Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 24. ožujka 2,,5., godište VII, broj 151cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitIvica Župan - Rubne posebnostiTahir Mujčić - Team “Tahir”TEST !Jezikometni derbi - Jovanović, Škiljan, Grgić,Matvejević, Beck, Lovrenović, Gudževićcmyk

2 VII/151, 24. ožujka 2,,5.Info i najave 2-4Gdje je što?SatiraSamo nas šok može smiriti The Onion 5U žarištuKako je Trešnjevka postala Brooklyn Andrea Dragojević 6Razgovor s Antunom Maračićem Marko Golub 8-9Razgovor s Tahirom Mujičićem Grozdana Cvitan 10-11“Humano rješenje” najsurovijeg mučenja ovisnika Bojan Munjin 13EsejNovi društveni poduzetnici David Bornstein 7ProzaKako se Monsieur O. privremeno očutjeo razlomkom Tahir Mujičić 12Vizualna kulturaMore kao kompleks mogućnosti Silva Kalčić 14-15Prokleta avlija Ivica Župan 16-17KazališteRazgovor s Ljubicom Wagner Gioia-Ana Ulrich 18-19Razgovor s Pinom Ivančićem i Michelom NebenzahlomVišnja Rogošić 30-31Djeca trajne ali pomalo umorne slobode Suzana Marjanić 32Kardiogram “ljubavi” između mita i nasilja Nataša Govedić 33Oršusov kodeks – stvoriti javnost Robertino Bartolec 34-35GlazbaTko je kome okrenuo leđa? Trpimir Matasović 20Ruska škola u postkomunističko vrijeme Trpimir Matasović 29Pratilac na putovanju vlakom Marko Grdešić 29FilmBitak pri smrti Joško Žanić 36Pulp titl Mirna Belina 37KritikaGrob u zraku – paradoksalna apoteoza Neven Ušumović 38-39Čovjek nije ptica Darija Žilić 40Politika i moć znanosti Steven Shaviro 41PoezijaTražeći nove crte kojima bih se podvukao Feđa Šiširak 43Riječi i stvariTriptihmiš Željko Jerman 44Sjekao sam masline i Saddama Neven Jovanović 45@nimal portalAntropologija životinja kao paradoksalna nužnostSuzana Marjanić 46Svjetski zarezi 47Gioia-Ana UlrichTEMA BROJA: Jezikometni derbiPriredili Rade Dragojević i Katarina LuketićKroacija i participacija Neven Jovanović 21Razgovor s Dubravkom ŠkiljanomRade Dragojević i Jelena Svilar 22-23Pravopis je konvencija Iva Grgić 23Hrvatski pravopis i srpski fantom Predrag Matvejević 24-25Fetišizam hrvatskog pravopisa Boris Beck 25Razgovor s Ivanom Lovrenovićem Katarina Luketić 26-27Postava i pričuve Sinan Gudžević 28Naslovnica: Slavko Matković, Rolling Stonesi stanuju u mojoj ulici,1971., letraset na novinskom papiruIlustracija na str. 48.: Underbelly Dave Cooperdvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavni urednik: Zoran Roškopomoćnik glavnog urednika: Rade Dragojevićzamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketićizvršna urednica: Lovorka Kozoleposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo: Grozdana Cvitan, Agata Juniku, Silva Kalčić,Slađan Lipovec, Trpimir Matasović, Katarina Peović Vuković,Nataša Petrinjak, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatargrafički urednik: Željko Zoricalektura: Unimediapriprema: Davor Milašinčićtisak: Tiskara Zagreb d. d.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaTri psa i istarskibjegunciKatarina LuketićFantom slobode, književni časopis, 3/2004., glavni iodgovorni urednik Igor Lasić, Durieux i Art radionicaLazareti, Zagreb – Dubrovnik, 2005.remda opsegom manji i sadržajno siromašniji,novi broj èasopisa Fantom slobode nastojinastaviti koncepciju zacrtanu u prethodnadva broja: nova proza suvremenih hrvatskih i bosanskihautora, putopisno-esejistièki tekstovi stemama rubnih identiteta ili društvene stvarnostiBalkana, blok o Americi i pogled na suvremenu likovnuscenu. Od navedenih tematskih odrednicau ovom je broju osjetan izostanak dosad odliènogtemata o Americi (èije je ureðivanje u dva brojapotpisivao Semezdin Mehmedinoviæ), a umjestonjega je kao podsjetnik stavljena fotografija zlostavljanjairaèkih civila u amerièkim zatvorima.Od zastupljenih tekstova kvalitetom se pak izdvajajuprièa Smrt Borisa Dežuloviæa, pisana ekavicom,s nekoliko vremenskih rukavaca spojenih ujednu semantièki zaokruženu cjelinu; te prièa Triinfo/najaveZarez produljujeNATJEČAJ ZA ESEJpsa iz nove zbirke RomanaSimiæa (u meðuvremenuobjavljene u Profilu) kojase više naslanja na hrvatskudruštvenu stvarnostnegoli je to bio sluèaj uautorovim ranijim prozama.Zanimljiva je i temaIstra u kojoj o vremenunakon Drugog svjetskograta, egzodusu Talijana izIstre i uopæe rubnim/miješanimkulturama i jezicima(slabo istraženima unašoj historiografiji), pišu Miroslav Bertoša, IvanPauletta i Drago Orliæ. Bertoša se u zapisimaFajlovi fantomskih memorabilija prisjeæa vremena1947.-1957. u Puli, te toga kako je kao djeèak doživljavaoispražnjeni grad, jezièna nerazumijevanjai šikaniranja po nacionalnoj osnovi. U duhu tzv.male povijesti francuske historiografske škole,on vlastito iskustvo i svakodnevicu postavlja kaojednakovrijedan izvor za oživljavanje i razumijevanjekompleksnosti jednog vremena. Pauletta pakopisuje životni put dvoje Istrijana koji su neposrednonakon 1945. pokušavali pobjeæi u Italiju.Nadalje, tu je i dosje Spomen – Kusturica, Politièkosudskiprogoni u režiji slavnog umjetnika koji sadržitekst Dželatov šegrt Andreja Nikolaidisa objavljenu tjedniku Monitor zbog kojega je autor izgubioparnicu od Kusturice na crnogorskom sudu, tekolumnu Hvala lepo Biljane Srbljanoviæ iz tjednikaVreme zbog koje je uvrijeðeni redatelj takoðerpodigao tužbu, a autorica rezignirana stavomredakcije odustala od pisanja za srpske medijeuopæe. Fantom još donosi blok pjesama Che raznihautora posveæenih kubanskom revolucionaru; pjesmuIvana Kordiæa Zagreb, 1993. i njezinu analizuMiljenka Jergoviæa; erotsku prièu Damira Radiæa,te likovni blok posveæen fotografijama IvanaKožariæa s popratnim tekstom Ivice Župana.u suradnji sa Zagrebačkom bankomZbog nezadovoljavajuće kvalitete radova pristiglih na Zarezov natječajza esej žiri natječaja odlučio je još jednom produljiti rok za natječaj idonekle proširiti žanr tekstova u konkurenciji.U natječaju imaju pravo sudjelovati svi građani Republike Hrvatske do35 godina starosti (isključujući članove redakcije).Tekstovi u konkurenciji mogu biti eseji ili kritike iz područja književnosti,filma, glazbe i vizualne kulture te društveno-humanističkih disciplina.Tekstovi ne smiju biti dulji od 10 kartica (1 kartica = 1800 znakova).Tekstove koji e-mailom ili poštom stignu u redakciju Zareza do1. travnja 2005. bit će u konkurenciji za dodjelu– prve nagrade u iznosu od 5.000 kuna i– druge nagrade u iznosu od 2.000 kunaOsim nagrađenih Zarez će na svojim stranicama objaviti još 5 najboljihtekstova.Žiri natječaja čini devet članova redakcije Zareza:(Z. Roško, N. Govedić, K. Luketić, L. Kozole, G. Cvitan, S. Kalčić,T. Matasović, N. Petrinjak i G.-A. Ulrich).Odluka o nagradama bit će objavljena u Zarezu, 14. travnja 2005.Tekstove slati na adresu:Zarez, Vodnikova 17, 10 000 Zagreb,ili na e-mail adresu zarez@zg.htnet.hr s naznakom “za natjecaj”.Sponzor nagrade: Zagrebačka bankacmyk

info/najaveVII/151, 24. ožujka 2,,5.3Digitalnaontologija teatraAndrej MirčevTkh (Teorija koja hoda), časopis za teoriju izvođačkihumetnosti, glavna urednica Ana Vujanović, br. 7,Beograd, 2004.natoè nepovoljnim prilikama na teorijskoj i kulturnojsceni, beogradska skupina teoretièara iumjetnika okupljena pod imenom TkH (Teorijakoja hoda) uspjela je izdati sedmi broj èasopisa TkH.Djelujuæi u sredini koja ne pokazuje previše zanimanjaza suvremene teorije i estetiku izvedbe, skupina je brojnimaktivnostima od 2001. do danas, u anakrono, skoropotpuno atrofirano tijelo srpske teorije, uspjela transplantiratinove organe, usporivši time njegovo potpunoišèeznuæe. Slièno kao i šest prethodnih brojeva koncentriranihna reflektiranje vitalnih segmenata i determinantisuvremenih izvoðaèkih praksi, sedmi broj èasopisaTkH eksponira i problematizira utjecaj digitalnih medijana praksu kazališta i performansa.Umreženi identitetiU tematskom bloku pod nazivom digitalni performans– teorijska umrežavanja, koji ujedno fundira i teorijski supstratèasopisa, ponuðeno je šest tekstova i dva razgovora.Ovdje se iz razlièitih diskursa i pozicija mapira heterogenikarakter suvremenog teatra na raskrižju digitalnihmedija, živih tijela te protetièkih nastavaka novih tehnologija.Tekst Miška Šuvakoviæa mišljen kao svojevrsnaprolegomena i uvod u ontologiju digitalnog performansapisan je u deleuzeovsko-heideggerijanskom diskursu.Teorijski manje kompleksan, ali analitièki usmjerenijitekst Aleksandre Jovièeviæ, skicira povijesni razvoj iutjecaj tehnologije na kazalište 20. stoljeæa u presijekuod Edwarda Gordona Craiga do australskog umjetnikaStelarca. Susret èovjeka i mašine u tekstu Bojane Kunstpromatra se kroz prizmu umreženog društva i utopijskogotpora koji subjekt (ne) može pružiti brisanju identitetau globalnoj matrici kapitalizma.Pisanjem o osobitosti Internet-teatra, Ana Vujanoviæpolemizira s umišljenom lokalnom teatarskom doxom, objedinjujuæiu svom tekstu kritièki i analitièki pristup. Njezinslojevit i hipertekstualni okvir na odreðen je naèin iuvodna bilješka u razgovor s Igorom Štromajerom, multimedijalnimslovenskim umjetnikom koji sebe nazivaIntimnim mobilnim komunikatorom i koji u objavljenomintervju progovara o svojim umjetnièkim projektima.Prijevod teksta Marine Gržiniæ o tehnologiji, performativnostii vremenu teatra, analizira mehanizme vremena upredstavama Dragana Živadinova i jednom performansuEmila Hrvatina pod nazivom Camilo memo 4.0 KABINETMEMORIJE, AKCIJA DARIVANJA SUZA. Na taj naèin,teoretièari i umjetnici iz Slovenije još jednom dokazujusuvremenost svog djelovanja i sinkroniziranost s recentnimumjetnièko-teorijskim tendencijama.Protetièki bogovi, naslov je prijevoda teksta KurtaVanhouttea, koji u prvi plan postavlja probleme dezintegracijetijela i njegove rekonstrukcije u protetièkimnastavcima. Karakteristike imaginarnog prostora cyberstvarnostina koji Kurt Vanhoutte referira, još se detaljnijeskiciraju u razgovoru s novozelandskom umjetnicomHelenom Varley Jamieson. Izmeðu ostalog, umjetnicaprogovara o poigravanju s identitetima i o kreiranju novevrste net-izvedbe koju oznaèava sintagmom cyberformancei koju karakterizira interaktivna kreacija i umreženaizvedba teatra u okruženju digitalnog prostora.Dramaturgija digitalnog pismaStrukturiran tako da, osim teorije, prijevoda i kritièkihèlanaka, postoji i blok tekstova koji su rezultatkonkretne umjetnièke prakse, èasopis TkH razbija uskeokvire teorijskog usmjerenja, tragajuæi za vitalnošæudiskurzivnih formacija na raskrižjuteorije i prakse. U bloku Teorijana delu: ekran kao scena ponuðenoje više žanrovski i stilski razlièitihtekstova; od e-mail korespondencijeizmeðu Sanje Milutinoviæ-Bojaniæ iMichaela Joycea, preko drame MajePeleviæ Cyberchick vs. Real Time i fragmenatao interaktivnom muzièkominstrumentu, do dosierra projektaPsihoza i smrt autora-Algoritam: YU-03/04.13 i stripa Siniše Iliæa u Potraziza izgubljenom krivicom nastalom prematekstu Ane Vujanoviæ.Unutar poetskog diskursa strukturiranog nelinearnimpisanjem i fragmentarnom sintagmom, epistolarna formaSanje Milutinoviæ-Bojaniæ i Michaela Joycea tematizirasimbolièki poredak i kôd digitalnih medija. Dramskitekst Maje Peleviæ zanimljivo je poigravanje medijemdramskog pisma jer se unutar monološke kompozicijedrame, kao ravnopravne didaskalijske upute nalazeoperativne naredbe Windows sustava. Drama je objavljenazajedno s recenzijom performansa umjetnice EditKaldor Or press Escape iz 2003. Oba teksta skiciraju problemsuvremenih kiborga pri èemu je, meðutim, u sluèajuperformansa Or press Escape rijeè o koncepcijskompomaku u pravcu realizacije, tj. pozicioniranja izvedbenogprostora u okvir interfacea. Dossier projekta Psihozai smrt autora-Algoritam: YU-03/04.13 predstavlja opis teeksplikaciju ideja i postupaka unutar kojih se razvio prvidigitalni teatarski projekt u Srbiji i Crnoj Gori. Kreirajuæiinteraktivnu simulaciju teatra nalik PC-igrama, autori(Bojan Đorðev, Aleksandra Jovaniæ, Ana Vujanoviæ) sustvorili žanrovsko hibridni medij u kojim se propitujenarav postpovijesnog vremena i široki raspon novomedijskihimplikacija na društveno ustrojstvo. Kritièkipreispitujuæi Internet kao globalni fenomen ukidanjalokalnog prostora, projekt je, po rijeèima samih autora,usmjeren: na istraživanje interakcija: izmeðu paradigmi jednemale, lokalne, kulture koja pokušava saèuvati sebe (i svoje naslijeðenevrijednosti) od novih utjecaja i paradigmi suvremenogglobalnog društva koje pokušava asimilirati razlièitosti u nekuvrstu površne bez-konfliktne jednakosti. Na sliènom je tragui strip Siniše Iliæa. Mišljen kao anti teorijsko-psihoanalitièkihiper strip, ovaj je prilog naèinjen kao mozaik od slika iteksta, te je ujedno zadnji tekst ovoga tematskog bloka.Derrida i BrechtDva zadnja tematska bloka odnose se na prijevode itekstove izlaganja na simpoziju Buduænost u teatra u filozofiji(Brecht) da ili ne?, održanog na 37. Bitefu 2003. Osimteksta Mladena Dolara o prosvjetiteljsko-utopijskimtemeljima Mozartove opere Cosi fan tutte, objavljen je iprijevod teksta Jacquesa Derride Salve (post-scriptum une vrijeme uslijed krajnjih dotjerivanja). U svojoj lucidnojmaniri, kao neka vrsta dijaloga s Jean-Lucom Nancyjem,Derrida propituje fenomenologiju dodira i odnos kaojidodir ostvaruje s pogledom. Postavljajuæi dihotomiju dodir-pogledu relaciju èin-virtualno, Derrida problematizirapostmoderno stanje izmještene taktilnosti, metastazuvizualnog doživljaja i deteritorijalizaciju fizikaliteta. Sone strane metafizike distance koju proizvodi vizualnost,Derrida, referirajuæi na Novalisa, pledira za mišljenjepoljupca, dodir koji pronalazi svijet izvan sebe, prijateljstvozagrljaja i jedno zdravo koje je tek u nadolazeæem.Blok posveæen izlaganjima sudionika na simpozijudonosi široki spektar problema o odnosu teorije i prakseizvedbenih umjetnosti. Jedanaest tekstova u rasponuod uvodnih komentara urednika simpozija MiškaŠuvakoviæa i Ane Vujanoviæ, pa do teorija suvremenogplesa Bojane Cvejiæ, èitalaèkoj publici prezentira divergentnestrategije i pristupi. Meðutim, bilo da direktnoreferiraju na Brechta ili ne, i bez obzira na to koji diodisjunkcije iz naslova simpozija autori artikulirali, zajednièkakarakteristika svih tekstova u ovom bloku je uvidu neodvojivost teorije od prakse i neophodnost njihoveuzajamne refleksije.Kreæuæi se izmeðu diskursa dekonstrukcije, perfomativnostii suvremenih teorija medija s jedne strane,te Brechtovih imperativa i filozofije teatra, sedmi je brojèasopisa TkH dokazao svoju ukotvljenost u suvremenimparadigmama izvedbenih umjetnosti i odlièan senzibilitetsvojih urednika. Na taj je naèin TkH, uz èasopisMaska iz Ljubljane i Frakciju iz Zagreba, još jedna nezaobilaznareferenca kada je rijeè o tipologiji i estetici suvremenihizvedbenih umjetnosti. Takoðer, koncepcijskaširina u pogledu stilova i tema, èini èasopis prijemèivimširoj èitalaèkoj publici, koja ne mora nužno dolaziti izstruènih teorijskih krugova.Suautorstvo kaouzajamnostGrozdana CvitanMarina Baričević, Umjetnicikritičarki: pisma 1970.-2004.;Adamić – Novi list, Rijeka,2004.onekad zahvalni, ponekadsuzdržani, rjeðe ljuti, a dai o ljutnji žele ostaviti ipismeni trag, ponekad prijatelji, znanci ili potpuni stranciljudi su u odnosu kritièara/ke i umjetnosti. Jer iza predmetaprosudbe uvijek su živi ljudi sa svojim shvaæanjima,strastima i oèekivanjima. Hoæe li se svjetovi i oèekivanjaumjetnika poklapati sa svjetovima umjetnosti ili æeprosudba umjetnosti funkcionirati mimo glasa onih kojisu je ostvarili ovisi o mnogim èimbenicima. Oèekivanjauglavnom ostaju nepoznata, a rezultati – pozitivni ili negativni– dio osobnih intimnih prošlosti. Razlièite odgovorena ta pitanja možete naæi u knjizi Umjetnici kritièarki1970.-2004., što ih je sakupila likovna kritièarka (danas)Novog lista Marina Barièeviæ u svom 35-godišnjem radu.Uz predgovor Josipa Vanište i pogovor novinskogurednika Branka Mijiæa, u tom izboru reakcija i svjedoèanstvao meðuljudskim odnosima ili njihovoj odsutnosti,nastalim na temelju uzajamnosti koja uvijek pomalopodrazumijeva i suzdržanost, moguæe je èitati i zakljuèivatirazlièite misli o suvremenicima, uvid u privatnostkoja nije uvijek srdaènost, ali je moguæa ljudska reakcija.S obzirom na 35-godišnje vremensko razdoblje, Umjetnicikritièarki nevelik je izbor pisama, zahvala, kratkih pozdrava,poneka ljutnja, ali i sudbinska poruka, obvezujuæa,meðu kojima se istièe ona keramièarke Stelle Skopalnapisane u 87. godini:…Želim da prof. Marina Barièeviæ, umjetnièka kritièarkaiz Zagreba, moje umjetnièke predmete, tj. moja umjetnièka djela idjela mojih kolega, dokumentaciju o mojem radu i struène knjigepreda po svom struènom nahoðenju kao donaciju odgovarajuæimkulturnim institucijama i muzejima grada Zagreba i Hrvatske.Ona æe, poznavajuæi moje likovno stvaralaštvo i želje, odreditinamjenu preostaloga iz te oblasti. Radi se o predmetima koji senalaze u Domu umirovljenika i u mojem bivšem stanu i ateljeu uBuconjiæevoj ul. 25…To je moja neopoziva oporuka.Stella Skopal umrla je sljedeæe godine.Tomislav Hruškovec upozorava na prikaz, KrešimiraGojanoviæ ljutita je na rezultate nekog žiriranja, IvanRabuzin osjeæa probleme s oèima, Picelj šalje razgledniceiz Pariza, a Vojo Radoièiæ javlja se prijateljski kad jedobro raspoložen… Od jedne reèenice do cijele rasprave– zapisi su èesto slika onih koji ih šalju. Ponekad supismena oèitovanja dio neke dulje prièe, odnosa ili razjašnjenja,pa je šteta što su u knjizi tiskani samo prilozikoji su stizali na kritièarkinu adresu, jer bi bilo zanimljivoproèitati i njezin dio “prièe”.U vrijeme kad je pismo (pa i mnogo kraæe forme) postalorijetkost, vrijeme odvojeno da bi se s nekim izmijenilomisao, osjeæanje, sklad i nesklad èine se i daljimanego što doista jesu.Iako je uz izdanje (vjerojatno izbora) svojevrsnihodjeka 35-godišnjeg kritièarskog rada Marine Barièeviæ,njezinih nastojanja na povijesti likovnosti u nas i posebnoistraživanja prinosa keramièara u ukupnosti hrvatskelikovnosti, knjiga Umjetnici kritièarki: pisma 1970.-2004.,potpisana njezinim imenom, svojevrsni je contradictio inadiecto. Naime, èinjenicu autorstva treba shvatiti uvjetno.Jer kritièarka je zasigurno junakinja, urednica pa isvojevrsni motiv te knjige, ali njezino su/autorstvo zajednos kritièarkom potpisuje i èetrdesetak suvremenihhrvatskih umjetnika koji su joj se kroz protekla desetljeæaobraæali svojim pismenim razmišljanjima, vijestima,isprikama, primjedbama, ljutnjama i pozdravima.cmyk

4 VII/151, 24. ožujka 2,,5.anketaElektronički mainstreamKatarina Peović VukovićKulturni časopisi na Mrežiok je neinstitucionalna kulturaspremno prihvatila digitalnimedij kao prostor diseminacijeinformacija, institucionalna se scenateško odluèuje za nove oblike pismenosti.Uglavnom nije rijeè o nedostacima,nego o dodatnim moguænostima ivrijednostima koje kompliciraju sustavinstitucionalnih pravila.U sklopu istraživanja na jednomamerièkom sveuèilištu èak se 30 postoprofesora izjasnilo protiv moguænostida se elektronièki objavljeni radovitretiraju jednako kao tiskani u smislusustava znanstvene promocije.Oblik teksta potvrdio se kao jedna odtemeljnih znanstvenih normi. Ipakmnogi teorijski i umjetnièki prostorikoji pripadaju mainstream kulturi,djeluju iskljuèivo na Mreži, a njihovadostupnost najjaèe je oružje u ratu zapriznanje.Alt-X, CTHEORY i PostmodernCulture samo su neka od poznatih imena,a pozornost zasigurno zaslužuju iWebdelsol, trAce, Enculturation i dr.Alt-XAlt-X (http://www.altx.com) književnièasopis na Mreži, jedan je odnajopsežnijih on-line magazina kojije stekao kultni status na amerièkoj,ali i svjetskoj sceni. Autori s Alt-X-a,Mark Amerika, Harold Jaffe, RonaldSukenick i drugi, promovirali supokret zaèudnog spoja avangardneeksperimentalnosti i dopadljivostipop-arta pod nazivom avant-pop.Avantpoperi smatraju kako je vrijemeda proglasimo kraj postmodernizma,njihovi uzori su Sex Pistolsi, DavidCronenberg, cyberpunk romani,Velvet Underground... Pop kulturu nakojoj su odrasli miksaju s klasicimaamerièke književnosti – Kathy Acker,William S. Burroughsom, MarkomLeynerom, Thomasom Pynchonomi dr.Produkcija avantpopera kreæe seod hipertekstualne fikcije koja èestoeksperimentira sa zvukom (kaošto je to sluèaj s kultnim djelomGrammatron Marka Amerike), doproze koja se poigrava žanrovskimobrascima pornografske književnostii filma, horor klasika, pulpa, itd.,dovodeæi ih do apsurda. Harold Jaffejedan je od najboljih autora ove mraène,seksi, nadrealistiène i pomalo ironièneknjiževnosti.Alt-X donosi i intervjue s kultnimpiscima, digitalni arhiv suvremenihknjiževnih klasika, radove o teorijinovih medija, forume, kolumne popularnihamerièkih autora i posebno zanimljivElectronic Book Review. EBR jemjesto najnovijih recenzija teorijskihi književnih izdanja, kao i kritièkestudije o suvremenoj tehnologiziranojkulturi. (First person, Technocapitalism,End Construction, Critical Ecologies i jošsedam kategorija dio su zanimljiveepistemološke podjele koja teži sumiratisuvremene teorijske pristupe– od studija raèunalnih igara do politikeInterneta.)Zastupajuæi radikalnije pristupeautorskim pravima, jedan od najzamršenijihi najkontroverznijih književnihprojekata na Mreži – Alt-X vodioje veliku parnicu protiv michiganskevlade, a u sklopu kampanje protivprimjene zakona o cenzuri na Mreži.CTHEORY, magazin teorije,tehnologije i kultureUrednici C-THEORY-ja (http://www.ctheory.com/) Arthur iMarilouise Kroker u svojem su èasopisuokupili svojevrsni mrežni establishment:tu su, meðu ostalima iJean Baudrillard, Hakim Bey, StevenShaviro, Paul Virilio, Mark Amerika(a jedna je od urednica svojedobnobila i rano preminula Kathy Acker).Eseji, intervjui i recenzije knjiga kojese izmjenjuju tjedno bave se cyberkulturom,teorijom novih medija,društvenom teorijom, epistemologijom...Iako je prvenstveno zaokupljencyberspaceom, C-THEORY je isvojevrsna èitanka fenomena suvremenosti:od amerièke filmografije, dopolitoloških studija.Dio magazina – Digital Dirt posveæenje umjetnièkoj produkciji. DigitalDirt, koji vas poziva da igrate prljavou okolišu koji treba “rastaliti žice ièipove” i redefinirati digitalno, predstavljainternacionalnu umjetnièku scenuhiperdance performansa, digitalneglazbe, video umjetnosti...C-THEORY možete besplatnoprimati e-mailom.Postmodern Culture,elektronički časopisinterdisciplinarne kritikePostmodern Culture (http://www.iath.virginia.edu/pmc/contents.all.html) najbliži je institucionalnimmodelima elektronièke publikacije.Postmodern Culture u svakom brojudonosi teorijske tekstove i prikazeknjiga, dok je središnji blok rezerviranza fikciju (najèešæe hipertekstualnu).Rijeè je o èasopisu koji jenesumnjivo okupio neka od najveæihimena suvremene teorije i umjetnostipoput Yellowlees Douglas,Terryja Harpolda, Michaela Joycea,Matthewa Kirschenbauma ili GregaUlmera. Èasopis pokriva znanstveneprakse od postkolonijalne kritike,dekonstrukcije, do teorije medija.Postmodern Culture je dostupan naWebu samo u tekstualnom formatu.cmyk

satiraVII/151, 24. ožujka 2,,5.5Samo nas šok može smiritiThe OnionZajednica umjetnika prosvjedujezbog šokantno nekontroverznogprikaza Isusa KristaEW YORK – Miguel Nuñez,umjetnik nastanjen uBrooklynu, potaknuo je prosvjedei ogorèenje u zajednici umjetnikasvojom nekontroverznom slikom JesusRising #4, koja nije bila umrljana fekalijamai koja ni na koji naèin nijeokaljala i hulila Isusa Krista.Slika Jesus Rising #4, ukljuèenau Nuñezovu novu izložbu Divinity umuzeju Whitney, od poèetka je nameti oštre kritike umjetnika i akademika.Gotovo danonoæno pred slikomsu prosvjedovali ljutiti prosvjednici,koji su kazali da su zaprepašteninedostatkom opscenih slika kojemetaforièki izražavaju provokativnu,visoko nabijenu teološko-politièkuporuku. Zašto ta slika nije poprskana magareæomspermom?, upitala je kiparicaIndia Jackson, jedna od prosvjednica.A ja izazivam sve da na cijelom ovomplatnu pronaðu tragove urina, ljudskog ilineljudskog podrijetla. Ovo djelo uopæe nedjeluje poput gnjevnoga urlika protiv kršæanskepatrijarhalne hegemonije. Iskreno,šokirana sam.Dužnost je svih umjetnika da judeokršæanskuokrutnost razotkriju slikamaKrista ukljuèenog u èin masturbacije,silovanja i muèenja, kazala je DianeBloom-Mutter, kustosica njujorškegalerije Rhone. Kad gledam sliku s prikazomKrista, ona bi me morala potaknutida osobi koja stoji pokraj mene kažem:“Da, to je opsceno, no znaš li ti što je doistaopsceno? Dvije tisuæe godina bjelaèkog,muškog ugnjetavanja u ime Boga”. Drugipodcjenjivaèi naglašavaju besramno,neoprostivo pomanjkanje subverzivnihkomentara na širenje materijalizma unašoj potrošaèkoj kulturi.Tu je temu Nuñez mogao maksimalnoiskoristiti, kazao je Martin Meyer,koji je 1960. bio senzacija u svijetuumjetnika i koji se proslavio pop-artdjelima poput Mother (Rheingold BeerAd) i General Le Duc Tho Wouldn’t TrustAnything Less Than Oxydol For His Wash.Teologija i materijalizam u današnjemsvijetu praktièki su ista stvar. Zašto Isusa,umjesto na prijestolje, ne postavimo na vrhgomile DVD playera? Zašto tri mudraca,umjesto zlata, tamjana i smirne, ne bi nosilaproizvode Cuisinarta, Nokijine mobitelei Playstatione?Drugi su još kritizirali Nuñezovpropust da sâm postane dijelomumjetnièkog djela. Ja sam u sklopusvojeg rada “Shitrock Salad (Eat ‘EmUpp) #79” iz 1997., osam dana provelau zatvorenome lijesu od pleksiglasa, a zrakomsam se snabdijevala samo kroz tankucijev, dok su se lièinke svijale na mom tijeluodjevenom u kaubojsku odjeæu, kazalaje umjetnica performansa EugeneWeaver. Iako priznajem da slika JesusRising otkriva odreðenu vještinu u stvaranjukompozicije i boja, smatram kakoje Nuñez mogao poslati mnogo snažnijuporuku da je svoje nago tijelo izvrgnuomuèenju krhotinama stakla, da se valjao uležaju od soli i razapeo na stari, metalniokvir za madrace.Meðu malobrojnim èlanovimazajednice umjetnika koji su došlistati u obranu slike izložene napadimalikovni je kritièar New YorkTimesa Michael Kimmelman, koji juje nazvao živahnim, post-postmodernimiznimnim dostignuæem. Na prvi pogledJesus Rising #4 djeluje kao kompetentno,iako ne izuzetno pobožno djelo, dodao jeKimmelman. No, ako pažljivije pogledajte,primijetit æete da je Nuñezov osnovnicilj izazvati naše predrasude do same srži.Blaženo lice Isusa kao da reflektira veæinuistrošenih propovijedi na vjeronauku, aliklišeji vjerske umjetnosti tako su energiènoizraženi da æe promatraè zakljuèiti kakoovo uopæe nije djelo patvorene ikonografije,nego oštroumna kritika naših duhovnihlimita. Kimmelman nastavlja: Usprkostomu, Nuñez nas nije poštedio ni egzistencijalistani modernista. Oni su jednom ozbiljnoizjavili da je “Bog mrtav”; ali Nuñez ito odbacuje. Njegov zakljuèak glasi: “Bogje dobar.”Iako priznajem da slikaJesus Rising otkrivaodređenu vještinu ustvaranju kompozicije iboja, smatram kako jeNuñez mogao poslatimnogo snažniju porukuda je svoje nago tijeloizvrgnuo mučenjukrhotinama stakla, da sevaljao u ležaju od soli irazapeo na stari, metalniokvir za madraceSlika “Crucifucked” Jean Arcus, za koju umjetnička zajednica tvrdi da je u oštromkontrastu spram Nunezove “odbojno ne-prljave” slikeZašto ta slika nijepoprskana magarećomspermom?, upitala jekiparica India Jackson,jedna od prosvjednica.Ovo djelo uopće nedjeluje poput gnjevnogaurlika protiv kršćanskepatrijarhalne hegemonije.Iskreno, šokirana samUnatoè pobuni protiv slike JesusRising #4, Maxwell Anderson, direktormuzeja Whitney, kazao je kakose obvezao da djelo i dalje ostaneizloženo. On je, meðutim, voljanotvoriti dijalog s prosvjednicima.Možda možemo napraviti nekakav kompromis,rekao je Anderson. Ne bih htiootiæi tako daleko te sliku namoèiti u menstrualnukrv trinaestogodišnje djevojèice,kao što su neki zahtijevali, ali prihvaæamdruge prijedloge. Možda bismo nekakomogli prikupiti pola litre, litru bljuvotineod nosoroga kako bismo je poprskali poplatnu. Ujedno znam da se iz ušeæerene batatedade napraviti lijepa, ljepljiva paštetakoja se sasvim lako može razmazati poslici. Osobno mi se slika sviða takva kakvajest, no ako je samo lagani šok dovoljan dasmiri sve ostale, ja u potpunosti pristajemna to.S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrichcmyk

