogodišnjiZagreb Pride? Uglavnom, gorak okusu ustima zbog prepucavanja aktivističkihudruga po medijima, pa čak i nasamom prideu. (Izvikivalo se, izmeđuostalog, i “Dorino, pederu!”, zacijelone samo zbog činjenice da se predsjednikIskoraka nije udostojio pojavitina prideu.) Logično se stoga namećepitanje – treba li uopće nekome (takav)pride, i je li pride uopće važan. Bezobzira na sve, odgovor je ipak potvrdan.Dokle god ne budu ostvareni svi ciljeviLGBTIQ aktivizma, takvi su događajipotrebni kako bi se upozorilo javnostna prava jedne još uvijek diskriminiranedruštvene skupine. (Tako je i ovaj prideupozorio na potrebu donošenja Zakonao registriranom partnerstvu). Dokle godbude bilo ljudi koji su spremni javno, pamakar samo i hodajući ulicama grada,podržati prava gej zajednice (pa makarih bilo i “samo” sto), pridea treba biti.Naposljetku, Zagreb Pride redovitookuplja i pojedince i aktiviste koji sebave drugim aspektima ljudskih prava,ili jednostavno borbi za ljudska pravažele dati svoj doprinos. Nemojmo zaboravitida je pride u Zagrebu ostao,zapravo, jedino tradicionalno javnoprosvjedno okupljanje nevladine scene.Jer, ono što se ove godine dogodiloIskoraku i Kontri događa se nevladinimudrugama stalno – mnoge od njihkrenu nadobudno, ali ubrzo “izgore”i završe u vegetiranju i, kako bi rekaoZvonimir Dobrović, “nezainteresiranomi umornom aktivizmu”. Plamen pridea isvega što on predstavlja, ne samo za gejzajednicu, nego i za čitavu aktivističkuscenu, pa i hrvatsko društvo u cjelini,možda ove godine ne gori onako jakokao prošlih godina. No, usprkos tome,on se ne bi smio ugasiti. Stoga, bezobzira na sve, čestitke Epikrizi na hrabrostida na sebe preuzme ono što druginisu napravili, a trebali su. A na jesen,željno iščekujemo Iskorakov “pride spravim bendovima”...foto: Marino Fonovićcmyk

kolumnaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.5Na metiFrka od cuckaAndrea DragojevićMuškarac, bijelac u najaktivnijojdobi između trideset i četrdesetgodina starosti, bogatijegimovnog stanja - to nisukarakteristike samo WASP-ovca,građanske figure s kojom ovaobilježja automatski povezujemo,nego je riječ i o opisu tipičnežrtve morskog psa. On navodnouopće nije politički korektan gledesadržaja svog menija, točnije, nehapava podjednako pripadnikesvih društvenih slojeva. Junaknašeg teksta pravi je primjerakinstinktivnog anarhiste, i to onognajstarije feleuškarac, bijelac u najaktivnijojdobi između trideset i četrdesetgodina starosti, bogatijegimovnog stanja – to nisu karakteristikesamo WASP-ovca, građanske figure skojom ova obilježja automatski povezujemo,nego je riječ i o opisu tipičnežrtve morskog psa. Tako barem tvrdeoni koji se bave proučavanjem te vrstegrabežljivaca. Morski pas, kao što seodmah dade primijetiti iz spomenutogprofila žrtve, a mi si ovdje uzimamoza slobodu da to toplo pozdravimo,navodno uopće nije politički korektanglede sadržaja svog menija, točnije, nehapava podjednako pripadnike svihdruštvenih slojeva. Junak našeg tekstapravi je primjerak instinktivnog anarhiste,i to onog najstarije fele. Naime,ajkula je jedna od najstarijih živina naplaneti: svoj je bakunjinovski profil, kojijednostavno nazivamo ralje, istesala jošu doba dinosaura i sve do danas on jeostao sveudilj razjapljen. Spomenuta tipičnažrtva opisana je na Internet adresiposvećenoj Sharks Attacks, a obilje statističkogmaterijala s tih web stranica dajenam za pravo da se barem zamislimoprije negoli zagazimo u more na nekojod jadranskih plaža. Naime, Hrvatskana tim top-listama kotira vrlo visoko.Išao je ravno prema nama...Tako smo po broju napada morskihpasa na Sredozemlju na visokom trećemmjestu, odmah iza Italije i Grčke. A ovogsu kišnog ljeta učestale dojave o susretu smorskim predatorom u hrvatskom akvatoriju.Još u lipnju sportski je ribolovacIvan Hauser na pet-šest metara dubine idvadesetak metara od obale u uvali Poljeu Premanturi susreo bijelu psinu, o čemuje obaviještena i Nacionalna središnjica zausklađivanje traganja i spašavanja. “Loviosam ciple na pet do šest metara dubine,dvadesetak metara udaljen od obale uuvali Polje u Premanturi. U jednom trenutkuučinilo mi se da ispod sebe, ali nakraju, nadomak obale, vidim bijele zube.Spustio sam pogled i ugledao veliku bijelupsinu. Prošla je ispod mene, što inače nečini, i to je bila moja velika sreća. Sav ušoku doplivao sam do obale, a tek kad jeprvi šok splasnuo, postao sam svjestan štose dogodilo i da sam čudom ostao živ”,izjavio je pulski ronilac. Iako su ga nekiuvjeravali da se vjerojatno susreo s kitom,a ne morskim psom, Hauser objašnjavada kao dugogodišnji ribolovac zna kakoizgleda kit, te dodajekako je za njega podvodniribolov prošlasvršena stvar.Ispred Kraljevicemorskog je psa pakuočio riječki pomoracOgnjen Vlahov: dokje s obitelji uživao nabarci ovaj je prošaotik uz njih. “Išao jeravno prema nama izaobišao nam barku.Ja sam bio miran, alidjeca su se prestrašilai stisla jedno uzdrugo. Takvi susretinisu ugodni. Nisam siguran o kojoj sevrsti radi iako imam 20 godina iskustvana moru kao i ronilačkog iskustva. Netreba sijati paniku, ali s obzirom na to dase strani turisti vole na zračnim jastucimaili s pedalinama otisnuti od obale, boljeje ljude upozoriti, jer morski psi reagirajuna vibracije koje proizvodi lupanje noguna luftmadracu. Smatram da se sve plažemoraju bolje zaštititi signalizirajućimmrežama”, kazao je Vlahov. Zbog tihdojava kupačima u Istri i na Kvarnerupreporuča se da u plivanju ne izlaze izzaštićenih područja i da se ne udaljavajuod obale.Ritam zločinaPodatak da je u razdoblju od 1899. do1999. godine na našim obalama zabilježenopet napada morskih pasa, od čegasu čak četiri bila smrtonosna, uzimamosa zadrškom, jer teško je za pretpostavitida su svi napadi uredno registirirani, da seta, po turističku sezonu poražavajuća činjenica,probila do javnosti u društvu kojeje bilo, najblaže rečeno, medijski dobrokontrolirano. Ono što dodatno zabrinjavajest činjenica da od pet ataka čak četiriotpadaju na napade velikih bijelih psina,glavnih likova Spielbergovih Ralja i njegovihtriju filmskih nastavaka. Ihtiolozi sutakođer utvrdili da se mrijestilište bijelihpsina, barem kada je Mediteran u pitanju,najvjerojatnije nalazi u akvatoriju Sicilije,čemu treba zahvaliti učestalost njihovogpojavljivanja u jadranskim vodama.Posljednji smrtonosni napad neke bijelepsine na našim obalama zabilježen jedaleke i famozne 1971. godine – izgledada psina zna napasti nacionalno biće upresudnim trenucima. Naime, zadržimo lise u akvatoriju politike, mogli bismo pomislitida u ljeto 1971. godine ajkula nijenapala slučajno, već da je posrijedi bilajoš jedna od brojnih ujdurmi tadašnjihjugoslavenskih vlasti usmjerenih protivprobuđenog hrvatskog nacionalnog bića.Možemo paranoično spekulirati da jekretanje psine namjerno usmjeravano nagrupice njemačkih turistkinja, a sve u ciljuda se smanji prihod Hrvatske od njezinenajpropulzivnije tercijarne djelatnosti.Inače, posljednji napad morskog psa, ada nije bila riječ o bijeloj psini, na hrvatskojje strani Jadrana registriran 1974. godinei to u vodama ispred poznate omiškepješčane plaže. U godini koja je iznjedrilanovi Ustav na temelju kojeg je Hrvatskadva desetljeća kasnije zahtijevala samoodređenjeu raljama se koprcao njemačkiturist. Ako ritam zločina doista postoji, štoli nam donosi godina 2005.?Ljudi su kompa, a ne klopaNajopasnija područja u svijetu kojavrve ajkulama jesu Australija i obalaFloride. Doduše, na Rogu Afrike i južnoafričkimplažama napadi su brojniji ismrtonosniji, ali tu ne stradavaju bijelci,nego uglavnom domicilno crnačko stanovništvo,zbog kojeg se uglavnom ne aktiviraobalna straža i ne kreće hajka, a znamoi kako ih tretira statistika. Od bijelacapak najčešće stradavaju daskaši i ronioci(tko je, uostalom, vidio crnca surfera ilironioca?!), a spasilačke službe imaju listes vrlo preciznim napucima o ponašanjuna mjestima gdje psine prijete iz dubokogplavog mora. Među tim pravilima važnoje svakako i ono koje kaže da se ulazak uvodu na područjima gdje je viđen morskipas ne preporuča ženama za vrijememenstruacije, kao ni onima koji krvareiz otvorene rane. Morski pas svojim će,prije svega, olfaktivnim senzorima, jer vidmu je slab, vrlo brzo locirati takvu(og)nesmotrenku(a). Preporuča se i ostajanjeu grupi, jer ajkula najčešće napada izdvojenužrtvu; treba izbjegavati večernja ilinoćna kupanja, jer u tim uvjetima senzorimorskog psa posebno dolaze do izražajaitd. Uostalom, o noćnom kupanju dovoljnosmo saznali iz Spielbergovih Ralja, ukojima je prva žrtva upravo vesela sisatastudentica koja je za mraka gola zagazilau more na otoku Amity.Međutim, ništa od nabrojenog nejamči preživljavanje susreta s predatoromcrnih mrtvih očiju, za kojega je junakSpielbergova masterpiecea rekao da “znašda je živ tek kad razjapi čeljust”. A onda jeveć kasno...Da općinstvu i turističkom narodune bi pričom o morskim psima ogadilisvaku pomisao na kupanje do mjere da i ukadu ulaze s preporukama lokalne obalnestraže, valja kazati da od tridesetak vrstamorskih pasa, koliko ih obitava u Jadranu,ima malo onih koje predstavljaju stvarnuopasnost za čovjeka. Zanimljivo je i to dase za čovjeka najpogubnija pasmina – bijelamorska psina – zapravo hrani planktonom,a čovjeka napada tek iznimno,kad nanjuši krv ili kada ga – zamijenituljanom. Ipak, u svemu tome ima jednakvaka, a ona se krije u pitanju koliko je to‘malo’ opasnih vrsta. U Jadran, da rezimiramoihtiološku blic-analizu, zna zalutatipokoji primjerak neke od četiri vrstepogubne za čovjeka: dvanaestmetarskapsina je daleko najopasnija, a tu su i neštokraći pas tigar, pas trupan oblokrilac i pasbik. U tim slučajevima, kada susretnetenekog Relju manje spremnog poraditi napromjeni svog imagea, teško da će vampomoći ako parafrazirate poznati motoiz crtića Potraga za Nemom i kažete mu:Ljudi su kompa, a ne klopa!Morski pas protiv ideološkogjednoumljaVratimo li se nazad u domenu političkeoceanografije mogli bismo junakasvoje priče zamisliti i kao svojevrsnogpolitičkog avangardista, kao lidera kakvihlijevoterorističkih Crvenih brigada iz dubokogpodmorja. Budući da komunisti većduže vrijeme više nikome nisu prijetnja,da anarhisti to nikada nisu ni bili, a da ćeantiglobalisti, ma koliko se trudili, to teškoikada postati, postavlja se pitanje kakose učinkovito suprotstaviti kapitalizmukao prevladavajućoj društvenoj formaciji.Oni koji se groze globalnog ideološkogjednoumlja možda mogu nadu polagati u– morskog psa. Leđna peraja koja glisirapovršinom vode ostaje tako jedina prijetnjatustim bogatašima na višemetarskimjahtama, a visokofrekventni vrisak odmorskog predatora napadnutog bogatašamogla bi biti nova Internacionala svihprezrenih na svijetu. Kad u jednoj državine djeluju društveni mehanizmi redistribucijebogatstva, onda dobro dođu i ajkulekao socijalni korektivi. Vode oko Floride ukojima američki bogataši najčešće namačusvoje razdebljale stražnjice, i gdje je evidentirannajveći pomor istih, postaje takooazom poniženih, a Spielbergove Raljemogle bi se iznenada prometnuti iz kultnoghorora u filmski ekvivalent Marxova18. Brumierea Louisa Bonapartea.Kako god bilo, pasji život bilo u moruili na kopnu ostaje pasji život. Morski pas,kao i njegov kopneni nominalni parnjak,i sam se koprca u raljama života, premdaje toj sintagmi upravo on posudio nosivumetaforu. No, postoji jedna razlika - mesomorskog paščeta, za razliku od njegovogkopnenog imenjaka kojeg kusaju tek unekim egzotičnim zemljama, uredno senalazi na jelovnicima svih boljih ribljih restorana.Preporuča se jesti lešo, na brudetili pržen. Budući da mu je namijenjenaovakva sudbina, nama ne preostaje ništadrugo nego ajkulama odobriti upotrebusvih obrambenih i napadačkih sredstava.Tim prije što nismo WASP-ovci.cmyk

6 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.satiraZareziludogsmetlaraIvica Juretićcmyk

satiraVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.7cmyk

8 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.razgovoremeljna teza vašeknjige Dva pamfletaprotiv Tuđmana kažeda je prošli rat bio vrsta dogovornograta. U tom smisluponištavate službenu verzijuo Domovinskom ratu, odnosnuverziju iznesenu u Deklaracijio Domovinskom ratu.– Verziju iz Deklaracijemožemo smatrati službenomverzijom. Puno važnije odslužbene verzije čini mi se doživljajljudi koji su u tom ratusudjelovali, odnosno bili žrtve.Naime, oni su, naravno, todoživjeli empirijski, kao nekakvuagresiju od puno moćnijegneprijatelja, dok su bili negdjeu Osijeku, Vukovaru itd. Mogurazumjeti da će upravo njihiznervirati ideja da se sada ideanalizirati tko je to točno bionapadač. Je li to bili tzv. jugočetničkaarmada ili kako su većzvučale sve te determinacijeili je li tu Milošević bio suučesnikili je on bio inspiratoritd. Ipak, mislim da je ključnastvar za sve nas da napokonrasvijetlimo što se to doistazbilo. Naime, empirijski podacikoje imamo ne podudarajuse s predodžbom o ratu kojuima običan čovjek s ulice. Kadsam počeo pisati knjigu nisamkrenuo od hipoteze o dogovorenomratu, nego sam krenuou istraživanje. Ova je knjiga,zapravo, samo nacrt ili uvodza knjigu koju sam htio napisati.To je zapravo jedan tekstkoji se zvao Prolegomena za1991. i objavljen je u srpskomizdanju knjige Majmuni,gangsteri i heroji. Posrijedije rukopis na čije me pisanjemotivirao jedan svjedok,pripadnik jednog eskadronasmrti u Sisku. Takvih jedinicabilo je tada više, među njima inajpoznatija, ona Merčepova.Dakle, započeo sam razgovors njim, a nakon toga sam počeoistraživati njegovu priču.Ona se odnosila na to kako jepočeo rat na sisačkom terenu,s konkretnim protagonistima,imenima itd. Cijela ta pričagovori o tome kako su trajalepripreme za rat, govorio jeo tome da su s pripremamaotpočeli još u siječnju 1991.,zatim o čišćenjima terena kojasu se odvijala u lipnju, dakleprije nominalnog izbijanja ratai događaja u Borovom Selu, štose uzima kao početak ratnihoperacija.KuljišTuđman je najbolji Ćosićev đakHrvatski eskadronismrtiDakle, kroz sve to dobiosam jedan drukčiji uvid u dinamikudogađaja. Vidio sam dase s jedne strane stvaraju potrebniresursi za rat, a s drugestrane da su svi oni bili apsolutnopod političkom kontrolom,te da su, kad je to trebalo, biliobuzdavani iz Zagreba. Znači,svaki taj eskadron smrti koji jeoperirao na terenu svoje je prveregrutacije imao u siječnju.Njihova je funkcija bila zastrašivanjesrpskog stanovništva ipritisak, kao i njihovo tjeranje.To nije bio pravi početak rata.Te jedinice aktiviraju se uratu koji bez ikakva suzbijanjaotpočinje 15 dana nakonzadnjeg sastanka Tuđmana iMiloševića. Rat kreće u BorovuSelu koje se nalazi nedalekomjesta gdje su se sastaliTuđman i Milošević.Nedaleko Tikveša, koji smatratevažnijim od sastanka uKarađorđevu?– Karađorđevo je, zapravo,bilo nevažno. Kao što se zna,postajala je cijela serija sastanakaTuđmana i Miloševića. U tovrijeme bili su učestali i sastancipredsjednika republika, alisu se Tuđman i Milošević uzte multilateralne sastanke dvaputa našli i bilateralno. Ovajdrugi sastanak u Tikvešu bioje presudan, a to se i vidi potome što upravo nakon njegakreće rat. Mi, istina, nemamonikakva svjedočanstva o tomesastanku. Njih su dvojica svojedogovore radili tako da suostavljali cijelu pratnju i samiodlazili u šumu. I u šumi sušetali i dogovarali.Dakle, nema nikakvih tragovanjihovih susreta?– Iz Tikveša nema.Fotografija ima u Šarinićevojknjizi. Zapravo, ta Šarinićevaknjiga je po meni najzanimljivijiizvor za studij te teme. IzŠarinićeve knjige se vidi sve.On, doduše, ništa nije rekaokonkretno, stalno nešto mulja,ali se vidi odnos, vidi se intenzitettoga odnosa. Kao što sambio rekao, Tuđman se za vrijemerata češće viđao s Miloševićem,nego ja sa svojom ženom. To jeprvo. Drugo, stalno ide nafta.Treće, stalno ide roba, četvrto,stalno ide ratni materijal. Peto,vode se zajedničke operacije išesto, ima niz političkih i vojnihdogovora za vrijeme cijelogtrajanja rata. Recimo, postojesvjedočenja o vojnim dogovorimas Mladićem, kao i svjedočenjao razrađivanju detalja okopojedinih zajedničkih operacijau Bosni.Kako se riješiti AnteMarkovićaSve to govori o postojanjujake volje za suradnjom.– Naravno, potpuno je jasnošto se tu događalo. TakođerDenisRade DragojevićNaklada Jesenski i Turknedavno je objavilazanimljivu knjigu Dvapamfleta protiv Tuđmana. Unjoj autor, zagrebački novinari urednik, razlaže tezu odogovornom ratu izmeđuHrvata i Srba, te secirarano razdoblje rata 1991. iponašanje dvojice glavnihprotagonista Tuđmana iMiloševićaTuđman je biočovjek koji je ucijelosti preuzeomemorandumskuideologiju, za razlikuod Miloševićatreba uvidjeti postojanje paraleleizmeđu Tuđmanove iMiloševićeve borbe za vlast uZagrebu i Beogradu. Iz toga sevidi jasno da su se obojica u jednomtrenutku, uoči sastanka uTikvešu, našli u situaciji velikepolitičke nužde, u situaciji kadnisu vidjeli nijednog saveznikasebi, osim onog drugog. U tomim je trenutku najveći neprijateljbila vlada Ante Markovićakoja im obojici oduzima legitimitet,zatim JNA koja im nedaje svoju snagu na bezuvjetnoraspolaganje. Odnosno, dajeMiloševiću snagu u nekojmjeri, a prema Tuđmanu se,naprotiv, JNA ponaša kao protivnik.Također, Tuđman imanerješiv problem “krajine”, aMilošević ima nerješiv problemunutrašnjopolitičke opozicijekoja se u Beogradu ujedinjujeoko građanske opcije, a u provincijise protiv njega skupljajuVukovi troprstaši. Sve se digloprotiv Miloševića, a on nemanikoga nego malo te svoje birokracije.Nema ni vojsku, nimeđunarodno priznanje. Onihdvije milijarde naštampanognovca Milošević je manje-višepotrošio, i pitanje je što dalje.Osim toga, nema nikakvuviziju. Za razliku od njega,Tuđman ima viziju. Ne svoju,nego Ćosićevu, ali ipak viziju. Ionda pada prijedlog – hajde dami riješimo to po onom staromprincipu komunističke politikeu bivšoj Jugoslaviji, koji kažeda je za svaki dogovor ključansporazum Hrvata i Srba, a svidrugi moraju uskočiti u tajokvir i gotovo. Ideja je bila dase Hrvati i Srbi međusobnopodijele, što uključuje revizijugranica. Ako to prođe bez velikograta, Amerikanci sigurnoneće slati svoje trupe. U svakomslučaju, danas vidimo daje cijela stvar zamalo uspjela ukratkom roku, a da je u dugomroku, zapravo, uspjela u potpunosti.Mislim da se ta njihovazajednička vizija apsolutnorealizirala. Ono što imamo kaoposljedicu toga jest separacija,podjela na hrvatski i srpskikorpus, te postojanje elita kojesu na vlast doveli Tuđman iMilošević i koji su i danas neupitne.Pobijate još jednu tezu.Naime, onu da je Hrvatskoj ratbio nametnut.– Moja glavna teza je zapravoda je taj rat bio polimorfan.Tu se vodilo mnogo ratova.Na teritoriju bivše Jugoslavijebilo je mnogo ratova, a u nekimaod njih sudjelovala jei Hrvatska. Bilo bi, zapravo,krivo reći da joj rat nije bionametnut. Hrvatska, je osimtoga, bila slabija i ona sigurnonije tražila sukob, pogotovo nes JNA, kojoj je bila ozbiljnoinferiorna. Zapravo nije bilaniti nešto posebno zainteresiranaza rat sa Srbijom okosrpske “krajine” u Hrvatskoj.Uostalom, tu je veće sukobeuspjela izbjeći na taj način štosu Tuđman i Milošević postiglipolitički dogovor o podjeliBosne. Po mojoj hipotezi,koju obrazlažem u knjizi, onisu došli do sporazuma o krajnjemrješenju jugoslavenskogi hrvatsko-srpskog pitanja. Uokviru toga Hrvatskoj je bionametnut jedan rat sa srpskom“krajinom” koji ona nije tražilautoliko što bi radije da je svojeciljeve mogla napraviti bezratnih sredstava. Naime, kadaJNA napada Vukovar, to je biorezultat inicijative generalštabaJNA. Sam Milošević je tu upozadini. On je bio, naravno,sudionik u tome jer u biti uvelikoj mjeri već kontroliraJNA i cijeli njezin personalnigremij, iako ne u potpunostii generalštab. Možda i zatošto on nikada nije do krajapreuzeo vojsku, jer za to nijebio zainteresiran. Milošević jegradio svoju paralelnu oružanusilu kroz policiju. Milošević jeJNA namjerno držao u položajuporažene sile iz koje kasnijenastaje Vojska Jugoslavije. Nadrugoj strani ostale su dvijeteritorijalne vojske kojima jeostavljeno oružje i dodane suim neke specijalne jedinicekao što su bile one kapetanaDragana, Arkana i drugih.Osnovna stvar koja se tumora uočiti da je u osnoviraspleta dogovor Miloševićai Tuđmana. Do časa kad suse oni konačno dogovorili uTikvešu, u Hrvatskoj je bilodvoje mrtvih na Plitvicama.Nakon toga, nakon dogovora,počinje opći rat, i to prvoograničenog tipa u Hrvatskoj ionda neograničeni rat u Bosni.Također, bitno je uočiti danigdje nema sukoba hrvatskecmyk

azgovorVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.9i srpske vojske i da hrvatskavojska nije ispalila ni jedanmetak na srpsku vojsku i obratno.HV je ratovao s JNA, alis Vojskom Jugoslavije nikadanije izmijenjen ni jedan metak.Nije bilo čak ni terorizma, nitidiverzija. Među njima je, dakle,očito postojao sporazum onenapadanju.Zajednički protivBošnjakaIpak, dogodila se diverzijapred Židovskom općinom uZagrebu.– Počinitelji su odmah izatoga bili izručeni Hrvatskoj.Očito su imali dogovor. Nematerorizma, a ako ga tko napravi,njega odmah izručujemo.Taj dogovor je postignut poslijenapada na Banske dvorekoje je počinilo Ratno zrakoplovstvoi njihova obavještajnaslužba. Taj je dogovor biogarancija uzajamne sigurnosti.Prema njemu, očito, utvrđenoje da se počinitelji izručuju.Tu onda pada ona teza daje JNA bila srbizirana. Ona jezapravo više bila marginalizirana?– Kad je počeo rat onajoš nije bila pod potpunimutjecajem Miloševića. Uz to,Milošević je nije htio vidjetini u Srbiji kao neki značajnijifaktor. Zapravo je njome manipuliraodaljinskim upravljačem.Kad su u Beogradu bileone demonstracije iz proljeća1991., na kojima je zamalodošlo do pada Miloševića, vojskaje izvela vojni puč. Izašlaje s tenkovima na ulicu, ali jena ulici bila samo jedan dan.Sutradan su ti isti tenkovi otišliu Hrvatsku, jer je Miloševićnjima jasno stavio do znanja daJNA ne može biti treći faktoru Srbiji, da su svoju ulogu u suzbijanjudemonstracija odigralii da dalje neće više arbitrirati.Otprilike im je proučio, “’ajtevi u Hrvatsku braniti Srbe, zauzmiteZagreb ili što god hoćete,samo da niste tu”. Armijaje tada aktivirala svoj plan kojisu cijelo vrijeme imali u rezervi,a to je da se izađe na graniceVirovitica-Karlovac-Karlobag.Tu treba reći da je užasno glupošto ljudi to nazivaju velikosrpskimprogramom. To je bioprogram JNA, to su bile njihoveoperativne granice na kojesu htjeli izaći. A velikosrpskiprogram se svodio na ideju sviSrbi u jednoj državi, premakojemu bi se trebali pripojitidijelovi gdje su Srbi većinskoili relativno većinsko stanovništvo.To je bio velikosrpskiprogram koji, zanimljivo, opetnije bio Miloševićev program.Kad smo već kod toga, kakvuje viziju Tuđman imaoza Hrvatsku. Kakvu je onHrvatsku htio: banovinsku,pavelićevsku, mačekovsku ilineku četvrtu?– Tuđman je bio najboljiučenik Dobrice Ćosića.Tuđman je bio čovjek koji jeu cijelosti preuzeo memorandumskuideologiju, za razlikuod Miloševića. Milošević jenastao u jednom drugomokviru. Tuđman je nastao ipolitički se formirao u prostorunacionalističke inteligencijekojoj je u Beogradupripadao Dobrica Ćosić. Ioni su apsolutno komuniciraliidejama, a uz to su se ipoznavali. U svakom slučaju,to je bio neki sklop ideja kojije Tuđmanu apsolutno odgovaraoi koji je on razumio.Milošević je, kako rekoh,došao iz tog birokratskog,bankarskog, vlastodržačkog,partijskog, tehnokratskogmiljea. Njemu su se svi tinacionalisti zapravo gadili,on ih je smatrao inferiornimi prezirao ih je. Međutim,kada je zagustilo, postalo jejasno, da je Tuđmanu, baškao i Miloševiću, jedina idejakoja im je bila na raspolaganjuza zajednički opstanak,Ćosićeva ideja da se napravijedno rearanžiranje stanovništva.Da se, znači, stanovništvoprvo razdvoji, da se napravi totzv. humano preseljenje koje jeTuđman, uostalom, zagovarao iu novinama. On je, ako se sjećate,napisao čak i uvodnik zaEuropean, u kojem kao rješenjetog sukoba predlaže humanopreseljenje nacionalnih korpusa.Čak je predložio da međunarodnazajednica to financirakako bi se izbjegao rat. Štose tiče podjele Bosne, u to senipošto nije išlo slijepo, negose išlo na temelju ekspertskihkarata koje je prethodno prostudiralakomisija u sastavuSmilja Avramov, ZvonkoLerotić, Dušan Bilnadžić i jošneki. Dvije varijante podjelasam inače, objavio u Globusujer sam ih dobio iz Banskihdvora. I u Bosni je postojaojako velik stupanj suradnje, čakdo mjere da se razmišljalo ostvaranju zajedničkih štabova.Skupio sam iskaze ljudi kojisu mi govorili o tome kako suzapočeti razgovori o stvaranjuetničkih štabova za borbuprotiv Muslimana. Kasnije seustanovilo da im to zapravo inije bilo potrebno jer su ionakobili dobro koordinirani.Nabijte ih na kolac, akohoćete!Kakav su status u svemutome imali krajinski Srbi?– Milošević za njih nijehajao nimalo. Kao primjerza to mogu podsjetiti na sastanaku Karađorđevu kojidogovaraju Stipe Mesić iBorisav Jović. Najprije Mesićkaže da nema smisla da seoko “krajine” ratuje, na štoće njemu Jović: “Slušaj, onisu vaši podanici, ako hoćetei na kolac da ih nabijete, toje vaša stvar”. Najpouzdanijiznak da Milošević nikad nijepomišljao na aneksiju hrvatske“krajine” Srbiji vidi se potome da nikada nije dozvoliostvaranje integrirane zapadneSrbije, sastavljene od dva prekodrinskaentiteta, RepublikeSrpske i “Republike SrpskeKrajine”. Nikada tu nije došlodo integracije ni na političkoj,ni na vojnoj razini. Miloševićdugoročno nije računao naRat nije počeoni s kakvommržnjom. Upravosuprotno, mržnjaje uvijek posljedicarata... Mržnja se,naravno, u ratustvara i proizvodi,to je jedan odfaktora rata. Akoželiš voditi ratmoraš proizvoditimržnju, inače nemožeš ratovati.Ali govoriti o nekojdijalektici mržnjekao temeljnomobrascu onogašto se dešavalona Balkanu, to jenotorna glupost.Moje je mišljenje dase tu radilo o vrlosuvislo zasnovanomi racionalnomprojektu“krajinu”, niti im je misliopomoći. I nikad im nije nipomogao. U trenutku kad jedošlo do “Oluje” već je sve tobilo dogovoreno. Samo jedanprimjer, cijeli jedan korpusspecijalne namjene, koji jepredstavljao jedinu mobilnusnagu koji je trebao pomoćiSrbima, bio je odmah na početku“Oluje” bačen na Bihać.Dakle, jedinu vojnu silu koju jeimao, Milošević je okrenuo odHrvatske i upotrijebio protivMuslimana. Upotrijebio je tusilu da učini nešto, u krajnjemraspletu, za Hrvatsku. Ili, akohoćete, protiv Muslimana.U svakom slučaju ne protivHrvata.Jedno je sigurno, vaša verzijanikada neće postati službenaverzija.– Ja sam nekako siguranda hoće. Jednostavno, tu imapreviše izvora da bi ih se moglosamo tako ignorirati. Sve ovošto govorim je istina. Moždaona to nije u svakom detalju,možda je moja procjena ponegdjepomalo netočna, alinema sumnje da su se stvari uglobalu tako događale. Nemasumnje da je postojala golemaekonomska kooperacija izmeđuHrvatske i Srbije. Najmasivnijiproboj blokade Srbije odvijaose upravo preko Hrvatske.Srbiju se opskrbljivalo prekoHrvatske. Bosna se cijelaopskrbljivala preko Hrvatske,i to godinama. Zapravo, cijelata ratnoprofiterska ekonomijakod Srba i kod Hrvata, svi tiljudi koji su se obogatili naratu u Hrvatskoj i u Srbiji, to jesve svoje zgrnulo na švercu, i tona način što se sve te Bošnjakegodinama držalo u okruženjuda bi onda sva opskrba njimaišla preko nas. Po konzervativnimprocjenama zapadniheksperata u Bosnu je stiglopomoći od islamskih državaizmeđu 2,5 do 5 milijardi dolara.Kad dođete u Bosnu, ondavidite da tamo nitko nemapet milijardi dolara, da su svisiromašni. Postavlja se pitanjegdje je ta lova otišla. Odgovorje da smo to, manje-više, svemi uzeli. Nažalost, cijelu turatnoprofitersku priču nitkonije otvorio, ni politički, nikazneno, ni u Haagu, nigdje.To je velika pogreška.Šuškova linijazapovijedanja legalnaNiste mnogo o tome pisali,ali što kažete na tezu da je uHrvatskoj vojsci postojala dvostrukalinija zapovijedanja.– Ta dvostruka linija zapovijedanja,to je Špegeljeva teza.Naravno, postojale su dvijelinije, ali kad je Špegelj tu tezuiznio, htio je reći da je postojalajedna legalna linija i da je postojalajedna nelegitimna linija,ona Šuškova. A to nije točno.Glavna linija bila je upravoŠuškova. Uostalom, on je biona tom mjesto potpuno legalno,jer je bio ministar obrane.Kako bismo, dakle, moglinazvati liniju koja ide od legitimnoizabranog i od Tuđmanaimenovanog ministra obrane,nego legalnom linijom. Mojaje teza da je ova druga, poštenalinija, zapravo bila ilegalna. Utu spadaju ljudi koji su došli izJNA, prije svega, zatim pripadniciraznih kriznih štabova,naprosto, svi ti pošteni ljudikoji su u rukovodećim strukturamabili u velikoj manjini. Onisu ti koji su pokušavali voditiobrambeni rat. Oni su, zapravo,bili pravi autsajderi u tomratu. A glavni su bili Tuđman iŠušak ovdje, a Sloba, Ojdanić iprije Stanišić kod Srba.Je li sve to vrijedilo svih ovihžrtava?– Mislim da nije. Vidimstrahovit gubitak na svim stranama,koji, dakako, nije isti.Srbija je još u terminalnomstanju, pad tamo još nije zaustavljen.Bosna zasad ostaje tugdje jest. Hrvatska se pak, kadadođeš iz te dvije zemlje, činikao da si došao ne u Europunego u Ameriku. Mi smo prošlidaleko najbolje u svakompogledu. Kad pogledamo svezajedno, onda vidimo da jezapravo ta Tuđmanova politikatog ratnog razlaza, tog ratnogfiniša, nas koštala zaostajanja ueuropskim okvirima i zato midanas nismo u Europi, a Česijesu, jer su se oni mirno razišlisa Slovacima. S druge strane,mislim, da se sa Slobom nijemoglo razići mirno. Čak bihkazao da je ovo bio najmirnijitip razlaza koji je mogao biti,jer je bio dogovorni razlaz. Toje, zapravo, bio dogovorni razlazna balkanski način. ‘Ajmose poubijati, pa ćemo se poslijeodlično slagati.Poništavate i staru tezu ovječnoj mržnji?– Da. Mislim da taj rat nijepočeo s nikakvom mržnjom.Upravo suprotno, mržnja jeuvijek posljedica rata. Pričao dijalektici mržnje, čini mise primitivnom. Jednostavno,moja su iskustva drukčija.Mržnja se, naravno, u ratustvara i proizvodi, to je jedanod faktora rata. Ako želiš voditirat, moraš proizvoditi mržnju,inače ne možeš ratovati. Aligovoriti o nekoj dijalekticimržnje kao temeljnom obrascuonoga što se dešavalo naBalkanu, to je notorna glupost.Moje je mišljenje da se tu radiloo vrlo suvislo zasnovanom iracionalnom projektu.cmyk

10 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Srebrenica 1995.-2005.Srebrenica – kronikanajavljene smrtiKatarina LuketićUbijanja su predviđena kaostrateški cilj još tri godine prije padaSrebrenice, i ni o kakvoj slučajnostiili spontanom, neplaniranom pokoljunema govoraragedija Srebrenice nije počelaprije deset godina, štoviše ona dodanas nije ni okončana. Naime,prije točno deset godina, 11. srpnja1995., srpska vojska je ušla u grad,nakon čega je u nekih četiri-pet danaubila oko 8 500 ljudi. Kažemo oko, jerse još ne zna, i vjerojatno se nikada ineće doznati, točan broj i imena žrtava.Do danas je identificirano njih 8 374,no tijela svih nisu pronađena, niti sukompletirani njihovi kosturi. Jer, nakonšto je jednom pogubila i zakopala žrtve,srpska vojska je za nekoliko mjeseciponovo prekopavala grobnice, bagerimaispremiješala kosti i razbacala ih po manjimtzv. sekundarnim grobnicama naširokom prostoru, ponajviše s namjeromda time opravda tezu da su ljudi ubijenina frontu, a ne u masovnim smaknućima.Dakle, zasad je sigurno, 8 374 osobeubijene su u nekoliko dana; 8 374 pojedinačnaživota ispunjena radom, ljubavima,prijateljstvima, strastima, dosadom,strahom..., kao što su ispunjeni i tvoj imoj život.Kakvim je to intenzitetom srpskavojska ubijala, kada ih je sve uspjelaubiti u nekoliko dana, ponajviše između13. i 16. srpnja? Koliko je ljudi sudjelovalou počinjenju zločina? Kolikoih je pomagalo u pokapanjima, kolikou kasnijim zataškavanjima? Gdje supreživjeli Srebreničani; kako danas živeadolescenti zaboravljeni po izbjegličkimkampovima, koji su kao malodobni napustiligrad sa svojim majkama? Gdjesu egzekutori, gdje zapovjednici akcijeKrivaja 95, čišćenja Srebrenice; osjećajuli danas da su učinili nešto loše dok radekao poslanici u parlamentu RepublikeSrpske, dok žive po okolnim selima, uSrbiji, kao Škorpioni u Šidu, gore premahrvatskoj granici...?Logičan kraj enklavePonovit ću, tragedija Srebrenice nijepočela prije deset godina. Naime, počelaje prije više od 13 godina kada je srpskavojska masovno protjerivala muslimanskostanovništvo uz rijeku Drinu, želećiočistiti granični prostor prema Srbiji.Jedan od svjedoka tijeka događaja okoSrebrenice je novinar sarajevskog listaDani i autor iznimne knjige svjedočanstavaRazglednica iz groba EmirSuljagić, koji je u Zagrebu govorio i naokruglom stolu posvećenom Srebrenici.Suljagić je bio među prvim izbjeglicamakoji su te 1992. došli u Srebrenicu; kaosedamnaestogodišnjak s ocem i još nekolikoMuslimana pobjegao je iz rodnogsela blizu Bratunca doslovno se noćuprovukavši pokraj srpskih položaja.Tijekom te godine u Srebrenicu se slilogotovo sve muslimansko stanovništvoiz okolice bježeći pred ubijanjima i paljenjimana jedini zaštićeniji teritorij, uslijepu ulicu buduće enklave.Projekt čišćenja područja uz Drinuzacrtan je još u svibnju 1992. u Odlucio strateškim ciljevima srpskog narodau Bosni i Hercegovini usvojenoj na sjedniciRepublike Srpske, u kojoj je kaocilj broj 3 navedeno: “Uspostavljanjekoridora u dolini reke Drine, odnosnoeliminisanje Drine kao granice izmeđusrpskih država”. Iste je godine, podsjećaSuljagić, i Ratko Mladić izdao naredbu:“Nanositi što veće gubitke i prisilitineprijatelja da sa muslimanskim stanovništvomnapusti prostore Birača, Žepei Goražda. Prethodno ponuditi razoružavanjeborbeno sposobnih i naoružanihmuškaraca, a ako ne pristaju, uništitiih.” Dakle, ubijanja su predviđena kaostrateški cilj još tri godine prije padaSrebrenice, i ni o kakvoj slučajnosti ilispontanom, neplaniranom pokolju tunema govora.U travnju 1993. Vijeće sigurnostiUN-a proglasilo je Srebrenicu “sigurnosnomzonom”, nakon čega je slijedilademilitarizacija užeg područja enklave,ali ne i područja oko nje. Od 1992., pai tijekom tri godine “sigurnog” životau okruženju, Srbi su svakodnevno raketiraligrad, nekoliko puta i iz aviona.Stanovništvo je živjelo na rubu gladi,od povremenih dotoka humanitarnepomoći koja je bacana u paketima izzraka ili se pak kamionima prevozilapreko srpskih punktova; ponekad sunoću išli u potragu za hranom u seladuboko iza srpskih položaja. Kriminal išverc su cvjetali, cigarete su postale platežnosredstvo, a u gradu su moć imale,kako to već ide u ekstremnim uvjetima,upravo švercerske elite, doznajemo izSuljagićeve knjige.Ključni dokument vezan uzSrebrenicu je Direktiva broj 7 predsjednikaRS Radovana Karadžića iz ožujka1995. u kojoj je predviđeno: “potpunofizičko odvajanje Srebrenice od Žepe...”kako bi se “svakodnevnim planskim iosmišljenim borbenim aktivnostimastvorili uslovi totalne nesigurnosti,nepodnošljivosti i besperspektivnostidaljnjeg opstanka i života meštana uSrebrenici i Žepi.” Prvih dana srpnja1995. počeo je napad, a 11. srpnja srpskaje vojska predvođena Ratkom Mladićemušla u Srebrenicu. Bio je to logičan krajgrada verificiran u službenim dokumentimai pripreman u akcijama iz prethodnetri godine.Savršeno planirani zločiniIstoga dana veliki broj stanovnikaSrebrenice, njih oko 15 000 napustioje grad i krenuo u dugoj koloni premaTuzli, po putu koji su u cijelosti kontroliraliSrbi. Većina njih nikada nijedošla do teritorija pod Armijom BiH,već su ubijani po putu u većim i manjimgrupama na koje se raspala ta dugakolona. Drugi dio stanovništva je, vjerujućiu međunarodnu zaštitu, otišao ubazu nizozemskih snaga u Potočarima.Nizozemski zapovjednici su pregovaralis Mladićem, i dopustili mu da onkontrolira navodnu “evakuaciju” stanovništvaiz baze. Sljedećeg dana oni subrojnim autobusima pristiglim iz Srbije,sa Pala i iz drugih dijelova okupiranogpodručja, odvedeni ravno na strijeljanje.Kronologija genocida tih se dana sužavana sate u kojima se situacija mijenjala, ukojima je sve bilo podređeno cilju kakošto brže i efikasnije poubijati sve te ljude,kako ih prevesti na mjesta zločina, kakoim oduzeti dokumente, kako ih opljačkati...i na koncu pokopati. Strijeljanjeje čak bilo i presporo, pa se u nekolikoslučajeva više stotina ljudi zatvaralo uhangare, pa kroz prozore i otvore pucalonasumce i ubacivalo bombe.U ubojstva je bilo uključeno nekolikostotina, možda čak i nekoliko desetinaegzekutora, smatra Emir Suljagić, nojako je puno drugih ljudi, poput vozačakamiona i bagera, okolnih mještana, biloposredno uključeno u odvijanje operacije.Oni su prevozili ljude kilometrimadaleko na stratišta, prekapali njihovatijela – jednom, dva put, čak tri put,uopće logistički i promatrački podržavaligenocid. Kao što su u Drugom svjetskomratu bili patološki točno razrađeniplanovi deportacije i ubijanja u logorima– na što je ponosno tijekom suđenja uJeruzalemu ukazivao sam Eichmann,a zapisala Hannah Arendt – tako se iIstina slikeTragedija Srebrenicenije okončana i zato štoje izostalo kolektivnoosvještavanje i priznanjezločina, a prevagnulonegiranje, relativiziranje,omalovažavanje žrtavaod srpske strane.Drugdje je pak pomaloprevagnuo zaborav.Tragedija je i u tome štose danas u Srebrenicune vraćaju izbjeglice,što nema nikakvarazvoja i obnove. Štopreživjeli Srebreničanikoji danas obilazegrobove svojih bližnjihmoraju doći u RepublikuSrpsku, u paradržavučiji je “strateški cilj” bionjihovo uništenjeUz monografiju Srebrenica Tarika Samaraha, Ministarstvo kulture i sportafederacije BiH i Synopsis, 2005.odir ruku, jedne u bijelim rukavicama i druge ukočene i pune zemlje,jedne ruke antropologinje s Islanda i druge ruke žrtve iz Srebrenice. Halatvornice aluminija ispunjena, u zelenu tkaninu omotanim posmrtnimostacima 599 muškaraca i jedne žene prije ukopa u Potočarima. Lubanja sostacima kose iskopana iz masovne grobnice… Fotografije su to s plakata kojeposljednjih dana viđamo diljem Zagreba, diljem prostora bivše Jugoslavije, pai u Beogradu; fotografije koje gledate i na ovim stranicama Zareza, a njihov jeautor Tarik Samarah.Posljednjih pet godina ovaj sarajevski autor radi na projektu Srebrenica– genocid u srcu Evrope dokumentirajući ono što se nakon pokolja u srpnju 1995.oko Srebrenice događalo: stvarnost u kampu za preživjele iz Srebrenice pokrajTuzle, grafite koje su ispisali UN-ovi vojnici u bazama oko grada, dugogodišnjatraganja i iskapanja tijela žrtava iz masovnih grobnica, njihov ukop uPotočarima, lica majki Srebrenice…O Srebrenici je često teško govoriti. Kada zanijemimo od užasa i kada namse čini da sve što izgovaramo ublažava ili falsificira istinu, ostaju slike. Ostajuiznimne slike koje je zabilježio Tarik Samarah: kao dokumenti, neuništivi tragoviizgubljenih života, i kao etički i umjetnički iskazi protiv prijetećeg zaborava.cmyk

Srebrenica 1995.-2005.VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.11srebrenički genocid odvijao prema planuu koji su unaprijed uključene inženjerija,mehanizacija i sva popratna infrastruktura.Da se ubijanje tih dana smatralonormalnim poslom potvrđuje iskazkoji je u Haagu dao optuženi DraženErdemović, jedan od “običnih egzekutora”iz Srebrenice. Naime, nakon što je oddeset ujutro do tri popodne neprestanoubijao – jer njihov je vod stajao na livadina koju su stalno pristizali novi i novikamioni s Muslimanima – Erdemovićje zatražio od komandanta odmor.Strijeljanja su se odvijala iza nekoghangara, s njegove prednje strane bila jeulica u kojoj se odvijao normalan život.Tu je Erdemović sjeo za stol i normalno,kao i drugi vojnici, u pauzi smaknućapopio kafu.Kolektivna šutnjaDan nakon zadnjih masovnih pogubljenjau srpnju – a manje grupicezalutale na putu prema Tuzli srpski suvojnici nalazili i ubijali do listopada1995. – u Beogradu je održan sastanakMiloševića, Mladića, RupertaSmitha (zapovjednika UN-ovih snagau Bosni), Yasushija Akashija (izaslanikaUN-a) i Karla Bildta (tada specijalnogpredstavnika Europske unije za BiH).O Srebrenici nisu razgovarali, a bezobzira na srpska negiranja, za masovnaubojstva su morali znali, jer nije bašmoguće da se na putu do Tuzle “zagube”tisuće i tisuće prognanih ljudi.Zločine smo naslućivali i mi koji smotih dana pratili vijesti iz Srebrenice;snimke na kojima uz osmjehe Mladićrazmjenjuje poklone s nizozemskimzapovjednicima, snimke na kojimaočajni ljudi pristigli na tuzlanski aerodromsvjedoče o onome što je iza njihostalo. Za Srebrenicu su svi znali; svi suna televiziji live pratili genocid, i nitkoga nije pokušao spriječiti. I to je najcrnjastranica naše priče.Nakon masakra uslijedilo je višegodišnjerazdoblje mukotrpnih istraživanja,otkopavanja grobnica, pronalaženjai identificiranja tijela. Prema riječimaAmora Mašovića, predsjednikaKomisije za traženje nestalih u BiH,zločinci su tri puta žrtvama oduzimaliidentitet – prvi put kada su im nakonzarobljavanja oduzeli imovinu i dokumente;drugi put kada su ih mrtve baciliu masovne grobnice, i to ne u grobnicekakve se kopaju kada je zbog rata otežanonormalno pokapanje, već pretijesne,uske jame u koje su uguravao ogromanbroj tijela; i treći put kada su mjesecimakasnije grobnice otkopavali, komadalitijela i premještali ih na druge, udaljenelokacije (kakva je primjerice ona kodsela Kamenice gdje je uz makadamskiput pronađeno oko tridesetak takvihgrobnica).Upravo te sekundarne grobnice ponajvišeotežavaju pronalaženje tijela, a otome koliko se otežano vodila istraga oSrebrenici pokazuje i intervjuu glavnogistražitelja za Srebrenicu Jeana RenneaRueza u Danima, u kojem kaže da jeHaag tek nakon Daytona dobio pravopristupa na teritorije zločina, te da imje svih tih godina samo jedan stanovnikokolnih sela pružio informacije o masakrima,ostali su šutjeli. Pomoć u istraziu početku je dao State Departmentustupivši satelitske snimke terena, akako kod masovnih grobnica dolazido promjene konfiguracije tla, moglose usporedbom starih i novih snimakaodrediti lokacije. No, kaže Ruez, najvišeje pomogao Dražen Erdemović koji jenagodivši se s Haaškim sudom dao nizvažnih informacija o tijeku operacije imjestima zločina.Kamenica pored Zvornika, 2002.Kao i drugi ljudi uključeni u istraživanjai dokazivanja istine o genociduu Srebrenici, i Ruez u spomenutomintervjuu, kaže da će velika većina ljudiodgovornih za ubojstva još dugo biti naslobodi. Premda je u Haagu osamnaesterozapovjednika (samo je Erdemovićobičan vojnik) optuženo za genocid uSrebrenici, a među njima i Karadžići Mladić, te premda je srpski generalRadislav Krstić prvi pravomoćno osuđenza genocid na 35 godina zatvora,pravda je još jako, jako daleko. Ubojicežive normalnim životom, glavni kreatorizločina su na slobodi zahvaljujući itome što među stanovnicima RepublikeSrpske imaju status heroja, a neki ododgovornih, poput Dragomira Vasićadonedavno su čak bili i zastupnici utamošnjem parlamentu.Srpska strana rata“Srebrenica je još uvijek tabu tema”,tvrdi Amor Mašović. Zapravo tek sovom desetogodišnjicom genocida došloje do nekih pomaka u otkrivanju istinei osvještavanju zločina. Naime, VladaRepublike Srpske je pod jakim pritiskommeđunarodne zajednice 2003. godineotvorila istragu o Srebrenici, i godinukasnije ju zaključila izvještajem u kojemstoji da je to bio “zločin velikog opsega”,da su u njemu sudjelovali Srbi i da jeubijeno preko 8 500 ljudi. Do pokretanjate istrage službeno se u RS govorilo ili dasu zločini u Srebrenici pojedinačni, ili dasu se Muslimani međusobno poubijali.U Haagu je pak obrana Krstića, kako jeistaknuo na zagrebačkom okruglom stoluIvo Josipović, tvrdila da nije bilo genocida,jer da su ubijeni Muslimani potencijalnood civila mogli postati vojnici, te dauzorak od 8 000 ljudi u odnosu na ukupanbroj Muslimana u BiH nije dovoljanda se govori o genocidu i istrebljenjujednog naroda.Zapravo tek s otkrićem video snimkeubojstva šestorice, većinom maloljetnih,Srebreničana kojega su izvršili pripadniciŠkorpiona, počelo se u srpskim sredinamagovoriti o zločinu, iako većinom jošs osporavanjem i relativiziranjima poputonih da su i Hrvati počinili genocid nadSrbima u Krajini. Snimka kao perverznoočit dokaz koji je Haagu dostavila NatašaKandić, predsjednica Fonda za humanitarnopravo iz Beograda, prikazana je udijelovima na državnoj televiziji Srbije.Uslijedile su mnogobrojne medijskeanalize, TV debate i ankete s pitanjem:vjerujete li da su Srbi u Srebrenici počinilizločin, na koje redovito još oko 80 %ispitanika odgovara s – ne vjerujem.Dvadesetominutni snimak ubojstavajoš je strašniji kada se zna da je on tekdio 40-satnog snimljenog materijala,i da ga je godinama odabrana publikaposuđivala u videoteci u Šidu, pa ga jetamo, prema riječima mještana u reportažiDana, vidjelo sigurno tri stotineljudi. Tri stotine ljudi koji su godinamašutjeli! K tome, ubojstva su režirana,izvedena su ritualno, žrtve su najprijevezane, nakon što su ih ubili, još jednomsu im pucali u zatiljak. Pri tomeŠkorpioni su najviše mislili na to kakvaće biti snimka, s obzirom da je egzekucijačak u jednom trenutku prekinuta jerje nestalo baterije u kameri!Unatoč tome što je javno prikazivanjevidea potaklo kakav-takavrazgovor o genocidu u Srebrenici, i toponajviše u onim nezavisnijim medijimaSrbije ali i Republike Srpske,nema još govora o širem srpskomsuočavanju sa zločinima. Unatoč tomešto je Boris Tadić došao u Potočarena obilježavanje desete godišnjice genocida,još nema volje da se uhapsi iosudi zločince, još se nije pomaklo oddeklamatorskih i iznuđenih žaljenja.Uostalom, ima puno istine u riječimaAmora Mašovića izgovorenim na zagrebačkomskupu: “Ranije se govorilo,dok nema tijela nema ni žrtava. Nakonovih snimaka ispada da, dok neštonije zabilježeno kamerom, nije se nidesilo. Mi smo i puno ranije imalidokaze, pronađena su tijela žrtava, biloje mnoštvo svjedočanstava preživjelih,poput onih dječaka koji su nakon masovnihpogubljenja rukama skupljalikrv s umrlih, i njome mazali svojatijela kako bi zavarali ubojice...”Kako govoriti o paklu?Na desetogodišnjicu genocida uSrebrenici, organizirano je u Bosni,Srbiji, Hrvatskoj pa i gradovima Europemnoštvo akcija s ciljem osvještavanjazločina. U Beogradu je nezavisna scenapredvođena Centrom za dekontaminacijuorganizirala čak i tribinu uSava centru, a grad je obljepljen jumboplakatima (financiranim od međunarodnezajednice) s fotografijama TarikaSamaraha, i sloganom “Da vidiš, daznaš, da pamtiš” (sudeći po nadopisanimgrafitima, to svakodnevno suočavanje saSrebrenicom posebno iritira tamošnjujavnost).U Zagrebu je održan okrugli stolna temu Srebrenice, na kojemu su otijeku događaja u gradu, masakrima,identifikaciji tijela, današnjem životu uSrebrenici... govorili Suljagić, Mašovići Senad Subašić, načelnik općineSrebrenice za privredu. Svjesno zaobilazećiosobna iskustva i emotivno intonirangovor, oni su inzistirali na podacima,činjenicama, kronologiji... koji najjasnijeocrtavaju sav užas, svu banalnost zla uSrebrenici. Nakon njih, gotovo da je bilosuvišno išta drugo reći.Nemogućnost da se govori oSrebrenici, da se pronađe odgovarajućidiskurs o zločinu karakterizirali su ovajsusret. Naime, o Srebrenici se godinamauglavnom šutjelo, a kada se govorilo vrločesto se zapravo manipuliralo s političkimračunom, bez brige o mrtvima,bez suosjećanja s preživjelim. Tako je,nažalost, bilo i u Zagrebu. Reprezenttog praznog ispolitiziranog diskursa – ukojemu što se više govori istina postajesve daljom – bio je Milorad Pupovac.Premda je na početku zaključio kako uslučaju Srebrenice nije primjereno ukazivatina vlastita stradanja (dakle, Srba uHrvatskoj), Pupovac je metodom relativizacijei apstrahiranja zločina, krivnjei odgovornosti, priču navukao na svojmlin. Nikakve konkretne osude, nikakavverbalni čin razumijevanja, nikakavtrag dubinske upućenosti u temu, samoprazno brbljanje – što je za predstavnikamanjina u Hrvatskom saboru uistinusramotno.anifestaciju Sjećanje na Srebrenicu 1995.-2005. koja se održala u Zagrebuod 29. lipnja do 8. srpnja organizirali su: Vijeće bošnjačke nacionalnemanjine Grada Zagreba, Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske,Islamska zajednica u Hrvatskoj i KDBH Preporod. U okviru manifestacijeotvorena je izložba fotografija autora Darka Bandića i Wadea Goddarda. UNovinarskom domu u Zagrebu održan je okrugli stol o Srebrenici na kojemu susudjelovali: Emir Suljagić, Amor Mašović, Senad Subašić, Isnam Taljić, NebojšaPopov, Senad Nanić,, Žarko Puhovski, Andrea Feldman, Milorad Pupovac, DavorGjenero, Miljenko Jergović i Ivo Josipović.cmyk

12 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Nije se bolje snašao ni analitičar DavorGjenero ponavljajući poput automata tvrdnjuo “prešutnom odobravanju” i potrebida se kazni zločince; a ni Nebojša Popovčiji se govor o Srebrenici dijelom sveo nato da dokaže kako “smo mi u Republici”(časopis kojega je on urednik) od početkapisali o zločinima. Naime, to je istina, noovom prilikom ljudi se nisu okupili zbogte istine i govora o sebi. Bilo je tu još punoapstraktnog, NGO-ovskog diskursa,vrtnje Jaspersovih teza o krivnji i odgovornosti,donekle neobjektivnog prikazaHaaga i sl., a svakako premalo ukazivanjana suodgovornost, ravnodušnost, izdajuEurope i svijeta, te na činjenicu da jeovim zločinom zapravo postignut cilj – ito je nepovratno. Tu je istinu nedvosmislenoizrekao tek Žarko Puhovski, koji je,uz Miljenka Jergovića, dobro odvagnuošto će i kako govoriti o Srebrenici. Obasu, sasvim na različit način, uspjeli pronaćiodgovarajuću perspektivu i osjetitimjeru stvari – mjeru sebe i mjeru srebreničkihžrtava.Srebrenica je danas samaPonovit ću iznova: tragedijaSrebrenice nije počela prije deset godina,štoviše ona do danas nije ni okončana.Tragedija nije okončana ponajprijezato što su zapovjednici, idejni kreatori iizvršitelji genocida na slobodi, što nemastvarne volje srpskih vlasti da ih kazni.Zatim, zato što svi oni ljudi koji suneizravno sudjelovali u genocidu – biloda su kopali masovne grobnice i voziliautobuse, bilo da su prešutjeli zločinekao nizozemski vojnici, predstavniciUN, mještani okolnih sela, stanovniciŠida koji su u tišini svojih domovagledali video Škorpiona... – nisu nitiosvijestili činjenicu da su svojom šutnjomi nedjelovanje bili štitovi genocida,prvog u Europi nakon Drugogsvjetskog rata. Tragedija Srebrenice nijeokončana i zato što je izostalo kolektivnoosvještavanje i priznanje zločina,a prevagnulo negiranje, relativiziranje,omalovažavanje žrtava od srpske strane.Drugdje je pak pomalo prevagnuozaborav. Tragedija je i u tome što sedanas u Srebrenicu ne vraćaju izbjeglice,što nema nikakva razvoja i obnove. Štopreživjeli Srebreničani koji danas obilazegrobove svojih bližnjih moraju doći uRepubliku Srpsku, u para-državu čiji je“strateški cilj” bio njihovo uništenje.“Srebrenica je ostala sama”, riječisu Senada Subašića, načelnika općineSrebrenica za privredu. Nakon počinjenoggenocida, grad je bio potpunoprazan, a rampa na ulazu dizala sepovremeno za one koji su s propusnicamadolazili pljačkati. Godine 1996.na šire područje Srebrenice se uselilo22 000 građana Republike Srpske, adanas tamo živi i malo Muslimanapovratnika.Preživjele žene i djecaSrebrenice rasuti su po Bosni i svijetu;mnogi još žive u izbjegličkom naseljupored Tuzle. Apsurd je još i veći, s obziromda se novac koji je Svjetska bankanamijenila za revitalizaciju potpunouništene Srebrenice, raspoređuje još i naBratunac i Miliće, dva gradića koja subila uporišta srpske vojske nisu stradalau ratu i imaju infrastrukturu.Tragedija Srebrenice trajat će i nakonšto je pedeset tisuća ljudi posjetiloMemorijalni centar Potočare ovog 11.srpnja, nakon što su pokopani ostaci 610žrtava, i izgovorene riječi licemjernogispiranja vlastite odgovornosti međunarodnezajednice. Jer, kako je u jednomtekstu napisao Emir Suljagić, “operacijau Srebrenici je uspjela: Bošnjaci uistočnoj Bosni prestali su postojati kaozajednica”.Grozdana CvitanSuljagićevi zapisi su bez ikakvemržnje, ali itekako ukopan u prošlost,on zna sve o onima koji su diktiralisudbine. Sva pitanja što ih autorpostavlja pokazuju još nešto: vrijemerata i vrijeme mira nisu ista vremenai teško ih je spojiti, prikopčati u slijed,mjeriti istim mjerama i istim mislimaEmir Suljagić: Razglednica iz groba,Durieux, Zagreb, 2005.Srebrenica 1995.-2005.Srebrenica kao izborazglednica iz groba u naslovuknjige Emira Suljagića nijenikakva pjesnička sloboda ilipretjerivanje u naslovljavanju. Njegovumemoarsku knjigu o tragičnom vremenujednoga grada moguće je i shvatitisamo kao razglednicu iz groba, zapisnovinara koji s onog svijeta izvještava otome kako su umirale tisuće. Preživjelisu samo slučajnici da bi potvrdili smrtiostalih. Utoliko je i Razglednica iz grobazapis čovjeka kojem treba vjerovatikad u osobnoj ispovijedi bilježi i svojepostratovsko vrijeme u kojem su sviljudi iz rata obilježeni i odmaknuti.Ali s drugima je mnogo teže! Riječ jeo stanju ni tuđeg ni vlastitog izbora,nego o vremenu prošlom u kojem nijemoguće ponovno razmjestiti figure ipočeti “igru” ispočetka. Sve je već dovršeno:mrtvi su mrtvi, živi označeni.Između je stradanje o kojem govoritipredstavlja itekakvu hrabrost. Jer govorenjeje prekapanje, u slučaju EmiraSuljagića, vlastite mladosti koja je toprestala biti na najokrutniji način,prekapanje poznanika i bližnjih da biih se ponovo pokapalo, da bi se misliloo ranama i stradanju, da bi se ponovovraćalo najintenzivnijem dijelu vlastitaživota koje je prošlo zauvijek. Jednomzapočet dijalog završiti možeš samoako ponovo susretneš sugovornika.Mnogi Suljagićevi sugovornici onkrajsu života. S njima razgovara na toj razini.Sretne li preživjele, s njima nastavljaonaj jednom započet dijalog. Sretne ihžive – međusobno se čude bez riječi. Toje jedino podnošljivo.Mračni osjećaj za pravduU nemogućnosti da izabere bilošto osim iluzije o skloništu, Suljagićse u trenutku kad se spremao završitisrednju školu i početi studirati, kad jemislio da je pred njim vrijeme ljubavii znatiželje, našao u zamci koju nitkonije želio imenovati, u logoru koji nitkonije želio ograditi i u situaciji koja jegodinama pothranjivala lažnu nadu omogućoj kolektivnoj sudbini. I to jepostao njegov izbor: Srebrenica. Iz togvremena on – živeći i pišući – shvaćada “ne izdaju me riječi nego osjećaji” jermu je nakon svega teško objasniti zaštoodlazak u rat shvaća kao osjećaj zapravdu, ali ne bilo kakav nego “mračniosjećaj za pravdu”.Tužni su trajno svi oni životi koji usvoj smisao imaju ugrađen kao važan ilinajvažniji čip: svjedočenje, sjećanje namrtve, život prošli u životu budućem,potrošeno vrijeme pred sobom umjestoiza sebe… Suljagićeva razglednica odaslanačitateljima pred sjećanje na jošjednu godišnjicu stradanja Srebrenicepotvrđuje ono što se o stradanju, neprijatelju,žrtvi i krvniku, neutralnim snagamai akterima uglavnom zna, i u tomsmislu može se učiniti da je sve davnorečeno i davno pročitano. Međutim,autor Razglednice iz groba čovjek je literarnognadahnuća, osoba sa smislomza detalj, znatiželjnik koji reagira i nanaglaske u mislima, o događajima da sene govori. On je mlad, idealist u mjerikoja je mladosti primjerena, i u tomsmislu njegovo viđenje rata nosi karakteristikenjegova odrastanja, njegovihgodina. Njegovo svjedočanstvo puno jedetalja koje samo čovjek u besmislenimsituacijama može doživjeti i preživjeti ada ne umre od čudesnih oblika bešćutnostii moralne devalvacije što mu ihvrijeme i prilike nude: tako, primjerice,osim općih mjesta – kao što je ponašanjepripadnika nizozemskog bataljuna– nemoguće je zaobići scene u kojimaŠvicarac ljudima, koji godinama nemajuvezu s vanjskim svijetom, dijeli svojeposjetnice ili norvešku humanitarkukoja bi ženama u Srebrenici govorilao kontracepciji i dijelila kondome…Da od sličnih nadrealističkih potezanitko nije imun svjedoče priče poputone o branitelju koji pronalazi vezukako bi u logoru vlastita grada 1994.napravio estetsku operaciju ušiju! A tekkako izgledaju muškarci koji biciklompokreću izvor struje i pokrećući pedalegledaju u televizore pred sobom na kojimasu uključene utakmice Svjetskognogometnog prvenstva – posebicepriklonimo li se tumačenju takvih situacijakao ljudskom pokušaju da se nepoludi od stvarnosti. Možda je svijetpodijeljen na one koji izluđuju drugene bi li ih opservirali i one koji se timnastojanjima opiru. Na žalost, jasno jetko je u takvim situacijama slabiji, čijaje bespomoćnost ulog.Rat i mir nisu ista vremenaSuljagić ne zaobilazi ni jedno odteških ili mučnih pitanja što ih svakoiskreno pisanje o ratu nameće. To supitanja ratnih zločina, pitanje krivnje,ali ne samo neprijatelja nego i vlastiteratne strane, mučna i nikad objašnjenapitanja koja su političari te iste straneostavili zauvijek neodgovorenim…Autor Razglednice iz groba pokušavadati svoje (a čije bi drugo), ljudske iobjektivne odgovore koji ne kalkulirajus čitateljem nego samo s vlastitom savješću.U tom smislu on ispisuje i svojeslike, svoje razloge, svoje poznavanje,prihvaćanje i odnos prema primjericenajpoznatijem zapovjedniku obraneSrebrenice Naseru Oriću (sadašnjemhaškom zatvoreniku), ali i mnogimdrugim “bogovima” rata dotičući pomaloi njihove kasnije sudbine.Čovjek koji zna dati savjete iz discipline“kako prepoznati vlastitu smrt”s dubokom mjerom opreza gleda usvaki život. Pa i neprijateljev. Na životepoznatih i nepoznatih neprijateljskihvojnika koji su odrađivali projekt genocidau kojem je i on bio broj. Za kojibi se sa stajališta preživljavanja reklo daje imao sreće. Teško je ipak vjerovati uveliku sreću tako temeljite izranjavanostikao što je život svakog preživjelog izSrebrenice.Njegovi zapisi su bez ikakve mržnje,ali, itekako ukopan u prošlost, on znasve o onima koji su diktirali sudbine.Sva pitanja što ih Suljagić postavljapokazuju još nešto: vrijeme rata i vrijememira nisu ista vremena i teško ih jespojiti, prikopčati u slijed, mjeriti istimmjerama i istim mislima. Sigurno je dasu Srebrenici presudile političke igre, sjedne strane moćnih, a s druge nemoćnih,ali željnih vlasti. Naravno, posljednjičesto predstavljaju žrtve i EmirSuljagić itekako je svjestan te činjenice.Razglednice za trajnopamćenjeKako se Razglednica iz groba našlapred čitateljima ovih dana, kad jeSrebrenica zbog 11. srpnja ponovo usredištu pozornosti, slušamo one isteriječi što ih, primjerice, svakog 18. studenogizgovaraju Vukovarci: riječ je ojoš jednom (iako najstrašnijem) iz nizagradova koji svojom tragedijom itekakobivaju korišteni u političkoj promidžbisvojih zemalja i jednako tako, posvemašnjempolitičkom zaboravu u ostala godišnjadoba. Utoliko su razglednice kaoSuljagićeva smislene jer preživljavajuto vrijeme i predstavljaju zaista trajnosjećanje, trajan suodnos s vremenom ukojem je djelić krivice raspoređen domjere koju zovemo čovječanstvo.Možda je u povodu ove knjige trebalopisati i neke druge stvari. Ali onesu poznate i napisane. Samo bih ponovilagradivo o tome kako je najteženapisati ljudsku knjigu o ratu. EmiruSuljagiću to je uspjelo.cmyk

genocidVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.13Prvi genocid 20. stoljećaJaroslav Pecnik“Originalnost” ovog zločina imladoturskog plana genocida nadArmencima bila je sadržana u idejideportacije, kojoj je cilj bio ne etničkopreseljenje nego etničko uništenjeArmenacaMoramo bez milosti ubijati sve.Muškarce, žene i djecu. Nećemo se obaziratina javno mnijenje, jer tko danas uopćeviše govori o ubijenim Armencima.Hitlerova poruka njemačkim časnicima uočinapada na Poljskuovom, za međunarodnu zajednicupovijesnom trenutku, kada seobilježava 60 godina od slomanacifašizma i slavi pobjeda antifašističkekoalicije nad mračnim silama zla, trebalibi se svakako prisjetiti i prvog velikogzločina genocida u 20. stoljeću, koji suTurci počinili nad Armencima, jer je pomišljenju većine suvremenih, uglednihpravnika i povjesničara upravo taj zločinpostao stravični raison d’etre Holokaustui svekolikim tragičnim zbivanjima uočii nakon Drugog svjetskog rata, ne samou Hitlerovoj Njemačkoj nego i u sovjetskojRusiji, Kambodži, Vijetnamu, Kini,i na drugim brojnim stratištima diljemsvijeta. Ali, genocid nad Armencima,koji su 1915. godine počinili Turci (24.travnja spomenute godine bilježi se kaoslužbeni početak masovnih deportacija ipogroma, u kojima je po naređenju tadašnjihturskih vlasti, tj. revolucionarneorganizacije Mlada Turska, bilo ubijeno,pomrlo od gladi, fizičke iscrpljenosti,tortura i boleština oko 1,5 milijuna ljudi,a turski izvori “dopuštaju” tek brojkuod 300.000 osoba), još, nakon devedesetgodina od počinjenog zločina, izazivažustre polemike i strasne kontroverze,ne samo u složenim i bremenitim tursko-armenskimodnosima nego i diljemdemokratskog svijeta.Turska poriče genocidTurska je praktički sve do danasodbacivala teze o genocidu; službenaAnkara tvrdi da su to bile zapravo “represijeu kontekstu građanskog rata”,posebice zbog toga što su se Armencipriklonili ruskim trupama koje su počinileinvaziju na Tursku početkomPrvog svjetskog rata. Osim toga, turskase strana poziva na dokumente i arhivuonodobnoga generalštaba, u kojima setvrdi da su “armenske bande” od 1910.do 1922. ubile 524.000 Turaka. Drugimriječima, Turci ne samo da time želeposvema odbaciti optužbe za zločin genocidanego se žele prikazati kao “žrtvearmenskog nasilja”. Međutim, poznatiarmenski povjesničar, Aram Simonijan,u studiji o počinjenom genocidu upozoravakako za službeni Erevan priznanjegenocida ne predstavlja samo povijesnopitanje nego ima i izrazite elementenacionalne sigurnosti. Naime, suglasanje s aktualnim ministrom inozemnihposlova Vardanom Oskanijanom daArmenija ne može imati povjerenje ususjednu Tursku (koja, nakon SAD-a,raspolaže najvećom vojnom silom uokviru NATO-pakta), dok Ankara neprizna da je armensko stanovništvoiz Anadolije nasilno preseljavano upustinju Mezopotamije, te da to nije(u)činjeno ni po kakvu slovu pozitivnogzakona, na što se poziva turska strana,nego se radilo o grubom narušavanjuelementarnih ljudskih prava jednognaroda. Pritom, napominje Oskanijan,ne treba zaboraviti da i danas Turskaaktivno podržava Azerbajdžan u krvavomvojnom konfliktu u armenskojenklavi Nagorno-Karabah, kojoj Bakune dopušta odcjepljenje, nego i osporavapravo na bilo kakvo političko povezivanjes Erevanom. Dakle, iako je Turskadesetljećima odbijala priznati da suzločini ikad počinjeni, pod pritiskommeđunarodne javnosti, kao kandidatza članstvo u EU, pokazala je, istinamlaku, spremnost napokon pristupitipreispitivanju tzv. bijelih mrlja vlastitepovijesti. Ponudila je nedavno Armenijiizradu zajedničke studije o krvavommasakru koji je kulminirao početkomPrvog svjetskog rata i trajao sve do1923., ali u ime snažne i brojne armenskedijaspore reagirao je ugledni književnikPeter Balakijan (živi u SAD-u),koji je napomenuo kako su o genociduveć objavljena temeljna istraživanja(prije svega, ona pod pokroviteljstvomMeđunarodne udruge povjesničara) ikako nema dvojbe da je riječ o zločinumasovnih razmjera, koji je danas usvijetu priznao veći broj demokratskihdržava: Francuska, Kanada, Švicarska,Danska, Italija, Vatikan, Grčka, Belgija,Rusije, a upravo je nedavno ova temapostavljena na dnevni red njemačkogBundestaga. Naime, njemački konzervativci(CDU i sestrinska stranka CSU)odlučno se i otvoreno protive ulaskuTurske u zajednicu europskih naroda teje ono najviše što nude Ankari tzv. privilegiranopartnerstvo. Turska, životnozainteresirana za ulazak u EU, pokrenulaje snažnu diplomatsku inicijativu dabi omekšala otpor konzervativaca i kakobi se izbjegle rasprave u njemačkomparlamentu, koje za tursku stranu imajuisključivo zadaću diskreditiranja i onemogućavanjaulaska Ankare u europskeintegracije. Pritom se turska stranaoslonila i na snažnu svoju tromilijunskuzajednicu u Njemačkoj, ali najviše što sudosad postigli tek je svođenje raspraveo genocidu nad Armencima u okvireparlamentarnog Odbora za inozemnupolitiku i europska pitanja. PredsjednikBundestaga je na turske optužbe odgovoriokako “upravo njemački primjerpokazuje da se mračne stranice povijestii prošlosti ne smiju zatvarati i da je suočavanjes gorkim istinama neodvojivi isastavni dio europske kulture sjećanja, ane zaborava”.Sandići pored Srebrenice, 2004.Suživot i napetosti od 17.stoljećaArmenija je nakon stjecanja neovisnosti(nakon raspada SSSR-a) učinilavelike napore kako bi uvjerila međunarodnuzajednicu kako se masakr izvremena Prvog svjetskog rata, sukladnomeđunarodnim pravnim standardima(dakako, i moralnim), mora okarakteriziratikao genocid jer Armenci i danastrpe posljedice tog zločina, prije svegadrastičnim padom demografske strukture,s obzirom na to da ih danas u svijetuima tek nešto više od četiri milijuna.Ljudi od struke ne žele ove zločinesvoditi na danas popularnu kvaziteorijuo povijesnom sukobu muslimana ikršćana, ali, kako se pita ugledni turskiknjiževnik Orhan Pamuk: “U ovoj jezemlji nekad živjelo mnogo nemuslimanskogstanovništva, a danas to višenije tako. Zašto? U ovoj su zemlji nekadživjele stotine tisuća Armenaca (danasu Turskoj ih živi oko 60.000). Što sedogodilo s njima?” Kako bi se odgovorilona ova pitanja; kako bi se Turcidefinitivno suočili sa svojom paranojom,a Armenci sa svojim traumama, nužnoje retrospektivno sagledati suživotTuraka i Armenaca od prve polovine 17.stoljeća, kada su Armenci potpali podotomansku vlast. Naime, Turci su spojilizapadnu Armeniju s ostalim dijelovimasvoga carstva; bolje rečeno, sukladnosvojoj politici nastojali su ovu oblastšto je moguće brže i masovnije etničkiočistiti kako bi “oslobodili” prostor “prijateljskimnarodima” imperija i zauvijekprisvojili teritorije između Turske iKavkaza na kojima su živjeli Armenci.Istočni dio Armenije ostao je podperzijskom vlašću sve do 1828., kadaje iranski šah doživio poraz u ratu sRusijom te je istočne dijelove svogacarstva, tj. Erevanski i NahičevanskiTurska do danas negirazločin genocida nadArmencima i odbijauputiti službenu isprikuarmenskom naroduza počinjena zlodjela.Tursko društvo i javnostjoš nisu u stanjusuočiti se s prošlošćui počinjenim zločinima,te tako i u vlastitominteresu zatvoriti jednuod najkrvavijih stranicapovijesti 20. stoljeća.Slični problemi egzistirajui u armenskom društvu,jer se svaki pokušajpregovora s Turskomsmatra nacionalnomizdajomcmyk

14 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.genocidkanat morao prepustiti ruskome caru.Međutim, armensko pitanje postajezanimljivo međunarodnoj zajednicitek nakon rusko-turskog rata (1877.-1878.), tj. nakon što je bio potpisanSanstefanski mirovni ugovor koji uArmenaca budi nadu da bi nakon stoljećaropstva mogli obnoviti svoju državnusuverenost. Međutim, to se na njihovužalost nije ostvarilo, jer na Berlinskomkongresu 1878., usprkos svekolikimobećanjima, velike svjetske sile – kakose ne bi zamjerile Turskoj – jednostavnozapostavljaju rješavanje armenskog pitanja.Istina, prema članku 61. Berlinskogkongresa, turska Visoka porta seobvezala na reformu tzv. armenskihvilajeta, ali ih nikad nije realizirala.To je naravno uvjetovalo formiranjearmenskih političkih stranaka koje suilegalno počele pripremati oružani otporturskom svevlašću. Programi i metodetako stvorenih političkih partija bili suizrazito polarizirani, ali ipak su se svestranke slagale u tomu da treba, bilopregovorima bilo ratom, ostvariti nacionalnuemancipaciju i narodno oslobođenjeArmenije. Prva politička stranka(Armenakan) formirana je 1885. uMarseillesu, a 1890. godine u Tbilisijuje stvorena stranka Dašnakcutjun(Armenska revolucionarna federacija),koja je za svoj cilj postavila ujedinjenjesvih političkih skupina u armenskomdruštvu u borbi protiv Turaka. Nakontoga, formirali su se i socijalni demokrati,ali i u dijaspori izrazito uglednaLiberalna stranka (Ramkavar Azatan).Istodobno s ujedinjavanjem armenskihpolitičkih stranaka, rađa se i nova turskapolitička stranka Jedinstvo i napredak,čiji se članovi nazivaju Mladoturcima,a koji su kroz doktrinu osmanizma, uzpomoć porobljenih naroda željeli stvoritinovu Tursku kao konstitucionalnumonarhiju. Međutim, neturski narodi utoj novoj tvorevini ne bi ostvarili svojunacionalnu slobodu nego bi se u interesuopstanka osmanskeimperije morali asimiliratis većinskimstanovništvom. Tojideji su se najžešćesuprotstavili upravoArmenci, tako da urazdoblju od 1894.do 1896. godine dolazido prvog velikogmasakra prilikomkojeg je ubijeno oko300.000 Armenaca.od Rusa, tako da je tursko vojno zapovjedništvoza svoje neuspjehe optuživaloupravo Armence koji su činili većinunjihovih vojnih snaga na tom području,predbacujući im da su u dosluhu sRusima te da namjerno gube bitke kakobi što je moguće više oslabili Tursku,pridonijeli njezinu brzom raspadu itako uz pomoć ruskog carizma ostvarilisvoju samostalnu državu. Stoga, turskaje vlada izdala 24. travnja 1915. (dan nakoji se danas svi Armenci u domovinii dijaspori prisjećaju žrtava i pogromakojem su bili izloženi) zapovijed o uhićenju200 najuglednijih vođa armenskezajednice, pod optužbom da se protivesredišnjim vlastima. Zapravo, to je bio“signal” za masakre koji su potom uslijedilinad Armencima. Mjesec dana kasnije,tj. 26. svibnja 1915., otomanske suvlasti posebnim zakonom odobrile deportacijetzv. sumnjivih grupa, a sve podizgovorom “unutrašnje državne sigurnosti”.Tadašnji turski ministar unutrašnjihposlova, Talat, poslao je pismenu zapovijedguvernerima provincija u kojoj seizrijekom “ukida pravo Armencima dažive i rade na teritoriju Turske”. Dakle,bila je izdana zapovijed o deportacijiArmenaca iz tzv. ratnih zona premakonclogorima u sjevernoj Siriji, a perzekucijei internacije su se nastavilesve do 1923. Time je zapravo započeogenocid nad Armencima, u kojem ihje bilo ubijeno više od 1,5 milijuna (adanas se čak spominju i brojke od višeod 2,5 milijuna žrtava), a u tu svrhu bioje i formiran specijalni ured (TeskilatiMahsusa), kojem su se na čelu nalazilimladoturski vojni zapovjednici, a kojemje glavna zadaća bila organizacija i istrebljenjeArmenaca. Tijekom deportacija,Armenci su bili izloženi nezamislivimmukama; veliki ih je broj umro od gladii žeđi, a onima koji su uspjeli preživjetina tom putu samo je produljena agonija,jer ih je u konclogorima čekala sigurnasmrt. “Originalnost” ovog zločina i mladoturskogplana genocida bila je upravosadržana u ideji deportacije, kojoj je ciljnije bio etničko preseljenje, nego etničkouništenje Armenaca. Time je ovajzločin genocida postao paradigmomsvih nacističkih i staljinističkih zločina,koji su uslijed tehnološkog i “civilizacijskog”napretka postali još krvaviji iučinkovitiji.Pokušaji dijaloga i otvaranjagranicaTurska do dana današnjeg negirazločin genocida nad Armencima i odbijauputiti službenu ispriku armenskomnarodu za počinjena zlodjela. Istina, UNje 1985. priznao da je bila riječ o pokušajuposvemašnjeg fizičkog istrebljenjaArmenaca, a Europski parlament je1987. pozvao Tursku da prizna počinjenigenocid, uvjetujući time njezin prijemu EU. Ali, usprkos jasnom upozorenju,tursko društvo i javnost, bez ogleda naoprezne i blage pozitivne pomake uodnosu na ove tragične događaje, očitojoš nisu u stanju suočiti se s prošlošću ipočinjenim zločinima, te tako i u vlastitominteresu zatvoriti jednu od najkrvavijihstranica povijesti 20. stoljeća. Sličniproblemi egzistiraju i u armenskomdruštvu, jer se svaki pokušaj pregovora sTurskom odnosno Azerbajdžanom (okoarmenske enklave Nagorno-Karabah)smatra u velikom dijelu populacijenacionalnom izdajom i sramotom.Posljednjeg tjedna u travnju ove godine,kada se po tradiciji Armenci prisjećajugenocida, u katedrali Svetog Grigorija uErevanu bila je organizirana Božja službai ceremonija, na kojoj su se okupilipredstavnici većine kršćanskih zajednicaIstoka i Zapada, te su bile turskoj straniodaslane poruke koje su bitno odudaraleod onoga što se desetljećima mogločuti u ovakvim prigodama. Naime,aktualno armensko političko vodstvopočinje shvaćati kako se katastrofalnagospodarska situacija u kojoj se nalazidržava (slaba ekonomska infrastruktura,bez energetskih i prehrambenih rezervi,odsječena od svog prirodnog opskrbnogzaleđa), može jedino riješiti odustajanjemErevana od puke politizacije, ipaku biti povijesne teme genocida Turakanad Armencima. Ako ništa drugo, onobarem pred međunarodnim forumima,čemu se žestoko suprotstavlja snažnaarmenska dijaspora o kojoj uvelike ovisisvaka vlast u Erevanu. Karizmatskipremijer Levon Ter-Petrosjan bio je ismijenjen (1997.) kada je upravo radiekonomskih razloga Azerbajdžanu ponudioustupke glede Karabaha, odnosnokada je, pod pritiskom SAD-a i Rusije,uskratio otvorenu podršku separatistimau susjednoj enklavi. Svjestan stanja uzemlji, Petrosjan je pokušao promoviratikompromisnu ideju odlaganja raspravao genocidu i tursko-armenskim odnosima,te uopće o odnosu prema susjednommuslimanskom stanovništvu. Međutim,tada oporbeni politički vođe (VazgenManukijan i Robert Kočarijan), nisu otome željeli čak niti raspravljati, a danasaktualna vlast u zemlji postaje svjesnakako se bez određenih ustupaka ovajgordijev čvor neće niti može razriješiti.Turska je priznala neovisnostArmenije 1991., ali sve do danas nisuuspostavljeni puni diplomatski odnosi,a granica između ove dvije državeje zatvorena od 1993. zbog sukoba uNagorno-Karabahu. Kako bi se izašloiz slijepe ulice, koja jednako smeta iTurcima i Armencima, turska vlada ioporba najavile su krajem svibnja ovegodine organiziranje kongresa na kojembi se kritički raspravljalo o povijesnimtemama, s posebnim osvrtom na genocidiz 1915. Svoj dolazak najavili sui armenski znanstvenici iz domovine idijaspore, što sve najavljuje postupnoali ipak izvjesno napuštanje dosadašnjihtvrdih i nepopustljivih stavova i rovovskebitke, koja do danas nije nikomedonijela ništa dobroga.Mihatovići pored Tuzle, 2002.Pod udaromMladoturakaTijekom Prvogsvjetskog rataMladoturci postajusve uvjereniji da jebudućnost Turskevezana isključivo uzAziju, te da upravo natom prostoru morajurazvijati ideju panturkizma.Prva etapana tom putu bio jeAzerbajdžan, u čijemsu graničnom pojasu,slično kao i na turskojstrani, uglavnomobitavali Armenci,koji su po mišljenjuMladoturaka predstavljalismrtonosnuopasnost za ostvarenjenjihove ideje. Osimtoga, tijekom 1915.turska vojska je naKavkazu doživljavalasve češće i veće porazecmyk

VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.15cmyk

16 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.razgovorsobno sam najskloniji tajniz bijelo/sivo/crnih varijacija“rešetki”, ali “slobodnoširećihkadrova shvatiti kaoparabolu o nemogućnosti svođenjatumačenja umjetničkog činana samo jedno, racionalno i općeprihvaćeno tumačenje” – riječisu Darka Glavana u kataloguza izložbu Varijacije JadrankeOstić što smo je imali prilikevidjeti od 3. do 16. lipnja 2005.u MMC Luka u Puli. Bila jeto prilika upoznati se ne samos najnovijim radovima umjetnicenego i sagledati životumjetnosti i umjetnika izvancentra, metropole koja diktiravrijednosne sustave, a time ukonačnici i egzistencije umjetnika.Jadranka Ostić rođenaje u Splitu 1951., a u Zagrebuje 1972. godine završila Školuprimijenjene umjetnosti.Redovito izlaže od 1979. keramiku(malu plastiku), slikeručno rađene papire i grafike.Bavi se grafičkim dizajnom,pedagoškim radom i pisanjemRadovi izloženi na posljednjojizložbi u MMC Lukau Puli kompjutorski su ispisi,kako ste sami rekli, nastali izstilskih vježbi tijekom posljednjihgodinu dana? Što vas jeprivuklo poigravanju sa suvremenimtehnologijama i zbogčega ste odabrali rešetku, mrežukao osnovni motiv?- Izložbom kompjutorskihispisa, printeva s naslovomVarijacije iznenadila sam,čini se, mnoge koji na ovaj ilionaj način prate moj rad. Neznam je li više odabirom tehnike/tehnologijeili temom.Očekuje se nekakav odgovorna pitanje zašto stalno šećemkroz različite likovne discipline,zašto kompjutorski ispisi.Možda imam previše ideja,malo vremena, ne mogu bezeksperimentiranja… Izložba jenastala iz ornamentalnog šaranjauz telefonske razgovore, dabi se kasnije to razvilo u stilskevježbe koje su se neprimjetnonametnule, a potom i širilekao nekakva igra. U početkuvelike igre bili su to samocrni, sivi i bijeli trokuti konstruiranis pomoću šestara,ravnala i trokuta. Mukotrpanposao za noćne sate i uzmoju dioptriju. Iglu šestarazabadala sam u pravo mjestos pomoću povećala! Bilo jesamo pitanje vremena kada ćemi sinuti da ne moram oslijepitizbog izazova koji sam sisama nametnula. Tu na scenuupada kompjutor. Trokutimaš dok kažeš keks a potomnižeš copy/paste. Privukla mesuvremena “šestar-trokutravnalo”tehnologija, a ondame povlačila od ornamenatapreko nemogućih objekata daoptičkih iluzija. Da nije bilodeadlinea tko zna kamo bi meodvukla. Nizovi bijelo/sivo/crnihvarijacija neminovno tvoreraster ili fuge, rešetke kako ihDarko Glavan u svome tekstuza katalog izložbe naziva.Umjetnik se ne možeafirmirati bez ozbiljnekritikeKakvo je vaše viđenje odnosaumjetnika i sve razvijenijihmogućih sredstava rada, štosve razvijenija kompjutorskatehnika nesumnjivo jest?Određuju li umjetnika, i naneki način zarobljavaju, mogućnostišto ih daje kompjutorskatehnika ili je ipak riječ o dobrompodržavatelju umjetnikovekreativnosti?- Umjetnik odabire sredstvoza rad, prema zamisli kojuželi iskazati, pa tako i novetehnologije. Bilo bi blesavone iskoristiti mogućnosti kojepruža corel draw ako je potrebanza realizaciju neke ideje.U svakom slučaju ubrzava realizaciju,a samim time navirui nova rješenja. Umjetnikovakreativnost ne čuči ni u kistu,ni u dlijetu, pa tako ni u novimtehnologijama.Iznimna centralizacijaHrvatske nužno nameće pitanjei o položaju i mogućnostimaafirmacije umjetnika izvanZagreba. Kakva je vaša pulska,istarska perspektiva?- Umjetnik se, bez ozbiljnelikovne kritike, bez likovnogkritičara, ne može nigdjeafirmirati, pa ni u Zagrebu.Kako većina likovnih kritičara,zbog iznimne centralizacije ilislučajno živi u Zagrebu, stječese dojam da se drugdje ništani ne događa na tom planu.Ne sjećam se kada je u GlasuIstre ili časopisu Nova Istraobjavljena neka likovna kritika,iako HDLU Istre ima bogatuJadrankaOstićIgračica skrivačaNataša PetrinjakU povodu pulske izložbeVarijacije autorica govori opoložaju i mogućnostimaafirmacije umjetnika izvanZagreba, o kompjuterskimtehnikama u umjetnosti alii o svom pedagoškom raduu pulskom Domu za osobe scerebralnom paralizomNe sjećam se kadaje u Glasu Istreili časopisu NovaIstra objavljenaneka likovnakritika, iako HDLUIstre ima bogatuizlagačku aktivnost.Nitko se time nebavi. Naš jedinidnevnik objavljujesamo novinarskeosvrte na izložbeizlagačkuaktivnost.Nitko se timene bavi. Našjedini dnevnikobjavljujesamo novinarskeosvrte naizložbe. Želili netko više,mora izlagatiu Zagrebu.Slijedom toga,malo će kojiumjetnik izprovincije bitidovoljno poznatza dobivanjesredstvaMinistarstvakulture zanpr. samostalnuizložbu.Preostaju namtako samorazine gradai eventualnožupanije, a štonaravno određuje i ekonomskistatus umjetnika.Svi su ludi za našimsrdelama!Izlagali ste na stotinjakizložbi, samostalnih i skupnih,dizajnirate knjige i časopise,radite kao tajnica Istarskogogranka DHK, ali ipak vašusvakodnevicu određuje pedagoškirad u Domu za osobe scerebralnom paralizom u Pulikao radni terapeut, instruktorza keramiku. Možete li namreći nešto više o tome, kakva suvaša terapeutska iskustva? Je lise štogod promijenilo u percepcijiosoba s invaliditetom uopće,potom i njihovih stvaralačkihpotencijala?- Ako nešto više od sto izložbi,od toga dvadesetak samostalnih,podijelimo s gotovo 30godina rada onda to i nije nekibroj. Dogodila se tu i tamoneka korica za knjigu, nekailustracija, neki katalog za izložbu,pa tako i znak HDLU-aIstre. U Domu za osobe scerebralnom paralizom u Puliradim već 11 godina. Pozvanasam, daleke 1994., da osnujemkeramičarsku radionicu. Nijebilo ničega. Sa sobom samdonijela peć, alat, bačve za glinu.I dobru volju da opravdampovjerenje koje mi je ukazano.To što radim s korisnicimaDoma je kombinacija radneokupacije, radne terapije i kreativneigre. Kada nakon nekolikogodina rada osoba, koja jejedva uspijevala ugurati ključu bravu, provlači konopčićkroz rupicu od pet milimetara,onda je to uspjeh za tu osobu.A ako sam imalo pridonijelatomu, raduje me. Nastojim darad u keramičarskoj radionicine bude dosadan. Stalno smišljamnove projekte koji uvijekmoraju biti izazov za kreaciju,jednostavni za izvedbu i privlačnikupcu. Zbog toga stalnosurađujem s pedagoškomslužbom Arheološkog muzejaIstre iz Pule, jer baština okojoj oni skrbe neizmjeran jeizvor inspiracija. Iz te suradnjenastali su pulski suveniri kojeizrađuju korisnici Doma kao inekoliko tematskih izložbi zaDan muzeja. Ove godine započelasam suradnju i s kustosompedagogom Etnografskogmuzeja Istre iz Pazina. Još neznam kamo će me to odvesti.Ponekad se neki projekt rodiiz igre. Tako su nastale Srdele,valjčići koji su na jednom krajurazrezani (to je rep), na drugomimaju utisnuto oko, a naleđima umjesto peraje svinutčavlić kroz koji je provučenkonopčić a na njemu visi receptza spremanje srdela. Svi su ludiza našim srdelama!Ivančice šapuću pticama iPanova svirala naslovi su vašihdviju zbirki poezije. Slijede livaše pjesme notu crno/sivo/bijelogsvijeta vašeg likovnogizraza, jesu li i one “otvorenadjela” prepuštena tome da jekoloriraju čitatelji/gledatelji?- Prva je zbirka tiskana1977., i donedavno su je smatraliboljom od druge, koja jetiskana 1984. Sada su pojedinepjesme iz druge zbirke jakodobre, kaže isti kritičar. Takoje to s teško dokučivim značenjima.Ne bih se usudila sugeriratičitateljima boje mojihpjesama jer se i sama sa sobomčesto igram skrivača.cmyk

esejVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.17Promatranje pojedinostiDarija ŽilićO poeziji Voje Šindolićaojo Šindolić poznat je prije svega kao sjajanprevoditelj. Objavio je mnoge prijevode angloameričkei japanske književnosti u časopisimaPismo i Europski glasnik, a za Treći program hrvatskogradija priredio je više od dvjesto polusatnih emisijas prijevodima najznačajnijih suvremenih američkihpjesnika. Posebno je važno istaknuti da se sustavnobavi američkim piscima beat generacije čija djelaprevodi već četvrt stoljeća. Manje je poznato da jeobjavio i nekoliko zbirki pjesama, a za svoj pjesničkirad bio je i nagrađivan. Urednik Feralove bibliotekePredrag Lucić priredio je izbor iz njegova pjesništva,a riječ je o pjesmama koje su nastajale u razdobljuod 1974. do 1999. Zbirka je podijeljena u pet cjelina:Prelazni prizor (1974.-1980.), Pad Jugoslavije (1980.-1984.), Poziv na crninu (1984.-1990.), Prelamanjesvjesnosti (1990.-1994.), Dani između (1994.-1999.)i epilog.Promatranje ne ideja, već pojedinostiU tekstu Anatomija bitnika koji je objavljen u knjiziBeat generation; Glory Days in Greenwich Village(1996.), F. W. Mc Darrah piše kako bitnici žele danjihov život ima smisla, tragaju za redom, imaju svijesto osjetljivosti prirode o tom sastojku života koji jeprisutan kad se popnete na drvo i poželite vrisnuti izsveg glasa, imaju osjećaj za društvenu nepravdu, zaziruod pokušaja da se iskustvo i kreativnost kolektivizirajui izražavaju otpor prema materijalnim vrijednostima.I upravo se te oznake mogu vidjeti u pjesništvuVoje Šindolić, kao i utjecaj profetske tradicije u poezijikoja je započela s Wiliamom Blakeom, a nastavljase djelom Walta Whitmana. Također se može uočitida Šindolić spominje mnoge pjesnike npr. važnogautora za bitnike – Keatsa, a referira i na bitnike,npr. na Michaela McClurea i Garyja Snydera, ali i napjesnike iz sasvim drugačije tradicije kao što je PabloNeruda, spominje i Danila Kiša, Milana Milišića, D.H. Lawrencea, sjajnu pjesmu posvećuje velikoj MarijiČudini, jednu i svome uredniku, također pjesniku.Vojo Šindolić upravo zato jer je vrstan poznavateljpjesništva, osvještava postupak pisanja, nerijetko pišeo samom pjesničkom stvaranju, o bjelini koja prestajekada započinje misao, o potrebi da ispisuje pjesmusamo da bi bio u njoj. U pjesmi Piazza Venezia, TSiznosi svoju poetiku koju čini promatranje ne ideja,već pojedinosti. I upravo promatranje, bilježenje prizorakoji se događaju pred njim ili koje evocira, polazištesu njegova subjekta.Njegova poetska fenomenologija tijela je zapravostavljanje tijela kao objekta koji je osjetljiv na sveostale objekte, u kojem odzvanjaju svi zvukovi, odslikavajuse sve boje. Perceptibilnost, perceptualnasinteza realizira se u samome tijelu, u svijetu, a ne nametafizičkom mjestu koji ispunjava metafizički subjekt.Tijelo je ono koje daje mesno obličje duši, tijelasu uvijek prolazna, nemaju garanciju, spominje mnoštvotjelesnih oblika – lijepa, ali i osakaćena tijela,posebno naglašava disproporciju između ljepote tijelai ne tako lijepe duše. Tijela se utiskuju jedno u drugo,dodiruju se ili su lišena dodira. Stoga on promatravlastito tijelo u raznim periodima života, naturalističkiispisuje svoje bolesno tijelo. A kroz razne pjesničkefaze konstantno je prisutna svijest da se tijelo sveviše privija zemlji I da će jednog dana poništiti svojusjenu. No taj memento mori nikad nije zagušujuć,nego otvara prostor samoironiji i humoru, posebnokad povezuje vlastite mladenačke godine i smrt.Prelazni prizoriŠindolićev je subjekt nostalgičan za djelimaprošlosti i snovanjima djetinjstva, on ironizira negativnostipotrošačkog društva koje ljude odmiče odtraženja detalja i pojedinosti. U takvome brzomdruštvu i ljepota postaje kratkotrajna kao novi modelautomobila, tijela se pretvaraju tek u instrumente kojiispuštaju poruke želja, dok su izljevi nježnosti suvišni.Pjesnik se obraća i svojim čitateljima, “upozorava”ih da ne poistovjećuju s njim nježnost i blagost zatošto o njima piše, jer on se ne razlikuje od drugih ljudi– jedino tek ponekad razborito govori, poziva na razbor.Šindolićev lirski subjekt pokušava povući, poputbitnika, nemoguću granicu između prirode i politike.Priroda je za njega nešto što ne poznaje granice, mismo dio prirode jer jež, vuk, lisica/I pastrva/dio su nas.Politika je vezana za osvajanja, granice, ratove.Prva Šindolićeva zbirka pjesama ima nazivPrelazni prizor, a spominjem to zato što nerijetkopiše o onim prostorima između, prelaznim prizorima,područjima između plime I oseke, sutonima, ali inekim “međusutonima” koji su puni nostalgije, omeđustanjima. Za njega je i poezija jezik međustanja,ona je prostor između nestajanja i nastajanja, govori oonome unutra i o onome vani, onome što ne pripadaniti jednom, nego jednako svjetluca na svjetlosti/umraku. Lirski je subjekt ponekad zatvoren u sebi,svom tijelu, osamljen, a ponekad sasvim utopljen udrugome tijelu.Iz zatvorenosti tijela, ljubavnici bježe stapajućise sa zemljom i tada se događa ne samo nestajanjegranice tijela i svijeta, nego i preobrazba u nove oblikeživota, u neke reinkarnacije, pa subjekt naglašavau pjesmi Zatvori ljubavi kako ćemo ga jednog danaprepoznati kao komarčev svrab/raspjevanog vrapcana borovoj grani. I upravo ti različiti oblici divni su ikratkotrajni, pa ih želi zabilježiti prije no nestanu.Svjetlost je tek dio tameU Šindolićevoj poeziji možemo, čitajući je,osluškivati neki starinski sat koji potiho naznačujevrijeme koje prebrzo prolazi, pa pjesnik postaje laudatortemporis acti, onaj koji se sjeća prošlih vremena ipokušava ih prizvati… No pjesnik to nipošto ne činibolećivo. On samo zaziva vrijeme koje nije zaboravilodušu, srce, vrijeme kad srce traži dušu, a duša tijelo.Vrijeme je pretvoreno u uspomene ili pak pjesnikprepušta uspomenama da se tuku s vremenom… Auspomene se uglavnom odnose na neke stare ljubavi.Tako pjesmu Šest mjeseci, posvećenu Sonji Nedinski,oblikuje kroz šest cjelina, a u svakoj poetizira mjesecproveden s njom u Veneciji. Evokacija počinjeosluškivanjem tuđih buđenja… Pjesnik duhovitoreferira na Mannov roman – Smrt u Veneciji postajeŽivot u Veneciji. Kao romantičarski pjesnici, prizivasepolkrizam – on i voljena posjećuju groblje, zanosese melankolijom lica na nadgrobnim medaljonima, aliistovremeno preplašeni su prolaznošću, pa Venecijadobiva i onu svoju drugu stranu – smrtnu, prolaznu.A smrtnosti je lirski junak uvijek svjestan – pri proslavisvakog rođendana sve joj je bliži… I s godinamasve je više ožiljaka na njegovu tijelu i pita se je li teže/živjeti život/ili/čekati smrt?Kada govori o ljubavi, pjesnik uvijek naglašava daništa nije vječno i da bi se umirio, svaki put iznovatraga za vremenom bolnog trajanja. Zapravo subjekti sam ističe da živi u tri svijeta – jedan je onajsvakidašnji, drugi u mislima u kojima živi i voljena,a treći je onaj u starim dnevnicima iz kojih čita iprisjeća se što su nekad radili zajedno… A kada pišeo onom svakidašnjem, Šindolić ponajviše poetiziraživot u Dubrovniku, i to djetinjstvo u starom Gradu,Dubrovnik koji se gubi u ratu. Ali niže i sasvimuobičajene prizore kao što su dubrovačke ribarnice,ljetnikovci u predsuton, Elafiti u ožujku kada se takomalo događa/a razmjenjuje se čitavo bogatstvo, grobljeU Šindolićevoj poeziji možemoosluškivati neki starinski sat kojipotiho naznačuje vrijeme kojeprebrzo prolazi, pa pjesnik postajelaudator temporis acti, onaj koji sesjeća prošlih vremena i pokušavaih prizvati… No pjesnik to nipoštone čini bolećivo. On samo zazivavrijeme koje nije zaboravilo dušu,srce, vrijeme kad srce tražidušu, a duša tijelo. Vrijeme jepretvoreno u uspomene ili pakpjesnik prepušta uspomenamada se tuku s vremenom… Auspomene se uglavnom odnose naneke stare ljubavina Boninovu, Srđ, kao mjesto kojemu pripada…Ponekad pjesme posvećuje ljudima u svakodnevnici,u najobičnijim situacijama. Upravo nizanje tih, kakoih naziva, višegodišnjih prizora, zapravo je pokušaj dazadrži ono što s vremenom iščezava. I kao da nekomsvojom poetskom svjetiljkom osvjetljava zamračenamjesta, nedotaknute prizore. A sam Dubrovnik zanjega je grad prolaznosti jer njime prolaze turisti,turistički trajekti, a i sam pjesnik odlazi, pa se opetvraća u taj grad. On ne evocira samo vlastitu prošlost,nego i prošlost grada, pokrajina, poput Lombardije.Prošlost je djetinjstvo koje se pretvara u vječnusadašnjost. On se ne prestaje igrati; igra se posvuda,u svim periodima života, igra se sa samim sobom.Mladost je razdoblje koje metaforički biva predstavljenosvjetlošću, tek s iskustvom spoznajemo da jesvjetlost tek dio tame.Zadah civilizacijeNerijetko ističe stih dom je tamo gdje ti je srce.Njegov doživljaj doma nije vezan za države i granice.U pjesmi Školski zadatak: Zastave naglašava besmisaosvakog rata, ne daje prednost niti jednoj “zastavi” jerzbog njih pogibaju ljudi na svim stranama. U pjesmiKoliko? nabraja sve devijacije, strahote današnjegvremena – ratove, reichove, nacionalna bjesnila,ekološke katastrofe, a nakon svega, na kraju te pjesme,pojavljuje se usamljeni pojedinac koji o svemutome i energično i sjetno u isto vrijeme, pjeva, i masturbira,i izlaže uspomene i otiske na svom srcu…Jedna od najljepših pjesama je ona posvećena AlenuGinsbergu. U toj elegiji razlaže zadah civilizacije,uništava atomsku energiju Bezumlja, otklanja radioaktivnidah kapitalizma i hladni dah birokracije... Ipritom ostavlja čitatelje, kako je to Ginsberg rekao,oči u oči s Ljepotom. Ljepotom vlastita pjesništva.cmyk

18 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.esejObmana i poslednji dani SokratoviSaša StojanovićTeze koje slijede pitanja su koja bi o Očuhu filozofijepostavio Čarli, junak autorova romana Krvoslednici,u pokušaju da opovrgne tvrdnje o, navodnoj,nevinosti Sokratovojokratov suštinski doprinos evropskoj kulturije nesumnjiv, i s tim se slažu i njegovi najvećiprotivnici. Takođe, zasluge za prelaz iz filozofijeprirode, sa svim njenim promenljivim stanjima, u filozofijunepromenljivosti ideja, pri čemu je Atinjanininspirator Platonovog učenja o oblicima i predstavama,definitivno pripadaju ovom misliocu. Ono što možebiti podložno kritici jesu njegova “nedužnost” i rigidni“legalizam”, bez obzira na to da li je reč o naivnoj interpretacijipojma “javni interes” i njegovoj beatifikaciji,s jedne strane, ili o slepoj poslušnosti prema odlukamaistog državnog mehanizma represije kroz ravnodušnipristanak na ispijanje pehara sa otrovom. Teze kojeslede jesu pitanja koja bi, o Očuhu filozofije, postavioČarli, junak romana Krvoslednici, u pokušaju da opovrgnetvrdnje o, navodnoj, nevinosti Sokratovoj. Pa,krenimo redom.Jesu li Sokrat i Isus uopće postojali?Tragična je činjenica da civilizacija počiva na dvačoveka za koje nismo sigurni jesu li postojali ili su samoplod mašte. Hrišćanstvo zasnovano na mitu o Isusu ifilozofija oslonjena na Sokrata imaju više sličnosti negošto bi ih trebalo očekivati: nema konkretnog dokazapostojanja pomenute gospode, nema pisanih tragova,a sve što znamo o njima konstruisano je na osnovutuđih priča. Naravno, sasvim je svejedno da li je rečo Isusovim sledbenicima – kako ono beše, i da nemaBoga trebalo ga je stvoriti – Platonu, kome treba polazišteza lične filozofske stavove i koska o koju će oštritiučeničke očnjake ili Ksenofontu, čiji su spisi problematičniiz više uglova, uglavnom tupih, i iz mnogo višerazloga, većinom opravdanih.Preterujem? Pošto, sada, ne postoji mogućnost da miesej bude zaplenjen, uz napomenu da “žalba ne odlažeizvršenje”, želim da podsetim na neke od činjenica,pri čemu ću potpuno zanemariti uticaj “kolektivnogpamćenja”, odnosno lični doprinos hiljada nekritičkiraspoloženih sledbenika, vernika i filozofa, koji su uodržavanje mitova uneli i svoja lična iskustva.Prvi od ove dvojice, Isus, ima nameru da se vratiSudnjeg dana i u Raj povede sve pokajnike, sem onihkoji se ne kaju za jedini neoprostiv greh – “nemanje vereu Hrista”. Nelogično, s obzirom na to da dotični na krstuizgovara: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine”,i time uvodi oproštaj bez selektivnosti. Dakle, sledbenicimaje, sem šargarepe u obliku Uskrsnuća, potreban ištap u vidu “odricanja od Hrista”, idealan alibi za progonejeretika, inkviziciju i krstaške ratove. Međutim,ovde nije reč o frontmenu, već o logističkoj podršci odstrane svetog Pavla, ustanovljivača sveštenstva i onogakoji hrišćanstvu daje formu učenja, uz svesrdnu pomoć,kako lucidno primećuje Vil Djurant, “jevrejske apokaliptično-ezoterijskenajave dolazećeg carstva, podsticajau vidu Hristove ličnosti i vizije, preuzimanja paganskihverovanja i obreda, kao i organizacionih obrazaca iaša Stojanović rođen je 1965. Piše putopiseo grčkim otocima za Spin magazin iPressing. Objavljuje eseje u niškoj Gradini,kragujevackim Koracima, sarajevskom Odjekuetc. Autor je romana Krvoslednici (IP Filip VišnjićBeograd). Živi u Leskovcu.duha Rima”. Dakle, širenje reči od strane apostola,među kojima se posebno izdvaja Pavle sposoban da ekstendiratržište zainteresovanih izjavom da “svako možeda se nada vaskrsnuću i odlasku na nebo”, pretvorilo jeskromnog stolara u simbol nade, utehe i nadahnuća.Sve to, mnogo godina ranije, propoveda i prorokIsaije. Nažalost, nedostatak suporta, dobre organizacijei mreže saradnika za “multilevel” pristup tržištusprečava ga da, poput Isusa, postane najtraženiji brend.Hrišćanstvo, kao najveća nevladina organizacija svogdoba, i te kako je svesno značaja trend-setera u širenjuideja, kao i uloge prvog spin-doktora u istoriji, svetogPavla.Prejaka kvalifikacija? Naprotiv, onaj ko je rođen uTarsu, zavičaju mudrih i slavnih stoika, dovoljno dobropoznaje grčki jezik da javne propovedi drži i u samojAtini. Uz dobro poznavanje hebrejskog i latinskog,zadovoljeni su prvi uslovi – poliglota i kosmopolita– koji se postavljaju pred čoveka od koga se očekuje damu plebs veruje. Druge je vrste priča o stavu vlasti premapoznavaocima jezika i onima koji ceo svet prihvatajukao otadžbinu. Prisetimo se, nije bilo tako davno,conditio sine qua non za status izdajnika i špijuna. Većviđeno? Tako je, svaki dan u 19 i 30, na 1. programuRTS-a, od ’87. do 2000. godine, autori – Bračni Par,saradnici na scenariju – Želimir Žile Žmigavac i Ninefon Garenštal, muzička podloga – Zoran RuzmarinovićČobanče...Ono što je Pavle Isusu, to je PlatonSokratuI to su jedini dokazi? Nikako, ovo su samo osnovnipreduslovi koji traže još i Žrtvu – “umro je zbog svihnas”, Čudo – “ustao je iz mrtvih”, Besmrtnost kojaje, pored čuda, “najmilije čedo vere”, kako u Principunade tvrdi Ernst Bloh, Oprost, Spasenje... I, ono najvažnije,promotera ideja s ljudskim likom, nekoga konije bezgrešan i ko je tako sličan nama da u PoslaniciRimljanima kaže da je “kao čovek telesan, upregnut uropstvo greha, te ne čini dobro koje želi, već zlo koje neželi, iako zna šta mu Božji zakon nalaže...”Nedovoljno? Možda vama, ali ne i sirotinji raji kojahrišćanstvo prihvata s takvim oduševljenjem da garimski car Konstantin proglašava državnom religijom,oho, opet “javni interes” – monopol kao vrhunac dobroglobiranja i krešendo adekvatne percepcije marketinškeideje, a krst postavlja na zastave i štitove svojih legionara.Ne ubij, osim ako država ne naredi drugačije.Pretpostavljam da je ovako glasilo jedno od načela tadašnjegZakona o opštem upravnom postupku...Ono što je Pavle Isusu, to je Platon Sokratu. Čovekiz senke, u idealnoj prilici da svoja lična uverenja prikažekao kredo svog učitelja, inspirator svetog Avgustinataman toliko kolikonjegov učenikAristotel nadahnjujesvetog TomuAkvinskog, osnivačAkademije koja jeopstala skoro ceomilenijum i koju će,da paradoks budejoš veći, zatvoriti bašhrišćani, prinudićeKarla Popera da ganazove “najvećimneprijateljem slobodei demokratije”i osobom koja jeomogućila da filozofijapruži podrškuZlu, svejedno da ligovorimo o inkviziciji,nacistima ilikomunistima. Nidefinicija “vesnikakomunizma” nije bez osnova, ako utopijsku nit povučemood Platonovog esencijalizma, preko Aristotela doHegelovog istoricizma. Kuc-kuc! Otvoreno! Gde si, bre,Markse. Da čekamo Gruča ili...? Znači, ne treba. Okej,sad su svi tu. Ol majn tu majn... Je li, bradati, što se nisizaustavio na teoriji viška vrednosti? To i nije bilo takološe... Čarli, pusti čoveka, imamo važnija posla...Čovjeku je uvijek potreban vođaElem, autor Gozbe je naklonjen robovlasništvu, hvalisvoje rođake iz drim-tima “Tridesetorice tirana” čak iposle užasa koje su počinili, majstor je manipulacije,prisetimo se opisa nastanka demokratije i, pre svega,pohlepni prevarant koji bi da svoj recept upravljanja državom,posle odbijanja Atine, uvali Dioniziju Mlađem,vladaru Sirakuze. Cena? Prava sitnica – džabe klopa,gajba, kinta, karanje, plus status Kralja Filozofa. A vi,slobodno, i dalje verujte dobrim namerama filozofa,velikim rečima i spasonosnim idejama.Bitno je da u ovo ne veruje Pol Šori koji zaključujeda je Platon predstavio pojedinca kao “biološku kolonijustrasti i prohteva koji, kao crvi, gmižu unutarnaše žive ilovače – patvorena smeša zveri i čoveka kojaostvaruje svoju ličnost isključivo svesnom vladavinomkraljevskog razuma”. Sjajan doprinos razvoju demokratijei slobode, nema šta. Ili, da pustimo Aristotelovogučitelja da sam progovori:“Niko ne sme da ostane bez vođe. Niti čovekov umsme da se navikne na samostalno delovanje. Čoveku jeuvek potrebno vođstvo.”Dakle, istorija filozofije nas uči da treba da verujemojednom autokrati, licemeru, manipulatoru i pohlepnojdžukeli. Bez mene ovaj put, ako je ikako moguće...Drugi izvor legende o Sokratu ima problem drugevrste. Ksenofont, jedan od najgorih Sokratovih učenika,predstavlja osobu kojoj filozofija poklanja punocmyk

esejVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.19poverenje već više od 24 veka, iako je reč o nesumnjivoglupom čoveku. Zanemarimo li neke druge kvalitetekoji mogu da ga vežu uz pedagoga Sokrata, čas fizičkog– vozići i muzičkog – sviranje na organu, ne postojiobjašnjenje šta Ksenofont uopšte radi u povorci kojaprati Velikog Daveža. Kao, nije bio dovoljno bistar dasmisli nešto netačno!?! Verujem da mišljenje BertrandaRasela da “izveštavanje glupog čoveka o tome štapametan govori ne može da bude tačno, jer glupannesvesno prevodi to što čuje na ono što razume” jesteeksplanacija najbliža istini, posebno ako se prisetimovisokih kriterijuma za položaj ćate u bivšoj JNA – pismeni glup ko kurac.U svetlu svega ovoga, imajući u vidu iskustvo kojeuči da je često važnije ko je zapisničar od toga šta jerečeno, mora se postaviti pitanje kredibiliteta izvorainformacija koji “potvrđuju” nečije postojanje. Posebnoako ti isti, “nosioci kovčega” iz daleke prošlosti, pretendujuda budu krunski testisi začetka savremene civilizacije.U redu je, što se mene tiče, samo se bojim da bi iDžek Trbosek, uz ovakve svedoke optužbe, bio oslobođenkrivice, uz novčanu globu zbog narušavanja javnogreda i mira. A to je kazna koju je, molim lepo, predložioVeliki Gnjavator kao kontrapredlog optužnici sa letalnimishodom!Dakle, bez ijedne pisane rečenice, na osnovu reklakazala,i bez ulaženja u interese “nastavljača lika i delai svetlih tradicija”, svet je pristao na baštinu nastalu navirtuelnim temeljima jednog koji hoda po vodi i lečineizlečive i drugog koji je otac filozofije, dok je majkajoš uvek nepoznata organima gonjenja. Danas ovi prvizavršavaju ili u ludari ili u mardelju, dok drugi plaćajuposledice slatkog greha.Alimentacija koja traje 2400 godina? Mnogo je, posebnoza ovakav, šugav i šizofren, svet u kojem živimo...Otac filozofije ili čedo grčke mitologije?Sasvim sam siguran da pozivanjem na “ekstatičnuretoriku lutajućeg proroka”, kako scenske nastupe ipovišeni adrenalin svetog Pavla opisuje Ljuba Tadić,i paradokse vezane za “intelektualnu gromadu” zvanuKsenofont, nisam poljuljao vaše poverenje ni u Isusa, niu Sokrata. Ali, Platonova spremnost na sve disciplinejajarenja sa vaćarenjem obavezuje na postavljanje jošnekih pitanja.Da li ste primetili koliko je sličnosti između krucijalnihgrčkih mitova i legende o smrti Tatka NaFilozofi? Nisu li paralele između priključenija bogova iživota Mudraca toliko bliske da se, s pravom, postavljapitanje bezobraznog prepisivanja i još drskijeg elaboriranja?Da li je Sokratu potrebna ovakva kompilacija iliPlaton, govoreći o drugome, želi da progovori najpre osebi? Polako, jedno po jedno...Legenda o Narcisu? Naravno, ako se prisetite uobraženihizjava Optuženog o svojoj mudrosti i citiranjatuđih pohvala, pri čemu nema nikakve suštinske razlikeizmeđu zaljubljenosti u svoj odraz u bistrom potoku iljubavi prema sopstvenoj mudrosti. Ikar i Dedal? I to,posebno ako “Radojica, dete nerazumno” odbija saveteda ne leti prenisko, čitaj – široke narodne mase - niprevisoko da mu sjaj filozofije uma ne bi otopio vosakpresokratovske misli na perjanim ulošcima sa krilcima.Uživanje u moći svojih ogromnih krila, po RobertuGrejvsu, ili zadovoljstvo prelaska u ristriktid erija, sasvimje svejedno. Jason i Zlatno Runo? Svakako, akoje “svaki čovek ostrvo za sebe” i ukoliko je čista runskavuna – Dejzi, vratii see – simbol mudrosti. Sličnost saOrfejem? Obojica su stranci, znači neprijatelji, Orfej jeTračanin, a Filozof ima sumnjivo poreklo. Dakle, drugačiji.Dakle, osuđeni i bez suđenja. A Sokrat i Antej?Mudrac koji odbija izgnanstvo kao spas jer je Atinakoren njegove filozofske snage i mitski junak koji morada dodirne zemlju da bi povratio jačinu svojih mišića.Nedostatak suporta, dobreorganizacije i mreže saradnikaza “multilevel” pristup tržištusprečava Isaiju da, poput Isusa,postane najtraženiji brend.Hrišćanstvo, kao najvećanevladina organizacija svog doba,i te kako je svesno značaja trendseterau širenju ideja, kao i ulogeprvog spin-doktora u istoriji,svetog PavlaSamo to? Nikako. Kao što Herakle izdiže Anteja iznadzemlje da bi ga odvojio od izvora snage, tako atinskesudije uspevaju da filozofski stav preobrate u politički idaju mu sudski epilog.Nažalost, to nije i jedina prevara. A kad već govorimoo vaćarenju, da se podsetimo Tri puta prevarenogAjanta Jana Kota i više nego upečatljivih sličnosti snašim antijunakom. Ne vidite ih? Ne čini vam se daje Ajant džukački izjeban, i “poštenom” podelom, sapozicije vlasti, Ahilovog oružja post mortem, i ludilomkoje ga tera da ratuje i sa stokom i protiv stoke i guraga u tešku sramotu, i samoubistvom koje traje celu noć,mačem dobijenim od Hektora, posle šibanja na ferku?Tako je, isto onako kako je Mislilac doveden u zabluduobećanjima o fer suđenju, poštenim tužiocima i nezavisnomsudstvu. Nezavisno šta? Ako ćemo da se podjebavamo,važi. Ali da se zna ko je prvi počeo...“Trust pilećih mozgova”Međutim, mitovi koji izgledaju kao pravljeni pomerama Smora Atinskog jesu oni o Prometeju iSizifu. Zašto? Zato što nema boljih paralela izmeđuPrometejeve kreacije ljudi od gline kojima će biti udahnutživot i stvaranja sokratovsko-platonovskih pojmova.Od prvih će nastati ljudski rod, od drugih počinjefilozofija nepromenljivosti Ideja. U čemu je suštinskarazlika između Prometejevog arogantnog testiranjaZevsove pohlepe, u vidu džaka sa salom i kostima ivreće s mesom, kako tvrdi Hesiod u svojoj Teogoniji, iSokratovih zapitkivanja po atinskim trgovima, Čemu,Zašto, Kako? Da li su Zevsovo kažnjavanje oduzimanjemvatre ljudima i sudsko sprečavanje podučavanjaatinske mladeži u suštini ista vrsta manifestacije sileod strane sujetnih “autoriteta”? Kako osporiti sličnostizmeđu Prometejevog ponovnog švercovanja vatrenazad, među ljude, i Sokratovog vatrenog pozivanjana glas savesti, a da ne osporite zdrav razum? IdejaVatre ili Vatra Ideje? Gde su razlike, ako ih uopšteima, između okivanja na vrhu Kavkaza, dok orlušinežderu džigericu, i prinuđenosti da slušate obrađenetastere i drukalice, napaljene sudije i gomilu željnukrvi? Razlike, možda. Sličnosti, sigurno. Više negoslučajne...I to je sve? Neee, tek smo počeli. Ali ćemo ovogaputa prizvati “tešku artiljeriju” u vidu intelektualnehaubice pod imenom Jan Kot, koji ovako komentarišeEshilovog Okovanog Prometeja:“Sila i Vlast, Zevsovi izaslanici, ironični visokičinovnik Bezbednosti i ćutljivi Izvršitelj, nadgledajuzanatliju Hefesta da dobro obavi svoj posao – prikivanjePrometeja uz stene.”Ili, još britkija analiza:“Dramska radnja je Prometejevo odbijanje da Zevsuoda tajnu budućnosti; Premoć je ograničena neznanjem,znanje je ograničeno putem premoći.”No koment? A ne, nećete se tek tako izvući. Ako jeČarli bio prinuđen da sluša “trust pilećih mozgova”,kako kokoške napaljene na vlast umesto na kurac nazivaDanilo Kiš, u vidu sudije i tužioca, moraćete dačujete šta kaže drugi svedok Čarlijeve odbrane, NortropFraj: “U društvu koje je zlobno, okrutno, bolesno iliugnjetačko heroj će, verovatno, biti slomljen samo zatošto je heroj.”Usporedba sa SizifomDakle, privezan na kosmički stub, axis mundi, osuđenna deset hiljada godina bola i patnje i prinuđenda mu kokošiji mozak sa kandžama otkida živo mesokoje zarasta preko noći? Zarasta, da bi mu bilo lakše?Jok, bre, da ga boli još jače, onako kako je Čarlija bolelamajčina sramota zbog njegovog hapšenja i očev infarkti smrt zbog sinovljevog pritvora i suđenja – krešendoterora od strane Sile i Vlasti u Močvari. Glupe, nepismene,primitivne, zlobne, zavidne, zločinačke. Vlasti– u najogoljenijem smislu te reči.Ali, koliko god komparacija sa Prometejem jestezanimljiva, upoređivanje sa Sizifom daje liku i deluGnjaveža drugačije značenje. Dok svedoci propisno“obrađuju” lopova Autolika i dok Sizif muški treska izašupe Antikleju, ćerku lopine i Laertovu ženu, pri čemuje rezultat koitusa Odisej, dotle Vilozof istresa Atinuiz borosana svojom upornošću i insistiranjem da dobijeodgovore. A da, kao što ni Sokrat ne može da držijezik za zubima, tako ni Sizif ne može da izdrži da neispriča Asopu kako mu je Zevs oteo mezimicu. Rizalts?Vrlo slični, Mudrac u mardelj zbog “uvođenja demona”a Gurač Kamena u Tartar zbog “odavanja božanskihtajni”.A Kamen? U tome i jeste suština, odgurati Ga dovrha, po hiljaditi put, “dozvoliti da živi apsurd i gledatimu u oči” – kako nas uverava Alber Kami i tvrdi da toznači pobunu, jer je revolt odgovor na izazov apsurda.“Mit o Sizifu je tragičan zbog toga što je njegov junaksvestan” – nastavlja Francuz i definiše razloge za ovakvukaznu: prezir bogova, hmm, ili sudija – pitam se, mržnjaprema smrti, odakle mi je ovo poznato, i strast zaživotom, čisti deža vi. Dakle, Sokrat, mnogo godina pretvorca filozofije apsurda, definiše dva moguća univerzuma:svet milosti i svet pobune. Oba tako žestoko prisutnau Odbrani i poslednjim danima.Mislite li i dalje da Sokratovo učenje ne može bitijedna grčka mućkalica, zgotovljena majstorskom rukomŠirokog, sastavljena od mitova na kilo, od legendi nakašičicu i od Platonove manipulacije, navrh noža?“Aristokle, učeniče moj, ako ikada umrem, a ti nastavišda se baviš filozofijom, dodaj još malo belih bubregaod Urana, čisto zbog tradicije...”Malo mi je bljutavo sve ovo...Ulomak eseja Krvoslednici opet jašu ili celo tucepoluteza o Mrsomudu AtinjaninuAutor Gozbe je naklonjen robovlasništvu, hvali svoje rođake iz drimtima“Tridesetorice tirana” čak i posle užasa koje su počinili, majstor jemanipulacije, prisetimo se opisa nastanka demokratije i, pre svega, pohlepniprevarant koji bi da svoj recept upravljanja državom, posle odbijanja Atine,uvali Dioniziju Mlađem, vladaru Sirakuze. Cena? Prava sitnica – džabeklopa, gajba, kinta, karanje, plus status Kralja Filozofa. A vi, slobodno, i daljeverujte dobrim namerama filozofa, velikim rečima i spasonosnim idejamacmyk