6 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumnaNa metiKako je Trešnjevka postalaBrooklynAndrea DragojevićDugogodišnji je tuđmanizamrezultirao posvemašnjomdesenzibiliziranošću “snaga reda”za patnje pripadnika pojedinihslojeva društva. Ne samo dapolicija mirno promatra batinanjaprotivničkih navijača, posebnoako su ti pristigli iz Srbije, negosvojim nedjelovanjem na cjediluostavlja i drugi dio populacije,u patrijarhalnom društvu čestoizložen nasilju – ženeHrvatska policija u luku od krimenačinjenja do krimena nečinjenjaišetjedno medijsko nadraživanjehrvatskih masa napokon jeurodilo plodom: gostovanje beogradskogrukometnog kluba Partizanu Domu sportova iskorišteno je zadivljaèinu po Zagrebu, èiji su pojedinielementi ukazivali na postojanje logikekoja ravna teorijama urote. Najprije,važno za ovu analizu jest to što jerukometna utakmica odigrana toènotri dana prije povijesnog datuma, prije17. ožujka kad je Hrvatska trebaladobiti pristup pregovorima za ulazaku Europsku uniju. Dobila ga nije, a iranije se znalo da zbog neispunjavanjaglavnog uvjeta – pune suradnjes Haškim sudom, odnosno odlaskaGotovine u Haag – od poèetka pregovoraneæe biti ništa.Zavjerenička slika svijeta uHrvatskojPrema klasiènim teorijama urote,za neku nevolju, ovaj put za kilavljenjeoko ulaska u EU – koja se od vlasti,inaèe, propagira kao svojevrsna arkadija– netko mora biti kriv. To što jeGotovinino uhiæenje uvjet, kaže ta logika,zapravo su krivci Srbi protiv kojihje isti ratovao pa onda i, Bože moj,zgriješio. U tome ima, dakako, istine,baš kao što zrno istine sigurno ima i unaslovima ovdašnjih medija, koji tvrdeda je srbijanska diplomacija lobiralaprotiv ulaska Hrvatske u EU, tražeæida i Srbija uðe u tu asocijaciju istokad i njezin zapadni susjed. Sve je to,meðutim, ono što Neumann nazivalažnom konkretnošæu, lažnom slikomsvijeta, u kojoj ni Tadiæ, ni Gotovininoprekomjerno granatiranje Knina, kaoni Draškoviæeve diplomatske aktivnosti,zapravo, nisu bitne. Ta se slikasvijeta konstruira po jednoj drugojlogici, po logici neurotskog straha,u ovom sluèaju, od svega srpskog. Utoj slici svijeta nasilno iskazivanjesocijalne frustracije može pokrenuti inajmanji kamenèiæ, kao što to pokazujeSpike Lee u svom filmu Uèini pravustvar. Razlika je u tome što Lee pokazujedruštvenu paranoju u Brooklynu,a naša inaèica igranofilmskog prikazaodvijala se u stvarnosti na trešnjevaèkimulicama. Tako posve beznaèajandogaðaj, prava imponderabilija, kakvaje, recimo, bila formiranje vlade RSKu izbjeglištvu, u hrvatskoj javnostipoprima dimenzije najave novog rata.To da se razlièite beznaèajnosti uvelièavajudo motiva dovoljno velikogda opravda divljaštvo nije ništa drugodoli klasièna slika paranoje. Opæa besperspektivnost,nezaposlenost, slabakupovna moæ graðana, sve su to stvarniproblemi koji se pokušavaju riješitilogikom vješanja Pedra. Ta zavjerenièkaslika svijeta jednako se ocrtava i uMiliæevom Dnevniku i u desnièarskimtiskovinama, kao i u pravaškim istupima.Ona je toliko snažna da zapravoparalizira one društvene tokove kojibi mogli iznijeti reformske zahtjeve.Takoðer, takve paranoiène vizije zamagljujupogled i od normalnih ljudièine krdo. Jer, kako drukèije objasnitiponašanje trešnjevaèkih stanovnika,onih koji su izlazili na balkone dajuæinedvosmislenu podršku podivljalimbedblubojsima, uzvikujuæi Ubij Srbina!Ovdje nije rijeè ni o navijaèkom drukeruni o huliganu, nego o tzv. obiènomgraðaninu u kuænom haljetku.Svi društveni antagonizmisvedeni samo na jedanNije, dakako, problem u tome štou nekom društvu, u ovom sluèajuhrvatskom, postoji neki antagonizam.On je normalan, svugdje ga imai beskonfliktnog društva zapravo ninema. Problem je u tome što su svidruštveni antagonizmi svedeni samona jedan – onaj meðunacionalni, i to sfiksacijom na samo jednu relaciju, nahrvatsko-srpske odnose. Ludilo ležiupravo u toj kanaliziranosti antagonizama,toj usredotoèenosti na samojedan konflikt. I dok je Tuðman udrugoj polovici devedesetih paranojudržao na zavidnoj razini, a antisrpstvoje èak bilo institucionalizirano, danas,u vrijeme reformistièkih politièkihsnaga (neovisno je li rijeè o koaliciji ilireformiranom HDZ-u), potiskivana separanoja kampanjski mora obnavljati,ona se s vremena na vrijeme moraaktivirati.A o tome kako je u Zagrebu uèinjenaprava stvar, lijepo govore našoj javnostimanje poznati dogaðaji od 13. ožujka,toènije svjedoèenja sedam napadnutihžena, na èelu s pomoænicom ministrapravde za sudstvo i prekršaje SrbijeSlavkom Srdiæ-Jankoviæ, koje sukao izaslanice Ministarstva pravde iVrhovnog suda Srbije trebale sudjelovatina meðunarodnoj konferencijikoja se održavala, igrom sluèaja, baš uhotelu Panorama. Èekajuæi u ambasadiSCG-a pratnju za svoj povrataku Beograd, jer konferenciju su napustileranije zbog osjeæaja nesigurnosti,isprièale su kako su u Zagreb stiglekombijem 13. ožujka naveèer, kad jerukometna utakmica bila pri kraju.Još dok su se približavale gradu, èulesu za nerede na rukometnoj utakmici.“Pošto smo imale smeštaj u hoteluPanorama, koji je u neposrednoj blizinihale u kojoj se meè igrao, obratilesmo se dvojici saobraæajnih policajaca.Objasnile smo zašto smo došle uZagreb i zamolile ih da nam pomognukako bismo bezbedno stigle do hotela.Odgovorili su: ‘Saèekajte, tamo su neredi’”,svjedoèi za beogradske medijeSlavka Srdiæ-Jankoviæ. Takoðer im jereèeno da prièekaju policajce koji æe ihotpratiti do hotela. “Osim što je razgovaraomotorolom, jedan od policajacaje, udaljivši se desetak koraka, razgovaraoi mobitelom”, isprièala je novinarimau ambasadi SCG-a druga èlanicadelegacije, sutkinja Nada Antoniæ.Kad su druga policijska vozila veæ bilana obližnjem semaforu, policajac im jenaredio da odmah uðu u vozilo. U tomtrenutku poèeo je napad: napadaèi subacili bejzbol palicu na boèno staklominibusa, pri èemu je sutkinji MirjaniGrubiæ povrijeðeno lice, tako da jeodvezena u Traumatološku kliniku, apolicija je, za svaki sluèaj, i njoj uzelaotisak prsta. Slavka Srdiæ-Jankoviæ zabeogradske je medije potanko opisalaokolnosti sluèaja: “U minibusuJugotursa, osim vozaèa, bilo je nassedam žena – tri sudije Vrhovnogsuda, dva advokata i dve predstavniceMinistarstva pravde. Žene su poslušalesavet i vratile se u minibus”.Meðutim, poslije dvadesetak minutapored njihovog vozila iskrsnulo je sedammladiæa naoružanih bejzbol palicama,te su poèeli da razvaljuju minibus.Policajci su pokušali zaštititi žene idvojicu su huligana uspjeli oboriti nazemlju. No, pomoænicu ministra itekakoje zaèudilo ono što je uslijedilo:“Umesto da ih legitimišu, ili zadržedok ne stigne druga patrola, policajcisu im dozvolili da odu. Kada sampitala zašto su ih pustili, rekli su: ‘Pašta im možemo? Da smo to pokušali,možda biste vi još gore prošli’. Ubrzoje stiglo pojaèanje koje nas je dopratilodo hotela”.Suspendirani policajciDakle, dugogodišnji je tuðmanizamrezultirao, blago reèeno, posvemašnjomdesenzibiliziranošæu “snagareda” za patnje pripadnika pojedinihslojeva društva. Ne samo da policijamirno promatra batinanja protivnièkihnavijaèa, posebno ako su ti pristigli izSrbije, nego svojim nedjelovanjem nacjedilu ostavlja i drugi dio populacije,u patrijarhalnom društvu èesto izložennasilju – žene. O tome govori još jedandogaðaj – sluèaj silovane i pretuèenedjevojke koja je èetiri puta mobitelomnazvala policiju, a da se ova nijednom nije odazvala na njezine poziveu pomoæ, zapravo govori o dubokojmoralnoj krizi društva. Barbarizam seu hrvatskom društvu posve pounutrio,interioriziran je do kraja. Bilo daje rijeè o susjedu koji s balkona dajepodršku BBB-ovcima bilo o policajcukoji pušta nasilnike da nekažnjeno odus poprišta, bilo pak o neosjetljivomoperateru kojemu SOS poziv nasiljuizvrgnute djevojke nije znaèio ništa,rezultat je isti – društvena regresija.Istine radi, treba reæi i da su spomenutadva dogaðaja rezultirala udaljavanjems dužnosti, prema odluci naèelnikazagrebaèke policije KrešimiraŠulca, osmorice policijskih službenikado okonèanja interne istrage o moguæimpropustima u osiguranju utakmiceizmeðu Zagreba i Partizana, odnosnonereagiranja u sluèaju silovane djevojke.“Ovakva udaljenja s dužnostiprovedena su prvi put, a sukladna supraksi najboljih europskih policija. Kodovakvih znaèajnih dogaðaja ne moguse odmah utvrditi sve okolnosti, pa sestoga udaljuju svi koji su bili u izravnojvezi s dogaðajima do završetka provjerai utvrðivanja pojedinaène okolnosti”,stoji u priopæenju MUP-a.Sve je to krasno, ali mi vas ipakpitamo: biste li u današnjoj Hrvatskojradije bili žena ili Srbin?cmyk

esejVII/151, 24. ožujka 2,,5.7Novi društveni poduzetniciDavid BornsteinU današnjem se društvu rađa novi naraštaj vođa.To su ljudi koji svoju kreativnost i životnu strastposvećuju tome da stvore bolji svijet. Oni to mogujer je različita, izmijenjena politička zbilja diljemsvijeta stvorila nove mogućnosti za uključenostgrađana. Kao društveni poduzetnici, oni pronalazenove načine kako da priđu problemima i riješe ihvatko zna za nagli rast i razvoj, pa krah, tenedavni ponovni procvat dot.coma, no mnogijoš nisu èuli za jednu još zanimljiviju prièu: zasvjetski rašireni nagli porast dot.orga. Prièa je to sdalekosežnim posljedicama. Te neovisne, društvenoosviješteneorganizacije, reorganiziraju naèine na kojese diljem svijeta obavlja posao. Male skupine predanihljudi uspijevaju mijenjati stajališta i prakse poslovanja,poboljšati rezultate vladinih inicijativa, i svimanama otvoriti moguænost da svoje talente upotrijebimona nov, pozitivniji naèin. Taj novi društveni sektorna bitan naèin utjeèe na tijek i razvoj 21. stoljeæa.Mnoge dot.orgove osnovali su novi javni voðe, poznatikao društveni inovatori ili društveni poduzetnici.Obièno su nadahnuti snažnim zamislima o obnoviokoliša i poboljšanju životnih uvjeta, koje su i ostvariliu svojim lokalnim zajednicama, zemljama, a u nekimsluèajevima i u svijetu. Oni dovode elektriènu energijuu udaljene predjele Brazila, promièu pravednutrgovinu kavom, uveli su telefonsku liniju za pomoækoja radi 24 sata i sustav hitne intervencije za djecuu Indiji koji žive u bijedi i kojima treba pomoæ, uMaðarskoj stvaraju mreže centara koji pružaju pomoæinvalidnim osobama i osobama s posebnim potrebama,u selima u Boliviji osnivaju i združuju mikrofinancijskeinstitucije, u Južnoj Africi promièu navikuèitanja i bolji pristup knjigama, u Washingtonuzagovaraju moguænost studiranja za studente s niskimfinancijskim moguænostima. Sve te organizacijeznatno utjeèu na društvo, no njihova važna uloga umnogim krugovima ostaje poprilièno neshvaæena ipodcijenjena.Društveno poduzetništvo kao profesijaIdeja društvenog poduzetnika sporo stjeèe popularnost.Neka od vodeæih amerièkih sveuèilišta danasnude programe i predavanja iz društvenog poduzetništva.Novinari, razni filantropi i aktivisti èesto sekoriste tim pojmom. Pa ipak, velik dio te pozornostiusmjeren je na to kako da se uobièajene poslovne iupravljaèke vještine primijene na postizanje društveno-korisnihciljeva – kako da, na primjer, neprofitneskupine posluju u profitnim pothvatima kako bi sestvorila dobit. Iako je to važan trend, na društvene bipoduzetnike takoðer trebalo gledati kao na preobražavalaèkusilu: kao ljude koji imaju hrabre i smioneideje kojima se hvataju u koštac s bitnim problemima,koji su ustrajni u ostvarenju svojih vizija, koji“ne” ne prihvaæaju kao odgovor, koji neæe odustatisve dok svoje ideje ne prošire što je dalje moguæe.Društveno poduzetništvo brzo prerasta i ustolièujese kao profesija, i to ne samo u SjedinjenimDržavama, Kanadi i Europi, nego sve više i u Aziji,Africi i Južnoj Americi. Ljudi se diljem svijeta suoèavajusa sliènim problemima: neprikladnim sustavimaobrazovanja i zdravstvene zaštite, ugrožavanjem okoliša,sve manjim povjerenjem u politièke institucije,okorjelim siromaštvom, visokom stopom kriminalitetaitd. No, u siromašnijim zemljama društveni poduzetnicimoraju doæi do mnogo više ljudi s mnogo manjenovca, i zato moraju biti posebno inovativni kakobi razmjerno poboljšali i promovirali svoja rješenja.Pojava i nastanak društvenog poduzetništva možese promatrati kao vrhunac jednog iznimnog razvojakoji se dogaða diljem svijeta u posljednja tri desetljeæa:pojave milijuna novih graðanskih organizacija.Morate ostati zaèuðeni èinjenicom da je prije tek nekihèetvrtinu stoljeæa izvan Sjedinjenih Država bilo tek nekolikonevladinih organizacija ukljuèenih u razvoj i socijalnirad, a sada ih na cijeloj zemaljskoj kugli ima na milijune,zabilježio je Peter Goldmark, koji je bio predsjednikRockefellerove Fundacije od 1988. do 1997. Zaštosu se tako razvile? Zato što je tu bilo sjeme, a zemlja je biladobra. Imate neumorne ljude koji se žele baviti problemima skojima se postojeæe institucije nisu uspješno nosile. Izašli su izzastarjelih okvira i time bili potaknuti da osmisle nove oblikeorganizacije, kaže on.Indonezija je, na primjer, prije dvadeset godinaimala samo jednu neovisnu organizaciju koja se bavilapitanjima zaštite okoliša. Danas ih ima više od2000. U Bangladešu veæinu radova na razvoju zemljeobavlja tamošnjih 20.000 pripadnika nevladinih organizacija;gotovo su sve osnovane u posljednjih 25godina. Indija ima znatno više od milijun graðanskihorganizacija. Slovaèka, malena zemlja, ima ih više od12.000. Izmeðu 1988. i 1995., 100.000 graðanskihgrupa osnovano je u bivšim komunistièkim zemljamaSrednje Europe. U Francuskoj, u devedesetima, svakeje godine osnivano oko 70.000 novih graðanskih udruga,èetiri puta više nego u šezdesetima. U Kanadi jeod 1987. broj registriranih graðanskih grupa porastaoza više od 50 posto, dosežuæi broj od 200.000. UBrazilu je u devedesetima broj registriranih graðanskihorganizacija skoèio s 250.000 na 400.000, što je60-postotno poveæanje.Novinske rubrike za građanski sektorPoput trgovaèkih i poslovnih tvrtki u sedamnaestostoljetnoji osamnaestostoljetnoj Europi, graðanskesu organizacije, u posljednjih nekoliko desetljeæa,od strogo ogranièenog društvenog sektora prerasle utakav u kojemu uživaju više ili manje otvorenu moguænostdjelovanja. Najveæe prepreke – zapreke kojepostavlja vlast, nedostatak novca, troškovi komunikacija– znatno su umanjene. To je rezultiralo timeda su milijuni ljudi odmah pohrlili u novoosnovanegraðanske grupe.Tijekom povijesti te su organizacije bile definiranenegativno – kao neprofitne ili nevladine organizacije.Danas je stajalište da one èine novi “sektor”,imenovan na razlièite naèine, kao “neovisni sektor”,“neprofitni sektor”, “treæi sektor” ili, što se meninajviše sviða, “graðanski sektor”. Stotine amerièkihsveuèilišta ustanovili su programe i centre u kojimase prouèava i poduèava upravo taj sektor. U NewYorku je u devedesetima, dok je ukupna stopa zaposlenostirasla samo èetiri posto, zaposlenost u graðanskomesektoru rasla 25 posto. Slièno tomu, jednaje studija osam razvijenih zemalja, koja je raðena naJohns Hopkinsu, pokazala da je izmeðu 1990. i 1995.zaposlenost u tom sektoru rasla dva i pol puta brženego u ukupnom gospodarstvu.Vladine i meðunarodne organizacije, ukljuèujuæi iUjedinjene narode i Svjetsku banku, rutinski (u svojemuradu) prihvaæaju i uvrštavaju i savjete graðanskihgrupa. Poslovni sektor sve èešæe s njima osnivamarketinška partnerstva. U godinama koje slijede,novine bi mogle pokretati posve nove rubrike u kojimabi se pratio graðanski sektor na jednak naèin nakoji su u sedamdesetima pokrenute zasebne poslovnerubrike.Te promjene èine dramatièan pomak u naèinu nakoji je strukturirano “nekomercijalno” ili “socijalno”poslovanje u društvu. Diljem svijeta, tim su radomprevladavale centralizirane, hijerarhizirane, i èestovladine institucije. To ima smisla iz perspektiveprema kojoj su vlade odgovorne za prevoðenje voljegraðana u javnu politiku i projekte. Ali vlade i vlastèesto nisu idealni nositelji provoðenja društvenogistraživanja i razvoja, baš kao što nisu idealno sredstvostvaranja novog biznisa. Baš kao i u biznisu, promicanjenovih ideja i stvaranje novih modela za rješavanjeproblema zahtijeva poduzetnièki usredotoèenu vizijui strastvenu predanost, uz mnogo energije i vremena.Milijuni ljudi razmišljaju o moguænosti da poènuneki posao, ne samo da bi zaraðivali, nego da bi iskusiliuzbuðenje koje donosi ostvarenje ideja i da biuživali u zadovoljstvu što rade sami za sebe. Ta vrstamoguænosti danas postoji i u graðanskom sektoru. Uzodgovarajuæi financijski i društveni poticaj, vjerojatnobi se mnogo ljudi bacilo na otvaranje vlastite organizacijena podruèju društvenih promjena, ili u pomaganjedrugima da to uèine. U godinama koje slijede,društveno bi poduzetništvo mogla postati jedna odživotnih opcija u karijeri o kojoj se raspravlja na službenimveèerama ili oko obiteljskog stola.Ovo je pravi trenutakU cijeloj ovoj prièi postoji i jedna osobnija strana.Društveni poduzetnici dijele žudnje drugih ljudi svudana svijetu: da svoje sposobnosti upotrijebe na naèinekoji donose sigurnost, priznanje i smisao – te dase uz sve to i dobro zabave. Ono što se u posljednjihnekoliko godina promijenilo jest to da graðanski sektorsada nudi široke moguænosti za zadovoljenje tihpotreba: da u isti red stavi ono do èega vam je stalo,u èemu ste dobri i u èemu uživate raditi – i to svakidan – a što može imati stvarnog utjecaja na svijet okovas.No naravno, nije svatko i ne želi svatko biti društvenipoduzetnik, baš kao što ne želi baš svatko poèetivlastiti biznis. Ali gotovo svatko danas ima moguænostsudjelovati u tom novom sektoru. Baš zatošto tako brzo raste i u toliko razlièitih smjerova, moguænostisu širom otvorene ljudima razlièitih interesai onima koji posjeduju razlièite vještine. Graðanskeorganizacije oèajnièki trebaju dobre menadžere,marketinške struènjake, financijske eksperte, agenteza odnose s javnošæu, tehnološke struènjake, pisce,trgovce, umjetnike, raèunovoðe, filmaše itd.Za svakog èovjeka koji je ikada rekao Ovo ne valja iliMože se i bolje! – za svakoga tko uživa u tome da promijenistatus quo, da prodrma sustav – ovo su povoljnavremena. Ovo je pravi trenutak.S engleskoga prevela Larisa Petrić. Prerađeni ulomakknjige Davida Bornsteina How to Change the World– Social Entrepreneurs and the Power of New Ideas,Oxford University Press, 2004. Vidi također:www.howtochangetheworld.org.cmyk

8 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgovorpovodu predstavljanjaknjige posveæene 20.godišnjici djelovanjaGalerije proširenih medija,poèetno samoupravnog prostorakoji su davne 1981. godineosnovali umjetnici za umjetnike,prisjetimo se da je AntunMaraèiæ jedan od autora koji suod poèetka suraðivali i izlagaliu Galeriji PM, a sluèajno sedogodilo da je 1991. u trenutkunjezina nasilnog zatvaranjau tijeku bila baš Maraèiæevaizložba. Tri godine kasnije,zajedno s kolegama umjetnicimai povjesnièarima umjetnosti,vraæa se u PM, sada veæ nanovoj adresi, najprije kao èlanSavjeta, a zatim nakratko i kaopunopravni voditelj Galerije.U prijelaznom razdoblju je uzredovito izlaganje, te objavljivanjetekstova o umjetnostii likovnih kritika, pokušavaoprenijeti duh PM-a na još nekolikomjesta: najdulje se zadržaou danas opskurnoj GalerijiZvonimir koju je, barem tijekomtih nekoliko godina, uspiotransformirati u relevantnugalerijsku ustanovu koja je sustavnopromovirala suvremenuumjetnost. Iz iste je na krajuizbaèen jer se njegovi pogledina umjetnost nisu baš slagali sonima nadreðenih u MORH-u.Maraèiæ zapravo i nije provocirao,nego su neki visoki èasnicijednostavno htjeli gledatilijepe slike, a ne “stanovitog”Josepha Beuysa.Danas je ravnateljUmjetnièke galerije Dubrovnik,u kojoj je tijekom posljednjihgodina, unatoè zateèenim lošimuvjetima kao i negodovanjulokalnih politièara, ostvarionekoliko znaèajnih meðunarodnihizložbi koje su izmjestilenacionalnu kulturnu produkciju/prezentacijuizvan glavnogagrada. Decentralizaciju je imaou vidu i njegov kolega SlavenTolj, kada je upravo dubrovaèkojUmjetnièkoj galerijiprepustio poslove organizacijeovogodišnjeg predstavljanjahrvatskih umjetnika na Bijenaluu Veneciji.S današnjeg gledišta, smatrateli da je u samim njezinim počecimauloga Galerije proširenihmedija bila institucionaliziranje,na određen način, one umjetničkeprakse čija je bitna odrednicaupravo kritičnost prema stabilnimsustavima umjetničkogizlaganja i djelovanja? Ili moždabaš suprotno – da je njezinoformiranje bio korak dalje usamoorganiziranju umjetnikapružajući alternativu oficijelniminstitucijama?– Ponajprije je rijeè o ovomdrugom. Jednostavno je biloAntunpotrebno konstituirati prostoru kojem æe umjetniciautonomno djelovati, gdje seneæe pretjerano dugo èekatina termin izlaganja niti ovisitio selekciji preèesto polustruènihosoba, te gdje neæe bitiogranièenja u naèinu i medijuprezentacije. PM je bio samoupravniprostor u najboljemsmislu rijeèi, usudio bih se èakreæi konstruktivno-anarhistièkiprostor unutar cehovskeinstitucije (HDLU). Imao jeautonomiju koja je, doduše,kontinuirano bila osporavana,pa tako i danas, ali u danimuvjetima funkcionirao je nanaèin bitno razlièit od drugihgalerija. Umjetnici su sami upisivaliželjene termine, koji suzatim meðusobno usklaðivani,a trajanje izložbe bilo je katkadvrlo kratko. Uvjetno reèeno– buduæi da tu rijeè smatramproblematiènom – bila je rijeèo “alternativnom” naèinu funkcioniranjagalerije. Umjetnicisu vodili galeriju, konstituiraliprogram, izlagali i dovodili svojekolege, sami su bili kustosisvojih izložbi, i tako dalje.Nova umjetničkapraksa i nova slikaFormiranje galerije dogodilose u vrijeme kad su se u okriljuideologije postmodernizma brojniumjetnici vraćali slici. Čak jejedan od osnivača PM-a, DamirSokić, istovremeno bio međuinauguratorima takozvane noveslike. U kojoj se mjeri taj trend,odnosno izmještanje fokusa, osjećaou djelovanju Galerije?– Da, to je vrlo zanimljiv fenomenkoji neizbježno pokreæenovi razgovor o tome što doistajest bio taj povratak slikarstvu.Buduæi da nam se danasèini kako je povratak slicipredstavljao oponentni trendtakozvanoj novoj umjetnièkojpraksi, odnosno onim multimedijalnimnaèinima izražavanjakakve je PM promovirao,paradoksalnom se èini èinjenicada su upravo umjetniciiz PM-a prvi inaugurirali novusliku. Naime, prve intervjue,tekstove i prijevode o “novojslici” radili su upravo autori izPM-a. Konkretno, DubravkaRakoci samostalno je izdavalaProširene novine u xerox tehnici,u kojima je veæ 1981. objavilaèitav niz intervjua i tekstovao novoj slici. Kipke je takoðerprevodio neke tekstove, a jasam 1981. organizirao sekcijuna Zagrebaèkom salonu koja sezvala Radovi osmero umjetnika –Relacija prema novoj slici. Upravosu umjetnici nove umjetnièkeprakse najviše problematiziralipojavu rehabilitacije slike, neMaračićUmjetnost kontinuitetaMarko GolubU povodu objavljivanjapublikacije-polivalentnogdokumenta PM_20 /1981_2001, svjedočanstvaaktivnosti zagrebačkeGalerije proširenih medijakoja je proteklih desetljećavelikim dijelom obuhvatilai obilježila likovnu scenuZagreba i Hrvatske,objavljujemo razgovor sjednim od njezinih voditelja,umjetnikom i trenutačnoravnateljem Umjetničkegalerije u DubrovnikuDefanzivnost,nenametljivost,minimalizamu materijalunadomještenveličinom idejenajvrjednije jeu hrvatskojumjetnostifoto: Mario Krileokomivši se na nju nego sujednostavno kritièki razmatralitaj fenomen, a mnogi suukljuèivali slikarstvo u svoj rad:veæ spomenuti Sokiæ, ali bioje tu i Kipke, i Breda Beban,uostalom i Mladen Stilinoviæje tada slikao, a Martek je poèeocrtati… Pojava nove slike,odnosno transavangarde, nijese prakticirala u kontekstuPM-a u ortodoksnom smislu,meðutim veæ i sama transavangardaje zadržavala odreðenudistancu prema klasiènomslikarstvu kroz citiranje, parafraziranje,amalgame… dakle,bila je nešto što je u kontekstupostmoderne bitno drukèije od“pravovjernih” stilova. Novaslika koincidirala je s osnutkomGalerije, ali nije bitnokolidirala s multimedijalnomnovom umjetnièkom praksomkoja, uostalom, takoðer djelujestrategijom parafraziranja, citatnostii ironiziranja.Tijekom prvih nekolikogodina, PM je bio svojevrsnasamoupravna jedinica kojanije imala voditelja, tu je ulogusredinom osamdesetih preuzeoMladen Stilinović, no mnogi,poput Marijana Špoljara, upravou vama vide prvog voditelja,odnosno kustosa ove galerije upravom smislu riječi. U čemu suse zapravo razlikovali vaši pristupi?Što ste novo, ili drukčije,unijeli u PM?– Takva percepcija dogaðajasa strane vjerojatno je sporna.Istina, Stile nije bio voditelju klasiènom smislu, nego jenjegova uloga bila ona svojevrsnogkatalizatora, nekoga tkoje omoguæavao vrlo intenzivnuprotoènost programa galerije,i doista mislim da je razdobljeizmeðu 1984. i 1991. bilo njezinherojski period po kojemona i jest ono što nam s povijesnimodmakom danas znaèi.Ni moj kasniji status voditelja,meðutim, ne treba uzimatiu strogo formalnom smislu.Kao što smo rekli na poèetku,Galerija PM bila je “galerijaumjetnika” koji su sami bili isvoji kustosi, teoretièari i autoripredgovora. Dakle, i ja samne samo da sam imao vlastiteizložbe nego sam ih takoðerpostavljao svojim kolegama,napisao sam mnoge tekstove zakataloge, a osim toga pisao samo izložbama u Studentskom listu,Poletu i Vjesniku. Svaka izložba uPM-u, poèevši od 1985., bila jepopraæena tekstom u Vjesniku,što je bio važan pomak uodnosu na dotadašnju praksu,kada su takve izložbe oficijelnimediji promatrali sa zazorom.Želim, dakle, reæi da sam kao“kustos” na neki naèin bioprisutan cijelo vrijeme, a periodmog formalnog vodstva nijetoliko izuzetan, niti je razlièitod drugih. Svakako, promjenakako vremena, tako i prostora,uvjetovala je neznatno drukèijipristup. I danas je glavna linijadjelovanja galerije promoviranjeone vrste umjetnosti kojaje aktivna, te se ne zasniva napremisama dekorativnog, negomisleæeg. To se nikad nije promijenilo.No prostor u Džamijidrukèiji je od prijašnjeg, naStarèeviæevu trgu, koji je biopravokutan, prikladan za brzeakcije i intenzivan protok izložbi.Bio je, takoreæi, “dovoljnovelik i dovoljno malen”. Sdruge strane, prostor u Džamijije okrugao, monumentalan,protoèan po vertikali i horizontali,a osim toga oduvijekje predmet interesa HDLUovaprograma, u kojemu sumnoge izložbe pretendirale dase prošire i na teritorij PM-a.Umjetnici su se morali boritis takvim prostorom, bili suprisiljeni reagirati na njegovezadatosti, na sustav ograda,šupljina, na crnu kupolu, štoje za neke znaèilo hendikep,dok su drugi uspijevali kapitaliziratiprobleme, reagirajuæiorganski i referentno na postav.U pravilu nismo mogli tiskatikataloge, ali svaka izložba bilaje popraæena letkom koji jesadržavao osnovne podatke oautoru i izložbi i moj kraæi iliduži tekst. Može se reæi dasam u tom smislu uspijevaostrukturirati stvari.Izložba kao ilustracijaidejeVažno je, meðutim, reæi ito da je izmeðu 1998. i 2000.,u vrijeme mog formalnogvodstva, ravnateljica DomaHDLU-a bila Nevena Tudor,osoba koja je imala vrlo izražensenzibilitet za suvremenuumjetnost i koja me u potpunostipodržavala u realizacijiprograma, pa su se tada, suprotnoglavnoj tendenciji daHDLU-ovi projekti okupirajuprostor PM-a, mnoge izložbeiz PM-a širile u ostatak prostora.Tako je bilo s izložbamaKsenije Turèiæ, Ivana Kožariæa,projektom I’m still alive kao isa Što kako i za koga, velikommeðunarodnom izložbom kojaje inicirana u PM-u, u konaèniciokupiravši èitavu zgraduHDLU-a. Dakle, zaslugomNevene Tudor uspijevali smose povremeno izboriti i za ekspanzijuPM-a.Početkom devedesetih, posebnou vrijeme dok ste vodiliGaleriju Zvonimir, mnogeizložbe koje ste organizirali, kaocmyk

azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i mnogi vaši radovi, izravno sureplicirali tadašnjoj ratnoj stvarnosti.U kojoj mjeri ste uspijevaliodržavati distancu u odnosu nau to vrijeme gotovo sveprisutninacionalni kič, koji se takođerlegitimirao potrebom reagiranjana izvanredno ratno i političkostanje?– Da, bilo je to razdobljekad sam vrlo aktivno, i kaoumjetnik i kao kustos, inzistiraona umjetnosti koja seodnosi na aktualno stanje, alina kvalitetan naèin koji neæeosporavati samu strukturuumjetnosti ili je uèiniti servisomnekih drugih potreba.Doista, kièa je bilo koliko godhoæete. Spomenuo bih nekeizložbe koje možda dobro ilustrirajuo èemu je zapravo bilarijeè. Primjerice, Boris Demurizlagao je spirale, motiv koji jeostao konstanta njegova rada,ali u ovom je sluèaju sadržavaoindirektne reference na tadašnjevrijeme. Dakako, u spiritualnomsmislu, a nikako kaooblik aktivizma ili propagande.Vrlo interesantna je bila i izložbaRatni muzej Ivice Jakšiæa,multimedijalnog umjetnika-autodidaktaiz Bola, èiji su radovibili iznimno duhoviti. Izlagaoje objekte koji su sadržavalidozu ironije, èak samokritiènosti,njegov pristup nikako nijebio lišen osjetljivosti za “vlastitegrijehe”.Neke pak izložbe na prvipogled nisu imale neposredneveze sa zbivanjima tog vremena,ali su ga strukturalnosadržavale. To bismo, izmeðuostaloga, mogli reæi i za AtelierKožariæ. Unatoè tome što samzbog te izložbe imao velikihproblema unutar kuæe, bilo jeprijetnji da æu biti smijenjenna mjestu voditelja, ona je umeðuvremenu zadobila kultnistatus te je, inicijativomOkwuija Enwezora u cijelostiprenesena na Documentu XI uKassel. Kompletni Kožariæevatelijer sa svim inventarom:umjetnièkim radovima, alatom,materijalom, namještajem,fotografijama, papirima, smeæem…sve je to bilo prenesenoi u neureðenom obliku rekonstruiranou Galeriji Zvonimir,koja se na koncu pretvorila uprostor u kojemu je Kožariæradio i primao posjete. S današnjeggledišta mislim da utome mogu prepoznati vezus vremenom, 1993. godinom,ratom u punom pogonu, kadaje iseljavanje bila opæa pojavakojoj smo svi svjedoèili. Izložbasigurno nije izravno aludiralana stvarna zbivanja, ali je sadržavalatu ideju izmještenosti.Struktura umjetnostikao iskaz vremenaGodine 1993. organizirali steizložbu pod nazivom Umjetnostdefenzive – neoegzistencijalizam.Naravno, bila je riječ onekim drugim umjetnicima, alinatuknice o karakteru njihovaumjetničkog djelovanja poput“introspektivno”, “autokritičko”,na koncu i “defenzivno”, gotovosu istovjetne onima s pomoćukojih Slaven Tolj danas opisujeprakse šestorice hrvatskih umjetnikakoji će izlagati na Bijenaluu njegovoj selekciji. Možemo li,dakle, reći da umjetnost upravoopisanog karaktera kod nas zapravoima podugačku povijestnasljedovanja?– Dobro je da ste spomenulitu izložbu, ona je vrlo bitna,nadovezuje se na prethodnopitanje. Izložba je obuhvaæalaradove šestorice umjetnika:Gorana Trbuljaka, IvanaKožariæa, Željka Jermana,Borisa Demura, GoranaPetercola i mene. Svi su oniproblematizirali vrijeme krozstrukturu umjetnosti, njezinusuštinu i karakter. U vrijemerata sam, za razliku od nekihdrugih i unatoè maksimama ošutljivim muzama i topovima,osjeæao potrebu za umjetnošæukao manifestacijom duha kojije jedini u stanju omoguæitiopstanak. Ta neutilitarnadjelatnost u vrijeme kad namje najvažnije bilo golo preživljavanjepokazala se kao našanajvitalnija potreba, upravou takvom trenutku poèinjeterazmišljati o tome što jestumjetnost i što je ono doistakvalitetno u hrvatskoj umjetnosti,koja je tada bila ugroženazajedno s ljudskim životima.Shvatio sam, a isto se potvrdiloi kod brojnih kolega koji sudošli do sliènih saznanja, da jenajvrjednije u hrvatskoj umjetnostiupravo ta defanzivnost,nenametljivost, minimalizamu materijalu nadomještenvelièinom ideje. Takvu umjetnostprate znaèajke kao štoje introspekcija, razmišljanje,kritiènost, ironija, ona se nenatjeèe u kategorijama mase ivolumena nego u svojoj spiritualnosti.Ovo su, dakle, biletemeljne ideje koje su stajaleiza te izložbe. Prije nego štokažem nešto o Toljevoj selekcijidobro je navesti još nekeprimjere koji ilustriraju, ili ponajvišeutjelovljuju “ono bolje”,“vitalno” u hrvatskoj umjetnosti:primjerice umjetnostGorgone koja predstavlja maksimalizamdiskrecije, takva jeVaniština umjetnost, Kniferova,Mangelosova, zatim tu je i radTrbuljaka i svih ovih umjetnikakoje sam ranije spomenuo. Isam Slaven Tolj jedan je odtakvih umjetnika, on takoðerbarata apstinencijom od tonaže,formata, zapremanja prostora;minimalnom gestom kojadonosi maksimalan stupanjmisaonog sadržaja. Njegovoimenovanje za selektora bio jeneoèekivan dogaðaj, ali svakakohvale vrijedan, i ne trebamo seèuditi da je on, kad je jednompreuzeo tu funkciju, odabraoupravo one umjetnike kojiodgovaraju njegovom autorskomtimbru. Smatram da drukèijenije ni moglo biti.Izložbene manifestacijekao manifestacije moćiIzbor umjetnika koji će bitipredstavljeni na Bijenalu oduvijekje izazivao polemike, a pitanjakoja tada bivaju postavljanaredovito su ona tipa: “Je li on(ili ona) netko tko će nas predstavitiu najboljem svjetlu?”,odnosno “Je li umjetnik dovoljnoreprezentativan za nacionalnui međunarodnu publiku?”. Nonajljuća “kompeticija”, nazovimoju tako, zapravo se odvija nalokalnoj razini, gdje je ključnopitanje umjetnikov “status” kojibiva samo još jednom potvrđenodlukom izbornika.– Toèno je da se pri izboruumjetnika za Bijenale i svemeðunarodne izložbe jaèegkalibra stvara kompetitivnasituacija. Zvuèi groteskno, aliponekad i sami umjetnici doživljavajutaj trenutak kao prilikuza natjecanje, takve izložbenajèešæe podrazumijevaju veæibudžet koji im omoguæuje nabavuskupljih materijala, veæihformata, i realizaciju radovakakve inaèe ne bi bili u prilicinapraviti. Tu vreba opasnostda iznevjerite samog sebe, ibaš zbog toga smatram kakoje Toljev pristup prije svegavrlo plemenit, moralan, on je,recimo to tako, “položio test”.No, nije mu to prvi put, naime,kad su ga svojedobno zvali naDocumentu X, i tamo je mogao“izgraditi piramidu”, ali to nijeuèinio, nego je ponio dvije lampei stavio ih na mjesto gdje ihna kraju nitko nije vidio (smijeh).Dakle, ponio se jednakokao što se ponio i sada: uzeo jeumjetnike koji su veæinom autsajderi,poput Paska Burðeleza(vrtlara) za kojeg ne zna nitko,ili Dumaniæa (kapetana dugeplovidbe) o kojemu se ne znapreviše. Osim toga, rijeè je oregionalnoj decentralizaciji,jer jedan, primjerice, dolazi izOsijeka, drugi iz Rijeke, treæiiz Splita, iz Dubrovnika, i takodalje. Tu prepoznajemo jakmoralni zalog ove selekcije,a kako æe to funkcionirati ukontekstu Bijenala i nije takovažno. Treba, meðutim, reæijoš nešto – ne natjeèemo sesamo mi, natjeèu se i drugi:Amerikanci æe sigurno sagraditijednu piramidu, Japanci nekakavobelisk… govorim, dakako,figurativno i pomalo ironièno.Ne smijemo se zavaravati:Bijenale jest dogaðanje kojebez sumnje trpi od svakojakihmanifestacija moæi. Ali morateraèunati s time da æe se uvijekpojaviti netko tko æe sagraditi“veæi neboder” od vas, stogasmatram da je u tom kontekstumožda ne samo moralnije,nego i inteligentnije – odustatiod kompeticije i krenutiobrnutim putem: diskrecije,finoæe, minimuma, pa moždaupravo to budu znaèajke kojeæe omoguæiti pojaèanu recepcijunaše izložbe.Umjetnička galerija uDubrovniku programski bitrebala pokrivati prilično ekstenzivanraspon sadržaja; unjoj bi trebalo biti mjesta i zaprezentaciju lokalne baštine, imodernističke tradicije, i suvremeneumjetnosti. Uspijevate lireagirati na sve ove zahtjeve?– Jasno, nastojim obuhvatititaj veliki spektar sadržaja.Nastojim uspostaviti interakcijuunutar širokog vremenskogi prostornog raspona materijalakoji nam je na raspolaganju, netako da pasivno preslagujemsadržaje, nego uspostavljajuæikorespondenciju meðu njima.Ima mnogo naèina da se toostvari, ali ono o èemu samispoèetka vodio raèuna bilo jeustrajanje na afirmaciji galerijekao kulturnog središta Grada.Naroèito je važno da sadržajikoji se u njoj predstavljajuostvaruju relaciju s mjestom iostatkom svijeta. Jedan od uovom smislu paradigmatskihprojekata bio je Dubrovnik– ovdje i drugdje koji sam radiozajedno s Catherine David, ukojemu je sudjelovalo desetakumjetnika iz raznih dijelovasvijeta, ukljuèujuæi i domaæeautore. Svi oni pojedinaènodolazili su u Dubrovnik tijekomnešto više od godinedana, ovdje su prezentiralisvoje radove i ostajali u gradukako bi upoznali prostor i lokalneprobleme, zatim su muse vraæali kao sudionici završneizložbe koja se je referiralana njihovo iskustvo mjesta.Projekt je, dakle, bio idejnoizrazito vezan uz Dubrovnik,nemoguæe ga je preseliti bilogdje drugdje, a upravo takvameðunarodna mreža referencije ona suštinska pretpostavkada neko mjesto postane relevantnosredište.Protiv “saprofitskekulture”Ima li Umjetnička galerijaneke prednosti u odnosu na sličneinstitucije u ostalim regionalnimcentrima, s obzirom na činjenicuda je Dubrovnik ipak pouzdano“popunjeno” turističko odredište?Ima li, s druge strane, činjenicada se Dubrovniku, baremsezonski, snažno doziraju kulturnisadržaji i svoje negativneposljedice? Stvara li se ponekadatmosfera u kojoj kulturni turizamzapravo postaje alibi zatrošenje novca i proizvodnju kičaoplemenjenog egzotikom slavneregionalne prošlosti?– Te opasnosti postoje, svesu one u igri, ali ne želim se uovom trenutku previše na njihobazirati nego intenzivnomdjelatnošæu želim ustanovitimodel koji æe amortiziratiproblematiku o kojoj govorite.Dubrovnik nosi prednosti iopasnosti, ali moj je cilj, unutarsegmenta kulture kojim sebavim, na najbolji moguæi naèinkapitalizirati dani prostor,podneblje. Godine 2000., kadasam preuzimao Umjetnièkugaleriju, u Dubrovniku su sejoš osjeæale posljedice rata,turistièki trend još nije bioreaktiviran, ali znao sam da æese i to vrlo brzo dogoditi te daopæi interes koji za Dubrovniknesumnjivo postoji moramiskoristiti kako bih napravionešto konstruktivno i vrijednou smislu prezentacijeumjetnosti. Ako sve bude uredu, a mislim da hoæe, jer sui ljudi iz gradskih vlasti valjdashvatili da naša aktivnost nijeusmjerena protiv njihovih interesa,taj æe se povoljan trendnastaviti. Važno je, kao štosam veæ naglasio, da sadržajibudu što autentièniji, vezaniuz mjesto, prepoznatljivi kaonešto što je moglo samo tamonastati. Dubrovnik obvezujesvojom poviješæu, meðutim neželim se ponašati kao i mnogi,proizvoditi ono što bih nazvao“saprofitskom kulturom”, štopodrazumijeva iskorištavanjehumusa koji nam je u samompoèetku dan, a ne rekreiranjeupravo one energije koja jedoprinijela da taj grad zadobijesvoju povijesnu ulogu.Istodobno ste galerist, kritičari umjetnik. Kakvo je vašepoimanje tih triju praksi? Jesuli one odvojene, ravnomjernozastupljene, ili su kritičarski ikustoski posao u vašem slučajusamo ekstenzija umjetničkogdjelovanja?– Ova polivalentnost nijeuvijek jednakog znaèenja, jerponekad je možda u pitanjušizofrenija, ali u posebnosretnim okolnostima ipak jerijeè o svojevrsnoj objedinjenosti.Ja sam ipak baziènoartist, ali mislim da u svemuonome što radim, ukljuèujuæidakako i umjetnost i postaveizložbi, postoji neki zajednièkinazivnik, jedinstvo koje se usretnim trenucima uspostavi uveæoj ili manjoj mjeri. Nisampovjesnièar umjetnosti, stogaje logièno da je moj pristupdrukèiji, više sam sklon improvizaciji,intuitivnom odluèivanju,a manje redoslijedu ipoštivanju rasporeda sati, što,naravno, ima svojih dobrih iloših strana. Pored toga, mojakomunikacija s umjetnicimadrugaèija je od one kustosa,bolje se razumijemo jer smomentalno drukèije uštimaniod ljudi iz drugih branši. To jevjerojatno jedna od prednostikoju kao umjetnik imam uposlu kojim se bavim.Emitirano na Radiju 101.Oprema teksta redakcijska.cmyk

monoviewVII/151, 24. ožujka 2,,5.11svom umjetnièkom habitusu – oniga, naime, i nemaju. Dièim se dasam zabranio komad Vitezu, ali iigranje Domagojade na Splitskomljetu 1990., jer nas trojicu nitkonije pitao za dopuštenje! Tim povodomje gospoða Odak ponovilapoznatu frazu da je najbolji pisacmrtav pisac, a ja i dalje mislimda je najbolji glumac živ glumacjer ih je previše mrtvih na sceni.To su i oni što ne nauèe tekstovepa mucaju ili se bacaju po scenii nisu u strahu da æe im to autorzamjeriti. Jer je mrtav i dobar.Kazališna ilegalaTakve situacije su još jedan odrazloga zbog kojih sam se povukaou tzv. kazališnu pasivu ili ilegalu.Osim toga, neka vremena suprošla, neke ideje su se ispucale.Pisac Senker-Škrabe-Mujièiæ jeumro, ali svaki od nas je nastaviosvoj književni život. Mene osobnoto je oslobodilo za neka drugapodruèja: poeziju, prozu, nekedruge scenarije i drame… Aliima nešto zanimljivo kad danasgledam kud smo krenuli kaopojedinci. Bavili smo se politièkomfarsom, socijalnim temama,društvom… Karakteri su namponekad bili samo krokiji za kojeje bilo važno da se kreæu krozodreðenu sredinu i kažu ono štosmo mi htjeli reæi. Ali kad smo serazišli, svi su naši komadi poèelikoketirati s mini-formama, monodramskimi monološkim. To jevažno. Okrenuli smo se ženskimlikovima. Pretežno uresni tip izprethodnog vremena tako se pretvoriou glavna lica, u osobnosti,biæa s problemima i karakterima.Èini mi se da bavljenje politikomnije dopuštalo ulaz žena u komade.Vjerojatno žene odvlaèe bitneprobleme izvan prostora politike.I jedno ali: postoji odgovornosttima i osobna odgovornost i njihtreba znati prepoznati. Kad si sam,onda si i sam odgovoran. U timute teže zabraniti. Kao pojedincate je lakše prešutjeti, zaobiæi.Možda sad i prvi put osjeæamvrstu ksenofobije u zemlji u kojojživim. Nikad nisam imao takvihproblema èak ni s onima na vlastiprotiv kojih sam ponekad pisao.Ali danas stanovit otklon primjeæujemkod kolega koje zovemastralnim Hrvatima “na naglo”.To su oni koji su uvijek bili velikii dobri Hrvati samo se to nijenigdje vidjelo. To su autori tipa:Tuci me, ali da ne boli; Uði mi, ali danitko ne primijeti. Kako kod menenije u pitanju pripadanje bilo kojojpartiji, mogu reæi da dijelim stanjeveæine jer u ovoj zemlji su svi ljudiu raznim partijama s jedne, a sviljudi izvan partija s druge strane.I oni prvi one druge osjeæaju kaoprotivnike. Ali smetao mi je i nizljudi koji su me negdje poslije devedesetihgodina poèeli gledati idoživljavati kao dio svoje sramotneprošlosti. Mnogi bi se danas odreklionog što su svojedobno pisali omeni, ali to je ostalo. U temeljnompolitièkom razmišljanju, u drugimpostavkama, pa ni u bavljenjuliteraturom, ja se od Domagojadenisam bitno promijenio. Ali samipak osjetio zaobilaženje koje jepoèelo 1993. prigodom premijereSenkerova i mog komada Fritz ipjevaèica u Peèuhu. Odmah namje dano do znanja da taj komad uHrvatskoj neæe igrati. Ali, uvijek jemoguæe reæi da smo tada bili nasdvojica autora.Onda sam napisao jednu prièuod koje su moji ukuæani dobivalifraze! Ona govori o piscu kojipomišlja prodati vlastito djelo ibiografiju. A to znaèi sve što je napisaou životu prodaje u paketu ipritom se odrièe svog imena i prezimena.To tumaèim ovako: onošto sam napisao više mi ne treba.Ali mi treba novac. Nadalje, meniposlije smrti ne treba natuknicada sam nešto nekad napravio, aonima kojima treba neka to plate.To ne treba ni mojoj djeci, štovišemože im škoditi. To ne treba nietnièkim èistuncima… Zato bibilo dobro da to kupi neki todoriæi daruje svom unuku, jer se kodunuka stvari poèinju zaboravljati.Na mukama bi bili samo književnipovjesnièari i kritièari koji bi pisalio djelu uglednikova unuka, ali toèak i meðunarodno pravo dopušta.Poezija s dramskomstrukturomVeæ sam više puta rekao dasam otjeran u poeziju. Bio je toodreðeni bijeg od svega. To je kaosluèaj redatelja koji je znao raditisamo masovke, a stalno je dobivaorežije monodrama. Tako sam naneki naèin svoj prostor slobodepronašao u poeziji. To je i svojevrsnakompenzacija za teatar koji minedostaje. Osjeæajuæi se izoliranod kazališta (u èemu ima i bijega,i omraze, i potiskivanja), pišempjesme s dramaturškom strukturom.Sonet je poezija s èvrstomdramaturškom strukturom. Uzbirkama su ciklusi, knjige s unutrašnjomdramaturgijom, a i cijelaknjiga moja je briga od naslovnicedo zaslovnice. I biram za nju suradnike.Zato je svaka moja poetskazbirka i neka nerealizirana drama.Uostalom, ti sadržaji unutarzbirke funkcioniraju kao èvrstacabaretska struktura. StrukturaZvonjelica für Cvite je drama: ciklusisu joj u biti dijaloški zapisi ljubovcepuvanderu, puvandera samogsobom i družbenice o otpuvanderute prolog i epilog, uvodni izavršni sonet koji ne pripadajutim ciklusima. Dakle, poezija jeono što mi je ili što sam si uskratiou kazalištu.Sve to kasnije se poklopilo is epizodom u crtanom filmu, aèemu je prethodio angažmanu uEgmontu oko neèega gdje ništanije bilo moje. Nisam bio spremanza posao gdje sam potpisivaoveæ gotove stvari. Zato sam 1998.došao u Zagreb film, ali to je veæbila kuæa u kojoj se stvari više nisumogle izvuæi. Marginalizacija nijedopustila da se realiziraju ideje, azatim se i na najdrastièniji naèinumiješala najvulgarnija politika.To sam mogao oèekivati sedamdesetihgodina, ali ne 2000. Pa sepolitsocijalna avangarda vezala uzkriminal, a ja sam potrošio èetirigodine života da maknem iz jednetako važne kuæe ljude koje onanije zaslužila. Da je bila rijeè oHNK-u, onda bi lakše bilo objasnitikako strojobravar ne možebiti intendant. U Zagreb filmu zato je trebalo èetiri godine!Ali i druga podruèja su slièna,možda jednako dovedena upitanje. Tržište knjiga, primjerice,na kojem nema knjiga. Jerse objavljuje ono što se pokrivadotacijama i donacijama, a ondaknjige trunu po skladištima. Ali toje rezultat niza nesporazuma kojivladaju u kulturi i oko kulture. Unakladništvu i novinstvu. Ali, moždasve to jednom i sjedne kakotreba, samo to treba doživjeti.Kazališni trokutiÈovjek uvijek mora imati nešto“pametno” u pripremi, kao naprimjer: Volim što sam star – tome pomlaðuje. Tj. humor. Humorje uvježbana kategorija. Naravno,potrebna je i doza talenta, ali kaduðeš u taj svijet onda je svakadaljnja replika raðanje ironije i humora.Naravno, ako je ona unutartvog svijeta. Humor podrazumijevaasocijativnost, brzinu mišljenja.On je intelektualna kategorija, ane emotivna, i nije èudo da su sepolitièari bojali duhovitih ljudi.Sve je moguæe vidjeti s dvijestrane, a to znaèi i sa smiješne. Alisvijet ipak nije totalna zajebancija.Humor je èesto samo naèin dase prevlada tuga. Da se uspostavikomunikacija s èitateljem ili gledateljemi da ga se prisili da izdržidjelo do kraja. To je dobar naèinda nekog ispiliš, a da te on pritomprati do kraja. Jer sve što èovjekradi mora doæi do nekog drugog.Ne doðe li, nesuvislo je govoritikako radiš samo za sebe. Ja neradim. A onima koji to govore nevjerujem. Stvaralaštvo je grè, potrebaza dijalogom, uspostavljanjeveza. Ako ne mogu ja uspostavitiljudske veze, to onda èine mojadjela. I ja osjeæam uspostavljanjetih veza ma kakve one bile. Svakiodgovor, dobar ili loš, važniji mije od ogluhe. Iako su sve umjetnostiu nekim svojim vidovimadošle do ogluhe, i to po nekolikoputa. Prazno platno, apsurd pamuk, kakofonija pa tišina – oblicisu tih ogluha. I onda se uvijekjavi najprizemnija komunikacijakoja vraæa publiku umjetnosti. Ukazalištu su sedamdesetih godinapubliku vratili Bukovèani izBrešanove Predstave Hamleta u seluMrduša Donja… Puèki oblik kazalištakoji se onda nastavio kretatidalje od korijena. Ali to je pitanjeprirodnih i neprirodnih kazališnihtrokuta. Po meni prvu grupu èinepublika, pisac i glumac, a druguideologija, režija i kritika. Kad neprirodnikazališni trokut prevladau teatru – teatar je mrtvac. Zatosam ja uvijek pripadao prvom trokutu,iako su njega elitni krugovipodcjenjivali. Nije sluèajno da sunajbolji pisci živog kazališta, pomom sudu, u Hrvatskoj Brešan,Senker i Matišiæ. Kazalište postojisamo kad je živo. Mrtvo i nepismenone postoji.Glazba u jezikuStalno se razmišlja o tomeimaju li Hrvati smisla za humor.Mislim da imaju, samo u njimapostoji i dio koji se jako srami humora.Oni bi najradije da im nijenajveæi pisac Marin Držiæ, jer jekomediograf. Ali jest. Pa bi radijeda je to neki koji se ubijao, rezaožile i uopæe išao sam sebi na živce.Taj sram nose glupani, jer sramitise humora je nevjerojatno. Onajpametniji dio koji voli humor znada su vrela humora u nas neiscrpna.Ponajprije, to je u golemombroju narjeèja, lokalnih govora, argoai uopæe mnoštva takvih jezikakao golemog humoristièkog blaga.Sam sraz tih dijalekata je unaprijedsmiješan. Samo jedna banalnareèenica prevedena u razlièitedijalekte stvorit æe humorni efekt.Neke stvari samo treba prepoznati.Možda je ponešto i pitanjeprostora. Pa i odgoja.Moja potreba za glazbom sadržanaje u jezicima. Na glazbenojrazini to je bilo ono što je danasu trendu, a ja sam to osluškivaocijeli život: etno. Najradije samslušao Kristinku i Casu Portugesu.Tako da znam da od Zadra doNina ima osam Kristinki i tri takta.Mjerio sam sa Švaljekom.Fenomen domovine i identitetapostoji u jeziku. Nacionalnobiæe uistinu osjeæam kroz jeziki to osjeæam intenzivnije negooni ljudi koji govore samo jedanhrvatski jezik, jer ja govorim dai razumijem sve hrvatske jezike.Znam one koji se hvale da nerazumiju bednjanski ili komiski,podravske inaèice, istarske jezikeitd. za mene je to osjeæaj pripadanjaovom, našem prostoru. Uz tošto je rijeè o golemom bogatstvui tu raskoš drugi narodi uglavnomnemaju. Kozmopolitom se osjeæamu onom smislu koliko volim irazumijem druge jezike i prostoreu koje odlazim. Dovoljno je da sedobro osjeæam u glazbi nekog jezika.To je i prilagodba, ali i pristojnostprema domaæinu. Memorijami zadržava velike vokabularei oni prorade na glazbu jezika.Zato mogu izmisliti domaæe rijeèiu ritmu drugog jezika. I mislimda je vrlo gospodski kad se ljudijezikom prilagoðavaju prostoruu koji dolaze živjeti. Nasuprottome, kod nas je èešæa jeziènaomraza, koja je zasad antipatiènaaverzija, ali može postati i više odbenignog i temeljnog primitivizma.A svaki put kad se manifestiraprimitivizam, gubimo sve štoimamo. Umjesto da prepoznajemoraskoš, imamo stalne prijeporeoko pravopisa. Kod nas je problemšto politièke bitke miješamo sbitkama za lovu, pa je nevažno jeli neæu i ne æu jer je važno hoæu iho æu. Lovu. Više i vi še. I sad seu Hrvatskoj na jeziènom planuvodi bitka do posljednje kune. Alito je opæehrvatska bitka na svimpoljima.Položaj izmeđuMoja osjetljivost na sva pitanjau jeziku i oko jezika razumljivaje upravo zbog mojeg odnosaprema jeziku u mom pisanju.Pišuæi songove koji su se moraliuklopiti dramaturški (razbiti,komentirati ili prilagoditi radnju)i glazbeno, pretvorio sam znanje,tehniku, zanat i primijenjenupoeziju u odnos izmeðu toga.Tako kad danas pišem poezijupišem osjeæaj iskren i spontan,a onda tu iskrenost i spontanostnastojim paralelno demistificirati,desakralizirati ili razoriti. Mojupoeziju bi trebalo èitati kao istinitiskaz i paralelno ismijavanje istinitogiskaza ili up(l)itnost nad timiskazom. Kad pišem “Ja te dušovolim” zbilja mislim da je volim,ali se istodobno pitam “Volim lite dušo” pa to i komentiram “O,glupo li je, kad te ja volim”. Sdruge strane, okružen svakakvomvrstom poezije (danas s najkraæimformama postoji moguænost inajveæeg broja fuliranata), imamnevjerojatnu potrebu poigravanja,ironiziranja poezije poezijom. Nepostoji niti jedan moj dramskitekst a da dramskim pismom neismijavam dramu kao formu iliu prozi gdje proznim rukopisomismijavam uopæe pisanje proze iprozu samu (dakle i formu). UNauku od žena didaskalijom ismijavamili komentiram samu didaskalijuili pak repliku. U poezijije to samo manje izravno i trebaznati prepoznati.I za razliku od niza poezija kojese javljaju, to je ipak kultiviranapoezija koja poštuje metar, ritam,poetske slike, zna kako se pišepjesma – dakle to je poezija kojapoštuje zanat. Ona ima i svojeduboko emotivno utemeljene. Neæuæam poeziju iz prsta nego živimpa ma kako god to bilo. U njoj suljubav, zlo, ljubomora, tjeskoba,tuga pa i zajebancija svih tihosjeæanja, ali sve to postoji. Kojejoj je mjesto u hrvatskom pjesništvunije moje da odreðujem, aliznam da nisam drvo bez korijena.Napraviti nešto prvi ne znaèiraditi nešto bez korijena. Dakle ita moja poezija ima svoje uzore,poetike na koje se naslanja i svi tovide kao slamnigovštinu, nastavakdakle sasvim odreðene tradicije.Osobno, vidim se u nekompoložaju izmeðu. A to izmeðuje uvijek tako da je Slamnig najednoj strani, a na drugoj možebiti Paljetak, Arsen, Fiamengo,Balog… Postoje pjesnici kojimapripadam kao dijelu rodbine, ada s nekim nisam u rodu nije mižao. Dovoljno je onih kojima samblizak. U svakom sluèaju to jeotvorenija, ironiènija poezija odprosjeka.Kod nas postoji otpor premapoeziji istih onih primitivaca kojise opiru svakoj civiliziranosti iuljuðenosti. Èuo sam jednu TVvoditeljicukako kaže: “Netko jeod vas dosadan kao poezija”. Toje postalo opæe mjesto i to je onošto se ionako slabo obaviještenompuku servira svakodnevno. I nesamo o poeziji. Uostalom, Hrvatinisu shvatili koliko vrijede njihovestarine dok ih netko nije poèeobombardirati. Tada su rekli:“Nemojte ih bombardirati jer smoih mi ionako sami dovoljno uništavali”.Jednak je odnos premaprirodi, umjetnicima…Ali ono što bih želio reæi odnosise na položaj èovjeka koji se danaskod nas bavi svim poslovimakulture. A ja sam u tim poslovimakulture 35 godina. Sad se osjeæamspremnim za konobu, art-klub uStarom Gradu na Hvaru. Za društveniživot od maksimalno èetirimjeseca. I jednako toliko mjesecitrgovine unikatnim predmetima.Dopadljivim i pomalo funkcionalnim.S uspomenama koje samskupljao u životu. Ili koje sam sâmradio. Sve je to zapravo okružje zarazgovor. Ritam života koji bi nadobar naèin zaokružio sve dosad. Iu kojem se može stvarati. Moždaje samoæa, konaèno, moja prirodnapotreba. Vrijeme da budem samsvoj tim.cmyk