20 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.razgovorouglas Rushkoff, kreativnimislilac i vizionar,najpoznatiji je po svojimistraživanjima i ulozi u medijima.On je autor mnogih knjigakoje ispituju medije, pop kulturute to kako djelujemo i mislimounutar njih, uključujućiMedia Virus, Cyberia, PlayingThe Future, The GenX Readeri Iznuđivanje: Zašto slušamošto nam ”oni” kažu (hrvatskiprijevod objavila je Bulaja naklada,2002. – op. prev.), kao iromana – Ecstasy Club i ExitStrategy. U posljednje dobapoznat je po vrlo dobro prihvaćenojknjizi Nothing Sacred:The Truth about Judaism.On je konstanta u svijeturadija, televizije i novinarstvas obzirom na to da seredovito pojavljuje u TimeMagazineu, a njegova kolumnao cyber-kulturi svakimjesec izlazi u New York TimesSyndicate. Pojavljivao se nateleviziji u emisijama poputFrontline, Larry King Show, iMediaTelevision, a često ga semože čuti i na NPR-ovom AllThings Considered.Bio je glavni glas i producentFrontlineova nagrađenogdokumentarca The MerchantsOf Cool. Profesor je, glazbenik,medijski savjetnik, i općenitoizniman glas kulture unutari izvan društvene sfere medija.Što vodi do pitanja zaštoDouglasa predstavljamo kaoautora stripa. Dakle, naši dugogodišnjičitatelji će moždaprimijetiti da ovo nije prvi putda ga spominjemo na našojstranici, ali ja sam ga osobnozapazio prije nekoliko godinau komentaru o jednoj epizodiMediaTelevisiona u kojem jeDouglas pričao o svojim najnovijimdjelima i isticao načinna koji razni trendovi u beletristicii znanstvenoj fantasticizapravo reflektiraju ono štose događa u stvarnom životu.U toj je emisiji Douglas rekaonešto što mi se urezalo u pamćenje:... Internet, video-igricei stripovi pripremaju našu djecuna znatno drugačiju budućnost.Taj televizijski spot nadahnuome da stupim u kontakts Douglasom i sad, godinamakasnije, The DisinformationCompany je izdala njegov prvigrafički roman Club Zero-G.Izvorno se pojavivši u nastavcimau časopisu BPM, u ClubZero-G riječ je o međudimenzijskomplesnom klubu u kojiklinci odlaze dok spavaju.Priča prati Zekea, štrkljavogi nepopularnog 19-godišnjegstudenta – gradsko dijete kojetakođer pohađa elitni koledž usvojoj zajednici – koji je otkrioDouglasRushkoffAdolescencija ljudske vrstefantastičan novi klub koji semože doživjeti putem kolektivnepodsvijesti u snu, gdjeje on prihvaćen i popularan.Ali on samo postoji u snovimasvojih posjetitelja. Ako uopćepostoji.Zekeovi prijatelji jednostavnomisle da je poludio.Djevojka koju ima u klubu,u stvarnom životu ga uopćene opaža i on sve dublje ulaziu stvarnost kluba Zero-G, ishvaća da je je taj kolektivniprostor snova više od pukezabave te se ubrzo upleće u bitkukoja bi mogla preokrenuticijelu našu percepciju sporazumnestvarnosti.Kemijska ovisnostljudske vrsteGospodine Rushkoff, jesteli korištenjem tinejdžera kojiutječu na sporazumnu stvarnostu svijetu snova KlubaZero-G željeli upozoriti nanjihovu ulogu u našem svijetu?Kada čujem frazu “tinejdžerikoji utječu na sporazumnustvarnost” sjetim se vašeg dokumentarcaMerchants OfCool.– Na neki način, jesam.Tinejdžeri su postali snažanfokus za sve druge. U određenomsmislu – barem sastajališta ljudi u marketingu iroditelja te možda snaga zakona– tinejdžeri su središtesvemira. No to nije pozornostkoja je potrebna bilo kojemljudskom biću. To je pozornostkoja je stvorena tehnikamakoje tinejdžere čine tržišnoisplativima, predviđaju njihovoponašanje, i što je najgore,pretvaraju ih u poslušne, zatupljenepotrošače.Neobično je to što sve toreklamiranje, čini se, više utječena odrasle nego na djecu.To je razlog zašto odrasle ženenose sve te žalosne djetinjastehaljinice, zašto odrasli muškarcičeznu za srednjoškolskimprijateljicama svojih kćeri.Svi žele biti u svijetu portretiranomu katalogu A&F-a,u šumi, i uživati u biseksualnimfantazijama nacističkemladeži. Kao da je 19 godinakraj života – a onda se bacite snekakve litice.Tako je u Club Zero-G riječo sličnom fenomenu, na načinda se svi – odrasli, vojska kao ineka vrsta međudimenzijskihbića i njihovih neprijatelja – uovoj priči fokusiraju na tinejdžere.Proučavaju ih, ulaze unjihove snove i tako dalje. Upriči oni predstavljaju posljednjinaraštaj ljudi prije negošto se genom pokvari; ali to jezapravo više alegorija na etapuJonathan EllisU povodu svoje strip-knjigeClub Zero-G, slavni istraživačmedija i pop-kulture govorio svijetu stripa, tinejdžerimakao središtu svemira,razvoju ljudske vrste, prirodistvarnosti, spiritualnosti ižidovstvu te rave kulturiPriča prati Zekea,štrkljavog inepopularnog 19-godišnjeg studenta– gradsko dijetekoje takođerpohađa elitnikoledž u svojojzajednici – koji jeotkrio fantastičannovi klub koji semože doživjetiputem kolektivnepodsvijesti usnu, gdje jeon prihvaćen ipopularan. Ali onsamo postoji usnovima svojihposjetitelja. Akouopće postojiživota i etapu civilizacije.Adolescencija vrste.Što nas nekako vodi pitanjupriklanja li se ljudskavrsta konceptu “živi brzo,umri mlad”, s obzirom na toda mnogi predviđaju njezinupropast prije nego evoluciju.– Čak je i ideal “živi brzo,umri mlad” malo romantičnijiod onoga što činimo.Uistinu se čini da mi kaocivilizacija nećemo uspjetipreživjeti svoj pubertet, zatošto se i dalje plašimo djevojaka,da se tako izrazim. Došlismo do stupnja kada trebamorazviti određenu količinumeđukulturalne intimnosti,umjesto pukog straha.Prema mojemu mišljenju,ovo ne izgleda baš kao rockand roll adolescencija, negoviše kao djetinjstvo ovisnika oRitalinu. Da, život je ubrzan,ali se kreće u zastrašujućemkrugu koji sam sebe jača.Zapad sad doslovce ovisi opomoći kemikalija i vjere uprobijanju tog kruga. Ali našeponašanje i percepcija čine seanalognima onima koje doživljavaosoba u posljednjimastadijima amfetaminske psihoze.Ideja nastala u snuPrije nekoliko godina napisaosam esej u kojem sam uosnovi rekao da je čovječanstvopretpostavilo ugodu evoluciji.Zauzimao sam se za “više istoga”da tako kažem, vrlo nalikna medij stripa…– Ugoda u kratkom roku.To podsjeća na ispijanje prevelikekoličine kave. Moževam pomoći da izdržite jednoposlijepodne, ali ste zato idućidan mnogo umorniji. Sve je naZapadu kratkoročno – rezultatindustrijalizacije, masovneproizvodnje i potrebe za bržompotrošnjom. Sve moramojako brzo sagorjeti da bismoimali potrebu još više proizvoditii kupovati. To je problemkapitalizma u krajnjem stadiju,unutar robnog gospodarstva.Krvava revolucija nije jediniizlaz, naravno, ali naša ovisnosto brzom fiksu, analognaposlušnosti korporacijskekulture prema kratkoročnomkvartalnom izvješću, uveliko gaotežava.Ovaj ste projekt počeli prijemnogo vremena. Je li se vašpristup promijenio? Opaziosam da mnoge teme koje semogu tu naći, također čineosnovu vaših predavanja nanjujorškom sveučilištu.– Pa, ja sam stalno ClubZero-G smatrao načinomizražavanja prilično ezoteričneideje na vrlo jednostavan iopipljiv način. Tako da, iako jerazmišljanje možda nadahnutoHegelom, de Chardinomi Foucaultom, priča i likoviprilično su izravni. S drugestrane, premisa za ovu pričudošla mi je u snu – tako daje, iako su moji snovi vjerojatnopod utjecajem svegamogućeg što pročitam, taideja svijeta u kojem se svimožemo međusobno družitidok spavamo došla je iz mojepodsvijesti. Zaista, nekolikodana nakon toga čudnog sna,bio sam uvjeren da sam biona stvarnom mjestu u kojemžive duše stotina ljudi kojepoznajem. Tako da je ta idejapostojala od samog početka.Prvotno sam je htio napisatikao set od četiri sveska. Počeloje kao roman u nastavcima učasopisu BPM, i pomislio samda je to dovoljno da ga negdjeprodam ili da nagovorim BPMda sponzorira te knjige. Kadase Disinformation konačnoponudio, željeli su da stripima samo jedan svezak – takoda sam morao jako puno dumatida pojednostavim priču.Definitivno postoji još jakomnogo toga što bi se mogloreći – a to će se dogoditi iliizdavanjem dodatnih knjigakoje će objasniti nešto višeo ovim likovima i njihovimsvjetovima, ili adaptacijom uscenarij ili roman ako je tomoguće.Strip, performans,soundtrackŠto vas je navelo da tu pričupočnete u formi stripa. Iako sena stripove uglavnom gledakao na zabavni medij, znamda ih vi vidite kao potencijalnoedukativan medij s porukom,koji ima i zabavnu ulogu.– Pa, kao prvo, pisanje uformatu nastavaka činilo mise kao izazov koji još nisamcmyk

azgovorVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.21crtača animea – što bi se činilologičnijim odabirom. Stephovje rad malo grublji i neobrađeniji.Zabavan, čak i smiješan.Definitivno nije manga.Uistinu se čini dami kao civilizacijanećemo uspjetipreživjeti svojpubertet, zato štose i dalje plašimodjevojaka, dase tako izrazim.Došli smo dostupnja kadatrebamo razvitiodređenu količinumeđukulturalneintimnosti, umjestopukog straha.Prema mojemumišljenju, ovone izgleda baškao rock and rolladolescencija, negoviše kao djetinjstvoovisnika o Ritalinu.Da, život je ubrzan,ali se kreće uzastrašujućemkrugu koji samsebe jača. Zapadsad doslovce ovisio pomoći kemikalijai vjere u probijanjutog krugaisprobao. Romanopisci poputDickensa okušali su se u tomei zanimalo me kako je to kadse dođe do kraja priče u kojojse ne možete vratiti natrag iispravljati bilo što na početku.Tako da je to na neki načinpoput crtanja crte. Zanimalome je također i kako bi bilozabavljati publiku, uvijekiznova i to tijekom nekolikogodina.Što se tiče hvatanja u koštacsa sekvencijalnim medijem,razlog je i priča sama. To nijebila priča koju sam želio ispričatiu romanu ili scenariju. Isama je na neki način priča oslijedu. Mnogostruka razdobljakoja pokušavaju utjecati jednana druge. Mnogostruka stanjauma i svijesti. Sekvencijalnimedij vam dopušta da naprirodan način suprotstavite iusporedite stvarnosti. Takođerna neki način tjera publikuda se uključi u uspoređivanjeodnosa ravni jedne premadrugoj. I tako, s obzirom nato da je ovo priča o publicikoja preuzima odgovornost zapriču, činilo se da je pričanje unastavcima jedini dobar način– ako sam želio primijenitiono što propovijedam i izrećito najviše putem medija, a nesamo sadržaja.Kada kažete “mnogostrukastanja uma i svijesti” sjetimse Alana Moorea i načina nakoji stvara svoje performansena način da stimuliraju svaosjetila. Jeste li i vi zamisliliClub Zero-G kao performans?Možda soundtrack Club Zero-G?– Steph, crtač, već me duljevrijeme to pita. On bi želio napravitiset dance zapisa koji biodgovarali određenim dijelovimapriče. Mislim da bi to bilozabavno. S druge strane ja samtu priču napisao upravo za ovajmedij, pa ne vidim potrebu dapostanem Wagner, da se takoizrazim, što se tiče ovog materijala.Kada bih s tim mogaonapraviti cjeloviti performans,vjerojatno bi me zanimalo neštošto je više prostorno. Nekavrsta sveobuhvatnog iskustva– šetnja kroz to. Ili nekakvavožnja, poput Disneylanda.Stvarnost pripadasvimaKao pisac prilično ste evoluirali,od Media Virusa doNothing Sacred priličan jeput. Jeste li oduvijek planiralidoći ovako daleko? Kako misliteda će se u cijelu tu sliku uklopitivaš rad na području stripa.– Pa i nije baš postojaoplan, osim što sam želiosudjelovati u “velikoj konverzaciji”.I mislim da samto uspio napraviti. Da imamplan vjerojatno bih bio bogat.Moj je problem, kao takav,taj da me zanima hrpa stvari,tako da ne mogu postati super-stručnjaku jednoj stvari.Brand Rushkoff nije baš točnodefiniran, barem ne na tradicionalannačin.Ipak, osjećam da sam cijelovrijeme govorio jednu stvar:stvarnost pripada svima, takoda samo treba naučiti kodovepomoću kojih se oblikuje pričai sudjelovati u njezinu raspletu.To je vrlo psihodeličanuvid, kao i ono što ljudi shvatekad se počnu baviti kompjutorima,teorijom sustava, kompjutorskimfantasy-igramaili čak u okupljanju ravera ili ustvaranju medija. Ispada da jeto i središnja poruka židovstva– “bit ćete narod svećenika” zapravosamo znači da će Židoveposebnima učiniti to što će bitiprvi pismeni narod. Zato samnapisao knjigu o židovstvu dabih pokazao da u židovstvunije riječ o rasi i vjeri, nego orušenju tih staromodnih shvaćanjai sudjelovanju u stvaranjupriče o našoj stvarnosti.Oni baš i nisu najbolje reagiralina to – barem ne oni kojiidu u sinagogu. Učenjaci i vrloobrazovani rabini razumjeli sume, ali većina njih pisala mi jeda bi mi rekla “da, prokužio si– ali ljudi nisu spremni za tajtip židovstva.”A taj crtani roman govoriisto, samo na drugi način. Neželim vam otkriti cijelu priču,ali u osnovi je riječ o oslobađanjuod priče. Zato sam i koristiokonvencionalan formati strukturu, a onda napraviomali zaokret. U njemu se nalazedvije ili možda tri koje su ukoliziji: prva je realistična, drugaje anime priča, a ima i jednakoja je hiperdimenzionalna.No glavni lik upozorava ostalelikove na njihovu privrženostklasičnoj strukturi zapleta.Mislim da su pismenosti spiritualnost ista stvar. Dauglavnom svaka religija počinjetako što sudionicima dajemoć nad pričom – a onda sereligije pretvore u institucijekoje ne podržavaju tu vrstuautorstva.Izdavač u svojem osvrtutvoj crtani roman naziva“američki”. U središtu pričeje tiranska sila koja pokušavakontrolirati sporazumnustvarnost; je li to razlog zašto jenaglašen taj američki dio?– Kada sam počeo pisatiizvornu priču, 2000. i 2001.,taj 11. rujna još se nije biodogodio. Tako da me nijetoliko zanimalo ugnjetavanjetijela i ponašanja, nego suptilnijioblik ugnjetavanja uma iduha. I mislio sam da, ako sukorporacijska Amerika i vladatoliko usredotočene na to dabudu sposobne predvidjeti iusmjeriti ljudske misli i djela,stvarno postoji prijetnjaslobodnoj volji. O tome jenajviše riječ u mojoj knjiziIznuđivanje.Dakle, da, riječ je o tome dase kolektivni krajolik ispunjenmogućnostima zamijeni centralnostvorenom stvarnošćumaksimalnog profita. I taj sepokušaj ovih dana širi izvanAmerike. Premisa priče je daprikaže što se događa kadajedna civilizacija podlegneprisilnom “konsenzusu”, bezobzira na to koliko stvari moralepostati gadne. Ali čitateljimasam želio pokazati nekolikoprotumjera koje pružajuviše nade i potencijalno sukorisnije od kung fua i proglašenjaMesije, kao u Matrixu.No pravi izvor tog “američko”u promotivnom materijaluvjerojatno potječe od mojeprijašnje ideje da Amerikatreba odgovoriti japanskomanimeu vlastitom pričom i stilom.Zato sam i uzeo StephaDumaisa za crtača, a ne nekogGašenje rave kultureDrugi važan aspekt je pristupraveu kao kulturi, a nesamo zabavi.– Pa, nerado je nazivamrave pričom, jer je ta riječ– taj mem – odnedavno dostapromijenjena. Većina klinacamisli da je to propao pokret, azapravo je to vjerojatno jediniglazbeni žanr koji se odbioslizati s MTV-jem. Mislim,čak je i hip-hop u vlasništvuSpritea.Kod ravea nije bila riječsamo o elektroničkoj glazbi,nego o alternativi hijerarhijskomsustavu glazbeneindustrije, gospodarstva idruštvenog okoliša. Rave jepokušaj stvaranja kolektivnogiskustva koje ipak poštuje autonomnostpojedinca. Težakzadatak.Ali u knjizi ne koristimriječ rave, iako ti golemi partyjikoji podsjećaju na organizamimaju svoj izvor u raveu.Premda nisam želio udaljitiljude koji su “prevladali” raveili one koje nije nikad zanimao,želim pomoći objasnitiim što se krilo pod svom tomenergijom. Ono što pak radimu ovoj priči je da pokušavampodignuti metaforu kolektivnogorganizma na sljedećurazinu. Što zapravo znači kreiratistvarnost?Rejveri, naravno, više neprevladavaju, za razliku odnekoliko godina unatrag, moždazato što su zaokupljenireality televizijom; mislite li daje gašenje rave kulture gubitakza današnju mladež?– Sustavi nalaze načineuravnoteženja. Rave – pravirave – počeo je u ranoj kiberdeličnojeri. Zapravo je postaoglavni nakon grungea. Sljedećioblik otpora, ovaj put slavljenjemi zajedništvom. Ono štoje najvjerojatnije najviše naškodiloraveu je njegov prelazaku legalu. Rave je počeo kaoprisvajanje prostora i vremena.Bio je politički čin, koji je tadau prvi plan pogurao kulturniidentitet.Iako slabljenje ravea u svijestimladeži možda nije gubitaksam po sebi, ne primjećujemda se pojavilo nešto što bi zauzelonjegovo mjesto. Mislimda se danas otpor očituje više ublogovima i protestima protivSvjetske trgovačke organizacije,nego na partijima. Alisvi ljudi koji sudjeluju u timaktivnostima povremeno ćetrebati dozu energije i pozitivnogohrabrenja. Nadam se daće moja mala knjiga pomoći utome.S engleskoga prevelaKsenija Švarc.Pod naslovom DouglasRushkoff – Breaking Throughobjavljeno u e-časopisuPopimage, www.popimage.com/content/rushkoff.htmlcmyk

22 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.vizualna kulturaRendgenskaslika dušeAntun MaračićPotpuno oslobođenje od vanjskogmotiva Dulčić si nikada nijedopustio, ma koliko da je balansiraona samoj granici apstrakcije. Bioje tradicionalist kojemu kao daje predmet bio potrebna veza smatičnim tlom. Ta pretpostavka, kaometafora, poprima šire implikacije– brige i borbe za svoje lokalno,nacionalno i religijsko određenjeIzložba Ive Dulčića u povodu 30.godišnjice smrti (1975.-2005.), GalerijaDulčić-Masle-Pulitika, Dubrovnikobro je kad sjećanje na neku smrtučini od iste životni relej. Kad naprimjer jubilarna izložba u znaksjećanja na Slikara postane most za konstituiranjenove galerije u gradu poputDubrovnika. Odnosno kad jedna velikagalerijska kuća s “periferije” Grada (sveono što je izvan zidina za ovdašnje jepojmove “sneruke” pa tako i Umjetničkagalerija Dubrovnik, udaljena od vrata odPloča jedva nekih 500 m), dobije svojugradsku ispostavu, svoju vitrinu, gdjemože izložiti ono najreprezentativnije izsvoga fundusa. A 30. godišnjica smrti IveDulčića, velikog dubrovačkog i hrvatskogmodernista, katalizirala je upravotakav događaj.Prigodna izložba Dulčićevih djela,pretežno iz fundusa UmjetničkeGalerije, postala je pretekst prisutnostiGalerije u kući Ronalda Browna naDržićevoj poljani. U toj se zgradi, osimmemorijalne sobe poginulog američkogdiplomata u avionskoj nesreći u okoliciDubrovnika 1996., nalazila i GalerijaDulčić-Masle-Pulitika, nazvana podubrovačkom slikarsko-prijateljskomtercetu neujednačenih dometa, čija jedjela imala prezentirati. Ta galerija, međutim,svojevrsno Potemkinovo selo nijenikad (iako se u svijestima permisivnihgrađana knjižila kao djelujuća) prevladalastatus početne ideje, iz jednostavnograzloga: u svom sastavu nikad nije imalanijedno Dulčićevo djelo! No zato sena temelju njezine fiktivne egzistencijerazvilo lijepo čislo lateralnih, profanouhljebničkih ambicija kojima samafunkcija kuće nije predstavljala strogiprioritet. Kako bilo, da ne ulazimo udetalje neugodnih lokalnih društveno-”kulturnih”pričica, dodjelom ovoggradskog prostora Umjetničkoj galerijii ta galerija mogla bi zaslužiti svoje imei poprimiti konkretan oblik. Uz to, dakako,da na drugom katu kuće, brojnimljetnim i inosezonskim gostima Gradapruži mogućnost upoznavanja s klasicimahrvatske moderne poput Bukovca,Medovića, Meštrovića i drugih. Njihovareprezentativna djela biti će izložena naDržićevoj poljani, u kući koja ima prilazi s trga i s gradskih zidina s kojimagraniči.No vratimo se Dulčiću i podsjetimose na ovog jedinstvenog autora preminulog1975. s nepunih 60 godina, prijetočno tri desetljeća.Joie de vivreRođen 1916. u Dubrovniku, a porijekloms Hvara, bio je stanovnik Grada,Dalmatinac, Mediteranac od glave dopete. Ne samo po motivima – kao slikarprimorskih krajobraza, gradskih vedutai interijera tinela, mrtvih priroda s mornarskimškrinjama i agrumima, portretadomaćih ljudi kao i životinja – nego i poduboko unutrašnjem ustroju, utjelovljivaoje ovo podneblje i reagirao, kako nanjegovu prirodu, tako i na manifestacijenjegove društvenosti. Obilje i gustoćasenzacija sredozemnog krajolika i njegovaozračja pretočeni su u nesvakidašnjeintenzivni kolorizam, materičnu zasićenostkoliko i u vibrantnost njegovihslika. Nije riječ, naravno, o pukoj erupcijijednodimenzionalnog hedonizma bezteških misli. Naprotiv, već od svojih akademskihdana četrdesetih godina prošlogstoljeća i nerijetko kasnije, Dulčić uplićetmurnije, melankolične, pa i tragičnijeniti u psihološko tkivo svojih prizora.Kao takav bio je podatan za utjecaje žestokihekspresiviteta (Soutinea, primjerice)koji su se naročito izrazili u dubokosondiranoj duševnosti njegovih portreta.Po svemu sudeći, vrijednost Dulčićevadjela, osim u nesvakidašnjem talentu(izvanredan crtač, s bojom kao organskomimanencijom, sjajan psiholog)sastoji se upravo u polidimenzionalnosti,pa i kontroverziji, njegova ljudskog izvora;u rasponu i iznijansiranosti karakternihobilježja koje je čovjek Dulčić nosio,u velikoj amplitudi raspoloženja kojimaje bio podložan. Poznavao je samoću iduboku melankoliju, štoviše mrzovoljui cinizam, no s druge strane bio je karizmatičan,upravo magnetično društven,nerijetko i žovijalan vinski drug.Sukladne značajke ima i njegovoslikarstvo. Osjetljiv i podatan, podložansunčanoj euforiji i svečanosti titraveboje, u njezinom je intenzitetu i naokoneobaveznoj proizvoljnosti otklona odmimezisa, izražavao dubine i tamneaspekte duše. U sonornom kolorizmui inerviranom potezu, u čulnosti kompleksnefakture, Dulčić je znao okrutnosecirati fiziognomijske reflekse skrivenihunutarnjih slojeva, bilo otkrivajućiih ispod epiderme tuđih lica bilo uautoportretima denuncirajući vlastitopotkožje. I ne samo lica nego i predmetei krajolik Dulčić je podvrgavao specifičnom“rendgenizmu”, pogledu u strukturu.Površina i unutrašnjost – čulni,bez misli, poganska radost življenja (joiede vivre), nasuprot uglatoj, oštrobridnoj,rastrzanoj boli – izmjenjuju se u materijaliziranimdoživljajima ovog slikara:nemir površine i značenjska je vibracija,semantička dinamika i bogatstvo njegovadjela. U posljedici, međutim, čitkovitalističko opredjeljenje odredit će završneslojeve značaja Dulčićeva slikarstva.Štoviše, u plošnim sublimnim prikazimaplaža, gradskog mnoštva, plesa, pijanihstolova, apstrakcije dubrovačkog ljeta...Dulčić je slikar himni životu.Široko obrazovan i umjetnički kultiviran,Dulčić je usvajao mnoge stilemei morfeme iz daljnje i bliže povijestiumjetnosti, posebno slikarstva pariškeškole, od Vuillarda i Bonnarda doMatissea, pa i Modiglianija, ali se nikadnjegov eklekticizam nije očitovao mehaničkomaplikacijom grubih šavova.Naprotiv, Dulčić je pojedina iskustvaakceptirao prema prepoznavanju srodnostis vlastitima, kao internacionalnijezik kojim je komunicirao sa svijetom,ali i neposrednim okolišem, pa i samimsobom, pojašnjavajući si tako vlastitupojavu, senzibilitet i plastični diskurs.Kasnije, krajem pedesetih, on preuzimai neke gestualne inačice poslijeratnogapstraktnog ekspresionizma (Pollock,Tobey, Michaux), ali ih koristi vrlolokalizirano, kao sredstvo obogaćenjateksture tj. u funkciji dinamiziranja ivariranja površine. No naravno, stvar nezavršava na formalnoj, još manje na dekorativnojrazini. Teksture slika zapravosjajno fingiraju već spomenuti rendgenskiDulčićev pristup, one su neka vrstasnimka psihološkog stanja slikane osobeili predmeta.Potpuno oslobođenje od vanjskogmotiva Dulčić si nikada nije dopustio,ma koliko da je balansirao na samojgranici apstrakcije. U tom smislu bio jetradicionalist kojemu kao da je predmetbio potrebna veza s matičnim tlom. Tapretpostavka, kao metafora, poprima šireimplikacije – brige i borbe za svoje lokalno,nacionalno i religijsko određenje.Novozavjetni prizori udalmatinskom prostoruDulčić je bio vjernik (ne i klerikalac!)i veliki dio njegovog iznimno plodnogopusa čine sakralni motivi. Uz štafelajneStradun, 1965.slike u temperi i ulju izveo je brojnefreske, mozaike i vitraže, u crkvamadiljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine,u Crnoj Gori, Italiji, Njemačkoj. Sviti javni radovi nastajali su od 1959. dogotovo same autorove smrti 1975., dakleu vremenu koje religiji i vjerskoj tematicinije bilo sklono. Takvo opredjeljenje biloje jedan od pokazatelja moralnog značajaDulčića, antikonformiste i plemenitogbuntovnika koji je u nesklonom okružjuznao pružiti otpor i štititi svoja uvjerenjabez obzira na posljedice. Tako se već naAkademiji, u najteže poslijeratno vrijemea pred sam završetak studija (1946.),Dulčić suprotstavlja nametnutomprogramu socrealizma što ga je stajalolišavanja diplome i izgona sa škole. Asakralno slikarstvo i suradnja s crkvomu to vrijeme također je vrsta oporbe,štoviše – diverzije. Tako je u svojimprikazima Dulčić varirao ikonografskezadatosti smještajući novozavjetne sceneu jasno istaknut lokalni prostor i pejzaž,a zmaj na slici Sv. Jurja u rodnom Brusjuznakovito je crvene boje.Iako je u poslu na sakralnim temamaDulčić morao prihvatiti neke stilskekompromise, on je u isti mah, kao modernisti ovdje krčio prostore slobodnaizraza, bio inovator usred konzervativnogmiljea te dosljedno tome proizvodioi nesporazume. Nesviklost klera ivjernika na neuobičajeni likovni pristupizazvali su prosvjede i, srećom tek načas,ugrozili sudbinu djela, već pri prvomnjegovom velikom zahvatu – monumentalnojfreski Krista Kralja u splitskojcrkvi Gospe od zdravlja.Očito je, kad god je to bilo moguće,Dulčić je nastojao ostati maksimalnodosljedan središnjoj liniji svog stvaralaštva.Spiritualna izduženost njegovihportreta u uskim okomicama crkvenihprozora kao da je pronašla svoj pandan,a njegov temperamentni kolorizamkojemu je južnjačko svjetlo osnovniizvor i uvjet, u vitražima prelazi u čisti idoslovni luminizam. Pritom duhovnost,stremljenje nebeskom, Dulčić humaniziraovozemaljskom životvornošću.Stoga nije čudo da je najnadahnutijitrenutak svog sakralnog opusa Dulčićdoživio upravo u seriji vitraža u franjevačkojcrkvi na zagrebačkom Kaptolu,na temu Pjesme brata Sunca, hvalospjevasv. Franje Asiškoga Božjim djelima,zemaljskim i nebeskim bićima i pojavama.Daleko od banalne i ilustrativnemimetike, visokom sublimacijom prikazaživotinja, plodova, zemlje, vjetra,oblaka i samog sunca, Dulčić je slikomuspio dostići vrijednost riječi koje su gapotakle.Retrospektiva velikogvremenskog i tematskograsponaNa ovom skromnom obilježavanju30. godišnjice Dulčićeve smrti izloženoje petnaestak njegovih radova iz fundusaUmjetničke galerije Dubrovnik i nekolikogradskih privatnih zbirki (uz ostaletu su: Autoportret iz 1942., Interijer iz1953., Dubrovačko ljeto iz 1956, PortretKoste Strajnića iz 1965., Stradun iz istegodine, itd.), koji obuhvaćaju širok vremenskii tematski raspon te primjerenoupućuju na značaj opusa.Osim što je, nakon Dulčićeve velikeretrospektive održane 2003. u Zagrebu iDubrovniku, ovo posebna prilika za jošjedno podsjećanje na velikog hrvatskogi dubrovačkog modernista. Njegovablagotvorna latentna prisutnost nastavitće se, kako rekosmo na početku, u različitimmanifestacijama likovnog životaGrada kojemu je prigoda njegove smrtiposlužila kao životvorni poticaj.cmyk

vizualna kulturaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.23Slike vibrantne životnostiAntun MaračićDaldon je familijaran s količinamakoje ga ispunjavaju i okružuju.Sposoban je asimilirati, adoptiratii pripitomiti invaziju slika ipodataka koji, na ugodniji ili, češće,manje ugodan način, opsjedaju iobilježavaju prostor suvremenogživljenja. Kao autor koji je spremani sposoban primiti, koji adira iakumulira, na čudesan načinpostiže dojam defragmentacije,dekompozicije, redukcijeIzložba Viktora Daldona Slike 2003.– 2005., Umjetnička galerija Dubrovnik,od 9. srpnja do 10. kolovoza 2005.Umjetničkoj galeriji Dubrovniku subotu, 9. srpnja, otvorenesu dvije izložbe. Prva, Otkupi ipokloni: nova djela iz fundusa UGD-a,pokazuje manji dio novijih galerijskihakvizicija kojih je u posljednjih pet godinabilo 556. Ponajviše, dakako, riječje o poklonima, a glavninu čini velikaposmrtna donacija slikara dubrovačkogporijekla, Josipa Colonne koji je živio iumro u Napulju. Od ostalih akvizicijatu su radovi umjetnika koji su posljednjihgodina izlagali u Galeriji – ŽeljkaJermana, Igora Rončevića, Duje Jurića,Mare Bratoš, Damira Fabijanića, BraceDimitrijevića... Druga izložba je onamladog hrvatskog slikara ViktoraDaldona i o njoj ćemo kao i o samomautoru reći nešto više.Postupcima adiranjai akumulacije načudesan način postižese suprotan dojamdefragmentacije,dekompozicijei redukcije, tj.dekolažiranjaFino doziranje vizualnihsenzacija/informacijaViktor Daldon je mladi Dubrovčaninkoji u sebi zbraja i nosi tragove engleskog,talijanskog, te domaćegkonavoskog podrijetla ipodneblja; urbani stanovnikkoji se, osim u rodnom gradu,školovao i živio u Rijecii Zagrebu, a koji, zajednosa svojom partnericom,Njujorčankom dubrovačkihkorijena, pretežno boravi urustikalnoj mediteranskojsredini, u zanosnom krajobrazupolunapuštenog dubrovačkogsela Brsečine s čije sevisine pruža pogled na more iElafitske otoke...Već samo nabrajanje ovih podatakaupućuje na raznorodnost i slojevitostautorove osobe, njezin krvni melting pot,životno iskustvo, duhovnu konstituciju,afinitete... S ponešto prebrzog zaključivanja(pa zato istodobno i s dozom rezerve),mogli bismo već i uz pomoć tihosnovnih biografskih podataka objasnitimontažni značaj njegovih platana šarenaikonografskog, stilskog i tehnološkogustroja.Neka vrsta dnevničke podloge u pozadinije ovih slika, koje su zapravo poljamantranih pojmova, krhotina misli,dnevnih senzacija uobličenih verbalnoili plastički, elemenata vizualnog kaosakoji nas okružuje i odasvud bombardira...Fragmenti su to općih iskustava,natruha idioma iz povijesti umjetnosti,izraza stručnih i profanih nagnuća.Daldon je familijaran s količinamakoje ga ispunjavaju i okružuju. Sposobanje asimilirati, adoptirati i pripitomiti invazijuslika i podataka koji, na ugodnijiili, češće, manje ugodan način, opsjedajui obilježavaju prostor suvremenog življenja.Amalgam informacija koji se takonudi Daldon prividno prenosi u intaktnojneuređenosti, no to je tek manifestacijanjegove taktičke mimikrije. Nekiprikriveni red i ravnoteža, ipak, konačnisu sadržaji i stanje njegovih slika. Jer,autor koji je spreman i sposoban primiti,koji adira i akumulira, na čudesan načinpostiže suprotan dojam defragmentacije,dekompozicije, redukcije. Takose njegove slojevite slike koje nastajudodavanjem elemenata i slojeva doimajukao da zapravo trpe proces dekolažiranjai pražnjenja. Daldon, dakle, usvajajućirecentno, aktualno, dnevno, već stvarapolje relikata, predstavlja neku vrstuarheologije suvremenog koje tako, veću trenutku u kojem se događa, promatramokao povijest. Kao palimpsest nakojem su se upisivali, blijedjeli i anulirali,i opet dopisivali najrazličitiji tekstoviu vremenu. A zapravo, paradoksalno,sve je paralelizam, sve je pomirbeno, bezbitnijeg vizualnog i poetičkog sukoba.Sve se događa u finom doziranju, decentnimodnosima, diskretnim znakovima,nježnoj boji i hrabroj apstinenciji odtrivijalnog komponiranja balansiranimelementima, i vizualnim dominantama– središtima.No Sound, 2004.Slikarstvo nadahnutografitima kao inverzijaumjetničkog procesaU gradnji slike ovdje kao da je upitanju antikompozicija, tako se čestodoima da je format platna neki neutralni,automatski izdvojen detalj neke veće,slučajno nastale površine. Nekog zida,plakatnog poligona, eksterijerne ili interijerneplohe na kojoj su ljudi i(li) vrijemeostavljali svoje tragove. Daldon seodlično nosi s površinama, s odnosimaokvira i platna pri čemu se sretno brkajui prepliću funkcija i izgled. Primjerice,čavli ili metalne spajalice ponegdje istodobnoučvršćuju platno i, inflatorno semnožeći, kreiraju dio njegove faktureteksture.Brojna su iskustva umjetnosti ovdjeintegrirana: slikarstvo, kolaž, grafika;umjetnost grafita, patterna; figuracijai apstrakcija; informel pa i temeljnaontologija primarnog slikarstva, popart,postmoderna citatnost... Suptilnostnjegove “zašarane” fakture podsjetit ćena Amerikanca Cy Twomblya, a tipkombinatorike različitih komponentina Jeana Michela Basquiata, glasovitognjujorškog umjetnika s početka osamdesetihprošlog stoljeća. Osim u ikonografiji,uključivanju likovnog repertoara urbane,masovne kulture (stripa, reklama,grafita...) i načelu akumulacije, u pitanjuje i srodnost osjećajnosti i rukopisa. Nou Daldona, koji je neosporno pretrpiotaj utjecaj (odnosno, prepoznao srodnika!),osim što notiramo iznijansiraniji,rafiniraniji pristup, očitavamo dominantniosobni prilog u stvarnom sabotiranjupriče koja je u Basquiata ipak bitna iorganizirana: sve se u Daldona konačnosvodi na jezik čiste, gole plastike. On jemajstor minimuma, a opet, toliko je sadržajau svakom kvadratnom centimetrunjegova poteza, slučajne mrlje, “pogrešnog”pa “korigiranog” znaka, ili jednostavno“zaprljane” plohe; toliko je vještineu animaciji netaknute podloge platnačija se tekstura i ton krotko uključuju uslikarev osjetilni program i sustav. Kaokontrapunkt zasićenim partijama uslojenihnanosa različitih ikonografskih krhotinai materijala poput akrila, spreja,a katkad i tašističke eskapade izvedenecrnom kavom. Katkad se, unatoč čestomkorištenju kombiniranih tekstova i,uvjetno, polikromije, slikar zadovoljavaposnim crno-bijelim odnosima jedvaprepoznatljivo figurativnih štrih-silueta,ili neutralnom, ničim “nadraškanom” iobogaćenom repeticijom lika iz šablone.Slobodni asocijativni nizŠto se konkretno pojavljuje uDaldonovim slikama? Pojavljuju se ikoneživotinjskih likova (tigar, majmun,buldog...), lica i figure preuzeti u oblikukolaža ili fotografski vjernog prijenosa,manualno izvedeni citati specifičnihfigurativnih stilizacija preuzeti iz različitihpovijesnih uprizorenja, od davninado bližeg nam doba. Pojavljuju se repetiranisoboslikarski uzorci i drugi oblicipatterna, potom riječi, imena, katkada urepeticiji, kao umnoženi motiv, katkad uobliku naslova ili komentara naslikanog.Motivi upotrebe određenih figura, slovaili riječi neće nam biti dokraja jasne, alisolidnost plastične komponente ulijevapovjerenje u razložnost autorovih odluka.Shvatit ćemo da je riječ o njegovojslobodnoj asocijativnosti koja generiranašu vlastitu. Tako djelo osigurava svojunedovršenost i procesualnost, a to će reći– otvorenost i vitalitet. Povremeno, uočitćemo nemuštost dječjeg prikaza i načinauobličavanja, no to se začas alterniragestom školovanog i vještog slikara kojicitira povijesni obrazac. Upravo takvastruktura slike, animirana usporednimkontroverznim iskustvima i uobličenjimate radikalnim metamorfozama kojese događaju pred našim očima, dodatnoće pridonijeti njezinim spomenutimživotnim atributima.Ukratko, Daldonove radove nećemoočitavati s pomoću eksplicitne fabuletrivijalno jasno formuliranog iskaza.Naprotiv, promatrat ćemo ih kao specifičnevremenske, misaone i emotivne sedimente,istodobno slagane i razlagane.Iz njih ćemo crpiti asocijacije da bismoih interno aktivirali svojim iskustvom ievokativnim aparatom, a potaknuti njihovimprovokativnim oblicima, na ekraneplatna projicirat ćemo i vlastite slike.I opet, uspostavljen je dvosmjernipromet koji dodatno dokazuje i jamčistatus slike kao poligona komunikacije,tj. površine kontinuiranog događanja.Slike kao poticajnog prijedloga konstrukta,umjesto umrtvljene definicije bezostatka.Da, u tome je čini se, u tom naglašenomstupnju vibrirajućeg vitaliteta,stvarna vrijednost Daldonove umjetnosti.iktor Daldon rođen je 1972. u Dubrovniku, gdje završava i srednjuelektrotehničku školu. Godine 1994. neuspješno se pokušava upisatina ALU Zagreb. Potom se 1995. upisuje na Pedagoški fakultet u Rijeci,Odsjek likovne umjetnosti. Godine 1996. nastavlja studij na Akademiji likovneumjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirao u klasi Eugena Kokota. Dobitnik jeRektorove nagrade za slikarstvo 2001. Živi i radi u Dubrovniku i Brsečinama.cmyk

24 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.vizualna kulturaKad govorimo o arhitekturi, riječ je (i) oneredu, sukobima, nasilju, truleži....Sandra Križić RobanTschumijeva potreba tumačenjaarhitekture iz pozicija drugihznanosti u velikoj mjeri proizlaziiz uvjerenja da arhitektura možeodnosno treba promijeniti društvo,te je sposobna potaknuti procese“urbanih preokreta” koji su nužni za“oblikovanje uvjeta”Bernard Tschumi, Arhitektura i disjunkcija;Biblioteka PLAN, AGM, Zagreb, 2004.,urednik Maroje Mrduljaš, s engleskogaprevela Silva KalčićMogu li arhitekti obrnuti tijek stvari iumjesto služenja konzervativnom društvukoje je utjecalo na naše gradove, učiniti dagrad utječe na društvo?B. Tschuminogo toga što se niste usudilipitati ili pomisliti o arhitekturi,možda ćete pronaći u maloj, crnoukoričenoj knjizi naoko jednostavnognaslova Arhitektura i disjunkcija. Njezinautor Bernard Tschumi eseje napisanei objavljene od 1975. do 1991. podijelioje u tri tematske skupine poveznicakojih su određeno razdoblje i aspektkojim se tada bavio (Prostor, Programi Disjunkcija). Knjigu je prije desetakgodina objavio ugledni američki izdavačMIT Press, a za hrvatsko čitateljstvoodabrao ju je, uz već objavljen prijevodtekstova Petera Zumthora u istoj ediciji,urednik AGM-ove Biblioteke PLANMaroje Mrduljaš, te na hrvatski prevelaSilva Kalčić.Održanje i poništenjestruktureOdrasli i formirani u duhu nikadprevladane moderne i moderniz(a)ma(kojima ništa ne zamjeramo niti ihovom prilikom želimo dovesti u pitanje),neizbježno sa sumnjom pristupamosvakom arhitektonskom pismu međurecima kojega se kriju riječi poput nasilja,erotskog čina, žudnje ili truleži.Avangarda ionako nikada nije “stanovala”u našim krajevima, pa malo verbalneeskapade jednog od najuglednijih avangardnihteoretičara arhitekture nikomeneće škoditi. Njegov diskurs, poznatmnogima koji se zanimaju za događajei programe iz sedamdesetih, osamdesetihi devedesetih godina 20. stoljeća,nadovezuje se na razmišljanja Hegela,Lacana, na odjeke međuratnih avangardii francuskih poststrukturalista kojimase koristio kako bi dokazao stajališteda nema arhitekture bez programa, bezradnje odnosno bez događaja.Već u Tschumijevim uvodnim recimakojima nas uvodi u osobito shvaćanjeodnosa tijela u/prema prostoru koji gaokružuje, razaznajemo odjeke psihološkihi fizičkih učinaka arhitekture napojedinca, koje je u osobnom slučajuisprobao realiziravši pariški Parc de laVillette. Tim je primjerom nastojaoradikalno preispitati dotadašnje poimanjestrukture, izazvavši pritom brojnekomentare. Pitanje strukture koje jeintrigiralo Tschumija i nekolicinu drugihteoretičara potaknuto je potrebomza repliciranjem Barthova poimanjastrukture, na koje se autori nadovezuju snizom primjedbi na proces, bolje rečenotežnju k dematerijalizaciji arhitekture injezino “izmještanje” u područje koncepta.U ranim Tschumijevim tekstovimanailazimo na razmatranje strukture kaoosobita sadržajnog motiva kojemu je naizvjestan način posvetio pariški Park.No, propitivanje strukture koje verbalnovješto eksplicira, u stvarnosti ne odajejasno stavove autora. Kritičar AdrianForty postavlja tako pitanje o načinuTschumijeva propitivanja strukture sobzirom na to da je u pariškom zdanjukoristio rešetke, pokretne sustavei površine riješene na način koji ide uprilog održanja strukture, a ne njezinaponištenja. Upravo stoga čini se da lingvističkidiskurs olakšava eksplikacijuTschumijeva razmišljanja, koji se neusteže koristiti stavove mislioca i autoraiz posve drugih područja.Arhitektura kao kombinacijakoncepta i iskustva prostoraTschumijeva potreba tumačenjaarhitekture iz pozicija drugih znanostiu velikoj mjeri proizlazi iz uvjerenja daarhitektura može odnosno treba promijenitidruštvo, te je sposobna potaknutiprocese “urbanih preokreta” koji sunužni za “oblikovanje uvjeta” (a ne daurbani preokreti uglavnom funkcionirajukao uobičajeni “uvjeti oblikovanja”).Urbanost kao “okidač” društvenihpromjena iz današnje se pozicije gotovoneizbježno očitava kao naslijeđe68-aške utopije, što i sam autor spominjeu uvodnom poglavlju. Dakako,prijedlozi dinamičnih koncepata arhitektureugrađeni u tekstove posvećeneprostoru, programu i disjunkciji dodanašnjeg su doba doživjeli vrlo maloizmjena, što na izvjestan način govoriu prilog konzervaciji “revolucionarnih”teza arhitekta koji istodobno djelujekao kritičar i komentator. Na prvipogled djelujući kontradiktorno, tajautorski diskurs iz čitateljske pozicijezavrjeđuje pozornost zbog upućivanjana modele djelovanja “prisvajanjaprostora” i “slobodne urbane prakse”odjeke kojih i danas pronalazimo upojedinim akcijama mlađih generacijaarhitektonskih aktivista.Ne podilazeći ideologiji modernizmaniti nostalgiji koju priziva postmoderna,Tschumi promišlja ono štoarhitektura želi biti. Od trenutka kadaredovito počinje objavljivati kritike ieseje, osobito u američkom časopisuArtForum koji je tijekom osamdesetihgodina pratio interdisciplinarneteoretičare, Bernard Tschumi uspio jesažeti neka od najvažnijih razmišljanjakarakterističnih za arhitektonsku teorijutoga razdoblja. Kritičan prema svakomeobliku formalizma, on razmišlja o naravii biti arhitekture kao discipline, ofunkciji i procesima koji uvjetuju arhitektonskapostignuća, o granicama koje jepostavila struka i koje je nastojao prijeći“nezainteresiran za formu i njeno prikazivanje”,riječima Krešimira Rogine.Procesi koji definiraju arhitekturu suprema Tschumijevu mišljenju kombinacijakoncepta i iskustva prostora, njihovameđudjelovanja koje se zbiva stalno, štona određen način utječe na poimanjearhitekture kao “nestabilne” djelatnosti,“stalno na rubu promjene”. On se opireuskom shvaćanju arhitekture kao određenogoblika znanja i prakticira stavo arhitekturi kao znanosti o oblicima,kao što je to svojedobno ustvrdila KateNesbitt, ne reducirajući spoznaje unutarotprije priznatog uzorka što ga sačinjavajudefinicije formalizma, funkcionalizmaodnosno racionalizma.Prostor koncepcije i prostorpercepcijeDugogodišnji profesor i dekanŠkole za arhitekturu, urbanizami zaštitu graditeljskog nasljeđana Sveučilištu Columbia u NewYorku, zagovornik arhitekture“kao sredstva za učenje o svijetu”,kao što je spomenuo u razgovorus Krešimirom Roginom, Tschumiostaje fasciniran arhitekturom kaosredstvom koje mu pomaže priučenju o svijetu. Stoga ne začuđujeda među arhitektonske i urbanekarakteristike uspijeva “ugraditi”aspekte koji im po mnogo čemu nepripadaju (ili ipak?): nered, sukob,senzualnosti (koje društvo s lakoćomproglašava “opscenima”), truležkoja mu pomaže da doživi i opišeljepotu spomenika moderne poputLe Corbusierove Vile Savoy (pomislimosamo, kako bi uživao međunašim odavno trulim spomenicimamoderne).Tschumijeve interferencije s teoretičarimai filozofima su poticajne, osobitofenomenološki diskurs “tijela kaosubjekta” koji postupno razvija prema“tijelu u prostoru”. Njegova su razmišljanjaotvorena, nedogmatska, kritičkiintonirana u odnosu na redukcionističkestavove koji su, prema Kate Nesbitt,ionako prijetnja različitosti. Definiravšiužitke i nasilja koje je moguće doživjetiu prostorno-tjelesno-misaonoj spoznajiarhitekture, Bernard Tschumi ne protuslovinekim od postulata bez kojih biju uistinu bilo teško definirati. No, kaosvojevrsni “odmak” koristi razlikovanjeizmeđu građevine i arhitekture, pričemu građevini ostavlja pravo postojanjaunutar granica iskoristivosti, dok arhitekturuvodi navodeći čitatelje i praktičareda se upute Labirintom – bez obzirašto je to kretanje ograničeno u spoznajicjeline, odnosno da pokušaju doseći vrhPiramide kao svojevrsne “projekcije subjektau transcendentalni objektivitet”.Prema Michaelu Haysu, BernardTschumi na taj način ne suprotstavljadva prostora koncepcije i percepcije,nego ih obuhvaća i povezuje na načinkoji je svojstven ljudskoj kreaciji. A onaje nemoguća bez linearnog kretanja(koje neizbježno skreće pod određenimkutom, što je vjerojatno posljedicaDogađaja), kombinacije “heterogenih inepodudarnih pojmova” što je karakteristikanjegova pisma, odnosno diskusijekoja i dalje traje.cmyk

vizualna kulturaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.25Umjetnik smonografijomSilva KalčićKlaudio Štefančić, Daniel Kovač, Fraktura,Zagreb, 2004.; i Branko Franceschi,Mirjana Vodopija, Fraktura, Zagreb, 2004.va mlađa povjesničara umjetnostipišu u monografijama dvoje mlađihumjetnika, napokon smo uprilici svjedočiti tako nečemu. Pripadnicigeneracije (rođeni od kraja pedesetih dokraja šezdesetih) čije je “napredovanje”usporeno ratom, napokon mogu prestatifingirati “nadolazeće nade”, zauzimajućimjesta profesora i ravnatelja u vodećimumjetničkim institucijama. Također,umjetnik s monografijom i retrospektivnomizložbom “ostvario je sve”.Tekst naslovljen Montaža organizmaKlaudio Štefančić započinje ispravnimdijagnosticiranjem stanja: “Jedna odosobitosti postmodernizma bio je i povrataklokalnoj, nerijetki nacionalnojumjetničkoj tradiciji. Modernistička slikaumjetnosti kao univerzalnog estetskogi društvenog projekta ustupila je mjestokakofoničnom pluralizmu umjetničkihsvjetova, povijesnih stilova i ravnopravnihmetoda. U malim kulturama poput hrvatske,vijest da je “sve dopušteno” čestoje rezultirala povratkom umjetnosti usigurno okrilje akademizma koji je, podržavanod strane većine državnih i medijskihinstitucija, ostao dominantni okviru recepciji umjetničkog rada”. U takavkontekst umiješta skulpture-prostorneinstalacije Daniela Kovača kao “tipičanprimjer hibridne strategije postmodernizmadevedesetih”, te kao reafirmaciju“tradicije modernizma”. Radovi MirjaneVodopije heterogeni su medijem/tehnikom:ambijentalni crteži žarnim nitima,snimci sjena projicirani na objekte, instalacijes lampama sučeljenima fotografiji,zrcalu ili drugoj lampi, luminokinetičkii transparentni (od pleksiglasa, folije,šarmeza, vršne mreže ili niti) objektisamostojeći, obješeni ili odignuti, kombinacijeobjekata i projekcija, rotirajućeploče, pulsirajuća svjetla... približavajući“užu sferu umjetnosti i dizajn predmeta”.Franceschi u tekst monografije o MirjaniVodopiji načinje problem postava, tj.realizacije velikih prostornih instalacija upostojećim domaćim izložbenim sobama(hoće li novi Muzej suvremene umjetnostiu Zagrebu, ili MMSU u Rijeci imatisobu za large-scale eksponate/intervencije?).Završivši Akademiju u vrijeme kadaje “aktivizam sedamdesetih zamijenjenapolitičnom i antimodernističkom estetikomtransavangarde, postmoderne iNove slike”, kada “razbijanje suhe krutostimodernizma” oslobađa čulnost,Vodopija najprije izrađuje tehnicističkeartefakte “od savitljivih materijala naglašenetaktilnosti i mekoće” organičkihoblika i krhke konstrukcije, pa svjetlosneobjekte gdje su izjednačeni “motiv,tema i objekt”. Interes za ljude autoricaiskazuje fotografskom serijom snimanomnoću iz uličnog/voajerskog rakursai pokazuju interijere tuđih stanova, alibez prisutnosti stanara, da bi potom prviantropomorfni motiv bila fotografijavlastita stopala. “Otkrivanje sebe kaoobjekta vlastite umjetničke prakse velikje i neizvjestan korak, pa ga autoricapoduzima oprezno, najprije vrhovimanožnih prstiju”. Autorica na to primjećujeda njezinih autoportreta ima “svugdjeoko mene”, to mogu biti “predmeti kojisvijetle”, koje tretira kao “bića”: “To štovidim, čujem i osjećam je predivno, ali toje samo Haljinica Božja”. Upaljene lampeuperene jedna u drugu ili u ogledalo zanju su “dupliciranje prisutnog vizualnogsadržaja, ali bez materijalnog”. Hm, zvučidrugačije od stroge dorađenosti artefakata.Monografije su raskošno opremljenei polu-glossy, lijepo. Za gledati i čitatipreko ljeta.U Titovoj maniriSilva KalčićIvica Župan, EXAT 51 i drug(ov)i, Društvohrvatskih književnika, Zagreb, 2005.vica Župan napisao je maluknjižicu s postkonstruktivističkioblikovanim omotom, nazanimljivu temu odnosa umjetnostii politike, a na primjeru umjetnostiEXAT-a 51 i njezina smještanja udruštveno-politički kontekst (drugovii drugi od drugova). Citat Šklovskogna početku postavlja tezu koja ne drživodu: “Umjetnost je uvijek bila neovisnao životu i na njezinoj se boji nikad nijeodražavala boja zastave nad gradskomtvrđavom”. Željko Ivanjek je prikazknjige u Jutarnjem listu naslovio retoričkimpitanjem: Je li Tito iskoristioumjetnike ili oni njega, i to je otpriliketo. Jalove rasprave o opravdanosti apstraktneumjetnosti (tadašnji naziv zanefiguraciju glasi astratizam), te je liumjetnost EXAT-a samo zakašnjeliodjek rane geometrijske umjetnostiKandinskog i Mondriana, vodile su sedugo nakon što je Aleksić u Zagrebutiskao “progresivne” časopise Dada Tanki Dada Jazz, i istodobno s počecima“borbe mišljenja” u tiskovinama izmeđuKrste Hegedušića i Grge Gamulinate izlaganja Ive Dulčića, pripadnika“bonnardovske struje u suvremenomhrvatskom slikarstvu”, na čijim jeslikama “najčišćim realitetom boja ivizualnih senzacija” transfiguriranomediteransko podneblje, kasnije skupoplativši partijsku represiju. Zanimljivoje da se progresivnom (danas, naprotiv)smatrala činjenica da su – potkraj 1953.– zagrebačka kina prikazivala isključivozapadne, i to američke filmove,“osim jednog austrijskog i švedskogfilma (Plesala samo jedno ljeto) koji je uBjelovaru bio zabranjen srednjoškolcima,što su novine kritizirale te dvafrancuska...” U razdoblju sentimentalne“retromanije” kao iskaza vjere u boljiživot prethodnih generacija (ali ne zaboravimo– smrt je i u Arkadiji, Et inArcadia ego), od Leksikona yu mitologije,preko izložbe Pedesete i Sretnog djetetado televizijskih naputaka mlađoj generacijio tome kako zapravo izgledafudbalerka, Županova knjiga odličnorazlaže igre moći, načine instrumentaliziranjaumjetnosti od strane politike,i obratno. Za razliku od istraživačkograda “u vrijeme prije” Tvrtke Jakovinena temu Tita, Ivica Župan piše o vlastitomsjećanju i proživljenim događajimata svoja promišljanja nudeći kaopolazište za neke buduće sintetske i“konačne” teze o vremenu, s povijesnimodmakom. Autor se pritom koristi“novinskim sažimanjima” i stručnomliteraturom, romansirajući ulogu povijesnihlikova: gospodareći zemljom “uStaljinovoj maniri”, napisao je Župan,“na kraju valja reći da je Tito, kao i umnogim slučajevima dotad, odigraobriljantnu igru – instrumentalizirao jeumjetnike i kulturnjake i bio zadovoljannjima kao izvršiteljima njegove zamisli– da u demokratskom svijetu stvorisliku o Jugoslaviji koja se u svemu – i toradikalno – otvara prema Zapadu”.cmyk

26 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.skupoviEtika, trgovina i ljudska pravaSlavica Jakobović FribecBioetika - znanje za odgovornostumjesto moćiČetvrti lošinjski dani bioetike, MaliLošinj, od 13. do 15. lipnja 2005.,Prvi bioetički forum za jugoistočnuEuropu, Mali Lošinj, od 16. do 18. lipnja2005.redinom lipnja 2005. godineodržani su 4. lošinjski dani bioetikekoji su okupili osamdesetaksudionika iz 15 zemalja svijeta.Održana su tri tematska bioetičkaskupa: međunarodni simpozij Bioetikai nova epoha, okrugli stol Bioetički aspektimedicinski potpomognute oplodnje iBioetički forum za jugoistočnu Europu.Predstavljene su četiri knjige i izložbapublikacija i fotografija sarajevskogekološkog projekta FONDEKO, aGrad Mali Lošinj izabran je za budućesjedište referalnog centra u dugoročnomprojektu institucionalizacijeeuropske suradnje (posebice u jugoistočnojregiji) i razvijanja obrazovnih programaiz područja bioetike.Uz raspraveo odnosu bioetike i znanosti, tj. o bioetičkomstatusu znanosti i znanstvenomstatusu bioetike, do izražaja su došle inajrazličitije bioetičke teme - od ekološkihi biomedicinskih do edukativnih ionih koje zadiru u područje kulturnih iljudskih prava i u zakonsku regulativu.Crna strana revolucije ugeneticiBioetika nije znanost u tradicionanomsmislu jer je karakteriziramoralna dimenzija i etička perspektiva,pa zadobiva značaj nove epohe, naglasioje Pavo Barišić pomoćnik ministraznanosti, obrazovanja i športaRepublike Hrvatske, u ime pokrovitelja.Međutim, kako su i ovogodišnjiDani bili u znaku Kanta, izgleda dataj “najveći bioetičar”, prema riječimaKurta Waltera Ziedlera s Instituta zafilozofiju Sveučilišta u Beču, preuzimaduhovno pokroviteljstvo nad Lošinjskimdanima. Upravo je uspostava relacijebioetike i filozofije povijesti osnovnazamisao simpozija Bioetika i nova epoha.Danas društvena znanost susrećebioetiku u razvijanju globalnog etičkogokvira i sustava vrijednosti, koji suizostali u obzoru zapadne znanstveno-tehničkecivilizacije i u pravnomsustavu pluralističkog društva. Poticajza interkulturni i interdisciplinarnidijalog u tom smislu bila je raspravaAndrea Boggia s Instituta za bioetikuSveučilišta u Ženevi, na temelju studijeOdjela za etiku, trgovinu, ljudska pravai zdravstveno pravo Svjetske zdravstveneorganizacije, u kojoj se empirijski iinterkulturalno istražuju etičke dvojbevezane uz baze genskih podataka. Daje patentiranje gena crna strana revolucijeu genetici, istakla je i KoraljkaGall-Trošelj sa Zavoda za molekularnumedicinu Instituta Ruđer Bošković izZagreba. Projekt genoma čovjeka započeoje javnim financiranjem, da bi sepostupnom privatizacijom otvorio putmonopolu privatnih tvrtki nad genetičkimmaterijalom, što za posljedicu imaograničavanje pristupa samoj genskojtehnologiji. Patentiranje gena samoje jedna sporna točka nastala tijekomrevolucije u genetici, a preostale sutri, tvrdi naša znanstvenica, pravo naprivatnost, nadzor i standardizacija uizvođenju genetičkih testova i, za njunajvažnije - znanje.Voda kao robaNa opasnost od privatizacije znanjakao neograničene moći raspolaganja(nad) živim i životnim uvjetima, gdjeznanje postaje ekonomska kategorijarukovođena profitom, ukazivala je većinasudionika/ca. Prema Tončiju Kokićuiz Splita, globalizacijsko doba, s novomdefinicijom vode kao robe, traži za njuekonomsku cijenu ne priznavajući jekao neotuđivo pravo čovjeka. Cilj jeorganizacija poput WTO-a privatizacijadržavnih dobara (među njimai gospodarenja vodama), ukidanjegranica trgovine i stvaranje otvorenogglobalnog tržišta “neopterećenog” socijalnimpravima i javnim interesom.U Hrvatskoj su vode javno dobro uvlasništvu države, pa treba paziti da iona pod pritiskom dugova ne rasprodasvoje vodne resurse. Odluke o takovažnim pitanjima nikako se ne smijuprepustiti samo stručnjacima i političarima,bilo da je riječ o vodi ili o hrani,smatra Goran Grgec, član Hrvatskogbioetičkog društva iz Zagreba, kojije upozorio na opasnost od nekontroliraneupotrebe GMO-a (Smije liodluku voditi samo korist ili se trebajuuvažiti i moralna načela zajednice, kojaštite etičar, filozof ili teolog?) Usprkosprošlogodišnjoj Lošinjskoj deklaraciji obiotičkom suverenitetu, istakao je Grgec,u kojoj se upozorava da je uvođenjegenetički modificiranih organizamaizravno i svjesno negiranje biotičkogsuvereniteta autohtone životne zajednice,u Hrvatskoj je nedavno upravotakav zakon donesen – na “mala vrata”i bez znanja javnosti. S druge strane,rezultat je to i izravnog pritiska američkoginteresnog lobija da Vlada RHukine moratorij iz 1998. godine, rekaoje Marijan Jošt s Visokog gospodarskogučilišta u Križevcima, govoreći o svjetskiodrživom razvoju na Bioetičkom forumu.Vrijednost života u fokusuPostavlja se pitanje: je li javnost - nakoju se u bioetičkim raspravama čestopoziva kao na jamca poštivanja načelajednakosti, društvene pravednosti, održivograzvoja i slično - uopće osviještenai educirana u prepoznavanju navedenihproblema, uključujući i temeljnapitanja odgovornosti i smisla životai smrti? Odgovor na to složeno pitanjeempirijski su istraživali, u travnju2005. godine, Ivan Cifrić i KrunoslavNikodem s Odsjeka za sociologijuFilozofskog fakulteta i Tonči Matulićs Katoličkog bogoslovnog fakultetaSveučilišta u Zagrebu. Jedan od važnijihuvida toga istraživanja stavova400 ispitanika studentske populacijezagrebačkog Sveučilišta spoznaja je opotrebi sustavne bioetičke edukacijemladih, jer se pokazalo da usvajanjeznanja ne znači nužno i učenje zaodgovornost budućih znanstvenika iznanstvenica prema čovjeku i životuuopće. Da bioetika u Hrvatskoj postajeistinski “forum unutar kojeg sedijalogizira empirijski pristup s onimvrijednosnim” pokazali su i rezultatiostalih istraživanja, kojima je u fokusubila vrijednost života, pa ih valja spomenuti:Samoprocjena smisla života uovisnika o teškim drogama koji su liječeniu komuni (za 60 ovisnika iz komuneSusret na otoku Čiovo život je smislen),Solidarnost sa starim ljudima – iluzijaili stvarnost? (400 ispitanika govoriloje o međugeneracijskoj solidarnosti),Bolnički menadžment prava pacijenata(pilot-projekt o poštivanju ljudskihprava u procesu liječenja), Da li dementniglasuju? (o poslovnoj sposobnostikod teško oštećenih pacijenata) i Osvrtna neke moralne vrednote u Splitsko-dalmatinskojžupaniji (stavovi 1000 ispitanikao pobačaju, eutanaziji, homoseksualnosti,korupciji i mitu).Pobačaj, eutanazija, ratOsvježenje simpozija bila je bioetičkaradionica Je li moguća dosljedna etikaživota? Pobačaj, etanazija, rat, koju suizveli studenti filozofije s Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Najprovokativnije bioetičke teme kojese tiču početka i kraja ljudskoga životapromišljane su u kontekstu utemeljenjabio-etike kao etike života, odnosno dosljednogprovođenja načela poštovanjai nepovređivanja individualnog (ljudskog)života. Dosadašnji prepoznatljivistavovi (“pravo na izbor”, “pravo naživot”, “svetost života”, “ne ubij”), kaoizrazi kompetencije različitih etičkih,religijskih i svjetonazorskih perspektiva,dovedeni su u mogućnost kvalitativnonovog odnošenja spram života,dakle u jednu biocentričku perspektivukoja bi po dosljednosti u odnošenju spramživota, po istim načelima mogla obuhvatitine samo odnošenje prema ljudskim,nego i ne-ljudskim živim bićima“koja zaslužuju naš moralni obzir”. Stog je aspekta bilo više izlaganja, urasponu od ontološko-etičkih (statusživotinja kod Kanta, Haideggera iSloterdijka), etičko-pravnih (opasnostod novih oblika reprodukcije životinjai biljaka) do terapijskih (sudjelovanježivotinja u terapiji ljudi, utjecaj prirodnihljekovitih činitelja).Psima, ženama i Židovimaulaz zabranjen!Dosljedno je u tom smislu (iz biocentričkei feminističke perspektive)bilo izlaganje Ankice Čakardić izXVIII gimnazije u Zagrebu O poroduRazmatranje problemane-čovjeka ističemogućnost sagledavanjasličnosti položajaživotinje kao ne-čovjekau biološkom smislu, ižene kao ne-čovjeka udruštveno uvjetovanomsmislu. Sličnost utretiranju tih vrstau odnosu na vrstučovjeka-muškarca,otvara prostor zadiskurs simetričnogpoložaja životinje i ženekao Druge. Sve rečenonije past time, naprotiv,neoliberalni kapitalizami dalje njeguje klasne,rasne i spolno-rodneasimetrijecmyk

skupoviVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.27simetrije žene i životinje kao ne-čovjekaiz temeljne asimetrije. “Psima, ženamai Židovima – ulaz zabranjen!”. Ona jeizložila kako se kroz povijest zapadnemisli na diskriminirajući način uzdizaločovjeka nad kategoriju ne-čovjeka(životinju), što nam je prepoznatljivou pojmu rasizam. Slično je i sa seksizmom.Naime, u oba se slučaja ističepovlaštenost: u rasizmu, Prve vrste uodnosu na Drugu; u seksizmu, položajPrvog čovjeka (muškarca) u odnosu naonog/u Drugog/u (žena). Razmatranjeproblema ne-čovjeka ističe mogućnostsagledavanja sličnosti položaja životinjekao ne-čovjeka u biološkom smislu, ižene kao ne-čovjeka u društveno uvjetovanomsmislu. Sličnost u tretiranjutih vrsta u odnosu na vrstu čovjekamuškarcaotvara prostor za diskurssimetričnog položaja životinje i ženekao Druge. Sve rečeno nije past time,naprotiv, neoliberalni kapitalizam i daljenjeguje klasne, rasne i spolno-rodneasimetrije. Toga se posredno dotakla iKorana Simonović iz Zagreba u izlaganjuSeksualna autonomija ili tržišnarepresija? Prakticiranje “seksualnihsloboda” ili liberalizacija seksa u suvremenomdruštvu još je jedna nametnuta“potreba” koju diktira tržišni obrazacu pristanku na prakticiranje neželjenogseksa, a kojom se bitno zadire imanipulira najintimnijom sferom ljudskogživota. O ljudskoj seksualnosti,slobodi i kvaliteti života govorila je iSnežana Žabić s Odsjeka za anglistikuSveučilišta Illinoisa, Chicago, SAD, uizlaganju Majčinstvo između samoostvarenjai društvenog pritiska: bilješke uzdjelo ‘Buđenje’ Kate Chopin. Ona je istaklanamjeru spisateljice Chopin u naglašavanjuvažnosti majčinstva za ženukao mogućnosti samoostvarenja krozpružanje i njegovanje života samo ukolikoje u suglasju s nesputanom seksualnošćui kreativnošću. Protagonisticaromana (objavljenog 1899.) ne želipodrediti svoje umjetničke i seksualneambicije majčinstvu, niti majčinstvoambicijama, nego želi sve impulse pomiritii tako doći do ispunjenja, za njunemogućnost s tragičnim ishodom.Stoljeće kasnije, naglasila je Žabić,mnoge se žene još suočavaju sa sličnimdilemama i s odgovornošću (ne)prihvaćanjareproduktivne i/ili odgajateljskeuloge.Odvajanje seksualnosti odreprodukcijeOstvarenje majčinstva, ali skrivenogpod plaštom roditeljstva, u kojem jena osobit način naglašena vrst ljudskereprodukcije, jer se događa umjetnimputem i uz medicinsku asistenciju,bila je tema okruglog stola Bioetičkiaspekti medicinski potpomognute oplodnje.Šestero uvodničara izložilo jerazličite, često kontroverzne aspekteMPO, pa ne čudi što je uslijedila burnadiskusija, a mnoga pitanja i daljeostala otvorena. MPO je u hrvatskomliječničkom Kodeksu definirana unutarplaniranja obitelji i regulacije plodnosti,a njezina medicinska praksa sežejoš u 1983. godinu kad je rođeno prvo“dijete iz epruvete”, začeto metodomizvantjelesne oplodnje (fertilizacijomin vitro embrionalnim transferom- FIVET). Otada je u Hrvatskoj rođenooko sedam tisuća djece uz pomoćMPO, a u zemljama EU rađa se oko63 tisuće djece godišnje. To su samoneke od činjenica koje je važno znatiu javnoj debati u perspektivi donošenjapravnog propisa kojim bi trebaloregulirati praksu. Upravo je sadržajtakvog propisa i najveća točka sporenjaReproduktivnaprava se odnose naodvajanje seksualnostiod reprodukcije kadami to izaberemo. Uslučaju neplodnostireproduktivna prava seodnose na pronalaženjenačina da se neplodnostnadiđe a ne samo da juse prihvati kao neštoneizbježno, jer nemaalternative. Stoga sereproduktivna pravaodnose na pronalaženjealternative i izricanju DAili NE trudnoći kada mi toizaberemo(jednima je prerestriktivan, drugimapreliberalan). U Hrvatskoj je još urujnu 2004. godine Vladi bio upućenprijedlog Nacrta Zakona o MPO (alije vraćen na doradu; dorađen je, alijoš ne ulazi u proceduru). S tim u veziTonči Matulić je istakao tri razine problema.Prva se tiče hrvatskog društva injegovog inertnog odnosa prema zakonodavstvu,druga se tiče profesionalnogai institucionalnoga odnosa prematehničkim inovacijama u medicini injihovim tehničkim primjenama (iodnosa liječnika prema pravu i moralu),a u trećoj je važan ekonomski činitelj;“a ondje gdje se obrće veliki novacstoji također i politika kao nezaobilazanfaktor u donošenju zakona”. Svi seslažu da je društvena kontrola nužna,no, Matulić se pita, ne predstavlja li tanužnost u već spomenutom hrvatskomkontekstu (kojeg naziva “FIVET postfestum”) upravo “nemoguću misiju”?Na okruglom stolu posve je izostaoaspekt MPO iz perspektive ženskihprava a u Hrvatskoj bi svaki novi zakontrebao biti usklađen i sa Zakonomo ravnopravnosti spolova (2003.), a uovom slučaju i sa Zakonom o istospolnimzajednicama (2003.). Zato podsjećamna pojam reproduktivnih pravakao na integralni dio ljudskih pravau što su uključene i spolne razlike.Podržavati reproduktivna prava značipodržavati ljudsku potrebu i želju zamehanizmima kontrole nad prirodom,biologijom i plodnošću, vjerujući da jeto moralno. Imati reproduktivna pravanije ništa “prirodno”. Prirodno je štoNatječajFESTIVAL PRVIH 3 / DOMINACIJEse seksualnost vezuje uz reprodukcijukako bi se ljudska vrsta nastavila.Reproduktivna prava se odnose naodvajanje seksualnosti od reprodukcijekada mi to izaberemo. U slučaju neplodnosti(kad je često “prirodno” bitineplodan/na), reproduktivna prava seodnose na pronalaženje načina da seneplodnost nadiđe a ne samo da je seprihvati kao nešto neizbježno jer nemaalternative (slično je i s umiranjem utrudnoći). Stoga se reproduktivna pravaodnose na pronalaženje alternative iizricanju DA ili NE trudnoći kada mito izaberemo.Na pragu bioetičke epoheOd prvog bioetičkog skupa, održanog1998. godine u okviru Dana FranePetrića, do samostalnih Lošinjskih dana,prevaljen je dug i složen put u bistrenjupojmova i u metodologiji bioetike.Središnja ideja oko Lošinjskih dana bioje tolerantan i objedinjujući pristupbioetičkim problemskim područjima,otvoren za višestruke perspektiverazličitih etičkih, filozofskih i svjetonazorskihpogleda. Takav je pristuprezultirao razvijanjem koncepta integrativnebioetike i pluriperspektivizma uteorijskoj artikulaciji dr. Ante Čovića,s uporištem u globalnoj bioetici ili udosljednoj “etici života”. Taj je konceptprihvaćen i kao misaona podloga zaBioetički forum, pa bi se ubuduće obaskupa trebala razvijati i rasti zajedno,potvrđujući biopoetičku artikulacijujednoga od sudionika da se “bioetikautjelovljuje na Malom Lošinju”!Umjetnička organizacija Artless poziva Vas da se prijavite na natječaj za treći međunarodniFestival prvih.Festival prvih (FP) smotra je dostignuća stvaratelja različitih umjetničkihradoznalosti. Na Festival prvih mogu se prijaviti umjetnici bez obzira na starosnu dob (uvjetje da debitiraju u kategoriji za koju se prijavljuju) - likovni umjetnik sa prvom objavljenomknjigom, filmski redatelj kao koreograf,......Dominacije su tema ovogodišnjeg festivala.Dominacija lat. ( dominare – gospodovati, vladati ) gospodstvo, gospodarenje, vlast,premoć, nadmoć, prevlast ; isp. dominiratiOvogodišnja tema postavlja pitanja na javnoj sceni u zatvorenoj sredini u kojoj različitividovi dominacija onemogućuju brži razvoj demokracije i javnog diskursa.Na Festivalu prvih može se sudjelovati po pozivu i odzivom na natječaj organizatora.Festival prvih dodjeljuje jednu novčanu nagradu u iznosu od 1000 Eura .Prijavnice možete slati e-mailom ili poštom najkasnije do 10. rujna 2005., a trebaju sadržavatiopis projekta i tehničku listu, slikovni materijal, biografiju te kontakt autora. O rezultatimanatječaja bit će obaviješteni autori koji prođu selekciju u roku od deset dana po završetkunatječaja.Festival prvih održat će se u Zagrebu, od 17. do 22. listopada 2005., kao dio Zagreb FilmFestivala.Prijavnice šaljite na adresu:info@zagrebfilmfestival.com iliZagreb Film Festival, SC – Savska 25, 10000 Zagrebwww.zagrebfilmfestival.comcmyk

28 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.W. G. SebaldMrtvo koje ne može umrijetiMax LorenzenSebaldov roman Austerlitz, u kojemu se krozpatnički put glavnog lika na vidjelo iznosi genocidNijemaca počinjen nad židovskim narodom, jednoje od najvažnijih čitateljskih iskustava tijekomposljednjih godinausterlitz, dijete jedne židovske praške obitelji, usklopu jednog od takozvanih dječjih transporta,dospijeva u Englesku i tako mu spašavaju život.Odrasta u kući propovjednika i njegove žene. Tek nakonnekoliko desetljeća spoznaje istinu o svojem podrijetlute se mukotrpno probija kroz okoštala potiskivanjasvoje duše do užasnih sjećanja koja su obilježila ideformirala njegov život. U Belgiji više puta – i to bezprijašnjih dogovora – susreće muškarca kojemu počinjepripovijedati o svojoj sudbini. No, taj se kontakt prekida,a zatim se ponovo uspostavlja. Od tog se trenutkata dvojica susreću u Londonu, a zatim u Parizu, gdjeAusterlitz nastavlja svoje izvješće ondje gdje je stao.Slušatelj je od samog početka svjestan svoje zadaće:ono što mu je povjereno zapisat će kako bi od zaboravasačuvao tu priču pojedinca u kojoj se odražava ona kolektivna,židovsko-europska priča.Oblikovanje metafizike povijestiMože se pretpostaviti da unutar razine pripovijedanjaromana jezični stil izvješća i onaj zapisa sliče jedandrugome tako da ono što vrijedi za prvi stil, vrijedi i zadrugi: “Od samog me početka čudilo kako je Austerlitztijekom pripovijedanja mogao izgraditi svoje misli,kako je, tako reći iz rastresenosti mogao razviti najodmjerenijerečenice i kako mu je pripovjedačko posredovanjenjegova poznavanja stanja stvari bilo postupnopribližavanje nekoj vrsti metafizike povijesti u sklopukoje je ono čega se prisjećao, još jedanput bilo oživljeno”.Prividna “rastresenost” priče, koja uvijek iznovadaje silan prostor opisu onoga što je u prednjem planubilo odbačeno, pretpostavka je zapravo za oblikovanjevremena i prostora “metafizike povijesti” u kojoj onoprošlo u određenom smislu ostaje na životu tako što se“još jedanput oživljava”.Ono što Austerlitz zamjećuje u malom prizoru naslici nizozemskog slikara iz šesnaestoga stoljeća, sadržavabezdan povijesti u koji roman ponire: “Kada, tako,ondje bacim pogled prema van i pomislim na onu slikui njezine sitne likove, čini mi se kao da trenutak kojiinfried Georg Max Sebald (1944. Wertach/Njemačka – 2001. Norwich/Velika Britanija),iako kod nas gotovo nepoznat, jedan jeod najvažnijih suvremenih svjetskih književnika.Paralelno sa znanstvenim radom u područjuteorije književnosti od 1980-ih počinje i njegovaknjiževna karijera. Objavio je sljedeća djela: CarlSternheim (1969), Der Mythos der Zerstörungim Werk Döblins (1980), Die Beschreibung desUnglücks. Zur östereichischen Literatur vonStifter bis Handke (1985), Nach der Natur. EinElementargedicht (1988), Schwindel. Gefühle,priče (1990), Unheimliche Heimat, eseji (1991),Die Ausgewanderten, priče (1992), Die Ringe desSaturn, roman (1995), Unheimliche Heimat, esejio austrijskoj književnosti (1997), Logis in einemLandhaus, portreti Gottfrieda Kellera, JohannaPetera Hebela, Roberta Walsera (1998), Luftkriegund Literatur, esej (1999), Austerlitz, roman (2001),Unerzählt, 33 teksta (2003).Austerlitz ističe svoje shvaćanje “da svi vremenski trenuci postojeistodobno jedan pokraj drugoga, odnosno, da ništa od onog o čemupovijest priča, nije istinito; ono što se dogodilo, još se uopće nijedogodilo, nego se zapravo tek sada zbiva, upravo u onom trenutku ukojemu na to pomišljam, što naravno s druge strane otvara neutješnuperspektivu vječnog jada i nedovršive patnje”je prikazao Lucas van Valckenborch nikada zapravonije ni prošao, kao da se u žuto odjevena dama baš ovajtrenutak spotaknula ili pala u nesvijest, kao da se upravosada njezina kapica od crnoga samta otkotrljala postrances njezine glave, kao da se ta mala nesreća kojuće većina promatrača zacijelo previdjeti, uvijek iznovadogađa, kao da nikada neće prestati i nitko to više ničimneće moći ispraviti”.Prijelaz iz kolektivne u individualnupovijestŽiva prošlost je ono mrtvo koje ne može umrijeti:uvijek se iznova zbiva. “Nitko ne može posve točnoobjasniti što se u nama zbiva kada se otvore vrata izakojih su skriveni užasi djetinjstva”, kaže nam pripovjedači opisuje što se s njime zbilo tijekom njegova posjetautvrdi Breendonk koja je nacistima služila kao koncentracijskilogor: “No, još se sjećam da mi je u ono vrijemeu breendonškim kazamatima do nosnica dopirao ogavanmiris kalijeva sapuna, da se taj miris na nekom ludommjestu u mojoj glavi spojio s riječju ‘četka s čekinjama’koja mi je oduvijek bila mrska, a koju je otac osobitovolio upotrebljavati, da su mi pred očima počele lelujaticrtice, pa sam bio prisiljen nasloniti se čelom na plavičastimmrljama optočeni, sitno ispupčani zid za koji mi seučinilo da je prekriven hladnim graškama znoja”.U unutarnjim su odajama, kao u nekim kazamatimanaše svijesti, koje počevši od Freuda nazivamopodsviješću, sačuvani trenuci našeg života koji imajuoblikujuću snagu čiji učinak sve do naše smrti nijemoguće utrnuti. Jezovitost nekog mirisa ili riječi činizaboravljeni temeljni sloj nekog iskustva koji na nekibezdani način predstavlja unutarnju jezgru doživljaja ito ne samo djeteta, nego i odrasla čovjeka. Posjet utvrdi,koncentracijskome logoru, i pogled bačen u njegovamučilišta, dotiče se tog sloja i ujedno oživljuje njegovnastanak. Uslijed toga, između imaginiranog i tek naviještenogužasa povijesti i pripovjedačeva procesa individualizacijeuspostavlja se korelacija u sklopu koje se tekužas povijesti može doživjeti s nesmanjenom žestinom.Osobna se jeza u onom proteklom kolektivnom iznovabudi i time oživotvoruje ono proteklo kolektivno.No ta korelacija ne sadržava samo kretnju u jednomesmjeru, nego protječe u oba smjera ili u suprotnimsmjerovima. Zašto su upravo sjećanja na praonicu, kao ina mesnicu, i to posredstvom čelične kuke koja je ondjevisjela sa stropa, kao i na miris kalijeva sapuna i “četkus čekinjama” u tom sklopu toliko plodonosna? To ispiranjekrvi nakon ubijanja, koje nam je dječak neposrednodočarao, sadržava na jedan doista sulud i zato baškrajnje realan način upravo prizore mučenja koji su sezbivali u Breendonku.U skladu s tim trenutak u kojemu se oblikuje tragsjećanja u djetinjstvu prijelaz je iz kolektivne u individualnupovijest. Djetetov užas sadržava u sebistravičnu prošlost čovječanstva, pohranjenu u prošlostikolektiva kojemu pripada. Na određeni se prikrivenodubinski način, koji se usprkos istraživanjima psihoanalizedo sada ni približno nije pojmio, stvarajuontogenetski obrasci oblikovanja iskustva individualizirajućimpreuzimanjem filogenetskih obrazaca. To udruštvenom pogledu znači da se na leđa djece ubojicanatovaruje naslijeđeni teret njihovih roditelja stvarajućiu njihovu ranom djetinjstvu slike u njihovoj svijesti.Pripovjedač spoznaje da su prizori koji su se događali uBreendonku, dio njegove vlastite psihe.Istina koja se pojavljuje “ni iz čega”Za Nijemce, počinitelje zločina, kojima su zatim– avionskim ratom, bombardiranjem njihovih gradovai na posljetku uništenjem Hitlerova režima – introjiciranenjihove traume, vrijedi podjednako tako kao iza preživjele žrtve među Židovima, doduše na posvedrukčiji, no u tom pogledu usporedivi način činjenicada svaka individualna svijest ima udjela u opustošenjukolektivne svijesti. Pitanje koje Sebald u svojemu djeluLuftkrieg und Literatur postavlja u pogledu počiniteljazločina, pokretačka je snaga i romana Austerlitz, naime,pitanje, na koji je način moguće “steći određene uvideu način na koji individualno, kolektivno i kulturnosjećanje postupa s iskustvima koja prekoračuju granicuopterećenja”.Svatko od nas, postanemo li toga do kraja svjesni, sudjelujeu povijesti roda s obzirom na to da pojedinac sadržavatrenutke koje ta povijest nije prevladala niti ih jebila u stanju savladati, a koji zato još razornije djeluju namoć poimanja pojedinca. Nasuprot tome “naše bavljenjepoviješću… rad je sa slikama koje su već unaprijed zgotovljene,ugravirane u unutrašnjost naših glava, a u kojeneprestance (buljimo),dok je istina negdje drugdje,na nekom mjestusa strane koje još nijedančovjek nije otkrio”.Istina nije ništa čvrstoniti solidno, nego je onaletimična: “Prilikomizrade fotografija mojuje pozornost uvijek privlačioonaj trenutak ukojemu se vidi kako sena osvijetljenom papirutako reći ni iz čega, počinjupojavljivati sjenezbilje, poput uspomena,ustvrdio je Austerlitz,koje nam iznenada iskrsavajuusred noći da biih u onoga, koji ih želizadržati, podjednakotako brzo prekrio mrakkao što je tome slučaj scmyk

W. G. SebaldVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.29fotografskim pozitivom odveć dugo ostavljenim u posudiza razvijanje”.Na ovim uvidima utemeljena metafizika povijestizato neće nastojati izgraditi zdanje vječnih uvida,nego će pokušati propitati istinu koja se pojavljuje“ni iz čega”: “Takve nestvarne pojave, ustvrdioje Alphonso, bljesak irealnog u realnome svijetu,određeni svjetlosni efekti u krajoliku koji se prostirepred nama ili pak u oku neke voljene osobe, upravosu ono što je potaknulo naše najdublje osjećaje ilipak u najmanju ruku smatramo da ih je potaknulo”.Primjerenim se čini spomenuti i jedno od središnjihmjesta romana na kojemu je ocrtana nevjerojatnolijepa slika te letimične istine:“No, posebno je tijekom sunčanih ljetnih dana nadcjelokupnim Barmouthskim zaljevom visio tolikoravnomjeran sjaj da se površine pijeska i vode, kopnai mora, neba i zemlje više nisu mogle lučiti jedna oddruge. Svi su se oblici i boje rastvarali u srebrno-sivojizmaglici; više nije bilo nikakvih kontrasta, nikakvihstupnjeva, nego samo prelijevajući, svjetlom prožetiprijelazi, jedno jedincato rasplinuće iz kojeg su jošprovirivale tek najletimičnije pojave i začudo, toga sevrlo dobro sjećam, upravo mi je letimičnost tih pojavau ono doba pružala nešto slično osjećaju vječnosti”.Mistična istovremenostTakvom su shvaćanju istine utopija i prokletstvo vrlobliski pojmovi: Austerlitz ističe svoje shvaćanje “da svivremenski trenuci postoje istodobno jedan pokraj drugoga,odnosno, da ništa od onog o čemu povijest priča,nije istinito; ono što se dogodilo, još se uopće nije dogodilo,nego se zapravo tek sada zbiva, upravo u onomtrenutku u kojemu na to pomišljam, što naravno sdruge strane otvara neutješnu perspektivu vječnog jadai nedovršive patnje”. Tako promatrana ta bi mističnaistovremenost, iznenadno pojavljivanje i nestajanje, bio“ispunjeni trenutak” u kojemu sve sa svime drugim istodobnozbori, u kojemu se neko letimično u drugomeponovno prepoznaje i u njemu nanovo rađa. No, neizbavljenitrenuci života koji, kako sada tako i od davnina,vječnost ispunjavaju svojom nesrećom i svojom boli,kod Austerlitza izazivaju “to postojano privlačenje (…),neku vrstu bola u srcu, koju, počeo sam naslućivati,uzrokuje vrtlog protekloga vremena”. Taj vrtlog predstavljasnagu prošlosti koja se želi vratiti. Austerlitz,koji je došao u Terezin, nekadašnji Theresienstadt,kamo su svojedobno deportirali njegovu majku, zastaoje pred izlozima jedne staretinarnice: “Što je toposebno, pitao sam se, rekao je Austerlitz, u toj nigdjenastajućoj, nigdje uvirućoj, neprestance u sebe samu sevraćajućoj struji, u vjeverici koja bez prekida ustrajavana istom položaju, ili u porculanskoj kompoziciji bojebjelokosti koja je prikazivala jašućeg junaka kako seokreće prema natrag na konju koji se netom uzdignuona stražnje noge, a svojom lijevom rukom podigao je ksebi neko nevino žensko čeljade koje je napustila svakanada i na taj ga način spasio iz promatraču nepoznate,ali nesumnjivo grozne nesreće. Tom su ovjekovječenom,uvijek se iznova upravo sada zbivajućem trenutkuspašavanja sličili i svi drugi, na tom sajmu u Terezinunasukani ukrasni predmeti, naprave i uspomene kojesu, uslijed neistraživih povezanosti, nadživjele svojenegdašnje vlasnike i nadvladale proces razaranja takoda sam među njima tek vrlo slabo i jedva razaznatljivomogao zamijetiti sliku vlastite sjene”.Stvari se sjećaju za nasSlično kao na “fotografijama koje izranjaju iz zaborava”i u kojima kao da se nešto miče, “kao da se razabirusitni uzdasi očaja, (…), kao da same slike raspolažusjećanjem te nas se prisjećaju”, tako se Austerlitzu i uPilsenu (on, naime, ponavlja vožnju vlakom iz svojegadjetinjstva tako da će na taj način i prvi put nakon djetinjstvastupiti na njemačko tlo) čini kao da se “zamalooživotvoreni stup od lijevana željeza” prisjećao “mene ikao da (je svjedočio), ako je to moguće tako reći, kažeAusterlitz, o onome što ni sam više nisam znao”.Austerlitz u Pragu promatra panoramu grada “kojami (…) se učinila prošarana vijugavim pukotinama irascjepima prohujala vremena. Drugi od tih obrazaca,za koje se činilo da nisu nastali ni prema kakvom spoznatljivomzakonu, pronašao sam malo poslije u isprepletenomkorijenju jednog kestena koji se uspio održatina jednom prilično strmom trgu, a po kojemu sam se,prema Verinim riječima, rekao je Austerlitz, vrlo radopenjao”. Kestenovo korijenje postaje slikom vremena iprohujala života, s Austerlitzom povezano preko igaraiz njegova djetinjstva, kao što su i fotografije ili stupoviPrividna “rastresenost” priče,koja uvijek iznova daje silanprostor opisu onoga što je uprednjem planu bilo odbačeno,pretpostavka je zapravo zaoblikovanje vremena i prostora“metafizike povijesti” u kojojono prošlo u određenom smisluostaje na životu tako što se “jošjedanput oživljava”u Pilsenu, kao i predmeti u staretinarnici, sačuvali i joščuvaju, u prikriveno dubinskoj korelaciji s ubijenimvlasnicima, trenutke njihove egzistencije, trenutke, kojiujedno čeznu za time da ih se zamijeti kako bi u tomdvostrukom činu spoznavanja ujedno otvorili i vrata kakolektivno-individualnim izvorima sadašnjeg promatrača.U toj se dubokoj kongruenciji prošlosti i sadašnjostidogađa bit vremena, a time ujedno i povijesti. Oni predmeti,koji razotkrivaju jedan dio istodobnosti propalog,dobivaju tako auru koja ih izdvaja iz struje prolaženjaiako ih ona ujedno i ranjava; prema tome, auri tih stvariodgovara zapravo aura umjetničkih djela s obzirom nato da oboje obilježava poziv na oslobađanje u njimapohranjenog kolektivnog sjećanja time da ih onaj koji ihzamjećuje pojmi kao vlastitu individualnu prošlost.“Prošlost sa sobom nosi tajanstveni popis kojimebiva upućena na izbavljenje. Ne obavija li nas samedašak zraka koji je obavijao naše prethodnike? Nije liu glasovima, kojima posvećujemo svoje uho, prisutnajeka glasova koji su sada zamuknuli? Nemaju li ženekoje sada snubimo, sestre koje one nisu poznavale?Ako je tome tako, onda postoji tajni sporazum izmeđunaraštaja koji više ne postoje i našega naraštaja. U tomse slučaju naš dolazak na Zemlji očekivao. Tada nam je,kao i svakom naraštaju prije nas, u kolijevku bila položenaslaba mesijanska snaga na koju prošlost ima pravo”(Benjamin, O pojmu povijesti, II). – “Prava slika prošlostinečujno prolazi pokraj nas. Prošlost možemo zahvatititek kao sliku koja se iznenada pojavljuje upravou onom trenutku kada je razabiremo, a zatim zauvijeknestaje” (O pojmu povijesti, V ).Vrijeme uopće ne postojiSebald u svojem djelu Luftkrieg und Literatur posežeza Benjaminovim povijesno-filozofskim tezama i navodinjegovo poznato i svojedobno vrlo citirano mjesto oanđelu povijesti koji ondje, “gdje se pred nama pojavljujelanac događaja,” vidi “… pravu pravcatu katastrofu”(O pojmu povijesti, IX). Ta katastrofa ne prolazi, onaraste; kada se Austerlitz zatekao u terezinskom muzejuposvećenom životu u getu, a zatim ponovno na ulicamatoga grada, “iznenada ga je obuzeo posve snažan osjećajkao da nisu bili odvedeni, nego da i dalje žive, zbiti ukućama, u suterenima i na tavanima, kao da se bez prestankapenju i spuštaju stubama, gledaju kroz prozore,u velikom mnoštvu kreću ulicama i uličicama i nijemookupljeni ispunjavaju čak i cjelokupni uslijed kiše u sivoosjenčani prostor zraka”. Ako je točno da su “svi trenucinašeg života (…) okupljeni u jednom jedinom prostoru,tako kao da budući događaji već postoje i samo čekajuna to da se i mi u njima konačno zateknemo,” tako da“nas i u prošlosti, u onome što je već bilo i što je većimdijelom već izbrisano, očekuju dogovori i od nas seočekuje da se onamo uputimo u potragu za mjestima icmyk

30 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.osobama koje su s nama povezane tako reći s one stranevremena”. Dakle, u određenome smislu “vrijeme uopćene postoji, nego samo različiti, prema jednoj višoj stereometriji,međusobno uškatuljeni prostori između kojihživi i mrtvi, ovisno o svojem trenutačnom raspoloženju,mogu hodati amo-tamo”; “mi, još živući u očima mrtvih,irealna smo bića koja tek ponekad, pod određenomrasvjetom i u određenim atmosferskim uvjetima,postajemo vidljivima”, naime, onda, kao što je primjericeslučaj na barmouthskoj obali. Doista možemo postatistvarni tek u onoj mjeri u kojoj dopuštamo ili nampak polazi za rukom stopiti se s u nama živućom učahurenomprošlošću tako da se taj iz davnine potječućikolektivni subjekt – to mnoštvo arhetipskih glasova unama – ponovo prepozna u svojoj pojavi koja je inačepo sebi tek otuđeni objekt s prividno individualnomvoljom, a time ujedno postane i tijelom nekog ja koje sepoima kao do sada posljednji oblik svoje povijesti.Poetski-lijepo i dubokomelankolično raspoloženjeNo već su i Benjaminova filozofska nastojanja kružilaoko poimanja razloga, zašto ljudi moderne svoju povijesnušansu uvijek iznova propuštaju. Za Austerlitza,kao uostalom i za Sebalda, nova nacionalna knjižnicau Parizu postaje znakom društva koje se ni pod kojimuvjetom ne želi zateći u “slici prošlosti koja prijeti danestane sa svakom onom sadašnjošću koja se prepoznalakao u toj slici nesadržana” (Benjamin, na navedenommjestu, V): “Novo zdanje knjižnice koje, cjelokupnimsvojim ustrojem i unutarnjom regulacijom koja graničis apsurdom, nastoji isključiti čitatelja kao nekog potencijalnogneprijatelja, predstavlja (…) tako reći službenumanifestaciju sve veće potrebe da se završi sa svimeonime čemu prošlost podaruje životnost”.Sebaldov roman teži ostvarenju zadaće dvostrukogprisjećanja: on ujedno in actu rekonstruira benjaminovskufilozofiju povijesti tako što u osobnomAusterlitzovu patničkom putu na vidjelo iznosi genocidNijemaca počinjen nad židovskim narodom. U svakojopisanoj gesti, u svakoj riječi koja odzvanja iz prošlostiodražava se propast milijuna ljudi. Na najtužnijem inajpotresnijem mjestu knjige Vera izvješćuje o tomekako joj se obraća Agata, Austerlitzova mlada majka,koja ju je ispratila do mjesta na kojemu su se moraliokupiti praški Židovi kako bi ih odvezli u koncentracijskilogor: “Agata me je ubrzo zamolila da je napustim.Na rastanku me je zagrlila i rekla: ‘Ondje preko je parkStromovka. Hoćeš li se katkad onamo ići prošetati iu moje ime? Taj sam park toliko voljela. Možda ćešjednoga lijepog dana kada pogledaš u mutnu vodu potoka,vidjeti i moje lice’”.Benjaminovski marksistički model kolektivno-individualnogprisjećanja nastao je dvadesetih i tridesetihgodina prošlog stoljeća i jedno je od središnjih mjestateorija moderne. Smatram da taj model pripada epohičija mjerila za nas više ne vrijede. Kako je onda ipakmoguće da se nakon više od pola stoljeća napiše romankoji je toj filozofiji vrlo srodan, premda ni u kojem slučajunije njezina transliteracija, a koji podjednako takoW. G. Sebaldnije neki zastarjeli konstrukt, nego upravo uobličenna takav način jest autentičan u bilo kojoj epohi? Akose sudi na temelju stroga, dakle, očito pogrešna pojmapostmoderne, nešto takvo moralo bi se učiniti nemogućim.Prema tome knjiga W. G. Sebalda nužno proširujenašu estetsko-filozofsku predodžbu o postmoderni sobzirom na to da joj ne pripada. Utoliko je ona i u tompogledu važna, no povrh toga i prije svega ona proizvodi,kod onoga tko se upusti u njezin ton, poetskilijepoi duboko melankolično raspoloženje. Ona namsa svoje strane dopušta naslutiti što je veliko pjesništvo.Austerlitz je zacijelo, što se tiče novoobjavljenih knjiga,moje najvažnije čitateljsko iskustvo tijekom posljednjihgodina.Bezdani povijestiČini mi se da sam završni zaključak izveo pomaloolako: ono što pripovjedač u Sebaldovu romanuAusterlitz naziva “metafizikom povijesti” zasigurnosliči benjaminskoj koncepciji “suglasja” (usp. njegoveprimjedbe u vezi s Baudelaireovom pjesmom Suglasjaiz zbirke Cvijeće zla u tekstu O nekim motivima kodBaudelairea), no ni u kojem slučaju nije istovjetno tojkoncepciji. Tome je potrebno posvetiti više pozornostii navesti jedno mjesto iz romana Avionski rat i književnost:“Čak sam i u najzabačenijim selima na otokuKorzici vidio spomen-ploče na kojima se može pročitatimorte à Auschwitz ili tué par les Allemands, Flossenburg1944. Ono što sam uostalom vidio na Korzici, u crkviu Morosagliji, pretjerano ukrašenoj prašnjavim kvazibarokom(dopustite mi tu digresiju) bila je slika mojihroditelja iz njihove spavaće sobe, reprodukcija uljaneslike na kojoj je prikazan Isus u nazarenskoj ljepotikako prije početka svoje muke sjedi duboko zamišljenu Getsemanskom vrtu obasjanom mjesečinom. Dugoje godina ta slika visjela iznad bračnoga kreveta mojihroditelja, a zatim se u nekom trenutku zagubila, vjerojatnokada je nabavljena nova garnitura za spavaću sobu.A sada je ta slika bila ovdje, ili pak u najmanju rukuneka druga, ali ista slika, u seoskoj crkvi u Morosagliji(…), naslonjena u jednome mračnom kutu o podnožjebočnog oltara. Moji su mi roditelji ispripovijedali da suje godine 1936., neposredno nakon što su se vjenčali,kupili u Bambergu gdje je otac bio mehanički dočasniku istom konjičkom regimentu u kojemu je deset godinaprije svoju vojnu karijeru počeo mladi Stauffenberg.Takve su vrste bezdani povijesti. U njima sve leži ispremetanoi kada čovjek baci pogled u njih, tada ga obuzmestrava i zavrti mu se u glavi”.Sama po sebi već se dovoljno jasnom čini povezanosts obrascem kestenova korijenja u kojemu se istodobnonaknadno ocrtava Austerlitzov životopis, ali iposredstvom njega deportacija i ubijanje Židova, dakle,užasni i zapleteni putovi povijesti. Time Sebald zasigurnoupućuje na Benjamina: “Doprinos postupka (historijskogmaterijalista) jest u tome da je u djelu sačuvanoi dokinuto životno djelo, u životnom djelu epoha,a u epohi cjelokupni tijek povijesti” (O pojmu povijesti,XVII), i na njegov pojam “pretpovijesti” (“Suglasja supodaci prisjećanja. Oni nisu povijesni podaci, negopodaci pretpovijesti”, O nekim motivimakod Baudelairea) – no, usprkos tome,možda se pod “bezdanima povijesti” injihovim u romanu navedenim slikama,a posebice pod onom “jednog jedinogprostora” u kojemu su “okupljeni (…) svitrenuci našega života”, podrazumijeva inešto drugo.Posljednje konzekvencijemoderne u medijupostmoderneProstor koji se širi i u kojemu se međusobnovrlo udaljene epohe povijestiskupljaju, a one vremenski bliske razdvajaju,pojam je nastajuće metafizikepostmoderne. On omogućuje oblikovanjefilozofskih iskaza koji prekoračujupodručje empirijskog i koji niti su objektivniniti subjektivni, nego posjedujunavlastiti modus egzistencije u kojemuse nanovo, kao jednom davno prije, filozofijai književnost ponovno susreću.Od presudne bi važnosti bilo kada bipostojali prijelazi između “metafizikepovijesti” koju je Sebald naveo u svojemromanu i one postmoderne, s obziromna to da bi se time pružila mogućnost nesamo suprotstavljanju dvaju iz temeljaU određenome smislu “vrijemeuopće ne postoji, nego samorazličiti, prema jednoj višojstereometriji, međusobnouškatuljeni prostori između kojihživi i mrtvi, ovisno o svojemtrenutačnom raspoloženju, moguhodati amo-tamo”; “mi, još živućiu očima mrtvih, irealna smo bićakoja tek ponekad, pod određenomrasvjetom i u određenimatmosferskim uvjetima, postajemovidljivima”različitih pokušaja filozofskog odupiranja genocidu, zlunaprosto. U obama prostorima, u onome “jedincatom”o kojemu svjedoči Austerlitz, kao i u onome u sebimnogolikom homogeno-nehomogenom postmoderne,nastaju jezični modusi koji su možda ipak u stanjumeđusobno komunicirati, s obzirom na to da svakiput izražavaju nešto neiskupljivo koje je tek za kratkitrenutak u stanju oduprijeti se onom hladnom na takavnačin da u vlastitu neuspjehu bez ikakvih ograničenjazapaža sebe sama.Utoliko mi se čini da Sebald u mediju postmodernepovlači posljednje konzekvencije moderne. Time onnužno proširuje i sam pojam postmoderne te impliciteiziskuje raspravu o filozofsko-umjetničkim, i o društvenimtemeljima dvadesetoga stoljeća. Tako autor pitanjeo našem ophođenju prema našem podrijetlu upućujenama samima u sadašnjosti koja na taj način postaje jošsamo složenija. Svakako da se shodno tome za odgovorimamora tragati unaprijed, s one strane tradiranihpolarizirajućih shema.S njemačkoga preveo Tihomir Engler.Pod naslovom Mein Buch des Monats Juni 2001.: W.G. Sebald: Austerlitz objavljeno na www.philosophiaonline.de/mafo/heft2001-03/bdm0106.htmcmyk

Psihička nogaHélène Cixous, The Writing Notebooks, Continuum, NewYork, 2004.oja stalna potraga zaintimnim i intimističkimtekstovima držime blizu poezije, drame isličnih ispovjednih žanrova,čijoj hibridnoj nadstrešniciprvog lica jedninepripadaju i Radne bilježniceHélène Cixous. Riječ je odvojezičnom, francuskoengleskomizdanju (suuredničkiga potpisuje i opširnim fusnotama dopunjujeSusan Sellers), prepunom autoričinih snova, opaski okodnevnih obaveza, prekriženih pa ponovno razmotrenihfilozofskih asocijacija, ponovljenih pitanja, bilježenjanovih ideja i prastarih, opsesivnih strahova. Stihova.Navodim jednu bilješku: Postoji nešto u tim stopalima,posebno oko palca, čime je točno naslikana njezina duša:“pshička noga”. Isto je i s njenom kosom... Tekst ima i grafičkuvlastitost, podijeljen je na faksimil autoričina rukopisa,smješten na “francuskoj” (lijevoj) strani knjige,te “čiste”, kompjutorski isprintane stranice engleskogprijevoda (desno). Između ovih primaknutih i odmaknutihjezika provlače se brojni, uglavnom šekspirijanskicitati na temu važnosti bilježenja (“Zapiši, zapiši!”, veliJago u Othellu; ili “A sada dobro zapamti”, veli Porcija uJuliju Cezaru), podsjećajući do koje je mjere svaki pisacu procesu stalnog hvatanja bilješki, “fiksiranja” skliskei divlje misli, kao i pisanja koje prerasta u zategnutoplatno pamćenja (to note na engleskom znači i zapisatii zapamtiti). U feminističkom smislu, tekst je vjerankompletnom opusu Cixousove: ohrabruje na vlastitopisanje, na eksces jezične slobode. Knjigu sam si poklonilaza rođendan, a vraćam joj se svakodnevno. (NatašaGovedić)Stradun je gudalo GradaDubravko Detoni, Priča prema gore; Meandar, Zagreb2005.ajbolji pjesnikmeđu hrvatskimskladateljima,ali i najbolji skladateljmeđu pjesnicima,Dubravko Detoni,svoju je posljednjuzbirku Priča premagore ovaj put posvetioisključivo poetskimradovima, uglavnombez izravnog poetskogpromišljanja glazbeopćenito ili pojedinihglazbenih djela. No,nema sumnje da u njegovojpoeziji ima nečegizrazito glazbenog,a njegov poetski opus nemoguće je (i nepotrebno) promatratiizdvojeno od njegove skladateljske djelatnosti.Kao i njegova glazba, i Detonijeva je poezija naizgledheterogena, s mnoštvom prilično različitih pristupamahom manjim formama, podjednako stihovanima,ritmiziranima ili gotovo posve proznima. Svojevrstan jeludički element tu možda i ključan za ispravno poimanjeDetonijeva pjesništva – kao što se u glazbi poigravaglazbenom građom, nerijetko je smještajući u kontekstdaleko od onog koji prepoznajemo kao njezin izvorni,tako se i u poeziji poigrava riječima. Ta zaigranost,za koju nam se ponekad može činiti da je sama sebisvrhom, ali to uglavnom ipak nije, rezultira osebujnimpoetskim i poetičnim svijetom, bogatim iznenađujućimmetaforama. Stih Stradun je gudalo Grada, unutar ciklusaDubrovnik ili nadzemaljska panika krasotâ samo jejedan u nizu onih zbog kojih ovu zbirku treba progutatiod korica do korica.(Trpimir Matasović)ljetna čitankaU procjepu kulturaMonica Ali, Brick lane, sengleskoga prevela SelmaDimitrijević, VBZ, Zagreb, 2004.dnosi između manjinskei većinske kulture, doseljenikai starosjedilaca,ženskih i muških tradicijskihuloga... dominantne su temeromana Brick lane MoniceAli. Riječ je o prvijencu kojije i prije objavljivanja izazvaosenzaciju u Engleskoj, s obzirom na to da je kultničasopis Granta 2003. uvrstio njegovu autoricu – i to natemelju odlomka iz romana – među deset najvažnijihpisaca koji će obilježiti naredno desetljeće. Taj je statusMonici Ali zasigurno priskrbila nova pripovjedačkaperspektiva i otkrivanje novih kulturnih paradigmi ubritanskoj književnosti, s obzirom na to da u romanuona piše o dominaciji većinske kulture nad manjinskom,ali i onim podređenima unutar te manjinske kulture.Dakle, piše o dvostrukom Drugome, o drugome uodnosu na nadmoćnu etničku/vjersku i spolno/rodnupripadnost, jer junakinja Brick lanea je obespravljena ikao pripadnica islamske u odnosu na englesku/kršćanskukulturu, i kao žena u odnosu na dominaciju muškaracau njezinoj matičnoj kulturi.Priča o ženskoj svakodnevici, višegodišnjoj revolucijiiznutra i emancipaciji u stranome svijetu glavne junakinjeNazneen ispripovijedana je manje-više linearno ibez složenijih kompozicijskih zahvata, no zato s izvrsnimosjećajem za građenje priče, prepletanje šarolikogkulturološkog pletiva, detaljno kodiranje junakinjineintime. Također na idejnom planu ovaj je roman oslobođendidaktičnih replika o ravnopravnosti spolovastranih diskursu fikcije i obrazaca o ženskom razvoju izself-help literature.Monica Ali je zapravo ispisala roman koji se značenjskikristalizira u relacijama, u odnosima međulikovima, među spolovima i među kulturama; ona jeizbjegla stereotipe, binarne podjele na Istok i Zapad,žensko i muško, nazadno i napredno, barbarsko i demokratsko,te isključivanje jedne ili favoriziranje drugekulture. Upravo je ta sposobnost političkog nesvrstavanja,umijeće da se zadrži između, u procijepu kultura,najdragocjenija karakteristika ovoga romana. (KatarinaLuketić)Pornografija bez seksaWitold Gombrowicz,Pornografija, s poljskogaprevela SlobodankaPoštić, Disput, Zagreb,2005.ikroromanPornografija kojije Gombrowiczobjavio 1960., svojevrsnaje sinteza njegova opusa,točnije dobar uvod u njega.Kao i u Ferdidurkama,njegovu prvom romanu,Gombrowicz ovdje takođerradi varijacije na temu nezrelosti, nehotične komiketragičnoga, te raskola između nakane i djela. I nekavas ne buni naslov, Gombrowicz je unikatan, nigdje unjegovu djelu, dramama, pripovijetkama, romanima,dnevniku, nema nijednog opisa kopulacije. Spomenici,čak i kada su cinični, ne rade one stvari. Pornografski jeu njegovim knjigama naš način promatranja svega, našezabadanje nosa, naša preuveličavanja, indiskrecije, kojinemaju drugu svrhu osim uzbuditi na prazno, poputnekakve opake i samodostatne intelektualne onanije.Također je za svaku preporuku knjiga Gombrowiczianapokojnog poloniste Zdravka Malića, koji je, inače, završiona posljednjim stranicama Dnevnika ovog moždanajvećeg poljskog pisca. Uz Schulza. (Dario Grgić)Trubadur i CvijetaLuko Paljetak: Skroviti vrt,Profil, Zagreb, 2004.VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Cvijetom Zuzorićkao zatočenicomživota/vrta LukoPaljetak ispisuje jednu odnajstarijih knjiga hrvatskeknjiževnosti, postvarujućisimbol i stvarajući prohodnomjesto “u kojemse stabla miču”. Iako jeriječ o junakinji za kojusu martiriji zabilježili da nas je napustila sredinom 17.stoljeća, Luko Paljetak susreo je Cvijetu Zuzorić uimaginarnom dnevniku Skroviti vrt kao trubadur renesansnuplemkinju, slijedeći glas o djevi, ostajući na stazio glasu kad se više nije moglo precizno stati pod prozorod/zbog serenade. Na putu od glasa Paljetak je susreosva opća mjesta povijesti književnosti, njezine posebneduhove, kreativnost vremena, zemljopisnu razuđenostnjihove životne plovidbe. Slijedio je Cvijetu u njezinihdugih devedeset i šest godina izmicanja, kroz dva stoljećaprostora koji današnjem hrvatskom čitatelju itekakomogu predstavljati središte svijeta onoga vremena(16/17 st.), slijedio ju je i u intimnoj slici osobnog životai javnoj slici vremena stvarajući društvenu kronikuu kojoj se vještina rješenja ne poklapa uvijek s dobrimobičajima, ali znajući da je skroviti vrt utočište od svihobičaja. I ne samo običaja, jer gdje bi onda ostale novotarije,moda, napredak, a gdje posebno u općem…Skroviti vrt knjiga je koju smo dočekali kako bi jojse mogli nadati rekli bi Cvijeta i Luko, gospoda elegancijenakon otprilike četiri-pet stoljeća u kojima se nenalaze da se ne bi izgubili. Da nam je knjigu čitati kadje pročitamo. (Grozdana Cvitan)Obnavljanje mišljenjaPeter Hallward: Think Again: Alan Badiou and the Future ofPhilosophy, Continuum, London i New York, 2004.31obar filozofski zbornikviše je od zbirke uglednihimena (ovaj konkretnona istom mjestu okuplja tekstoveEtiennea Balibara, Jean-Luca Nancyja, Raya Brassiera,Jean-Toussainta Desantija,Todda Maya, Daniela W.Smitha, Daniela Bensaïda,Petera Dewsa, Ernesta Laclaua,Alberta Toscana, BrunaBosteelsa, Slavoja Žižeka,Eda Plutha i Domienieka Hoensa, Alenke Zupančič,Alexa Garcie Düttmanna, Jean-Jacquesa Lecercleai Jacquesa Rancièrea), a i više od aktualno pogođenezajedničke teme, koju bismo najšire mogli odrediti kaopoststrukturalistički anarhizam, recepcijski postavljens obzirom na tekstove Alana Badioua. Dobar filozofskizbornik polemički otvara konceptualnu gozburadikalne misli, što znači da će u istom dahu propitatiBadiouove najžešće oponente (primjerice Deleuzea)i filozofske prethodnike (posebno Platona i Sartrea) iučitelje (Lacan) i metamatematičke kolege (Tarski) ipolitičke suborce (Laclau, Žižek). Knjiga problematizirai cijelu mrežu političkih, etičkih i filozofskih pojmovakoji se otvaraju kroz Badiouov opus: događaj, subjekt,historicitet, multiplicitet, realno, praznina, zlo, déliason,inestetika, komunizam, beskonačnost, izdaja, angažman,kontinuitet, idealizam, fidélité, itd. Premda su tekstoviprikupljeni iz različitih izvora, moj je dojam da je urednikPeter Hallward sastavio konzistentan zbornik,slijedeći Badiouovu definiciju filozofije kao “obnavljanja”mišljenja. Kao teatrologinji, posebno su mi zanimljivestudije koje se bave problematikom događajnosti(Laclau i Bensaïd), kao i u zbornik uvršten Badiouovodgovor filozofskim kolegama, zbog čega čitava knjigajoš jednom zaoštrena prema dijalogu, a ne “dovršena” nanačin odavanja počasti živom autoru. (Nataša Govedić)cmyk

32 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Najveći suvremeni židovskipjesnikJehuda Amihaj, Pjesme siromašna proroka; izabrani stihovi,Istarski ogranak DHK, 2005.A bili smo tako dobari tako simpatičan izum.Zrakoplov od čovjeka i ženes krilima i svim što trebaLebdjeli smo malo iznad zemljeČak smo malo i letjeliJehuda Amihajakle, završni je to stih pjesme Šteta. Bili smo takodobar izum u prijevodu Antuna Šoljana, a kojomje Tea Benčić Rimay svojedobno na Filozofskomfakultetu u Zagrebu položila ispit iz stilistike kod profesoraKrunoslava Pranjića. Doznajemo to iz teksta TeeBenčić Rimay kojim umjesto pogovora završava zbirkapjesama Jehude Amihaja (1924., Njemačka – 2000.,Izrael) Pjesme siromašna proroka; Izabrani stihovi u izdanjuIstarskog ogranka Društva hrvatskih književnika,izbor i sastav koje potpisuje urednik Boris DomagojBiletić. Riječ je o prvome prijevodu na hrvatski pomnogima najvećeg suvremenog židovskog pjesnika, alii prozaika i dramatičara. Zbog znalačke i dopadljiveupotrebe riječi kako starohebrejskog tako i suvremenogslenga Jehuda Amihaj još je za života obilježeni kao “pjesnik koji se igra riječima”, pjesnik koji je pomnogima dao najveći doprinos razvoju hebrejskog kaosuvremenog jezika, jednako upotrebljivog za religiozni isekularni život.Rođen je u njemačkom gradu Würzburgu u ortodoksnojžidovskoj obitelji, što će odrediti preseljenjeobitelji u tadašnju Palestinu 1936., kao i njegovo obrazovanje;nakon vjerske gimnazije studirao je židovskuknjiževnost i biblijske znanosti na Hebrejskom sveučilištuu Jeruzalemu. Snažna upućenost na biblijsko židovstvoostat će trajnim obilježjem njegova pjesničkogizraza, kao i stalno upućivanje na zlo ratova u kojimaje i sam sudjelovao, kao pripadnik Židovske brigadebritanske vojske u Drugome svjetskom ratu, te postrojbePalmacha tijekom rata za nezavisnost Izraela 1948.godine. Bitno određen zbivanjima i poviješću izraelskogdruštva, u vječnoj potrazi za mirom, rješenjima protivmržnje Jehuda Amihaj ironizira, propituje, zahtjevakorekcije, pa tako kaže: Vrlo je lijepo voljeti svoju zemljui kulturu, svoje podneblje i povijest. Ali treba svoje rodoljubljepokazati i istupom protiv svojih, ako nisu u pravu.Pritom, nikada nije izgubio individualnost, svjesnost oveličini “malih” detalja života, pa ga i kroz prvu zbirkuna hrvatskom upoznajemo i kao duhovita, nježna oca,prijatelja, ljubavnika. Pjesme Jehude Amihaja prevedenesu na tridesetak jezika i za svoj književni rad dobioje najveća izraelska priznanja – Bialkovu nagradu teNagradu Države Izrael 1982.Hrvatski izbor Amihajeve poezije vrstan je i prevodilačko-uredničkiposao. Premda su 36 pjesamas ruskog i ukrajinskog preveli Đuro Vidmarović iJelena Zaričnaja, 19 s hebrejskog Moshe Meshulam iJadranka Brnčić, te jednu s engleskog Boris DomagojBiletić nigdje se u zbirci ne mogu primijetiti različitiprevoditeljski rukopisi. Ležernost i otvorenostAmihajeve poezije jednako su osvojili prve, stručnečitatelje. Uspjeli su u naumu učiniti je privlačnom ijasnom i širem čitateljstvu. (Nataša Petrinjak)Bez uvijanjaIsabel Fonseca, Sahranite me uspravno, s engleskogaprevela Andrea Meić, Naklada Pelago, Zagreb, 2005.ljetna čitankaomi znaju reći, Bog može sve, ali neće napravitiništa! Zašto? Stare romske predaje kažu kako jedo sukoba došlo jer su Romi prije dosta godinapojeli crkvu, koja je, by the way, bila od sira. Oni su biligladni i nisu imali izbora. Bog je buržuj, tvrde Cigani,i nosi sat sa zlatnim lančićem preko pozamašnog stomaka.Romskaje poezija najneornamentalnijipoetski proizvodna svijetu: imanekog čudnogparadoksa učinjenici da jespjevana od narodaonako opasnosklonog kićenju izlatnim zubima.U poeziji, zapravou osjećaju života,oni ne znaju zakarijes i lake efekte,nego govorebez uvijanja, pucajućipritom odnekakva pametnogzdravlja kojezna da će skončatibolešću. IsabelFonseca je o praktikantima deleuzeovskog nomadizmanapisala briljantan miks historiografije i književnosti,gdje fakti uredno odzvanjaju poetskim ehom tragičnihintonacija, jer je ovdje prije svega riječ o romskom“padu u historiju”, o spajanju jednog cijelog naroda nacrijeva kulture ovisnosti. (Dario Grgić)Dijalog dviju obalaAntonio Skįrmeta, Djevojčica i trombon, sa španjolskogaprevela Marija Roščić, V.B.Z., Zagreb, 2004.ema na Malicijskoj obali trebala je biti stvarnostjedne i daleke i bliske zemlje u Skįrmetinomromanu Pjesnikova svadba (naslov istog nakladnika).Između legende, simbola i stvarnosti njegoviromani udaljavaju se i približavaju dvjema tako dalekimobalama: istočnojadranskoj i istočnolatinoameričkoj,zavisno od naglaska domovine iluzije ili iluzije o domovinikojom se Skįrmeta u određenom trenutku bavi.Roman Djevojčica i trombon stvarni su život doseljenikas Geme, Gema i Malicijska obala san su, svijetsvakim danom sve dalji, legenda ali ne i zaborav, većonaj svijet što ga je Antonio Skįrmeta davno vezao uzsvoje pretke, uz djeda i baku, uz priče koje gube pojedinostii bruse poruke pa bivaju mit i bajka: realnost sepretapa u legendu. Ljudi koji su pod mitskim okolnostimanestali s Geme pojavili su se u Južnoj Americikao stvarna bića, ishodišta novih priča i novog stvaralaštva.Da bi plovio literaturu Skįrmeta treba obalu od kojeće se otisnuti – da bi uz obalu pristao. I jednoj i drugojdat će ime kako bi li stvorio iluziju vezanosti. Djevojčicai trombon činjenice su novije čileanske povijesti i suvremenogčileanskog društva, svijet koji je nicao dalekoda bi se učvrstio u Antofagasti, gradu na rubu pustinje,preživljavanja, nicanja iz iluzije i opstanka u stvarnosti…Zbog činjenice da autor još nije našao mjesto uhrvatskim školskim čitankama nužno ga je upoznavatiu slobodno čitateljsko vrijeme. (Grozdana Cvitan)Nebo boje Eltona JohnaIlja Stogoff, Trinaest mjeseci, 2004., Mačo ne plaču, 2005.,s ruskog prevela Irena Lukšić, Hrvatsko filološkodruštvo, Disput, Zagrebuvremeno osjećanje svijeta, škrtost izričaja, brzaizmjena slika, put od usputnog iznenađenja dogolemog paradoksa, sve odaslano na dojmljiv,zanimljiv i nezainteresiran način sudionika koji jemožda samo promatrač ili promatrača koji je slučajnosudionik… A onda izravan udarac u lice čitatelja.Svojevrsna mirnoća prve knjige prerasta u žestinu druge.Oporavljanje je nužno hitro i bez ožiljaka jer svijetse vrti. Ide li dalje ili negdje nije bitno, ali slijediti to štoide (brze izmjene, medije, puninu ponuđenog) zahtjevje autora koji se svakom svojom misli “očeše” o stvarnostkoja nema sadašnjosti jer bi željela biti sutra, jer biželjela imati drugačije jučer, jer ne zna što bi sa sobom.On osobno rado bi bio bolji od Welsha. Štoviše, uvjerenje da jest bolji.Cinizam Ilje Stogoffa počinje i završava u eksterijeruživota: pa i kad piše iz prvog lica shvaćate dase autor vrlo uspješno skriva dajući prednost vremenukoje ga nosi na i sa svim svojim turbulencijama.Sankt Peterburg tranzicijske Rusije središte je togsvijeta u kojem Stogoff primjećuje - “Iznad kućavisjelo jenebo, plavokao EltonJohn. Topolesu podsjećalena osakaćenuVeneruMilosku.Umjesto otkinutihrukuodlučili suuzgojiti dvatuceta prstijuizravnoiz poprsja”.Oni kojiznaju kakoizgleda nebokad je plavokao EltonJohn imajusvog autora.(GrozdanaCvitan)Dvosmislice gnjusnogaSianne Ngai, Ugly Feelings, Harvard University Press,Cambridge MA, 2005.okušajestetike“negativnih”emocija,tretiranje emocijakao kulturalnihi krajnjeideologiziranihinterpretacija,bavljenje temamazavisti, srama,paranoje iligađenja koje su ujavnosti paralelnodiskreditiranei neprestanoeksploatirane:Sianne Ngaiuspijeva pokazatida je suvremenaumjetnička,književna koliko i filmska senzibilnost, daleko više zaokupljenaštakorima, no venecijanskim ili viteškim pedigreomlavovskog srca; sklonija je proklamirati nemogućnostkatarze no njezin prevratnički “tsunami”. Premdase s ovom knjigom i njezinom dijagnostičkom kartomodvratnih nemoći kao “radikalnih istina” apsolutno neslažem, vrlo mi je zanimljivo autoričino dijalektičko(nediskriminirajuće) povezivanje odvratnog i uzbudljivogte zagovaranje estetičkog interesa za “gnjusnost”.Iz perspektive izvedbenih studija, posebno je dobronapisana analiza tekstualnog tijela različitih književnihi filmskih djela (Melville, Larsen, Stein, Hitchcock,Wilder etc.), točnije analiza intonacija i sintaktičkihnapetosti, koja stilistiku blisko združuje s retorikomkorporalne izvedbe. Drugo je pitanje pretvara li seinterpretacijska proizvodnja zazornog u još jedan pomodni,apolitički fetiš suvremene estetike. Autorica jeposve svjesna granice u kojoj se povećana tolerancijaprema “odvratnome” pretvara u pasivno, katkad i narcističkoprihvaćanje poniženja i degradacije, zbog čegami se čini da vrijedi razmisliti o njezinu tumačenju ambivalentnogpotencijala “negativnih” emocija. (NatašaGovedić)cmyk

Prozor u fascinantnomnogoglasjePeter Rummenhöller, Glazbena pretklasika, s njemačkogapreveo Sead Muhamedagić, Hrvatsko muzikološkodruštvo, Zagreb 2004.rvaknjigaobjavljenau serijiOpća povijestglazbe, u izdanjuHrvatskogmuzikološkogdruštva,otvara pravumuzikološkuPandorinukutiju. Kadaje prije višeod dvadesetgodina PeterRumenhöllerobjavio svojuGlazbenu pretklasiku,sam sepojam tek biopojavio u periodizacijipovijesti glazbe. A svijet je pretklasike, dotadsmatran tek “prijelaznim” razdobljem između barokai klasike, u svojoj heterogenosti iznimno fascinantan.Rumenhöller pritom niti ne pokušava od njega stvoritizatvoren i kompaktan sustav. Naprotiv, upravo su otvorenosti mnogoglasje stilova ono što i jest bît pretklasike.Umjesto tradicionalnog koncepta pisanja povijestiglazbe kroz prizmu “velikih junaka”, autor ovu epohuprikazuje kroz niz različitih glazbenih i društvenihaspekata. Tako se u knjizi nalaze tek četiri nešto opsežnijaskladateljska portreta (ona Bachovih sinova), noi tu je riječ više o konkretnim ilustracijama duha vremena,nego o potrebi za uzdizanjem pojedinaca iznadcijele epohe. U ostatku knjige, autor se bavi idejnimsvijetom umjetnosti 18. stoljeća i njegovim odrazom naglazbu, fenomenom ključnih glazbenih središta, problemomodnosa privatnog i javnoga glazbovanja, a posebnomjesto zauzimaju i poglavlja o ulozi Crkve i kazališta,važnosti pojedinih teoretičara i razvoju instrumenata.Naposljetku, ova fascinantna studija, zahvaljujućimaestralnom prijevodu Seada Muhamedagića, gotovoda je glazbeno djelo samo po sebi. (Trpimir Matasović)Velika, šarena nirvanaDon DeLillo, Bijela buka, s engleskoga preveo LjuboPauzin, Lunapark, Zagreb, 2005.a razliku od metafikcionalista s kojima dijeligodište i popriličan postotak poetike, kojih seutjecaj djelomično osjetio u hrvatskoj prozi krajaosamdesetih, DeLillo nije gotovo uopće bio prevođen– iznimka je jedan stari boj legendarnog časopisa Trećiprogram radio Zagreba gdje je objavljen ulomak upravoiz Bijele buke, tamo naslovljene s Bijeli šum – da biu dvije-tri godine doživio nekoliko ukoričenja, pa suna hrvatskom svjetlo dana ugledali roman prvijenacAmericana, Umjetnica tijela i sada za njegov proboj nascenu vjerojatno ključni rad, roman Bijela buka, nakonkojega ga se i u domovini prestalo promatrati kao razblaženuvarijantu Thomasa Pynchona. DeLillo danasima status vodećeg američkog književnika – Pynchonnaime “ne dolazi na nastavu” – a ovaj je roman velikašarena nirvana, u kojoj je vještom, sigurnom rukomizbalansiran omjer između eksperimentalnosti i zaljeto nužnih količina ontološkog trača: šavovi po kojimapucaju njegovi likovi nadopunjivani su pejzažimaunutarnje praznine, i, što je najvažnije, DeLillo ne kažesve, nego ostavlja da stvari “vise u zraku”, pa ga je, kaovećinu pisaca sklonih eksperimentu, čitanjem potrebnona izvjestan način iznova napisati. (Dario Grgić)Putopisac bliskih predjelaPaolo Rumiz,Odavde do Lepanta; stalijanskoga prevelaMaja Bilić, SlobodnaDalmacija, Split,2005.ljetna čitankastočnom jadranskomijonskom obalompo moru povijestiPaolo Rumiz vraćaose na Itaku nakonIraka ne bi li mjeromMediterana (sjećanjai mogućnosti)sagledao vrijeme ukojem je Mediteran posustao i dopustio drugima da ga“preplove”, marginaliziraju i zaobiđu. Koliko je simboličnotraženje Lepanta koje Rumizu završava na Itaci?Povjesničar Braudel izazov je Rumizu tvrdnjom o linijisukoba civilizacija upravo na Lepantu. Pola milenija nakonbitke koja je proglašena linijom sukoba, bitke u kojojnitko nije pobijedio, jer ako jest kasniji rezultati to nisupokazali, Rumiz plovi po moru povijesti, ne žureći susrestikraj, zatvoriti dekonstrukciju vlastita intelektualnog izazova.Putujući prema Lepantu autor putuje povijest u kojojsu se neprijatelji poznavali i uvažavali.Osim što je dobar način da sami o sebi naučite sve onošto niste ni pokušali doznati (jer se mnogo toga činilo važnijimi suvremenijim), intelektualni izazov Paola Rumizajoš je jedna potvrda nove senzibilnosti prema putovanju:stvarnom i intelektualnom. To je knjiga nepristajanjana prelete zrakoplova iznad glava onih koji su uvjerenikako povijest, putovanje i izazov imaju ljudske dimenzije.Objavljena je u nedavno dovršenoj biblioteci Knjiga moraSlobodne Dalmacije jedan je od onih izazova koji takvimbibliotekama daju smisao. (Grozdana Cvitan)Vijugave eskapadeThomas Bernhard, Gubitnik, Meandar, Zagreb, 2005.ernhard je na čitanje knjiga gledao na svoj način,smatrajući se nadarenim prelistavačem, a ne čitačem:izbjegavajte čitati takozvane nacionalneveličine ili one koji dobivaju dobre kritike – i ti pisci injihova publika su budale, nitko od njih ne može izdržatistrastveno i koncentrirano prečitavanje. Heideggerje mislilac parazit kojemu je baš sve nedostajalo za mišljenjeiz sebe samog. Iz njegove glave okićene crnomšvarcvaldskom kapom nikada se nije prestalo kuhatinjemačko slaboumlje. Njegova metoda sastojala se odulaska u tuđe velike misli, koje je uz najveću beskrupuloznostpretvarao u svoje male misli. On je bio kičmozak. Takve i slične eskapade Bernhard izvodi moždanajvijugavijom rečenicom koju trenutačno možete uprijevodnoj književnosti vidjeti; svaka od njih je dugazmija otrovnica čija se namrgođenost sama sobomoplođuje, i napisan je redovito “u jednom komadu”:naime, otvaranje novoga reda kod Bernharda značizapočinjanje nove knjige. (Dario Grgić)Roditeljstvo kao kulturalnarevolucijaDaphne de Marneffe, Maternal Desire: On Children, Love andInner Life, Little Brown and Company, New York, 2004.VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.njiga posuđena od bliske prijateljice, takođermame. Osvojila me već uvodnim tekstom:“Žudnja za majčinstvom nije žudnja da rodimodjecu i tako produljimo vrstu. Naprotiv, riječ je o žudnjida brinemo o djeci. Nije u pitanju nikakva genetski programiranadužnost ni socijalni dril za koji znaju samoone sirote žene kojima je mozak ispran patrijarhalnompropagandom. Biti majka znači željeti sudjelovati uobostranom, veoma intenzivnom odnosu brižnosti”.Majčinstvo je, nadalje, u suprotnosti s kulturalnimstereotipima o samokontroli i samodostatnosti kaovrhunskim zapadnjačkim te uopće konzumerističkimvrijednostima, zbog čega mnoge žene na iskustvo maksimalnointimnog dijeljenja svog prostora, svog vremena,svog tijela i svoje ličnosti s djetetom reagiraju ili uplašenoili zbunjeno ili čak agresivno; posebno ako su fizičkiiscrpljene radnim ili obiteljskim obvezama te nedostatkompomoći zajednice kojoj pripadaju. Premda se čitavazapadna (dakako muška) filozofija bavi odnosom čovjekaprema smrti, napisano je jako malo filozofskih knjiga obilo ženskom bilo muškom iskustvu stvaranja i njegovanjaživota, odnosno o iskustvu majčinstva i očinstva.Daphne de Marneffe tretira odnos s djecom kao posebnuformuemocionalneikognitivneotvorenosti,doslovcezajedničkemeditacije,u kojoj smo“prisiljeni”biti u sadašnjostiiliuopće neostvarujemokontakts djetetom.U kontekstuu kojemtoliki roditelji“otaljavaju”vrijemekojeprovode smalenimaili im je tovrijeme iz ekonomskih razloga krajnje reducirano, pravaje okrjepa pročitati knjigu koja na četiri stotine stranicapomno razmatra odgoj kao vrlo težak izbor pune prisutnostiu životu vlastite djece te njegovanja sustvaralačkogužitka, pritom ne ostajući slijepa za bezbrojna (desničarskai ljevičarska), politički sankcionirana podcjenjivanjamajčinstva, niti za ekonomsku propagandu prema kojojse roditelj mora što prije vratiti na svoje “proizvodnomjesto”, na taj način prepustivši djecu nezainteresiranimodgojnim institucijama. Biti roditelj kakvim želimo bitizahtijeva da u sebi pobijedimo pravu industriju kulturalnihpredrasuda o “usputnosti” roditeljske vokacije.(Nataša Govedić)Sretna izgubljenostBruno Schulz, Dućani cimetne boje, s poljskoga preveoDalibor Blažina, Litteris, Zagreb, 2005.33radić Drohobycz u Galiciji, piščeva rodna kućai dućan oca Jakuba od nevažnih toposa marginalnegeografije postali su jednim od centralnihmjesta zapadne kulture, i to zahvaljujući Bruni Schulzui njegovim pričama iz Dućana cimetne boje. U toj jezbirci s rubova Europe Schulz opisao svoje djetinjstvo,svoju obiteljsku povijest u kojoj je umjesto uobičajenoginventara odrastanja u središte postavio sve ononeopipljivo, snovito, tajanstveno i mistično što u sebisadržava esenciju života. Njegova rodna kuća, doživljaji,atmosfere i boje djetinjstva poprimili su obrise mita,nečega presudno važnog i dubinski određujućeg zastvaranje našeg unutarnjeg svemira. Prostori intime,beznačajne i svakodnevne slike, povijest nedogađanja,kod Schulza dobivaju neku vanvremensku, sveobuhvatnui gotovo ontološku važnosti. Uz to, Schulz je izvrstanpisac, jedan od onih rijetkih posvećenika jezika kojiuranja u svaku rečenicu, u mikrostrukturu teksta, i kojibanalnosti pretvara u vrhunsku poeziju. Ukratko, akouživate u sretnoj izgubljenosti koju pruža čitanje, lutanjeKišovim Porodičnim ciklusom ili Borgesovim Vrtovimazaraslih staza, onda je Schulz pravi vodič-pustolov zavas. (Katarina Luketić)cmyk

34 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Feministička početnicabell hooks, Feminizam je za sve: strastvena politika, sengleskoga prevela Anđelka Rudić, Centar za ženskestudije, Zagreb 2005.rosječni građaninove zemlje imauglavnom priličnomaglovitu predodžbu štoje sve feminizam, a još imaglovitiju što feminizamnije. Želi li se, međutim, ofeminizmu ozbiljnije informirati,naići će uglavnomtek na niz često usko stručnihi hermetičnih studija,posvećenima tek pojedinimaspektima feminističketeorije i prakse. Stoga je zbirka eseja Feminizam je zasve: strastvena politika bell hooks (što je pseudonimameričke teoretičarke i aktivistice Glorije Watkins),u prijevodu Anđelke Rudić, hvalevrijedni novitet nahrvatskom tržištu. Pišući ove kratke eseje, autorica jepošla od ideje stvaranja knjige koja će na pristupačannačin i neupućenog čitatelja uvesti u šarolik svijet feminizma.Autorica pritom uglavnom izbjegava svrstavanjena ovu ili onu stranu kod onih pitanja oko kojih postojebitna razmimoilaženja čak i unutar feminističkihkrugova, nego, naprotiv, u tim slučajevima ravnopravnoprikazuje obje strane. Širina obrađenih tema zahvaćagotovo čitav spektar onoga čime se feminizam bavi– od pitanje spola i roda, preko osvještavanja ženskogtijela, ali i duše, sve do još “osjetljivih” tema lezbijstva, tefeminističke muškosti, braka, roditeljstva i duhovnosti.Ako tražite pristupačan priručnik o svim aspektimafeminizma, vaša potraga je završena – ovo je prava knjigaza vas. (Trpimir Matasović)Iz tminaIvan Lovrenović: Ex tenebris,zapisi, razgovori; Durieux,Zagreb, 2005.vremenu zaborava irelativiziranja krivnje,vremenu propuštenihkatarzi i forsiranja deklamativnihpomirenja, dakle danas,vrijedi se vratiti riječima koje su napisane i izgovorenedevedesetih, i koje nas podsjećaju, opominju na to kakoje bilo onda, što se dogodilo i što se izgubilo. Takve sudragocjene riječi umjerenosti, angažmana i obnavljanjasadržane u onome što je Ivan Lovrenović posljednjihpetnaestak godina ispisao u raznim tekstualnim formamai izgovorio u raznim javnim prilikama. U svimje njegovim zapisima prisutan taj jedinstveni, orijentacijskiglas koji obnavlja pamćenje, potiče međusobnedijaloge, traži uporišta u kulturi, tradiciji, jeziku i našimisprepletenim identitetima. Odnosno, svi su ti zapisizapravo dijelovi jednog te istog, beskrajno obnavljajućegteksta posvećenog bosanskohercegovačkom specifikumu,ratnim stradanjima i postratnoj agoniji jednekulture, ali i ratnoj solidarnosti i postratnom začuđujećemvitalizmu nekih njezinih pripadnika.Knjiga Ex tenebris, objavljena u okviru autorovihSabranih djela, sadrži mnoge važne, prijelomne tekstovenastale posljednjih petnaestak godina, počevši od sarajevskogRatnog dnevnika, preko eseja Bosna, kraj stoljeća(ranije objavljenih u zasebnim knjigama), do razgovoraod 1990. do 2004. iz raznih časopisa. Tako primjericeiznova u istoj knjizi možemo čitati svjedočanstva oubojstvu Mozarta u požaru sarajevske Vijećnice i svijetubez Staroga mosta, teze o postdaytonskoj stvarnosti,hrvatskim obmanama i kulturološkim labirintimaBosne i Hercegovine... Kroz sve te tekstove, Lovrenovićzadržava svoju poziciju angažiranog pisca, onoga koji seiz dana u dan lovi ukoštac s političkom i nacionalnomglupošću i (post)ratnom agresivnošću, i koji još uvijek– unatoč/u inat stvarnosti oko sebe – vjeruje u neketemeljne etičke vrijednosti. (Katarina Luketić)ljetna čitankaTeorija na uliciDavid Šporer, Novi historizam,AGM, Zagreb, 2005.tephen Greenblattje profesor engleskeknjiževnosti kod kojegaje moguće pronaći rečenicekoje izdaleka asocirajuna pisce poput Jelinekove,Bernharda ili Notebooma.Naime, Greenblatt znadeprogovoriti kao nekakvaprofesorska inačica WyattaEarpa: “bio je visok prekodva i pol metra...” kazuje on na jednom mjestu oliku i djelu nekog kolege čije postojanje, očito, nijeopravdavao. Novi historizam je ideje strukturalizma ipoststrukturalizma smjestio u širi društveni kontekst,a model koji ga je “proslavio” u svim se bitnim točkamanalazi upravo u djelima Stephena Greenblatta, mahomposvećenima engleskoj renesansnoj književnosti– njegova posljednja knjiga Will in the World završila jei na listama srednjostrujaških glazbenih časopisa poputbritanskog Uncuta, a na ovim našim prostorima, nakonu Sarajevu objavljene Lešićeve Poststrukturalističke čitanke,Šporerov je Novi historizam dobrodošla detaljnijaelaboracija osnovnih teorijskih postulata te zanimljiveknjiževno/historiografsko/teorijske škole: novi historizamteorija je na ulici, kao i ulica u biblioteci, hibridnidakle bastard, nastanjen u neposrednoj blizini iluzijeonoga “e da, baš tako je bilo”. Bilo bi sjajno kada biisti – ili neki drugi – izdavač objavio pokoju knjiguspomenutog Greenblatta, tek kao podsjetnik kakoakademizam ne mora nužno biti iscrpljujuće i dosadnogombanje. (Dario Grgić)Povijest dvojnikaCarlos Fuentes: Stablonaranče, sa španjolskogprevele Tanja Tarbuk iSimona Delić, Litteris,Zagreb, 2004.; CarlosFuentes: Inezin instinkt,sa španjolskog prevelaSimona Delić, Profil,Zagreb, 2005.usreti civilizacija,mladost jednih ipovijest drugih,vječna pitanja koja se ratovima i rušenjima te njihovimsuvremenim mutacijama, jezicima zaborava i jezicimaosvajanja sele preko kontinenata uvlače čovječanstvo uzbroj svekolikih rušitelja. Ukoliko vrijeme i jest čimbenikopravdanja, prostor to prestaje biti. Kroz pet novelau knjizi Stablo naranče bitna pitanja opstojnosti planetapostavlja meksički autor Carlos Fuentes. Knjiga je tokoja iznenađuje mudrošću autora u postavljanju pitanjai hrabrošću da se krene u obrtanje konvencionalnosti.Je li povijest doista učiteljica života ili su zbivanjasamo razbacan slijed događaja koja se kasnije čine sistematičnimna neki od mogućih načina pa i na načinkoji bi govorio o nekom redu izvan samih zbivanja?Nisu li interpretatori zbivanja (ljetopisci, povjesničari,prevoditelji) oni vječnoplaćeni vlasnici riječikoji uvode taj novi red islučajno ili namjerno intervenirajuizmeđu istinei želje? Interpretacija kaoporuka, ne nužno istinita,ali vješta – ono je što ostajeza pobjedama i porazima(pobjeda jednih uvijek sepokazuje kao poraz drugih),a pitanje vremena nijebitno pitanje opstojnosti.Ničući od jednog do drugog kraja svijeta stablo narančeuglavnom se pojavljuje iz sjemenja koje prenoseosvajači. Možda je to jedino pozitivno sjeme koje oni,koji ne znaju čitati povijest, siju na svojim pohodima.Umjesto tragova prostora ljudi su skloni tragovima vremena.Rezultat toga zagađen je planet na kojem živimou snu: kad se probudimo znat ćemo da smo se umjestosa snovima susreli s noćnom morom novoga svijeta.I dok vas želim pozvati na Stablo naranče pojavljujese Inezin instinkt. Zahvaljujući stablu Fuentesove književnostinemojte zaobići autora ma o čemu u literaturirazmišljao. (Grozdana Cvitan)Lira humoraJohn Stammers, StolenLove Behaviour, Picador,London, 2005.ruga knjiga pjesamaJohna Stammersadraga mi je zbog“depatetizacije” poezije,humornog parodiranjakanona “doličnosti” kad jeu pitanju razgovor ljuveni,ali i zbog inzistiranja dane preskočimo područjeu kojem “najmanje znamošto radimo”; teritorijčija je veoma skupo uzgojena organska hrana ironičnimobratima izjednačena s ljubavlju, točnije s plodovimapsihoerotske bliskosti. U tehničkom smislu, riječ jejezičnoj virtuoznosti pučke komedije: Stammers ljubavnikeinterpretira kao “dvostruke špijune na tajnomzadatku razmjene povjerljivih informacija u parku”, kao“susarkazam”, kao “idiote” koji se još mogu razveselitidionici flaute u pop standardu El Condonor Pasa u izvodbiSimona i Garfunkela. Autor nasmijava, ali i uznosi,posebno u pjesmi skromnog (Lorcom zaduženog) naslovaZeleno: senzualnost ostaje najživlja, najstrastvenijaodrednica britanskog neotrubadura. (Nataša Govedić)Razbarušena šarolikostPoqueerene priče, urediliNataša Bodrožić,Gordan Bosanac iZvonimir Dobrović;Domino; Zagreb 2004.birke priča nisurijetka pojava,no Poqueerenepriče ipak su po nečemuposve posebna zbirka.Nastala kao rezultatnatječaja pokrenutog uokviru festivala QueerZagreb, zbirka okupljaniz radova autorica i autora koji, svaki na svoj način,promišljaju što bi to za njih bio queer. Konačni rezultatje izrazito raznolik, što je, s obzirom na razbarušenunarav zadane teme, posve očekivano. Najveća dragocjenostzbirke leži, pak, u samim njezinim piscima – riječje o mahom dosad nepoznatim imenima na našoj književnojsceni, od kojih neka svakako imaju potencijalaza daljnji, vrlo zanimljiv umjetnički razvoj. PrepričavatiPoqueerene priče bilo bi, s obzirom na njihovu šarolikost,posve izlišno. No, ako bi trebalo pronaći neku crvenunit koja se provlači cijelom zbirkom, onda bi to biogotovo konstantan odmak (ili barem pokušaj odmaka)od standardnih (“normalnih”) književnih obrazaca,kako u pristupu zadanoj formi priče, tako i u odabirui načinu razrade pojedinih tema. Sigurno je da se nećesve Poqueerene priče svidjeti svakome. No, pritom ćeipak svatko moći pronaći neke vlastite favorite, koji će,stoga, i čitanje cijele zbirke učiniti pravim užitkom.(Trpimir Matasović)cmyk