12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaKako se Monsieur O.privremeno očutjeo razlomkomTahir MujičićIz neobjavljene zbirke Stor Šorisi njezina ciklusa boguugodnihharmsica...onsieur O. se nije osjeæao nimalougodno. Štoviše! Prvo ta neudobnost.Pomanjkanje svekolikokomfora i onog tako nam važnog domaæegugoðaja. Potom ta skuèenost! Tajebena uskogrudnost i sputanost! Oh,nigdje, baš nigdje, ni u najskrovitijemkutku, prostora za njegovu široku iraspusnu slavensku dušu! I na koncuprokleta neizvjesnost. Èekanje. To beketovskidosadno uspavljujuæe išèekivanje.Nekoga? Neèega? Ili sveobuhvatnog,porobljivaèkog NIÈEGA?!?Jest, Škoda, kojoj je od milja i nekakoudvaraèki tepao Felatio, bilaje jebeno zgužvana. Slièila je izvana(vjerojatno) na harmoniku trieštinu, ilihohnericu koju su èak i otpisani ciganiodbacili kao neuporabljivu. Iznutra, jepak ostavljala dubok dojam popriliènosabitog trosobnog preksavskog stanèiæaadaptiranog na dvije etaže. I iznereðenogdo neurednosti. Momaèki zapuštenogi nehajnog!Tako je svoju Škodu æutio nevoljniMonsieur O. s neugodom u plahovitojduši. I ne samo duši!!! Osjeæao je toomiljeno si prijevozno sredstvo i tognajomiljenijeg èlana svog kuæanstva kaofizièku bol u svakom damaru rastresenogmu rasipnog tijela.Boljela ga je nesnosno lijeva (ili pakdesna?) noga, negdje tamo stisnutaizmeðu okrutnog lijevog zadnjeg sjedalai desnog prednjeg blatobrana...Desnu (Ili pak lijevu?) nogu nije pravoni èutio, veæ ju je poput skrbnog paterfamiliasa izgubljenim i zakrvavljenimpogledom iskao smuljanim škodniminterijerom.– Nema, je pa nema... A, vraški je neosjeæam. Ha... Možda je ni nemam?!?– spekulirao je dok mu se mozgom,kojeg je sasvim dobro vidio na volanu,motao roj svakojakih, pretežno sintetièkih,ideja. Jedna od njih “zapravodominantna”, bila je i vrlo praktièna teduboko humana. Donacija!– Trebalo bi žurno i u hodu napravitipopis, skoro pa inventuru, jošpostojeæih organa, konstatirati njihovotrenutno stanje i moguænosti, i ostavitiza sobom neki pisani materijal. Trag!Povijesti poradi! Primjerice, jetrica.Vidim je lijevim okom, prilijepljenimna retrovizor, da je negdje oko gepekai da je, na izgled, vrlo dobro oèuvana.(“Ha, ha, ha...” neusiljeno se nasmiješioustima u kojima mu se ležernosmješten ugnijezdio mjenjaè...”) to jezato, jer sam cijeli život lokao umjerenoi s dozom rešpekta spram nje, ali izbog obitelji pa bogami i renomea kojisam uživao u društvu. Stoga i ta njenaživahna ušèuvanost bez suvišnih lezijai nametljive podbuhlosti. No, no onaæe stoga i biti izuzetan primjerak umojoj nesebiènoj donaciji! Ponosim sejetricom, dovraga!!! Èemu lažna skromnost!?Èemu suzdržanost i taj malograðanskilažni ponos?!? Jest, jetra mije izuzetna! Krvava, poput one mladogteleta, lijepo se to vidi èak i odavde sretrovizora! A èvrsta i kompaktna kosekešfehervarska liba maj!!! Oh, usreæitæe nekoga, slutim to veæ!”Pomalo je upadao u neko neobjašnjivoomamljujuæe samozadovoljstvo.Doduše smetalo ga je što desnom rukom,koju veoma osjeæa, ali ne zna gdjeje, ne može napipati dobro vidljivi nosobješen, umjesto osvježivaèa zraka, atik uz lijevo oko na ulaštenom retrovizoru.No nekom pretjeranom osjeæajunelagode pouzdano je znao nije bilomjesta! Jer, eto, desnim okom iz džepasakoa sasvim dobro vidi i slezenupa i oba bubrega zgodno smještene upretincu za cedeove. I to baš uz MadreDeus i Hannu Hegerovu, a s nehajnimpogledom na Dublinerse i Arsena... Ito u dobrom stanju! (Ne cedeovi, negoomiljeni mu organi, naravno!)– Biti æe to donacija i pol! NiMimarina nije jaèa! – pokušao se uspješnonašalit. “Imam namiriti i opskrbitivisokokvalitetnim proizvodom najmanjetri intenzivna odjela najveæeg klinièkogcentra specijaliziranog za transplantacijeu zemlji. Kvaliteta koja se æuti! – motaomu se, na upravljaèu odloženimmozgom, otrcani promidžbeni slogan.Veæ je u mislima (veæ u spomenutommoždanom prilošku) vidio zlatnu ploèicusa svojim imenom na staklenimvratima sale za operativne zahvate,pa i na štoku sobe za intenzivnu skrb.Ploèicu?!? Ma ne, vidio je veæ ploèu nafasadi centra, pa poprsje pred prijavnimšalterom, a, bogami, spasi li njegov bubregkakvog vrhovnika, ili makar i buduæegoskarovca, ne gine mu spomenikpred Saborom, ili pak prvostolnicom!O, sreæe li. A sve zato što je moj organizamprvoklasan i što moja genetikarezultira proizvodima izvanserijskekakvoæe. De luxe. De luxe! De...Što?!? – odjednom mu je jezik zaigraou slomljenoj èeljusti. – Luxe? Manemoj?!? De luxe, pa da ode samotako bilo kome?!? Bilo kakvom svatuneprovjerenih krvnih zrnaca i deenkaa?!?I to – paf, izvolite, poslužite se,bujrum, izgefelih... Ma nemooooj?!? Ito baš moj “de luxe”?!? E, moj monsieurO, malo smo pretjerali! DotjeralaDara ata do duvara! Ne æe (pa i neæe)to samo tako?!? Èemu hititi? Zaštozbrzati i uprskati takav poèetni kapital!Hej, pa nisu ovo organi kakvoguvehlog amerièkog mumificiranobalzamiranogmilijardera, niti truležumirovljenog velškog rudara. To su,gospodo moja, oèevici tragedije i svekolikiznanstveni struènjaci, purpurnoružièasta pluæa jednog nacionalnogklasika i donedavnog ljubitelja gorskihvijenaca i ozona, gvozdova i klorofila!Eno vam ih, konaèno, pa ih provjerite!Tamo, tamo su nehajno okaèena nazadnje amortizere a poradi komparacijeu komšiluku izlizanih i skurenih odnaglog koèenja starih mišlenki. No, nosamo se uvjerite. Ne ženirajte se opipatii ovaj gotovo neistrošeni meniskus,a da ni ne govorimo o neupotrebljavanimèesto testisima i skoro pa novompenisu. Da, da kurcu, gospodo, ako seveæ ne razumijemo, ter sam prisiljen spapuèice se gasa spustiti na vaš mizernipuèki nivo!!!”Monsieur O. se zapjenio i zajapuriodo infarkta i insulta. Pjena mu je frcalanaokolo po novim presvlakama, a pljuvaèkase cijedila niz bradu pod kvaèilom.Bio je ljut na sebe i na cijeli ovaj,ali pomalo veæ i na onaj svijet. Kako semogao tako zaletjeti i upustiti se u nekontroliranicharity? Postati dobrotvortek tako iz èistog hira i mira i navadeHrvatskog zagorja?!? Bez preciznihkalkulacija i konzultacija sa svjetskimstruènjacima i procjeniteljima?!? Ne,nije mu jednostavno tako nešto išlo uglavu rasijanu po cijeloj bivšoj škodi!Takvo zaletavanje. I to poslije onakvogzaletavanja! U cisternu. Ne. Trebaoje dobro, ponajprije, muænuti glavom,udariti se šakom u èelo, pa ako treba ièelom o šoferšajbu... A ne ovako, napreèac!I preèacem. Pa zar mu ne dopiredo mozga, pa èak niti do volana s istim,da je mudrim raspolaganjem svojimcorpusom mogao osigurati besmrtnubuduænost?! Frkavati polako komadpo komad. I to pravim mušterijama.Pa, zaboga, zna se, da to tržište postojigodinama i da je gladno kvalitetne, apogotovo prvoklasne robe! Èak je zaradumogao oroèiti pa od kamata uživatisve do umjetnièke mirovine. Kao kakavTolstoj! Pa i bolje, èak! Mozak mu jeradio munjevito, volan se užario. Jezikje mljeo i mljeo... Zjenice na naokolorasijanim, pa i razrokim oèima raširilesu se skroz od retrovizora pa sve dodžepa sakoa... Požudno, halapljivo, gladnuški...Nikada do danas nije ni pomislioda bi mogao steæi bilo kakav kapitali kapitalizirati život! A sad?! Sad je znaoi spoznao da je kapital on sam. I sav.Od desnog uha na braniku do desnognožnog prstenjaka u karburatoru. I natrag.Od karburatora do branika! Sebei domovine. Odnosno, domovine kaosebe. Ili... No, veæ je pomalo i buncaood silnog uzbuðenja. Tlak mu je skakaoi divljao akustiènom olupinom kao mahnit.A srce? Odjednom...Odjednom je Monsieuru O. poèelozujati u poprilièno razmaknutim ušima...Zamaglio se desno oko skupa sastaklom retrovizora... Pa lijevo. Ovo jepotonje još i zasuzilo. Mozak je poèeovapiti za kisikom... No lijeva je podlakticaunatoè mlazovima nekako uspjelapomaknuti stakleno krilce... Oko jenaziralo... Do uha su dopirali slabašnizvukovi... Glasi... Konture... Ljudi...XXX– To treba prepiliti, šefe. Hauba jeušla u gepektreger. Ne, ne šefe neæemoga prepiliti. Veæ je i ionako raspiljen...Rasuti, rekli bi deèki, teret, šefe...– O, krvavog li vikenda, Vaclave staromomèe! Pali pilu...XXXZvuk pile bio je jednolièan i zatupljujuæi...Uspavljujuæe dosadan.Monsieur O. je naslonio desni obraz, nasvježe raspiljeno lijevo rame...cmyk

komentarVII/151, 24. ožujka 2,,5.13“Humano rješenje”najsurovijeg mučenja ovisnikaBojan MunjinIzbačeni iz desetaka hrvatskihambulanti, ovisnici tek sada postaju“teški” pacijenti jer su, uključujućikriminal, spremni na sve ne bi liizašli na kraj s noćnom moromapstinencijske krize. U zatvorima jesituacija još goravaki dan oko pet tisuæa hrvatskihovisnika o heroinu i drugimnajtežim opijatima uzimaju – uokviru programa kontrolirane ovisnostiili odvikavanja od droge – lijek podnazivom heptanon. Heptanon, odnosnonjegova supstitucija metadon,sintetski su narkotièki analgetici kojidjelujuæi na opioidne receptore u centralnomživèanom sustavu sprjeèavajupojavu apstinencijskog sindroma kodovisnika. Iako heptanon jest narkotik,ako se uzima pod lijeènièkimnadzorom i ne predugo, ne stvararazorne posljedice kao klasièna droga.Atmosfera patnji unutar ovisnièke krizneskupine strašna je sama po sebi, aliproblem koji iznosimo jest aktualna iširoko rasprostranjena zlovolja lijeènikau Hrvatskoj da, morajuæi svakodnevnopropisivati heptanon, uopæe imaju poslas “teškim” pacijentima, što ovisniciobjektivno jesu.Doktori narkomane “nesmatraju” pacijentimaHrvatski model borbe protiv ovisnostinije koncentriran na specijaliziraneustanove kao u Njemaèkoj,Španjolskoj ili Italiji, nego je dislociranna ambulante opæe prakse, ali tajmodel lijepo izgleda ponajprije nasvjetskim konferencijama lijeènika,manje dobro u domaæoj praksi. Premaiskustvima samih ovisnika, samo petod stotinu lijeènika opæe medicineovisnost o drogama tretira kao bolest,pa onda i ovisnicima želi pristupitikao pacijentima, dok ostali više-manjeovisnike promatraju kao kriminalcekojima bi se trebala baviti policija iDržavno odvjetništvo. Kako svaki novipacijent za lijeènika opæe prakse znaèiosam kuna zarade od države, baktanjes ovisnicima, njihovim problemima,apstinencijskim krizama i iracionalnimponašanjem prevelika je žrtva za sitannovac koji za to dobiju. Kako se veæinalijeènika ne želi baviti narkomanima,a manjina to ipak èini, neki lijeèniciimaju i po trideset stalnih pacijenataovisnika, dok kolege u susjednimsobama niti jednog. Država se hvalikako za nabavu heptanona godišnjetroši pet milijuna kuna, ali doktori,medicinske sestre i drugo struèno osobljene dobivaju ništa ili vrlo malo uobliku novèane stimulacije, za struènepotrebe i tehnièku opremu. Izuzetaksu ambulante u Istri koje, primarnozbog brige županijskih vlasti, dobivajustimulacijska sredstva za tretmanovisnièke populacije.Kriminalom do lijekaPrema izjavi Slavka Sakomana,lijeènika na Odjelu za ovisnostiVinogradske bolnice u Zagrebu idugogodišnjeg predsjednika Komisijeza suzbijanje zloporabe droge VladeRH, veæini hrvatskih lijeènika kroniènonedostaje dodatna edukacija za susrets ovom krajnje osjetljivom skupinom,pa se njihov odnos s pacijentima uglavnomsvodi na rezervirani odnos beztopline i na kratki i odbijajuæi razgovorna vratima ambulante. Drugimrijeèima, heroinski ovisnici dobivaju odlijeènika heptanon teško i uz mnogokomplikacija. Heroinska ovisnostpredstavlja po definiciji smrtonosnizagrljaj, pa ako samo jedan dan izostanedoza heptanona, fiziološka ovisnostpostaje jaèa od bilo kakve volje irazuma, pa ovisnici riskiraju ponovnipovratak igli ili nabavu heptanona nacrnom tržištu. Javna je tajna da se 15tableta heptanona može ispod rukedobiti u zagrebaèkoj Zveèki po cijeniod dvjesto èetrdeset kuna, što je tekjedva dovoljna dnevna doza. Kakoje, dakle, rijeè o vrlo skupom lijeku,ovisnici koji padaju u ovisnièku krizupribjegavaju klasiènom scenariju; preprodajiheroina, upadima u ljekarnenoæu i kraðama predmeta koje æeunovèiti za prijeko potrebni heptanon.Izbaèeni iz desetaka hrvatskih ambulanti,ovisnici tek sada postaju “teški”pacijenti jer su, ukljuèujuæi kriminal,spremni na sve ne bi li izašli na kraj snoænom morom apstinencijske krize.U zatvorima je situacija još gora; uIstražnom zatvoru Remetinec ovisnicimogu dobiti do deset tableta metadonadnevno, što je za one koji uzimaju ido trideset tableta nedovoljno, dok uZatvorskoj bolnici u Svetošimunskojulici u Zagrebu narkomane od ovisnostiskidaju “na suho”. U najveæemhrvatskom zatvoru, Lepoglavi, gdjeod oko 800 zatvorenika dvjesto èineovisnici o drogama, takoðer ne samoda ne postoji terapija heptanononomnego uopæe nema ni stalnog lijeènika:psihijatar dolazi jednom tjedno. Premaizjavama samih ovisnika, apstinencijskakriza u zatvoru izgleda strašno: umalom prostoru æelije ovisnik se grèiod bolova i neprestano povraæa, povremenose nekontrolirano ponašajuæi nagranici histerije.Svaka nova vladamijenja strategiju borbeprotiv ovisnosti i čelneljude na tom poslu:politikantski interesi ruševeć započete projektepomoći ovisnicima, a urazličitim nacionalnimkoordinacijama zaborbu protiv drogesjede često nestručnii nekompetentni ljudi.Hrvatski sustav zaborbu protiv ovisnosti– na papiru sasvimprihvatljiv – urušava seu nekoordiniranosti ijalovostiBujanje nasilja i tržišta drogeKako ostali zatvorenici nemaju bašmnogo osjeæaja za takve ispade, ovisnicièesto jutro doèekuju premlaæeni.“Humano rješenje” za zatvorenike ukrizi u zatvorskoj bolnici je vezivanjeza krevet i izolacija. Zašto programterapije ovisnosti može vrijediti na slobodia ne može u zatvoru, kada bi zatvorskisustavi baš posebno trebali bitiosjetljivi na zaštitu prava zatvorenika,i zašto ovakvi pacijenti ne moguuopæe dobiti svoj lijek samo zato štosu narkomanski ovisnici? Ta besmislenadiskriminacija raða samo noveprobleme; u Lepoglavi postoji tržištedroge kao i bilo gdje drugdje, a nasilnoponašanje, kriminal i profiterstvo uovisnièkoj populaciji su u porastu.Odbojan odnos lijeènika prema ovisnicimazbiva se u atmosferi košmaranadležnih institucija kada je rijeè oimalo racionalnijem sustavu borbeprotiv ovisnosti. Lijeènièki klanovispecijalizirani za narkotike uopæe neskrivaju da se nalaze u meðusobnomodnosu otvorenog neprijateljstva.Svaka nova vlada mijenja strategijuborbe protiv ovisnosti i èelne ljude natom poslu: politikantski interesi ruševeæ zapoèete projekte pomoæi ovisnicimai u razlièitim nacionalnim koordinacijamaza borbu protiv droge sjedeèesto nestruèni i nekompetentni ljudi.Bez dodatne edukacije i djelotvornihinvesticija, ne èineæi dovoljno zadestigmatizaciju ovisnika, hrvatskisustav za borbu protiv ovisnosti – napapiru sasvim prihvatljiv – urušava seu nekoordiniranosti i jalovosti, rekaonam je doktor Ante Ivanèiæ, specijalistza bolesti ovisnosti bolnièkog centra uPoreèu.Inicijativa Tihomira SantinijaU morbidnoj atmosferi droge kojase sve više širi, uspanièenih roditelja irazmrvljenih institucija koje ne znajukako da meðusobno suraðuju i da seefikasno nose s ovom i bolešæu, jednacivilna inicijativa predstavlja traèaksvjetla u tunelu. To je ideja bivšegovisnika Tihomira Santinija da prikupljanjempotpisa uglednih struènjakasenzibilizira javnost za donošenje algoritmaheptanonske terapije, izvjesnogkodeksa primjene tog lijeka. Dosad jeSantini prikupio oko 800 potpisa lijeènika,znanstvenika i zainteresiranihgraðana a kako je heptanon jedan odrijetkih lijekova u Hrvatskoj koji nema“pravilo postupanja”, uspjeh ove inicijativemogao bi demotiviranim, needuciranimi zlovoljnim lijeènicima bitibarem službeni putokaz za obavezuod koje danas najradije okreæu glavu.Meðu dvjesto milijuna narkomana usvijetu, osamnaest tisuæa hrvatskihovisnika nije naroèita brojka, ali je onakancerogena èinjenica u maloj zemlji ukojoj se rijetke dobre zamisli redovitorazbijaju o hridi ignorancije i nedostatkaelementarne etike.Tekst je, uz dopuštenje autora,preuzet iz Zamirzinea.cmyk

14 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizualna kulturaMore kao kompleks mogućnostiSilva KalčićVoda kao stalna tema umjetnostiizraz je čovjekove nemogućnostida racionalno objasni pitanjebeskonačnostiSub-art, izložba na temu mora/podmorjaprema koncepciji Ive Dekovića,Gliptoteka HAZU-a, Zagreb, od 23. veljačedo 10. ožujka 2005.ub-art, umjetnost ispod, podvodom ili podvodna umjetnost,eksperimentalno supsumiranje,umjetnost kao subkultura, sub ili vrstaland arta, tj. konceptualna umjetnostu pejzažu dokumentirana video-zapisom,tema je multimedijalne izložbeu zagrebaèkoj Gliptoteci HAZU-a.Roðen 1952. u Šibeniku, Ivo Dekoviæ,umjetnik i uèenik Nama June Paika,inženjer brodogradnje i profesor naVisokoj strukovnoj školi u Aachenu,gradu u Sjevernoj Rajni Vestfaliji “usredištu Europe bez rijeke i bez obale”,1996. osniva Sub-art kao vrstu umjetnièkogshuttlea izmeðu dva tradicijskai kulturna kruga, stare i nove Europe.Sub-art podrazumijeva stalnu ljetnuumjetnièku radionicu u Ražnju blizuRogoznice, s podvodnom galerijom,teèajevima ronjenja i vožnjom podmornicomduž dalmatinske obale na kojojstudenti slikaju, crtaju i izraðuju skulpture,a ponajprije stvaraju elektronièkimaterijal od kojeg æe u Njemaèkojrealizirati umjetnièke radove u medijufotografije, videa ili videoperformansarežirane izvedbe dokumentirane kamerom...U projekt su ukljuèeni i studentdizajna na istoj visokoj školi, u pokušajuukidanja podjele na proizvode za tržištei “umjetnosti radi umjetnosti”.Dekoviæevi se studenti u radioniciumjetnosti uz ronjenje u srednjojDalmaciji nadahnjuju mediteranskim mitemimai antièkim imaginarijem (KlausBüsen izraðuje bronèanu skulpturu glaveMeduze), iako je prema Sloterdijku“Europa kao majka dualizama zauvijekmrtva, poput bogova i mitova”. Tu je itema nekoæ politièke i ekonomske, danasestetske dominacije Venecije, pupkaMediterana (u radu Kristine Restoviæ,koji tematizira Veneciju kao grad na štulama),a ponajprije tema vode pokretaneprirodnim strujanjima kao slike svijetau neprestanom pokretu, primordijalnogponiranja, plutanja i beskraja, i èovjekovenemoguænosti da racionalno objasnipitanje beskonaènosti. Za Sloterdijka“metafora nemira na olujnom moru pravaje slika moderne estetike uopæe. Ništanije stabilno ni trajno jer je sve novo ipotrošivo”.Ambivalentnost vode i neiscrpanfundus motiva, stvarnih i izmaštanih(u smislu odnosa ribe i sirene), temaje izložbe Sub-arta, koja je postala godišnjommanifestacijom u kojoj temaostaje ista, a mijenjaju se radovi i autori.U tekstu Annette Lagler u predgovorukataloga zagrebaèke izložbe navodise niz primjera fascinacije vodom upovijesti umjetnosti, od u svoje dobaznanstveno neutemeljene da Vincijeveteorije koja govori o nastanku svijetaiz pramora, pa do Ofelije prerafaelitaMillaisa koji antièki mitski lik prikazujekako neživo pluta uronjen u lopoèe,scena je to preslikana u glazbenom spotuNicka Cavea i Kylie Minogue. Ima idrugih primjera, slikari romantizma prikazujubrodolome i splavi brodolomaca,dok umjetnici modernog doba prikazujuužitak kupanja – motivom kupaèica,mršavih djeèaka na plaži nizozemskefotografkinje Rineke Dijkstre ili parovastaraca opuštenih tijela, svejedno unjima uživajuæi na nudistièkim plažamaAndreasa Serrana. Dvije skupine plastiènihfenomena likovne umjetnostisu simboli, podržavani kolektivnomemocijom, te reprezentacije. Likovneumjetnosti su u ovom sluèaju i doslovnonajdublji naèin istraživanja plastiènerealnosti. Za razliku od tamnog oceanaoslikanog u plavetnilu glaziranih ploèicakojima Arapi/Portugalci prekrivaju èaki proèelja zgrada tako da se na horizontubojom stope s oceanom, plavetniloMediterana je manje zagasito, pruživšipredložak Yvesu Kleinu za IKB patentultramarin pigmenta.Plivanje je kompromisProjekt Sub-arta zapoèinje Sub-depoom,Dekoviæevim podvodnim odlagalištembetonskih odljeva televizora u kojeje, poput kamena temeljca ili votivnihdarova ugradio osobne fetiše, stvarikoje pripadaju prijateljima i roðacima,poput majèine kose ili bakinih naoèala.“Pojmom televizija sugeriran pogled udaljinu postao je umjetnikov pogled nasamog sebe”, sugerira Annette Lagler.Monitori tretirani kao objekti, a ne kaozaslon na koji se emitira slika, bitnosu svojstvo umjetnikove akcije kojimKao i cyberspace, moreje kompleks mogućnosti,sinonim za bezuvjetnusloboduLoren Živković Kuljiš, Produbljivanje dna, 2004.Dekoviæ odaje poèast Nam Jun Paiku injegovim video-skulpturama, i usput ironiziravlastito djelo Mowar s 45. Bijenalau Veneciji gdje, na poziv komesara IgoraZidiæa, monitore izlaže kao ribe – sugeriranevideo-slikom, uhvaæene mrežom.Kao što je Paik, umjetnik koji dolazi izKoreje, vješto spojio visoku tehnologiju stradicionalnom azijatskom ikonografijomsintetizirajuæi Istok i Zapad, Dekoviæto èini s europskim sjeverom i jugom,vlastiti osjeæaj izmještenosti i njemaèkutehnološku nadmoæ supostavljajuæi mediteranskojArkadiji u kojoj je roðen ikojoj se vraæa u sezonskim migracijama.“Sub” je i Dekoviæev naèin subvertiranjaizlagaèkih praksi: povezujuæi umjetnosts jednakovrijednom disciplinom industrijskogoblikovanja – razbija tradicionalnukategorizaciju djela, te se, osimosnivanjem podvodnih galerija odluèujei za druge neuobièajene naèine izlaganja,istina, i nadalje u bijeloj kocki, ali unutarhangara gospodarskih sajmova poputNautièkog sajma Boot u Düsseldorfu.Svijet je, uostalom, sluèajna kombinacijaelemenata... Video-instalacijaKlausa Büsena i Andrea Heltena sastojise od bijele Wavefront cijevi, tj. kanala(osmislili su ga studenti dizajna) prenesenogu izložbeni prostor Boot sajma iliGlipototeke bez razlike, u èije je prstenolikeodsjeèke ugraðena razlomljenaprojekcija videa snimljenog u sliènojcijevi montiranoj na dnu mora, kroz kojuse probijaju dva lika odjevena u bijelokao ukazivanje imaterijalnog, sugestijabestežinskog stanja, a staccato ritamfilma i nadrealnost motiva poput uprizorenjasna podcrtan je rastakanjem likovauslijed umjetne rasvjete (slièno uèinkubljeskalice na fotografski objekt). KaoBuster Keaton u filmu Navigator, tako iDekoviæevi studenti u èinu ronjenja, nasnimci koja ozraèjem i odsustvom zvukovapodsjeæa na nijemi film, pokušavajuiz boce ispiti mlijeko ili pivo, zadijevajuæise u oblak obojene tekuæine.“Plivanje je kompromis”, navodiBorivoj Popovèak u drugom predgovorukataloga, posveæenom hrvatskoj Subartizložbi na kojoj su uz aachenskestudente predstavljeni i mladi hrvatskiumjetnici, roðeni nakon Generacije X,a èija je produkcija vezana uz video kaomedij, i vodu/more kao temu. Od prvihJosip Baće, Mreža / netz, 2000.-2005.cmyk

vizualna kulturaVII/151, 24. ožujka 2,,5.15Toni Meštrović, Blue Note, 2003.poèetaka video umjetnosti u Hrvatskojpoèetkom sedamdesetih, voda je protežnimotiv domaæe video produkcije, paèak i stalna tema hrvatskog paviljona nasvjetskim izložbama (spomenimo pritomLisabon, Hannover, Tokyo), vezanauz mjesto gdje nastaje ili u sluèajuumjetnika tzv. meðunacionalnih nomada– odakle umjetnik dolazi.Promatranje mora – morepromatraIzložba Sub-art èiji postav potpisujuDekoviæ i Arijana Kralj, a multimedijalnuprezentaciju Toni Meštroviæ,zapoèinje triptihom slika napravljenihprema fotografijama sinkronihplivaèica Mahsse Askari. SpomenuteDekoviæeve betonske monitore prisvajaJosip Baæe (naravno, aproprijacija icitat su legitimne umjetnièke strategijekoje s dadaizmom gube negativanprizvuk plagiranja), izlažuæi videodokumentpodvodne akcije na zaštitimonitora na morskom dnu, žièanommrežom kakva se stavlja na arheološkelokalitete, spajanom zavarivanjem, štoèine (uz pomoæ boca za zrak) ronioci,a to daje humornu sliènost procesimadisanja i izgaranja. Ideja ruševina novepovijesti i arheologije današnjice okrunjenaje vaðenjem potopljenih televizorai njihovim izlaganjem u Gliptoteci– pod staklenim muzejskim zvonom– mrtvih predmeta koji su poèeli poprimatibiomorfni lik posluživši kaostanište za morske organizme. VideoradIvana Dekoviæa Iz dubine (Kornati),nastao 2004., sugerira “oko” što izdubine promatra obalu i kupaèa koji sene može odluèiti na skok ispunjen zebnjompred nepoznatim. Slika vanjskogsvijeta, filtrirana morskim strujanjima,zemlja promatrana kroz vodu, deformiranaje i zbijena, sažeta, zbog èegaljudski lik poprima karikaturalne proporcijekreæuæi se u projekciji ubrzanojna naèin nijemog filma. Zanimljivoje da se poklapa vizura posjetiteljaizložbe i oka “nepoznatog nekog” izdubine. Prisjetimo se, na temu meðusobnogpromatranja dvaju staništaJoško Marušiæ je svojedobno napraviosablastan crtani film za odrasle Ribljeoko. Riblje oko naziv je i širokokutnogobjektiva koji daje fotografski efektvelikog vidnog kuta i sažimanja slikesvijeta slièno gledanju pod vodom.Zaustavimo se kod još jednog radana izložbi: Toni Meštroviæ u radu BlueNote iz 2003. repetitivno, u pravilnimvremenskim odsjeècima, tj. ujednaèenogritma, ponavlja sekvencu mjehurazraka u tamnoplavom moru, koji težiprema gore, prema površini, ali je nikadne dostiže. Kalotasti mjehur koji sekreæe i pulsira priziva oblike primitivnihorganizama, poput meduze èiji sukraci zamijenjeni mjehuriæima koji slijedeklobuk zraka poput jeke (eceteraefekt). New-ageovski zvuk grgljanja snimljenje hidrofonom, pridajuæi osjeæajda ono što percipiramo nije video slika,veæ senzacija uranjanja u ambijent kojinas cijele obuhvaæa. Prema simboliènojideji free-energy movementa, u raduPodsuknja Tanje Ravliæ – ruèno tkana,šivana i vezena podsuknja od bijelogplatna, uronjena u more biva animiranavodenim strujanjima, izvodeæi pokretenalik plesu i napokon smirivši senatopljena vodom na morskom dnu.Projekcija je popraæena sentimentalnomnaracijom o tradicijskoj kulturi iritualima zavoðenja nekad, kroz hrapavistaraèki glas bake koja se prisjeæaobièaja koji su zauvijek nestali i svogadjevojaštva utjelovljenog bijelom podsuknjom.Venecija s izmaknutim velebitskomstupcima naziv je video-rada KristineRestoviæ, sugerirajuæi šetnju venecijanskimulicama simbolièki transponiranimna morsko dno. Blokovi kuæaoznaèeni su ploèama, a ulice istaknutimtekstualnim porukama s gramatièki pojednostavljenimnazivljem ulica – takobi, predlaže autorica, izgledala Venecijakada bi se uklonila šuma trupaca podnjezinim nogama. No ono što se u takvojVeneciji ne može, to je zalutati:a u tom gradu – kolijevci kapitalizmai tržišne ekonomije, prema TizianuScarpi, “zalutati je jedino mjesto kamose isplati otiæi”...Produbljivanje dna Lorena ŽivkoviæaKuljiša je naroèito zanimljiva videoinstalacijaiz 2004. Artefakt velikihdimenzija, golema zrcalna ploèa na kojuje okomito prièvršæena šipka kružnogpromjera, sugerirano je ulaženje šipkeu podlogu i njezin onostrani kontinuitet,u izložbenom je prostoru suèeljenvlastitoj video-slici koja ga prikazujepoloženog na dno mora. U igri dvostrukogodraza supostavljena je zrcalnaslika, metafora težnje za spoznajom, ivideo-slika kao “konaèna tehnologijaslobode” prema Negroponteu. Walterde Maria je u svom djelu Okomiti kilometarzemlje (izvedenom u Kasselu 1977.)dao da se mjedena šipka dužine tisuæumetara okomito usadi u zemlju – ajedino što se od nje vidi je okrugao vrhpromjera pet centimetara na površini.Šipka postoji u umu promatraèa, kojizna da je ona tamo, u zemlji, ali je nevidi; vrlo skup i velik posao tako ostajenevidljiv, naravno i beskoristan, te stogabesmislen.More kao cyberspaceKao i inaèe u percepciji umjetnosti,ne postoji jedno pravo i druga pogrešnaèitanja izložbe, nego æesvatko ugraditi vlastitoiskustvo u doživljaj cjelineizložbe Sub-art. Moreje kao cyberspace, svojommetastatiènom fraktalnomslikom sinonim jeza bezuvjetnu slobodu.Kao i cyberspace, more jeTanja Ravlić, Podsuknja, 2005.kompleks moguænosti, zbroj protetskihsjeæanja i kolektivna halucinacija, svijetnastanjen pra-, odnosno post-ljudskimoblicima.Planckova “diskontinuirana priroda”je upravo podvodni svijet u kojemu segubi ljudima uroðen osjeæaj za pravilnostokoline, izlomljenih “flah” oblikai zbijenih prostornih planova, u kojemuse radi loma svjetlosnih zraka mijenjapercepcija dubine prostora naprotiv“neunakaženog perspektivom”, ukinutaje navika vizije. Derrida govori o poretkusvijeta kao prozirnog mjesta bez distancei dubine. More ima svoj mraènii svijetli opus, u svojoj dubini ili bližepovršini: Béla Hamvas, uostalom, istupaprotiv tiranije svjetla i nalaže “štoje bilo u mraku, neka ostane u mraku”.Na more možemo preslikati Burrougsovpojam “termodinamièke banke boli ienergije”: Dekoviæevi studenti sjede naligeštulu, vare, plešu break-dance na dnumora, potpomognuti olovnim remenom– tretiraju, dakle, more kao društvenikontekst nameæuæi mu vanjske sadržajeunutar utvrðenih prostornih i vremenskihgranica.Prije svega more je kretanje, shorizontom kao sky-lineom, globalnakomunikacija informacija koju razmjenjujunjemaèki i hrvatski umjetnici,uèeæi o ekološkoj etici i potvrðujuæinestabilnost i promjenjivost konceptaidentiteta i granica u suvremenom svijetu.Ne zaboravimo – primarni razlogza sub-artistièki projekt je praktiènanastava Ivana Dekoviæa sa studentima.Hibridni oblik kataloga popraæenogDVD-om predstavlja tehnološki odmakod hrvatskog standarda dokumentiranjaizložbi (u smislu kataloga kao trajnogizložbenog dokumenta). Katalog sadržitekstove Annette Lagler iz Ludwigforuma fur Internationale Kunst uAachenu, Borivoja Popovèaka koji stvarazanimljivu zbirku navoda na temuvode, mora, plivanja i ronjenja, teTonijaHorvatiæa koji navijaèki podržava projektu njegovu opstajanju u buduænosti.Jednostavno pisan tekst Lagleroveodaje dugotrajno bavljenje temom,vjerojatno od poèetaka Sub-arta, u sistematskomizlaganju koje ukljuèuje iteoretsku pozadinu projekta te njegovukronologiju u rasponu od desetljeæa.PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kns popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kns popustom 200.00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studentii učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12mjeseci 170.00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:e-mail:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listićui obavezno poslati na adresu redakcije.cmyk

16 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizualna kulturaProkleta avlijaIvica ŽupanEstablišment, vladajuća klasa,strukture od utjecaja odlučuju što ćeod hrvatske umjetnosti ostati, a što ćebiti prepušteno zaboravuRubne posebnosti – avangardna umjetnostu regiji 1915. – 1989., Zbirka MarinkaSudca – izložba 300 umjetnina darovanihGradu Varaždinu; Galerija starih i novihmajstora/Vila Oršić, Varaždin, od 19.ožujka do 10. travnja 2005.jubljanska Moderna galerija svojuje 50. obljetnicu poèetkom 1999.proslavila radno: multimedijalnomizložbom Tank! s podnaslovomSlovenska povijesna avangarda, èijim jesponzorom bio Ljubljanski potniškipromet. Tim se skupim i od nadležnihministarstava i drugih državnih ustanovaizdašno sponzoriranim projektom,èiji su autori bili Breda Ilich Klanèik iIgor Zabel, a autor efektne medijskeprezentacije i vizualnog oblikovanjaNovi kolektivizam (IRWIN-ova dizajnerskasekcija), nije samo silazilo uropotarnicu avangardnih ideja, nego jebio usmjeren i na propitivanje znaèenjai vitalnosti ideja i izrièaja avangardeza današnje Slovence. Kako je odslovenske povijesne avangarde ostalomalo izvornih djela, Moderna galerijanije žalila truda ni novca da se za tuprigodu izrade brojne rekonstrukcije,reprodukcije, fotokopije…, izložbu suuspješno nadopunjavali filmovi i videozapisi,a cijelo vrijeme èula se referentnaglazba.Slovenija je bila jedna od rijetkihdržava nastalih raspadom komunistièkogcarstva koja je, nastojeæi uæi uEU, spretno i uspješno gradila slikuo sebi kao zemlji koja je po svemudijelom moderne Europe, a jedan odupeèatljivijih primjera bila je i retrospektivnaizložba ljubljanske GrupeOHO – najavangardnije, najradikalnijei najvažnije pojave u slovenskoj umjetnostiiza 1945. – u proljeæe 1994.postavljena u ljubljanskoj Modernojgaleriji. Postavivši je, Slovenci suEuropi ponudili ono što æe ona znatiprepoznati – umjetnost stvorenumodernim likovnim jezikom, u konkretnusluèaju jezikom dominantnimu kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetimgodinama, naravno hoteæidokazati da je ta i takva umjetnost bilatradicionalnom poveznicom te maledržave s velikim svijetom. (Buduæida se ne legitimiraš samo onim štonudiš svijetu, nego i onim što od njegapreuzimaš, u podrumu MG istodobnoje trajala izložba Joseph Beuys i njegoviuèenici, kojoj je 1990. prethodila izložbaBeuysovih radova iz važnih njemaèkihprivatnih zbirki, koje eto nisu mogleprevaliti stotinjak kilometara što su ihdijelile od Zagreba!).Zagreb kao središteavangardnog izdavaštvaHrvatska ima povijesne avangardeu najmanju ruku koliko i Slovenija(na žalost, ne mnogo!), ali se onau nas tradicionalno ne cijeni kao uSloveniji – koja se upravo na temeljutakve umjetnièke baštine predstavljalaEuropi i upravo tu graðu nudila kaodokaz da se ima èime integrirati uEU – niti je publici ikada bila dostupna.Zagrebaèki Muzej suvremeneumjetnosti još nema stalni postav, a ustalnom postavu zagrebaèke Modernegalerije na izložbi otvorenoj u prosincu1998. takva materijala nije biloni za lijek. Nije bilo, da spomenemosamo neke antologijske primjere, JoKlekove Pafame, remek-djela hrvatskogakonstruktivizma i prve poznateapstraktne slike u nas i u ovom dijeluEurope, iako je ona sveudilj u Zagrebu(u MSU). Iz rijeèkoga MMSU-a bio je,primjerice, posuðen Portret FranceschaDreinga Romola Venuccija, a Pafamanije mogla prijeæi Trg bana Jelaèiæa ipola Zrinjevca!Kada su 1994. u Bonnu bila prireðenamega-izložba Europa-Europa – stoljeæeavangarde u srednjoj i istoènoj Europi,od strane njemaèkih struènjaka Klekovslikarski opus prepoznat i pravilnosituiran – u europske avangardne pokreteod svjetskog znaèenja. Njegovaantologijska djela iz zenitistièkograzdoblja – Pafama, Vinotoèje i Balkanacmirno – bila su postavljena u konstruktivistièkomdijelu izložbe, a èetiridjela iz mape 3C i trièarije u nadrealistièkusekciju.U nas se ni danas gotovo ne smijespomenuti èinjenica da je u Petrinjskojulici od 1921. do 1923. LjubomirMiciæ, u svojoj avangardistièkoj fazi– dok je bio daleko od toga da se pretvoriu uskogrudnoga srpskog šovinista– izdavao Zenit, reviju koja je u to dobamogla biti tiskana jedino u Zagrebu,gradu koji je veæ poèetkom 20. stoljeæaimao važnu ulogu u izdavanju avangardnihknjiževnih èasopisa koji su pratilii objavljivali zbivanja na svjetskojknjiževnoj i likovnoj sceni i utjecali nadomaæu. Tijekom 1922. u Zenitu prevladavajukonstruktivistièke ideje, zahvaljujuæikojima se uspostavljaju vezes ruskim konstruktivistima poput I.Erenburga i El Lissitzkog, a u reviji sujoš suraðivali W. Gropius, V. Hlebnjikovi K. Maleviè, pa Zenit vrlo brzo postajeravnopravnim ostalim europskim avangardnimglasilima tog doba.Student ni bilo koji drugi znatiželjnikne može doæi u doticaj s Miciæem,niti s opusom brata mu Branka VePoljanskog ili dadaista Aleksiæa, umjetnikaroðenih u Hrvatskoj koji su ktome, barem na poèecima svojih karijera,djelovali u Zagrebu i tu ostaviliznaèajne tragove. Zašto se Miciæ nespominje kao dio hrvatske povijesneavangarde, zašto su, primjerice, naDok su važna djela hrvatske avangardne umjetnosti uprivatnoj zbirci, u Sloveniji je avangarda pretvorena udržavnu kulturnu strategiju i kapitalJosip Stošić, Nacrt za 5 mojih i 1 vašu pjesmu (knjiga umjetnika), 1976.László Szalma, Hommage to Dada, 1972.cmyk

vizualna kulturaVII/151, 24. ožujka 2,,5.17mega-izložbi Nadrealizam i nadrealizmi,1986. postavljenoj u venecijanskomPalazzo Grassi, njegovi èasopisi i raniavangardistièki napori bili potpisanikao dio èetiriju nacionalnih selekcija,èak i austrougarske i èeške, ali ne ihrvatske? Zašto su neki hrvatski pisci,poput Dražena Katunariæa, poèetkomdevedesetih poveli neviðenu hajku naMiciæa, pritom zlonamjerno ne luèeæidva razdoblja u Miciæevu djelovanju– avangardistièko i nacionalistièko?Sve što je u svezi s Miciæem ti su našipisci prozvali djelom “barbarogenija”.Miciæev kasniji uskogrudni srpski šovinizamdobro je došao takvim piscimada preko njega transferiraju svoj gnjevprema zenitizmu, u èemu se zapravo,makar i podsvjesno(?), krije morbidnapotreba (ne samo) tih pisaca zaobraèunom sa svime što je u nas biloavangardno.Povijest umjetnosti kaopamćenje establišmentaPraksa podcjenjivanja i iskorjenjivanjaproizvodnje “druge linije” (J.Denegri) uporno se nastavlja iz desetljeæau desetljeæe. Primjerice, ocjenjujuæiza našu likovnost važnu izložbuMoja godina 1977. Željka Jermana, tadašnjiVjesnikov likovni kritièar VladimirMalekoviæ u recenziji piše da je “ovaJermanova anatomija apsurda oèitovanana vlastitu tijelu i duhu zanimljivijaza sociologiju i psihopatologiju negoliza umjetnièku kritiku”, drugim rijeèimada je ta izložba djelo psihopata(luðaka)!.Kada je nedavno pripremao retrospektivneizložbe Željka Jermana iBorisa Demura, Zdenko Rus, kustoszagrebaèke Moderne galerije, mahomih je išèitao kao slikare, premda suobojica važni predstavnici nove hrvatskeumjetnièke prakse. Rus je, primjerice,ostalu Demurovu umjetnièkuproizvodnju – po svemu jednako važnui zanimljivu kao i njegov slikarski spiralniopus – ostavio za drugi dio retrospektivekoji se, meðutim, danas višene spominje.Želimir Košèeviæ, do nedavna umirovljenjamuzejski savjetnik u zagrebaèkomMSU, 1983. je otkrio Ivanu“Koku” Tomljenoviæ Meller, jedinuženu iz Hrvatske koja je studirala nakultnom Bauhausu. U Startu i Životuumjetnosti objavio je tekstove o njoj, aligolem broj njezinih radova umjestou MSU završio je u Zbirci MarinkaSudca.Izložba 125 vrhunskih djela hrvatskeumjetnosti: sva djela koja su u povijestinaše umjetnosti promicala prevratnièketendencije i koja su se suèeljavalaokoštalim konvencijama svoga vremenai estetskim konvencijama epohe,poput “poroda od tmine” jednostavnosu bila poskidana sa scene i gurnuta uilegalu.Tužno je i frustrirajuæe živjeti u zemljibez strategije koja bi nas u svijetuoèitovala kao modernu državu kakvomse, eto, Slovenija uspjela pokazati i uæiu EU. Umjesto toga, oni koji su danaszaduženi (a još više koji su nekad, od1991., bili zaduženi) za artikuliranjehrvatskog imidža žele stvoriti sliku oHrvatskoj kao o maloj, bogobojaznoj,ultrakatolièkoj, zatucanoj i natražnoj,pa i reakcionarnoj državi kojoj je konzervativnosttradicionalno imanentnai od koje u svijetu ne prijete nikakveeskapade.Establišment, vladajuæa klasa,strukture od utjecaja – koji, primjerice,šalju našu umjetnost u svijet iliosiguravaju novac za monografije, iliza svoje zbirke kupuju umjetnine – ato su u Hrvatskoj trenutaèno sveudiljljudi s mnogo novca i s relativno velikommoæi, ali upitna ukusa i skromnaobrazovanja – svojim su resursimanešto emanirali, a nešto zatrli kaoumjetnost. Oni su veæ 1991. odluèilišto æe od hrvatske umjetnosti ostati,a što æe biti prepušteno zaboravu.“Ono što preostaje”, pisao je AndyWarhol u POP-ismu, “jest ono što ukusvladajuæe klase toga razdoblja drži datreba preživjeti i uvijek na kraju ispadneda je to preživjelo djelo najvišeu okviru kanona i pojmova vladajuæeklase. Vrati se unatrag, na doba prijeGiotta, kada je bilo na stotine talijanskihslikara, ali se danas zna moždasamo za petnaest njih. Svi ostali suoni èija su imena mrtva, kao i onisami!”. Dakle, bez obzira na umjetnikovukvalitetu, na to koliko je znaèiou svojem vremenu i prostoru, ne budeli establišment stao uz njega i našaomu mjesta u svojim (malo)graðanskimsalonima i zbirkama, buduænostnjegova djela je, nažalost, najblažereèeno neizvjesna. “Bez obzira kolikosi dobar, ako te vladajuæa klasa budezapamtila, pamtit æe te i ostali”, zakljuèujeWarhol.Umjetnost u “kazamatima”Tko god bude htio prouèavatibilo što vezano za Gorgonu, moratæe otputovati u Austriju – svekolikudokumentaciju iz koje se možeišèitavati što susve poduzimaliGorgonaši JosipVaništa je prodaonekom Austrijancukoji živi u južnojAustriji. Na proslavisvoga 80.roðendana, èulismo od konobararestorana u kojemuse proslava odvijala,Vaništa je izkartonske kutijeizvadio novac štoga je dobio od togakolekcionara, prepolovioga na dvaidentièna dijela ipodijelio kæerima.Tu je dokumentacijugodinama pokušavaoudomiti uZagrebu, dan prijeprodaje, èujemo,zvao je i zagrebaèkiMSU, ali ponudanije bilo. Zacijeloje i sam deprimiranèinjenicom daje prièa o Gorgonidoživjela tužanepilog, ali baremzna da æe onaj tkoje za nju platio idobro èuvati kupljenugraðu.Èak ako su muzeji, galerije i bogatikolekcionari i prepoznavali avangardu,ta im djela – iako odražavaju kljuèneideje umjetnosti svoga doba, i to nerijetkou meðunarodnom kontekstu– nisu bila atraktivna jer nije rijeè o“èvrstim” uracima, nego o “papirima”,krhkim materijalima, èasopisima, kolažima…Još je tužnija prièa o srbijanskojavangardi i konceptualnoj umjetnosti– svatko tko se njima ubuduæe budehtio ozbiljnije baviti, morat æe doæi uZagreb i moliti kolekcionara MarinkaSudca da mu pokaže i posudi traženadjela. Opsesivno otkupljujuæi velik ivrijedan dio srbijanske avangardne,neoavangardne i konceptualne baštine,Sudac je digao veliku prašinu uVojvodini i Srbiji, poglavito u srbijanskimmedijima koji su ga èak optužilida je hrvatski špijun, odnosno da jeplaæen iz “crnih fondova” hrvatskogMinistarstva kulture kako bi “opljaèkaonjihovo nacionalno blago”. Ali,gdje je ta danas “nabrušena” javnostbila dok su ta djela propadala u vlažnimpodrumima i memljivim tavanima,u “kazamatima” (Ivan Kožariæ)?Avangardne i konceptualne radovekolekcionar Marinko Sudac kupujediljem bivše Jugoslavije i ona trenutaènoobaseže 1500 radova. Dio zbirke– 300 odabranih radova po izboru dr.Jerka Denegrija – nakon što za donacijunisu bili zainteresirani Zadar,Split i Zagreb, donirao je Varaždinu,u kojemu je tu donaciju predstavio naizložbi Rubne posebnosti – avangardnaumjetnost u regiji 1915. – 1989., koja od19. ožujka do 10. travnja, u organizacijiGalerijskog centra Varaždin,traje u Galeriji starih i novih majstora(Palaèa Sermage na Stanèiæevu trgu)i Vili Oršiæ (u Preradoviæevoj ulici),lijepoj, ali ruiniranoj zgradi od 800èetvornih metara. Predviðeno je da seta palaèa obnovi i da se u njoj smjestibuduæi muzej avangardne umjetnostistvorene “u regiji”, jedini “u regiji”, ukojemu bi bila pohranjena i Sudèevazbirka.Atila Csernik, Telopis, 1975.Valorizacija i udomljavanjebaštineIzložba je podijeljena na tri dijela:meðunarodne avangarde (1915.– 1946.), poslijeratne neoavangarde(1946. – 1968.) i novu umjetnièkupraksu (1968. – 1989.). Pokazana suiznimno zanimljiva i za svaku interpretacijupoticajna djela Zenita, fotografijazagrebaèke skupine Traveleri,èijim je suosnivaèem bio Jo Klek,akvareli Vilka Gecana, plakati i kolažiŽeljka Hegedušiæa, sjajni, uistinuzadivljujuæi apstraktni kolaža i dekalkomanijeAntuna Motike iz èetrdesetih,originalne table Mauroviæevihstripova, koji govore o implementacijistripa u umjetnost, prvog izdanjaĐerdana Josipa Stošiæa, prve knjigekonkretne poezije u nas poradi koje jebio izbaèen iz škole, preko ostvarenjaGorgonaša Kožariæa, Knifera, Sederai Vanište, originalnih slajdova GrupeCrveni Peristil iz istoimene legendarneakcije, pa do protokonceptualnihnapora Gorana Trbuljaka, ranihvideo radova Sanje Ivekoviæ. Obilatosu zastupljeni “Exatovci” (Srnec,Rašica, Richter), domaæi informelisti(Gattin, Feller, Jeleniæ), kipariVlahoviæ i Bakiæ… Od predstavnikakonceptualne umjetnosti i nove umjetnièkeprakse tu su Stošiæ, Gotovac,Trbuljak, Buæan, Budiæ, Gudac,Martek, Molnar, Jerman, Demur, obaStilinoviæa, Kipke…Od slovenski autora Sudac je uspiokupiti radove Avgusta Èernigoja,Grupe OHO, Marka Pogaènika,Francija Zagoriènika, Nuše &Sreèe Dragan, Janeza Kocijanèièa…Obilatije su zastupljeni autori izSrbije i Vojvodine: Mijalo S. Petrov,Ljubomir Jociæ, Marko Ristiæ,Božo Tokin, Oskar Davièo, MarinaAbramoviæ, Slobodan Milovojeviæ-Era, Radomir Damnjanoviæ-Damjan,Gera Urkom, Balint Szombathy,Ante Vukov, Slavko Matkoviæ, RašaTodosijeviæ, Slavko Bogdanoviæ,Vladimir Kopicl, Attila Csernik,Katalin Ladik, Laszlo Szalma, MirkoRadojèiæ, Slobodan Tišma, PeðaVraneševiæ, Bogdanka Poznanoviæ,Dragomir Ugren, grupe Bosh+Bosh,Autopsija i Verbungprogram…Velik broj na izložbi zastupljenihautora, drugih srbijanskih i vojvoðanskihumjetnika i novinara stiglo je zaovu prigodu u Varaždin posebnim autobusom.Na otvorenju izložbe BalintSzombathy, Radomir Damnjanoviæ-Damjan i Slavko Bogdanov izveli superformanse.Gledano iz hrvatskog ugla, ZbirkaMarinka Sudca – tj. èinjenica da suvažna djela naše umjetnosti u privatnojzbirci, a ne u našim muzejima igalerijama – svjedoèi da je strategijaneprihvaæanja suvremene umjetnostikao neèega èime Hrvatska ne trebaozbiljno raèunati odavno zacrtana, ito, nažalost, na duge staze. Avangardi,a bogme ni modernoj umjetnosti, dakleništa se dobro ne piše i neæe se,kao u slovenskom primjeru, pretvoritiu strategiju i kapital kojima se mnogotoga moglo postiæi.Prièa postaje još tužnija znamo lida ni Zagreb ni Hrvatska nikada neæemoæi imati muzej moderne i suvremeneumjetnosti s meðunarodnimimenima kakva imaju èak i provincijalniaustrijski ili francuski muzeji, paje zato trebalo – u velikom opsegu is jakim radovima – skupljati vlastitubaštinu i dokumentirati te znatiželjnicimapredoèavati posebnosti našeumjetnièke proizvodnje.Prièa o avangardi, neoavangardi inovoj umjetnièkoj praksi, Sudèevomse darovnicom zapravo tek poèinjezahuktavati. Darovnica æe oèitovatikoliko ta baština danas “teži”. Dakle,ima li ona za nas znaèenje, pokazatæe vrijeme – hoæe li je Grad Varaždinuistinu dolièno primiti i udomiti, tj.hoæe li se iznaæi novac za najavljenuadaptaciju i proširenje Vile Oršiæ,“hladni pogon” i ostale troškove, iliæe darovanih 300 umjetnina ponovozaroniti u “kazamate”. To, otrcanimnovinarskim žargonom reèeno, “ostajeda se vidi”.cmyk

18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgovorLjubicaWagnerako se rodila ideja za vašuizložbu kostimografija?– Prije pet godinagospoða Antonija Bogner-Šabaniz Odsjeka za povijest hrvatskogkazališta HAZU-a prviput mi je predložila tu ideju.Dosad su organizirane izložbescenografa (Augustinèiæ, Ataè,Zagota i dr.). Na Odsjeku zapovijest hrvatskog kazalištaHAZU dosjetili su se kako bibilo zanimljivo napraviti i jednukostimsku izložbu. Ne znamkako se dogodilo da su odabraliupravo mene da budem prvakostimografkinja koja æe izložitisvoje radove. Lijepo da mi jepripala ta èast.Prilikom otvorenja izložbekazali ste kako kostimografija ubiti ne podnosi klasičnu izložbu.Zašto?– U prvome redu smatramda je svaka predstava zapravoizložba kostimografa. Klasiènaizložba su više-manje skice, artefakti,a kostim ustvari živi naglumcu. On mu daje život, onmu udahnjuje dušu, da se takoizrazim. Ne bih htjela biti patetièna,ali mislim da je to doistatako. Zbog toga smatram da jezapravo prava izložba predstava.Kad nas glumac logistièki višene treba, on ostane sam predonom crnom rupom koja sezove gledalište i bori se za svojemjesto pod suncem, i tu mumora kostim pomoæi; da donesebiografiju, da opiše socijalnistatus, pa èak i dramaturški, jersvaki glumac svojem kostimudaje jednu individualnu notu.Primjerice, isti kostim na dvarazlièita glumca djeluje posverazlièito – glumac mu daje cijeliokvir, on živi s njim.U svojem radu uvijek stepolazili upravo od tog uvjerenja– da je kostim potpun tek kad jeoživljen na glumčevu tijelu.– Da, zato svoj odnos premakazalištu uvijek tumaèimrijeèima scenografa Thea Otta:“Glumci su najranjivija djecaumjetnosti, budite blagi s njimai od srca im zahvalni”. Izvoðaèetreba voljeti, jer inaèe nemasmisla raditi taj posao. Raditisamo kostimsku ekshibiciju napredstavi potpuno je promašeno.Nikada nisam radila revijukostima.Vratiti dignitet struciKoliko je važna suradnja kostimografai scenografa?– Vrlo, jer mi proizlazimojedan iz drugoga, isprepleæemose. Scenograf je zadužen zabackground, no pozornicom sekreæu glumci, pa oni svojimkretnjama i kulisama daju dušu,a kamoli kostimu koji je nanjihovu tijelu, koji je zapravonjihova druga koža. Kostimomoguæava potpunije sagledavanjelika u predstavi. Zapravosu kostimografi servis glumcukako bi lakše napravio ulogu.Moramo mu biti od pomoæi,moramo biti njegovi pouzdanici,ispovjednici i psihoterapeutipred ogledalom.Kako kostimografski detaljimogu otkriti dramaturšku funkcijupredstave?– Ponekad èak i neki detalj,šal ili rubac može potenciratikarakter lika. Ne bih htjelapretjerivati, ali ponekad i vrstagumba može opisati karakter.Kada je status kostimografijepostao ravnopravan ostalim sferamakazališnog djelovanja?– U 19. stoljeæu postojalisu šefovi krojaènica koji su sebrinuli za to da objedinjujustil. A dramaturški pristup kostimukao bitnom èimbenikuu kazališnoj predstavi poèeoje sredinom pedesetih godina20. stoljeæa. Tada je kostimografijadobila vrlo visok statuskao jedan od apsolutno važnihsegmenata u mozaiku kazališnepredstave. Kod nas je to poèeonjegovati ruski kostimografVladimir Ivanoviè Žedrinski,a nastavila je nezaboravna ineponovljiva Inga Kostinèer,koja je bila nesvagdašnja osobau svojoj struci. Cijela mojageneracija koja je nastavila skostimografskim radom daljese uporno borila za taj status.U ono vrijeme više se nije moglanapraviti monodrama bezkostimografa. I stoga ovu mojuizložbu, kao što sam rekla prigodomnjezina otvaranja, publikatreba doživjeti kao apel zadignitet kostimografske struke.Jer, posljednjih je godina poèeonestajati autorski identitet,poèelo se gubiti kostimografskoautorstvo. Èesto se dogaða dase za jednu predstavu koristekostimi iz nekoliko drugih,razlièitih predstava. Više nepostoji jedan autor koji jeodgovoran za predstavu – on tomože i krivo napraviti, ali ipakje samo jedna jedina ruka radilana kostimima predstave. A sadaje nastao pravi miš-maš. Zbogtoga sam rekla da našim kazalištimavladaju kojekakvi adaptatori,kostimeri, stilisti, vizažistii raznorazni kajgodisti. Više nemakostimografa kao takvog.Znači, to je slika trenutačne situacijeu hrvatskoj kostimografiji.– Da, posljednjih nekolikogodina, u toj silnoj komercijalizacijii industrijalizacijikazališnih projekata, tako seradi. Odjednom sve može proæi.Kostimografija je prestala bitivažna. Moja generacija kostimografaveoma je žalosna zbogPrava izložba je predstavafoto: Saša NovkovićGioia-Ana UlrichU Muzejskom prostoru palačeNarodni dom u Opatičkojulici 9. ožujka otvorenaje izložba kostimografijaLjubice Wagner. Samozatajnai skromna, u pravilu neradorazgovara o svojem radu,jer smatra kako ga trebagledati te kako se sve što jehtjela kazati može iščitati iznjezinih kostimaOdnos premakazalištu uvijektumačim riječimascenografa TheaOtta: “Glumci sunajranjivija djecaumjetnosti, buditeblagi s njima i odsrca im zahvalni”.Izvođače trebavoljeti, jer inačenema smisla radititaj posao. Raditisamo kostimskuekshibiciju napredstavi potpunoje promašenotoga, prvenstveno zbog dignitetastruke.Glazba kao inspiracijaza kostimPostoji li u Hrvatskoj mladinaraštaj kostimografa?– U Hrvatskoj ima mladihkostimografa, dapaèe. Ima onihkoji ozbiljno i studiozno rade,koji se studiozno spremaju. Nažalost, više nema škole; imamosamo nekakve tekstilne škole,tehnološke fakultete, a na kazališnojakademiji scenografijai kostimografija više kao smjerne postoje. A to je velika šteta.Kostimografija je kompleksnozanimanje koje zahtijeva širokispektar znanja iz raznihpodruèja; povijesti, sociologije,glazbe, slikarstva, dramaturgije,psihologije… Danas se mladiuglavnom regrutiraju kao asistentikostimografa. Jako mi jedrago što sam za èetiri mladeosobe uspjela osigurati stalniradni odnos.Veliko poznavanje klasičneglazbe mnogo je pridonijelo vašemradu.– Mene su zapravo smatraliopernom kostimografkinjom.Operni libreti uglavnom sumanjkavi, da ne kažem bedasti,i, konaèno, nebitni. Kadgod samradila operu, slušala sam glazbu.Neke opere – primjericeRajnino zlato, Ukletog Holandeza,Elektru – obièavala sam slušatinebrojeno puta, tako da je mojaobitelj znala poludjeti. Ponekadsamo jedan instrument, sasvimiznenada, može objasnitiodreðeni lik, doèarati boju. LikSente u Ukletom Holandezu imamotiv engleskog roga i on mi jedoèarao zeleno-plavu boju. Nakraju je moja Senta bila odjevenau plavo i zeleno. Èestoglazba u jednom trenutku višemože objasniti nego sam tekst.Stoga sam jako voljela raditiglazbene predstave.Ujedno sam voljela folklorneelemente naših narodnihkostima prenositi na scenskekostime. Hrvatska na tako malomgeografskom prostoru imatoliko razlièitih nošnji, zapravose one na svakih dvadeset dopedeset kilometara razlikuju,što je poznato i u svjetskim razmjerimaetnografske znanosti.Kako nastaje vaš kostim?Kazali ste da vam glazba pomažeu kreiranju nekih likova.– U drami najprije dobijetetekst. Ja, recimo, jako dugovolim predstavu nositi u sebi,jer ju se na papir može stavitiveoma brzo. U meni stvari morajusazreti, stoga i po godinudana unaprijed volim znati štoæu raditi. Zatim nekako memoriramtekst, nosim ga u sebi, ito me neprestano preokupira,stalno je prisutan. Kada stvorimsvoju sliku, naðem se s redateljemi izložim mu svoje ideje.Imala sam sreæu da se redateljuvijek složio s mojim zamislima,možda se samo dva putadogodilo da sam nešto mijenjala.Isto tako, jako se volimkonzultirati s izvoðaèima, jer siizvoðaèi, konaèno, na èitaæim imuzièkim probama ipak vizualnostvore nekakvu sliku o likukojega tumaèe. Ako ne precizno,onda barem približno, paje stoga važno da im ne doðems neèim potpuno opreènim jerbi to izvoðaèe potpuno zbunilo.Ujedno, ako bih izvoðaèunešto nametnula, to više ne bibilo uspješno ni za njega ni zamene.Kostimi za operu, baleti filmU kojoj tehnici izrađujeteskice?– U razlièitim tehnikama.Primjenjujem onu koja mi utom odreðenom trenutku padnena pamet, koja mi nekakopristaje uz tekst. Toga nisamubica Wagner rođena je 1934. u Zagrebu. Diplomiralaje na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, naOdjelu scenografije i kostimografije, u klasi profesoraKamila Tompe. Od 1956. radi kao kostimografkinja, a ostvarilaje više od 300 kostimografija u mnogim kazalištima i nafestivalima. Trideset godina bila je kostimografkinja Gradskogkazališta Komedija, a kao gošća djelovala je u Rijeci, Splitu,Osijeku, Varaždinu, Puli, Karlovcu, Ljubljani, Sarajevu… S HNKomu Zagrebu surađivala je od početka karijere te ostvarilaniz značajnih kostimografija. Napravila je oko dvije stotinetelevizijskih i filmskih kostimografija, među kojima i RondoZvonimira Berkovića, te Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika.Izlagala je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, teobjavila niz stručnih članaka na Radio Zagrebu i u časopisima.Osobito zanimanje i smisao Ljubica Wagner je pokazala zatransponiranje narodnih nošnji u scenske kostime, pa je 1985. zaĐerdan Jakova Gotovca nagrađena Vjesnikovom Nagradom JosipSlavenski. Godine 2000. nagrađena je nagradom Hrvatskogaglumišta za Délibesov balet Coppélia. U veljači je u zagrebačkomHNK-u s engleskim koreografom Normanom Dixonom realiziralapostavu baleta La Sylphide H. S. Løvenskjolda.cmyk

azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.19bila ni svjesna, nakon otvorenjaizložbe nekoliko je ljudiprimijetilo razlièite tehnike,pa su mi skrenuli pozornost nato. Skice izraðujem u tehniciakvarela, kolaža, olovke, grafike,tempere, ugljena, kombiniranihtehnika (primjerice, kolaža icrteža), ponekad i s tekstilom.Dakle, skice radim po osjeæaju ikarakteru djela.Radili ste dramske, operne,baletne i lutkarske predstave temjuzikle. Što vam predstavljaveći izazov, što najviše voliteraditi?– Najviše uživam u svakojposljednjoj predstavi. Svakapredstava ima svoje èari ispecifiènosti. Najkasnije samse oduèila za balet, za kojisu me animirali Sonja Kastl,Norman Dixon i ZlaticaStepan. Smatram da su kostimikod baleta u odreðenoj mjeriparadoks, jer je za mene baletapoteoza ljepote ljudskogatijela i pokreta. Pa onda na tuljepotu treba “nakrcati” tekstil.Umjesto da uživamo u toj ljepoti,umjesto da je sve ogoljeno,to moram prekriti tekstilom. As druge strane, ne mogu se svibaleti raditi u trikoima. Zbogtoga sam se dugo odupiralabaletu, no sada ga volim raditi.Radili ste i na filmu. Koliko serad na filmu razlikuje od onog uteatru? I što preferirate?– Radila sam sa zanimljivimosobama, našim prvim filmskimredateljima – Krešom Golikom,Zvonimirom Berkoviæem,Fadilom Hadžiæem, DušanomVukotiæem. Film je sasvimdrukèiji medij koji je više sitnorealistièkijer je kadar blizu, doku kazalištu postoji mnogo veæadistanca. To je jedna posve drugatehnika rada, treba paziti naneke sitne, minucioznije stvari.Posebno sam uživala radeæiBerkoviæev Rondo jer jako volimcrno-bijelu tehniku na filmu, alii u fotografiji. Kod crno-bijelogfilma igrala sam se s brojnimnijansama crne i bijele boje. Tese nijanse dobivaju igrom strukturerazlièitih materijala, kojana ekranu rezultira zgodnimodnosima.Posljednjih godina često raditeu lutkarskom kazalištu, s kojimste zapravo i započeli karijeru.– Da, na odreðeni sam mu senaèin vratila. Lutke su takoðerizazovan medij, s njima se možesvašta uèiniti, pustiti mašti navolju. Momentalno radim jedanzanimljiv, moderan mjuzikl natemu Orfeja i Euridike u karlovaèkomZorin domu. Premijeraæe biti krajem travnja ili poèetkomsvibnja.Tompa, Strozzi,Ivanišević...Na Akademiji ste najprijepočeli studirati glumu. Kako jekostimografija postala vaš životniodabir?– Kao studentica glumeèesto sam bila na probama;mi s Akademije smo šegrtovalipo probama te sam tamozapravo upoznala i doživjelafascinantne ljude, kao što subili Josip Kulundžiæ, TomislavTanhofer i Tito Strozzi, s kojimsam kasnije mnogo radila.Odjednom sam shvatila da je zamene gluma postala nedovoljnosredstvo izražavanja. KamilTompa, moj profesor na Odjeluza scenografiju i kostim, bio jeutjelovljenje erudicije, kulture,znanja i šarma. Imao je divnuosobinu, naime, uvijek je bio upovišenom raspoloženju. Osimšto nam je predavao standardnulogistiku, Tompa bi sena najmanji šlagvort obièavaorasprièati o predivnim stvarima,koje nisu uvijek bile konkretnovezane uz kostimografiju, ali utom golemom spletu i sklopukazališne predstave moglo gase slušati otvorenih usta dok biprièao o zanimljivim stvarima.Buduæi da je uvijek bio malo usnovima, on je nas studente najedan ležeran naèin pustio da sesami razvijamo, ali nas je jakodobro vodio. Usmjeravao nas je,ali nije èinio nikakav pritisakna nas. Svatko je razvijao svojuindividualnost, a razgovori snjim bili su užitak. On je doistabio jedan od naših posljednjihschöngeista.Od Strozzija sam najvišenauèila kad smo radiliCherubinijevu Medeju. Tadasmo se uvijek oko sedam satiujutro nalazili na Peristilu uSplitu i razgovarali. Iako jetema antièka, Cherubinijevaglazba je barokna. Opet sampolazila od glazbe, htjela samnapraviti nekakav, da tako kažem,antièki barok, a o barokusam više nauèila od Strozzija,nego iz literature. S tim merazgovorima obogatio, a to sustvari koje nosiš u sebi cijeliživot i u njima uživaš.Osoba s kojom sam imalakrasan kontakt bio je književniki ravnatelj glumaèke školeDrago Ivaniševiæ. Kada sam sepoèela baviti kostimografijomkazao mi je: “Uvijek imaj naumu da ti je kostim dobar akobi ga svatko iz gledališta htioodjenuti”.ALL YOU NEED IS ARTThe International Art FairFOCUSED ON CEE21-24|04|05PREVIEW+OPENING 20|04|05NewExhibitionCenterViennaMesseplatz1. A-1020 Viennawww.viennAfair.atOpening hours: Thu, Fri 12pm - 7pm, Sat 11am - 7pm, Sun 11am - 6pmcmyk