W. G. SebaldVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.35Čudna potraga progonjena Kafkinim duhomBrigitte FrasePredajući se Sebaldovoj hipnotizirajućoj prozi,njegovim razmišljanjima i digresijama, pratimopripovjedača na duhovnom hodočašću čija je svrhaoživjeti mrtve da bi ih živi mogli ispitivati o smisluživotaW. G. Sebald, Schwindel. Gefühle (Vrtoglavica); Fischer,Frankfurt, 1994.. G. Sebald jedan je od najneobičnijih velikihpisaca na koje sam ikad naišla. Budite strpljivi samnom, jer će biti teško uvjeriti vas kako neobičninačini na koje on sastavlja knjigu prosvjetljuju i istinskiispunjavanju. Pripovjedač Vrtoglavice, Nijemac koji je30 godina živio u Engleskoj, ima sličnu biografiju kaoi Winfried George Sebald, no ostaje nekako izvan fokusa;on je progonjena, oštroumna i sablasna lutalica.Osim toga, fotografije ljudi, dokumenti i mjesta kojiobilježavaju svako poglavlje još su fragmentarniji i zamagljenijinego u prethodnim Sebaldovim knjigama.Prekriveni su prašinom nepouzdana sjećanja, što jejedna od tema ovog romana koji je nalik razmišljanju.Alegorijska kristalizacijaVrtoglavica je treći Sebaldov roman preveden naengleski, ali njegova prva knjiga, objavljena 1990.kao i one koje su slijedile nakon nje, izvrstan romanEmigranti i vijugavo teorijsko razmišljanje PrstenoviSaturna, napisan je pod znakom Saturna. Sebaldov melankoličnidvojnik luta ulicama Beča, Venecije, Milana,Verone i Innsbrucka i konačno, s ruksakom na ramenu,propješači preko austrijske granice do Bavarske i selaW. (vrlo sličnog Sebaldovu rodnom mjestu, Wertachu).Predajući se Sebaldovoj hipnotizirajućoj prozi, njegovimrazmišljanjima i digresijama, pratimo pripovjedačana duhovnom hodočašću čija je svrha oživjeti mrtve dabi ih živi mogli ispitivati o smislu života. Tek mnogovremena nakon što čitatelj zatvori knjigu kojom je zbunjenpojavljuje se složeni obrazac.Prvi odlomak romana Beyle ili najdiskretnije ludilobiografija je francuskog romanopisca Stendhala(Henrija Beylea) i komentar njegova filozofskog eseja oljubavi, De l’Amour. Stendhal, prilikom posjeta rudnikusoli, dobiva granu prekrivenu solju koja blješti poputmnoštva dijamanata na suncu. Čudesna preobrazba postajealegorija “rasta ljubavi u rudnicima soli duše”. No,kao i njegovi fikcionalni protagonisti, on je nesretan uljubavi i na kraju umire od sifilisa.I pripovjedač traži alegorijsku kristalizaciju dok putujeod grada do grada i pokušava pronaći veze izmeđuprošlosti i sadašnjosti. On bježi od nenavedene osobnenesreće i traži izlaz iz svog jada i depresije. U jednomod svojih budnih trabunjanja vidi pjesnika Dantea kakonestaje iza ugla i doživljava svoj prvi napad vrtoglavice.“Okosnice na koje sam se pokušao usredotočiti nestalesu”, kaže nam on, “i moje su se misli raspale prije negošto sam ih uspio sasvim shvatiti”.U drugom poglavlju All’estero on ima više trenutakazbunjenosti. Vidi Ludwiga Bavarskog kako uplovljavau Veneciju na vaporettu, a u milanskoj katedrali “odjednomviše nisam znao gdje sam… nisam mogao čak niodrediti jesam li u svijetu živih ili već na onome drugomemjestu”. Uočava neobičnu sličnost blizanaca kojesusreće u autobusu s Franzom Kafkom.Zatim se nađe u veronskoj knjižnici i proučava novineiz rujna 1913. Zašto? Treće poglavlje, Dr. K. uzimavodu na rivi vinjeta je Kafke u Italiji toga mjeseca. Kaoi pripovjedač, on leži na svom krevetu, ruku prekriženihispod glave, ne može zaspati i na stropu vidi neobičneoblike u igri uličnih svjetiljki. Piše pisma Felice (s kojomje imao romantičnu, kompliciranu, vjerojatno čednuvezu), ali kao da se bori protiv homoseksualnih poriva.Apsurd prošlostiPoglavlje završava smrću Kafkina prijatelja koji jepreobražen u mitsku figuru lovca Grakha. Lovac se unovim tajanstvenim oblicima javlja u završnom poglavljuIl Ritorno in Patria. Ništa nema smisla. Pripovjedačslaže komadiće jedan pokraj drugog i nemože naći nikakvu dosljednost, samo čudneslučajnosti i neobjašnjive dvojnike te ponavljanjaljudi i događaja.Na početku Vrtoglavice on napominje dabez obzira na to kako se netko sjeća događajaili ih pokušava rekonstruirati, “u stvarnosti,kao što znamo, sve je uvijek prilično drukčije”.Pri kraju je njegov glas očajniji: “Što samviše slika sakupio iz prošlosti… činilo mi sesve manje vjerojatnim da se prošlost zaistadogodila na ovaj ili onaj način, jer se ništavezano za nju nije moglo nazvati normalnim:većina toga bila je apsurdna, ako ne apsurdna,onda strašna”.Sebald je stvorio gorki ekvivalent njemačkomromantičnom idealu pjesnika kaolutalice koji komunicira s prirodom i nježnimdušama što ih susreće dok polagano obilaziuzvišene krajolike. Sebaldov pripovjedačpromatra krajolik iz vlaka i otkriva da je on“lagano sivkasta nijansa bijele koja je postalaboja nacije”. A ipak, dok umorno pješice ulaziu W. sjeća se te ceste u “prošlim vremenima…Poput svjetlucajuće vrpce, prostirala se predčovjekom čak i u noćima bez mjesečine”.Ovo je roman potrage, no na lukav, sumnjičavnačin. Unatoč njegovim trnovitim,vijugavim i nesretnim putovanjima, neće vasučiniti depresivnima. Ima nešto čarobno iokrepljujuće u lutanju kroz labirint pitanja nakoja nema odgovora s ekscentrično briljantnimvodičem. Sebald piše kao da nikad niječuo za formu romana, pa je iznova otkriva.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.Objavljeno na www.dir.salon.com 26. lipnja2000.Na početku Vrtoglavice onnapominje da bez obzira na tokako se netko sjeća događaja iliih pokušava rekonstruirati, “ustvarnosti, kao što znamo, sve jeuvijek prilično drukčije”. Pri krajuje njegov glas očajniji: “Što samviše slika sakupio iz prošlosti…činilo mi se sve manje vjerojatnimda se prošlost zaista dogodilana ovaj ili onaj način, jer se ništavezano za nju nije moglo nazvatinormalnim: većina toga bila jeapsurdna, ako ne apsurdna, ondastrašna”cmyk

36 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.W. G. SebaldOkosnica književnosti je sjećanjeMaya JaggiKnjiževna karijera W. G. Sebalda bila je navrhuncu kada je 2001. poginuo u sudaru. U svomposljednjem intervjuu govorio je o odrastanju uBavarskoj nakon Drugoga svjetskog rata, svomposrednom pristupu Holokaustu i o tome zaštojoš, 35 godina nakon dolaska u Englesku, piše nanjemačkomaxa Sebalda intervjuirala sam u rujnu 2001.,što je bio jedan od njegovih nevoljkih ustupakapublicitetu koji je odbacivao s blagonaklonošćui prikrivenim humorom. U svojoj skučenoj sobi u kojojiz inata nema kompjutora na Sveučilištu East Anglia,gdje je bio profesor europske književnosti, pokazao mije staru, požutjelu fotografiju dječaka iz bavarske rodbinenjegove majke, čija je sudbina bila da se iz Prvogasvjetskog rata vratio mentalno poremećen. “Tu je prijenego što je znao”, Sebald se čudio nevinosti izraza lica.“Mislim da je to zastrašujuće – nesposobnost da znaššto te čeka iz ugla.”Te su me riječi pogodile nakon što sam prošlogpetka doznala za njegovu smrt, u dobi od 57 godina, uautomobilskoj nesreći u Norwichu. Na starim fotografijamakoje mi je dao, dječak Max (njegovo treće imebilo je Maksimilijan) stoji ispred bavarskih Alpi, odjevenu lederhosen koje je mrzio, nesvjestan kasnijeg procvatasvoga književnog talenta (počeo je pisati “proznufikciju” tek sredinom svojih četrdesetih godina) i togada će njegova karijera biti šokantno prekinuta na vrhuncu.Upravo se prebacio od malog izdavača Harvillana unosan ugovor s Penguinom.Ovaj razgovor, objavljen ovom prigodom prvi put,bio je jedno od rijetkih Sebaldovih pojavljivanja u javnosti– njegovo posljednje u Britaniji – a dogodio se24. rujna, u suradnji sa South Bank Centre, pred punimQueen Elizabeth Hallom u Londonu. Iako je Sebalddošao u Veliku Britaniju sredinom šezdesetih godina isa svojom suprugom Ute živio u starom župnom dvoruizvan Norwicha, pisao je samo na njemačkom. Ipak,ni u jednoj od te dvije zemlje nije se osjećao kod kuće.“Moje idealno boravište”, rekao mi je sa svojom zadirkujućomtugom, “možda je hotel u Švicarskoj”.Zamagljena granica između činjenica ifikcijeRodili ste se u selu Wertach im Allgäu u Bavarskoj18. svibnja 1944., u godinama slabljenja Trećeg Reicha.Kako biste opisali svoje obiteljsko naslijeđe?– Wertach je bilo selo s otprilike tisuću stanovnika, unizini koja je pet mjeseci u godini bila pokrivena snijegom.Bilo je to mirno mjesto. Odgojio me uglavnomdjed, zato što se moj otac vratio iz logora za ratnezarobljenike tek 1947. i radio je u najbližem malomgradu, te sam ga jedva viđao. Živio sam u tom mjestudok nisam navršio osam godina. Moji roditelji bili suiz radničke klase sitnih seljaka i radnika na farmama, anapredovali su tijekom godina fašizma: moj se otac izrata vratio kao kapetan. Većinu tih godina nisam nitiznao kojoj klasi pripadamo. Tada se dogodilo njemačko“ekonomsko čudo”, pa se obitelj ponovo “uzdigla”, amoj otac je zauzeo “pravo” mjesto u društvu niže srednjeklase.Bio je to društveni sloj u kojemu je takozvana urotašutnje bila najprisutnija. Do svoje 16. ili 17. godinenisam čuo gotovo ništa o povijesti koja je prethodila1945. godini. Tek kad sam imao 17 godina bili smosuočeni s dokumentarnim filmom o otvaranju kampau Belsenu. Bio je tamo i mi smo nekako trebali postatizaokupljeni time – što, naravno, nismo bili. Bilo je toposlijepodne, a nakon toga slijedila je nogometna utakmica.Zato su bile potrebne godine da doznam što sedogodilo. Sredinom šezdesetih nisam mogao shvatiti dasu se ti događaji dogodili prije nekoliko godina.To me zaokupilo još više kada sam stigao u ovuzemlju 1996. zato što sam u Manchesteru prvi putshvatio da su se ti povijesni događaji dogodili stvarnimljudima. ( Jedan lik u Emigrantima iz 1993. bio je djelomičnozasnovan na Sebaldovu mančesterskom stanodavcu,židovskom izbjeglici – nap. au.) U Njemačkojste u poslijeratnim godinama mogli odrasti a da nikadne upoznate ni jednog Židova. Bilo ih je u malim zajednicamau Berlinu, ali u provincijskim gradovima najugu Njemačke Židovi nisu postojali. Iz toga je slijediloshvaćanje da su oni bili na svim tim mjestima, kao liječnici,vratari u kinima, vlasnici garaža, ali su nestali – ilisu učinjeni nestalima. Bio je to, dakle, proces koji seispunjavao u sukcesivnim fazama.Vaš rad spaja žanrove – autobiografiju, putopis, meditativniesej – i zamagljuje granice između činjenice ifikcije, umjetnosti i dokumentarnoga. Rekli ste da su važnidogađaji istiniti a detalji izmišljeni. Što vas je inspiriraloza vaš posljednji roman Austerlitz i lik JacquesaAusterlitza?– Iza Austerlitza se kriju dvije ili tri, ili možda tri ipol, stvarne osobe. Jedan je moj kolega, a druga je osobao kojoj sam pukim slučajem pogledao dokumentaracChannela 4. Začarala me priča o očito Engleskinji(Susie Bechofer) koja je, ispostavlja se, došla u ovuzemlju sa svojim sestrama blizankama i bila odgojenau velškom kalvinstičkom domu. Jedna od blizanki jeU Njemačkoj ste u poslijeratnimgodinama mogli odrasti a danikada ne upoznate ni jednogŽidova. Bilo ih je u malimzajednicama u Berlinu, ali uprovincijskim gradovima na juguNjemačke Židovi nisu postojali. Iztoga je slijedilo shvaćanje da suoni bili na svim tim mjestima, kaoliječnici, vratari u kinima, vlasnicigaraža, ali su nestali – ili suučinjeni nestalimaumrla, a ona koja je preživjela nikad nije doznala da sunjezinu korijeni u minhenskom sirotištu. Priča me podsjetilana dom; moje je misli odvela natrag u München,najbliži veliki grad blizu kojega sam odrastao, pa sam semogao povezati s užasom i nemirom.Govor fotografijaJacquesu Austerlitzu vraća se sjećanje na njegovepedesete godine kada je u Britaniju iz Praga došaoKindertransportom. Velik dio vaših djela bavi se sjećanjem:njegovom nepouzdanošću, njegovim razarajućimpovratkom nakon potiskivanja. Treba li književnostimati posebnu ulogu u sjećanju?– Moralna okosnica književnosti jest cijelo topitanje sjećanja. Meni se čini jasnim da oni koji nemajusjećanja imaju mnogo veće šanse da vode sretan život.No, to je nešto od čega nikako ne možete pobjeći: vašpsihološki sklop je takav da ste skloni gledati natragpreko ramena. Sjećanje, čak i ako vas guši, vratit će vamse i oblikovati vaš život. Bez sjećanja ne bi bilo nikakvihzapisa: specifična težina koju slika ili fraza morajuimati da bi bile prenesene čitatelju može doći samo odzapamćenih stvari – ne od jučer nego odavno.Vaša su djela vrlo neizravna i provizorna u pristupuHolokaustu; izbjegavate senzacionalizam. Što mislitekoje su dvojbe pisaca fikcije koji se bave tom temom?– U povijesti poslijeratne njemačke književnosti,prvih 15 ili 20 godina, ljudi su izbjegavali spominjatipolitičke progone – zatvaranje i sustavno istrebljivanjecijelih naroda i skupina u društvu. Zatim je to od 1965.postalo preokupacija pisaca – ne uvijek u prihvatljivuobliku. Zato sam znao da je pisanje o toj temi, osobitoza ljude njemačkog porijekla, prepuno opasnosti ipoteškoća. Netaktični lapsusi, moralni i estetski, lakose mogu dogoditi. Bilo je također jasno da ne možeteizravno pisati o užasu progona u njegovim krajnjimoblicima, zato što nitko ne bi mogao podnijeti gledatina te stvari a da ne izgubi zdrav razum. Zato moratepristupiti tome iskosa i upoznati čitatelja s tim da su teteme stalno tu; njihova prisutnost zasjenjuje svaki tonsvake rečenice koju pisac napiše. Ako to može učinitivjerodostojnim, tada može početi braniti i samo pisanjeo tim temama.Vaše knjige imaju dokumentarnu atmosferu, koristećise crno-bijelim fotografijama bez natpisa, no njihov jestatus nejasan – odgovaraju li portreti ljudima u tekstu.Kakvo je vaše zanimanje za fotografiju i zašto težite učitatelja izazvati nesigurnost o tome što je istina?– Oduvijek me zanimala fotografija, sakupljao samih ne sustavno, nego nasumično. Izgube se, a zatim seopet pojave. Prije dvije godine u prodavaonici starudijeu East Endu u Londonu našao sam razglednicu skupinejodlera iz moga rodnoga grada. To je prilično uznemiravajućeiskustvo. Te stare fotografije kao da uvijek usebe imaju upisan poziv da ispričate priču koja stoji izanjih. U Emigrantima postoji skupina fotografija velikežidovske obitelji, a svi su odjeveni u bavarsku nošnju.Ta jedna slika govori više o povijesti njemačko-židovsketežnje nego što bi to mogla cijela monografija.Pisanje na njemačkom u EngleskojZašto i dalje pišete na njemačkom?– Živim u Engleskoj dulje nego što sam živio uBavarskoj, ali čitajući na engleskom postao sam svjestanda imam čudan naglasak. Za razliku od Conrada iliNabokova, u mom životu nije bilo okolnosti koje bi meprisilile na potpuno napuštanje materinskog jezika. No,možda će doći vrijeme kada će se moji njemački resursipočeti smanjivati. To je bolna točka, zato što imaš prednostiako imaš pristup više nego jednom jeziku. Imaši problema, jer loših dana ne vjeruješ sam sebi, bilo nasvom prvom bilo na drugom jeziku, i onda se osjećaškao potpuna budala.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.Objavljeno u Guardianu 21. prosinca 2001.cmyk

W. G. SebaldVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.37AusterlitzW. G. SebaldUlomak romana Austerlitz koji će uskoro bitiobjavljen u nakladi Vuković & Runjićrugom polovicom šezdesetih godina, djelomice saznanstvenim ciljevima, a djelomice iz meni samomprilično nejasnih razloga, opetovano sam izEngleske putovao u Belgiju, ponekad tek na dan ili dva,no ponekad na nekoliko tjedana. Na jednom od tih belgijskihizleta, koji su me uvijek, kako mi se činilo, odvodilivrlo daleko u tuđinu, pristigao sam jednoga prekrasnogdana u rano ljeto u grad Antwerpen, što sam ga dotada poznavao samo po imenu. Odmah pri dolasku, dokje vlak ulazio u tamni, natkriveni kolodvor preko vijaduktas obje strane omeđenoga neobičnim, šiljatim tornjićima,uhvatio me osjećaj nelagode. Nije me napuštaotijekom cijelog vremena tada provedenog u Belgiji. Još sesjećam kako sam nesigurna koraka hodao gradskim središtemuzduž i poprijeko ulicama zvanimaJeruzalemstraat, Nachtegaalstraat, Pelikaanstraat,Paradijsstraat, Immerseelstraat i mnogim drugim ulicamai uličicama, te kako sam se na kraju mučen glavoboljomi zlokobnim mislima povukao u zoološki vrt naAstridplein, u neposrednoj blizini glavne željezničkepostaje. Dok mi nije postalo malo bolje, sjedio sam naklupi u polusjeni, uz veliki kavez s pticama, kojim sulepršale brojne šarene zebe i konopljarke. Na izmakuposlijepodneva prošetao sam parkom i na kraju zavirio uNoćni svijet, otvoren prije tek nekoliko mjeseci. Trebalomi je neko vrijeme dok su mi se oči priviknule na umjetnupolutamu i dok sam uspio raspoznati različite životinjekoje su iza stakla živjele svoj sumračni život, obasjanblijedim mjesecom. Ne znam više točno koje sam životinjetada vidio u antverpenskome Noćnom svijetu.Vjerojatno su to bili šišmiši i skočimiševi iz Egipta ilipustinje Gobi, domaći ježevi, ćukovi i sove, australskioposumi, kune zlatice, puhovi i polumajmuni. Skakali sus grane na granu, nečujno trčkarali amo-tamo sivožutimpijeskom ili nestajali u bambusovom šipražju. Dobro sesjećam jedino rakuna, koji je ozbiljnog izraza sjedio pokrajpotočića i opetovano ispirao istu krišku jabuke, kaoda se nada kako će tim pranjem što je nadilazilo bilokakvu razumnu temeljitost moći pobjeći iz lažnog svijeta,kamo je na neki način upao bez vlastite krivnje. Što sestanovnika Noćnog svijeta inače tiče, pamtim kako sumnogi imali upadljivo velike oči i uporni, ispitivačkipogled kakav viđamo kod pojedinih slikara i filozofa. Spomoću čistog promatranja i mišljenja pokušavaju prodrijetikroz tamu što nas obavija. Osim toga, čini mi sekako me tada zaokupilo pitanje pali li se stanovnicimaNoćnoga svijeta električna rasvjeta pri nastupu stvarnenoći, kada se zoološki vrt zatvara za posjetitelje, kako bioni u zoru mogli donekle mirno utonuti u san, uklopljeniu svoj naopaki mikrosvemir. – Slike unutrašnjostiNoćnoga svijeta u mojem su se sjećanju tijekom godinapomiješale sa sačuvanim slikama Salle des pas perdus antverpenskeCentraal Station. Pokušam li si danas predočititu čekaonicu, odmah vidim Noćni svijet, a pomislimli na Noćni svijet, ukazuje mi se čekaonica, vjerojatnozato što sam toga poslijepodneva iz zoološkog vrta otišaoravno na postaju. Zapravo sam najprije neko vrijemestajao na trgu ispred kolodvora, razgledajući fasadu togafantastičnog zdanja, što sam ga ujutro, pri dolasku, tekletimice promotrio. Sada sam, međutim, vidio u kojoj jemjeri građevina podignuta pod pokroviteljstvom kraljaLeopolda II. nadilazila svoju osnovnu svrhu. Začudio mepatinom potpuno prekriveni mali crnac, koji je sa svojomdevom, kao simbol afričkog svijeta životinja i urođenika,usamljen stršio k flandrijskom nebu, visoko na tornjićuistaknutom na lijevoj strani kolodvorske fasade. Stupivšiu halu Centraal Station, nadsvođenu šezdeset metaravisokom kupolom, prvo sampomislio, možda zbog posjetazoološkom vrtu i pogledana devu, kako bi u ovomeraskošnom, u ono doba međutimvrlo oronulom predvorju,morali postojati kaveziza lavove i leoparde iakvariji za morske pse, hobotnicei krokodile, usađeniu mramorne niše, upravoobrnuto od nekih zoološkihvrtova, gdje se vlakićimamože putovati najudaljenijimkrajevima. Zbog takvihideja, koje su se uAntwerpenu takoreći nametalesame od sebe, čekaonica, po mome saznanju danaskantina za osoblje, učinila mi se poput drugoga Noćnogasvijeta. To stapanje moglo se dogoditi i stoga što je utrenutku kada sam stupio u čekaonicu sunce upravozapadalo za gradske krovove. Zlatni i srebrni odsjaj nagolemim, napola mutnim zidnim ogledalima nasuprotprozoru još nije posve ugasnuo, a dvoranu u kojoj je navelikom razmaku, nepomično i nijemo, sjedila nekolicinaputnika ispunio je sumrak nekoga fantastičnog svijeta.Poput životinja iz Noćnog svijeta, među kojima je velikbroj vrsta bio patuljast, kao što su to malene lisice zvanefenek, skočizec ili hrčak, putnici su mi izgledali nekakoumanjeni, možda zbog iznimne visine stropa dvorane, amožda zbog sve veće tame. Pretpostavljam da mi je moždazbog toga na trenutak sinula zapravo besmislenapomisao da su oni posljednji pripadnici smanjenoga, izdomovine protjeranog ili nestalog naroda. Budući da subili jedini preživjeli, imali su na licu isti ojađeni izraz kaoi životinje u zoološkom vrtu. – Jedan od onih koji sučekali u Salle des pas perdus bio je i Austerlitz. U šezdesetsedmoj godini života, tada je gotovo djelovao mladoliko.Imao je svijetlu, neobičnu valovitu kosu, kakvu sam inačevidio samo na njemačkom junaku Siegfriedu u Langovufilmu o Nibelunzima. Kao i pri svim našim kasnijimsusretima, Austerlitz je tada u Antwerpenu nosio teškegojzerice, neku vrstu radničkih hlača od izblijedjela pamučnogplatna, te sako sašiven po mjeri, no odavno demodiran.Osim vanjštinom, od ostalih putnika razlikovaose time što jedini nije ukočeno buljio pred sebe, negoje bio zabavljen izradom zabilješki i skica, što su se očitoodnosile na raskošnu dvoranu u kojoj smo sjedili, pomojem mišljenju prije zamišljenu za neku državnu ceremoniju,nego u svrhu čekanja sljedećeg vlaka za Pariz iliOstende. Ako nije upravo nešto zapisivao, pogled mu jebio usmjeren na niz prozora, užlijebljene stupove ili nekedruge dijelove i detalje prostorne konstrukcije. U jednomtrenutku Austerlitz je iz naprtnjače izvadio fotoaparat,stari Ensign s mijehom na izvlačenje i napravio nekolikofotografija u međuvremenu posve potamnjelih ogledala.Nedugo nakon što smo se ponovo susreli u zimi 1996.,povjerio mi je stotine uglavnom nerazvrstanih slika, noove među njima još nisam uspio pronaći. Kada sam nakoncu prišao Austerlitzu s pitanjem o njegovu očitomzanimanju za čekaonicu, uopće se ne čudeći mojoj neposrednosti,bez najmanjeg okolišanja odgovorio je na njega.Mnogo puta sam se od tada uvjerio kako su usamljeniputnici u načelu zahvalni kada im se netko obratinakon ponekad višednevne neprekinute šutnje. U nekimse slučajevima u takvim prilikama čak pokazalo kako suse spremni bez zadrške otvoriti prema strancu. KodAusterlitza međutim, koji mi ni poslije nije povjeriogotovo ništa o svojem podrijetlu i životnome putu, tadau Salle des pas perdus nije bilo tako. Naši antverpenskirazgovori, kako bi ih on poslije katkad nazivao, okretalisu se, shodno njegovu zapanjujućem stručnom znanju, uprvom redu oko povijesti arhitekture, i to već i one večerikada smo gotovo do ponoći zajedno sjedili u restoranu,gledano prema čekaonici, na suprotnoj strani nadsvođenehale. Malobrojni, u kasni sat još prisutni gosti postupnosu se razilazili, sve dok u prostoru bifea, koji je cijelomsvojom postavom nalikovao na čekaonicu kao jajejajetu, nismo ostali nas dvojica, jedan usamljenik pijućiFernet i konobarica. Ona je prekriženih nogu stolovalana barskom stolcu iza šanka, bruseći nokte potpunompredanošću i koncentracijom. O toj gospođi, čija je potpunoizbijeljena plava kosa bila skupljena u tvorevinupoput gnijezda, Austerlitz je usputno primijetio kako jeona božica proteklog vremena. I doista se iza nje nazidu, ispod lavljega grba belgijskoga kraljevstva, kaosredišnji objekt dvorane bifea, nalazio veliki sat, čijim senekoć pozlaćenim, no sada od željezničke čađe i duhanskogdima pocrnjelim brojčanikom u krug kretala kazaljkaod gotovo dva metra. Tijekom stanki u razgovoru,obojica smo primijetili koliko je beskrajan protok jedneminute i kako nas se, iako smo to, naravno, očekivali,groznim doima napredovanje ove kazaljke slične krvnikovumaču, kada je od budućnosti odsijecala šezdesetinusata, čemu bi slijedio takav prijeteći drhtaj da bi nam sepritom gotovo zaustavljali otkucaji srca. – Prema kraju19. stoljeća, tako je Austerlitz započeo odgovarati namoja pitanja o povijesti nastanka antverpenske željezničkepostaje, kada se Belgija, sivožuta, jedva prepoznatljivamrlja na karti svijeta, kolonijalnim pothvatima proširilaafričkim kontinentom, kada su na briselskim tržištimakapitala i burzama sirovina sklapani najvrtoglavijiposlovi, a Belgijanci na krilima bezgraničnog optimizmapovjerovali kako je njihova zemlja, tako dugo tlačenatuđinskom vlašću, raskomadana i nejedinstvena, na praguda postane nova gospodarska velesila, u doba ostavljenoveć daleko za nama, no i danas sposobno odrediti našživot, kralj Leopold, pod čijim se pokroviteljstvom odvijaonaizgled nezaustavljivi napredak, izrazio je osobnuželju da novac, kojega je iznenada bilo u izobilju, usmjeripodizanju javnih građevina, čime će se njegovoj državi uusponu stvoriti svjetski ugled. Jedan od projekata, na tajnačin potaknutih s najvišega mjesta, bio je glavni kolodvorflamanske metropole, gdje sada sjedimo. Djelo jeLouisa Delacenserija, a nakon desetgodišnjeg projektiranjai građenja pušten je u pogon uz prisustvo monarha uljeto 1905., kazao je Austerlitz. Svojeg arhitekta Leopoldje uputio da se ugleda na novu željezničku postaju uLuzernu, na kojoj ga se posebno dojmio koncept kupole,dramatično nadvisujući inače uobičajenu nisku gradnjuželjezničkih objekata. Taj koncept Delacenserie je usvojoj konstrukciji inspiriranoj rimskim Panteonomostvario na tako dojmljiv način da čak i nas danas, pričaoje Austerlitz, pri ulasku u predvorje obuzima osjećaj,sukladan graditeljevoj nakani, kao da se nalazimo dalekood svake profanosti, u katedrali posvećenoj svjetskojtrgovini i prometu. Osnovne elemente svoje monumentalnegrađevine Delacenserie je posudio od palača talijanskerenesanse, rekao je Austerlitz, no ima i bizantinskihi maorskih tragova, a možda sam i sam pri dolaskuprimijetio okrugle tornjiće isklesane od bijelog i sivogagranita, čija je jedina zadaća kod putnika pobuditi asocijacijena srednji vijek. Sam po sebi smiješniDelacenserijev eklekticizam, koji na Centraal Station,njezinu mramornom predvorju stubišta i peronima natkrivenimačelikom i staklom, spaja prošlost i budućnost,zapravo je dosljedno stilsko oruđe novog vremena, kazaoje Austerlitz, a osim toga, nastavio je, uklapa se da sunam visoko gore, odakle u rimskom Panteonu bogovipromatraju posjetitelje, u hijerarhijskom poretku predstavljenabožanstva 19. stoljeća – rudarstvo, industrija,promet, trgovina i kapital. Oko ulazne dvorane, kakosam sigurno primijetio, pričvršćene su kamene ploče sasimbolima poput naramaka žita, prekriženih čekića,kotača s krilima i sličnoga, pri čemu inače heraldičkimotiv košnice, protivno onomu što bismo prvo pomislili,ne prikazuje prirodu u službi čovjeka, a isto tako ni marljivostili neku društvenu vrlinu, već princip akumulacijekapitala. Između svih tih simbola, rekao je Austerlitz, nanajvišem mjestu stoji vrijeme prikazano kazaljkom ibrojčanikom. Otprilike dvadesetak metara iznad križnogstubišta, jedinoga baroknog elementa u čitavom ansamblu,koje povezuje predvorje s peronima, upravo tamogdje se u Panteonu u neposrednom produžetku portalamogao vidjeti portret cara, nalazi se sat. Kao predstavniknove svemoći postavljen je iznad kraljevskoga grba imaksime Eendracht maakt macht. Sa središnjeg mjestašto ga sat zauzima na antverpenskoj željezničkoj postajimože se nadgledati kretanje svih putnika, a s druge stranesvi oni moraju pogledati prema satu koji ih prisiljavada mu prilagode svoje postupanje. Zapravo su, rekao jeAusterlitz, do usklađenja voznih redova satovi u Lilleu iliLüttichu išli drugačije od onih u Gentu ili Antwerpenu itek nakon ujednačavanja, koje je uslijedilo sredinom 19.stoljeća, vrijeme neprijeporno vlada svijetom. Samo akose držimo njegova propisanog tijeka, možemo projuritigolemim prostranstvima što nas dijele. Naravno, kazao jeAusterlitz nakon nekoliko trenutaka, odnos prostora ivremena kako ga doživljavamo putujući, do danas imanešto iluzionističko i nestvarno, zbog čega kada se vratimood nekuda, nikada sigurno ne znamo jesmo li doistabili odsutni.S njemačkoga preveo Andy Jelčić, 2005.Ulomak romana Austerlitz, Carl Hanser, 2001.Temat priredio Zoran Roškocmyk

38 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.glazbaGlazbeni roman toka svijestiTrpimir MatasovićOd cijele te heterogene građe IvaBittová niti ne pokušava stvoritihomogeni glazbeni izraz. Jer, kaošto se u izboru građe ne ograničavana ove ili one kategorije, tako ni onošto od nje stvara očito ne namjeravasvrstati u okvire ove ili one estetske,ideološke, umjetničke ili bilo kojedruge “ladice”Koncert Ive Bittove, Teatar &TD, Zagreb,29. lipnja 2005.a prvi pogled moglo bi se učinitida se nije dogodilo ništa iznimno– još jedna u nizu etno glazbenicadošla je u Zagreb, održala koncert i oduševilapubliku. Nema u tome ništa čudno– Zagreb ima publiku koja voli etno, a,zahvaljujući zaista čestim kvalitetnim gostovanjimaraznih solista i sastava, postojii kontinuitet koji omogućuje toj publiciprepoznati uistinu kvalitetne glazbenike.Po čemu bi to, dakle, Iva Bittová bila bitnorazličita od, da spomenemo samo gošćeprošlogodišnjeg festivala Nebo, MariBoine ili Sainkho Namtchylak? Naizgledni po čemu – premda u različitim omjerimasve tri pjevačice svoju glazbu temeljena folkloru, obogaćuju je elementimapopularne glazbe, jazza i/ili klasike,koriste se širokim rasponom tradicijskihvokalnih tehnika, značajnu ulogu dajuviše ili manje slobodnoj improvizaciji i, ukonačnici, nepogrešivo ostvaruju odličankontakt s publikom. Čak i na nekim dubljimarazinama one su i dalje vrlo slične,kako u svom posezanju za glazbenim iizvanglazbenim arhetipovima, tako i unaglašenoj narativnosti, također karakterističnojza tradicijske glazbene prakse.Razbarušena umjetnicaPa ipak, razlike između Ive Bittove idrugih sličnih glazbenica ipak postoje,pa makar samo i na podsvjesnoj razinipercepcije vlastite uloge kao izvođačice.Naime, i Mari Boine i SainkhoNamtchylak svojom glazbom jasnoprenose svoje poruke i ideje. Te bi ideje,doduše, teško bilo nazvati ideološkima,ali im se ipak ne može odreći nezanemarivadoza političnosti – u najširem smislute riječi. Obje, naime, svaka na svoj način,“propovijedaju” nešto što bismo, uvjetnorečeno, mogli svesti pod ideju “povratkaprirodi”, a sjedinjenje tradicijskog isuvremenog svojevrstan je kompromiskojim se ono što je “prirodno”, ili barem“ruralno” približava nečemu što je “urbano”i, samim time, “otuđeno”. Pritomne treba podcijeniti niti ulogu svojevrsneselektivnosti u odabiru građe – objespomenute umjetnice, naime, osim vlastitogfolklora, koriste i one glazbe kojesu koliko-toliko bliske njihovoj matičnojtradiciji.U usporedbi s njima, Iva Bittová možese učiniti kao, u najmanju ruku, razbarušenaumjetnica. Izbor glazbi za kojimaona poseže, i potom ih na svoj načinreinterpretira, može se doimati priličnoneselektivnim. Naime, uistinu je teškona prvi pogled raspoznati što bi unutarjednoga te istoga glazbenog svijeta mogliraditi, rame uz rame, slavenski folklorninapjevi, parafraze jazz-standarda i tužaljkaiz Purcellove opere Didona i Enej. Istotako, i sredstva kojima se te polazišneglazbe reinterpretiraju kao da dolazeiz posve disparatnih svjetova – ima tu iposve uobičajenih vokalnih i instrumentalnihtehnika, podjednako iz “klasičnog”i “tradicijskog” svijeta, ali i onih suvremenih,ili, da upotrijebimo već deplasiranpojam, “avangardnih”. Od cijele te heterogenegrađe Iva Bittová niti ne pokušavastvoriti homogeni glazbeni izraz. Jer,kao što se u izboru građe ne ograničavana ove ili one kategorije, tako ni ono štood nje stvara očito ne namjerava svrstatiu okvire ove ili one estetske, ideološke,umjetničke ili bilo koje druge “ladice”.Vlastita folklorna glazbaNaravno, u nastupu Ive Bittove nenedostaje narativnosti. Štoviše, ona jeizrazito scenski osviještena, pa se takoi njezina sceničnost kreće na tankoj iteško odredivoj granici između koncertai performansa. No, Bittova ne komuniciras publikom na način prenošenjaa kamoli “propovijedanja” neke ideje.Njezin je nastup, u osnovi, privatan čin,svojevrstan glazbeni roman toka svijesti,koji ne negira, ali niti ne traži publiku.Zapravo, stječe se dojam da Iva Bittováuvijek glazbuje na isti način, bez obziranalazi li se u, recimo, Carnegie Hallu ilisama u svom domu u Lelekovicama kodBrna. Ona je potpuno u pravu kad svojestvaralaštvo naziva vlastitom folklornomglazbom, u smislu da odabire bilo kojugrađu koja joj se učini zanimljivom, a potomje obrađuje u skladu s trenutačnominspiracijom. Ta otvorenost duha moždaje i ono što je uistinu čini posebnom.Publika stoga voli Ivu Bittovu upravozato što zna da ova umjetnica ne traži dajoj slušateljstvo pokloni ultimativno obožavanje;zato što Bittova ne priznaje bilokakve glazbene ili ideološke kategorije,jer joj jednostavno nisu potrebne; i zatošto, u krajnjoj liniji, ljudi “propovjednike”vole samo na kratke staze. A Iva Bittováto nije – ona jednostavno stvara glazbukakva joj odgovara i kakva je, kako i samakaže, čini sretnom. A ako se ta glazbasvidi i još nekome – nitko sretniji od nje,ali i publike s kojom će tu sreću uvijekrado podijeliti.cmyk

glazbaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.39Darovi crne muzeDinko TelećanNesuvremena razmatranja o flamencuasovni turizam kao masovno ubijanje dosade,u kojemu svi današnji na ovaj ili onaj način sudjelujemo,dobio je već mnoštvo oblika. Tako,recimo, imamo seoski i vinski turizam, ali i tzv. duhovni,kulturni, a u sklopu istoga, među inima, i glazbeniturizam. Aranžiraju se putovanja među narode i njihoveglazbe, koje se destiliraju i prilagođavaju blaziranojglobalnoj publici, i tako danas slušamo tzv. etno. U tajse pak etno trpaju svakojaki začudno zvučeći melosi,koje se malko ispegla, homogenizira i pasterizira, i proizvodje spreman za masovnu potrošnju u paket-aranžmanu.Ako od turizma spasimo autentično putovanje,kao pojam i kao stav, doći ćemo do glazbe koja svojimunutarnjem sadržajem upravo utjelovljuje putovanje,koja jest putovanje samo, a također je se rado trpa uetnoidni melting pot.Iz romskog duhaKad se neupućenima spomene flamenco, rađajuse predodžbe kastanjeta (krivo!), virtuoznih gitarista,plesačica zalizanih crnih kosa u raskošnim opravama,mahnitog lupanja potpeticama po daskama i čudnovatog,otegnutog i vijugavog pjevanja koje podsjećana Orijent. Flamenco se poistovjećuje sa španjolskomglazbom, i obratno. To je, međutim, kao da međimurskepopijevke izjednačite s hrvatskom glazbom uopće.Flamenco je čedo Andaluzije, i to ponajprije jednogosebujnog dijela njezina stanovništva. Žitelji, recimo,Valencije neće u toj glazbi vidjeti ništa svoje, kao niZagorci u klapskom pjevanju. I još jedna slabo poznatačinjenica: flamenco kakav se danas izvodi mlađi je čaki od npr. jazza, s kojim ima dodirnih točaka i s kojim seu posljednje vrijeme, s različitim uspjehom, spaja u tzv.fusion. No, vratimo se malo izvorima.Ako se tragedija rađa iz duha glazbe, flamenco serađa iz ciganskog ili, ako se baš hoće, romskog duha.Manje je poznato da je ishodište zemaljskih putešestvijatoga duha bio današnji Pakistan, odnosno područjedoline Inda. Put je dalje vodio prema zapadu, da bi senegdje pri kraju (uvjetno rečeno) stao račvati: jedan dioputnika krenuo je sjevernije i zaputio se preko Balkana,i to je onaj čije potomke danas i ovdje – više ili manje– poznajemo, a drugi južno, preko sjeverne Afrike, izkoje se uspeo na Iberski poluotok. Kao i sva njihovasvojta u svim vremenima, ti su Cigani nosili glazbu sasobom i u sebi. Bila je ona njihova unutarnja popudbina,a na putu je već dobila mnoge biljege: na temelj izpradomovine nadovezali su se perzijski i arapski utjecaji,sve do onih u Europi, gregorijanskih korala i sefardskihnapjeva među ostalima. Nepredvidljivi glazbenispojevi bijahu analogija spoju dobrovoljnog i prinudnogizgnanstva jedinog naroda koji bismo, budući da jedosljedan u svojoj bezdomnosti i nikad preozbiljnomshvaćanju etničkih i konfesionalnih identiteta, smjelinazvati “nebeskim”.Teško savladiv ritamKoliko-toliko razvijen oblik flamenco je dobio tekpotkraj 19. stoljeća, procvat doživljava između svjetskihratova, a najviše dosege od sedamdesetih prošlogstoljeća. Tada na pozornicu stupa neprijeporni kraljflamenca, Camarón de la Isla, o čijem je glasu doistabesmisleno govoriti, trebate ga čuti. Paco de Lucía,trajan izvor frustracija svih flamenco i inih gitarista,koji je s njim činio nedostižan duo, nazvao ga je najvećimšpanjolskim umjetnikom 20. stoljeća, i za toje imao dobre razloge. Camarón je umro prije desetgodina i postao ime koje španjolski Cigani izgovarajus najvećim zamislivim strahopoštovanjem. Na “našim”bi ga se terenima možda dalo usporediti sa ŠabanomBajramovićem.Čak je i gitara, bez koje je postao nezamisliv, definitivnoušla u flamenco tek prije stotinjak godina.Izvorno je posrijedi bilo isključivo pjevanje, oblikovanospomenutim utjecajima i životnim okolnostima, uzpratnju pljeskanjem i udaranjem po raznim predmetima,pa i nakovnjima u kovačnicama. Upravo mu tapratnja – koju je preuzela gitara, postavši s vremenomi solistički instrument – daje jedinstveno obilježje,ritmičku složenost kakve nema gotovo ni u jednoj današnjojglazbi (tu bi se s flamencom eventualno moglimjeriti makedonski i bugarski ritmovi). Podrijetlo joj,među ostalim, možemo razabrati u ritmičkom ustrojudrevne indijske muzike, koji je i danas djelomičnosačuvan; već je spomenuta indijska, odnosno pakistanskaprapostojbina, svakako izvjesnija nego kad je riječo onoj iranskoj pojedinih slavenskih naroda. Taj ritam,pak, točnije takt – ovdje neću ulaziti u muzikološke,simboličke, numerološke itd. finese – predstavlja jedvasavladiv problem za izvođače koji nisu odrasli u rečenomkraju. To je problem i u slušanju. Potrošačima većspomenutog etna tradicionalni flamenco uglavnomje “presirov” i teško slušljiv. Ako se isključi zapadnomoku i uhu vazda uzbudljiva egzotika, ti vražji Ciganise definitivno previše deru, zavijaju i plješću, gitaristimane možeš uhvatiti takt ni za glavu ni za rep, i uz tojoš odveć nesnosno nabijaju po tim jadnim gitarama ada bi se čovjek uz to mogao lijepo opustiti uz pivo.Flamenco kao “način života”Treba, međutim, znati i osjetiti da flamenco nijesamo glazba. “Samo” glazba, to znači ako je glazbas jedne strane razonoda, podloga opuštanja, moždapovremenog zanosa, i s druge strane – kad isključimočisto komercijalno smetlarenje – profesionalan rad,upinjanje k tehničkoj perfekciji, larpurlartističko školovanjekoje će dati plodove bilo u masovnoj ili tzv.elitističkoj proizvodnji, ili iz kojega će pak proizaćitipična dvadesetostoljetna egzistencija virtuoznošćunabildanoga glazbenika-idiota. Elem, kad je riječ oglazbi koja nije samo glazba, morate s onima iz čijegaduha ona izvire dijeliti isti, ili barem donekle sličan tipiskustva koje vapi za svojim beskompromisnim izrazom.To ne znači da morate biti andaluzijski gitanoda biste mogli ovako ili onako sudjelovati u flamencu– premda ćete od istoga to često čuti – ali podrazumijevada se jedan dio vas na barem sličan način snalaziu svijetu. Ma koliko banalno zvučala, izreka o flamencukao o “načinu života” u prvom redu, doista stoji.Ako od turizma spasimo autentično putovanje, kao pojam i kaostav, doći ćemo do glazbe koja svojim unutarnjem sadržajem upravoutjelovljuje putovanje, koja jest putovanje samo, a također je se radotrpa u etnoidni melting potNešto kao i kod starog bluesa, u vokalima i “prljavim”suzvučjima flamenca očitava se sjećanje na zasužnjenenaraštaje i pogled u neizvjesnu budućnost. Danas, doduše,stvari stoje ponešto drukčije; teže mi je vjerovatiu iskrenost lamentacija o bijedi i oskudici (ako ne i onesretnoj ljubavi) iz grla pjevača koji imaju menadžerei čije ploče se prodaju u milijunskim nakladama.Mnogo gubimo i s nerazumijevanjem jezika; niznanje španjolskog tu nije preveliko jamstvo, s obziromna osebujan izgovor i izražaj. Mnogo, naime,sjajne poezije. U lirici flamenca ima, dakako, mnoštvobanalnosti – o crnookoj dragoj koja me ostavila i pošlaza onog kretena itd. – ali i gotovo neprevodive, zgusnuteljepote, usporedive, možda, s haikuom:Con la luz de cigarroyo vi el molino.Se me apagó el cigarroperdí el camino.(Uz žar cigareugledah mlin.Cigara se ugasiizgubih put.)Česte su posudbe od velikih pjesnika – standardnood Lorce, ali i od jednog Omara Khayyama, pa čak iPessoe. Nisu rijetke ni tko zna kojim putevima isplivalemitske reminiscencije:A un anciano le peguéporque me pegó en la calley al año cuando me enteréque ese hombre era mi paregotas de sangre lloré.(Udario sam jednog starcajer me on udario na putu;i kad shvatih nakon godinu danada taj čovjek bijaše mi otacprolih krvave suze.)Zašto volim flamenco? Jer je, čisto glazbeno gledanoi u svom izvornom obliku, tehnikom tako siromašan, avatrom tako bogat. Jer je izraz najstrastvenijeg i najintenzivnijegživota koji poznajem. To siromaštvo je neimaštinamudraca, ali svakako ne stoičkog, koji je lišenili se teži lišiti strasti, već onog uskipjele krvi... Netko jestanje u koje dolaze vrhunski izvođači flamenca usporediosa samadhijem. Već iz onog što doživim pri slušanjui iz onog što sam sâm kadar izvesti na gitari, znam daje to više od usporedbe. Tko je neosjetljiv na flamenco,tome se krv nikada neće odmrznuti.Muzika a ne glazbaFlamenkisti (aficionados, iliti zaljubljenici) katkadgovore o biću zvanom duende. Prispodobljuju ga kaovilinskog patuljka koji se nevidljivo, a opet opipljivo,javlja kada se svirači(ce), pjevači(ce), plesači(ce)i slušači(ce) usklade u zajedničkom naponu, kad iztog sklada, iz te sretne sklopljenosti stvari, kao daviše ne mogu ispasti, i zapravo se u tom trenutkumeđusobno prestanu razlikovati. Doznao sam dasvirači tradicionalne irske glazbe – na stranu to štobi o njezinoj kvaliteti, u usporedbi s flamencom,čovjek mogao misliti – govore o vrlo sličnim stvarima,pritom se, naravno, služeći slikama iz keltskemitologije. Mistifikacija? Ne. Samo pokušaj da se zajedno iskustvo nađe odgovarajuća riječ, odgovarajućaprispodoba.Flamenco nije samo glazba. Eventualno muzika,dakle nešto što još ima veze s dobrim starim muzama.Muze o kojima govorim tamnopute su poputsvete Sare, svoj su topli dom našle u Andaluziji, okojoj će – kad i ovdje malo zatopli – još možda bitiviše riječi.Nek ne navikne se nogakoračat istim tlom...Proći svime jednom,jednom, sâm i hitar.León Felipe (1884.-1968.)Na starom panju sjedeć kraj rijekeugledah pticu što pjevat je htjelaal promukla bješe, od pjeva ni jeke.Iz ruku joj dadoh pića i jela:lišće metvice s vodom iz rijeke.(Trad., prepjev autora)cmyk

40 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kazališteIvan BukićKako dati pet i reći sorryGrozdana CvitanNakon silnog hvaljenja zaboljelaje glava. Spasio je Fiamengo kojije najavio veću pauzu. U njoj sepredstavljao dječji časopis zvanOblutakPredstavljalo se knjige:sjedilo na službenim i neslužbenimprogramima.nova pozornica na 4 bunaraTonkicu je glumila KatarinaBistrović Darvaš koju poznajemo izuloge Vere u Dugoj mračnoj noći. Jedinakritika na predstavu je to što je malodjetinjasta i zato joj dajem ocjenu vrlodobar (4).Ante Skelin, 5. r. o. š.CrvenkapacPredstava Crvenkapac mi je ostavilavrlo dobar dojam. Zanimljiv mi je likCrvenkapičine bake koja je vrlo modernai sluša rock glazbu. To je moderan tipbajke jer baka ne živi u kućici na selu, veću velikom gradu u neboderu.mnogo trokuta. Radila je zvijezdu sa 4 ili5 krakova.Glumac koji je držao lutke je rekao dazaplješćemo kada pokaže lutke. Djeca supljeskala sve jače. Odrasli su bili zadovoljnipredstavom. Na kraju ih je publikanagradila pljeskom.Mateja Bačić, 4. r.otvaralo izložbe:pokazivalo kroz rezultate radionica:radionica na trgupredstavljanje mapelinci u Nori (novinarskoj radioniciza osnovnoškolce u kojoj su seove godine našla djeca iz Rijeke,Šibenika i Zagreba) budno su to pratiliu Biltenu. Njihov i festivalski drugi tjedantako su zabilježili:26. lipnjaKako je Tonkica kupovala kruhPredstava Kako je Tonkica kupovalakruh kazališta Mala scena mi se svidjelazato što je smiješna. Najsmješniji lik mije Tonkica koja je na putu od kuće dodućana susrela mnoge likove. Prvo jesrela policajca koji ju je naučio kako prijećipreko ceste. Onda je susrela dječakaLuku s kojim se stalno prepirala. Lukaju je podučio nekim stvarima kao što su:dati nekom pet i reći sorry kad podrigneš.Tonkica je na putu srela čovjeka koji jojje rekao da pođe s njim. Ona je to odbilai rekla da ne smije pričati s nepoznatima.Iza toga su Tonkica i Luka kupili kolače ijeli ih. Konačno, nakon mnogih avanturaTonkica je došla do trgovine. Napokon jekupila kruh. Nakon toga otišla je kući itad je predstava završila.tisak linorezaCrvenkapica koja je živjela na istomkatu i u istom neboderu sa Crvenkapcem,nije ga nikada susrela sve do njihovogsusreta kada ona slučajno zaboravi gdjebaka stanuje. Svijet je ponekad jako malen,a ne primjećujemo ljude oko sebe.Stipe Bilić, 6. r.27. lipnjaOd Luce ukratkoSinoć se u kazalištu izvodila predstavaMačak u čizmama. Redatelj predstave jeZvonko Festini. Po običaju predstavaje kasnila. Meni se ova predstava svidjela.Pa, mislim da sam dosta napisala.Nemojte mi zamjeriti ako je ovaj izvještajpredugačak ili prekratak, jer tko ima vremenapisati puste romane. I za kraj velikipozdrav odLuce Kundid, 6. r.Zvijezda je radila mnogo trokutaPredstava Čudesni svijet lutaka JimaGamblea na Ljetnoj bila je vrlo lijepa.Svima se svidjela, pa čak i odraslima.Osvjetljenje je bilo dobro i sve se lijepovidjelo. Na pozornicu je prvo došao lutaksa klizaljkama. On je uskakao svakom ukrilo. Tada je izašla gospođica krafna kojaje sjedila na travi, ali ju je potjerao pauk.Onda su izišli duhovi. Oni su nasmijavalidjecu. Plesali su i skakali i svi su pljeskali.Na kraju je došla zvijezda. Ona je radilafoto: Tomislav BukićČiji je medo – odgovorili djeca i recepcijaU kutiji “Za medu” djeca su odgovorilaautorici Meliti Kraus na pitanje Čiji jemedo: bogate djevojčici koja ga je uništilai odbacila ili siromašne koja ga je pokupila,uredila i pazila. Većina odgovoraglasila je da medo pripada siromašnojdjevojčici Lizi.Međutim, među odgovorima našli suse i oni koji su se bavili nekim nepostavljenimpitanjima i razmišljanjima. Takoje Lovre Benedikt poručio: Ja bih medupustio u šumu da bude slobodan od ljudi.Jedna mama pronašla je analogiju s djelomKavkaski krug kredom i Mudrost caraSolomona, a recepcija festivala (uključujućivozače) je poručila: Medo, mi te volimo!Zahvalna Melita27. lipnjaPosjet pressiciKao i svakog dana u kazališnom foajeuse održala Press konferencija za novinare.Kako i sama riječ kaže tu se trebajusastati novinari, ali baš i nije tako. Tu suse našli neki književnici, kritičari, scenaristipa čak i glumci. Kazališni foaje jebio ukrašen brojnim dječjim crtežima narazličite teme. Na sporednim stolicamasu sjedili novinari koji pišu za Bilten.Naravno kao i na svakoj pressici IvoBrešan sjedi na čelu. Ispitivao je glumceo predstavi. Svi su bili ustravljeni. On semalo šalio na račun stola stolova. Prozvaoga je okruglim. Pa tako neka bude. Svakije novinar ispred sebe držao festivalski listpod nazivom Bilten. To im je pomogloda se brže snalaze. Slavni pisac za odrasleje počeo govoriti o jučerašnjoj predstavipod nazivom Kako je Tonka kupila kruh.Spomenuo je kako je priča mogla poslužitikao podloga za scenarij. Čovjek kojije bio scenarist bavi se još i pjesništvom.Pretpostavljam da je nekim novinarimaprvi dio bio dosadan. To su izražavaliputem mimika. Ne znam jesu li se nekinaučili kulturi. Pričali su dok su drugi vodiliglavnu riječ. Čuo sam da je predstavaimala svoju premijeru. To je bilo negdje uSlavonskom Brodu. Brešan je svojom duhovitošćunasmijavao druge. Predstava jeimala još mnoge druge audicije. GospođaLončar, koja je napravila ovu predstavu,cmyk

kazališteVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.41napominjala je kako je predstava jednaod najboljih i najzanimljivijih ove godine.To mi ne bi rekli. To nismo vidjeli najučerašnjoj publici. Ona je još i rekla da bitrebalo biti mnogo ovakvih predstava. Toje potvrdio Brešan koji je cijelu pressicupušio. Doduše, pušili su i drugi. Tadasu pressicu sa svojim govorom uljepšalimnogi drugi članovi Festivala. Znači,prema procjenama drugih, predstava jebila jednostavna i zanimljiva, no mislimda su je previše ishvalili. Još je trajaogovor o ovoj predstavi. Komentare suizlagali totalno svi. Poslije male stankeod pola minute, baš onoliko koliko trebada se popije sok, fotoaparati i kamere sudalje škljocali. Jedan je čak i nas slikao.Želimir Hercigonja, čovjek koji je jučerna Dobriću promovirao svoju knjigu, višeje ishvalio malu Tonkicu nego svoju promociju.Rekao je da je gledao još onakvihsličnih predstava, ali da od ove nije gledaobolju. Baš zbog onih malih detalja. On jekazao da su se djeca na proteklim predstavamasmijala fizičkim pokretima glumacakoji su to izvrsno napravili. Govorigđe. Kosovke nam se nisu svidjeli jer suimali puno nepoznatih riječi koje nas nezanimaju, pa smo to vrijeme proveli gledajućislike na zidovima. Jakšu Fjamengaje fascinirala predstava zbog vizualnihpokreta. On tu spominje svoju susjedukoja je imala slične pokrete. Gospodinscenarist upozorio je na to da današnjadjeca znaju sve. Svaki takav čovjek volida se njegova predstava hvali, a ne voli daim se daju kritike. On je to i dobio, a neznamo zašto se malo kritiziralo. Nakontoga je Pajo Kanižaj, kojeg nismo nitiprepoznali, svoju pohvalu dao u svojimslavnim stihovima. I konačno jedno licesa otoka. Mladen Bjažić je bio tužan štodjeca koja su sjedila u lijevim ili desnimložama nisu mogli predstavu pratiti trodimenzionalno.Mnogi su se složili sanjim. Bez obzira, makar jedna riječ PereJosip Jankovic, list iz mape o pravima djeteta Mario GuberinaMioča mora nasmijati ostale. No u tajtren je Astra Božiković prolila vodu ublizini Mladena na okrugli stol. Poslijetoga silnog hvaljenja zaboljela je glava.Spasio je Fiamengo koji je najavioveću pauzu. U njoj se predstavljao dječjičasopis zvan Oblutak. Djeca iz nižihrazreda su čitala pjesme iz njega. Odnekih smo čuli da je ovo jedan od najzanimljivijihdijelova konferencije za sve.Tijekom čitanja djeca su imala problema.To su Oblutkovi najbliži suradnici.Za to vrijeme su se mnogi ljudi razbježalii umjesto njih došli su drugi. Počelose pričati o Crvenkapcu, predstavi kojase održala u Katoličkom domu. Uistinumalo lošije mjesto za održavanje takvihstvari. Sve je opet krenulo ispočetka. Svisu ponovno morali govoriti. Redateljicaje pričala o predstavi. Davala joj je svenajveće pohvale što joj je mogla dati.Moramo priznati da nismo bili na predstavipa ne znamo kakva je bila. Maločudnije je bilo to što je rekla da predstavanije za festival. Onda to nema veze jednosa drugim.Ivo Brešan je podsjetio Paju Kanižajana njegove stihove. Pajo je napravio tužnufacu i počeo razmišljati. U to je vrijemeredateljica imala svoju riječ. Nju ama bašnitko nije slušao. Pajo se dosjetio i kazao:Na predstavi nisam bio, ali oduševljenjene bih krio. Zanimljivi popularni njegovistihovi za razmišljanje. Primijetili smo dase manje hvalila predstava Crvenkapicenego male Tonke. Jedan dječak tj. gost izRijeke pohvalio je predstavu. Njegove riječisu zvučale poput odrasle osobe. Jednaje rekla da za ovakve predstave trebajudoista profesionalni glumci. Dok se sveto govorilo jedan je čovjek škiljio krozvrata. Konačno je došao red na nas maleneposjetitelje. Čovjek s dugom kosom jehvalio djecu koja dolaze na presicu.Želimir je govorio kako je izdao17 knjiga od kojih ima i za djecu.Napomenuo je kako u Hrvatskoj imajako malo kvalitetnih pisaca za djecu.On je uistinu bio kratak i jasan u svomegovoru. Jakša Fiamengo je spomenuoneke od njih među kojima su on, Bjažić,Kanižaj… Njegove govore nismo bašrazumjeli. No Ivo Brešan se tome suprotstavio.To nije za našu pressicu. Zbogtoga smo i otišli s nje. Uistinu je previšetrajalo. Bez obzira na to na kraju je bilojako dosadno. Baš u tren kad smo odlaziliBjažić je izvodio šašarije.Mario Guberina i Ante Skelin, 5. r.28. lipnjaŠumska pjesmaU kazalištu je održana predstavaŠumska pjesma koju je izvodilo Državnolutkarsko kazalište iz Latvije. Predstavaje započela laganim pljeskom. Isprva susve oči bile uperene prema glumcima nasceni, ali se kasnije to zanimanje počelogubiti. Tijekom cijele predstave glumcisu govorili i pjevali na svom, djeci nerazumljivom,jeziku. U publici se sve višepovećavao žamor i komešanje, te pokojeglasno pitanje male djece. Scenografijanije bila baš raskošna (velika drvenaljuljačka i mali komad tkanine na njoj),a zelenim kostimima su, valjda, htjelipokazati da su u šumi, premda im to nijeuspjelo.Dvije glumice i glumac su glumili slutkama u ruci, a to su izvodili tako dasu ih svi mogli cijele vidjeti. Publika jesamo jednom spontano i ne baš energičnozapljeskala, ali je zato zadnji pljesakbio dosta glasan. Valjda je publika njimepokazala svoje oduševljenje što jegotova predstava. Ako su već hrvatskojdjeci predstavu htjeli prikazati na svomjezikom, mogli su bar uzeti neku većpoznatu basnu ili bajku. Ova predstavaje bila pokazatelj kako jezik u predstavimože bitno utjecati na (ne)zanimanjepublike.Ivana Baković, 8. r.Zvijer je bila zvijerPredstavu Ljepotica i zvijer izvodioje Plesni studio Step by step iz Zagreba.Meni se predstava jako svidjela, a glumcisu izvodili svakakve vratolomije. Djecau publici su bila jako sretna. Zvijer je upredstavi bila zvijer, a na intervjuu s mojomprijateljicom je bila vesela dobrica.Intervjuu je prisustvovala i Ljepotica.Ona se malo sramila, ali je ipak odgovorilana pet pitanja. Predstava je bila superi nadam se da će se izvoditi i sljedećegodine.Tea Šimac 5 r.29. lipnjaNeke kritičke primjedbePredstavljanje knjige Dječje oči publikaje uglavnom pozorno i strpljivo slušala.Uvodni dio bio je malčice predug i pomalodosadan s ponekom upadicom ArsenaDedića. Publika je bila starijeg uzrasta paje bila tiha i mirna, ali su se i ti stariji (onisu kao kulturniji od djece) malo raspričalikada su bili u mogućnosti (tijekom nastupazbora).Zbor je pjevao dosta razumljivo, ali sjadnim izrazima lica. Uglavnom su biliusklađeni, ali kad nisu pjevali oni su pričali.Arsen Dedić nije sam čitao stihove,ali čitao ih je kao da ih čita sam sebi.Nije ništa razgovjetnije ni pričao izmeđupjesama, a najgore od svega bilo je tošto je koji puta počeo pjevati sa zborom,ali to je učinio tako što bi otpjevao parriječi i stao. Mislim da ovo nije trebaloupasti u program MDF-a jer to je, kako isama kratica kaže dječji festival, a djeci tustvarno nije bilo mjesto.Ivana Baković, 8. r.30. lipnjaOriginalna scenografijaPublika je ulazila, a predstava Snježnakraljica Kazališta lutaka iz Zadra još nijepočela. Djeca su nekoliko puta pokušala‘’namamiti’’ glumce pljeskom, ali im nijeuspjelo. Djeca su se komešala i odjednomje zasvirala muzika i predivna scenografija(jednostavna) prikazala se na pozornici.Bijeli stiropor koji je dočaravao snijeg padaoje s “visina”. Muzika i zvukovi dočaravalisu različite dijelove zemlje. Uistinulijepa i originalna scenografija očaralaje publiku. Zanimljiva predstava mlađojse djeci jako svidjela, ali se čuo razgovoronih koji je nisu razumjeli. Publika nijeozbiljno shvatila molbe da se mobiteliugase pa se povremeno čuo zvuk poruke.Predivnu Andersenovu bajku su prikazalina originalni način.Hana Tudor, 7.r.Izraelci u jos jednom uprizorenju GolemaBajka o ribaru i ribiciNoćas se na bunarima održavalapredstava Bajka o ribaru i ribici. Nije bašbilo nešto zanimljivo jer već svi znamotu priču. To nije bila glumačka predstava,nego su troje ljudi čitali priču uz pratnjunekog mini-orkestra. Nema se što punoreći o njoj. Bila je O. K.Ivan Brajković, 6. r.JahačJučer u 21 sat se na Ljetnoj pozorniciodržala izraelska predstava Jahač, kojami se svidjela zato što je bila smiješna.Najsmješniji lik mi je beba koja je sasvojim nestašlucima uljepšala predstavu.U predstavi mi se ne sviđa to što glumcinisu govorili i što naslov baš i nijepovezan s predstavom. U predstavi jeglumila jedna ženska osoba s kojom sebeba stalno prepirala. Predstavu prate triinstrumenta – frula, gitara i violina. Bebaje jahala kozu, slona i glumila kauboja dabi nasmijala publiku. U tim scenama sebeba gore ponaša od prave male bebe. Ujednoj sceni kad beba glumi kauboja dogodise nešto strašno: beba slučajno samasebe ubije, a žena s kojom se prepiralaje pokrije. Predstava je publiku očaralasamo smijehom i ničim drugim, što mi sene sviđa. Predstava je bila kao neka vrstatragedije koja započinje vrlo sretno, azavršava vrlo tužno.Po mom mišljenju predstava je zaslužilaocjenu +3.Ante Skelin, 5. r.1. srpnjaČudna logikaSinoć se u sportskoj dvorani u 21 satodržala predstava Dječjeg plesnog ansamblaiz Irske. Irci su zadovoljili naša očekivanjai potvrdili svoju kvalitetu nastupa do prijedvije godine. Jedina zamjerka je što je jednaod plesačica pala na stražnjicu. Iako bibilo logičnije da bi cijela dvorana prasnulau smijeh – nije nego joj se pružio pljesakpotpore. Nakon svakog plesa, pjesme ilisvirke dvoranom se prolomio gromoglasanpljesak. Irci zaslužuju svaku pohvalu.I za kraj 45. MDF-a pozdrav od TomislavaBukića, 6. r.Miševi i mačke naglavačkeNaravno, sinoć sam opet bila u kazalištu.Bila je predstava Miševi i mačkenaglavačke. Napravljena je prema istoimenojknjizi Luke Paljetka. Glumci izGradskog kazališta lutaka iz Splita suse jako potrudili. U predstavi su dijelomkorištene lutke, a dijelom su glumciglumili sa maskama. Meni se inače jakosviđaju stihovi Luke Paljetka. Najviše mise svidjela odglumljena pjesmica. Jednaje mačka jela slatkiše. Na predstavi je biloi djece i odraslih. Imam dojam da su sviizašli nasmiješeni nakon što su pogledalitu predstavu.Dora Josipović, 3. r.Dana 2. srpnja – posljednjeg danafestivala, uz kratki program skinuta je festivalskazastava. O tome ne izlazi Bilten.Djeca su još jednom otišla u radionicu,jernakon četrnaest dana naporne budnostinije bilo lako oprostiti se od radionicenjihova izbora.cmyk