20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazbaTko je komeokrenuo leđa?Trpimir Matasović“Ravnatelj u ostavci”napokon je dobio prilikunapraviti sve po svome, arezultat je takav da bi ga nekibudući intendant svakakotrebao uzeti u obzir prijenegoli triput razmisli hoće liprihvatiti Juranićeve usluge– kad i ako ih ovaj ponudiGiuseppe Verdi, Rigoletto,Hrvatsko narodno kazalište,Zagreb, 18. i 20. ožujka 2005.nevjerojatnim je osjeæajemza tajming ZoranJuraniæ prije mjesec danatadašnjem intendantu HNKMladenu Tarbuku predaoostavku na mjesto ravnateljaOpere, i to samo dva sata prijenego što je Vlada smijenila isamog Tarbuka. Ostavka takonije stigla biti prihvaæena, što,meðutim, Juraniæa nije sprijeèiloda se i dalje predstavljakao “ravnatelj u ostavci”. Je liJuraniæ zaista potpuno pogriješiotrenutak, ili ga je, pak, savršenoprocijenio, ostaje otvorenimpitanjem – kao što ostajeotvorenim vidjeti je li muzaista dojadilo ravnateljevanjeu Zagrebu, ili hvata poziciju dase, nakon imenovanja nekognovog intendanta, opet prijaviza istu funkciju. A što je to,zapravo, Juraniæa isprovociralona ostavku? Kako tvrdi, dozlogrdilomu je da mu se Tarbukmiješa u njegove ovlasti,premda je èudno da mu je tozasmetalo nakon što je gotovotri godine bespogovorno pristajaobiti samo de jure ravnateljOpere, dok je, de facto, sveodluke donosio intendant. Bilokako bilo, ako su Tristan i Izoldabili Tarbukov labuði pjev, ondanajnovija premijera VerdijevaRigoletta ima istu ulogu zaZorana Juraniæa. Sad je, dakle,“ravnatelj u ostavci” napokondobio priliku napraviti sve posvome, a rezultat je takav da biga neki buduæi intendant svakakotrebao uzeti u obzir prijenegoli triput razmisli hoæe liprihvatiti Juraniæeve usluge– kad i ako ih ovaj ponudi.Nedostatak realnoguvida u vlastitekapacitetePostoji u tom HNK-u, doduše,i nekakav “sanacijski plan”,pa u toj kuæi sada stalno govorekako “rade u vrlo teškimuvjetima”, te da se trenutaènoHNK-om upravlja manje “izkuæe”, a više iz Ministarstvakulture. No, kada je o postavljanjuRigoletta rijeè, to i nijeneki izgovor. Jest da je scenografijaDinke Jerièeviæ bilarelativno skromna i djelomiènotemeljena na graði iz nekihprethodnih predstava (stepeniceiz Traviate ili Don Carlosa,koliba iz Hovanšèine i slièno),no odluka da se predstavu radi“vlastitim snagama” donesenaje i bez obzira na “sanacijskiplan”. Zoran Juraniæ ponosnoæe istaknuti da u dvostrukoj,a za neke uloge i trostrukojili èetverostrukoj podjeli sudjelujuodreda “naši mladipjevaèi”. Meðutim, to što su tipjevaèi “mladi”, pa još k tome i“naši”, ne znaèi da je predstavaraðena iskljuèivo s èlanovimaHNK-ova ansambla. Zapravo,bez obzira na èinjenicu da ovajput (za razliku od prebrojnihprimjera u vrijeme Tarbukovogmandata) na soliste nisu trošenedevize, i dalje je u predstavisudjelovao èitav niz pjevaèakoji su u angažmanu u drugimopernim kuæama ili su slobodniumjetnici. To, naravno, negovori ništa niti pozitivno nitinegativno o njihovoj kvaliteti,ali govori o kapacitetimaansambla kojemu je ZoranJuraniæ, makar i samo de jure,foto: Saša Novkovićtri godine bio na èelu.Svakako da je lijepo i hvalevrijednoimati povjerenjau “mlade snage”, no, pritomtreba biti svjestan njihovihrealnih moguænosti i ogranièenja.Sudeæi po raspodjeliuloga u Rigolettu, Juraniæ nesamo da nije svjestan relativnoogranièenih okvira veæine svojihpjevaèa nego nema realanuvid niti u vlastite kapacitete.(Ekstreman primjer njegovognedostatka samokritiènostijest i postavljanje ŠulekovaKoriolana, u kojem se ovajdirigent, tko zna zašto, latiorežije.) I koliko god æe nekipokušati prebaciti krivicu na“teške uvjete rada”, zapuštenostansambla i slièno, ipakza glazbeni segment operneizvedbe najveæu odgovornostuvijek snosi dirigent.Odrađivanje umjestokreiranjaPogrešku u koracima predstavljaoje veæ i raspored solistaza dvije premijerne izvedbe.Jer, koliko god Juraniæ naglašavaoda je rijeè o dvjemaravnopravnim podjelama, prvapremijera psihološki uvijek imaveæu težinu od druge. (Budimopošteni, pa spomenimo dase slièan propust dogodio iTarbuku s Tristanom i Izoldom.)Tako su na prvoj premijeri iTomislav Bekiæ u naslovnojulozi i Sergej Kiseljov kaoVojvoda u potpunosti zakazali– prvi zbog svoje (zasad)nedoraslosti ulozi, drugi zbogtoga što kao lirski tenor nemaglas primjeren spinto ulozi.Premda i Siniša Hapaè i NikšaRadovanoviæ, koji su iste ulogetumaèili na drugoj premijeri,na svojim interpretacijama joštrebaju itekako poraditi, u njihovimje nastupima bilo sasvimdovoljno i muzikalnosti i uživljenostiu dramu, te su u tomsmislu predstavljali, ako nenajsretniji, onda svakako boljiizbor od Bekiæa i Kiseljova.U trojcu protagonista prve jeveèeri povjerenje opravdala jedinoMartina Zadro kao Gilda,premda je bilo razvidno danjezina interpretacija još nijeposve sazrela, pa je tako AdelaGolac-Riloviæ, koja je tu uloguveæ pjevala prije nekoliko godinau Splitu, ostavila mnogobolji dojam.Na prvoj su premijeri takoRigoletta i Vojvodu zasjeniliSparafucile i Maddalena(izvanredni Luciano Batiniæ iMartina Gojèeta-Siliæ), pa jetako i tercet u treæem èinu,bez obzira na nesuvislo brziJuraniæev tempo, zazvuèaodaleko uvjerljivije od èuvenogkvarteta u istom èinu. IvicaTrubiæ (Sparafucile na drugojpremijeri), Ozren Bilušiæ(Monterone u obje izvedbe)i veæina epizodista ostavili sumanje-više korektan dojam, alii ništa više od toga.Meðutim, ako pjevaèkimaterijal i nije bio spektakularan,èini se da bi, s boljimdirigentskim vodstvom, svisolisti postigli mnogo više.No, ovaj su put bili prepušteniZoranu Juraniæu, a to, de facto,znaèi sami sebi. Naravno,pohvalno je da su gotovo svi usvoje uloge itekako zagrizli, alito jednostavno samo po sebinije dovoljno. A Juraniæ, kojemje talijanski operni repertoarinaèe podruèje na kojem serelativno dobro snalazi (sjetimose, primjerice, sasvimsolidnih Bellinijevih Montecchijai Capulettija), ovaj je put potpunozakazao. Potpuno raštimanilimeni puhaèi veæ su u prvimtaktovima opere naznaèili da ninastavak neæe biti ništa bolji.Pod Juraniæevim su vodstvomtako i orkestar i zbor zazvuèali(još) slabije nego inaèe, te se,opæenito uzevši, èinilo da seglazbeni tijek predstave višeodraðuje nego kreira. Protoènostje tako ustupila mjesto ukoèenosti,dinamièko nijansiranjejednoliènoj plošnosti, dramatiènostmonotoniji, a fleksibilnasuradnja sa solistima mehanièkomtaktiranju bez uvažavanjanužnosti prilagoðavanja zvukaorkestra pjevaèima. Stoga jeprilièno nejasno zašto je, uzbarem pet-šest hrvatskih dirigenatakoji itekako dobro znajudirigirati Verdija, Zoran Juraniæodluèio vodstvo ove predstavepovjeriti upravo samom sebi.foto: Saša NovkovićAko pjevačkimaterijal i nije biospektakularan,čini se da bi, sboljim dirigentskimvodstvom, svisolisti postiglimnogo višeDim u bordeluDa bi se dodatno zagorèaoionako gorak okus koji ostavljanovi zagrebaèki Rigoletto, pobrinuose Krešimir Dolenèiæ,ostvarivši jednu od svojih dosadnajslabijih režija – ako nei najslabiju. Odluka da se neposegne za moguæim dubljimdruštvenim išèitavanjima ikontekstualizacijama Rigoletta(kao što je svojevremeno napravioOzren Prohiæ u svom“kontroverznom” postavljanjuiste opere u Splitu) sasvim jelegitimna i, u krajnoj liniji, posveu skladu s Dolenèiæevomredateljskom poetikom. No,i od režije koja je “klasièna” i“stilizirana” ipak se oèekujenešto više od onoga što jeovom priliko Dolenèiæ ponudio.Jer, bez obzira na “stiliziranu”scenografiju, bilo bipoželjno razumjeti barem štosu interijeri, a što eksterijeri.“Povijesni” kostimi (DanicaDedijer-Marièiæ) trebali bibiti dosljedni, a ne da nekidvorjani nose imitaciju talijanskogrenesansnog ruha, adrugi nekakve kozaèke košulje(kombinirane sa španjolskimovratnikom?!). Odmaci odokvira zadanog didaskalijamatakoðer nisu nešto što bisamo po sebi bilo loše (prizoru èamcu na koncu opere takoje uèinkovita, premda ne ioriginalna intervencija), nosveprisutne brojne statisticeuèinile su da gotovo svi prizoridobiju ugoðaj bordela, što nijenièim jasno opravdano. Obilnokorištenje scenskog dima i“kontra” svjetla (Deni Šesniæ)opasno je pak podsjeæalo narukopis jednog drugog režisera– nedostajala je samo “mistiènavizija” u obliku dugokosedjevojèice u bijeloj haljini dadojam bude potpun. Usprkosodreðenom broju relativnouèinkovito realiziranih situacija,cijeli je dojam ostao vrlo površan,pri èemu se Dolenèiæuomaklo i nekoliko elementarnihnelogiènosti – primjerice,dvorjani kojima se naslovnijunak obraæa u èuvenoj arijiiz drugog èina stoje iza, a neispred njega.Pa ipak, u jednom je trenutkusvog davanja doprinosanajnovijem HNK-ovskomdoticanju dna Krešimir Dolenèiæpogodio u sridu i više nego štomu je vjerojatno bila namjera.Naime, pri prvom se djelomiènomotvaranju zastora, jošza vrijeme uvertire, naslovnijunak pojavljuje tako da publiciokreæe... leða (da bašne spominjemo jedan drugidio tijela). Svakako u tomeima odreðene simbolike. Jer,novi je zagrebaèki Rigoletto i ucjelini, bez obzira na neke pojedinaènekvalitetne elemente,predstava koja je okrenula leðasvojoj publici. Pitanje je jedinosmatra li “ravnatelj u ostavci”dvorskom ludom samo pjevaèana pozornici, ili i sve one kojisu tu predstavu došli pogledati,èekajuæi Verdija, a doèekavšijedno veliko – ništa.cmyk

jezikometni derbiVII/151, 24. ožujka 2,,5.21Kroacija i participacijaNeven Jovanovićneven.jovanovic@zg.htnet.hrPrava pitanja glase: jesmo li se spremni napregnutida povećamo trenutačnu kultnu vrijednost javnogahrvatskog jezika? I: koliko je trenutačno bitno izjavnoga hrvatskog jezika isključivati neposvećene?I još: koliko je trenutačno važno produbljivati i širitireligijski osjećaj krivnje zbog pravopisnih grijeha?“ rvatski jezik konstitutivni je èimbenik hrvatskoganacionalnog identiteta. Nema Hrvata koji ne æe,nabrajajuæi èime se u svojoj domovini ponosi, spomenutii materinski jezik. Dakle, odnos pojedinca, a odosamostaljenja 1990. godine i države, prema jeziku postajeafirmativan. Svi žele pravilno govoriti i pisati hrvatski tejaèa zanimanje za jezikoslovna pitanja uopæe.”“Uklanjanje s hrvatskoga jezika nehrvatskih naslaga,što Hrvatski školski pravopis i èini, nije povratak u prošlost,nego je hrvatska sadašnjost, trenutak u kojem živimo.”“Osamostaljenje Republike Hrvatske omoguæilo jehrvatskomu jeziku samostalan i prirodan jezièni razvoj,neovisan o politièkim, društvenim i inim pritiscima.”“Zašto me pitate može li se oèekivati da dobijemopravopis? Dobili smo ga, zove se Hrvatski školski pravopis.Sada o njemu treba raspravljati. Razgovor, ne zapovijed;dogovor, ne nasilje. Meðutim, razgovor i dogovor moguzapoèeti tek kada Hrvatski školski pravopis bude otisnut idostupan svima koji žele razgovarati.”GalicijaOvako o svojoj “materijalnoj bazi” – jeziku, od kojegzaraðuju za kruh i ruže – govore i pišu (na Internetu)Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje, njegov suradnikStipe Kekez, te (u medijima) Sanda Ham, suautoricaHrvatskog školskog pravopisa (autori su još Stjepan Babiæ iMilan Moguš).Pravopis je izdanje zagrebaèke Školske knjige; treba sepojaviti ovog mjeseca; izraðen je na temeljima Hrvatskogpravopisa Babiæa, Finke i Moguša (taj je veæ u 8. izdanju);Hrvatski školski pravopis osnovnim je i srednjim školamaslužbeno preporuèio ministar znanosti i obrazovanjaDragan Primorac; školski æe pravopis tako odsad službenonalagati ðacima da pišu, i uèe pisati, vrjedniji, bezgrješno,poèetci, ne æu.Jedan set postojeæih hrvatskih pravopisa izdaje jedna,drugi druga nakladnièka kuæa; veæ se, obeæavajuæisolomonsko rješenje, javio i treæi konkurent, pravopisMatice hrvatske. Jer tržište je, u hrvatskim patuljastimrazmjerima, primamljivo – to je sva državno kontroliranapismenost. Pripast æe onome tko je dovoljno brz i prodoranda svome proizvodu osigura najutjecajnije pokroviteljstvo.“Pravopisni rat,” glasi kurentna metafora. Trebamo li zvatiMarxa da nam objasni zbog èega se ratovi vode?No mene više od rovovskih vojnih pozicija zanimastanje onih na èijoj se teritoriji – u èijem zavièaju – prekoèijih se leða – rat vodi. Ako je ovo Galicija 1916. – kako jetu Ukrajincima i Židovima?Tradicija“Ako novinari pišu da postoji otpor (prema pisanju neæu), još ne znaèi da je tako. A ako otpor postoji i drugdje,vjerujem da je to zbog navike, a ne zbog kakvih drugihrazloga. Ako ste godinama pisali neæu, pisali ste automatizmom,ne misleæi o tom što pišete. Pisati ne æu tražinapor jer nije automatizirano. Naravno da pravopis ne bismio biti napor, ali sve se uèi i tek kada se nauèi, postajeautomatizam, pa tako i pravopis. Zamislite kako je bilo1960. onima koji su se opismenili na ne æu. Tada im je tooduzeto i to silom politièkoga progona i moralo se prijeæina neæu. Danas, hvala Bogu, progona nema, a treba samodobre volje.” (Sanda Ham, I Krleža je pisao ‘ne æu’, intervjuu Vjesniku, 22. veljaèe o.g.)“To nisu novosadska rješenja nego tradicijska hrvatskarješenja. Ne mislim na stara rješenja, ali na ona kojaodgovaraju sustavu hrvatskog jezika. Te reakcije me nimalo ne èude. Mislim da æe to biti bunt na još sigurnomjesec-dva.” (Sanda Ham u tekstu Drage Hedla, Strijelicas grješkom, www.slobodnaevropa.org, 22. veljaèe o.g.)Okosnica i glavni argument u ovom pravopisnom prijeporujest – tradicija. Smatra se, oèito, samorazumljivimterminom. Poigrajmo se naèas da nije tako.Tradicija je: “a) usmeno prenošenje vjerovanja, obièaja,prièa itd. s generacije na generaciju; b) svaki uvriježenobièaj ili praksa.” Tradicija je, tako, jedan od naèina nakoji pojedina civilizacija održava svoju kulturu, i njezina jekorisnost oèita. Nova generacija ne mora poèeti od nule– ne mora izmišljati toplu vodu. A, s druge strane, novageneracija nije genetski osuðena da tradiciju reproducira;ona ima izbora.Proizlazi da je za prijenos “s generacije na generaciju”(kao i za sreæu) – potrebno dvoje. Onaj tko predaje i onajtko prihvaæa. Hoæe li “naredna generacija” prihvatiti obièajei vjerovanja ili ne? Ponekad je to neupitno – a drugiput ovisi o vrijednostima koje ti obièaji prenose. Opet,neke su od tih vrijednosti “opipljive”, “stvarne” – druge susimboliène, etièke, moralne. Mijenja se i njihov omjer. Akoje katkad “opipljiva” korisnost novoga toliko oèita da setradicije odreknemo ne trepnuvši (poput, recimo, tradicijepisaæih mašina), drugi su put zbog posve simboliènih vrijednostitradicije ljudi u stanju iæi u zatvor ili poginuti.Ali vratimo se na samo propitivanje.Tradicija može biti prihvaæena bespogovorno – no njezinavrijednost može biti i stavljena na kušnju. Tada sljedeæageneracija može reæi, poput Ayna Randa: “Tradicijanema vrijednost sama po sebi. Njezina vrijednost morabiti dokazana, dokazivana, opet i opet. Moramo li prihvatititradiciju samo zato što je tradicija? Moramo li prihvatitivrijednosti koje su odabrali drugi, samo zato što su ihodabrali drugi – što implicira: pa tko smo, onda, mi da ihmijenjamo?”Funkcioniranje ovog civilizacijskog mehanizma dodatnoje zakomplicirano. Naime, u jednom èasu nije aktivnasamo jedna tradicija – postoje i suparnièke; onda, u jednomèasu ne žive samo dvije generacije; napokon, ni same generacijeunutar sebe nisu homogene.KompeticijaI eto nas. “Nastavak hrvatske pravopisne tradicije, anijekanje novosadske,” – kad Sanda Ham (Pravopis natražnjak,Hrvatsko slovo br. 311, 6. travnja 2001.) ovako govori,ona pokazuje svijest da postoje suparnièke tradicije. Kadgeneracija Stjepana Babiæa piše školski pravopis za mojeneæakinje i moga sina, ona pokazuje svijest da mora preskoèitinajmanje jednu generaciju – sluèajno upravo onu kojaje u stanju suparništvo tradicija propitati kritièki (“dižuæiprašinu” i “pružajuæi otpor”). Ovdje je dodatno iritantno,dakako, da se generacija-prenosilac u novoj rundi koncentrirana generaciju koja ne može birati. (A interna nehomogenostdanas živuæih generacija oèita je u “posvaðanojstruci”, “podijeljenoj javnosti”, “hrvatskoj neslozi”.)Cijelo je vrijeme, brutalno reèeno, vrijednost pravopisnetradicije pitanje raèunovodstva. Nadjaèava li upravopisnim promjenama simbolièna korist realnu, iliobratno? Realna korist je minimalna – stanjem javne pismenostiuvoðenje novih neuobièajenih pravila nipoštoneæe popraviti. Èak i uz argument da su ta nova pravila“jednostrukosti umjesto dosadašnjih dvostrukosti – kojesu u praksi bile jednostrukosti”. To bi znaèilo da veæ sadasvi pišu pogrješka i ne æu – no stanje, oèito, nije takvo. Je li,onda, simbolièna korist dovoljno velika da se odreknemokomotnosti i “automatizma”? Autori školskog pravopisavjeruju da jest. Sjetite se: “Hrvatski jezik konstitutivni jeèimbenik hrvatskoga nacionalnog identiteta.” Još uvijeksmo, dakle, premalo Hrvati, a previše oni drugi.EkshibicijaIzmeðu simbolièke i komunikacijske vrijednostijezika autori školskog pravopisa odabiru, dakle, onuprvu – èak i nauštrb druge. Tu možemo posuditi idejuWaltera Benjamina. On je, razmišljajuæi o umjetnièkomdjelu, zakljuèio da ono ima i kultnu i ekshibicijskuvrijednost. Tamo gdje prevladava kultna (kao u peæinamakamenog doba), nije bitno da djelo vide ljudi – negobožanstva, natprirodne sile; djelo je magijsko pomagalo.Nasuprot tome stoji moderno doba – kad se vrijednostdjela mjeri prvenstveno time koliko ga ljudi vidi– èak: konzumira. Kultno je djelo, prožeto magijskomvrijednošæu, dostupno iskljuèivo odabranima; izložak– ispunjen svaèim drugim uz magijsku vrijednost – namijenjenje svima.Odgovorimo, onda: jesmo li se spremni napregnutida poveæamo trenutaènu kultnu vrijednost javnoga hrvatskogjezika? I: koliko je trenutaèno bitno iz javnogahrvatskog jezika iskljuèivati neposveæene? I još: kolikoje važno poveæavati (vrlo religijski) osjeæaj krivnje zbogpravopisnih grijeha?KreacijaWalter Benjamin o vrijednostima umjetnièkog djelapoèeo je razmišljati zapazivši da živi u vremenu kadjavnost – i javni govor, meðu ostalim – postaju dostupnisve veæem i veæem broju ljudi. “Kako se širio tisak,koji je pred èitateljstvo iznosio nova politièka, vjerska,znanstvena, struèna i lokalna glasila, poveæavao se i brojèitalaca koji su postali pisci.” Proces koji je Benjamindijagnosticirao 1936. nastavio se eksponencijalno– Internet i blogovi ne samo da omoguæavaju doslovnosvakom èitatelju da bude pisac nego ga na to i potièu(“link za komentare” poziva nas da napišemo neštoautoru teksta koji smo upravo proèitali; praktièki svakimrežni “blog-alat” nudi besplatan prostor i poèetniobrazac za voðenje mrežnog dnevnika).Onaj koga zanimaju pisanost i pismenost tako danasraspolaže izravnim pristupom neusporedivom obiljuautentiène graðe; pristupom neèemu što ni 1960. nitiikad ranije jednostavno nije postojalo. Jer, dok je tisaki dalje kontroliran – novine i knjige još imaju lektorei korektore, barem velikim dijelom – na Internetu jeprisutna pisanost i pismenost ala vild i au naturel, bezikakvih intervencija osim autorskih. Pa èak i u sluèajumalih jezika kao što je hrvatski.ParticipacijaDvije su implikacije ovakvog stanja.Prvo, želimo li ustanoviti “stanje opæe pismenosti”,to danas možemo izmjeriti; doslovce prebrojiti. I to neu umjetnim uvjetima školskih testova, niti uz utrošakdeset godina prikupljanja i ekscerpiranja tekstova.Mrežne æe tražilice npr. omjer neæu i ne æu ustanoviti unekoliko sekundi (evo Googleovih rezultata: neæu oko157.000 – ne æu oko 909 – neèu oko 2740; nadalje, pogreškaoko 18.800 – pogrješka oko 362 – pogriješka oko 15).Drugo – za razliku od gornjega, ovdje govorim ovlastitom dojmu – èitajuæi ta svjedoèanstva pisanostiau naturel, osjeæam više razina pismenosti. Najmanjeèetiri.Na rubovima su pismenosti ekstremna inkompetencijai ekstremna kompetencija. Tu se i jedni idrugi autori identificiraju ne samo pravopisom negoi sadržajem. Jedni ne mogu objasniti ništa što èine– drugi su toliko stilizirani da su njihova odstupanja odpravopisnih pravila poetièki iskazi; takvi dobro znajuzašto pišu auktoritet, a zašto Evropa. Jedni pravopisnipriruènik nisu nikad vidjeli, drugi su ga nadrasli.No i pisci u sredini dijele se na dvije grupe (podsjeæam,govorim o neslužbenim tekstovima javnodostupnim na Internetu) – ali podjela je ovdje samopo pravopisu. Jedni povremeno fulaju è i æ, ije i je, alizanimljivo pišu. Drugi zanimljivo pišu, a ne fulaju.Ruku na srce – za greške onih koji zanimljivo pišuživo mi se fuæka.cmyk

22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbiDubravkoŠkiljanože li se doista jezikmijenjati dekretom? Nepokazuje li time vladajućastruktura indolenciju inepoštovanje prema građanimakoji se smatraju pismenima kaoi prema onima koji jezik koristekao oruđe svog rada?– Jezik se, dakako, nemože mijenjati dekretom, akomislite na jezièni sistem kojise “nalazi u glavama” govornikai na modalitete njegoveupotrebe u našoj svakodnevnojjeziènoj komunikaciji.No, ako je rijeè o eksplicitnonormiranom obliku jeziènogsistema, dakle o standardnomjeziku, i o naèinima na koje seon upotrebljava u odreðenimpodruèjima javne komunikacije,taj se jezik može mijenjatirazlièitim odredbama, ione u sebi sadržavaju uvijekizvjestan stupanj prisile.Jednostavnije reèeno, normativnagramatika nekog jezika,ili njegov pravopis, ili njegovaeksplicitna ortoepska norma,ondje gdje postoje, uvijekpredstavljaju neku vrstu dekretai tako se i mijenjaju.Prema tome, nije problem usamim promjenama – one sudio standardizacijskih procesa– nego, eventualno, u njihovimmotivacijama i ciljevima.U našem sluèaju upravo sumotivacije i ciljevi promjenaizazvali, èini mi se, neodumice,otpore, ali i odobravanja.Naime, standardni jezik imasnažno izraženu i komunikacijskui simbolièku dimenziju.Aktualni hrvatski pravopisnistandard uvelike zadovoljavazahtjeve za komunikacijskomefikasnošæu, pa su njegoveizmjene uvjetovane prijesvega simbolièkim razlozima:s jedne strane težnjom dase simbolièki što više udaljiod srpskoga, a s druge straneintencijom da se simbolièkipoveže s prošlim razdobljima.Pri tome nas uvjeravaju da surazlozi ipak komunikacijskeprirode (na primjer, da se takopribližava onome što svi govorimo,iako se evidentno udaljavaod govorne prakse), teda se uspostavlja kontinuitets periodom prije Novosadskogdogovora i pravopisa, premdaveæinu predloženih rješenjane možemo pronaæi uBoraniæevu pravopisu iz pedesetihgodina prošlog stoljeæakoji prethodi ovom dogovoru.To je svakako uvredljivo, kao iona neprestano, makar implicitno,prisutna tvrdnja da smodesetljeæima pisali nekomvrstom jezika-invalida, èiji suse èudotvorni lijeènici napokonpojavili.Jezik dominantne ideologijePismenost ili ideologijaKoji bi, prema vašem mišljenju,bili opravdani razlozi zaintervencije u pravopisu nekogjezika, ako uopće postoje?– S komunikacijskog jestajališta – kako to potvrðujei sociolingvistièka literatura– najbolji onaj pravopis koji senajmanje mijenja; dakako, iiz komunikacijskih se razlogamogu unositi izmjene u pravopis,obièno manjeg opsegai slijedeæi promjene koje sepojavljuju u komunikacijskojpraksi. U simbolièkoj se dimenzijiopravdanim ukazujesvaki razlog koji uèvršæujejezik kao simbol društvenegrupe koja ga upotrebljava:kod standardnih jezika u suvremenomsvijetu takve sugrupe najèešæe nacije, pa nijeteško zakljuèiti da su simbolièkirazlozi uglavnom proizvodiideološkog djelovanja.Zato se opravdanost razlogau krajnjoj konsekvenciji mjeri– kao što to i hrvatski primjerdokazuje – prihvaæanjem iliodbacivanjem ideologije izkoje ti razlozi proizlaze. Takoprièa o “desnom” i “lijevom”pravopisu, koja je iz apstraktnelingvistièke perspektivesasvim besmislena, dobivasvoj smisao.Kakve bi mogle biti reperkusijeovakve odluke u zemljisa zabrinjavajućom razinompismenosti, kakva je Hrvatska?– Vraæajuæi se ponovoonom razlikovanju komunikacijskogi simbolièkog, bojim seda svaka radikalnija promjenapravopisa kod nas poveæavabroj slabo pismenih u komunikacijskomsmislu, ali oveizmjene možda poveæavajuujedno i broj onih koji æe pojaèanimsimbolièkim efektombiti zadovoljni – ili bar to mislenosioci dominantne ideologije.No, promjena izazivajoš jednu posljedicu: ona, barna neko vrijeme, stvara malisloj “posveæenih”, onih kojiznaju nova pravila igre i koji tapravila – doslovno i nedoslovno– mogu “prodavati” namaneposveæenima.Jesu li, iz lingvističke perspektive,hrvatski i srpskisuštinski jedan te isti jezik,odnosno spadaju li, zajednos bosanskim i crnogorskim, ujužnoslavenski jezični kontinuum,ili su razlike među njimatoliko presudne da ih se možesmatrati dvama različitim jezicima?– Odgovor na to pitanjeovisi iz koje ga perspektivepostavljate (a nerijetko i otome što, iz vlastite ideološkepozicije, želite èuti). Jasno jeRade Dragojevići Jelena SvilarJedan od vodećih lingvistau Hrvatskoj i profesor naOdsjeku za lingvistikuFilozofskog fakultetau Zagrebu govori onametnutim promjenama ujeziku i pravopisu, uzrocimatih promjena i analizirahrvatski jezik kao simboldruštvene grupe koja gaupotrebljavafoto: Ognjen Alujevićda izmeðu – recimo – Triglavai Crnog mora postoji južnoslavenskijezièni kontinuum kojise realno sastoji od gotovobeskonaènog niza razlièitodefiniranih idioma: idiolekata,lokalnih i regionalnih govora,dijalekata, sociolekata...Unutar tog kontinuuma utoku povijesti granice su sepovlaèile na razlièite naèinei pod utjecajem razlièitihfaktora. Danas se te granicenajèešæe sagledavaju kaogranice meðu (standardnim)jezicima, pa se velikim dijelompodudaraju s državnimgranicama. Stoga, ako brojitejezike koji su ustavima pojedinihdržava odreðeni kaojezici javne komunikacije nateritorijima država ili njihovihdijelova, onda se u središnjemdijelu južnoslavenskog kontinuumapojavljuju doista hrvatski,srpski, bosanski, a zacijelouskoro i crnogorski, kaozasebni entiteti. Ako, s drugestrane, primjenjujete lingvistièketipološke i genetskekriterije, onda æete utvrditi dameðu ovim standardnim jezicimanema bitnih strukturnihrazlika, te da o njima možetegovoriti kao o jednoj cjelini.Jezik kao zrcalodruštvaGovori se da bi zbog uštedeEU u svojim službenim dokumentimaovo jezično područje,kada se ono integrira u EU, moglatretirati kao područje SBH(srpsko – bosansko – hrvatskog)jezika. Kako to komentirate?– Ovo “govori se” u vašempitanju uvelike pokazujekakav je karakter te informacije:kako danas stvari stoje,Evropska Unija automatskipriznaje službene jezike država-èlanicakao svoje službenejezike, pa nema nikakvarazloga da se posumnja u toda bi postupak bio takav i sHrvatskom. Èak i u praktiènompogledu prevodilaèke æeslužbe vjerojatno biti odvojene(ili æe se – kao na Haškomsudu – na zahtjev govornikapostupci prevoðenja moæijasno razdvojiti), to više što jenjihovo oblikovanje i financiranjeveæim dijelom u domenipojedinih država-èlanica.Prema tome, mislim da je ovajstrah bezrazložan. No ulazaku Evropsku Uniju zahtijevarazradu strategije naše jeziènepolitike u posve drugima domenamaod onih o kojima sedanas kod nas govori: ali to suveæ teme za jedan drugaèijeintoniran razgovor.Kako to da katedre slavistikeu inozemstvu još uvijek često nerazlikuju hrvatski i srpski jezik,već uglavnom imaju jednukatedru? Je li razlog tome ekonomičnostili slabo zanimanjestudenata za slavenske jezike?– Koliko mi je poznato,situacija je od jednog sveuèilištado drugog razlièita, a razloziza to su zacijelo takoðerrazlièiti: od održavanja tradicijeili od kadrovskih problemado prilagoðavanja novoj situaciji.Ipak, treba pretpostavitida je pogled “izvana” poneštodrugaèiji od pogleda “iznutra”i da se ne mora svakomesimbolizam našeg jezika èinititako važnim kao nama samima,te da ponegdje smatrajuda su oni tipološki i genetskikriteriji koje sam spomenuoza znanstveno izuèavanje južnoslavenskihjezika bitniji oddrugih.Svaka radikalnija promjena pravopisakod nas povećava broj slabo pismenih ukomunikacijskom smislu, ali ove izmjenemožda povećavaju ujedno i broj onihkoji će pojačanim simboličkim efektombiti zadovoljni – ili bar to misle nosiocidominantne ideologijecmyk

jezikometni derbiVII/151, 24. ožujka 2,,5.23Standardni jezikima snažnoizraženu ikomunikacijskui simboličkudimenziju. Aktualnihrvatski pravopisnistandard uvelikezadovoljavazahtjeve zakomunikacijskomefikasnošću, pa sunjegove izmjeneuvjetovane prijesvega simboličkimrazlozima: s jednestrane težnjomda se simboličkišto više udaljiod srpskoga, as druge straneintencijom da sesimbolički poveže sprošlim razdobljimaKako to da su Hrvati jošuvijek toliko osjetljivi na jezičnapitanja, iako imaju državniokvir koji formalno štitijezik od vanjskih utjecaja?– Ponovo – premda vam jeto veæ dosadno slušati – moramkazati da se ova osjetljivostmanifestira gotovoiskljuèivo u simbolièkoj dimenziji,dok se zbog stvarnei funkcionalne nepismenostivelikih dijelova stanovništvanitko previše ne uzbuðuje,kao što malo koga zabrinjavajunajrazlièitije jeziènebesmislice koje se pojavljujuu svim domenama javne komunikacije.I opet je, dakle,rijeè o produktu dominantneideologije kojoj – banalno jeto i ustvrditi – odgovara, sjedne strane, da se pogledumjesto prema konkretnimteškoæama svakodnevnogživota usmjeri prema prostorimasimbolièkog, a s drugestrane ti su prostori (pa ijezik kao simbol u njima)osobito prikladni za ostvarivanjenacionalne kohezije.Promjena u svijesti ane u stvarnostiKako komentirate činjenicuda u nas samo politička desnicareagira na jezik i jezična pitanja?– Bojim se, prije svega,da kod nas jasno profiliranepolitièke ljevice i nema, aone stranke koje zauzimajulijevi dio politièkog spektrau jeziènim pitanjima imajusliène poglede kao i desnica,smještajuæi – i jedni i drugi– ta pitanja gotovo iskljuèivou domenu nacionalne simbolike.Prema tome, “lijevi”odgovori mogu u našimuvjetima biti samo individualnii bez institucionalnepodrške, pa se slabije èuju.Osim toga, tradicionalno sedesnica, posebno ona populistièka,bavi prostorimasimbolièkoga, dok bi se ljevicamorala okrenuti premapodruèjima realnog života.Ali...U kojoj se mjeri hrvatskijezik promijenio od 1990. dodanas (recimo leksički)? Kojesu institucije za to “najzaslužnije”?– O tome na žalost nemastvarnih sociolingvistièkihistraživanja, pa se sve tvrdnjetemelje na impresijama.Prema jednoj od mojih impresijapromjena u jeziènommatrate li recentnerasprave oko upotrebejednog ili drugog pravopisa(Anić – Silićevog ili Babić– Finka – Moguševog) ujedno ipolitički intoniranima, na relacijilijevo – desno?– Uopæe ne. Moždanekome odgovara da se terasprave politièki oboje (a ija bih sada rado, kao što èinemnogi, esejizirala na temušto danas znaèi “lijevo” a što“desno”). Ili da se emotivnooboje, kao što je uèinila mojadraga prijateljica JulijanaMatanoviæ u svojoj kolumniu Vjesniku, kad je rekla “neæune æu”. Meðutim, u konkretnomsluèaju držim da jerijeè prvenstveno o osobnimtaštinama, a potom i o zaradina broju tiskanih primjeraka.Emocija ni ideologije na tomplanu nemam – pravopis jekonvencija, dogovor; o onomešto je “iza njega” neka pišujezikoslovci u svojim znanstvenimradovima, a ja æu ihsa zanimanjem èitati. A mikrenimo konaèno dalje.Kako po vašem mišljenjutreba riješiti taj tzv. pravopisnirat?foto: Ognjen AlujevićIvaPrava se promjenadogodila u svijestigovornika i ujezičnoj zajednici,gdje je uvjerenje uto da je hrvatskijezik sasvimautonoman ibitno različit(bar) od srpskoganeusporedivo jačeusađeno nego štoje bilo prije 1990.godine. To je jedanod nesumnjivihuspjeha sadašnjejezične politike injezine ideologijeGrgićPravopis je konvencijaIva Grgić,prevoditeljica i predsjednicaHrvatskog društva književnihprevodilacasistemu gotovo da i nema(iako praksa, na primjer,ukida razlikovanje izmeðuživog i neživog u akuzativumuškog roda, pa se sveèešæe piše i govori “gradkojeg vidim” umjesto “gradkoji vidim”, a i norma sadazahtijeva da se uz povratneglagole upotrebljava akuzativa ne nominativ, dakle “vidise ženu” a ne “vidi se žena”– što jesu izmjene sistema),osim na leksièkoj razini, alini te leksièke novine (i “starine”)u upotrebi veæinomnisu tako brojne. Prava sepromjena dogodila, èini mise, u svijesti govornika i ujeziènoj zajednici, gdje jeuvjerenje u to da je hrvatskijezik sasvim autonoman i bitnorazlièit (bar) od srpskoganeusporedivo jaèe usaðenonego što je bilo prije 1990.godine. To je jedan od nesumnjivihuspjeha sadašnjejeziène politike i njezineideologije, bar s njezina stajališta,a u jednoj zloèestijojinterpretaciji moglo bi sepomisliti da je to ujedno ijedan od rijetkih stvarnihuspjeha hrvatske politike.– Operativno, nehajno, sastilom, alla grande kao Talijanikoji ne bilježe svoje otvorene izatvorene samoglasnike, brzokao Amerikanci koji sve prisvajaju(pa ih baš briga što imse jezik zove “engleski”, a ne“amerièki”). Nipošto suštinskikao Francuzi, koji se, oèito,ne znaju nositi s vremenom,premda u jeziku, književnostii kulturi uopæe imaju slavnuprošlost. Ali slavna prošlost,dobar odgoj i istanèan ukusnešto je što samorazumljivonosite, nikako nešto èimevijorite kao zastavom. To upravilu rade skorojeviæi.Kojim se pravopisom vi osobnoslužite?– Da li da po prvi put naovo mnogo puta postavljanopitanje odgovorim iskrenoi hoæe li to loše utjecati namoje studentice? Naravno dakod kuæe imam odgovarajuæepriruènike. Pritom ipak pišemkako najbolje znam (kako dasada ukratko ispišemo sveslojeve izobrazbe?), a u trenucimapanike konzultiram svojultimativni autoritet, osobukoja živi s hrvatskim jezikom:Nives Opaèiæ.cmyk

24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbiHrvatski pravopis i srpski fantomPredrag MatvejevićNe vidim osobno nikakve koristi od toga da se u imenekih novih pravopisnih regula – npr. pisanja ne ćuili neću, odvojeno ili zajedno – moje pismo udaljavaod onog kojim se služe srodnici mi i sunarodnjaciu Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen i gdje samprogovorio. Niti pak u Srbiji ili Crnoj Gori, čiji mi jejezik jednako otvoren i znan. Samo zbog “malihrazlika”, i još manjih ljudi koji iz njih izvlače korist?raspravama koje su se u daljoj i bližoj prošlostivodile oko jezika prisjeæao sam se èestoPlatonova upozorenja (ne znam jesam li gatoèno upamtio): “Ne može se mijenjati oblike glazbea da se pritom ne uzdrmaju temelji države”. Svakapromjena pravopisa – èak i sama najava promjene– potresala je kulturni život na našim prostorima. Dioštiva koje slijedi pisao sam u bivšoj Jugoslaviji, diosam objavio u Hrvatskoj nakon raspada jugoslavenskedržave, a tek manji dio, na kraju, dopisujem danas– u povodu nove pravopisne polemike u Zagrebu kojami se èini posve promašenom, vezanom uz osobneinterese stanovitih jezikoslovaca, malo poznatih usvjetskoj slavistici – željnih slave ili zarade.Jezik sveden na razliku srpskog ihrvatskogU kulturama s veæim tradicijama od naših, uputekoje pomažu u pisanju sažete su obièno na nekolikostranica: upotreba velikih i malih slova, rastavljanjerijeèi na slogove, interpunkcija i slièno. Pravopisnirjeènik prisutan je u obiènom rjeèniku (u posljednjevrijeme pomaže mu i kompjuter, koji oznaèava crvenombojom ono što nije pravilno napisano). Sam pravopis,rad na njemu, prihvaæanje ili odbijanje njegovihuputa i pravila pratili su na južnoslavenskim prostorimadugotrajni sporovi i nesporazumi. Od njih se, posvemu sudeæi, nismo izlijeèili.Pitanje jeziène kulture u nas se èesto svodilo napitanje pismenosti, pitanje pismenosti na pitanje pravopisa,pitanje književnog jezika na pitanje “norme”u jeziku, pitanje “jeziène politike” na pitanje nazivajezika ili rjeènika, pitanje odnosa meðu jezicima nameðunacionalne odnose ili pak na sam odnos izmeðuhrvatskog i srpskog. Takva svoðenja obièno zanemarujudruge, važne pojave: trošenje jezika u novimsredstvima informiranja, stvaranje neprikladnih terminai frazeologija (ideoloških, tehnièkih i drugih),utjecaj politièkoga govora i manipuliranje govorompolitike, zagaðivanje jeziènog prostora (žargoni marketinga,reklame, politièkih stranaka), veza moæi i jezika,povezanost hijerarhije u društvu i jeziène prakse,razlika izmeðu književnog jezika i jezika književnosti,odnos privatnog i javnog jezika, dijalog u društvu isimulacije dijaloga, kultura i nekultura u govoru ipisanju, u samu pravopisu.Filologija i lingvistika (ili sociolingvistika i nekedruge srodne discipline) nemaju gotove odgovorena sva pitanja koja se postavljaju u vezi s jezikom udruštvu, njegovim “normama” i “upotrebama”, pa is pravopisom i manjom ili veæom potrebom za njim.Jedan od najpoznatijih suvremenih semiologa smionopriznaje da “lingvistika nije u stanju odgovoriti èakni na pitanje: što je tzv. nacionalni jezik, što dijalekt,a što regionalni govor” (A. Y. Greimas: Sémiotique etsciences sociales, str. 63, izd. Seuil, Pariz 1976.). Imalismo prilike vidjeti kako se razlièitim terminima – kaošto su “varijanta”, “standard”, “dia-sistem” ili “posebanjezik” – ponekad oznaèava jedna te ista jeziènastvarnost. Neki su smatrali – i još uvijek to èine – dase odgovori na pitanja o jeziku kriju u pravopisu.Pravopis je lakše promijeniti nego sam jezik.Ni odreðivanje “norme” nije samo lingvistièko pitanje.Profesor Radoslav Katièiæ je, davno veæ, upozorioda “osnovni problem normiranja književnog jezikanije lingvistièke nego društvene prirode” (Jezik, br. 1,Zagreb 1963.). Sam odnos prema standardizaciji jezikabio je i ostao razlièit u pojedinim južnoslavenskimkulturama. Ni ta razlièitost nije iskljuèivo lingvistièkenaravi.Tolerancija u jezikuFilologija ne može objasniti zašto su npr. Litvanciili Flamanci, Ukrajinci ili Katalonci, Slovenci iliSlovaci toliko osjetljivi na sve što se tièe njihova jezika.Ili pak zašto su na stanovite jeziène pojave razlièitoreagirali Hrvati i Srbi – jedni s osjeæajem prikraæenosti,drugi bez razumijevanja za takav osjeæaj. Samelingvistièke paradigme ne mogu nam objasniti zaštopojedini narodi nastoje na svoj jezik prevesti svakutuðicu, izbjegavajuæi posuðenice i kujuæi rijeèikoje ponekad izgledaju neprirodnim ili smiješnim(svedobna sveudiljnost genocidne èinidbe,naslov je uratka bivšega nam predsjednika),dok pak drugi, naša braæa Srbi naprimjer, mnogo manje brinu o tomejesu li pojedine rijeèi posudili ilisami skovali. Èak ni “Srbendama”koji još spominju turske zulumene smetaju turcizmi.Pitanje tolerancije u jezikunije predmet same lingvistike– ono je povezano sdruštvenom i individualnomsviješæu, s poviješæu kulturei poviješæu uopæe. Vlastitanam iskustva odaju koliko jejezièna tolerancija bila ovisnao prirodi meðunacionalnihodnosa, prije i poslije ujedinjenjajužnih Slavena, u Jugoslavijii nakon nje: kad su ti odnosi bilibolji, manje se vodilo raèuna orazlikama. Kritièar tako zahtjevnai stroga stava i ukusa kakav je bioMatoš rado je svoje èlanke ubacivaoizrazite srbizme, priželjkujuæi da nam“knjiga” bude zajednièka. Udaljavajuæi sena trenutak od našega nesretnog konteksta,navest æu primjer koji me doèekuje gotovo svakogadana u “Vjeènom gradu”: na talijanskom se jezikunacionalna pripadnost, npr. vlastite imenice kao štosu Talijan, Francuz, Amerikanac, Hrvat ili Srbin,pišu malim slovima, što naravno ne znaèi da ovdašnjigraðani manje cijene sebe same ili ostale nacije.Posrijedi je naprosto pravopisni dogovor.Deklaracija za fantome prošlostiPismenost je mnogo složenija od sama pravopisa i,naravno, kud i kamo važnija. Valjalo bi da uloga “pravopisca”bude bliža onoj koju ima prometnik na cestinego onoj koja pripada šefu policije. Nije dobro akose pritom jedna zamijeni drugom. Nije nakana ovihopaski umanjiti ulogu jezikoslovaca u poslu o kojemje rijeè. Oni su bivali u raznim prilikama izvrgnutinedostojnim pritiscima i nezasluženim pokudama.Ali sami ne mogu preuzeti na sebe odgovornost zajezik koji pripada zajednici i za naèin na koji se onanjime služi. Želja da se istodobno zadovolje mjerilaznanosti i zahtjevi politike proizvodila je podvojenigovor o jeziku, koji nije ni politièan na pravi naèin,ni dovoljno znanstven. Na jednoj strani pribojavalose vlasti ili se pak težilo iznuditi njezinu potporu;na drugoj se pokušavalo služiti naciji ili dodvoritinacionalizmu. Koliko su puta neki jezikoslovci promijenilistavove, ne samo prema vlastitim znanstvenimspoznajama ili mjerilima! Èak je i sam StjepanBabiæ nekoæ tražio, ugledajuæi se na nedostižnogaPetra Skoka, da se ujednaèe terminologije hrvatskei srpske te tako ostvari jezièno jedinstvo kakvo jepredlagao Novosadski dogovor: tj. da se stvori zajednièki“hrvatskosrpski/srpskohrvatski” standard.Uvaženi Dalibor Brozoviæ, kojeg su ponekad i u vlastii u opoziciji smatrali mjerodavnim, tvrdio je u svojojknjizi Standardni jezik, koju je objavila Matica hrvatska1970. godine, da postoji na svima razinama “standardnijezik hrvatskosrpski” (bez crtice izmeðu dvajusastavnica – takvo se ime jezika ponavlja više od sto ipedeset puta u navedenoj knjizi): “u svim primjerimahrvatskosrpski sudjeluje i kao cjelina naprosto zatošto je to ne samo jedan jezik – diasistem, nego i jedanstandardni jezik” (str. 73). I u posebnom separatukoji je spomenuti jezikoslovac napisao osamnaest godinakasnije zajedno sa srpskim akademikom PavlomIviæem za Leksikografski zavodMiroslav KrležaPitanje jezičnekulture često se svodilona pitanje pismenosti, pitanjepismenosti na pitanje pravopisa,pitanje književnog jezika na pitanje“norme” u jeziku, pitanje “jezičnepolitike” na pitanje naziva jezika ilirječnika, pitanje odnosa među jezicimana međunacionalne odnose ilipak na sam odnos izmeđuhrvatskog i srpskog.(1988. god.) jezik sezove “hrvatskosrpski/srpskohrvatski/hrvatskiili srpski”. Zamislite kako se osjeæastrani slavist, napose kroatist ili serbist, kad danasproèita posve drukèije mišljenje istoga autora: recimoto da bi u Mostaru, na dva sveuèilišta ili univerzitetaudaljena jednog od drugoga nekoliko stotina metara,trebalo u svim prilikama govoriti razlièitim jezicima,unatoè primjerima koje su posijali u hercegovaèkomekraju pjesnici kao što su Aleksa Šantiæ, Antun BrankoŠimiæ ili Mak Dizdar. Što reæi stranome studentukoji vas pita koji je od tih stavova znanstven, prvi ilidrugi, prethodni ili sadašnji? Ili pak zašto je znanstvenikprije kratkog vremena zauzimao drukèiji stav,suprotan onome koji sad zauzima? I je li tu posrijediznanost ili nešto drugo ? Onda što?U današnjoj Hrvatskoj, izdvojenoj u zasebnudržavu, o jeziku odluèuju sami Hrvati. Oni koji jošvide na obzoru stare sablasti moraju se prije svegaizlijeèiti od srpskoga fantoma. Srbija je danas iscrpljena,osiromašena, iznemogla. Srbi iz Hrvatske izgnanisu na okrutan naèin, uplašeni, udaljeni s gotovo svihupravnih dužnosti, lišeni bilo kakva javnog utjecaja.cmyk

jezikometni derbiVII/151, 24. ožujka 2,,5.25Valja osloboditi sam jezik odmitova o jeziku. I pravopis odnetrpeljivosti pravopisnih cenzorakoji još nisu shvatili vrijeme ukojem živeNitko s njihove strane, pogotovo u njihovo ime, nemože nametnuti Hrvatima bilo kakvo rješenje u kulturiili politici, napose u jeziènoj politici. U položajuu kakvom se danas nalazi, srpska manjina (ono što jeod nje ostalo u hrvatskim krajevima) ne može èak niosigurati sebi pravo na poštivanje vlastitih tradicija.Kome je onda upuæena nova Deklaracija o hrvatskomjeziku, objavljena ovih dana u Zagrebu, ako ne fantomimaprošlosti? Jadno je to i žalosno. Ako se nataj naèin misli prevladati “hrvatsku šutnju”, ondaje i smiješno. Tko nam danas nalaže u Hrvatskoj dašutimo, osim možda straha od vlastitih radikalnihnacionalista? Slaba nam je utjeha što vidimo da je iu Srbiji tako, što i tamo nacion tište i pritišæu zadrtinacionalisti.Provincijalizam “malih razlika”Promjene koje uvjetuju i prate razvoj današnjegajezika, ne samo hrvatskoga ili srpskoga, zbivaju seu samu jeziku i u njegovu okružju. Oblici cenzureili kontrole (i auto-cenzure i auto-kontrole), onakvikakvi su postojali u prošlosti, izgubili su nekadašnjaznaèenja, pozitivna ili negativna svejedno. Posaoonih koji su živjeli od “malih razlika” (podsjeæamda je taj termin smislio Sigmund Freud da njimaoznaèi stanovita ponašanja) postao je suvišan, èak ištetan. Ostaviti pisanju što više slobode – to može pomoæida se oslobodi sam jezik, tj. narod. U staromsloju slavenskih jezika, jezik i narod su ponekad sinonimi.Više spontanosti pa i “bezvlašæa” u igramai obnovama jezika – u jeziènom imaginariju i mašti– koristilo bi hrvatskoj književnosti, obdarujuæi ježivošæu kakva joj danas nedostaje. Slaba je korist odonih kojima je istinska književnost daleka ili strana,a nastoje po svaku cijenu odluèivati o književnomjeziku. To više što književni jezik i jezik književnosti nisuista stvar, premda ih provincijalni duhovi lako zamjenjuju.Naši najveæi književnici – meðu njima nesamo Krleža – nisu, sreæom, slijedili njihove upute.Poznati su nam pravopisni meštri koje, inaèe, malotko zna u svijetu i koji sami ne znaju kako bog zapovijedani jedan svjetski jezik – prema kojem bi moglimjeriti svoje “sitnice jezikoslovne”.Ako neizbježne inovacije u hrvatskome jezikubudu bliske i sliène onima koje æe se javljati na prostorimaèiji jezik ima zajednièku osnovu s našim,bilo bi krajnje štetno obuzdavati njihovo oèitovanjei otežavati im prijem. Bilo bi to nasilje nad jeziènimstvaralaštvom. Pogodovalo bi onoj vrsti partikularnostikoja samu sebe olako proglašava vrijednošæu.Kosilo bi se i s opæim humanistièkim nastojanjimašto teže boljem saobraæanju ljudi i naroda, osobitoonih koje veže porijeklo i povijest.Ne vidim osobno nikakve koristi od toga da se uime nekih novih pravopisnih regula – npr. pisanja neæu ili neæu, odvojeno ili zajedno – moje pismo udaljavaod onog kojim se služe srodnici mi i sunarodnjaci uBosni i Hercegovini, u kojoj sam roðen i gdje samprogovorio. Niti pak u Srbiji ili Crnoj Gori, èiji mi jejezik jednako otvoren i znan. Samo zbog “malih razlika”,i još manjih ljudi koji iz njih izvlaèe korist? Aveliki nam dio naroda valja stvarno opismeniti!Provincijalna je skuèenost spremna optužiti nasda želimo stvarati neku novu zajednièku državu,u koju bi se ugurali južnoslavenski narodi protivnjihove volje. Za to, na žalost, više nema izgleda,još manje je opasnosti od toga. Država nije jedinipreduvjet za razumijevanje meðu ljudima. Naši suse preci prije zajednièke države izvrsno sporazumijevali.Buduænost radi na uspješnijem sporazumijevanjumeðu narodima. Bolje je tražiti svoje mjestou njoj nego vraæati se prošlosti. Valja osloboditi samjezik od mitova o jeziku. I pravopis od netrpeljivostipravopisnih cenzora koji još nisu shvatili vrijeme ukojem žive.Koji robuju prošlim vremenima.Fetišizamhrvatskog pravopisaBoris BeckUniformnost je najuočljivija osobina pravopisa –pravopisac iz činjenice da milijunima ljudi propisujeda nešto čine na točno određeni način izvlači velikozadovoljstvo. Budući da se korisnike pravopisaopćenito ništa ne pita prilikom njegova donošenja,pisanje pravopisa upućuje na izopačenosti kaošto su nekrofilija, zoofilija, pedofilija, incest ivampirizamabiæev pravopis ponajprije je klasièni sado-mazo.Umjesto piercinga, oèi bode znakovito slovo j umetnutoi tamo gdje ga je Broz stavljao (grješka), itamo gdje nije (strjelica); umjesto elektriènih šokova, tusu pravopisni udari svakih nekoliko godina, od napuštenihnada da æe se uvesti ie umjesto ije, do izraza kao štosu razgodci; umjesto vezanja mornarskim èvorovima, tuje još bolnije obvezivanje na šašava pravila i još šašavijeizuzetke (mlatci, ali ne otci; mladci, ali ne sudci); umjestopaljenja kože, tu je uništavanje nepoæudnih rijeèi i oblika;umjesto gušenja partnera, guši se nacija.Iz svojeg se podruèja klasièni pravopisni S/M pružana susjedna: prema fetišu uniformi i prema seksu zakoji partneri nisu dali pristanak. Uniformnost je najuoèljivijaosobina pravopisa – pravopisac iz èinjeniceda milijunima ljudi propisuje da nešto èine na toènoodreðeni naèin izvlaèi veliko zadovoljstvo. Buduæi dase korisnike pravopisa opæenito ništa ne pita prilikomnjegova donošenja – i sigurno neæe biti zastupljeni ukomisiji Ministarstva znanosti za jezièna pitanja kada seona osnuje – pisanje pravopisa upuæuje na izopaèenostikao što su nekrofilija, zoofilija, pedofilija, incest i vampirizam.Kao što je fetiš uniformi povezan s fetišom cipela(martensice, vojne èizme, espadrile, stare tenisice ilismiješne papuèe), fetiš uniformiranja pravopisa neodvojivje od fetiša odreðenih rijeèi. Dok se Ed Wood zadovoljavaoružièastim džemperima od angore, a MichaelCaine u Dressed to Kill odijevao u ženu, Babiæ ima rijeèkoja je fetiš nad fetišima – rijeè neæu prepolovljenuna dvoje i napisanu kao ne æu. Fetiš lomljenja – blizakDok se Ed Wood zadovoljavaoružičastim džemperima odangore, a Michael Caine uDressed to Kill odijevao uženu, Babić ima riječ kojaje fetiš nad fetišima – riječneću prepolovljenu na dvoje inapisanu kao ne ćufetišizmu automobilskih nesreæa, opisan u Ballardovuromanu Sudar, i njegovom varijantom u kojem se fetišistnaslaðuje kada vozilo zaglibi u blatu – u Babiæevupravopisu oèituje se u èudnom naèelu po kojem se rijeèipišu odvojeno. Dovoljno je da èak i potpuni jezièni neznanacbaci makar i usputni pogled izdaleka pa da vidi daje Babiæ u tom pogledu nažalost zaglibio.Ljubiteljima lomljenja prvi su roðaci obožavateljirasta koji vole debele i trudne, a fetišiziraju grudi, pupakili nos. Više od 450 stranica pravopisa i pravopisnogrjeènika, zajedno s èak jedanaest izdanja, pokazuju da jeprekomjerno bujanje neodoljivo njegovu autoru. Tom jefetišizmu srodna i sklonost orgazmièkim eksplozijama.Dok obièni nastrani uživaju u vatrometima, atomskimbombama, razbijanju posuða i bušenju mjehuriæa nakovertama, Babiæ uvoðenjem neèuvenih rijeèi i oblika– velezgoditanjak za jack pot, mamutnjak za jumbo jet i rengenza rendgen – želi srušiti jeziènu normu. A to je zbiljaperverzno jer je osnovna dužnost pravopisa normu uèvrstiti.Fetišiziranje eksplozija upuæuje i na obožavanje vatrei dima – samo se tako može objasniti što u pravopisuradi reèenica Stara je gorila (gdje je gorila ikavski oblikstandardnog gorjela) i njezina usporedba s homonimnomreèenicom Stara je gorila (to jest majmun).S fetišizmom eksplozija preklapa se fetišizam èistogi neèistog. On je pravi cilj i izvor Babiæeva pravopisa.Ako pogledate, recimo, pod rijeè šaljivdžija, vidjet æeteda vas upuæuje na rijeè šaljivac. Pravopiždžija se eto neogranièava na ono što je toèno ili netoèno napisano,što mu je poziv, nego ukazuje na to koje su rijeèi bolje(èišæe) od drugih – prljavih, smrdljivih, srpskih i bosanskih.J. J. Scaliger sastavio je latinske stihove u kojimagovori da najgore kriminalce ne bi trebalo pogubiti ilikažnjavati prinudnim radom nego osuðivati da sastavljajurjeènike jer su sva muèenja ukljuèena u to. Tristogodina kasnije Babiæ je pokazao da najveæi sladostrasnicine trebaju tražiti nikakve druge užitke osim pisanjapravopisa – jer taj posao obuhvaæa sve slasti.cmyk