42 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.razgovorIvicaazalište koristite kaopolitičku i umjetničkusubverziju, pri čemu jedovoljno prisjetiti se vaše akcijePremještanje plaže Zlatnirat izvan dometa birokratskihstruktura (2002.), a štodokazujete i predstavom Krokopera: Cimer fraj u kojoj kronološkimpolitičko-turističkimputovanjem od hotela Slavija,preko hotela Croatia do hotelaEuropa potkopavate konceptedomaćega apartmanizacijskogaturizma. Kako je nastalaMultimedijalna putujuća artističkaskupina za mentalnu higijenu,fizikalnu terapiju i brzuprehranu Šušur (Bol), za kojuste na eurøkazovskom okruglomstolu Otoče, volim te! naglasilida je njezina ideja začeta ukarnevalskim svečanostima uBolu?– Naziv grupe je naš program;dakle, multimedijalnismo jer koristimo uvijek raznemedije izražavanja; djelujemokao artistička skupina za mentalnuhigijenu jer uvijek smonekoga jebali u mozak; nadalje,djelujemo kao artističkaskupina za fizikalnu terapijus obzirom da smo u okviruuličnoga teatra davali masažu,obavljali mjerenje tlaka, pranjeušiju... I pored toga uvijek smonešto, neko meso – kokoši,kobasice, ćevape – pekli. I unavedenim aktivnostima odvijaobi se program – netko bipjevao, pokazivali smo videozapise, odvijale su se i atrakcijenpr. Braća Wright ponovno lete,čovjeka bismo bacili u kartonskojkutiji vezanu lancima umore… Isto tako, radili smo iportrete koje smo prodavali;imali smo sex shop, pekli smopalačinke, jaja na oko, jajaovako i onako, organiziralismo i hiromantiju, imali smo iživi juke box – čovjeka s petstopjesama koji je za pet kunasvirao po željama; organiziralismo i türkische air-condition– dva crnca s kartonima uobliku palme kojima bi mahali,dakle, za pet kuna triminute mahali bi lepezama…U biti, počeli smo kao uličniteatar; sve je krenulo od karnevala,a ja i nekolicina njihkoji sudjeluju u predstavi Krokopera: Cimer fraj imamo stažod trideset godina djelovanja ukarnevalu kao velikoj godišnjojpredstavi od čega je, dakle, svekrenulo, a 1988. dali smo i nazivskupine – Multimedijalnaputujuća artistička skupina zamentalnu higijenu, fizikalnuterapiju i brzu prehranu Šušur(Bol), što uzimamo kao datumosnivanja, iako postojimo većgotovo 31 godinu.Jakšić Čokrić - PukoSituacionistička farsa s jebanjem u mozakMinistarstvo imidžaBolaKako ostvarujete suradnjus Turističkom zajednicom uBolu? Na spomenutom okruglomstolu naglasili ste kako vasje Turistička zajednica Bol prepoznalaveć u začecima, kadaste djelovali u karnevalskimsvečanostima.– Naime, najmanje trebamonovca; dakle, novac uopće nijeprimaran za naše predstave. Naprimjer, da banaliziram: ovapredstava košta 25 kuna, alikad treba doći u Zagreb, ondakošta 50.000 kuna s obziromna to da treba dovesti 45 ljudiu Zagreb. Inače, sve rekvizitenapravimo sami u dva dana – aoni gotovo ništa ne koštaju,nego, da ponovim, novac jepotreban jedino za micanje.Kako Turistička zajednica Bolatreba oblikovati turističke proizvodeBola, a mi jesmo jedanod turističkih proizvoda Bola,naravno, da nas je prepoznalau tome što možemo značiti zaBol. Dakle, suradnju ostvarujemos Općinom, Turističkomzajednicom u Bolu, Zlatnimratom, koji nije bolsko poduzeće,a u obliku sponzorstvaostvarujemo suradnju i s relevantnimpoduzetnicima Bolakoji posjeduju poduzeća ilikafiće – od prikupljanja prilogaod 100 kuna, 1000 kuna, kakotko da. Sada se čak događa dase ljudi i sami javljaju za sponzoriranje.Suradnja i novčanapomoć je OK; naravno, uvijekmože biti bolje, s obzirom nato da se uvijek moramo kretati,naročito prema naprijed, a štose polako događa i događat ćese brže i značajnije. Dakle, usvemu tome manje je bitan tajnovac, a bitno je prepoznavanjeSuzana MarjanićRazgovaramo s bolskimmultimedijalnimumjetnikom, poznatim poiskazu “reakcije na situaciju”,u povodu izvedbe predstaveKrok opera: Cimer frajMultimedijalne putujućeartističke skupine zamentalnu higijenu, fizikalnuterapiju i brzu prehranuŠušur (Bol) na ovogodišnjem19. EurokazuPočeli smo kaoulični teatar;sve je krenulo odkarnevala, a jai nekolicina njihkoji sudjeluju upredstavi Krokopera: Cimer frajimamo staž odtrideset godinadjelovanja ukarnevalu kaovelikoj godišnjojpredstavida oni koji pomažu mogu prepoznatida je to značajno i dato uopće ima smisla. Osobnoosjećamo da ima smisla zaBol to što radimo. Naravno,ne ocjenjujem jesu li predstavedobre i jesmo li mi dobriglumci; navedeno prepuštamokritičarima, ali ono što je istinajest da navedene predstaveimaju smisla za Bol. Djelujemokao Ministarstvo imidža Bolas obzirom na to da stvaramonjegov imidž. Primjerice, prijetri godine uključili smo i akcijuViroza, a riječ je o skakanjuu virove iza katamarana, odčega se može napraviti svjetskočudo. Dakle, Viroza kreće 24.lipnja na sv. Ivana Krstitelja– zaštitnika župe Bol; riječje ujedno i o tradicionalnomotvaranju kupališne sezone zaBoljane, a 1. listopada obilježavamozatvaranje – Viroza partykao prestanak ljetne turističkesezone i početak zimske turističkesezone.PolitičkakarnevalizacijaKako je iniciran Prvi hrvatskibolski karneval na kojemuste karnevaleskno, ludičkipredstavili programe ondašnjihhrvatskih političkih stranaka?– Održali smo ga uspostavomhrvatske države, a do tadasmo djelovali kao jugoslavenskikarneval. Organizirali smo gakao prvi karnevalski sabor gdjesu izašle sve stranke. Naime,sve relevantne stranke predstavilismo kroz program uvečer uhotelu, a bilo je o tome govorai u tradicionalnom dijelu čitanjatestamenta, ostavštine… Tuse već naslućivalo ovo što danasimamo; dakle, negdje razlikaod stranke do stranke postojisamo u budžetu, a razlike su seizbrisale čak i u njihovim nazivima;sve su postale jednake usvom programskom sivilu. Prijesu postojale neke boje i mogloih se razlikovati, tako da zaHrvatsku ne znači mnogo je liriječ o stranci A, B ili C na vlasti…Dakle, tu smo prepoznalito što je uslijedilo. Sve strankesu se predstavile kroz festivalgdje je svaka imala svoju pjesmui pjevače a pjevalo se napopularne melodije. U tradicionalnomdijelu programa spalilismo našega Juru Karnevala;dakle, riječ je o tradicionalnomspaljivanju, ali bez ikakvih iživljavanjakao u nekim drugimnašim krajevima. SpaljivanjeKarnevala, kao i svugdje, nosikršćansku simboliku – netkopreuzima na sebe grijehe našei zato bude žrtvovan kao IsusKrist; dakle, vrlo je bliska tapoveznica – iako je to smiješno– između spaljivanja Karnevalai razapetoga Krista. Inače,naš Karneval predstavlja svereligije, konfesije i govori kaoekumenist.U dokumentarnom filmuSlikar koji je produžio Zlatnirat, koji je snimljen o vašemumjetničkom radu, navoditerazliku između amatera i samoukogaumjetnika, pri čemuumjetnika amatera određujetekao umjetnika koji ne znakada će prestati s umjetnošću,dok samouki umjetnik, premavašim shvaćanjima, zna kadadolazi prestanak bavljenjaumjetnošću.– Sada bih ipak pridodaoda nije uopće nejasno što značiamater, samouk a što značiprofesionalac, ali kad netkokoji o nekomu piše, uglavnomupotrebljava atribut amaterizamu pogrdnom značenju, uželji da umanji njegovu vrijednost.Naime, ne postoje dvijeumjetnosti – npr. amaterskai profesionalna, nego postojisamo loša i dobra umjetnost,kazalište, a amaterski ne značikvalitetu – manje ili više, pa nerazumijem čemu uopće to upotrebljavati.Za koncept Bol graddržavaJeste li zadovoljni eurokazovskimokruglim stolom kojije posvećen akciji Otoče, volimte!, a na kojemu ste i samisudjelovali gdje ste, izmeđuostaloga, iznijeli i problem nevidljivostilokalne samouprave,a što ste i demonstrirali radnomakcijom-prosvjedom-happeningomPremještanje plažeZlatni rat izvan dometa birokratskihstruktura (2002.),kojom ste zahtijevali da kontrolorkoncesije što se tiče Zlatnogarata treba biti sama lokalnasamouprava?– Ma, nije uopće bilo stola,a kamoli okruglog. Ukratko,čim nešto postoji, onda daklepostoje i problemi, što značida postoje i otočni problemi.Netko, naime, u Hrvatskojmora javno reći da imamo1264 otoka, i da ne znamošto ćemo s njima, ali nećemoih davati i prodavati, doznatćemo što ćemo s njima. Dakle,to bi bilo pošteno: čekat ćemovrijeme dok doznamo što ćemos njima, a u međuvremenubolje ne raditi s njima NIŠTA.Dakle, riječ je o problemu lokalnesamouprave gdje sedamlokalnih samouprava na Bračunema ovlasti zaštiti sebe oddivlje gradnje. To su osnovniproblemi. I zbog svega navedenogazalažem se za konceptBol grad-država. Navedenucmyk

azgovorVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.43akciju pokrenuli smo prijesedam-osam godina. Dakle,Platonov koncept grad-državaidealnu državu vidi u onojdržavi koju možeš obuhvatitipogledom s najvišeg brežuljka.Dakle, u okviru matične zemljepotrebna je autonomija,lokalna samouprava koja pokazujeda se znamo brinuti samiza sebe, da imamo zakonskeovlasti brinuti se sami o sebi;a kako se sada ne smijemobrinuti samo o sebi, situacija jegrozna.Kako ste sudjelovali u akcijiOtoče, volim te!, čija je prvaakcija, kako je pregledno navedenou programskoj knjižiciEurokaza, održana 13. rujna2003. u uvali Porat na Biševukada je, nažalost, izgorjeločetiri petine otoka pa je grupaŠo!Mazgoon spot za pjesmuZatočen odlučila snimiti nanavedenom otoku, što je i dosada najudaljeniji koncert ikadaodržan na Jadranu. Ujedno,Kornelija Čović pokušala jesve skupine koje su sudjelovaleu spomenutoj akciji okupitii na Eurøkazu, međutim,druge skupine nisu mogle doćiiz raznoraznih razloga, a prvenstvenozbog poslova u jekuljetne sezone.– Dakle, akcija je nastalazbog požara na Biševu i odlučilismo zasvirati i svirkomupozoriti ljude na navedenustrahotu, a samu akciju pokrenuoje Zoran Franičević, i mismo se na njegov poziv uključili.Naime, nismo sudjelovaliu prvoj akciji, ali već smo bilina drugoj i dio smo te akcijekao što je i apsolutno podržavamo.Dakle, iz navedene reakcijena požar krenula je cijelaakcija koja je učinila mnogou povezivanju otoka; naime,Vis je prvi put vidio Lastovo,Lastovo je prvi put vidjeloHvar i Brač, Hvar je prvi putvidio Tovareću mužiku izSalija na Dugom otoku… Iono što je bitno, shvatili smoda imamo strašnog potencijala.Nažalost, potencijal tihgrupa je apsolutno neprimjetanna otocima jer se miotočani sastajemo ili u Splituili u Zagrebu ili, eventualno, uZadru. Dakle, prvi put ta akcijaomogućila je da se otočanisastaju na otocima.Inače, što se tiče nedolaskaostalih skupina dovoljno je rećikako, primjerice, Franičevićanisu pustili s Radija; kako vodiprogram, nije mogao dobitidva dana dopusta. Inače, našaMultimedijalna putujuća artističkaskupina za mentalnu higijenu,fizikalnu terapiju i brzuprehranu Šušur (Bol) čini ekipaod 11 do 80 godina, od kojihneki rade kao šefovi smjenekoji su sutradan, nakon eurokazovskeizvedbe, morali bitidolje; zatim, sudjeluju i zamjenikdirektora hotela, donačelnikBola, nekoliko konobara izhotela, koji su jedva dobili dandopusta. Njih sedmero-osmerou ponoć, nakon izvedbe, moralisu na autobus kako bi sutradandošli na posao, kako bi uhvatiliprvi trajekt. Npr. Tovarećamužika iz Salija nije mogladoći jer svi, njih trideset, radena Kornatima, tako da njihovdolazak u Zagreb u jeku sezonenije moguć. Dakle, to možemonapraviti jedino zimi.Maorska i bolska hakaU predstavi Krok opera:Cimer fraj koristite i elementemaorskoga plesa. Od kuda proizlazivaša fascinacija navedenimplesom?– Maorski ples doživljavamkao nešto najjače u folklornomplesnom smislu. Riječ jeo takvoj magiji i snazi kojomsam ostao opčinjen kada samje jedanput vidio uživo, i tadasam znao da ću ga jednomupotrijebiti i u vlastitom kazalištu.Pročitao sam sve relevantnestudije koje su dostupne naInternetu o tom plesu, neštoknjiga, a nešto sam doznao otom plesu i usmeno. Doznaosam najosnovije – da je navedeniples nastao iz njihovelovačke i obrambene ratničketradicije; dakle, imali su potrebuloviti, jesti, ali i branitise od neprijatelja. A kako jenaša tradicija ribarska, samosam promijenio neke elemente,njihove ritmičke riječi “KamateKamate Ka Ora! KamateKamate Ka Ora!”; naime, staripoglavica koji umire izgovara“Kamate” (Umrijet ću), a mladi,nadolazeći poglavica odgovara“Ka ora” (Živjet ću), nakončega slijede stihovi: “Ti dlakavi,crni čovječe, sunce sja, danasTurizam uovakvom oblikukakav se prodajena našoj obali iotocima čisto jeguzičarstvo: uvlačišse gostu, uvlačišse direktoru hotelakod kojega radiš,uvlačiš se za većuplaću; dakle, svese, nažalost, uhrvatskom turizmusvodi na doslovnoguzičarstvo,uvlačenje, abaš suprotno:turizam bi trebalobiti plaćenogostoprimstvoKrok opera Cimer frajje lijep dan za umiranje”…Dakle, stari poglavica odlazi, amladi poglavica dolazi, a “dlakavi”označavaju neprijatelje.Inače, All Blacksi, njihov footballteam, maorski ples izvodiispred svake utakmice. Nakonobilnijeg istraživanja saznaosam da osam godina te AllBlackse je vodio Supetran izBrača, a zatim smo upoznali inekoliko Bračana koji žive naNovom Zelandu, i sada bi biloidealno da napravimo kulturnimost Brač – Novi Zeland teda mi njima otplešemo našuhaku, a oni otplešu u Bolusvoju originalnu te da zajednootplešemo haku tako da se videpomaci i razlike. Inače, napisaosam knjigu Cimer fraj, koju još,nažalost, nisam objavio. Dakle,riječ je o knjizi o turizmu, kaošto pokazuje i sama predstava,i tu, naravno, o Maorima pišemna šaljiv, neozbiljan način; zapravona šaljiv način donosimpovijesne podatke kako suMaori zapravo Bračani, kakoje riječ o bračkoj koloniji kojase odvojila i otišla na NoviZeland. Inače, u toj našoj hakigovorimo o prastarom načinubacanja mreže, tako da hakane sadrži nijednu novu riječi;govorimo fraze koje su se govorilekada se bacala mreža,koje sadrže odrednice, signaleza povlačenje mreže: “Parvau ime Božje” (prvi konop jekrenuo), “Druga u ime Božje”itd., a “Tako lipo, tako dobrou ime Boga, dobro” znak je započetak. I na kraju ritmičkiuzvikujemo “Kamare, kamare,Cimer fraj”, kao preoblikovaneriječi maorske hake. Inače,naziv krok dolazi od imena zapojas s pomoću kojega ribariizvlače mrežu, a u sebi pritomsadrži dvostruku igru riječi odkojih je jedna politička – dakle,kro kao Croatia i rok kao rock.Turističko guzičarstvoKako i kada je nastala idejaza predstavu Krok opera:Cimer fraj u kojoj se obrušavatena turističku apartmanizacijuobale i otoka? Ujedno,kakva je vaša vizija hrvatskogaturizma?– Naime, Cimer fraj s namaje već pedeset godina. Meni seveć dugo godina vrti ta idejai samo sam sjeo i napisao, štoje možda trajalo sat i pol, sobzirom na to da sam je imaou glavi i kad se sve to nataložilo– naravno, nešto od toganalazilo se godinama u skicama– jednostavno se oblikovalou cjelinu. Zapravo, na završnooblikovanje natjeralo meHladno pivo, s obzirom na toda su izdali album pod istimnazivom Zimmer frei. Naime,prva pjesma iz Krok opere podnazivom Cimer fraj nastala je28 godina prije Hladnog piva.To je bila ta inicijalna kapisla,kako su govorili u JNA. To jebio kostur i oko toga je ondanastalo sve. Dakle, vlasnik licenceCimer fraj je Šušur Bol.I naravno da u matičnoj državiBraču ima veliki odjek. Inače,napravili smo nekoliko gostovanjana Braču, ali s drugimpredstavama. S Cimer frajomgostovali smo u sklopu turnejeu Makarskoj, Starigradu, Visu,Komiži, Zadru i Splitu, i sadsmo konačno na Eurøkazu. Upredstavi Cimer fraj nekoliko seputa ponavlja zajebantsko određenjeriječi turizam od turskeriječi tur ča znači guzica, jer akood stoke izvodimo stočarstvo, oddržave – državljanstvo, onda jeturizam guzičarstvo. Navedenaideja pala mi je napamet kadasam prije dvadesetak godina,kada sam radio u ugostiteljstvu– naime, završio sam ugostiteljstvo– zamijetio ekipe vodičakoji su na prsima imali pločicu snatpisom TUR OPERATOR.A turizam u ovakvom oblikukakav se prodaje na našoj obalii otocima čisto je guzičarstvo:uvlačiš se gostu, uvlačiš se direktoruhotela kod kojega radiš,uvlačiš se za veću plaću; dakle,sve se, nažalost, u hrvatskomturizmu svodi na doslovno guzičarstvo,uvlačenje, a baš suprotno– turizam bi trebalo bitiplaćeno gostoprimstvo. Turizambi trebao biti – kao što bi sveu životu trebalo biti – radost izadovoljstvo za one koji dolazei za nas koji ih primamo, a ondanije važan novac; onda je novacneizbježan – neizbježno je da ćegost dati novac kada je na brižannačin primljen, a ovako jesve naopako s obzirom da i mignjavimo kao što i oni gnjave.Imate svoj Ratni muzej, točnijeantiratni muzej u kojemuste na sarkastičan način umjetničkioblikovali mnoge ratnepredmete. Zanima me od čegaste napravili krmaču koja sevidi na snimci dokumentarnogafilma Slikar koji je produžioZlatni?– Ratni muzej napraviosam nakon povratka iz ratajer, uistinu, u to vrijeme, takosam tada procijenio, nije bilosvrsishodnijeg oblika djelovanjaod odlaska u rat; dakle,htio sam samo biti izloženkao i svi drugi. Nisam imaonikakve interese, kao što nisamimao neke ideje o napadima iubijanjima. Inače, 360 Bračanasudjelovalo je na frontama.Jedan drugi, a ne manje važanrazlog što sam počeo raditi tajRatni muzej jest to što sam većprvog dana rata vidio kamo ćeto ići i već sam se tada počeozajebavati s tim ratom u tomRatnom muzeju. Dakle, shvatiosam da je to dodatni razlogzbog kojega moram u rat jerse ne mogu s njim zajebavatiako tamo nisam bio. Nedavnosam pročitao u novinama oSanaderu i mogućem stvaranjuRatnog muzeja, pa ako žele,mogu darovati sve predmete.Eto, pozivam: “Poklanjamdržavi Hrvatskoj svoj Ratnimuzej, ako hoće!” Sve je sačuvanoosim nekoliko slika.Inače, krmača je naziv za 500mega nečega, ne znam čega,a u prvim danima rata naši supravili te bombe od bojlera.Navedene krmače bacali su poKninu. Svoju krmaču napraviosam tako da sam uzeo jedanmali bojler i oslikao ga kaosvinju, krmaču.cmyk

44 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kazališteLabinske me(n)talne aberacijeLabin Art Express, U-BITISuzana MarjanićUz dokumentarno-fiktivniperformans U-BITI Labin Art Expressa,što ga autorski potpisuju Dean Zahtilai Xena L. Županić, izvedenoga naovogodišnjem 19. Eurokazučito je da je već na eurokazovskojpress-konferenciji – na kojojje, između ostaloga, Xena L.Županić pročitala iz goleme bilježnice,u kojoj bilježi vlastite refleksije-reakcije,Prolog prologa, a koji je i jedanod naturščika pokušao, ali bez uspjeha,razgovijetno pročitati u dokumentarnofiktivnomperformansu U-BITI LabinArt Expressa – neke prisutne etički jeuznemirio iskaz “ubiti je u biti ostvarenjeljudske biti” (usp. odličan prikaz19. Eurokaza u Feral Tribuneu, 1. srpnja2005.). Možda bi bio red da prenesemonavedeni Prolog prologa autorice XeneL. Županić koji eksplicira naslovnu poveznicuU-BITI igrom riječi: u biti i ubiti.Dakle: “Cijenjeno građanstvo, vi stezapravo ovdje da spoznate zašto nas našbližnji može i mora u-biti. On je taj kojipreko nas u biti kao žrtve zadobiva proširenoviđenje vlastite svijesti postojanja.Ubojica je onaj koji bije, a ubojstvoudarac koji obara biće u noći svijeta. Činubojstva je nasilni ulazak u zatvoreno,u strukturu, ustroj bića, a posljedica je‘otjelotvorenje’ ubojice. Ubojica ubojstvomzadobiva ili se vraća vlastitome isocijalnome tijelu sredine. Ubojstvom izstanja utvare ‘ostvaruje’ nadnaravnu funkcijusvoga tijela, transcendirajući svojemeđe. Razmeđiti se njegov je vrhunskizadatak da bi obgrlio cjelinu društva isvijeta. Preko proširene svijesti promatražrtvu kao dio socijalnog žrvnja. Onogakoji ga je u-ništio, sablaznio, svodećiga na puku sablast koja vidi dio a ne icjelinu. Ubojstvo vodi k dubljem viđenjucjeline svijeta. Ubiti jest biti u biti.”Raskoljnikovljeva i ZahtilinasjekiraŽeljela bih započeti opisom ulaskau prostor izvedbe dokumentarno-fiktivnogaperformansa U-BITI u tvorniciJedinstvo gdje je bio postavljen stol nakojemu se nalazila rakija (vjerojatnobiska), natočena u brojnim plastičnimčašama i smokve u zdjeli. Navedeniopijeno-erotički gastronomski simboliupravo su nas trebali uvesti u svijetnoćne more labinskoga mundus subterraneusa.Naime, Dean Zahtila, koji jestajao na ulazu prostora izvedbe, izričitoje i zahtijevao od publike da ispijurakiju, što su, naravno, neki objeručkei dvostrukim čašama prihvatili, a neki,dakako, ljubazno odbili.Mračan, trpak kostur performansa/predstave U-BITI Labin Art Expressa,točnije, u autorsko-redateljskoj vizijiDeana Zahtile, suosnivača Labin ArtExpressa i multimedijalne grupe MetalGuru, te Xene L. Županić, fotomodela,glumice i multimedijalne umjetnice,iniciran je stravičnim ubojstvom koji sedogodio 12. veljače ove godine kada suMassimo Kršulja i Dragan Jung sjekirom(zanimljivo i stravično, odabrano jeRaskoljnikovljevo oružje) teško ozlijedilinajboljega prijatelja Antu Vukelića,koji u želji i agonijskoj nadi da prekineokrutno mučenje skače s petoga kata ipogiba. Dakle, nije slučajno što DeanZahtila poput zombija u crnom ili kaošto bi rekao Raskoljnikov za samogasebe – estetičke gnjide besciljno lutascenom sa sjekirom u ruci i u jednomtrenutku polaže je na vrat jednoga odnaturščika. I kao što ističu Xena i Dean:“Dragan Jung je sablast, utvara koji seotjelotvorio tek u trenutku ubojstva, nakonrazotkrivanja ubojstva. To je dečkokoji je živio u Labinu, i svi ga znaju, alikad ih pitaš kad ste ga zadnji put vidjeli,svi će blijedo gledati. Primjerice, nitkoga nije vidio da je došao u Labin kadje ubio staricu Mariju Knapić, susjedusvoje bake 2001. godine. Nevjerojatno,došao je autobusom u Labin, počinioubojstvo, sve očistio, nakon čega se mirnovratio autobusom u Pulu. Dakle, otprilike250 ljudi je ispitano i zanimljivoje da ga nitko nije vidio. Nevjerojatno.”Upravo je navedeno “otjelotvorenje”ubojice Xena problematizirala u (ovdjecitiranom) Prologu prologa.Spomenuti multimedijalni dvojacZahtila-Županić uspio je, vjerojatnoteškom mukom, okupiti jedanaesteroLabinjana, mahom naturščika, koji supokušali, a što su za neke i uspjeli, dramaturgijomkaosa uprizoriti labinskeprobleme, ili kako navode u programskojknjižici Eurokaza da je riječ o “gradubezizlazne sadašnjosti, karboniziraneprošlosti”, “gradu anomalija – nekadnajbogatiji, a danas najsiromašniji gradu Istri, grad Matije Vlačića i grad umjetnosti,grad s abnormalnim postotkommentalnih bolesti, narkomana, samoubojstava,grad nespojive mješavinekultura”. Ili kao što je Xena apostrofiralau Globusu (1. srpnja 2005.) da je “Labintaj koji je U-bio”.Glas iz publike: “Pičku muuvali!”Situacionistička izvedbena noćnamora o ubojstvu u viziji Labin ArtExpressa, ili njihovom autointerpretacijom– Labin (izvorište) Art (sredstvo)Express (način), blizak je, hoćemonećemo,i unatoč nekim medijskimnatpisima koji su navedeni performanssveli samo na fellatio, neo/avangardnomkonceptu o sintezi života i umjetnostipod geslom umjetnost kao život, gdjese ostvarilo potpuno brisanje, a premanekima i niveliranje, navedenih kategorija,gdje se doslovno životna svakodnevicaulijepila, translatirala na scenu.Podsjećam kako je u jednom trenutkujedan od labinskih naturščika izrekaoautointerpretacijski iskaz o poništavanjugranica između umjetnosti i života:“Ovo nije predstava, ovo smo mi!”; inadalje: “Nije kraj – ima još!”, koji jeizazvao salve dobrohotnoga (ne, dakle,ciničnoga) smijeha. Ukratko, dokumentarno-fiktivniperformans kretaose od propitivanja Raskoljnikovljeve (=Jungove) potrage za navodnim opravdanjemubojstva (Raskoljnikov: “Nisamubio čovjeka, već sam ubio princip!”)koja se u jednom trenutku rastvorila uopsceno razotkrivanje, kako na scenitako i u akcijama pojedinoga muškogadijela publike: od (novinski eksploatiranoga)fellatija do jednoga izbezumljenoga(muškoga) glasa iz publikekoji je retorikom krčme sugerirao Xeni:“Pičku mu uvali!”. Moram pridodatida iako sam sjedila u drugom redu, odopćeg stanja mraka i potiljaka publikeiz prvih redova, u tom trenutku nisamuspjela vidjeti ništa osim dobrovoljnogasaginjanja Xene L. Županić premaZahtilinom središtu tijela, i osobnonisam ostala zgrožena navedenom, navodno,kako su je neki usmeno opisivalihard core sex scenom (fellatio). Zapravo,apsolutno me zgrozio, uznemirio muškiglas “nepoznatog nekog” iz publike (zakoji ipak vjerujem da ne predstavljametonimiju neke navodne apstraktneeurokazovske publike) kada je opčinjen,doista, prekrasnim tijelom Xene L.Županić uzviknuo: “Pičku mu uvali!”.Nadalje, u trenutku kada je Xena pokazivalakonture svoga (je li potrebnonaglasiti) odjevenoga tijela, jedan odfotografa iz prvoga reda svojim skopofilijskimokom-kamerom nastojao jezabilježiti sve njezine zamamne pokrete,a spomenuta glumica i performericapritom je samo dobrohotno dobacila:“A sad bi svi gledali?!” Ipak, zbog scenefellatija, na žalost, a ne zbog navedenogaiskaza o činu ubojstva čija je posljedica“otjelotvorenje” ubojice ili, primjerice,Xenina iskaza “Bog je visoko, car jedaleko”, što ga je više puta apostrofiralana početku izvedbe, U-BITI se našaona naslovnicama nekih naših dnevnihnovina. Ili rekapitulacijom DeanaZahtile, otprilike dva tjedna nakoneurokazovske izvedbe: “Naime, novinaru Jutarnjem opalio je da je bio fellatio igotovo svi su to prenijeli, a mi ne želimonavedeno opovrgavati jer doista nijevažno je li bio stvaran ili nije bio stvaranfellatio, i apsolutno ne mijenja u tojpredstavi ništa.”Androgin i deus otiosusI, ukratko, o scenografiji. Naime,pozadina scene binomno je komponirana:na lijevoj strani projiciran je videosnimak s mladim ubojicom DraganomJungom koji snimljen negdje u sterilnomprostoru (vjerojatno u istražnomzatvoru Remetinec) sjedi na stolici.Kamerom su praćene kretnje njegovihočiju, treptanje kapcima, zjenice,kuckanje prstima o naslone stolice; ujednom trenutku gledamo i njegovopoprsje u snimci eksperimentalne vizurenjegovih bradavica koje polako nestaju,stvarajući, oblikujući zastrašujući torzobez bradavica. Navedenom videozapisumladoga ubojice kontrapunktirana je sdruge, desne strane živa skulptura mladićaobojanoga u crveno i smještenogaispod “oltara” crvenih, krvavih ruža, koji,prema Xeninoj interpretaciji, simboliziraandrogino biće, biće savršene, dakle,božanske ljepote, a netko tko posjedujetakvu ljepotu, Xeninim riječima, spremanje na SVE. Od brojnih interakcija spublikom u različitim modusima, izdvojilabih pitanje jednoga muškoga glasaiz publike, koji ponesen Xeninim pitanjimao Bogu koji možda figurira kaodeus otiosus, odašilje spomenutoj glumicii performerici upit o tome što simboliziralanavedeni crveni, krvavi anđeo. Xenareplicira vrlo kratko: ZLO. Uz repetativnuvideosnimku (na kojoj je prikazanDragan Jung) te glazbu Metal Gurua,naturščici – koje je sjajno opisao HrvojeIvanković kao “neku vrstu hard core verzijeMalnarove ‘Noćne more’” (Jutarnjilist, 27. lipnja 2005.) – uprizoruju,doslovno prenose krčmarsku atmosferuLabina, ali, naravno, ne samo Labina,nego svih krčmarskih stolova na kojimasu se, eto, činila i politička krojenja granicana salvetama, ili kao što je ekspliciraoTomislav Krasnec da su stvorili atmosferuludila u kojoj se vjerojatno i dogodiospomenuti zločin (Jutarnji list, 27. lipnja2005.). Naturalistički i realno uspjelisu prenijeti scene lokalnoga i lokajućegaživota krčme u čiju se retoriku psovke,političkoga buncanja o lokalnim moćnicimai batina s vremena na vrijemeubacivao i raspjevani Šajeta, naravno,u bijelom odijelu, s megafonom, a kaometonimija promidžbenoga, revijalnogaprograma. Svakako bih željela izdvojitii dio kada je jedan od aktera-naturščikanaredio publici minutu šutnje za preminulelegende L.A.E. (primjerice, kiparai pomorca Krešimira Farkaša koji jepreminuo 1999.). Naime, prvo je naredio,a zatim na Xeninu molbu i zamoliopubliku za minutu šutnje za preminulelegende nezavisne podzemne (smješteneu bivšem rudniku) kulturno-umjetničkeudruge L.A.E.Sve navedeno pod okriljem zanimanjaza ekstremne situacije potvrđuje onošto je detektirao Berislav Valušek za suvremenulikovnu umjetnost i umjetnostopćenito koja se pretopila sa životom,što pokazuje da je umjetnost postala“socijalna antropologija s usmjerenjimakao što su socijalna patologija, psihologijasvakodnevice, psihopatologija,ideološko-politička patologija itd.” (Val,broj 8, 2005.).cmyk

kazališteVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.45Između ponosa i skrušenosti: težina pacifizmaIvana SlunjskiUz 19. Eurokaz te koreografije AnneTerese de Keersmaeker, hiphoperskepredstave koreografa Bruna Beltraate Abou Lagraaelim da umjetnost i kazalište ukojem se krećem budu vrednovanijednako kao druge važne stvari usvijetu oko nas, a nisu prostor umjetničkoga.Ja ne želim da u kazalište idemos idejom odlaska u prostor nevinosti, bezbrižnosti,užitka. Umjetnički čin morapo temi, razlogu, imati jednaku težinukao odluka da se baci ili ne baci atomskabomba. Izraženim aktivističkim opredjeljenjemzabilježenim u intervjuunaslovljenom Ples na rubu s VesnomJankovic, umjetnik performansa DamirBartol Indoš apelira na nužnost društveneintervencije kao neizostavnedužnosti umjetničkoga djelovanja.Obligatnim pristajanjem na ranjivupoziciju otvorenosti izravnim izlaganjemsamoga sebe i svojih uvjerenja uformi performansa, pa i kad događanjena sceni promašuje kvalitativna mjerilaizvedbe, Indoševe riječi zaobilazeisprazno demagoško bajanje i upućujuna autorovu visoku razinu svjesnosti. Idomaća plesna produkcija i dio svjetskekoju gledamo na različitim festivalskimgostovanjima, uključujući i eurokazovskupraksu, otkriva da se udjel plesa injegova nebrojiva potencijalnost manifestacijau dionicama aktivizma najčešćepreviđaju ili izostavljaju iz autorskihnastojanja.Autonomne zoneSklonost plesnoga izraza subverzivnostiproistječe iz činjenice da seples nikada ne ostvaruje u isključivostizatvorenoga sustava, svaki plesni aktnadomješta se kroz refleksiju vanjskogakoja dopušta mogućnost promjene.Estetsko je u plesu pridruženo njegovojproizvodnoj vrijednosti, dok se prostorintervencije krije upravo iza te estetskedimenzije vidljivoga. Propadljivostplesnoga medija, krhkost provocirananestajanjem netom stvorenoga pokreta,nenasilnost činjenja (plesanje)i dugogodišnja neopravdana stereotipnainskripcija njegova zabavljačkogkaraktera pri transformiranju javnogaprostora pokazali su se dovoljno jakimstrateškim argumentima koji ne nailazena povratne agresivne sankcije. Korijendanašnje vizije aktivizma nalazi se uslobodnim festivalima pokrenutih sedamdesetihgodina dvadesetoga stoljeća,sajmovima i nomadskosti kao sastavnomdijelu kulture hippija. Oslonivšise na tradiciju tih festivala filozofHakim Bey označava mjesta pobunekoja nisu izravno u sukobu s državniminstancama proglašavajući ih privremenimautonomnim zonama. SlijedećiBeya, sadržavaju li subverzivnu crtu,uključujući time i samokritiku, plesne sezone također prepoznaju kao akcije kojeprivremeno oslobađaju i prevrednujuodređeni segment vremena, prostora iliimaginacije. Belgijska autorica AnneTeresa de Keersmaeker, ujedno i osnivačicaskupine Rosas, u predstavi Onceizvedenoj na 19. Eurokazu, odmjeravadanašnje ideološke aspekte društvauspoređujući ih s najvećim antiratnimpokretom u povijesti vezanim uz vijetnamskirat. Pacifistička stremljenjakoja u osnovi svoga značenja uskraćujudržavi da ratuje istih su polaznihodrednica kao i demokratski procesi.Uvažimo li to, ruši s nogu kontradiktornačinjenica da države koje slove kaonajdemokratskije najčešće ulaze u ratnesukobe, ili, drugim riječima, one provodesilu pod znakom pacifizma. Uzroktomu možemo tražiti u demokratskojpolitici kompromisa koja se zaustavljasamo na površinskoj kritici društvenihfenomena bez podrobnijega posezanja uekonomske poteze.Poziv na buntDe Keersmaeker kroz pozicijuautorskoga rada i vlastito izvođenjekoreografskoga materijala propitujeposljedice koje na društvo ostavlja demokratizacijaunutar imperijalističkinastrojenoga kapitalizama. Polaženje izautobiografskoga nipošto ne tumačimkao prebiranje po memljivom sjećanjuna neko vrijeme kojega više nema,nego kao odluku o aktivnom sudjelovanjui suprotstavljanju socijalnimblokadama čak i u trenucima vlastitepolitičke nemoći ili neučinkovitosti.Prenošenje individualnoga plesačkogtijela na tijelo društvenih mehanizamamožda je najočitije u sceni u kojoj deKeersmaeker svoje nago tijelo umećeu snimku Griffithova filma Rođenjejedne nacije, na metu naoružanih redovadviju zaraćenih strana američkogagrađanskog rata. Crpeći snagu iz svojeslabosti, fizičke neotpornosti, plesnotijelo u političkoj igri i samo postajepolitičko. Plesna strategija, prkos gologatijela tako se suprotstavlja militantnojstrategiji. Intimni doživljaj glazbe JoanBaez i reminiscencije koje ona potičeu tijelu de Keersmaeker povod sutransformaciji, repolitizaciji. Jasno jezašto de Keersmaeker koristi upravokoncertnu snimku nastupa Joan Baez.Pjesmu Battle Hymn of the Republic,primjerice, gromoglasno pjevaju tisućeljudi, njihovo zajedništvo proizvodipomalo zastrašujuću, pokretačku energiju.Zaustavljanjem pokreta korak dogledališta i ispitivalačkim fokusiranjempublike, promjenom smjera i ponavljanjemsekvenci istim ili obrnutimredoslijedom, de Keersmaeker pozivana bunt, na nužnost reagiranja i na osudupasivnosti nečinjenja. Zahvaljujućiemotivnosti glazbe Joan Baez nasuprotčvrste strukture koreografske kompozicijede Keersmaeker pokret nalazina putu između linearnosti kretanja imekoće sugestivnosti, između kretanjanaprijed i vraćanja unazad, izmeđuuvjerenosti i sumnje, između ponosa iskrušenosti.Hiphoperska zonaNjegujući ulični ples hiphoperskascena zastupa drukčiji način društveneakcije. Također se ne povodeći se zavizualnom, estetskom, komponentomplesa, hip-hop nastaje kao odjek napotiskivanje radničke klase pripadnikaAfroamerikanaca na egzistencijalni rub.Kritika društvene obespravljenosti manjeje sadržana u plesnom vokabularu, aviše u samosvjesnom držanju tijela prilikomizvođenja, u borbenom zauzimanjunapadačkoga i obrambenog stava unutarplesnoga kruga, ritmičkoj zadanosti pokretaili tekstovima rap glazbe. Mnogesu državne strukture zapadnoeuropskihzemalja, među kojima je Francuska navodećem mjestu, prepoznale u hiphoperskojsubkulturi priliku popravljanjadruštvenih spona u obliku socijalizacijei edukacije. Financiranjem i ulaganjemu razvoj hip-hopa kao kazališne formecilja se na pobuđivanje misli o ravnopravnomepoložaju na hijerarhijskojljestvici multikulturalnoga društva.No, pritom se ne polaže dovoljno načinjenicu da se socijalizacijom isključivoprilagođavaju manjinske skupine afroameričkogaili arapskoga stanovništva nazapadnjački sustav kulturalnoga umrežavanjai integracije. Odstupanjem oduličnih battleova i uprezanjem hip-hopau kazališne okvire umanjuje se aktivističkavrijednost koja zahvaća ispod samogaplesnog akta.Ubijanje revolucijeOdricanje od istinskoga angažmanapristajanjem na razvodnjavanje hiphopatehnikama suvremenoga plesa, neu korist tvorbe prodornoga i opravdanogkoherentnog scenskog tkiva, negos učinkom profaniziranja radikalnostihip-hopa radi zabavljačke prohodnosti,jedino je što je predstava Allegoria stanza,koju koreografski potpisuje AbouLagraa i izvodi Compagnie La Baraka,polučila. Virtuozne hiphoperske figurepopraćene smrzavanjem pokreta ilomljenjem tijela u sitne trzaje, sličnoefektu koji se dobiva rasvjetljavanjemstroboskopom, ubačene su u rasplesanesekvence aerodinamičkih vježbi tehnikasuvremenoga plesa. Zabava i relaksacijanaglašavaju se izmještanjem scenskogadogađanja videoprojekcijama pjeskovitihplaža i zapjenjenih valova. Organizacijascene usmjerena je gledateljima čimese gubi hiphoperska važnost interakcijeplesača unutar plesnoga kruga, a ističuse razlike između izvođača i gledatelja.Kod Telesquata Brune Beltraoa i Grupede Rua de Niteroi situacija je nešto povoljnija.Bruno Beltrao uvođenjem moderatoraplesnoga događanja, koji se nalaziu publici i riječima opisuje ono štona sceni vidi, omogućujući i gledateljimai plesačima da nakratko međusobnoprokomentiraju kretanje scenom, premošćujejaz stvoren ukidanjem plesnogakruga među izvođačima i između izvođačai gledatelja. Modificirajući obrasceborbenoga stava tijela i primjenjujućiih na borbu unutar konstruirane sciencefiction priče o vojskama svemirskihratnika, Kornjača, Astronaut, Pingvin,Beltrao uspijeva očuvati odrednice uličnogaplesa unutar forme suvremenogakazališnog izraza. Na razini sadržajaTelesquat pak ne zadire previše u analizunajavljivane teme o potrošačkim navikamagledanja televizije.cmyk

46 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kazališteSvakodnevica: etnografija i demagogija nasiljaNataša GovedićUz 19. Eurokaz, ne/mogućnostimakulturalnih dijaloga, festivalskeskandale i umjetnička ostvarenja,hrvatsku ideologiju samo/žrtvovanjate gigantsku sjenu katoličkih kapelica,nadvitu nad scenskopolitička grobljaremda je prvobitno pristala nausmeni intervju za Zarez, dugogodišnjaselektorica EurokazaGoradana Vnuk u kratkom se vremenupredomislila i zatražila pismenu formudijaloga, obrazloživši kako je punolakše usredotočiti se na razgovor akosama piše svoje odgovore. Tjedan dananakon dobivenih pitanja, koje sam sastavilau suradnji s kolegicom IvanomSlunjski, unatoč tome što je GordaniVnuk na raspolaganju bilo još nekolikodana za konačno osmišljavanje odgovora,prva dama Eurokaza definitivnoje otklonila mogućnost razgovora,ispričavši se težinom pitanja, nedostatkomvremena, te predloživši da napostavljena pitanja uzvrati tek za godinudana, u povodu jubilarnog, dvadesetogEurokaza. S cijelom se situacijomambivalentne želje za razgovoromselektorice jednog javnog festivala, tezatim uzmakom od pitanja koja su joj sečinila “odveć zahtjevnima”, kao teatrologinjaimam nekoliko problema. Prvo:kako to da usko teatrološka pitanjapredstavljaju “preteški” zadatak kadje u pitanju uspostavljanje dijaloga,dok su dobrodošli upravo neobaveznirazgovori o teatru? S obzirom na toda Gordana Vnuk u profesionalnomsmislu odgovorna za Eurokaz, dakakofinanciran novcem poreznih obveznikate samim time podložan javnojraspravi, zašto nije u stanju odgovoritina zahtjev novinarske javnosti kadazatražimo specifičnu elaboraciju izborničnihstavova i vrijednosti? I treće:ako na odgovore doista valja čekatigodinu dana, možda je pošteno o rokukoji nam je zakazan obavijestiti i čitateljstvoZareza, kojemu je razgovor sGordanom Vnuk ionako bio adresiran.Slijede pitanja.Zalog dijaloga– Je li emocija u teatru po vašemmišljenju sama po sebi znak konzervativnostiizvedbe? Koliko je emocija ukazalištu kognitivna? Koliko može bitirevolucionarna?– Kako biste odredili svoju političku,a kako estetičku orijentaciju? Molim vasda navedete konkretan program upravljačkei stvaralačke odgovornosti u čijepremise vjerujete (bez obzira radite li uHamburgu ili Zagrebu).– Molim vas navedite suvremeneteoretičare koji vas inspiriraju, kako s područjaizvedbenih i kulturalnih studija,filozofije, queer teorije, feminističke teorije,teorije dekonstrukcije, postkolonijalneteorije, psihoanalitičke teorije te drugihgrana aktualnog promišljanja teatra?– Kakvi modusi fizičke prisutnostiperformera (i publike) po vašem mišljenjudanas konstituiraju mogućnost političkogrevolta na sceni?– Komentirajte tekst TatsumijaHijikate: “Moramo se bojati avangarde!Moramo se bojati novog teatra jer nismou stanju živjeti sa svojim strahovima,a svaka avangarda govori o potisnutimstrahovima. Plesač postoji da bi se suočios izvorištem straha: njegovo tijelo puziprema utrobi zemlje. Ne vjerujem da je tomoguće u europskom plesu.” Europski plesu međuvremenu je asimilirao butoh, ališto je s definicijom avangarde kao artikuliranjempotisnutih strahova?– U mnogim Eurokazovim predstavazamjetno je vaše povjerenje u estetikunasilja (fizičkog i verbalnog). Može liizvedba nasilja biti samoj sebi svrhom ilimislite da ona UVIJEK donosi kritičkipotencijal? Po našem mišljenju, nasiljeje jedna od najuvrježenijih strategijakonzumerističkih “sablažnjavanja” izavođenja gledatelja. Kakvo transponiranjenasilja u kazalištu sa sobom donosinjegovu kritiku?– Richard Foreman suvremenu globalnokapitalističkustvarnost naziva“kazališnom entropijom”. Kako se selektorskiorijentirate u tim prostranstvimaznačenjske entropije; kako birate predstavei koliko je istinita legenda o vašojselektorskoj nerazdvojivosti od BrankaBrezovca?– Čitajući monografiju Eurokazamože se uočiti vaše konstantno nezadovoljstvoprema stavu i recepciji hrvatskihkritičara, koje je danas jednako osjetnokao i u počecima festivala. Može li problembiti samo u kritičarima ili moždapostoji problem i na drugim razinamarecepcije, baš kao i prezentacije eurokazovskihprograma? Osim toga, teško jepovjerovati da kritičari u nekoj jedinicivremena baš ništa nisu naučili (odEurokaza ili iz drugih izvora), a ipakostaju stalnom metom vaših napada. Ukomunikacijskom smislu, nije li to mjeraobostranog neuspjeha? I potpitanje: nebiste li daleko više postigli po pitanjujačanja kritičarske kompetencije da uložiteveći napor u objašnjavanje vlastiteestetike, umjesto u vrijeđanje?– Politička je činjenica da nijednakritika u Hrvatskoj, ma koliko negativnaili pozitivna bila, nema utjecaja na odlukupotencijalnoga gledatelja hoće li predstavupogledati, a kamoli moć djelovanjana razini financiranja kulture. Zaštokritici, kao skeptičkoj metodi propitivanjapredstava, pridajete egzekucijsku važnostkoju nema? I kako bi po vašem mišljenjutrebala izgledati refleksija kazališta zakakvo se zalažete (izuzmemo li mogućnostpostojanja nečeg tako nakaradnogpoput “apologetske” kritike)?– Na prvoj press konferenciji 19.Eurokaza izjavili ste da vas vaša pozicijau Kampnagelu, odnosno načinsukreiranja prostora europskoga kazalištau potpunosti ispunjava te da se ne bisteKoliko se god kazalištemoćno ili nemoćnouplitalo u paralelnesvjetove onoga štozovemo realnošću,scenska intervencijapostaje djelotvorna irazvidna samo kada jeizvedbeno omeđena,dakle onda kada jemožemo razlikovati od“života” kao nasumičnihradnji. Labinskapredstava, međutim,neprestano se razbijalao trivijalnosti lošeprerušene, neuvježbane,pripite propovjedi oizjednačenju života iumjetnostiprihvatili ravnateljske dužnosti nijednogahrvatskog kazališta. Što je to štovas ipak (s)vraća u hrvatsku kazališnustvarnost?– Nije li pomalo neopravdano rogoboritiprotiv “svega” što “općenito” ne valjau hrvatskom kazalištu dok situaciju sagledavateizvana, bez konkretnog kontinuitetapraćenja domaćih performativnihdogađaja?– Zanima nas biste li u budućnostibili spremni prepustiti mjesto izborniceEurokaza nekome tko bi slijedio smjernicefestivala? Postoji li u ovome trenutkuuopće takva osoba?– Koliko i što smatrate da možetepromijeniti u hrvatskom kazalištu organiziranjemfestivala koji u prosjeku trajetjedan dana te uvozom recentnih predstavaeuropskoga i svjetskog kazališta?Zašto svoje iskustvo ne usmjerite i izvanfestivalskih događanja na ono što smatrateda je možda vrijedno ulaganja?– Većinu gledatelja ne zanima nakojem će festivalu i u kakvoj koncepcijividjeti predstavu, njihov je interes prijesvega vidjeti dobru predstavu. No, budućida se Eurokaz određuje tematskim konceptom,zanima me koje su poveznice unutarnajavljenoga pronalaženja inovacijau prostoru kazališnoga konzervatizmaizmeđu, primjerice, drastično različitihstvaralačkih autonomija predstava Rosasi Labin Art Expressa koje ih svrstavaju uistu skupinu?– Molim vas da objasnite podudaranjaizmeđu predstava koje selektirate zaKampangel i za Eurokaz: znači li to dau njih toliko vjerujete da ih tretirate i kaogodišnji repertoar jedne institucionalnekuće i kao izvor najboljega iz čitavog svijetaza domaću publiku, ili je u pitanjuneka vrsta financijske amortizacije, kojaomogućava suradnju sa “skupim” umjetnicimai u našim prilikama?– Što vam je, u umjetničkom i osobnomsmislu, najdragocjenije kazališnoiskustvo? Zbog čega ostajete vjerni teatru?Fusnota o skandalimaKritičari su na Eurokaz dosadodgovarali različitim formama, odosporavanja i oduševljenja do ravnodušnosti,tišine ili dadaističkog poigravanjamanjkom festivalskog značenja.Moj pokušaj da ove godine odgovorimdijalogom nije dao rezultata, a samaselekcija s temom “novog konzervativizma”uspješno je prezentirala čitavuideologijsku paletu pučkoga glumišta:od opreznoga glazbenog komentiranjate ilustriranja rasizma već postojećimrasističkim materijalom Griffithovafilma (DJ Spooky), preko zaigranogbračkog šovinizma skupine ŠUŠURBOL (izjava vođe skupine u finalupredstave, a u povodu labinske predstave:“Ne vidim u čemu je tu problem;meni ga poslije svake predstave popušiglavna glumica”) do hiphoperskog cinizmainspiriranog semantikom videoigarai novih medija (Bruno Beltrao).No najintenzivniji dijalog s javnošćuEurokaz nije uspostavio najvećom kvalitetomsvojih izvedbi (Seljačka operacmyk

kazališteVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.47mađarskog redatelja Bele Pintera nesumnjivoje redateljski lucidan hommageBrechtu) niti dubinom umjetničkihpitanja (posebno onih o suvremenomnedostatku revolucionarne svijesti,koje je plesnom izvedbom genijalnootkomunicirala Anne Teresa deKeersmaeker), nego skandalima okopredstave U-BITI Labin Art Expressa.Labinska je drama u gledateljski fokusdovela alkoholiziranu atmosferu bučnogvitlanja i razbijanja pivskih flaša,psovki, neplaniranih pauzi, nepredviđenihincidenata, te duboke tjeskobeprovincijske krčme u kojoj se komunikacijaostvaruje isključivo nasilnimsredstvima te vodi daljnjem nasilju.Problem recepcije ove predstave uopćenije u oralnom seksu koji se dogodiona pozornici, nego u permisivnosti cijeledomaće javne scene kad je u pitanjukazališno ponavljanje široke frontepolitičkog nasilja: nitko se ne uzbuđujeoko nestrukturiranog očaja izvođačakoji proizvodi projekt U-BITI (dramualkoholiziranih scenskih radnika bezikakve želje da nadiđu autodestruktivnostumjetničkim sredstvima imamoi na razini šankova DK Gavelle iliHNK), ali mnogim je medijima biloveoma važno komentirati felacijskimoment izvedbe, kao da je društvenitabu u mnogo većoj mjerivezan za strah od pornografijenegoli za granice surovog vrijeđanjameđu izvođačima, pijanogurlanja na publiku te drugihverbalnih i fizičkih, svakakonarcistički ledenih, otuđenih,mahom “samodovoljnih” divljaštavaizvedbe (tretiranja gledateljstvakao “objekta” kojemuse može sjesti u krilo, gurnutinjega ili nju, uzeti osobni predmet,vitlati čeličnom šipkompored glave ili u neposrednojblizini razbijati staklo etc.). Pomom mišljenju, seks labinskepredstave uopće nije skandalozan,s čime bih u vezi citiralaMichaela Warnera, autoraknjige The Trouble with Normal:Sex, Politics and Ethics of QueerLife: “Prije ili kasnije, sretno ilinesretno, gotovo svatko shvatida nema vlastiti seksualni životpod kontrolom. Možda kaokompenzacija, gotovo svatkoprije ili kasnije padne u iskušenjekontrolirati tuđi seksualniživot.” Kako se to postiže?Regulacijskim mehanizmimaposramljivanja. Ironija je utome što se performerica XenaL. Županić morala “braniti” odnametnutog joj seksualnog posramljivanjanakon predstave,umjesto da javno odgovori naneusporedivo teže pitanje zaštosu izvođači njezine predstavebili toliko alkoholizirani da sečinilo da je umjetničke nakanepredstave preostala samo mumljanje,teturanje i psovka.Akcionizam?Moj je dojam da je zagrebačkaizvedba izmaknula kontrolisvojih priređivača i pretvorila seu neželjene, ali ne i slučajne orgijeagresivnosti. Njezin je reprezentacijskiokvir i inicijalnobio podešen slično poetici bečkihakcionista iz sedamdesetihgodina prošlog stoljeća (OttoMühl, Hermann Nitsch, RudolfSchwarzkogler, Günter Brusetc.), čija je tipična scena uključivalaobnaženo, konopcima stegnutoNitko se ne uzbuđujeoko nestrukturiranogočaja koji proizvodilabinski projekt U-BITI,ali mnogim je medijimabilo veoma važnokomentirati felacijskimoment izvedbe, kaoda je društveni tabu upuno većoj mjeri vezanza strah od pornografije,negoli za divljštavaširoke fronte političkognasilja koja predstavaponavljamuško tijelo koje leži poputmrtvaca na krevetu, torzo muje prekriven “toplim” iznutricamanetom ubijenogagoveda, a sa stropa na istusmjesu tijela i životinjskihorgana dodatno kaplje sluzavatekućina slična krvi. Zarazliku od labinske predstavekoja je na svim razinamabila izložena stihijama slučajnosti(kašnjenje početkaizvedbe od sat vremena samoje dio nevolja; otkazivanjetehnike – posebno mikrofona– tijekom izvedbe također jeelement neplaniranog kaosa),bečki akcionisti imali su vrloprecizna izvedbena znanjakako fokusirati publiku nazazorni materijal koji nude:efekt anarhije bio je postignutiznimno preciznim hijerarhijamaizvedbenih zazornosti.To je naročito jasno kadapromotrimo tehnike dokumentiranjaakcionističkihuprizorenja organske materijeprotesta: danas postoje izdašne,precizne fotografske ifilmske datoteke izazvanihestetičkih “nereda”, što značida je riječ o planiranomprocesu, s punom sviješćuda neposrednost onoga što sedogađa na sceni valja podvestii pod poredak virtualnosti,poredak pamćenja, kojim sedakako služe i sve konzervativneumjetničke institucije.Labinska predstava sigurno jehtjela govoriti o kontekstu izkojeg nastaje psihoza ubijanja(pijančevanje uživo “autentično”bijesnih labinskih građanaparalelno prati filmska projekcijasve nervoznijeg tijela mladog ubojiceDragana Junga, sugerirajući da “nasiljesredine” izravno penetrira pojedincai pretvara ga u ubojicu). Festivalskidebakl, međutim, dogodio se zato štoautorski tim predstave, Dean Zahtilai Xena L. Županić, nije unaprijed dogovorioni početak ni razradu ni završetakpredstave, oslonivši se radije naopetovano izvikivanje banalnih fraza(Bog je visoko, car je daleko!) kao “tekst”predstave te šetkanje među publikomkao “dramaturgiju” tijela. Koliko se godkazalište moćno ili nemoćno uplitalou paralelne svjetove onoga što zovemorealnošću, scenska intervencija postajedjelotvorna i razvidna samo kada jeizvedbeno omeđena, dakle onda kadaje možemo razlikovati od nasumičnihradnji. Labinska predstava, međutim,neprestano se razbijala o trivijalnostiloše prerušene, neuvježbane, pripitepropovijedi o izjednačenju života iumjetnosti. Podij ukrašen na način katoličkekapelice (“rozarija”) u desnomkutu pozornice, sa “živom statuom”sveca koji mirno promatra eskalacijuobičajne drame, utoliko najtočnije izražavanjezin ideologijski podtekst.Liminalnost žrtveUsredotočimo li se pak na problemubojstva labinskog studenta AnteVukelića, o kojem predstava deklarativnogovori, vidjet ćemo da LabinArt Express i sebe i publiku pod svakucijenu želi pretvoriti u žrtvu. Na ritualnojrazini, predstava nudi brojnestrategije samožrtvovanja izvođača ižrtvovanja publike, u čemu je ponovoprisutna politička nemoć uprizorenja.Ubijeni mladić prikazan je kao žrtvabesperspektivnosti male sredine. Jedanod njegovih ubojica, Dragan Jung,filmskom je tehnikom uprizoren nasceni i također prezentiran kao žrtvaprovincijske psihoze. Labinska sezajednica, kroz sudjelovanje zbiljskihlabinskih građana, na sceni pojavljujekao egzekutor s jakom potrebom samooptuživanjaili novog samopretvaranjau žrtvu, a onda je tu umiješana ipublika, na način viktimizacije od straneopresora (izvođači nas uvjeravaju damoramo preuzeti i na sebe krivnju zamladićevu smrt) te samoviktimizacije(samim time što ostajemo u gledalištui pasivno svjedočimo kompletnom nasilju).Naravno da je zgodno naknadnotvrditi kako je namjera predstave “izazvatibilo kakvu reakciju gledatelja”,ali osobno ne vjerujem u aktivističkupotku U-BIJANJA-KAO-BITKA,jer su pokušaji publike da odlaskom izdvorane ili drugim reakcijama samopoštovanjavikne STOP, bili od straneizvođača doživljeni kao nerazumijevanje;dakle kao ponovno nametanjeosjećaja krivnje, koji ionako upornoprati svaku metodologiju žrtvovanja.Sudeći po trideset minuta projektaU-BITI kojemu sam svjedočila prijeneposrednog susreta s krhotinama jednarazbijene pivske flaše, rekla bih daje namjera predstave uvjeriti publikuda nam nisu preostale nikakve drugeživotne ni umjetničke uloge osim onihžrtvovalačkih i samožrtvovalačkih.U tome ne vidim ništa prevratničko;dapače: to je utvrđeno gradivo vjerske,da ne kažem metafizičke demagogije.No da: to je nesumnjivo i najtvrđi materijalhrvatske svakodnevice; građa odkoje su sačinjeni zlostavljački i samozlostavljačkimehanizmi; hostija kojase topi u ustima štićenika i zaštitnikaJelene Brajše. Ali to još ne znači daje moramo progutati i kao umjetničkuistinu.cmyk

48 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kritikaTrans-Gombrowicz ExpressSiniša NikolićKad već nakladnici zaobilazeGombrowicza, barem nas “stručna”izdanja podsjećaju na njegovuveličinu te na važnost našegavrhunskog gombrovičologa – ZdravkaMalićaZdravko Malić, Gombrowicziana; HFD,Biblioteka Književna smotra, Zagreb,2004.bilježavanje književničkihobljetnica, smrti ili rođenjablaženih literata, rijetko je kadazahvalna novinarska tema. “Netko serodio, ah, netko je umro, bla, bla, blai točka.” Ipak, kada je riječ o WitolduGombrowiczu (1904.-1969.) i stogodišnjicinjegova rođenja, stvari stojemalko drukčije; na žalost, mogli bismoreći. Narečeni je književnik, naime,jedan od najvažnijih i možda posljednjihvelikana književnosti 20. stoljeća,koji je svoju “subverzivnu” literarnudjelatnost nekako provukao kroz cijelostoljeće i time svome radu dao posebanštih.Primjerena reakcija strukeOvaj je “poljski Kafka”, kako sumu znali nespretno tepati u nedostatkuboljih epiteta, u našim stranamatemeljito prognan iz svih sfera šireknjiževne komunikacije, i gotovo daje pao u potpuni zaborav. Osim užihpolonističkih krugova, Gombrowicz jepostao enigma, i teško bi ga na kvizpitanjuza milijun kuna razlikovali odbranda poljske votke, ili nekog novognogometaša. Razlog tomu je prijesvega nedostatak prijevoda jer su zadnjiprijevodi ovog poljskog genijalcadavno nestali čak i s polica knjižnica.Osim nekih kraćih tekstova, sporadičnorazasutih po stručnim časopisimau rasponu od dvadesetak godina, nahrvatski su prevedena tri njegovanajvažnija djela: roman Ferdydurke(Z. Malić, 1965.), kao i mini-romaniPornografija (S. Poštić, 1973.) i Kozmos(Z. Malić, 1973.).Kao što smo rekli, i kao što je razvidnoiz datiranja, te su knjige davnonestale iz opticaja i zapravo kao dane postoje. Da stvar bude, oprostitena izrazu, gluplja, u Hrvatskoj jeGombrowicz imao svoga vjernog promotora,izvrsna poznavatelja njegovadjela i doajena hrvatske polonistike,prevoditelja legendarnog romanaFerdydurke i kasnije većine drugih djelana hrvatski jezik – Zdravka Malića.I ne samo to. On je 1965. obraniodoktorsku disertaciju s temom interpretacijeGombrowiczeva cjelokupnogopusa, koja je, evo, tek danas ugledalasvjetlo dana. Bilo je stoga zanimljivopromotriti što će i kako, s jedne stranestruka a s druge nakladnici učiniti sovom obljetnicom, u tim krugovimashvaćenom stopostotnom gol-prilikom,mrtvom šansom u šesnaestercu.Struka je, moglo bi se reći, primjerenoodradila svoj posao, kao i onomalo nakladništva vezanoga uz stručnekrugove. Tematskim brojem književnogčasopisa Književna smotra (broj132-133, 2004.), pod uredničkom palicompolonista Dalibora Blažine, upozorenismo na obljetnicu, izviješteni omeđunarodnim, prije svega poljskimreakcijama na Gombrowiczev opus,upoznati s važnošću Malićeva doprinosaistraživanja o Gombrowiczu, ali– i što je još važnije – i s bibliografijomprijevoda i radova o Gombrowiczu.Dakle, Blažina je uputio lijep centaršutu samo srce protivničkog šesnaesterca,gdje se međutim od svih pustih“agilnih” nakladničkih napadača našlasamo Irena Lukšić, urednica bibliotekeKnjiževna smotra i objavila knjigupred nama: Malićevu Gombrowiczianu.Time je u 2004. struka temeljito porazilanakladništvo s uvjerljivih 2 : 0.UtemeljenjegombrovičologijeU međuvremenu, možemo se pozabavitiljepšim stvarima negoli kaobabe naricati nad niskim standardimahrvatskog nakladništva (kad čovjek boljerazmisli čini se da standarda uopćenema, ali to je već druga tema). Knjigapred nama podijeljena je u dva dijela:onaj dulji sažeta je i za širi krug čitateljapriređena verzija one legendarneMalićeve disertacije o Gombrowiczu;drugi, kraći dio hrestomatija je ulomakaMalićevih prijevoda Gombrowiczana hrvatski.Disertacija o Gombrowiczu u svojeje vrijeme bila senzacija u svijetuknjiževnih povjesničara, pa i međusamim Poljacima. S obzirom na to daje Gombrowicz u to vrijeme živio uemigraciji, a Poljskom je vladao izvjesniknjiževni antimodernizam nesklonGombrowiczevoj estetici, Malićevaje disertacija bila ravna ponovnomotkrivanju opusa jednoga gotovo zaboravljenoggenija. Ona je istovremenoi prva cjelovita sinteza cjelokupnogGombrowiczeva opusa, bez premca utadašnjoj “gombrovičologiji” koju jeMalić svojim djelom, zapravo utemeljio.Iz nje upoznajemo Gombrowiczane samo kao romanopisca (Ferdydurke,Kozmos, Pornografija, Trans-Atlantik),nego i kao briljantnog esejista i putopisca(Dnevnici), modernističkog dramatičara(Vjenčanje, Iwona, kneginja odBurgunda), novelista (Bakakaj), feljtonistaitd., dakle cjelovitog književnikapreglednog ali dubokog uvida u stvarnostkoju prelama kroz svoja djela. Usvojoj je interpretaciji Malić bio navisini zadatka i imanentnim pristupomvratio je Gombrowicza svome djelu,njegovoj upravo literarnoj dimenziji,što do tada, živ čovjek ne bi vjerovao,nije bio slučaj.Disertacija oGombrowiczu u svojeje vrijeme bila senzacijau svijetu književnihpovjesničara, pa i međusamim Poljacima. Sobzirom na to da jeGombrowicz u to vrijemeživio u emigraciji, aPoljskom je vladaoizvjesni književniantimodernizam nesklonGombrowiczevojestetici, Malićeva jedisertacija bila ravnaponovnom otkrivanjuopusa jednoga gotovozaboravljenog genija.Ona je istovremenoi prva cjelovitasinteza cjelokupnogGombrowiczeva opusa,bez premca u tadašnjoj“gombrovičologiji” kojuje Malić svojim djelom,zapravo utemeljioIpak, iz današnje post-postmoderneperspektive njegov “interpretacijskiapsolutizam”, u kojem poput nekogteorijskog Levijatana, interpretacijapokušava progutati svoj predmet proučavanja,nije previše inspirativan. Tomeđutim ne dovodi u pitanje informativnuvrijednost ovog nesvakidašnjegknjiževno-povijesnog poduhvata.Predan rad Malićeve suprugeDrugi dio knjige koncepcijski jemanje razumljiv. Riječ je o izboru oddeset tekstova, uglavnom ulomakaGombrowiczevih romana, dramskihdjela, a cjeloviti su samo dvijekraće priče i esej o Danteu. Ako setime htjelo pokazati čega sve ima uMalićevoj, još neotkrivenoj polonističkojprevoditeljskoj “škrinjici blaga”,onda se u tome uspjelo. Inače je teškopojmiti korisnost fragmenata od nekolikostranica ili poglavlja iz romanai dnevnika, koji sami po sebi brojestotine stranica. Solidna bibliografijaMalićevih radova o Gombrowiczui njegovih cjelovitih prijevodaGombrowiczevih djela na jednomemjestu u knjizi, kao što je to slučaj uKnjiževnoj smotri, ovdje je izostala ito je prava šteta (usputna napomena ocitiranim ulomcima u pogovoru nije,dakako, ista stvar).Ovom prilikom treba posebno istaknutipredan rad Malićeve supruge,Dragice Malić, koja se manirom pravogurednika odlučno dala na posao ipredala u javnost dobar dio polonističkebaštine svoga supruga. I ovo izdanjedaje naslutiti da toga ima još, samoda je Nakladnika! Sramotno je daprigodom ove obljetnice nitko od nakladnikanije došao na ideju da ponovotiska, barem već prevedene Ferdydurkeili koji drugi roman, jer bi njihovopojavljivanje imalo težinu otkrića nečegapotpuno novog i nepoznatog. Jeli utjeha to što je ove godine (u “produžecima”Gombrowiczeve godišnjice)ipak objavljen prijevod Pornografije(stari prijevod Slobodanke Poštić osuvremenilaje Dragica Malić), a izdavačje isti/sličan – Hrvatsko filološko društvoi Disput? 3 : 0, ili ipak 2 : 1?cmyk

kritikaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.49Upomoć, još jedan američkirazvaljeni pisacDario GrgićSamo kronično oboljeli odcarveritisa mogu ovom “seraču uvazu”, časniku protorebelijanskeameričke kratkopričačke literature,pridati krunu velikog otkrića, jerobjavljivanje Johnsona tek je neštomalo više od popunjavanja popisaspisatelja čiji životni gard godi našimbudalaštinamaDenis Johnson, Isusov sin; s engleskogapreveo Damir Šodan; Profil; Zagreb,2005.edan od tržišno najisplativijihknjiževnih mitova posljednjihdesetljeća svakako je američkirazvaljeni pisac, baja s pljugom u kutuusana, cooler od kamena, sa srcem odpudinga. Redovito je riječ o beskrajnoosjetljivom frajeru; kad zguli tvrdi kostimiću kojemu nastupa po lokalima, predčitateljem se, preobrazbe li, nađe bićečije je srce od želatine: kao oni bombonikoje možeš kupiti na kirvaju, a praviih se u jarkim bojama. Dosta je pojestijedan i riskirati šećernu bolest. Okrutnisvijete, vrišti iz knjiga američkih razvaljenihpisaca, fali mi još samo malo dazgrabim nirvanu zubima, a onda me višenećete vidjeti! Dok čekamo da nestaneposljednji američki razvaljeni pisac,nekako s proljeća, iz sezone u sezonu,pojavi se prijevod pokojeg od njih. Kao iu životu, tako se i u ovom njegovu segmenturazvaljeni tip pojavljuje na krajubalade. Redovito u pidžami. Krmeljav,zgužvan i umoran.Moje govno u tvojoj vaziDenis Johnson ima biografiju od kojese bez problema može smotati joint zatrip po svijetu američkih razvaljenihpisaca. Žena ga je ostavljala pa mu sevraćala, pio je pa se drogirao (ili obrnuto),pisao je na ulici te u gostioni, pisaoje, ukratko, svojom kožom, a priče nisu“izmišljene” nego su “prave”. Potražite lio njemu bilo koji podatak na netu, storijapočinje tim prvoboračkim srcedrapateljnimmomentima, čiji je marketinškipotencijal neupitan, a proćućeno, tankoćutnočitanje nešto što se podrazumijevasamo po sebi. Jer mi smo tako nekonvencionalni.I bolje vam je biti kuš. Budućida razvaljeni pisci imaju udruge poduprtes lijeve i desne strane (nelojalnim koalicijama)između domaćih razvaljenih pisacai domaćih alt.rockera, o urednicima jednihi drugih da se ne govori. Jer knjigaje... mislim i ako nije... kuiš ono... remekdjelo... jer ga je... žišku... ono... napisao nastreetu čovječe... na speedu.... u bedu...Kako je nedavno na tv-u bila Neretva,teško se othrvati dojmu da je baš tamo,u nekoj od masovki, mjesto ovom junaku.No taj vam prefriganac ne bi imaopuškomitraljez kojim bi skidao štukes neba, nego bi se klatio u dnu kadra ipjevao Marjane, Marjane ili neki drugisličan hit. Ali mi takvog partizana nismoimali. Zato su ga imali Slovenci. VitomilZupan. To je točka razvaljenosti do kojese na ovim prostorima najdalje (najdublje,kako god hoćete) stiglo. Opsesivnosklon držanju ravnoteže između cuganjai fukanja, čitanja i tuče, Zupan, bivšisportaš, boksač koji je ubio čovjeka uringu, a bogme i izvan njega, eminentnije primjer balkanskog razvaljenog pisca,što je u njegovu slučaju ok, bili su vršnjacion i američki razvaljeni pisci, znanipod kodnim imenom bitnici ili “serači uvazu”. Pozoveš li kojeg od njih, naime, ugoste, ili ga slučajno sretneš na ulici, posratće ti se u vazu, naovaj ili onaj način. Alinek’ ide k vragu vaza,ima ih, stvar je u tomešto za ove razbarušenegeste frajeri tražespomenicu.Isusov sin dolazi iztakve socijalno teškopodnošljive grupacije.I on stiže bijesan odnekog nepreboljenogromantizma, s košuljomraskopčanom dopupka. Gdje garantima neku tetoviranucajku. Od koje se jošnije oporavio. I – diktira,krvavih očiju.To i nije pisanje upravom smislu, nego– izvikivanje. Za malenelogičnosti u tekstusmekšani će maminisinovi već naći opravdanje– nadrealističke,halucinatorne– nije se jednomkakalo u povijestiknjiževnosti. Kao sviderači pod tuđim prozorima,on za svojeponašanje traži priznanje.To nije običnotreštanje, nego bunt.To je remek-djelood treštanja. Mojegovno u tvojoj vazi– to je primijenjenaumjetnost. A kadamu istu tu umjetnostvirtuozno primijenišna glavi – onda sibedevija koja nemarazumijevanja za nadrealističkefinese ustilu, kako života takoi pisanja. Simpatičnaknjiga. S gardom. Ilise čovjek jednostavnozna nasloniti na šankza kojim besplatna,nezaslužena pića stižuveć desetljećima.Teško je to danasznati, jer je – petak.Problem je što nitko tkopripada ovom narativno/životnom prosedeu nemože biti ono što seza njega priča da jest:najbolje čuvana tajnaameričke literature; akose o ičemu posljednjihdesetljeća nemilice piše,onda su to upravo takvifrajeri poput njegaPokoja rečenica iz koje viripjesnikBilo kako bilo, Isusov sin unatoč svemurečenom nije posve odbojan komaduzorka protorebelijanske američke kratkopričačkeliterature: ima tu svega, naime.Prednost imaju oni koji su otkinulisvojedobno na Wendersa, a i inače sefuraju na anđele, pa možda pomisle daovdje imaju posla s jednim palim, a nes majmunom koji se napio. Unatoč jamsession feelnigu većeg dijela zbirke, protivkojeg se nema ništa, naravno, Johnsonpovremeno zavuče pokoju rečenicu izkoje viri pjesnik – što on inicijalno i jest,status mu je na tom teritoriju takođermitskih dimenzija. Problem je što nitkotko pripada ovom narativno/životnomprosedeu ne može biti ono što se zanjega priča da jest: najbolje čuvana tajnaameričke literature; ako se o ičemu posljednjihdesetljeća nemilice piše, ondasu to upravo takvi frajeri poput njega.Koji kad se god pojave povod su da uočaju konstatiramo kako svi skupa bolujemood neizlječivog oblika carveritisa,opake boljke koja hara ovim prostorimaod kraja osamdesetih. Tajna i dalje ostajenpr. Thomas Pynchon, a objavljivanjeJohnsona tek je nešto malo više od popunjavanjapopisa spisatelja čiji životnigard godi našim budalaštinama.Libra Libera#16u prodajiMODA ∞ VogueKunstTechEvelina TurkoviÊ: Umjetnost i modaCordula Meier: Postaje li moda virtualna?Sven Drühl: Isprepletanja ∞ povrπinski omotaËi sebstvaSabine Fabo: Efemeride ∞ moda, umjetnost, medijiAnne Galloway: OsjeÊaj za modu/Moda koja osjeÊaLincoln Phillip: Mekano, inteligentno i dobro povezanoBreat Easton Ellis: Ulomak romana GlamoramaSunËana Tuksar: Moda izvan kontroleDO THE BARTMAN/PLANET SIMPSONZoran Roπko: Revolucija je sit-comChris Turner: Bart Simpson kao punk ikonaDUGA GRAVITACIJESven Cvek: No Bussiness Like War-BusinessThomas Pynchon: Ulomak romana Duga gravitacijeDOMA∆A PROZA NA TEMUNaπi superherojiTomislav PataraËiÊ, Olja SaviËeviÊ IvanËeviÊ,Nikola Stjelja, Lejla KalamujiÊ iNebojπa LujanoviÊOSIM U KNJIÆARAMA LIBRU LIBERU MOÆETE KUPITI I NAhttp://www.superknjizara.hrcmyk

50 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kritikaU što pucatikad se spomene ljubavDario GrgićSimića znadete, to je autor koji kadvidi rečenicu peglom kreće na nju,pa je tako i ovdje – sve je ravno iide u špic koji vas polako uvodi uraspadnuti, izblijedjeli svijetRoman Simić, U što se zaljubljujemo; Profil,Zagreb, 2005.ruga zbirka priča Romana Simićapočinje lirsko-meditativnimOkvirom za obiteljskog lava.Naratorova kamera švenka po uspomenamai fotkama, a u tom esejističkomprvom kadru pisac osobno – onaj tko sesprema isposredovati nam nečije životnepriče – mrvi pijesak pod prstima i ogledase po pejzažu; miješaju mu se pritomvremena, a i nije najsigurniji otkud onovdje. Kao Leoneov western. Soundtrackje sastavljen od šuškanja svijesti, listanjafotografija: radi punom parom spomenarskimentalni aparat labave navigacije.Ispod praga svijesti koja kontrolira tomrvljenje prašine vrti se film, nižu sesekvence prema kojima narator imadistancu, kao da više nije siguran komeone pripadaju.Simića znadete, to je autor koji kadvidi rečenicu peglom kreće na nju, paje tako i ovdje – sve je ravno i ide ušpic koji vas polako uvodi u raspadnuti,izblijedjeli svijet: nasuprot raspadusistema zbilje stoji zbilja riječi, kojasumnja u svoje materijale, bili oni realniili izmišljeni. Realnost je kod Simića itako nesimbolizirani ostatak, otpadakkoji postoji nasuprot uspomeni. Onesu možda dobre, stvarnost je sigurnozla. Ali, kada se dogodila ta frka? Kadaje realnome narušena ravnoteža da jepostalo “ono drugo”? Narator se u startustvari sjeća kao zatečenih u lošoj kondiciji,on ih restauracijom osposobljujeza postojanje prema idealnom obrascuzamišljenog svijeta ideja.Priznanje slabog sjećanjaTa romantična slika umjetnosti kaomjesta u kojemu se svjedoči kako suideje dobra ili ljepote daleko od svaketlapnje posredovana je rečenicomza koju obično kažemo da je – lijepa.Ili staromodna, Simić piše kao štose “nekoć” pisalo, što god to značilo.Narativna wah wah pedala izaziva ehoprošlih vremena koje zapravo ideacijomspašava od samih sebe, od imanentnihim nakaznosti. Stvarnost, oprez!, govoreSimićevi junaci, a materijalni dokazisamo produbljuju sumnju: Roko izMirisa zemlje doslovno kaže, “ako jevjerovati fotografijama koje je vidionekada davno”. Fotografije i dokumentikontra sjećanjima trebaju izazivati kodčitatelja stalnu napetost, postoji s jednestrane detektivski ustanovljiv slijeddogađaja/uspomena kojemu nasuprotstoji niz možebitnih falsifikata, odredaiz tzv. dokumentiranog svijeta, koji jeodavno zagospodario našim povjerenjem.Obrnuto nego što smo naviknulimisliti. Što činjenice imaju zajedničkogs istinom, pitao se Faulkner, i bezkompleksa stvarao svoj svijet – dostačvrst dokaz postojanja onog svijeta učiju je realnost sumnjao, zapravo tekkroz njegovo imaginiziranje američkogjuga isti je postao “stvaran”.No na ovoj točki počinje drugadimenzija zbirke U što se zaljubljujemo,ona je prošarana priznanjima slabasjećanja. Ovdje imamo fingiranu patpoziciju: pisca koji se ne može sjetiti, anipošto ne želi podvaliti izmišljanjem.Izlaz: svijet literature, lektire. Autorne operira mitskim, nego zaleđenimvremenom. Simiću je samo vrijeme,njegova nepouzdanost, najčvršći dokazprotiv prostora (sjećanja, logike, dokaza,materijalnosti postojanja). Moglo bise reći kako je kod malo autora raskolna relaciji vrijeme-prostor tako izrazit.Pisac je, dakle, restaurator, njegovi sufalsifikati sve što imamo. Proustovskoizgubljeno vrijeme nije vrijeme što gase pisac može prisjetiti, to je njegovovlastito vrijeme, stvoreno vrijeme, knjiganije ispričnica što se nije bilo na nekimsatima, nego je ona svoj vlastiti sat, onanije preporođeno nego kontra vrijeme.Recimo.Pouka o lažima OrsonaWellesaVas sigurno zanima kakva jeSimićeva knjiga priča stvarno? Bašste stoka! Sigurno obožavate prikazeknjiga u kojima se trančira autore! Ukojima je svaka rečenica jedan poteznožem po piščevu abdomenu! OrsonWelles je sredinom sedamdesetih radiokvazidokumentarac Istine i laži,bila je to njegova filozofija umjetnosti,zapravo njegov geg na temu filozofije iumjetnosti, pompozno shvaćenih, a filmmu, naravno, nije lišen pompoznosti,ipak je on čovjek koji je veći dio danana ovaj ili onaj način dobro znao kakoupravo on ima čast biti Orson Welles.Prvih sat vremena obvezao se govoritiistinu i samo istinu – film inače počinjescenom s bečkog kolodvora, na kojemupokazuje mađioničarske trikove, posaokojim se povremeno uzdržavao, ako jeza vjerovati legendama o njemu. Wellesmađioničari kao da poručuje, istina vamje jedan ovakav trik. A onda se nižupriče o katedralama i njihovim anonimnimgraditeljima, o bezimenom izvoruobičnom oku nevidljivih rijeka i našempovjerenju u ideologiju koja kazuje da jecar odjeven. U oba slučaja dirigiranimi bespogovornim povjerenjem nevidljivome.Da bi tijekom drugog sata filmaizvirio i rekao: već vam sedamnaest minutabezočno lažem!Simića ovdje zatječemo u sličnomposlu, ponovljenom naravno na, kakose to kaže, njegovoj razini postojanja.Nakon prve zbirke, kojom je u godinamaposvemašnjeg proznog ustvarnosnjivanjaovaj autor otputovao premaHispanoamerikancima, ovdje se vratiodoma. U bijelom je svijetu, da se takoizrazimo, naučio svakog vraga, i dapokeraši lakiraju nokte, i da istina imastotinu lica, i da bi možda bilo zgodno,iz nekog atavističkog straha od dosadeili jednostavne želje da se bude drukčiji,napisati zbirku priča koja će zvučatikao da ju je napisalo nekoliko autora.To, zlobno gledano, može biti dokazSimićeve nesigurnosti, lišeno zlobe – argumentu prilog njegovoj maštovitostii solidnoj naobrazbi. Lakirani nokat unas, uostalom, izgleda mnogima pederski,no to nije dokaz homoseksualnosti,nego efekt laka.Lako mu čitatelj oduzimaloptuBolji je u pričama u kojima više šuti,gdje manje priča. Skeptični restaurator.Kao da kaže, moram ovo prefarbati, aličemu? Takav je prije svega u Učinili smoto jer smo morali, Dezerteri i Apaurin.Dok mu koncentracija opada u trenucimapreproduciranja, kojima je opasnosklon. No, neobaroknu kićenost, kolikoje god volio, slabije kontrolira, tu igrapredvidljivo – štopa loptu prsima pa jespusti na nogu. I tako svaki puta. Lakomu čitatelj oduzima loptu, znamo prijenjegova pripovjedača “što bi moglo biti”,tu smo fintu već mnogo puta vidjeli.Povremeno podsjeti na Jergovića, a ondazdimi – pa neću valjda sada biti patetičan?– prema bizarnosti Ferića. Jergovićbi u ovako zamišljenom štopanju bioprvi, Ferić drugi kontakt s loptom.Poslovica pa poanta. Poslovice militantne,poante uglavnom efektne.Priča Čovjek u ženskim gaćicama, ukojoj se Ferić “osobno” pojavljuje oglednije primjer Simićevih boljki. Tremapred negdašnjim majstorom? S drugestrane stoji atmosfera zbirke, Simićevprigušeni, tužni feeling ili sumnja kakone samo da je nekoć bilo bolje negosuprotno tome – nekoć nije ni postojalo.Rasap se dogodio prije nekoć. Sjećanjeje laž. Ljudi su još samo sjene, citati. Ili,kako je rekao jedan junak SpielbergovihRalja – za Simićev svijet i to je preoptimistično– nema više dobrih ljudi ispodšezdesete.Pucanje na sve što se mičeUkupni umjetnički dojam: bolji negošto se očekivalo od autora onako snažnonaslonjenoga na osamdesete godineČak i ovako blagopodvojena, Simićevazbirka pripada vrhuovogodišnje produkcije –fraza koja vam vjerojatnone znači mnogo – aSimićev filigranski radna rečenici, njegovoistovremeno najjačeoružje i Ahilova peta,pretvara se u dobarpripovjedački gun,precizan u skidanjuprave mete. Autor jepovremeno nervozan,pa puca na sve što semrda, no ne može sereći kako kod njegapucnjave – nema. Ilikako pozira s praznimpištoljemprošlog stoljeća – Simić je de facto pisackoji izvještava s teritorija na kojemuje eklatantna posvemašnja sumnja usmisao svega pa i izražavanja – no gorinego što bi mogao biti kada se i ako sedokraja odluči za svoju stvarnost, koja sečini sastavljenom od fotografiranih malihdetalja očaja dogođenog u sadašnjemvremenu, bez sporog i predvidljivogflešbeka, koji na narativnoj i smislenojrazini redovito ništa ne pojašnjava.Čak i ovako blago podvojena, zbirkaU što se zaljubljujemo pripada vrhu ovogodišnjeprodukcije – fraza koja vamvjerojatno ne znači mnogo – a Simićevfiligranski rad na rečenici, njegovo istovremenonajjače oružje i Ahilova peta,pretvara se u dobar pripovjedački gun,precizan u skidanju prave mete. Autor jepovremeno nervozan, pa puca na sve štose mrda, no ne može se reći kako kodnjega pucnjave – nema. Ili kako poziras praznim pištoljem. Pred vama je, i toje važno reći, jedan od rijetkih hrvatskihautora za kojeg bi bilo dobro kada biviše vremena provodio vani, na zraku,izvan biblioteke – u tom bi slučaju lakšepokazao što on voli.cmyk

kritikaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.51Kako ubitinestrpljenjeGrozdana CvitanRoman o svijetu švicarskog ženskoginternata sredinom prošlog stoljećakoji autorica približava sintagmama:arkadija bolesti, vizionarska pustinja,fizionomija mrtvačnice, anđeoskisitničavo, trezven nadgrobni spomenik,naslada poslušnosti, nemilosrdnirazdjeljakFleur Jaeggy, Blažene godine kazne;prevela s talijanskog Lada Silađin;Fraktura; Zaprešić, 2005.ečenice kao kaskade, bez obzira jeli one koje slijede prethodni iskazdopunjuju ili opovrgavaju, sintagmepune kontradikcija, svijet hladan uponuđenoj slici i instinktivnoj pobuničitatelja da ga takvim prihvati – neki suod elemenata na kojima Fleur Jaeggygradi svijet švicarskog ženskog internatasredinom prošlog stoljeća u romanuBlažene godine kazne.Odsutni i prisutni junaci djela prvasu podjela koja dominira strogo kontroliranimsvijetom iza zidina (stvarnih iliobičajima nametnutih) građanskih ilivjerskih internata. Glavarice odnosnovoditeljice ustanova dobit će preciznopisane upute što roditelji i ujedno financijeritog dobro plaćenog “sporta”očekuju od svog ženskog pomlatkana kraju svake sezone: od jezika kojetrebaju progovoriti do kolača koje bitrebale znati ispeći. Licemjerje odsutnihroditelja probija se kroz rijetke bilješkekoje ih od junakinja udaljavaju još više:datumi kada se viđaju, mjesta koja pritomposjećuju, šoferi ili taksisti koji ponjih dolaze da bi ih po sezonama premiješalina obvezatnu rekreaciju do novogzatvora.Hladnoća koja izbija iz svake straniceromana Blažene godine kazne umnogomeupućuje na parcijalno sjećanje, sjećanjekoje je davno podiglo zidine oko svijetau kojem su dokinuća mnogih stvaribila prva i posljednja točka programaza djevojke bez pogreške. Nasljeđujućiobičaje bivših generacija internatkinjai stereotipe u osobama odgajatelja,djevojke pokušavaju osmisliti svijet ukojem bi imitacija ljubavi, prijateljstva,privrženosti, radosti, pa i želje za znanjem,bile uvjerljiviji način odrastanja.Međutim, sigurno je samo odrastanje.Sve ostalo izgubilo se iza zidina, a prašinakoja je prebrisananakon njihova odlaskabila je posljednja autentičnazaostavštinamladosti nakon koje seodijevaju “haljine odvremena” i reproducirausađena poželjnostkoja nikad neće “naslonitilaktove ni najedan stol”. To je svijetu kojem “dovoljna jeneznatna misao kojaleti zrakom, koju siprisvajamo, i ako je neuhvatimo, osjećamose još usamljenijima”.Uhvate li ipak tu neznatnumisao koja “leti zrakom”, čeka ihista usamljenost. Iluzije su uvijek tuđei traju kratko, ali one su djevojke čijesezonske rasporede rade oni koji ih ifinanciraju (roditelji), pa je i mogućnostda se ponovo susretnu i učvrste bilokoju vlastitu vertikalu također samo“neznatna misao koja leti zrakom” isasvim je nevažno hoće li biti uhvaćenaili propuštena u svijetu koji autoricapribližava (počevši od naslova Blaženegodine kazne) sintagmama: arkadijabolesti, vizionarska pustinja, fizionomijamrtvačnice, anđeoski sitničavo, trezvennadgrobni spomenik, naslada poslušnosti,nemilosrdni razdjeljak i sve ostalo štoje pripadalo tom skupom i poželjnomodgoju i obrazovanju u kojem se usvajalo“odricanje od lijepih stvari i strah oddobrih vijesti”.Djevojke bez prošlosti, što u prijevodujunakinje znači bez tajni, odgajalose za ravnodušnost koja je podjednakozračila svoju sreću i svoju tugu: “gotovobez nestrpljenja”. S autoritetom bake izasebe, ona izjavu o svojim rukama staricedoživljava kao kompliment, a zanimanjeza ekspresionizam i zločine dio je njezinepobune protiv programirana svijeta.To je i obrana od budućnosti u kojojće nedostajati susreti, a i kad se dogodebit će prenapučeni i ekspresionizmomi zločinima za koje nitko neće snositikrivicu i koji će se događati tiho kao štoje “uspješan” odgoj nalagao. Jao onimakoji su se u toj uspješnosti isticali.Časopis za književnost i drugo LibraLibera raspisujenatječajza kratke priče koje će biti objavljeneu proznom blokusedamnaestog broja.Tema proznog bloka je Celebrity.Celebrity može biti stvaran/na iliizmišljen/na, bitno je da priča u nekomaspektu spominje neku zvijezdu ilizvjezdicu.Priče ne smiju prelaziti 15 kartica(12000 znakova),a treba ih slati na adresu:libra_libera@yahoo.comdo 20.9.2005.Svi objavljeni tekstovi bit će honorirani.cmyk

52 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kritikaPolitičke dileme u svemiruTomislav ŠakićPerkovićev roman kvalitetno jeSF štivo koje može itekako bitipopularno, u kojem će uživati svakiljubitelj žanra, no za one koji želeipak malo više, izbor bi trebao bitiPerkovićeva lanjska zbirka Prekorijeke, koju bi morao prelistati svatkoimalo zainteresiran za suvremenuhrvatsku prozuDalibor Perković, Preko rijeke, Mentor,Zagreb, 2004.; Sva krv čovječanstva,Naklada Zoro, Zagreb, 2005.esto se isticala činjenica da seromani u hrvatskoj znanstvenojfantastici mogu nabrojati na prstejedne ruke: bio je tu Belan, Raos, Raos,i Raos i, pa, Raos. (Redom: BrankoBelan: Utov dnevnik, 1982.; PredragRaos: Brodolom kod Thule, 1979., Mnogovike nizašto, 1985., Nul effort, 1990.,Mayerling, 1996.). Književna publika– podržana utjecajnom medijskom “kritikom”– običava misliti kako je upravoroman pokazatelj jačine i kvalitete nekeknjiževne scene, kao i vrhunac opusanekog autora ili autorice, suma njegovaili njezina rada koja imponira brojemstranica, zamašnošću pripovjedne mašinerijei sveobuhvatnošću slike svijeta, zarazliku od “jednostavne” i “nezahtjevne”novele.Roman ili novelaTijekom devedesetih često se čulo ikako stanje s hrvatskim znanstvenofantastičnimromanom zapravo nije takološe, s obzirom na to da u Hrvatskojjedva da je objavljen relevantan romanmeđu “mlađim” prozaistima, od quorumašanaovamo, da ne spomenem i kuloarskuobjedu kako “quorumaši i nemajuprozu”, jer Edo Budiša, Davor Slamnigi Edo Popović jedva da se mogu nositis kvalitetom quorumaških pjesnika. Neulazeći sad u sav besmisao dijeljenjaneke književnosti po generacijama (jersu upravo u tom razdoblju ponajboljeromane objavili Nedjeljko Fabrio, IvanAralica, Pavao Pavličić, Goran Tribusoni, da, Predrag Raos), a još manje u tokoliko je kome koja poezija i koja prozadobra, činjenica je da se ta uvriježenapredodžba o hrvatskoj književnosti promijenilau posljednjih nekoliko godina.Dovoljno je spomenuti imena MiljenkaJergovića, Ante Tomića, Zorana Ferića,Roberta Perišića, Krešimira Pintarića,Romana Simića, Renata Baretića, teopsežnije prozne “povratke” NedjeljkaFabrija, Ivana Aralice, Milka Valenta iIve Brešana, pa da se dobije dojam kakoje hrvatska proza, i pogotovo hrvatskiroman, opet u modi.Izvor takve predodžbe književnostivjerojatno je u devetnaestostoljetnojideji romana kao velike građanske pripovijestio svijetu – ne želim reći daje ideja kako je roman mjerilo stvari,književnosti, svijeta ili (SF) svemira(malo)građanska, rođena u građanskomsvjetonazoru i pogledu na književnostpo svojoj mjeri, ali u tome zasigurnoima dobar dio istine. U vremenu kadaknjiževnost i knjiga počinju funkcioniratikao roba na hrvatskom tržištu – akapitalističko društvo je uvijek bilo građansko– ako su romani (da ne kažemknjige) opet u modi, tada se i ne skrivada su one “ponovo” in na tržištu. To pakznači da će prosječni čitatelj (kupac)kupiti knjigu jer je ona izreklamiranakao tržišna roba, ili zbog prestiža, ilioboje, jer drugo logički proizlazi iz prvoga.Konačno, to znači da se knjiga,koja se kupuje u tržišnom sustavu i potržišnoj i ideološkoj logici prestiža istatusnog simbola, reprezentira i poimakao građanski objekt, odnosno da jekonsolidacija tržišta knjiga u posljednjihpet godina dobrim dijelom vezana iuz “novo” stvaranje srednjeg sloja, a nesamo uz kakav-takav izlazak iz tranzicijei prijelaz u “pravi” kapitalizam kojine pita, pa i čini knjigu “normalnom”u sklopu spektakularnih, kolonijalnihkapitalističkih projekata.Imamo li dobar SF?U tom kontekstu, novi zamah povukaoje za sobom i druge izdavačke,odnosno pop-kulturne sektore, te se nakioscima, uz knjige, ponovo mogu vidjetiredoviti stripovi i nova roto-izdanja poputSF niza Nexus, dok prve tri knjigeVodiča kroz galaksiju za autostopere stojena popisu deset najprodavanijih knjiga.No, to zadnje nije ništa čudno, jer jeoduvijek trebalo znati razlučiti hrvatskuSF književnost – koja pokušava biti popularnai populistička – od jednostavnečinjenice da je SF holivudskih filmova,videoigara i franšiza tijekom devedesetihpostao skoro pa mainstream popularnekulture. Pri svemu je ironičan paradoksda se znanstvena fantastika, taj “revolucionaran”žanr teorijski samoosviješten kaoknjiževnost spoznajnog očuđenja i blagoslovljenrevolucionarnim patosom unutar(post)marksističke teorije Darka Suvina iškole oko časopisa Science Fiction Studies,u hrvatskom i postjugoslavenskom kontekstunašao u “buržoaskom” okruženju.No, SF je oduvijek bio autohtoni dioameričkog pulpa i najprozivaniji eskapističkižanr. Upravo se tu nalazi dodatnanijansa ovoga problematičnog odnosaromana i novele: premda se, usprkostoj adoraciji romana, često ističe kakose živost neke SF scene ipak ogleda unjezinoj novelistici (ne samo zbog idejekako je novela pogodnija vrsta za kratkoiznošenje SF ideje, novuma, i njegovespoznajne razrade od romana, nego istoga što scena uistinu živi kroz časopisei fanzine), roman ostaje najpopularnijavrsta i među SF čitateljima. Krenuloje još u četrdesetima prošlog stoljeća,ulančavanjem novela u koherentne “svemire”pojedinih autora: i danas čitateljfamilijarnost traži u poznatoj seriji iliprepoznatljivom “svemiru” nekog autoraili autorice, suvinovsko očuđenje (defamilijarizacija)se familijarizira, a novumii spoznajna vrijednost SF svjetova postajutek retorika različitosti.U tom “novom” hrvatskom književnomsustavu u kojem knjiga postojiisključivo kao spektakularni bestseler, ukojem se prodaju čak i likovi, pokušavafunkcionirati i novija hrvatska znanstvenafantastika. Počevši od 1995., kroz redovitegodišnje zbirke zagrebačkoga SFdruštva SFera pojavio se velik broj novihpisaca (koje u 2000-ima već odmjenjujunovi), a od 2003. do 2005. bibliotekaSFera tiskala je dvanaest (12!) zbirkapriča tim “mladim” piscima, svima mahomprve, učinivši napokon da hrvatskiSF pisci imaju normalne knjige a da nisukao dosad osuđeni na polusuvislo dizajniranesamizdate ili dobrohotnost nekemanje izdavačke kuće.O tim piscima okupljenima okoSFerine godišnje zbirke je čak i JuricaPavičić lani u Jutarnjem listu napisaoda “upućeni kažu kako imamo dobarSF”, no očito je da se na žalost samnije pokušao uputiti. U posljednjih petnaestakgodina tucet autora i autoricaizgradio je svoje prepoznatljive stilove iautohtone svjetove s vlastitim preokupacijama:npr. Tatjana Jambrišak, JasminaBlažić, Goran Konvični, Darko Macan,Aleksandar Žiljak, Zoran Vlahović,Marina Jandrejčić, Igor Lepčin iliDanilo Brozović. Premda su neki sudionicitih zbirki objavili više knjigau drugim žanrovima i često za djecu(Zoran Pongrašić, Žarko Milenić, DenisPeričić, Viktoria Faust), hrvatski SFipak ne može zaživjeti kao popularanžanr bez romana, dok su redovita SFizdanja na kioscima i časopisi (kojihu ovom novom tržišnom preporodunema, jer Futura više-manje stoji zbogmaćehinskog odnosa svog izdavačaStrip-agenta) tek nužan temelj. Vratimose početnoj ideji romana kao književnevrste nad vrstama: čitatelji radije posežuza romanima, i tek romanima domaćiautori mogu potpuno konkurirati stranimpopularnim SF romanima u knjižnicama.Tri etape Perkovićeva desantaPremda je sa SF romanom nedavnokoketirao Ivo Brešan (Država Božja2053), a lani izvanredan roman objavioi za njega zasluženu SFerinu nagraduprimio dotad nepoznati Ivan Gavran(Sablja), upućenija publika očekivalaje to od ove skupine “SFerinih pisaca”.No dok većina njih ne živi od pisanja,a Darko Macan urednički i izdavačkivuče barem polovicu SF i strip scene uHrvatskoj, prvi roman objavio je, prestigavšiautore od kojih se to prije očekivalo– Dalibor Perković. No to moždai nije tako neočekivano, jer je Perković(1974.) od 1996. objavio niz novelakojima se najavio kao ime na koje hrvatskaknjiževnost itekako treba računati.To se događalo u nekoliko etapa:tri prve novele iz 1996. i 1997. (Valberg,Tuđinac, Zakon skupine) bile su špijunski(prva) i ratni (druga) zapleti smješteniu znanstvenofantastično okružje, dok jetreća bila militarna space opera napisanaveć prema svim uzusima toga podžanra.No, svoj prvi vrhunac Perković je doživio1999., kada je u godišnjoj SFerinojzbirci Krhotine svjetova objavio noveluBanijska praskozorja, jedno od najboljihknjiževnih djela o Domovinskom ratu.Dok je debitantska novela Valbergbila ispripovijedana u dosta šabloniziranommodusu, te su je urednici Dnevnikaentropije opisali kao “rani pokušaj vrijedanpozornosti”, Banijska praskozorjaimala su ono nešto što se moglo nazvatisamo Perkovićevim. Zamjetan je bioepski, romaneskni zalet, kasnije takokarakterističan za Perkovića (Banijskapraskozorja zapravo su pripovijest ilikratki roman), ali i, da opet citiramSFerine urednike, “nezdrav interes zapolitiku”. Perković je, naime, zainteresiranda govori o nama i ovdje, te njegovSF funkcionira, kako bi htio Suvin, kaospoznajno očuđenje našega životnogkonteksta. Koliko god to bilo naivnoreći, Perković se itekako približio idealupružanja slike nas samih kroz reprezentacijudrugog, začudnog.Treća etapa Perkovićeva desanta– njemu je draga vojna terminologija– na hrvatski SF, zbila se 2002–04. kadaje objavio nekoliko novela u SFerinimzbirkama i Futuri, što je kulminiralorecentnim objavljivanjima zbirke izabranihnovela Preko rijeke (Mentor, 2004.)i romana Sva krv čovječanstva (NakladaZoro, 2005.). Dulja pripovijest, takođerna putu prema romanu, Preko rijeke bilaje još jedno klasično djelo.Opsjednutost političkimpitanjimaU toj alternativnoj povijesti, izabraniNarod živi odvojen Rijekom od Svijeta,vođen “svešnicima” koji razgovaraju izravnos bogom (Bodinom). Bogata političkim,ideologijskim i religijskim konotacijamai alegoričnim referencijama,iz mnogih je skrivenih ključeva sasvimjasno kamo smjeraju aluzije. Perković– koji je svoje studentske godine proveokao politički novinar Studentskoga lista– nije tako naivan što se tiče književnosti,i kad želi prenijeti poruku vjerojatnose koristi poštom kao i John Ford. Noon svoj cilj jasno postavlja: “Za mene,književnost nije preslikani život, ona jeslika onih detalja za koje autor smatrada treba naglasiti. I, eto, s tako zadanimsadržajem, ispalo je da je formakoja mi najviše odgovara upravo SF” (sPerkovićeva bloga: http://b3.blog.hr).Kada na kraju protagonist naučiignorirati Božji glas u glavi – glas kojiga je prevario u tipičnom političkomstilu zbog “viših razloga” – čitanje “uključu” navodi nas na zaključak kako ćeoslobođenje od božje strahovlade bitipostignuto samo ako se prijeđe ta metaforičkarijeka.Perkovićeva opsjednutost političkimpitanjima u religijskom ključu još jebolje pokazala novela Djeca božja, objavljenapremijerno lani u zbirci Prekorijeke. Ovog puta se alternativna povijesto Vatikanu koji vlada uništenomZemljom definitivno iščitava kao kritika(pogotovo u kontekstu u kojem nijecmyk

kritikaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.53Ovaj put se alternativnapovijest o Vatikanu kojivlada uništenom Zemljomdefinitivno iščitavakao kritika, a fabulao pojedincu kojeg jepolitika (opet) pregazilazbog “viših” razlogaitekako je kontroverzna,primjenjujući ideju ožrtvenom janjetu kojiosigurava prosperitetzajednice. Samo što jeovdje posrijedi zajednicaiznevjerena od MajkeCrkve, a žrtveno janjeje realizirana metaforaIsusa kao “jaganjcaBožjeg”provedena ni osnovna sekularizacija),a fabula o pojedincu kojeg je politika(opet) pregazila zbog “viših” razlogaitekako je kontroverzna, primjenjujućiideju Dostojevskoga (kojom se koristilai Ursula K. Le Guin u noveli Oni što napuštajuOmelas) o žrtvenom janjetu kojiosigurava prosperitet zajednice. Samošto je ovdje posrijedi zajednica iznevjerenaod Majke Crkve, a žrtveno janje jerealizirana metafora Isusa kao “jaganjcaBožjeg”; ovakvim “kontroverznim” SFpreispisivanjem povijesti katoličanstvaPerković se nastavio na niz takvih motivau znanstvenoj fantastici (npr. Glečovjeka! Michaela Moorcocka).Dobar i kvalitetno napisanžanrovski romanSva krv čovječanstva ostaje bremenitaPerkovićevom “opsjednutošću politikom”,a karakteriziraju je dva kompleksakoja uzrokuju da ovo djelo, prvi kvalitetanSF roman koji je isporučio jedanautor stasao kroz SFerine zbirke, ipakostaje blago razočaranje za one koje jePerković navikao na visoke standarde.Prvi je set problema upravo vezanostza političke teme. Banijska praskozorja,Preko rijeke i Djeca božja imala su prepoznatljivoreferentno polje, to jest bilonam je jasno da, ako već ne govore onama, govore nešto o svijetu, kao i svaupečatljiva književna djela.Sva krv čovječanstva tematski supovezana s Perkovićevom prvom objavljenomnovelom Valberg (on je u stvariglavni lik romana), pa – premda bi semoglo tvrditi da je Perković premjestiopolitičke dileme i njihove moralnereperkusije u svemirski okoliš – i ovajroman ima zapravo špijunsku naraciju upodžanru space opere punu političkih zapleta.Kao žanrovsko ostvarenje, romanje vrlo dobar i neki kritičar bi napisao dapokazuje “zrelost hrvatskog SF-a”.Ideja, tj. SF premisa – ono što mnogiautori nisu u mogućnosti dati – kodPerkovića radi savršeno (ipak je studiraofiziku), njegovo pripovijedanje jesigurno, tečno i izrazito napeto – ovajroman zapravo djeluje kao izrazita napetica,pravi žanrovski bestseler kojičitatelji ne mogu ispustiti iz ruke (štoje fenomen poznat milijunima čitateljapopularnih žanrova). No tu je negdjei drugi problem, za one koji ipak odPerkovića očekuju više od solidno urađenogžanrovskog romana. Roman se čitaprebrzo; za razliku od njegovih novela,ništa dulje ne zadržava pozornost osimčistog čitalačkog uživanja u novumima,začudnosti žanra, novosti toga svijeta(što je sve legitimno obilježje popularnihnarativnih žanrova). Pripovijedanjeje pretečno, odnosno struktura romanasvela se na iznošenje događaja, na čistožanrovsko fabuliranje, gradnju napetosti.Stoga je to dobar i kvalitetno napisanžanrovski roman koji funkcionira premasvim pravilima žanrovske, tržišne SFrobe. No, čini mi se da stoga pate drugerazine romana. Psihologizacija likovaje više pretpostavljiva po očekivanjimažanrovskog čitatelja nego što je uistinuovjerena narativnim tijekom unutar struktureromana. Možda je tome tako jerroman svojom temeljnom fabulom dozivau sjećanje sam početak modernogahrvatskog SF romana, Raosov Brodolomkod Thule – u oba je zapleta umiješanzvjezdani brod i znanstveno otkriće tes njime povezana sudbinska moralnaodgovornost protagonista – što je usporedbakoju je dosta teško izdržati zbogRaosova znana filozofičnog diskurza.Populistički SFGlavna fabula je stoga moralna dvojba,moralka, i zapravo je najveća kvalitetaiznevjereno očekivanje (Valbergovamoralna odluka zapravo nikako nedolazi) koje bi trebalo biti pozitivnastvar jer obično iznimno ometa okorjeležanrovske čitatelje. Glavni se lik predkraj romana doslovno gubi i nestaje izpripovjednog žarišta dok fabula romanagrabi naprijed; problem romana nije narativnorazriješen, nego je jednostavnoočekivani ulog u gradnji i razrješenjufabule prema uzusima žanra. Mogućaprimjedba da je ova paralela nepoštenaili da, za razliku od Raosa, Perkovićne voli “filozofirati”, što je legitimno, ačesto čitateljima koji to ne preferiraju idobrodošlo, no to svakako nije istina, sobzirom na Perkovićeve prije spomenutepripovijesti.O tome svjedoči i novela Doba vodenjaka(Futura, 2002., br. 104) koja sečita na izrazitom raosovskom fonu: uatmosferi izolirane svemirske postaje,suočavanja s krajnjim ljudskim stanjimai pitanjima te smakom svijeta,i radnjom i egzaltiranom naracijom iegzistencijalnom tjeskobom (svim zanosnimočuđenjima za SF čitatelja) ovanovela postavlja Perkovića kao jedinogpisca takvih kapaciteta nakon Raosa isvjedoči o njegovim pravim dometima(za nju, za razliku od Banijskih praskozorjai Preko rijeke, nije dobio godišnjuSFerinu nagradu). Sva krv čovječanstvapati zapravo od sindroma prvog romana,budući da je tiskanje romana prviput najavljeno upravo u bilješci iznad tenovele – dakle prije pune tri godine – ion je svojom akcijskom strukturom bližiranim Perkovićevim novelama poputValberga nego kasnijim novelama. Premazavidnom broju dobro napisanih stranicabez ikakva viška materijala, riječ je okvalitetnom SF štivu koje je populističkoi koje može itekako biti popularno,u kojem će uživati svaki ljubitelj žanra,no za one koji žele ipak malo više, izborbi trebao biti Perkovićeva lanjska zbirkaPreko rijeke koju bi morao prelistatisvatko imalo zainteresiran za suvremenuhrvatsku prozu.Ministarstvo kulture Republike Hrvatskena temelju članka 1. i 10a. Zakona o financiranju javnihpotreba u kulturi (NN 47/90 i 27/93)objavljujePoziv za predlaganje programa javnih potreba ukulturi Republike Hrvatskeza 2006. godinuI.Javne potrebe u kulturi, za koje se sredstva osiguravaju u Državnomproračunu Republike Hrvatske, jesu kulturne djelatnosti, akcije i manifestacijeu kulturi od interesa za Republiku Hrvatsku. Od interesa za Republiku Hrvatskusmatrat će se programi od nacionalne važnosti koji hrvatsku kulturu stavljajuu europski kontekst, stručno utemeljeni, visoke razine kvalitete, naglašenoekonomični, profilirani u odnosu na osnovnu djelatnost organizatora te oni kojise odvijaju kontinuirano.U program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2006. godinu, uskladu sa Zakonom i ocjenom izvršenja programa za 2005. godinu, uvrstit će se:1. redovna djelatnost ustanova kulture kojima je osnivač Republika Hrvatska testrukovnih udruga u kulturi od interesa za Republiku Hrvatsku;2. programi glazbene i glazbeno-scenske umjetnosti te suvremenog plesa ipokreta;3. programi kulturno-umjetničkog amaterizma;4. programi dramske umjetnosti, nacionalnih kazališta i kazališnog amaterizma;5. programi filmske djelatnosti, zaštite filmske baštine i promicanjahrvatskog filma;6. programi izdavanja časopisa i tiskovina u kulturi te akcija i manifestacija uknjiževno-nakladničkoj djelatnosti;7. programi knjižnične djelatnosti;8. programi muzejsko-galerijske djelatnosti;9. programi likovne, vizualne i audiovizualne umjetnosti, dizajna i arhitekture;10. programi nove medijske kulture;11. programi sustavne zaštite i očuvanja kulturnih dobara koji se predlažu zauvrštenje u Nacionalni program zaštite i očuvanja kulturnih dobara;12. programi arhivske djelatnosti;13. programi međunarodne kulturne suradnje u svim područjima obuhvaćenimovim Pozivom;14. programi informatizacije ustanova u kulturi;15. programi rekonstrukcije, sanacije, adaptacije, investicijskog održavanja iopremanja objekata kulture.II.Predlagatelji redovne djelatnosti ustanova u kulturi kojima je osnivačRepublika Hrvatska i strukovnih udruga od interesa za Republiku Hrvatskudužni su presliku prijavljenog programa dostaviti i nadležnom županijskomuredu za kulturu.Predlagatelj programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara prijavu programana posebnoj prijavnici predaje nadležnom konzervatorskom odjelu.Programi nabave knjižne i neknjižne građe za popunu fondova u narodnimknjižnicama pripremat će se i provoditi u suradnji sa županijskim matičnimslužbama i osnivačima knjižnica.III.U okviru programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2006. godinu,raspisat će se posebni natječaj za:– potporu i otkup vrijednih knjiga,– poticanje književnog stvaralaštva,– proizvodnju filmova,– poticanje glazbenog stvaralaštva,– dramsko stvaralaštvo – Nagrada “Marin Držić”,– prevodilaštvo – “Nagrada Iso Velikanović”,– zaštitu kulturne baštine – “Nagrada Vicko Andrić”.IV.Prijedlozi programa moraju biti prijavljeni na propisanim prijavnicama (zasvaki program posebna prijavnica) koje se mogu dobiti u Ministarstvu kulture,županijskim uredima za kulturu i na internetskim stranicama www.min-kulture.hr/novosti/natjecaji.Uz obrazloženje predlagatelji će dostaviti financijski plan, koji uključujedetaljni troškovnik i izvore financiranja, u kojemu će navesti podatke o ukupnimtroškovima izvršenja programa, o dijelu sredstava koja osiguravaju iz vlastitihi drugih izvora te o dijelu sredstava koja predlažu da ih osigura Ministarstvokulture. Iznose svih troškova treba iskazati u tekućim cijenama.Prijedloge programa, pripremljene u skladu s ovim Pozivom, treba poslati naadresu: Ministarstvo kulture, Zagreb, Runjaninova 2. Prijedlozi se mogu slati do15. rujna 2005. godine.Prijedlozi koji ne budu pripremljeni s potpunim podacima, te uz kojenije dostavljena tražena dokumentacija, kao i prijedlozi koji se ne dostave unavedenom roku, neće se razmatrati niti uvrstiti u Program javnih potreba ukulturi Republike Hrvatske za 2006. godinu.cmyk

54 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Francuska oporukaprozaAndreï MakineObjavljujemo ulomak romanaruskog emigranta koji je za to djelo,objavljeno 1955. u Francuskojdobio istodobno, prvi i jedini, dvijenajuglednije francuske književnenagrade: Goncourt i Medicis i kojiuskoro izlazi u izdanju Hrvatskogfilološkog društva i Disputa iz Zagrebau prijevodu Martine Jelinekoš kao dijete, shvaćao sam da jetaj vrlo osobit osmjeh za svakuženu predstavljao malu čudnovatupobjedu. Da, bila je to kratkotrajnaosveta za razočaranja, za prostaštvomuškaraca, osveta zbog rijetkih lijepihi istinitih stvari na ovome svijetu. Dasam to u ono doba znao reći, takav bihosmjeh nazvao “ženstvenošću” ... Alimoj je jezik tada bio još odveć konkretan.Bilo mi je dovoljno da u našimfoto albumima pregledam ženska lica ina nekima od njih pronađem taj odrazljepote.Jer žene su znale da kada žele bitilijepe, nekoliko sekundi prije nego ihzaslijepi bljeskalica foto aparata, valjaizgovoriti te tajanstvene francuske slogovečiji je smisao malo njih poznavalo:“pe-tite-pomme...”. Kao nekom čarolijom,usta su, umjesto da se razvukuu razdraganom blaženstvu ili zgrče ubolni izraz nalik cerenju, oblikovala tajdražesni oval. Lice bi od njega posvezasjalo od sreće. Obrve bi se laganosvinule u luk, oval obraza bi se izdužio.Dok su govorile “petite pomme”, sjenaneke jedva primjetne sanjarske blagostizamutila bi pogled i ublažila crte lica,ostavljajući da na fotografskoj snimcilebdi prigušena svjetlost prošlih dana.Ta fotografska čarolija zadobila jepovjerenje najrazličitijih žena, čak i onemoskovske rođakinje, na primjer, na jedinojsnimci u boji u našim albumima.Bila je udana za diplomata, a govorilaje ne stišćući zube i uzdišući od dosadečak i prije no što bi vas poslušala. No,na fotografiji sam odmah jasno uočioučinak “male jabuke”.Zapažao sam njezin odraz i na licute bezlične provincijalke, nepoznatetete čijeg smo se imena prisjećali samokad se govorilo o ženama koje su nakonkrvoprolića posljednjega rata ostale bezmuža. Čak je i Glaša, naša rođakinja sasela, na rijetkim fotografijama koje sunam od nje ostale isticala taj čudesniosmjeh. Konačno, postojalo je cijelomnoštvo mladih rođakinja koje su pućileusne pokušavajući tijekom nekolikobeskrajnih sekundi zadržati tu kratkotrajnufrancusku čaroliju. Mrmljajućisvoj “petit pomme” vjerovale su još daće im budući život biti protkan samotakvim trenucima dražesti...Iz te povorke pogleda i lica, tu i tamopojavljivalo bi se lice žene pravilnih iprofinjenjih crta lica i velikih sivih očiju.U najstarijim albumima, dok je jošbila mlada, njezin se osmjeh natapaotajnim šarmom “male jabuke”. Zatim,s godinama, u sve novijim albumimaiz našega doba, taj je izraz lica bio zasjenjen,prevučen velom melankolije ijednostavnosti.Upravo je ta žena, ta Francuskinjaizgubljena u snježnom bespuću Rusije,poučila ostale žene toj riječi koja jeuljepšavala. Bila je to moja baka s majčinestrane... Rođena je u Francuskoj,početkom stoljeća u obitelji Norberta iAlbertine Lemonnier. Tajna “male jabuke”bila je vjerojatno prva očaravajućalegenda našeg djetinjstva. A isto tako ijedna od prvih riječi ovoga jezika koji jemoja majka u šali nazivala – “tvoj bakinskijezik”...*... Baka je u našim očima bila nekavrsta božanstva, pravedna i dobrohotna,uvijek vjerna sebi i savršeno spokojna.Njezina osobna povijest, koja je odavnoprerasla u mit, postavljala ju je iznadboli običnih smrtnika. Ne, nikada nismovidjeli ni jednu njezinu suzu. Tekbolno grčenje usana, lagani drhtaj kojibi prošao obrazima, brze treptaje oka...Toga smo ljeta sjedili u njezinu stanuna tepihu prekrivenom komadima zgužvanogapapira i predavali se strastvenojigri: izvlačili smo kamenčiće umotane ubijele i šarene svjetlucave papire, uspoređivaliih – bio je tu čas odsjaj kvarca,čas oblutak, gladak i ugodan na dodir.Na papirima su bila napisana imenakoja smo, u našemu neznanju, smatralizagonetnim mineraloškim nazivima:Fécamp, La Rochelle, Bayonne... Ujednom od šarenih papirića, otkrili smočak i komadić hrapavog željeza na kojemsu se vidjeli tragovi hrđe. Vjerovalismo da je ime tog neobičnog metalabilo: “Verdun”... Nekoliko komadićaiz te kolekcije ubrzo je bilo razbacano.Kad je baka ušla u sobu, igra je upravotrenutak ranije poprimila malo bržitijek. Svađali smo se oko najljepših dijelova,isprobavali njihovu čvrstoću udarajućiih jedne o druge, a ponekad ih ilomili. One koji su nam se činili ružnima- kao na primjer “Verdun” - bacilismo kroz prozor, među gredice dalija. Anekoliko smo papirića poderali...Baka se ukočila nad tim bojnimpoljem posijanim bijelim zgužvanimlopticama. Podigosmo pogled. Izgledaloje kao da su se njezine sive oči natopilesuzama – samo da bi nam taj bljesak izoka učinile nepodnošljivim.Ne, naša baka nije bila bezosjećajnabožica. I ona je, dakle, mogla biti žrtvomnelagode, nagle tjeskobe. Ona, zakoju smo vjerovali da tako odmjerenoproživljava svoje mirne dane, čak bi iona ponekad kliznula do ruba suza!Od toga mi de ljeta bakin život otkriou novim neočekivanim naličjima. Iu svakom slučaju mnogo osobnijim.Prije se njezina prošlost svodila nanekoliko talismana, obiteljskih relikvija,poput one svilene lepeze koja me podsjećalana tanki list javora, ili pak oneslavne “torbe s Pont Neufa”. Obiteljskalegenda kaže da ju je na tome mostunašla Charlotte Lemonnier, u to dobačetverogodišnja djevojčica. Trčeći ispredmajke, djevojčica se naglo zaustavila iuzviknula “torba!”. Nakon pola stoljeća,njezin je zvonki glas još odjekivao, oslabljenpoput jeke, u gradu izgubljenomusred ruskog beskraja, pod stepskimsuncem. A u toj torbi od svinjske kože is pločicama plavog emajla na poklopcu,moja je baka čuvala svoju kolekciju kamenčićaiz davnih vremena.Ta je stara torba označavala jednuod prvih bakinih uspomena, a za nas jeona predstavljala bajkoviti svijet njezinasjećanja: Pariz, Pont Neuf... Začuđujućagalaksija koja je nastajala i koja je prednašim zatravljenim pogledom iscrtavalajoš mutne obrise.Uostalom, među tim ruševinamaprošlosti (sjećam se čulnosti s kojomsmo mazili pozlaćene i glatke ruboveružičastih knjiga: Sjećanja jedne pudlice,Sestra Smotanka...) postojala su još starijasvjedočanstva. Ona fotografija uslikanaveć u Sibiru: Albertine, Norbert iispred njih na umjetnom postolju, kakavi jest uvijek namještaj kod fotografa, nanekoj vrsti vrlo visokog okruglog stolića– stoji Charlotte, dvogodišnje dijete, skapicom ukrašenom čipkom i haljinomkao u lutke. Ta slika na debelom kartonu,s imenom fotografa i medaljamakoje je dobio, jako nas je zanimala: “Štoje zajedničko toj zanosnoj ženi, čista iprofinjena lica koje su okruživali svileniuvojci, s tim starcem čija je bijela bradapodijeljena u dvije krute pletenice, nalikmorževim kljovama?”Već smo znali da je taj starac, našpradjed, imao dvadeset šest godinaviše od Albertine. “Pa to je kao da seoženio vlastitom kćerkom!” uvrijeđenomi je govorila sestra. Taj nam se brakčinio nezdravim. Sve naše školske knjigeobilovale su pričama o brakovimaizmeđu mlade djevojke bez miraza ibogata starca, škrtog i pohlepnog zamladošću, do te mjere da nam se svakadruga bračna veza u buržuaskomdruštvu činila nemogućom. Prisiljavalismo se u Norbertovim crtama otkritineku razvratnu pakost, loše skrivenugrimasu zadovoljstva. No njegovo je liceostajalo jednostavno i iskreno poput licaneustrašivih istraživača na ilustracijamaknjiga Julesa Vernea. Osim toga, taj jestarac duge bijele brade u to doba imaotek četrdeset osam godina...A Albertina, pretpostavljali smožrtva buržoaskih običaja, uskoro će senaći na kliskom rubu otvorena grobau koji već padaju prve lopate zemlje.Ona će se takvom žestinom boriti protivruku koje je nastoje zadržati, vikatće tako prodorno da će čak i pogrebnapovorka Rusa, na tom groblju dalekogasibirskoga grada, time biti zaglušena.Naviknuti na tragični bljesak pogrebau njihovoj domovini, na bujice suza ipatetična naricanja, ti će ljudi ostatiskamenjeni pred izmučenom ljepotommlade Francuskinje. Ona će se otimatiiznad groba vičući na svojem zvučnomjeziku: “Bacite i mene! Bacite me!”Ta strašna žalopojka dugo je odjekivalau našim dječjim ušima.– Možda je ona ... možda ga je voljela...reče mi jednoga dana moja starijasestra. I pocrveni.No, više od uvredljivoga brakaNorberta i Albertine, na toj fotografijis početka stoljeća, moju je znatiželjubudila Charlotte. Naročito njezinigoli nožni prsti. Običnom ironijomsudbine ili nekom nehotičnom koketerijom,ona ih je jako skvrčila premastopalima. Taj bezazleni detalj davao jeinače sasvim običnoj fotografiji nekoposebno značenje. Ne znajući izrazitimisao, zadovoljio sam se time da ponavljamsanjivim glasom: “Ta maladjevojčica koja stoji, ne zna se zašto, natom smiješnom okruglom stoliću, togazauvijek nestaloga ljetnog dana, 22.srpnja 1905., u samom srcu Sibira. Da,ta sićušna Francuskinja koja je togadana slavila drugi rođendan, to dijetekoje gleda fotografa i nesvjesnom kretnjomgrči nevjerojatno male nožneprste omogućivši mi tako da uđem utaj dan i osjetim njegovo vrijeme, klimu,boju...”Zatvarao sam oči koliko mi se tajnate dječje prisutnosti činila omamljujućom.To dijete bila je... naša baka. Da, bilaje to ona, žena koju smo te večeri vidjelikako se saginje i u tišini skuplja komadićekamenčića razbacane po tepihu.Začuđeni i posramljeni, sestra i ja smose uspravili, leđima okrenuti zidu, neusudivši se izustiti ni riječi isprike nitipomoći našoj baki da pokupi te razasutetalismane. Pretpostavljali smo da iza tihspuštenih vjeđa sjaje suze...Dok smo te smo večeri igrali tubogohulnu igru, vidjeli smo ne višedobroćudnu vilu iz davnina koja namje pričala priču o Modrobradom ili oTrnoružici, nego ranjivu i osjetljivuženu usprkos svoj njezinoj duševnojsnazi. Bio je to za nju tjeskobni trenutaku kojem se odrasla osoba izdaje,dozvoljava da se pokaže njezina slabost,osjeća se kao goli kralj u pozornimdječjim očima. Tada ta odrasla osobapodsjeća na hodača po žici koji je upravonapravio krivi korak i kojeg tijekomnekoliko sekundi neravnoteže zadržavasamo pogled gledatelja kojemu je i samomeneugodno zbog te neočekivanemoći...cmyk

prozaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.55Baka je zatvorila “torbu s PontNeufa”, odnijela je u svoju sobu i pozvalanas za stol. Nakon kratkotrajnetišine, počela je govoriti jednoličnimsmirenim glasom, na francuskom,nalijevajući nam čaj uobičajenim pokretima:– Među kamenjem koje ste bacilibio je i jedan koji bih rado ponovnopronašla...I dalje tim neutralnim tonom, i daljena francuskom, iako smo tijekomobroka (zbog prijatelja ili susjeda kojisu često dolazili nenajavljeni) veći diovremena govorili ruski, ona nam je prepričavalamimohod Velike vojske i povijestmalog smeđeg kamena nazvanog“Verdun”. Jedva smo shvatili smisaonjezine priče – zapravo, obuzdao nasje ton njezina glasa. Naša nam je bakagovorila kao odraslim osobama! Vidjelismo lijepog časnika s brkovima kako seizdvaja iz pobjedničke povorke, dolazido mlade žene stisnute usred ushićenegomile i daje joj mali komad smeđegametala...Nakon večere, naoružan baterijskomsvjetiljkom, uzalud sam kao češljempretraživao fino tlo pod dalijama prednašom zgradom, “Verduna” nije bilo.Našao sam ga sutradan ujutro, na pločniku– mali željezni komadić okružennekolicinom opušaka, krhotinamastakla i hrpicama pijeska. Dok sam gagledao izgledao je kao da se izdvaja iztog banalnog okruženja, nalik na nekimeteorit koji dolazi iz nepoznate galaksijei koji se gotovo stopio sa šljunkomna cesti...*I tako smo naslutili suze koje jeskrivala naša baka i u njezinu srcupredosjećali postojanje tog dalekogfrancuskog ljubavnika koji je prethodionašem djedu Fjodoru. Da, gizdavogčasnika Velike vojske, čovjeka koji je uCharlottin dlan stavio komadić hrđe“Verdun”. To nas je otkriće uznemirilo.Osjetili smo se sjedinjenima s našombakom, povezanima tajnom koju moždanitko drugi u obitelji nije znao. Izadatuma i dogodovština obiteljske legende,slušali smo kako, u sadašnjosti,izvire život u svoj svojojbolnoj ljepoti.Uvečer smo se pridružilinašoj baki na malome balkonuu njezinu stanu. Prekriven cvijećem,balkon je izgledao kao davisi iznad tople izmaglice stepe.Usijano sunce bakrena odsjajadodirnulo je obzor, na trenutakse tamo neodlučno zadržaloi zatim naglo zašlo. Prve suzvijezde zatreperile na nebu. Svečernjim povjetarcem do nassu se uspinjali snažni prodirnimirisi.Šutjeli smo. Naša je baka jošza dana krpala bluzu koja joj jebila rasprostrta u krilu. Zatim,kada se zrak natopio ultramarinplavom tminom noći, podiglaje glavu i ostavila svoj rad, pogledaizgubljenoga u maglovitojdaljini ravnice. Ne usuđujućise prekinuti njezinu tišinu, svremena na vrijeme smo je kradomicepogledavali: hoće li namse ponovno povjeriti, reći namjoš veću tajnu, ili će nam, kaoda ništa nije bilo, pod lampoms tirkiznim sjenilom, pročitatinekoliko stranica Daudeta iliJulesa Verna koji su bili čestipratioci naših dugih ljetnihvečeri? Ne htjevši si priznati,vrebali smo njezinu prvu riječ,njezinu intonaciju. U našemočekivanju – očekivanju gledatelja kojipromatra hodača na žici – miješale suse prilično okrutna znatiželja i nejasnanelagoda. Imali smo dojam da spremamoklopku toj ženi koja se sama našla snas dvoje.Međutim, činilo se da ona nije čakni primijetila našu napetost. Nije pomicalaruke s koljena, njezin se pogledutapao u prozirnosti neba. Osmjeh jojje obasjavao usne...Malo pomalo prepuštali smo se tojtišini. Nagnuti nad ogradu, razrogačilismo oči pokušavajući gledati u nebošto je dalje moguće. Balkon je laganoposrtao, izmičući pod našim nogamai počinjao lebdjeti. Obzor se približiokao da smo se kroz noćni zrak baciliprema njemu.Iznad njegove smo linije nazirali blijedoprelijevanje – nalikovalo je svjetlosnimiskricama malih valova na površinirijeke. Ne vjerujući očima, temeljitosmo istraživali tamu koja je obavijalalebdeći balkon. Da, velika površinatamne vode svjetlucala je na dnu stepe,uspinjala se i širila oporu svježinu velikihkiša. Njezina se površina postupnoobasjavala mutnom zimskom svjetlošću.Tada smo vidjeli kako iz te fantastičnecrne plime izlaze konglomeratizgrada, tornjeva katedrala, stupova uličnihsvjetiljki – ukratko, izranja grad!Divovski i skladan usprkos vodi koja jenaplavljivala njegove avenije, fantomskije grad izranjao pod našim pogledom...Odjednom smo shvatili da namnetko već neko vrijeme nešto govori.Naša baka nam je pričala!- Tada bila vaših godina. Bilo je tozima 1910. Seina se pretvorila u pravomore. Parižani su plovili barkama.Ulice su nalikovale na rijeke, trgovina velika jezera. A najviše me čudilatišina....Na našem smo balkonu čuli tudremljivu tišinu poplavljenog Pariza.Nekoliko zapljuskivanja valova dokprolazi brodica, prigušeni glas na krajupoplavljene avenije.Francuska naše bake, kao maglovitaAtlantida, izranjala je iz valova.Francuski uspjeh ruskogemigrantaJadranka Pintarićada je 1995. posve nepoznati ruski emigrant Andreï Makine zasvoj roman Francuska oporuka dobio istodobno, prvi i jedini, dvijenajuglednije francuske književne nagrade: Goncourt i Medicis, bilaje to prava senzacija. Kritika ga je uspoređivala s Nabokovom, Pasternakomi Proustom te pisala hvalospjeve njegovu profinjenom lirskom stilu iosebujnosti pristupa temi, a publika je gutala taj roman o odrastanju kojije potom preveden na tridesetak jezika i samo u Francuskoj prodan u višeod milijun primjeraka. Prije toga, godinama je on obilazio izdavače i nudiosvoje radove, ali su ga odbijali. Tiskan mu je tek 1990. kratak roman Kći junakaSovjetskog Saveza. Legenda kaže da je nakladnika prevario predstavivši sesamo kao prevodilac djela na francuski, napisanog na ruskom. Pa, nije toneistinito jer Makine je na neki način stalno živio dva života.Andreï Makine rodio se 1957. u Krasnojarsku u Sibiru, u Središnjoj Rusiji.Nakon studija u Kaliningradu i u Moskvi, predavao je filozofiju u Novgorodu.Godine 1987. zatražio je i dobio politički azil u Francuskoj i stigao u Pariz, sami bez novčića u džepu, kaže legenda. Budući da je još s tri godine od svojebake naučio francuski, nije mu bio problem da počne i pisati i na tom jeziku.A novu domovinu i potom svijet osvojio je upravo ispisujući literariziranupovijest svoje neobične obitelji, u središtu koje je baka Charlotta, francuskogaporijekla. Pripovjedač, očito piščev alter ego, zajedno sa sestrom provodi ljetau Sibiru, gdje ih baka Charlotte Lemonnier odvodi u njezin svijet Francuskeprije Drugog svjetskog rata, u prostor koji je kontrastan sivilu, okrutnosti iparanoidnosti sovjetskog komunističkog ustroja. Upijajući bakin svijet, ali irazdiran željom da se prilagodi sredini u kojoj živi, dječak izrasta u biće kojenosi u sebi dvostrukost: ruski dio koji je barbarski, robustan, nasilan i francuskidio koji voli ljepotu, ljude i blagost. I dok traga za vlastitim identitetom, donosikao “usput” i priču o tajnome zlu, patnjama i užasima rata te posljedicama kojeje ostavio na preživjelima. Delikatno oslikano razdoblje prelaska iz nevinostidjetinjstva u adolescenciju te otkrivanje seksualnosti i složenosti svijetasvakako su aspekti zbog kojih je Makina zavoljela najšira publika.Andreï Makine objavio je sedam romana, među njima i Rekvijem za Istok(2000.) te Glazba jednog života za koji je dobio prestižnu nagradu RTL Lirena Salonu knjige u Parizu 2001. godine. Na hrvatski je Francusku oporukuprevela Marina Jelinek a bit će uskoro objavljena u biblioteci Na tragu klasikaHrvatskog filološkog društva i Disputa iz Zagreba.cmyk

56 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.prozaAmerički pečatMirna Bačuntjela je cigaretu više nego ištadrugo.Pogled koji joj se pružao izovog kuta podsjećao ju je više na onood kuda je došla nego na takozvani novipočetak koji joj je bio pružen – ako sesve ovo što joj se posljednjih nekolikomjeseci događalo može nazvati novimpočetkom.U jednom kutu čučala je debela istetoviranažena i pišala dok su joj se drugedvije kesile u facu. Bio je to odvratanprizor, ali on joj odavno više nije takomogao izgledati. Čak je nije niti šokirao.Razmišljala je o tome kako ove babejedva čekaju da je naguze, ali stvar je bilau tome da nisu imale pojma od kudadolazi i što je sve prošla. Te žene koje susada s njom dijelile pritvor nisu ni znalešto znači biti u podrumu iza rešetakakoje ne postoje, ali ih možeš osjetiti timešto svaki dan brojiš prijatelja manje ili štona prste jedne ruke možeš nabrojati kadasi posljednji put vidio sunce.Postala je divljom i ostala je takvomod onog dana kada su joj prve granateraznijele pola stana i tatu kojeg su strugalisa zidova. Da su majka, brat i onasamo minutu kasnije sišli u podrum, injih bi identificirali u nekoj prljavoj bolnicipomoću ostataka zubala. Nekolikomjeseci nakon smrti oca, nisu imaliizbora nego da kao i mnogi ljudi kojeje poznavala, otiđu s nekoliko vrećica uruci što dalje od onog mjesta koje su jošnedavno nazivali domom.Majka ih je uspjela izvući dok su imgranate još frcale nad glavama. Nikadaneće zaboraviti taj prizor. Bilo je to kao ufilmovima – njih troje odlaze s vrećicamau rukama a iznad njih lete bombe... Tadaje znala bez greške odrediti koje je vrstebomba po zvuku koji bi ispuštala kadabi padala na zemlju... Oni odlaze i ni netrzaju što se oko njih puca i što nestajesve ono što poznaju.Gledajući u žene koje su se sve izredaleu kutu, shvatila je koliko je nevjerojatnona što se sve čovjek može naviknuti.Kao miris mokraće – i na njega se bilatokom mjeseci u podrumu toliko priviklada ga više niti nije osjećala. Isto kao ibombe, one su jednostavno letjele i sveono nenormalno njoj je postala ne samosvakodnevnica, nego i potpuno normalno.Da su ove debele istetovirane ženebile ispod raketnog bojnog polja, vjerojatnobi se bacile na pod i počele plakati.Ali njih troje su, kada su odlazili iz svoggrada, pod njime prolazili mirno, kao daprolaze ispod duge.Uspjeli su busom koji je bio razmjenaza vojnike stići u Zagreb. Majka jeneprestano govorila da je to nova prilikaza sve, čak je uspjela i naći posao. Brata inju su u školi ili ignorirali ili maltretiralii bilo je jako malo onih koje danas moženazvati prijateljima. Učinilo joj se u trenkako je prelazeći ispod duge s one drugestrane ostavila i sve one ljude koji su jojmogli biti prijatelji. U biti, sad više nikadani neće moći doznati što je sve ostalos one strane.“Hey, bitch...what ya lookin’ at bitch?”– zaderala se debela popišanka.“Mama ti bitch kučko...” – samo jemirno rekla.“WHAT did you say bitch...?”“Rekla sam da ti je mama sve ono štoti mogu izgovoriti a ti nećeš moći razumjeti.Kužiš?... Naravno da ne kužiš...”“Hey girls, I think this motherfuckin’bitch just called me a bitch...” – i debelesu popišanke krenule u njezinu smjeru.Nisu ni znale što se dogodilo kada semala strankinja koja je imala dvadesetkila s krevetom zaletjela na onu koja juje najmanje razumjela a najviše imala zareći. Pri tome nije ispustila ni zvuk već jesamo skočila, zubima ugrizla popišankuza sisu i odgrizla joj mali dio bradavice.Debela se žena samo srušila u nesvijestod boli i desetak minuta kasnije su došliljudi iz ambulante da je skrpaju.Nakon toga, problema u ćeliji više nijebilo. Ove dvije istetovirane su se previšebojale za svoje sise ne znajući da strankinjaveć dugo nije osjetila strah. Pa čak nionda kada su je čekali svaku večer ispredškole u Zagrebu da je pretuku, prljajućijoj ime oca koji je, a u to je bila sigurna,bio s anđelima. Nije joj bilo lako, ali jeznala da vrijeme prolazi i da tih nekolikomjeseci koliko joj je preostalo da završisrednju školu nije bilo vrijedno uništitiradi kretena. Morala je šutjeti i trpjeti,a to joj je bilo gore od čekanja smrti uprljavom podrumu.Vrijeme je ispunjavala radeći narukvicejer je voljela koristiti ruke. Nalazilabi ostatke plastike, drva i ostalih stvaripo kući i time kratila vrijeme ne znajućikako bi ga bolje potrošila. Spretnost srukama bila je jedina stvar koju je naslijedilaod oca koji je bio stolar – tako jebarem uvijek govorila iako to nije imalopuno veze jedno s drugim. Ali na taj gaje način u sebi uvijek vratila među anđele(svaki onaj put kada bi gradske seljačinebacile njegovu uspomenu u blato).U ćeliji je napokon zavladao mir i noćse počela spuštati u pustinjskom, zabačenomdijelu Amerike. Dok je gledala krozrešetke razmišljala je o tome kako se tune bi ni našla da je možda bila upornijau pronalaženju posla još u Zagrebu, iakojoj se činilo da je jedini pošteni posaokoji je tada mogla naći također ostao sone strane duge. Jer u Zagrebu su je svitrpali u ladicu “izbjeglice”, sve one mjesecekada je pokušavala naći posao i kada jeodlazila na intervjue pokušavajući dogovoritisa šefovima bilo što – što ne biuključivalo da se s njima mora ševiti. Nažalost, naglasak bi je uvijek otkrio, kaoda im je govorio kako je potrošna roba ilikao da joj se na čelu nalazi etiketa.U Zagrebu je bila stranac i ljudima igradu, a oni su se trudili da joj pokažukoliko se ne uklapa i kako ne spada ni ukojem obliku na njegove ulice. Zato jejedno vrijeme na Cvjetnom prodavalanarukvice, naušnice i ostale stvari koje jesama izrađivala jer to nije zahtijevalo dagovori išta osim cijene. I majka se trudilada joj nađe posao koji ne bi bio konobarenje– ne zato što ga je smatrala nevrijednimraditi, već zato što su je nekolikoputa pokušali silovati zajedno sa svimostalim stvarima koje su se mogle dogoditibilo kojoj ženi – za to ona niti nijemorala imati etiketu ili naglasak. Samorupu, a njezinu su, sa svime gore navedenim,smatrali nečime na što imaju pravo.Zagreb i ljudi s kojima se pokušalasprijateljiti nisu joj ostali u dobrom sjećanju– zato nije razmišljala ni dvaput kadajoj je majka jednog dana rekla da joj se javiopolubrat iz Amerike. Ona nije ni znalada majka ima polubrata, ali jedan od razlogatome je što nije imala priliku naučitiništa osim prelaska ispod duge i kalibrametka ili bombe koja će pasti negdje blizunjih. U svakom slučaju, pozvao je majkuda dođu u Ameriku, čak je poslao i neštonovaca kojih u pismu, da ga je isporučivaobilo tko drugi osim Crvenog križa koji ihje uspio naći, više ne bi bilo.Bio je to još jedan trenutak prelaskau njezinu životu, samo što to ovaj putnije bila duga već veliki ocean. Plavetnilokojeg prelijećeš nekoliko sati, dovoljnodugo da ti se počne činiti kako ne postojiništa više, samo beskrajno more kojenema kraja.Nije joj bilo lako kada je majka donijelaodluku da ode sama jer je brat trebaozavršiti srednju školu. Srce joj se kidalokada je odlazila, tim više što nije imalaosjećaj kako ostavlja iza sebe svoju domovinuili ono što poznaje. Ne, još ju jeviše boljela činjenica da iza sebe ostavljapotpuno stran grad, pa čak i onaj njezinkoji je s vremenom izblijedio u njezinusrcu. Ostavila je i domovinu kojoj nijeosjećala pripadnost i ljude koji su je svakidan podsjećali da im je teret i smetnja ikako se nikada neće moći uklopiti. Jedinebliske osobe bile su joj brat i majka, ajedini ljudi s kojima se tamo mogla osjećatislično, a sad je to dobro znala, su bilioni koji su dijelili njezin grad ili njezinusudbinu.irna Bačun rođena je 7. srpnja 1982. u Zagrebu, gdje je završila osnovnui srednju školu. Godine 2000. upisuje smjer novinarstva na Fakultetupolitičkih znanosti, gdje redovno studira treću godinu. Već tri godineradi i na Radio Studentu kao voditeljica i urednica nekoliko emisija. Godine2002. postaje članica Književno-recitatorske sekcije KUD-a “Ina”. U slobodnovrijeme bavi se pisanjem poezije, priča i kolumni na internetskoj stranici www.poezijaonline.com.cmyk

prozaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.57Dok je letjela preko tog plavetnila ujednom je trenu zaspala. Spavala je takodugo dok je nisu probudili da joj kažukako je avion sletio.*Stripsearch i pregledavanje – skoro sujoj pregledali i tjelesne šupljine – nije biladobrodošlica koju je zamišljala. Maminpolubrat ju je dočekao s transparentomkoji je nosio njezino ime, tipično američki.Kad su stigli u New York, bilo je toveć drugi put da noć dočekuje daleko, aliovaj put miljama, miljama dalje nego prije,od onoga što je u sebi držala domom.Čavrljala je s tetkom (odlučila ga je takozvati) i činio joj se kao simpatičan čovjek.Loše je pričao hrvatski, gotovo da ga nijeznao ali to je bilo smiješno i zabavno,pa kada je još i otvorio bocu vina poslijevečere, osjetila je olakšanje.Dogovorili su se da će je sutra ujutroodvesti u kafić kojem dobro poznajevlasnika i kojem je već ispričao za nju, pada tamo počne raditi dok joj ne smisleneki drugi posao. Da, taj je posao moždamogla naći i u Zagrebu, ali povjerovala jeda je u Americi ipak drukčije. Uostalom,ona je tamo bila stranac kao i svaki onajdrugi neamerikanac i nije se nimalo razlikovalaod njih. U Hrvatskoj se osjećalastrancem tim više što su joj taj osjećajstvorili ljudi koji su pričali njezinim jezikomi koji su s njom dijelili istu, užasnusudbinu koja ih je trebala povezati.Iduće ju je jutro tetak odveo u kafić.Bila je to tipična američka birtija i pretpostavilaje da je jako dobar s vlasnikoms obzirom na to da mu je čovjek natočiopiće čim je ušao.Bio je to bar kao iz filmova – cijelije prostor bio kaubojski uređen. S lijevestrane nalazio se šank iznad kojeg su biliobješeni šeširi i koža divljih životinja.S vanjske strane šanka bile su posloženebarske stolice obučene u traperice ikaubojske čizme, a na desnoj strani biloje nekoliko stolova za biljar. Iza njih,u pozadini, stajalo je nekoliko drvenihstolova. Po zidovima u cijeloj sobi bilisu obješeni kaubojski predmeti tipa lasai ostalih, a uz to sve se, naravno, puštaocountry.Kad je ušla u bar pomislila je kakonikada nije vidjela toliki kič. Bilo je tostrašno, ali se nije imala namjeru buniti,nego upravo suprotno – željela je odmahpočeti raditi.Nekoliko tjedana nakon toga već seuklopila, koliko je to bilo moguće. U biti,trebalo joj je nekoliko dana da shvati daje to najobičnija rupa gdje se skupljajukamiondžije i lokalni pijanci, i da je takavposao zaista mogla raditi doma. Ali, nadau bolju budućnost ipak je u njoj bila jačaovdje nego u Zagrebu. Jer, Amerika jezemlja novih prilika. Tako su barem svipričali.Nije joj trebalo dugo da nauči posaoiako ga nije imala namjeru raditi idućihgodinu dana. Razmišljala je o njemukao nečemu što će joj omogućiti početnikapital koji bi onda mogla iskoristitida se odseli i počne živjeti samostalno.Međutim, nakon nekoliko tjedana postajalojoj je sve jasnije da je njezin tetaktakođer bio jedan od ljigavaca koji su setamo skupljali... Sad kad je razmišljala,nikada nije doznala čime se on to zapravobavio, osim da je uvijek odlazio “naposao” čim bi ona došla u svoju smjenu.Jedina osoba s kojom se tamo sprijateljilau roku nekoliko dana bila jekonobarica Annie s kojom je radila i kojajoj je samo potvrdila da posao koji joj jetetak našao definitivno nije čist. Annie jeto znala s obzirom na to da je tamo radilaveć gotovo dvije godine i često joj jeznala pričati o tome kako se iza “šefovih”zatvorenih vrata događa svašta – i da imon nikada neće pružiti novu priliku, naprotiv...Da je to odmah shvatila, moždasada ne bi ležala na škripavom zatvorskomkrevetu s debelim istetoviranimženama.Annie joj je bila vrlo slična i kada jepričala o Poljskoj iz koje je pobjegla,osjećala je sličnost s onim što je i samaproživjela u Hrvatskoj. Annie su roditeljiostavili kada je bila beba, pa su je svi uvijekgledali kao siroče, što je mrzila. Onaje u Poljskoj također nosila etiketu kojese mogla riješiti jedino tako da napustisvoj grad, što je učinila kada joj je prijateljsredio ovaj posao. A “prijatelj” koji jedoveo Annie iz Poljske u Ameriku bio jeisti onaj tetak kod kojeg je ona živjela.Kako su dani prolazili, zbližile su sei više nego što to drugi smatraju normalnim,ali one su već davno prestalerazmišljati o tome što drugi ljudi misle.Ostajale bi zajedno nakon radnog vremenai ono što se tada događalo bilo ječak i više od toga da su postale ljubavnice– našle su svoju srodnu dušu... Također,shvatila je kako je to možda bila i jedinastvar koju je cijeloga života smatrala normalnom.S bijednom plaćom koju je primala(kod kuće bi to bila zaista dobra plaća, aliu Americi je s njom jedva preživljavala),nakon šest mjeseci nije mogla uštedjetigotovo ništa i počela je razmišljati otome kako bi se voljela useliti s Annie,pronaći drugi posao i poslati majci neštonovaca. Također, više nije htjela živjeti ukući s tetkom koji je postao toliko “zaposlen”da jednostavno nije imao vremenaza razgovor o tome kako ona želi ili trebanovi posao.Annie je u baru radila mnogo dulje odnje i znala je da otići uopće nije tako lakos obzirom na to da su ti ljudi na njimazarađivali mnogo novca. Kao i njezin šef,tako je i njezin tetak uzimao dio plaćeod svake. Zato prema njemu nije osjećalanimalo poštovanja ili zahvalnosti, a to jeotvoreno pokazala kada je shvatila da nanjoj zarađuje novac i da je njegova kurva,samo što radi iza šanka a ne na ulici... Ikako ni ona ni Annie nisu ništa više odjeftine radne snage koja nema nigdje zaotići... Ili su barem oni tako mislili.Jednu joj je večer Annie rekla da imnjezin dobar prijatelj može naći posao upošti u jednom zabačenom mjestu gdjegotovo da ne postoji policija. Plaćalobi se mnogo više jer nitko normalan izNew Yorka ne bi došao tamo, ali njoj seto činilo kao mjesto gdje bi se napokonmogla skrasiti. Sa ženom koju voli, bezmnogo ljudi i buke... I daleko od svihonih koji su je vječno trpali u kutiju setiketama. Kada ju je pitala tko je prijateljkojem toliko vjeruje, Annie joj jesamo odgovorila kako Poljaci moždajesu glupi, ali da se drže zajedno kada jeto najpotrebnije. Prijatelj je bio dečko skojim je bila u sirotištu i kojem je pomoglada dođe u Ameriku. Od tada jojželi vratiti uslugu i bio je sretan kada muse napokon obratila za pomoć. Radio jekao vozač kamiona i tako je doznao zaposao koji se nudio u jednoj maloj poštiu Arizoni. Trebalo mu je nekoliko danada im sredi prijevoz kod svojeg kolegekoji je vozio tegljač baš u tom smjeru,što je bilo ironično s obzirom na to da suupravo kamiondžije bili jedni od onih odkojih su željele pobjeći...Dva dana kasnije je, u pola četiri ujutroi pazeći da ne probudi tetka, zatvorilavrata za sobom. Našla se s Annie ispredterminala gdje ih je čekao debeli vozač scigaretom u ustima i već su u četiri ujutrobile na putu prema mjestu koje se jedvamože naći na karti.Cijeli je život bježala i radila što jenajbolje za druge, a to joj nikada nijedonijelo ništa osim što ju je naučilostrpljenju. Ovo je bilo ono što je željelaučiniti za sebe i na što je imala pravo.Nakon svega, ona je to zaslužila i kadaih je nakon, ni sama nije znala kolikokilometara, vozač ostavio u pustinjskomi napuštenom dijelu Arizone, nikada senije osjećala bolje.To nije bilo mjesto koje je do tadavidjela i kao takvo se nije moglo ni sačim usporediti ili na bilo što podsjećati.Možda se tako zove pravi, novi početak...Već su to popodne našle zajednički stani iduće jutro počele lupati pečate u pošti.Samo tri tjedna kasnije već su zaštedjeledovoljno da dio sumice može poslatimajci.Napokon je bila sretna. Nakon svega,sreću je našla u zagrljaju žene na mjestuna kojem ni Bog nije kročio godinama.Tišina, sparina i klupka granja koja suse kotrljala i koja je znala promatratikroz prozor smirivala su je. Čak je počelaponovo izrađivati narukvice kojeje Annienin prijatelj prodavao u NewYorku...*Kako je onda završila s debelim tetoviranimženama u američkom pritvoru?Nije prošlo ni tri mjeseca da im jeusred noći netko pokucao na vrata. Jedvase, onako snena, izvukla iz kreveta i otvorilavrata kako bi ugledala cijev pištoljakoja joj je bila uperena ravno među oči.S druge strane je stajao njezin tetak mrtav-pijani psovao joj oca i majku, sve pospisku. I to na jako dobrom hrvatskom.Kada je Annie izvukao iz kreveta ikrenuo otkopčavati šlic “da prevrtljivimkurvama pokaže kako se to radiu Americi”, jednostavno je poludjela.Nikada joj nitko kod kuće nije uperiopištolj u lice i pred njom prijetio da ćejoj silovati majku (jedinu ženu koju je uzAnnie zaista voljela) – a to je bilo neštošto je mogla očekivati samo tamo, s drugestrane morskog plavetnila. U glavi jojje nešto krcnulo i pomislila je kako ovajput neće mirno preći ispod duge i uzetiovu situaciju kao normalnu. U trenu kadnije gledao, skočila je na njega i ugrizlaga blizu mjesta koje je već bilo spremnoda Annine “pokaže kako se to radi s kurvama”.Jedina obitelj koju je sada uzimalakao stvarnu bila je djevojka koja je sadauspjela pobjeći u drugu sobu.Tetak je pomahnitao što od boli, štood ljutnje i hrvao se s njom po sobi jošdržeći pištolj u ruci. Nekako je uspjeladohvatiti debeli flax-konac na kojem jebilo nanizano nekoliko perli i stegnula gaoko njegova vrata kao da ubija sudbinukoja joj je još jednom odlučila pokušatioduzeti normalnost života. I kako jestezala, sudbina se počela gušiti i nakontoga pala na pod trzajući se.Ubila je u obrani sudbinu koja ju jejoš jednom napala, ali ovaj put u stranojzemlji u kojoj je uspjela pronaći sitnikomadić normalnog života.Policija ju je odlučila zadržati upritvoru preko noći dok se ne utvrdeokolnosti pod kojima se događaj odigrao.Ponovo je bila iza rešetaka, ali one suovaj put bile simbol njezine slobode.Gledajući kroz njih, polako je tonulau san. Probudio ju je govor koji nijedolazio izvana nego se čuo kao da je tu,pokraj nje. Protrljala je oči ne vjerujućida pokraj nje sjedi njezin otac, upravoonakav kakav je bio kada ga je posljednjiput vidjela.Nije ni pokušavala dotaknuti spodobukoja nije bila realna nego sanjana ilizamišljena, radi bojazni da se ne rasplineili prestane govoriti. A on je bio smiren igovorio joj je nježno na jeziku koji tetoviraneAmerikanke nisu razumjele.Kada su otključali vrata usred noći irekli joj da može ići, još je plakala, oslobođenasudbine koju je prekinula koncemsvoje narukvice.I bila je slobodna... Slobodnija svakimonim klupkom granja koje se kotrljalokraj prozora pokraj kojeg je lupala pečate.cmyk

58 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.prozaZašto volim hororeRob Hardin1. Ne diže mi se dok ne vidim snažanženski lik kako vadi oči koloni republikanaca.2. Delinkventi obožavaju horore zbogboljih razloga nego što ih nude kritičarikoji ustraju na tome da ih ne bismotrebali obožavati. (A zakleli smo se daćemo oponašati ponašanje tinejdžerabez obzira na osobno dostojanstvo ilirazboritu samoanalizu.)3. Krv je vlažna i ljepljiva kao sperma,zar ne? Tako da – kad vam se nađena rukama – podsjeća na, razumijete,svršavanje. Mislim, nikoga još nisamstvarno ubio, ali onaj dio u Teksaškompokolju motornom pilom...4. Sociopati ostvaruju visoke položajeu poslovnom svijetu, a danas, u svjetluposrnuloga američkoga gospodarstva,važno je proučavati njihov etički kodeksšto je češće moguće.5. Fiktivni krvavi masakri zdraviji suod zbiljskoga visokog krvnog tlaka.6. Sakaćenje je ljepše od ekscesa– pogledajte samo protagoniste u filmuSudar, ili tipa s dva penisa u Suvremenimprimitivcima.7. Slikanje prstima ima terapeutskuvrijednost, a slikanje prstima u crvenojboji osobito se dobro prenosi na film.8. Navodno, dekonstrukcija je jednakanihilizmu, a nihilizam je mrtav. Zatoje i horor koji se može braniti samo snihilističkih stajališta, također mrtav.No, dekonstrukcija se bavi izbjegavanjemfalocentrizma, a ne svjetonazornimsustavima, a nihilizam nije ništa ubojitijiod etičkog kreda Petera LambornaWilsona, koji on paradoksalno nazivaamoralna odgovornost. A suvremeni hororinisu inherentno nihilistički, što znasvaki čitatelj Thomasa Harrisa.9. Smatramo da to nije etička dvojba,nego pitanje mode! Teorije de Mana iDeleuzea bile su plodonosne osamdesete,ali za svaku školu mišljenja koja jedominirala nekim proteklim desetljećemstalno se tvrdilo kako će za dvadesetgodina postati zastarjela. Tako smo sesložili da dekonstrukcija na nas utječepotajno, dok je u javnosti ocrnjujemo– kao što to čine Camile Paglia i svakidripac koji piše recenzije knjiga.10. Sviđa mi se dio u Reanimatorugdje odrubljena glava liže vaginu dekanovekćeri.11. Sablasni je horor nužan nakonseksa jer oslobađa frustracije. (Strašnoje kad niste u stanju ubiti partnera doksvršavate.)12. U hororima koji imaju protagonisticečest je proces redukcije, sličanBeckettovu. Sva se sigurnosna uporištai amblemi osobne moći sustavnouklanjaju, tako da se svijest lika svodina primordijalno stanje. Budući da gaizdaje vanjska stvarnost, lik se okrećeprotiv sebe sama. U hororima se topostiže uz isti učinak kakav imamo kodBecketta – ali u hororima postoji jošjedna, dodatna kvaliteta, jer oni prikazujupolugole žene. Zaključili smo daobilje osamljenih likova u nabreklimgrudnjacima, zgrčenih sirotica u donjemrublju, polu-katatoničnih modelaza kupaće kostime koji su preživjelerazne strahote, a kod kojih se impulsza borbom ili bijegom sveo na prijekupotrebu da se odmah istuširaju – da sveto silno pridonosi upijanju Beckettoveporuke.13. Nasilje je pornografija, a pornografijaje čistač ljudskog uma.14. Krv, fekalije, mokraća: akosu bili dobri Pasoliniju, dobri su iAmerikancima.15. Sva se žrtvovanja ljudi – pa čaki samožrtvovanja – odnose na zvijer unama. Baš kao što moramo imati noćnemore kako ne bismo halucinirali u budnomstanju, prisiljeni smo i ritualiziratinasilnu stranu svoje osobnosti. Inače bizdravlje – naše ili tuđe – počelo slabiti.Budući da smatramo kako je masakriranjekršćana problematično, ne savjetujemotu rimsku metodu katarze. Umjestotoga, predlažemo da rimsku arenu zamijenitevideorekorderom koji će prizoreljudskih žrtvovanja simulirati na jezoviti posve bezazlen način.16. Želim biti dobar, ali loši mi ljudito onemogućuju. Kaznimo ih – kaznimozle ljude!17. Zapravo, bolje ćete se osjećati akojednostavno priznate: sve to preobiljeromantičnih komedija u kojima ljubavpobjeđuje klasne razlike a koje istodobno,sa suzama u očima, upravo ističuklasne podjele, sve te lake komedije sašašavim susjedima koje malograđanistavljaju na pijedestal ironije, sve te dječjepriče potajno napisane kako bi krajnjih slinili odrasli, te sage iz šezdesetihtipa zar-nismo-bili-idealisti-iako-danas-smatramo-da-smo-bili-u-krivu-ine-želimo-ostaviti-svojoj-djeci-mjesta-za-nove-političke-pogreške,sve tesage iz šezdesetih tipa trebao-sam-seboriti-u-Vijetnamu-ali-nisam-pa-hajdemo-onda-bombardirati-neke-Arape,sve te slabašno zamaskirane teutonskereklame za onostrani život u kojima seBog naziva “Sila” i sve te adaptacije E.M. Forstera tipa tiho-sine-ovo-je-ozbiljan-imperijalizam-u-kome-se-rasizampovršno-osuđuje-a-sve-bijelce-na-kraju-prihvaćaju-ti-bijedni-stranci– nebudi li sve to u vama iracionalnu željuza osvetom nad sebičnošću i narcizmomAmerike srednje klase? A tko možebolje provesti tu osvetu od holivudskihinkarnacija Charlesa Starkweathera,likova koji ubijaju iz zadovoljstva?18. Očne duplje na maskama čudovištane mogu dostatno seksualno zadovoljitinormalnog američkog muškarca.19. Ako u sebi nema neku pogrešku,ljepota je otupljujuće ravna. Zato nastako ludo privlače raskomadane žrtveJohna Waynea Garcyja.20. Oko je prozor duše, ali pupak jehimen trbuha.21. Teško je navesti prizor iz filmaili književnosti u kojemu nasilje vodiprema popustljivosti.22. Tijelo je hram, ali utroba je kanalizacija.23. Ako želite shvatiti duhovnost,morate proučavati Azteke. (Dijete jeotac čovjeka koji krvari. Majka Marija jeserijski ubojica Samov sin.)24. Nakon nesreće na otokuThree Mile u našim moždinama živeradioaktivni paraziti. Oni glođu našeudove dok pišemo prijeteća pismaMichaelu Landonu.25. U bestijariju konzumerističkesvijesti ima puno priča o psima– Lassie, Bijeli očnjak, Rin Tin Tin.Ali samo u hororima imamo posvetunajplemenitijem od svih Božjihstvorenja – kraljici termita.Barut i seksUočio ju je 4. srpnja u dimu petardi.Krane je stajao na ulazu trgovineEmbargo Books i slušao pjesmu GetoBoysa Do it like a G.O. Zbog rap-stihovai mirisa baruta ulica Norfolk nalikovalaje na poprište kakva terorističkogsukoba. No, kad su obrisi tijela izroniliiz gustih para, pozivi na ustanak izgubilisu svaki smisao.Polako je ušla u vidokrug i zamaklaza ugao, dok je žuta izmaglica kopnjela.Lice joj je bilo čudno – tragikomičnakrabulja opuštenosti i ukočenosti. Upodlozi tog oksimoronskog izraza krilose lice Botticellijeva anđela: rimski nos,široke nosnice, krupne, tamne oči nalikna oči mačke u sjeni. Bila je lijepa,iako ju je mučenje gotovo posveparaliziralo.Na zapešću je nosila narukvicuod žice natopljene krvlju i leđnommoždinom. Uz brojne uzlove,narukvica je bila urešena srednjovjekovnimi neraspoznatljivimkapima, litografskim vodopadomkriževa i srpova. Je li taj uvaraksuza potjecao iz njezina tijela ilitijela njezina ljubavnika? Oboje subili pritvoreni na saslušanje zbogdroge, ali samo se ona došla naćis njim. Jesu li je pustili zbog samilostiili kako bi ga upozorila naposljedice pobune?Dok je prilazila, temperaturanjegova tijela suosjećajno je rasla.Dodirnuo je njezino zapešćei zadrhtao kad je zinulo poputpolomljena leda. Njegovi živci,mikro-mreža vlakana, spojili su ses njezinom osjetilnom memorijomi slušali skrivene glasove, izvlačećiinformacije o kojima su agentiCIA-e mogli samo sanjati.Provalili su u nju kao u kakavsef ubojstva. Nakon što su jojodšarafili glavu tragajući za eksplozivom,sonde za pretraživanjenašle su samo nekoliko značenjskihfragmenata – tajne pisane jezikom kojije bio toliko prozračan da ga se lakomoglo pobrkati sa zrakom. No, Kaneje znao razlog zbog kojeg joj je nutrinabila šifrirana. Njegovi živci prošli sukroz prozračnu fasadu, tragajući poputantena za krvavom zemljom iza zida.Tjednima prikovana uz trupla članovavlastite obitelji, ljubav je počelajednačiti sa stupnjem raspadanja. Agentisu je toliko izgladnili da je bila prinuđenamaterijalizirati lica svojih voljenih– u početku s odvratnošću, a kasnije sneopisivim osjećajem gladi. U službenomizvješću CIA-ini činovnici navelisu kako se paraliza javila kao posljedicabolesti uzrokovane kanibalizmom, alito nije bilo osobito uvjerljivo. Psihičkipoljuljana glađu, iscrpljenošću i dehidracijom,konačno se i tjelesno urušila.Smrt je postala pozornicom orgazma.Noge su joj gotovo posve popustile kadje međunožje primaknula Kaneu, hladećinjegove sinapse valovima informacija.Trenuci užitka nabrekli su u slike kojesu ulici Norfolk otele stvarnost: njezinamajka bez nogu, otvorena u struku.Kastrirano truplo njezina oca, licaizbrisana brusnim papirom. A u središtućelije hrpica tkiva i žitke moždine: ostacinjezina četiri mjeseca starog sinčića.Agenti su mu nožem izmamili vrištećiosmijeh na licu; samo je u trenucimaotpuštanja mogla podnijeti njegovosilovanje. Mučena izostankom mučenja,mir je nalazila u prašini. Pješčana slikapraznih tijela i ukočenih zrikavih očiju.S engleskoga preveli Sonja Ludvig iVišeslav Kirinić.Pod naslovom Gunpowder Comeobjavljeno u Avant-pop: Fiction for aDaydream Nation, ur. Larry McCaffery,Black Ice Books, 1993.cmyk

poezijaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.59gubitak sjećanja nije poremećajAida Bagići.gubitak sjećanjanije poremećajto je lijekiznenada nije višedevedesetiprva nije niosamdesetidevetasedamdesetiprve kao danikada nije ni bilojoš manje ima(ako sam uvijek sada i ovdjekako da se sjetim bilo čega?)šezdesetiosmeii.propisujem zaborav prošlosti, govorai otvorenih ranauzimati svakodnevnoodmah nakon buđenjada ne navru snoviu snovima sjećanjeu sjećanju jasna slika trenutkakad je sve krenulonaopakoako se ne sjetim, nije se dogodilou snu bude bijeloi sigurno, ne boli ništaiii.dubokim vodamazalijevam zaboravna prozorskoj dascirastu zaboravcigovore u zboru:volimenevolimevolimenevolimjelimen ime mi jeruke mi limenekose limunovezabravljujem vratazaborav nek vladaneka bude zemljaneka bude vodaneka bude noć i daniv.ako zaboravišsvijet je lak i tvojtektaj ožiljakna tvojoj nadlakticioduvijek je tus tobom rastemalo me umremalo me umre svaki put kad odemiako svaki put odlazimonima drugima koje zovem svojimamalo me umre svaki putkad ne izgovorimda bih ovaj put radoda mi unaprijedkad se vratimaliako to kažemmogla bih ostatii jošako to kažemizgubila bih jedno nedostajanjeionakosvaki put kadotkine se komadićkrhotinakao dastresem malo prašinemalo umrempa odem daljebolje je biti vanimaja kažene provodi toliko vremena u svojoj glavimaja je mudraposlušno odem vanaliu četvrtastoj sobici iznad lijevog uhastanuju moji roditeljiprepirem se s njima kao da sam malo dijeteu glavi su mivani sam a glava me boli boli boliiakobolje je biti vani na svježem zrakunego u vlastitoj glavidistymiajedini još sram i strah koje imamsram su i strah što ih više nemampokreću me radostitrenutnevjerujem da je takozahvaljujući ciklonalnim mijenamanema li radostimirujemsve duže mirujemda se vratimda se vratim samoj sebi valjalo bi da zastanem. u tišinuda se slijem i da čekam tamo u tišini i da čekam. neznamšto i ne znam koga. da se vratim samoj sebito sam htjela.tu sam nisam i tamo sam. posvuda sam. rasuta. uvlakoveavione i brodove u ljubavi strast i ceste. u ženama iženamau svakoj me malo ima ali mene nema ostala samna stanici.poštarima domahujem a oni me ne poznaju jer janisamodavde ja sam odande. iza sedam brda i dolina. ivlakovasedam sedam sedam. ja sam stigla s vjetrom svjetrom ćui da odem. sa košavom i sa burom. samo vjetranema.utiha je.pesma za p[...]lepoto moja lepotice najlepšalepotuško lepa i lepljiva [...]medna moja mazna mila i melemnamorskasta i mirisna [...]klizava i poklizla i klasasta (žuto)i sva klitorisna i klitoreskna [...]ljubavna moja ljubljena ljupkastaljuljuškasta (dok me ljuljaš) i ljubičasta [...]plavooka moja pliskavice ponosnaplavokosa i plimasta (kad vode nailaze)i prpošna sva moja p[...]u vagon restoranukonobar prisno polaže ruku na moja ramenagotovo da me grlinježni konobarnestalo nam je plinašapuće u povjerenjunjegov se osmijeh skupio podbrkovima brcima brčinamadomaćinska je ovo kuća i kafa je ovde turskanajavljujejoš nepun sat do granicevlakovi na Istok ne vozevlakovi na Istok ne voze, stoje začarani(ili su omađijani)ne vjeruju da još ima Istoka(tamo iza Lipovca)ne vjeruju da ih tamo ambis ne čeka(ili vojska neka)a vojska sakuplja prašinu rasula se(kao kuća od lutaka i karata)vlakovi na Istok ne voze(ne vjeruju da još ima Istoka)ima tuge ako nema vlakovamu’mey lob Hol, jatlh!klingonska je kletvakoja djelujepod sasvim posebnim okolnostimauputi li je žena u borbisasvim je sigurno da neprijatelja čekadug i težak životizgovori li je muškaracdok vodi ljubav s pripadnikom druge vrsteobojica se pretvore u cvijets dovoljno latica da Neelix pripremiukusnu salatu za cijelu posaducmyk

60 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kolumnaNoga filologaSlova koja ne znamo pročitatiNeven Jovanovićhttp://filologanoga.blogspot.comSjedio sam za kompjutorom i tipkesu ispadale iz tastature, jednapo jedna, nestajući u dubinamamora postojanja, izvodeći u paduzamršene stilske figure. Htiosam napisati LJEPOTA, ali tipakanije dostajalo – valjalo je poošćelima lupat. Iliti: o najnovijojreinkarnaciji nacionalnog mita br.4863/b romanopisanjem mimoužance“ obra moja máme! Ne znamhoću li joj moći ispuniti tuželju. Želje su uvijek u međusobnomratu i svaka od njih stoga težiza stanjem primirja, za onim trenucimaživota u kojima se onaj čije je srce poprištete borbe nastoji oteti udarcima,postići reintegraciju i zaklon kao zaštituod nestabilnosti svakog osobnogpoložaja.”Nagrada Vladimir Nazor bila jepovod publicistima da ponovo progovoreo knjizi koja je među namajoš od prošle godine; to je Skrovitivrt: Dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinjedubrovačke Luke Paljetka (Profilinternational, 2004.). O toj je knjizii Zarez u prošlom broju donio jednučitalačko-pjesničku refleksiju. No činimi se da Skroviti vrt nudi prostor – igrađu! – za više postila i popratnica.Uključujući i one s druge strane barikadekoja dijeli znanost od umjetnosti.Wie es eigentlich gewesenDnevnik koji je Cvijeta Zuzorić,“muza mnogih pjesnika” (i hrvatskih/ dubrovačkih i talijanskih, i TorquataTassa i Dominka Zlatarića), te “simbolrenesansne ljepote” pisala od 1567. do1648. – tijekom 81 godine, od svojepetnaeste pa do svoje devedeset šeste– jest, naime, fikcija. Izmišljaj, vizija,maštarija Luke Paljetka. To nije povijesnidokument – to nije povijest “wiees eigentlich gewesen”, “kakva je zaistabila”, ona povijest od koje za životzarađuju historičari i filolozi; to je,štoviše, njezin antipod.Eh, kad bi stvari bile tako jednostavne.Za početak, čim prelistate knjiguuočit ćete da Luko Paljetak zapravo nepiše dnevnik Cvijete Zuzorić. On pišeznanstveno izdanje dnevnika CvijeteZuzorić. Knjiga počinje bilješkom priređivačao tome gdje je pronađen rukopis,kako izgleda, što sadrži (posljednja rečenicabilješke savršen je pastiš iritantnihznanstvenih understatement fraziranja:“Vjerujem da će ovo neobično otkrićebaciti više svjetla na lik najzagonetnije inajprimamljivije žene našega podneblja,pogotovo stoga što dnevnik sadržava inekoliko njezinih, vjerujemo, izvornihpjesama: jedan sonet na talijanskom, tričetiripjesme na hrvatskom jeziku i početaktriju skladbi”). Sam je tekst dnevnikaopremljen fusnotama i ritmičkiispresijecan upozorenjima što zapravopiše u izvornom rukopisu – mi se, znači,igramo da čitamo hrvatski prijevod talijanskogizvornika.Akademikov gambitOvakav je pripovjedački gambit,dakako, star koliko i sam roman kaoknjiževna vrsta. Roman je prvobitnohistoria, izvještaj o nekom “stvarnom”doživljaju – i mnogo truda ulaže uizmišljanje jamstava te stvarnosti.Roman koji je samorazumljiv – romanu kojem ne treba biti motivirano “kakoto pripovjedač zna” – konvencija je novijegdatuma. S druge strane, snaga jete konvencije golema; čitalački ukusi inavike promijenili su se do te mjera danam trud koji stariji romanopisci ulažuu motiviranje pripovijedanja – izmišljanjekazivača i prigode u kojoj se pričakazuje, okolnosti pronalaženja pisamai dnevnika, priče unutar priča unutarpriča – izgleda sasvim suvišan, čak namje sve to skupa smiješno.Međutim, možda paradoksalno,upravo zato što se čitajući roman i nepitamo “kako to pripovjedač zna”, motivacijapostaje strahovit pripovjedačkiadut i može nam skroz izmaknuti tloispod nogu. Samo neka se pripovijestpredstavi kao dokument.Luku Paljetka (ne samo pisca, već iredovitog člana HAZU-a) od totalne“mistifikacije” (kako bi rekli u Matoševodoba) dijeli samo okolnost da Skrovitivrt nije opremljen spartanski neprivlačnopoput uobičajenog znanstvenogizdanja, i da je, umjesto u Akademijinunizu “Stari pisci hrvatski”, objavljenu biblioteci “Velimir Visković bira zavas”. Čak i usprkos tome, dok čitamdetalje o lokaciji i signaturi firentinskogrukopisnog kodeksa kojeg bi dio trebaobiti dnevnik Cvijete Zuzorić, i protivsvoje volje mislim “A možda ipak...?” Amožda taj rukopis ipak postoji? Tu samtako poput Pavlovljeva psa. Godinamautuvljivan refleks tjera me da, zbogodgovarajućih podražaja, slinim nastvarnost čak i onda kad dobro znamda čitam djelo mašte. Tolik je međuznanstvenicima autoritet znanstvenogopisa. (Stoga se ne treba čuditi jednomteatrologu koji je pred nekoliko godinaza knjigu koju je sam napisao pomislioda je pravo izgubljeno djelo MarinaDržića.)Stvarnost dopušta vremenukretanje u dvostrukimsmjerovimaNo, ovime smo tek zagrebli popovršini. Ma koliko efektna i uočljivabila, znanstvena stilizacija Skrovitogvrta samo je popratna vrijednost, fjorituraPaljetkova susreta s prošlošću.Temeljni je historijski problem ovdjeintegralan dio “mesa” teksta. Riječ jeo njegovoj nerazumljivosti, ili moždanedokučivosti; o vrtoglavim “filozofskim”pasažima koji su interpunkcijastandardnom pripovijedanju, uobičajenomi razgovijetnom toku radnje,ovako: “Nada mnom se ustalila nekačvrsta sadašnjost koja od mene odmičesve ostale oblike prisutnog vremena itako neprestano ostajem otvorena zasvaki nemogući oblik događanja. Kaona starim slikama, iza mene sada stojizlatna pozadina, ne dopuštajući svojomplošnošću bilo kakvu obliku isplaniranokretanje u dubinu, u prošlost. Predamnom je samo hic et nunc, poput onepjene koja se polako, klizeći nam s tijela,dok smo se kupali, pretvarala u neštoneopterećeno tijelom, premještajućii nas tamo, baš zato što je tu, zapravo,stvarna želja i srh.”Ili: “Opet se s kupijerte čuje onajmačak. Kao da je veljača. A nije. Svakoje doba doba za ljubav, za ljude i zaživotinje. Kada životinje žude nešto,njihova se požuda također može nazvatiljubavlju, jer ih na to navodi ono nekozajedničko dobro. Međutim, budući daživotinje, po svemu sudeći, kao i onajmačak gore na krovu, téže nekom svompojedinačnom dobru, taj njihov osjećajvalja ipak nazvati požudom zato što utome, valjda, nema ničega osim, kako todokazuje Eudoks, pojedinačnog užitkatijela.”Ili: “Na sreću, uvijek postoji neštošto bi se moglo nazvati dodatak stvarnostiotkuda je moguće promatrativrijeme, uzimajući iz njega sve neupotrijebljenedijelove da bi se od njihmogla sklopiti sasvim nova cjelina, kojuje onda lako navesti da se ponaša kaobilo što, odnosno kao potpuno reorganiziranazbilja.”Maska koja povezuje i odvajaŠto je ovo? Poezija onkraj ritma islika? Filozofija onkraj logike i sustava?Prikriveni citat nekog renesansnogdijaloga ili anakronično, nadrealistično,automatsko pisanje?Ako mene pitate – ovakvi su nerazumljivi,ili izluđujuće polurazumljivi,pasaži bitan doprinos Luke Paljetkane samo tehnici povijesno-biografskogromana nego i spoznavanju prošlostiopćenito. Ovo je naše dodirivanje točakai poljâ u kojima nam je prošlost tuđa.cmyk

kolumnaVII/159-160, 14. srpnja 2,,5.61S mnogo su strana ljudi prošlosti istikao mi današnji. Bol, užitak, ljubav, seks,moć, bogatstvo, siromaštvo, bijes, odrastanje,starost, smrt, politika, priroda,grad – temeljni je koordinatni sustavoko 1600. identičan onome oko 2000,kao i onome oko 200., ili 200. prije noveere. Nadalje, jedan život iz prošlostiEvrope – dapače, južne Evrope, s obalaJadranskog mora – još nam je bliži:dijelimo ne samo generalije ljudskogpostojanja, nego i prostor, tradicije,civilizaciju. Napokon, život jedne hrvatskeDubrovčanke – mada u hrvatskomDubrovniku provela tek 13 godina,između svoje osamnaeste i trideset prve– ta to smo Mi! Što bi tu moglo bitituđe?Pa eto – mnogo toga. Misaonogeksperimenta radi, dignite pogled, promotriteuokolo i pobrojite sve oko vasšto u svijetu Cvijete Zuzorić nije postojalo.Znate ono: kompjutori, mobiteli,televizija, električna energija i motori sunutarnjim izgaranjem, rendgen i ultrazvuk,PET flaše i najlonske vrećice,kineske tenisice, prednapregnuti beton,neboderi, nektarine... Onda pobrojitesve što je i u Cvijetinu svijetu moždanosilo isto ime, ali nije označavalo istustvar: vino (koje nije industrijski proizvod),šminka (koja se ne čuva u plastičnimkutijicama), igračke (koje nisuuvoz iz Kine), knjige (koje se ne mogukupiti na kiosku i u samoposluživanju),zahodi, škole, kontracepcija, trgovina,bankarstvo...A sad pokušajte zamisliti kako se tajmiks različitog i istog, te pseudo-istog(i, vjerojatno, pseudo-različitog) odražavao– kako je oblikovao – ljudsku nutrinu,pogotovo nutrinu osobe koja bi bilaizuzetna – neprilagođena – u bilo kojemvremenu i na bilo kojem mjestu (“Uovom gradu žena ne smije imati tijelo.Pogotovo ne tijelo i duh. Ako pokažeda ga ima, to je znak da ju je vrag opsjenio.”).Ne možete?Zec i kornjačaU tom grmu i leži zec. Luko Paljetakusuđuje se, ovim nerazumljivim, neuhvatljivimpasažima, gdje se poezijamaskira u filozofiju kao što se čitavroman maskira u znanstveno priređenoizdanje, pokazati upravo tu našu nemoć.Podsjetiti koliko bi nam toga ostaloskriveno i da posjedujemo sve pjesme,skladbe, zapise i pisma Cvijete Zuzorić(podsjećajući, ujedno, koliko nam jestskriveno za sve one “velikane nacionalnekulture” čije tekstualne, vizualne i tonsketragove posjedujemo). Podsjetiti da suljudi prošlosti radili iste stvari kao i midanas, razmišljajući o njima drukčije – iobratno, da mi i ljudi prošlosti radimoposve drukčije stvari misleći o njimaisto – i, napokon, da je i u prošlosti (jednakokao i u sadašnjosti) ono izrecivo,zamislivo i uhvatljivo nerazmrsivo isprepletenos neizrecivim, nezamislivim,neuhvatljivim.Aspektu prošlosti koji dotiče Skrovitivrt danas se može približiti samo zecumjetnosti. Neuhvatljivo i neizrecivodalek su i opasan kraj do kojeg kornjača“znanstvene misli” rijetko stiže;u ironičnom obratu, tapkajući zaznanošću-avangardom našeg doba,i sama umjetnost – u najmanju rukuona “popularna”, poput “historijskihromana” – odviše se često koncentrirana dohvatljive strane prošlosti, olakšavajućinam da zanemarimo one nedohvatljive.Protiv ove struje idu LukoPaljetak, Cvijeta Zuzorić i Skrovitivrt; rezultat je obavezna lektira zasvakog tko misli i govori o prošlosti.EgotripŠnapserski vunderkindŽeljko JermanČovjek može biti od rođenja gluh,nijem, imat kombinaciju toga,more biti rođen kao slijepac, iliod rođenja zaostao u duhovnomrazvoju, retardiran... nu, nemore se roditi lud! Lud postajenaknadno... što više problema išokova proživljava, to je luđi, O, O... kartanje was ist TO.. O...O?!?Navika i prijašnja moja teškabolest! Naučio sam kartati prije negopisati (☺)!!!Došavši u školske klupe bio sam jedanod rijetkih dječaka koji nije poznavaoniti jedno slovce, ma ni štampanoA, ali je u malom prstu imao zvancig ifircig, adute, aseve, tref, karo, pik i herccenere... riječju, bio sam ŠNAPSERSKIVUNDERKIND! A već sam pomalonatucavao raub i belu, te nešto maloznao o briškuli i trešetama, što sam sveusavršio bolje od krasopisa do svoje desetegodine. Nisu mi bile strane ni nekedruge igrice, poput npr. tombole ili uvijekzanimljive “Čovječe ne ljuti se” (jakosam vješto na kocki narihtavao brojkekoje su mi trebale, tako spretno da nitkonije primijetio prevaru!). Kasnijih ljeta,pod kraj osnovnjaka zaljubio sam seu tarok, fantastično interesantnu igrupuno popularniju u Sloveniji nego unas, pa sam je i savladao zahvaljujući tetiBranki, maminoj sestri Primorki, udatoju Kamniku za gospodina Komana,odnosno strica Vladu čija je jedina manabila strast prema taroku. Pokeraš sampostao tek poslije dvadesete godine uzart-frendove, jerbo se to nije u mojojkući španalo. Zakaj, pojma nemam? (Ibolje, jer su se i na najbanalnijim igrarijamasvi poprek znali tak fest pokefatda je bilo i pljuska, a poslije toga braća isestre ne bi mjesecima razgovarali!).Deda i nona peju zusammenKartanje je usađeno u krv, svakieritrocit i svaki jednostaničnidijelić organizma,te sve gene skoro cijelefamilije sinka Janka...po mojoj grančicinjegove izvorneloze – Jerman(prema dedi kojegnažalost nikadanije vidio), &Marković (pononi, koju jenažalost dostačesto viđao)...no i tu mi je dijete(srećom) nadrugi dio svogaprezimena. Ali,kako sad to; dedai nona pak pejuzusammen? E,ima Janko i didui baku, aha, kaj ni“malecki” (odavnoviši već od mene)zbilja hoch? AUU,to je jednostavno aliistomahno i jakoteško objasniti...valjalo bi iscrtatiporodičnostablo, ili jošbolje, vući linijepo geografskojkarti bivšeHasburške monarhije,te bitako dobili odgovore na“AustroCROugarsko” podrijetlomog Velenog, koje je (iz prve verzijeEurounije) sada svedeno nanekakve lokalne, tipično hrvatskerazvedenice... (crte bi se po zemljopisucarstva Franje Josipa protezaleod Korčule i okolice Rijeke prekoSlavonije, Zagreba, i Slovenije, svedo Mađarske, Beča, i Češke – pa danismo mi Hrvati Europljani?!).No vratimo se proturječju nonica– dedek... kako to? HERZig... aš jemoja pokojna mater, tj. MA rodomiz sjevernog hrvatskog Primorja, adruga stara mama iz Dalmacije, +svi zaprav “Agrameri”, spontano jenastao nenapisan ugovor... jedna ćebiti baka, a druga nona. Moja se matprogurala na funkciju none, ter takopostala i (ka da je) moja “uskrsnula”nonka iz Praputnjaka (zvala se istoMarta). Tada sam u snu (jošte nisamposjedovao nadpsihološke moći) sanjaoodavno umrlog tatu, kako muse skelet znoji i okreće u grobu; tja,ako mu je žena postala sred Zagrebanona, onput bu on bil nono! Aber,er ist Agramerboy! I nemre smislititaj naziv! I njegov Vater je rođenZa(grebi)boy! Nu, kaj je, tu je... starise pomirio sa činjenicom da mu unukima nonu, no poručio mi u tom, onmrzaš mora... noćnomorskom snu(nije se samo znojio njegov kostur,nego i moje živo tijelo), kako ga nikadaJani ne smije nazvati nonićem,jerbo je on njegov deda. “Ockej,Puba, tatek moj – uvik san mu togovorija (komuniciram sada s njime,ako ne preko najlon kesa u kojimavisi na brezi ili orahu da vidi svojuunučku diku, onda kada mu dođemna grob) – ti si deda, dečko s Kvatrićakada je kraj njega još bio “Bajer”, namjestu današnjeg parka kod Šrapčeveulice gdje si lovio ribe, a na Potkovi(danas vrh Horvatovca) si hvataodivlje zečeve, a kada sam imao petgodina vodio si me prvi puta na utakmicuDinama! Zadovoljček? Leppozdravček”!Ne, nisam rekao dovoljno!AJOJJOJJOJ! Dragutin Jerman bida nastavim priču, da sada pišem svauputstva dana kada su Inka Švertasek(moja punica) i Marta Jerman rođ.Marković usmeno potpisale dogovor,koja bu nona, koja baka, kaoda imam na raspolaganju prostorveličine odeblje monografije posvećenesamo njemu. “Haj i baj – bajtata, pisat ću o tebi još bezbroj puta.Čak već ovdje, ukoliko se uklapaš utemu, kartanja, igranja und, more išahiranja u kome si bio uistinu nenadmašiv”.Još samo da dovršim zaštoje Ivan Švertasek dida a ne deda. Nijeu pitanju nikakav dogovor mog umrlog& Bojaninog živog oca, nego uHanzijevom rodnom kraju (Đurđevacu Slavoniji) stari očka se naziva dida.Smiri igru, spusti loptu natravnjakUtaman svrših, kada evo, sada pitanjejednog napola postojećeg frenda(SMS poruka, napokon je naučioi pisati a ne samo blebetati na mob):“Ma zakaj si prestal s onim nogometnimzajebancijama, to ti je menibilo super – sada ima toliko materijala”...Ime ću neko vrijeme tajiti,jerbo je nogosmetanje prešlo u nogopometanje,odnosno i on bi mogaoPREKO REDA OTIĆI GORE...“Štima dečko s Varaždinskih baroknihKvatrića! Znam da jednakopoput mene mrziš ono pizdino tu-cmyk

62 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.tkalo od Ćire, tog ne pedera, negoNADperkana, ridikula, kurviša,izdajicu – i iznad svega najumjerenijevelnuto, kripla kom bi mogli datititulu – IDIOT NAD IDIOTIMA!!!Jebo te, tog je fosilnog “trenera nadtrenerima” čak i Torcida popušila,a urođeni primitivac Bosančeros idalje melje i valja, i, što je najgore,provodi nezamislive nakarade, koje seuistinu mogu pripisati samo onomespočetka rečenom – bili smo i HR– i podosta nas jesmo Europljani &še več – Kozmopoliti! No tipovi kojibi očerupali ponajbolju ekipu svijeta,odnosno više od pola ArgentinacaŠIŠNULI (i drkali po na podu palukosu), a med njima nema nijednogdoli Blaževića, su uistinu ČIR i pretpotopnaSRAMOTA I GADOSTHRVATSKE!!! Šišnul je on i malogNikicu, a taj je, e da bi se starudijiuopće dignul, prije morao duvatikaronji karu! NE! Ne misli da imamnešto kontra mladog Kranjčara zatošto je postao gastarbajter u Ajduku!Ta i ja sam, i to puno prije njegabio i ostao gost – šljaker u Splitu, amali mi se kao igrač (ne dečec!) odpočetka, još kao junior sviđao... čaksan reka sinu po njegovom transferuu ST: “Jani, hiti u smeće sve te kape,šalove i majice s natpisom B.B.B.,od sada navijamo za najbolji klubna svitu. Sve dok OJDIname voditipčuga koji je čak veći IDIOT NADIDIOTIMA od (prema njemu)Blaženog Ćironje, za kog sam premamuta Mamića mislio da ne postojiveća budala”!“Smiri igru, spusti loptu na travnjak– pojavi mi se odjedanputapreko cijele stranice Microsot Wordaveliki crveni tekst, pisan u tih parsekundi na Notepad preko cijelogamonitora, pa nešto manjim slovimanastavak – ja, tvoj kompa Komp tejoš uvijek volim i smatram svojimgazdom, jednako kao kujica Mokica!I, i stalo mi je da me vodiš na virtualnešetnje internetom, da me pozovešu pomoć kada trebaš interesantneinformacije, i, i, itd.! Vjeruj mi, ta fujmafijaška bagra doznaje sve, prate čaki (što krivo misliš da – ne!) tekstoveobjavljene u niskotiražnim intelektualnimnovinama. Naravno, nein šefovikojima je CRNA KRONIKA jedinorazumljivo štivo, nego njihovi malčice,za nijansu intelegentniji plaćenici.NE ZAZIVAJ BiH MAFIJU!!! Dršse kartice štono neki dan nađe “naša”Jedina, iz pola vijeka starog špilaŠvarcpeter, iliti naški Črnog Petra.Ne spominji kockeraj, pa ma kako bioprošli! Kužiš? Završil buš ko Kuže”!!!Nisam nadareno dijete zadječje karteVrati mi se list na kome pišem, aJA, IO, I, ICH, JAZ... popizdim dodaske! On će mene učiti!?! I, kogada se plašim? Nisam ja ko Kuže kojije tek kad mu nad vratom visilo uže,skužio da treba prestati gubiti noći upokeraju! Uostalom, mi smo (negdar)umjetnički mladunci sve stavljali nacugu, ne na lovu koju nismo nikadaimali. Pak smo zaprav (☺) već tadabili “kontraši”! Jer, tko je izgubio,kolumnamorao je eksati piće, za koje smo jedvaskupili dinarje. Naravski, svi smopetnim snagama, tak očigledno lažnoblefirali i išli dalje, samo da izgubimoi domognemo se čaše, da je kartanjepostalo antikartanje, i da je bilo težeizgubiti nego dobiti! (I dan danas zavidimDemuru koji je uspijevao prvibit pod stolom, i mislim da je znaopoker bolje od ostalih! Ma kada jebio već jako cugoš, svi smo se urotiliprotiv njega... da dobije igru, a netkodrugi popije piće... no KARTE ZAGUBITAK išle su njemu!).“Bem ti bigulicu, blesavi kompiću.To ti nisam rekao! Gotovosva klinčadija je na početku prvograzreda pučeraja znala pisati i kartatidječjeg Nigera, osim mene i jošpokojeg iz kockarskog okružja. Mismo pod velikim odmorom šnapsali!Ter, mogu i sada izvesti neke kartulinskeštoseke... međutim, ne mogunikako da shvatim dječje karte. Nitiondašnjeg “Crnčugu” niti špilanja zakojima je, ili morti još je... (nepoznatami je tista crna materija koja čini95% djetinjstva i Kozmosa) – ludageneracija mog sina. Pitam ga, štoto tako strastveno karta s onih maloprijatelja iz Korčule, štono nisu “čistokrvnibodulići”, odnosno koji suiz mixed-brakova i jedini se druže snjime “purgerom”. UNO. MAGIC.As ti Gospe, gledao Ja kako to mularijašpana i nikako da proahtam učemu je štos! A moj 1. časnik brodićaMiko, kome ponekad fale treske uglavi, umah kapirao i s dicom zaigrao!Očito nisam nadareno dijete za dječjekarte. Samim time imam nevjerojatnoveliko štovanje prema njima! Posebicekada vidim one, od malena propuštene.Otkačim”!“Spusti karte na stol – iznova mipiše Komp – ta nisi ti kriv što si odROĐENJA LUD”! “Kaj to spikaskanto? Mislim da ste vi kompjuteriludi! Čovjek može biti od rođenjagluh, nijem, imat kombinaciju toga,more biti rođen kao slijepac, ili odrođenja zaostao u duhovnom razvoju,retardiran... nu, ne more se roditilud! Lud postaje naknadno... što višeproblema i šokova proživljava, to jeluđi!... šmizlo kantasta, nikada nećešshvatiti neke osnove suptilne ljudskečulnosti. Ter nebu ti jasno, zakajŠNAPSERKI VUNDERKIND,pošizi i rastopi se kada vidi švarcpeterskekartuline, tako lipe i naivne,kao ono prohujalo vrijeme izgubljenogdjetinjstva. Ma, kaj da tebipričam; niti moj unuk koga nećudoživjeti, a čije sam rođenje već vidioupotrijebivši moć odlaska u paralelno(buduće) vrijeme, neće doživjetinikakvu Odiseju u svemiru, odnosnopreobrazbu tvojih potomaka u svjesnai osjetilna bića. Mogu ti naprednijifrendovi igrati šah sa svjetskimprvacima, ali nisu i neće moći kartatis djecom ni Ovoga ni Onoga Svijeta.Haugh!!! Ona su za Vas nedostižnivelemajstori, ( J) Hvala NadDuhu...Kamen!cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.63NizozemskaIrakGlazbeni hram za 21. stoljećeNovi Sadamov romanredinom lipnja u Amsterdamu jeslužbeno otvoreno novo kazalištekoncertnadvorana Muziekgebouwaan ‘t IJ, smještena na vodi u bliziniglavnoga kolodvora, u sjevernom dijelugrada. Moderno zdanje koje djelujepoput golema, transparentna broda,izgrađeno je na mjestu nekadašnjegakazališta IJsbreker. Usklopu njega nalazise i Bimhuis, dvoranaza jazz izvedbekoja je povezana svelikom dvoranomMuziekgebouwa.U zgradi su takođersmještene kancelarijerazličitih glazbenihdruštava i organizacija.Osim zbog svojesavršene lokacije ifascinantnoga izgleda,za koji je zaslužandanski arhitektonskibiro 3xNielsen, novakoncertna dvoranaposebno je hvaljenazbog izvanredne akustike.Velika dvorana,koja ima 735 sjedala,opremljena je najnovijomtehnologijom,a ono što je čini posebnomje njezina fleksibilnost. Dvoranaje pokretna sa sve tri strane: akustičanstrop može se podizati i spuštati, čimese postiže jedinstvena promjenjiva akustika.Visinu poda u auditoriju takođerje moguće mijenjati u odnosu na pozornicu,do 1.20 metara. Bočni zidovi kodpozornice također se mogu pomicati, azid iza pozornice moguće je podići uvis,što, primjerice, gledateljima može omogućitijedinstvene doživljajaje; od intimnekomorne glazbe do velikog simfonijskogorkestra. Ispod pozornice nalazise golemo skladište za instrumente.Izgradnju Muziekgebouwa u cijelostije financirao grad Amsterdam, a budžetje iznosio 52 milijuna eura. Osim što ćese u njemu izvoditi kazališne predstavei koncerti ozbiljne glazbe, koncerti uMuziekgebouwu većinom će biti posvećenisuvremenoj glazbi.oman, čijese autorstvopripisujeSadamu Huseinu,krajem lipnja pojaviose u knjižaramaarapskoga svijeta.Djelo naslovljenoGubi se odavde, prokletniče!,napisano naarapskome jeziku,pripovijeda priču ozločincu Haskilu kojipokušava svrgnutivladara jednoga sela,no pobjeđuju gaarapski ratnik i kćirečenoga vladara.Odvjetnik Sadamove obitelji SiadNadšdavi izjavio je kako roman većneko vrijeme anonimno cirkulira uAustrijaElias Canetti –ek u emigraciji čovjek postaje ono štoje i bio; trebali bismo živjeti u višesukcesivnih emigracija; uvijek bitismatrani strancima; ne pretjerano poželjni;u svakoj životnoj dobi prisiljeni naučenje – na taj bi način malo-pomalo moglipostati kozmopoliti, jednom je kazaoElias Canetti, koji je nakon svoje smrti isâm postao utjelovljenjem kozmopolita.Austrija 25. srpnja slavi stogodišnjicuCanettijeva rođenja. Autor iz sefardskeobitelji, rođen u Bugarskoj, većinu životaproveo je u Austriji, Velikoj Britanijii Švicarskoj. U Švicarskoj je umro prijejedanaest godina, ostavivši iza sebe dojmljivopus kojim je uspio učiniti onošto je 1959., godinu dana prije nego jeobjavio djelo Masa i moć, opisao ovimriječima: Sada samome sebi mogu reći dasam ovo stoljeće uspio zgrabiti za gušu.Graz godišnjicu autorova rođenjaobilježava inscenacijom njegova romanaZaslijepljenost, koja se u gradskomSchauspielhausu prikazuje od ožujkaove godine. Do sredine srpnja bit ćeotvorene tri izložbe posvećene njegovuradu. Zgrabiti stoljeće za gušu naziv jeizložbe züriškog Strauhofa koja je otvorenau Literaturhausu u Grazu. Filmovi,tonski zapisi i izvorni dokumenti, rukopisii fotografije pripovijedaju životopis,koji je i sâm autor od 1977. do 1985.opisao u tri nastavka – Spašeni jezik: povijestjedne mladosti, Baklja u uhu i Igraočiju: životna povijest 1931-1937.Gioia-Ana UlrichIraku te kako njegovo objavljivanje nijeautorizirano. Bivšem iračkom predsjednikupripisuje se autorstvo još dvajuromana: Sabibe i kralja i Nepobjedivetvrđave.stota godišnjica rođenjaCanetti se u Beču, u kojemu je od1924. do 1938. studirao i napisao romanZaslijepljenost, kretao u društvu KarlaKrausa, Franza Werfela, Roberta Musili skladatelja Albana Berga. Grafike imale plastike njegova prijatelja FritzaWortrube, kojega je upoznao 1933.u Beču, predstavlja Nova Galerija uokviru izložbe Elias Canetti i FritzWortruba. Veće Wortrubine skulptureizložene su u Skulpturenparku u gradićuUnterpremstätten u okolici Graza.cmyk

cmyk