26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbimatrate li recentne raspraveoko upotrebe jednogili drugog pravopisa(Anić-Silićevog ili Babić-Finka-Moguševog) u Hrvatskoj ujednoi politički intoniranima, na relacijilijevo-desno?– Malo sam podaleko odhrvatske politièke svakodnevnice,pa nisam najmjerodavniji,ali da su u nas pitanjapravopisna uvijek bila i ostalaeminentno politièka pitanja– to je izvan sumnje. Jest da jepresmiješno, gledajuæi iz imaloozbiljnije perspektive, to da seoko tako infinitezimalno sitnihdilema poput ne æu ili neæu,grješka ili greška, stalno i uvijekiznova iskopavaju pravi ratnirovovi, koji – tu je Vaša sugestijapotpuno na mjestu – osimdesno-lijeve polarizacije inemaju nikakvu drugu svrhuni kontekst. Bože mi oprosti– samo je korak do krvavih glava!Meðutim, možda i nismosasvim pravedni kada se vonoben rugamo s aktualnim hrvatskimpravopisnim nevolj(ic)ama– ta, ne treba zaboraviti dase na gramatièko-teološkomproblemu filioque sva kršæanskateologija, pa onda politika, paonda civilizacija raspala u dvakrvavo, milenijski nepomirljivatzv. “svijeta”. Drugim rijeèima,problem filioque samo je signaliziraoneku daleko dublju,fatalniju politièku i interesnutektoniku, a ako ova strašna,sudbonosna dilema izmeðuneæu i ne æu, izmeðu strelice istrjelice signalizira nešto sliènou hrvatskom “nacionalnombiæu” danas, kada je državasamostalna i kada su s politièkogahorizonta definitivnonestale realne opasnosti odbilo kakve “nove Jugoslavije”ili “unitarizma”, onda seovomu nesretnom “biæu”doista ne piše dobro... Ipak,da cijela stvar ima meritum iratio izvan desno-lijeve paranoje,na koji bi se bilo dobroi zdravo pozvati i osloniti,svjedoèe primjeri struènogaobrazlaganja kakvo, posveizvan ideološkoga registra ikonteksta, nudi renomiranigramatièar i standardolog IvoPranjkoviæ. Posljednji njegovjavni istup, koji je meni biodostupan (onaj u Jutarnjemulistu od prije dva-tri tjedna),sjajno dokazuje kako bi se èaki tako filiokvasta problematika,kakva je hrvatsko pravopisanje,mogla zapravo lako urediti,samo kad bi stara ideološka polarizacija“u Hrvata” napokonotišla tamo gdje joj je mjesto– u povijesnu staretinarnicu.Doduše, postoje i oni drugiprimjeri, meðu kojima “sluèaj”IvanLovrenovićZatiranje identiteta u ime identitetauglednoga, renomiranoga, uvaženog,svim znanstvenim atributimaopremljenog DaliboraBrozoviæa katkad poprima bašdimenzije nekakvoga filološkogaMefistofelesa. Èovjekznanstvenik,koji je u okvirimavlastite karijere napravio takvestruèno-politièke lupinge davam se zavrti u glavi, ne bini u jednoj kulturnoj sredinikoja nešto drži do sebe mogaobiti autoritet, jer da bi se tobilo, valjda je važna i nekakvavražija etièka ovjera. Ili nije,ali onda nismo ni jednoganajmanjeg koraèiæa izašli izsvijeta kompartijski diktirane“nauke”...Jedinstveno bosanskohercegovačkojezičnonaslijeđeKakva je tradicija hrvatskogjezika u Bosni? Koliko se današnjiživi jezik Bosanskih Hrvatarazlikuje od onoga u Hrvatskoji može li se on uopće normirati(pa i “očistiti”, uzmemo li u obziraktualno zalaganje nekih jezikoslovacaza razlikovanjem oddrugih jezika na ovom prostoru)prema pravilima koja se danas uHrvatskoj predlažu?– Nigdje kao na primjeruBosne i Hercegovine nijevažno držati na umu razlikuizmeðu govornoga, živog jezika,i tzv. standarda. Kadadanas hrvatski politièari i predstavnicicrkvenih institucija ikulturnih organizacija u Bosnikao uzor rješavanja identitetno-kulturnei jeziène problematikepredlažu belgijski ilišvicarski model, zaboravljaju(ili možda i ne znaju, što uopæene bi bilo èudno) da se u timsluèajevima radi o doista raznimi razlièitim jezicima: francuskikoji govore Valonci i nizozemskikoji govore Flamanci, tenjemaèki, francuski i talijanski(uz relikt retoromanskoga)koje govore Švicarci. U Bosni iHercegovini sve je upravo obrnuto:svi Bosanci i Hercegovcirode se u istom jeziku i govoreistim jezikom. Od toga bi bilologièno polaziti u bilo kakvomupametnom, dobronamjernom ina stvarnosti zasnovanom pokušajuda se jezièno pitanje uovoj zemlji perspektivno riješi.Nažalost, danas se kao politièkipoželjno podržava i provodi svesuprotno od toga.Proteklih godina èesto sampisao o jeziènoj kvadraturikruga u Bosni i Hercegovini,osobito iz hrvatskoga aspekta,i to æe uskoro biti objavljeno uknjizi Duh iz sindžirâ. Na Vašepitanje najbolje æu odgovorititako da nešto od toga ukratkoparafraziram.Katarina LuketićO jedinstvenom jezičnomnaslijeđu Bosne iHercegovine te načinu nakoji se hrvatska jezičnastandardizacija odražavana jezik Hrvata u susjednojzemlji govori poznatiknjiževnik i autor niza knjigao identitetu i kulturološkomspecifikumu Hrvata u BosniNa djelu jejezični standardu proklamiranojsvetoj borbiza očuvanjenacionalnogaidentiteta,koja praktičnofunkcionirakao zatiranjeelementarneljudske i osobneslobode!Sve bosanskohercegovaèkojezièno naslijedstvo,svi književni i vanknjiževnitekstovi napisani u njemu odHumaèke ploèe i Kulinovepovelje Dubrovèanima, do IveAndriæa, sva današnja govornapraksa i komunikacijska vrijednosttoga jezika – pokazuje,uza sve kulturalne zasebnosti,visoki stupanj jedinstvenosti.Tu notornu èinjenicu poznajujednako dobro i najobiènijinjegovi govornici, kao i najupuæenijistruènjaci. Moždanajbolje od svih baš Brozoviæ.Nitko nije kraæe i preciznijeod njega tu bosanskohercegovaèkuosobinu definirao,napisavši u èlanku o jeziku udrugom izdanju EnciklopedijeJugoslavije (u 6. svesku, kojije izašao 1990. godine) da je“bosanskohercegovaèki izraznajizrazitiji nosilac varijantskeneutralizacije” (varijante –onodobni znanstveno-politièkieufemizam za hrvatski i srpskiknjiževni jezik, op. a.), te da je“bosanskohercegovaèki standardnojezièniizraz (kojim sesluže Hrvati, Muslimani, Srbii drugi) èak izrazito nacionalnonehomogen”.Dominacija rastavnelogikeSvaki savjestan jezikoslovac,dakle, znade, a obièan èovjeknepogrešivo osjeæa, da kulturalnopovijesnerazlièitosti, kojeu bosanskohercegovaèkomjeziènom sluèaju nesumnjivopostoje, nemaju obilježje zasebnihnacionalnih jezika niu genetskom, još manje u komunikacijskomsmislu. Ako se,pak, danas te razlike imenujutrima nacionalnim imenima,to ne dolazi iz jezika nego izpolitièkoga prava svakoga naroda,da jezik kojim se služi zovesvojim nacionalnim imenom.Po tomu je jasno, i o tome najboljegovori citirani Brozoviæevstav, da kod nas nazivi jezika– hrvatski, bosanski, srpski– imaju funkciju politièkogarazlikovanja, a da su u lingvistièkomusmislu u ogromnojmjeri – sinonimi.Sasvim je drugo pitanje– kako tu složenu, naokonerješivu situaciju urediticivilizirano i funkcionalno, nasvim relevantnim razinama odosobne do obrazovne, medijske,administrativne, u jednurijeè normativne, tako da sene pravi nasilje nad jezikom inaslijedstvom s jedne strane,a da se do kraja poštuju svestvarne razlike i sva politièkaprava s druge. Da to rješenjenije nemoguæe, sugerira upravoBrozoviæeva definicija iz1990. Da, ali današnji Brozoviæzastupa suprotno: potpunujeziènu dezintegraciju Bosne iHercegovine.Prema staroj dogmi, koja sevuèe još od njemaèkih teoretièarai historièara prve poloviceDevetnaestoga stoljeæa, ali seneošteæena provukla i krozasve naredne ideološke i teorijskeparadigme do naših dana,jezik (i uza nj književnost ipovjesnica) mistièni su temelj,ujedno i kruna “nacionalnogabiæa”. Primijenjeno na Bosnui Hercegovinu i njezine tri“nacije”, to znaèi da u trijadijezik-književnost-historija sveultimativno mora biti podvrgnutodiktatu potpunoga razlikovanja:tri zasebna i “samosvojna”nacionalna jezika, triknjiževnosti, tri historije. A akomeðu njima postoje sliènosti ipodudarnosti, to gore po njih!Jezik je u toj dominaciji rastavnelogike najžalosnija žrtva, jerse na njemu ona prakticira baškao vivisekcija, rezanje na živo.Ako je standardizacija jezikai jezièna norma u osnovi stvarpolitièke odluke, takvom stanjugovornoga, organskog jezika,kakvo karakterizira Bosnui Hercegovinu, oèevidno,najmanje odgovara striktnatronacionalna standardizacijai disjunktivna norma, kojapošto-poto nastoji odrediti ipropisati “što je naše a što jetuðe”, po principu iskljuèivanja:ili-ili. Pošto smo, naravno,i dalje na politièkom a sasvimmalo na jeziènomu terenu, lakoje otkriti da su u toj koncepcijizapravo latentno pohranjenirefleksi politièkoga, pa ukrajnjoj liniji i teritorijalnogarazdvajanja, razgranièenja. Aako je, pak, buduænost Bosnei Hercegovine kao politièkoteritorijalnecjeline manje-višeosigurana (što se, nažalost,uopæe ne može reæi za njezinusocijalnu i ekonomsku održivost),a svi se relevantni faktoriu meðunarodnom pravno-politièkomporetku ustrajno kunuda jest, onda su te fantazme,kao politièke odluke, dvostrukoopasne: em su pogrešne, emcijele naraštaje upuæuju na putiluzija...Utapanje u homogenisvehrvatski identitetDrukèija od opisane rastavnelogike (zapravo: politike),bila bi ona koja se ne bi plašilatraženja kompleksnog ali jeziènojstvarnosti bližeg i sukladnijegrješenja. To je konjunktivnalogika i politika, koja sene bi vodila iskljuèujuæim principomili-ili, nego principominkluzivnosti: i-i. Tek u takocmyk

jezikometni derbiVII/151, 24. ožujka 2,,5.27postavljenom okviru i projektunašli bi, na zajednièkom poslu,svoju kreativnu ulogu politièarii jezièni i drugi struènjaci, iu njemu bi bilo moguæe doæido rješenja koja bi saèuvalafunkcionalnu jedinstvenostjeziènoga prostora a ne bi potiskivalaništa od nacionalnihosobitosti. Tada bi se vidjelo daje zapravo najmanji i najlakšerješiv problem – pitanje nacionalnihimena jezika, s kojimse danas preèesto manipulira.Od osobite važnosti je i to, štobi ovakva jezièna politika bilau stanju blagotvorno djelovatina smirivanje onih aspekatanacionalnih tenzija u Bosni iHercegovini koji se tièu širih,vanbosanskih prostora – hrvatskih,srpskih, ali i bošnjaèkih.Vladavina rastavne jeziènepolitike na sasvim posebannaèin destruktivno i otuðujuæedjeluje na hrvatsku kulturnui nacionalnu komponentuu Bosni i Hercegovini. To uovdašnjoj hrvatskoj politici iu krugovima društvene elite,nažalost, još nije prepoznato,jer ti krugovi još nisu, onolikoradikalno koliko je potrebno zatemeljito otrežnjenje, odma-(h)murali politièke iluzijeHerceg-Bosne.A kad bi meðu Hrvatima, alii uopæe u Bosni i Hercegovini,postojala navika i potreba kritièkogadiskursa i neka baremrudimentarna kritièka javnost,moralo bi se o ugrožavanjuhrvatskoga jezika, kao i hrvatskogakulturnog i politièkogidentiteta, moæi govoriti izposve druge perspektive. Rijeèje, naravno, o neuralgiènommjestu cijele postjugoslavenskehrvatske politike spramBosne, o istoènomu grijehu tepolitike po kojemu su Hrvatiiz Bosne i Hercegovine svojuuzvišenu nacionalnu zadaæuimali ispuniti tako, da se upotpunosti i bez ostatka utopeu imaginarni homogeni svehrvatskiidentitet. U svemu, a ujeziku najprije i najviše. Pa kadsu se planovi za to utapanjeredom izjalovljavali u aspektupolitièkom, vojnom, teritorijalnom,administrativnom,umjesto da se izvuku logiènei zdrave konzekvencije, ostaloje da se “ratuje drugim sredstvima”.Jezikom i preko jezikaprije svega.Lingvisti veoma dobro znajuda je svaka standardizacija(utvrðivanje onoga što se unas najèešæe zove književnijezik s nacionalnim atributom)u odreðenoj mjeri – jeziènonasilje. To je proces u kojemuse u književnojezièni standardpripuštaju odreðeni elementigovornoga jezika, dok se druginjegovi elementi ne standardiziraju,nego se odstranjuju, idaje im se status stilske rezerve.Lingvisti takoðer dobro znajuda je po jezik, po njegovo bogatstvo,po njegovu živu vezus onim nepresušnim bunaromšto ga predstavlja govorni, baštinjenijezik (jedini koji je upravom smislu – materinski)veoma loše i opasno ako sestandardizacija ostvaruje tako,da se previše udaljuje od svojegovorne osnove, od tzv. organskogidioma. Hrvatska kultura,baš kao i hrvatska jeziènabaština, izrazito su pluralnogakaraktera. Hrvatska, pak, politikastandardizacije (i kulture ijezika) nikad nije imala sreæe imudrosti da tu svoju organskupluralnost plodno integrira.Najèešæe i najviše je primjenjivala– odstranjivanje. Da ovo nijenimalo apstraktna prièa, negopojava trajno bolna u životu generacijai pojedinaca, koja imaposve ozbiljne antropološkeimplikacije, odlièno na svojojkoži iskusi svaki izvorni govornikèakavskoga ili kajkavskoganarjeèja (kao svojega jedinogmaterinskog jezika), suoèen sneizbježivom prisilom da kaosvoj nacionalni književni jezik– nauèi štokavski.Brisanje jezičnememorijeHrvat iz Bosne iHercegovine u tom je pogledu,moglo bi se reæi, sretnik – njegovmaterinski (štokavski) ujednoje i ona dijalekatska osnovana kojoj poèiva suvremeni hrvatskistandard. Meðutim, odvremena kad je ta opcija definitivnousvojena (za Hrvateto se dogodilo na poèetku 17.stoljeæa s Bartulom Kašiæem,s fra Matijom Divkoviæem),proces standardizacije išao jekojekakvim okolnim i uvijekumnogomu artificijelnim putevima,u pravilu sve udaljenijimi sve “tuðijim” od njegove,hrvatskobosanske govornematrice. Upravljan je iz “nacionalnematice”, Zagreba, i svemanje je uzimao u obzir bosanskeosobitosti, autohtonosti,kao i elemente bosanskoga,bosanskohrvatskog jeziènograzvoja, a naroèito nije uzimaou obzir one osobitosti togarazvoja, koje su Hrvati u Bosnii Hercegovini, po primarnojlogici životnoga i socijalnogambijenta, posve prirodno dijelilis drugim svojim, su-domovinskimetnièkim zajednicama.Tako je na kraju Dvadesetogastoljeæa hrvatski jezièni standard,koji se ultimativno nameæebosanskohercegovaèkimHrvatima kao najviša nacionalnasvetinja i apsolutni znakpripadanja, s jedne strane, a sdruge spasonosnoga razlikovanjaod drugih, u mnogim svojimelementima silno udaljen odnjihove govorne matrice, odnjihova stvarnog materinskogjezika. Taj paradoks bio bi sampo sebi dovoljno ozbiljna smetnjaza netraumatièno savladavanjevlastitoga identiteta, nosmetnja se stostruko uveæavai znade dovesti do potpunogapsihosocijalnoga izoblièenjazahvaljujuæi ogromnom pritiskupolitièke naravi, koji sekroz organiziranu propaganduravnu masovnom ispiranjumozgova širio i širi Bosnomi Hercegovinom od 1990. dodanas neprekidno.Osnovni, dakle, problem shrvatskim književnim jezikomkakav se u obliku i društvenomstatusu prave NacionalneDogme mehanièki hoæe preslikatiu Bosnu i Hercegovinujest to, što ovaj model sadržiizrazitu tendenciju brisanjaogromnoga dijela autentiène ižive jeziène memorije Hrvata,koji suoblikuju i nastanjuju ovuzemlju kao svoj integralni kulturni,povijesni i socijalni ambijentstoljeæima. Uvrh glaveta bi im dogma benevolentnodopustila da svu tu svoju živumemoriju, to vibrantno i jedinstvenoiskustvo jezika potisnuu – stilsku rezervu! Na taj se naèinjedna prijeka civilizacijskapotreba, kakva je, nesumnjivo,jezièna standardizacija, u sluèajubosanskohercegovaèkihHrvata poèinje ponašati kaosvojevrsno uništavanje, paradoksalnozatiranje identitetau ime identiteta! Primjera imabezbroj, ali brisanje o kojemuje rijeè ništa bolje ne ilustriranego fobija od “srbizama” i tzv.turcizama, koja je strukturalnougraðena u model hrvatskogastandarda. Po nekomuproizvoljnom kriteriju, posvenejasnom iz bosanskohercegovaèkogaiskustva, tu se za srbizmeproglašavaju cijeli ogromnigrozdovi najnormalnijega (i)hrvatskog vokabulara u Bosnii Hercegovini, te kao takvine samo da se proskribirajuiz jezika, nego – bogu Marsubudi hvala! – služe za udaranjenajgorega politièkog i moralnogodijuma. O turcizmima da sei ne govori! Nasuprot sjajnimhrvatskim književnim tradicijama(vidjeti, na primjer, samoA. G. Matoša, da i ne govorimo franjevaèkim bosanskim pisaocima!),suvremeni se hrvatskistandardološki ostracizamponaša prema turcizmima kaoprema pravim jeziènim parijama.Govoreæi onomad o hrvatskomeknjiževnom jeziku na tribiniMatice hrvatske u Livnu,Tomislav Ladan i nehotice vrloje plastièno opisao tu specifiènohrvatsku strategiju odricanja.Rekao je kako je ono što senaziva bosanskim jezikomustvari – “hrvatski kad mu seoduzmu orijentalizmi”! Kad sedobro promisli, ova “definicija”nije nimalo sporna; sporno je,meðutim, to naèelo oduzimanja!Ono je sporno u svakom svojemuaspektu – jeziènom, kulturnopovijesnom,politièkom,sociopsihološkom.Osnovni problem s hrvatskim književnim jezikom kakav se u obliku i društvenom statusuprave Nacionalne Dogme mehanički hoće preslikati u Bosnu i Hercegovinu jest to, štoovaj model sadrži izrazitu tendenciju brisanja ogromnoga dijela autentične i žive jezičnememorije Hrvata, koji suoblikuju i nastanjuju ovu zemlju kao svoj integralni kulturni,povijesni i socijalni ambijent stoljećimaStrah od nacionalnokrive riječiU svakodnevnom životu tase pojava oèituje na zastrašujuæinaèin. Na svakom korakui u svakom trenutku susrestæete se sa situacijom u kojojgovornik sam sebi pregrizajezik kad, posve hrvatski prirodno,zausti da izgovori hiljadu,kafa, izvještaj, obaveza, naroèito,prisutan, pa se uz vidljivu unutarnjupaniku popravlja: “hilj...tisuæa”, “kaf... kava”, “izvješ...izviješæe”, “obav... obveza”,“nar... osobito”, “pris... nazoèan”,“èinit... èimbenik”,itd. unedogled... U tu sasvimnepotrebnu, kompromitantnusituaciju dovode se svakodnevnointelektualci, politièari,sveæenici, novinari, televizijskiurednici, studenti – sve u strahuvelikomu od nacionalno kriverijeèi. Nitko se još nije sustavnopozabavio antropološkom dimenzijomove pojave, a tek bitakva analiza dala prave uvideu dubinu i užas mentalne diktatureo kojoj je rijeè: To je nadjelu jezièni standard u proklamiranojsvetoj borbi za oèuvanjenacionalnoga identiteta,koja praktièno funkcionira kaozatiranje elementarne ljudske iosobne slobode!Ono što se u Bosni iHercegovini predstavlja kaosakrosanktni, kanoniziranihrvatski književni jezik, niti jestandardizacijski i normativnodovršen proces, niti oko togavlada potpuna idila u samoj“nacionalnoj matici”, tj. meðuzagrebaèkim lingvistima. Nemora se ni pogaðati da onajmodel, koji se ultimativnonameæe u Bosni i Hercegovini,zastupaju nacionalni lingvisti-politièaritipa DaliboraBrozoviæa. Ima, meðutim, ionih drugih, koji se ne ustruèavajureæi da se standardizacija ijezièna norma ne moraju utvrðivatiprema disjunktivnomili-ili obrascu, te da bosanskohrvatskisluèaj traži i zaslužujedrukèiji pristup i model. Utome se drukèijem modelu,kažu oni, mora i može naæinaèina za unošenje autohtonihjeziènih osobina u jezièni standardi normu, te za uspostavljanjeotvorenoga odnosa spramukupnosti bosanskohercegovaèkejeziène zbilje. Pa èak i zasvojevrstan bosanskohercegovaèkivid hrvatske jeziène standardizacije,ako bi cijeli procesu Bosni i Hercegovini nastaviodivergentnim putem stvaranjatriju nacionalnojeziènih standarda.U principu, to ne bi bionimalo razlièit model od onogakako, recimo, Austrijanci nasvoj naèin standardiziraju njemaèkijezik, ili od trinaest (kolikoli veæ?) razlièitih standardaengleskoga jezika u svijetu.Jedina dobra stvar u cijelojovoj urnebesnoj prièi o jezikujest to što, nasuprot uvjerenjunacionalnih dogmatika, ništanije gotovo, bolje bi bilo reæi daje sve još na poèetku. Naravno,Hrvati u Bosni i Hercegovinimorali bi napokon sami, svojomnajboljom pameæu, odluèitikojim æe jeziènim putem iæi.Samo, morali bi unaprijed bitipotpuno svjesni krajnjih posljedicajednoga i drugog izbora.Prvi model (dosadašnji, monolitnonacionalni) bez ikakvedvojbe vodi ih u produbljivanjejaza izmeðu materinskoga idiomai nacionalnog standarda,odnosno politièki u sve dubljui sveobuhvatniju shizofreniju.Drugi model, koji traži mnogonove mudrosti, rada, istinitepredanosti, približavao bi ihsamima sebi, vlastitim korijenima,vlastitoj sudbini, dubljemuosjeæaju identiteta. Ne biznaèio nikakvo prekidanje vezasa cjelinom hrvatske kulture ijezika, ali, što je jednako takovažno, ne bi ih ni antagonizirao,nego bi ih na jedan inoviranii konaèno neideologizirannaèin povezivao s drugima uBosni i Hercegovini. Za uspjehjednoga takvog modela bilobi od izuzetne važnosti da gau dovoljnoj mjeri prepozna ipodrži znanstvena, kulturna ipolitièka javnost u Zagrebu i uHrvatskoj.Kombinirana rješenjaKojim se pravopisom vi osobnoslužite?– Nemam favorita, kombiniramneka dobra rješenjajoš iz Broz-Boraniæa, pa svedo Aniæ-Siliæa, ali trudeæi seda budem koherentan. Imajedan priruènik, koji nikadnije stekao status službenoga,ali ima mnoga sjajna rješenja,i veoma mi je drag. To je broširaniPravopisni priruènik štosu ga 1977. u Sarajevu objaviliMustafa Ajanoviæ, ZvonimirDikliæ i Svetozar Markoviæ (skojim sam žestoko polemiziraona famoznom Mostarskomsavjetovanju o jeziku 1973. godine).A tvrdoglavim se i borims lektorima oko nekih rješenjaprotiv kojih su svi pravopisi, alisu meni dobra i potrebna.cmyk

28 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbiPostava i pričuveSinan GudževićHrvatska jezikometna vrstarvatska jezikometna vrsta èiji je osnivaèHrvatski razlikovni savez sa sjedištem naZrinjevcu i logistikom u Frankopanskoj, oformljenau posljednjih petnaest godina ima standardansastav.Prva postavaNa golu je Bosanac Ladan, èije akrobacije izazivajuoduševljenje širokih masa. Poèeo u nižerazrednoomsarajevskom Zografu iz Pionirske Doline.Poslije igrao za juniore mlade jugoslavenske reprezentacije,gdje ga je zapazio tadašnji selektorKrleža i doveo u Zagreb. Nakon neophodnog vremenaprilagodbe, zablistao u punom sjaju na vratimaLexjugoslavije. Kao prvi vratar Lexyu dao usavršitiprostor ispred vrata tako što je ova opskrbio èipomza neulazak nikoga i nièega. Time je Lexyu ušao upovijest kao prvi humano tretiran mastodont. Unjemu po cijelu noæ gori svjetlo poradi otkrivanja,popisivanja i opisivanja hrvatskih iskonskih rijeèiod noæas pa do stoljeæa sedmog. Slavna mu je izjavao centaurskom rjeèniku centaurskoga jezika. Poslijevišegodišnjeg rada uz lojanicu otkrio da jezik nijecentaurski veæ dvojajèan. Da bi ga se zaštitilo odvelikog broja obožavatelja Jezikometna natjecateljskakomisija mu je dala spavaæu sobu u zgraditelevizije s dvije uvijek ispeglane pidžame. Autorznaèajne i na mnoge svjetske jezike prevedeneknjige Sprijeèi, sprijeèi.Desni bek je Babiæ, bivši reprezentativac standardnojezièneJugoslavije, bez èije èvrstine hrvatskistandard ne bi ni dopola bio po JUSu. Ponikao uslavonskoj Tamnici naroda, iz koje je trbuhom zakruhom prešao u zagrebaèka Prenja. Sa neprelaznostimeðu drugovima poznat kao Pauk krstaš, a maserkaHam ga zove Profesor. Svjetsku slavu stekaohrvatskom zamjenbenicom Velezgoditnjak za srbizamJack Pot.Osnovao nacionalno natjecanje za kovanje najstarijehrvatske rijeèi. Urednik svjetski poznatog èasopisaJezikomet, za koji milijuni èitalaca žale ne samo štone izlazi ljeti, veæ i što ne izlazi i noæu. Babiæ je prvihrvatski veleposlanik u Organizaciji razjedinjenihjezika.Lijevi je boèni neprelazni Katièiæ, bivši standardnibek (a po potrebi i krilo) reprezentacije Jugoslavije.Igrao za beogradsku Vizantiju i sarajevsku Akademiju,a Hrvatskoj se preporuèio kao Scheiberlspieler beèkogaSprachstreita. U vrijeme kad je Svjetska jezikometnafederacija to još dopuštala, ubilježio i nekoliko nastupaza izabranu vrstu Grèke. Jaèa mu je strana igrau zraku. Slavu potvrdio satelitskom teve izjavom daje svaki Hrvat mediteranskiji od svakog Srbina. Nijeimao sreæe da nastupa na svjetskom prvenstvu, povrijediose na pripremama. Prvi mu je trener bio VukKaradžiæ, za kojeg je uèio da je izmislio sva slova nasvijetu.Desni pomagaè je iskusni Moguš, èija istrajnostu igri èini da mu se ne primjeæuje sporost u predajilopte i ideja u timskoj postavi. Poèeo u znamenitomklubu Transkript najboljem predstavniku resavskejezikometne škole. Pogodan za igru na razlièitim mjestimai u svim pravcima.Središnji pomagaè je nesalomljivi Brozoviæ,Sarajlija koji je svoj igraèki moral višekratno dokazaoupravo igrama protiv Bosne. Za reprezentacijuJugoslavije odigrao bezbroj utakmica, prvenstvenih iprijateljskih, zvaniènih i nezvaniènih ostajuæi standardanu svakoj varijanti i nedodirljiv nakon svake promjeneizbornika i stila igre. Bio standardan kod VukaKaradžiæa, kod Tome Maretiæa i kod Bana Zadranina.Zbog svoga fenomenalnog držanja pri promjenamaizbornika pripisuje mu se izreka: “Ja za svaku kapuimam glavu”. Kapetan momèadi, kompletna liènost,uvijek uzor i primjer, bilo da traži od mladeži da slijediprimjer predsjednikova stila i jezika, bilo da vlastiteknjige baca na lomaèu. Kod pitanja knjiga valja reæida je, uza sve svoje nadljudske obaveze u jezikometu,uspio napisati èak dvije: jednu sam, a drugu pola apola jedan Srbin. Prva mu je knjiga posve rasprodata,a drugu je dao skoro posve spaliti. Ne zna se zašto munitko ne objavljuje ponovno prvu. Svima objavljuju,samo njegovu neæe. Naslov joj je onda bio Standardnizazubnik. Na žalost je izdavaè otisnuo knjigu s prekodvije stotine pogrješaka: iz neobjašnjivih razloga seu tekstu pojavljuje pridjev hrvatskosrpski, iako munigdje nije mjesto. S njegovih zasluga za reprezentativneigre za Jugoslaviju i za Hrvatsku (nešto slabijaizdanja imao je, istini za volju, protiv SovjetskogSaveza) potrjebito je objaviti mu reèenu knjigu ponovnoi na mjestima pogrješnoga pridjeva upisatiprivrjemeno riješenje srednjejužnoslavenski. Brozoviæje dugogodišnji dopredsjednik Stranke drinskih braniteljai predsjednik Pokreta za pobijanje hrvatskogbarjaka na vrh gore Romanije.Lijevi je pomagaè Težak. Njegova požrtvovnost iistrajno uvježbavanje standarnih situacija dovela ga jedo spoznaje da je narod što i jezik. Svi ga pokušavajukopirati ali nije lako biti Težak. Sa svojim je središnjimpomagaèem suglasan u misli da valja mijenjatiraèunala, a ne slovopis, a sa središnjim napadaèem unaèelu “Jezik dajem, standarda ne dajem”.Desno je krilo Kovaèec. Akademik u kopaèkama.Neupadljiv, ali koristan. Poèeo u predratnoj Kockici,da bi u nacionalnu vrstu ušao po izvoðenju penala.Poznat po umjerenim izjavama, kao onoj prema kojojbi Hrvati trebali svake godine izmišljati po 400 rijeèii onda ih ubrizgavati u svoje glave kao iskonske. Uposljednje vrijeme nije u nekoj formi, ali kod selektoraJelèiæa ima kredit za svoje nezaboravne finte iudarce iz kuta.Desna spojka je Peti. Uz potporu Katièiæa iPranjkoviæa stekao doktorat na temu Ubrojivost uhrvatskoj jezikometnoj neprebrojivosti, koja ga, sa dosadneviðene lucidnosti, preporuèuje za direktanistovremen prijam u zgradu na Zrinjevcu i u onu uFrankopanskoj. Obnaša dužnost i psihologa ekipe.Zaslužan za jezikometnu raspravu o ulozi rijeèi majkau Hrvata i u Srba. Pokazao, na primjeru rijeèi voda dase srpski i hrvatski jezikomet razlikuju za èitav jezik,makar usta bila ispod dva oka u glavi.Središnji je napadaè Samardžija. Živi primjer za tošto sve upornost nadomjesti. Moderan skakaè, s obaveznomigrom. Pomažuæi svojoj posljednjoj liniji zabioi nekoliko autogolova, no nezamjenljiv. Jedan od utemeljiteljaprve na svijetu katedre za standardne jezikometnesituacije. Slavan po uèenju da nije jezik onošto se nalazi u knjigama pisaca, veæ je jezik ono štokatedra rekne da jezik jeste. Pri kraju su mu pregovorio prodaji prava Amerikancima za onamošnje osnivanjekatedre za standardni amerièki jezik. Èimse završe ovi zapoèet æe pregovori s Nijemcima,dok æe Španjolci malko morati prièekati. I Kinezi.Rijeèju, igraè u svim pravcima.Lijeva je spojka Pranjkoviæ, još jedan Bosanac,koji se dobrim igrama nametnuo, usprkos èinjenicida nije u dobrim odnosima s veteranom Babiæem.Žrtva koju je uèinio da bi ušao u izabranu vrstu dostojnaje divljenja: morao se odreæi velikih naplavinaiz tzv. Znanosti e da bi se posvetio igri. Izvjesnagospoða Kordiæ pokazala je kolièinu žrtve spojkePranjkoviæa u nekolikim nastavcima u jezikometnojreviji Križna publika. No da je reèena gospoða u svomepristupu, po mišljenju svih igraèa, jednostrana,jer se u svojim tekstovima drži nauke i èinjenicakao pijan plota, nemajuæi sluha za bezbrojne nijansejezikometne igre.Lijevo krilo je Dulèiæ. Kapetan u sjeni. Nijerjeèit, ali ispunjava sve što od njega zatraži Savez,izbornik i škvadra. Osnovao Institut za kakanjeumjesto dakanja. Ogorèeni protivnik akanja a zagovorniklikanja. Najbolje igre pruža na terenu odintraneta. Dalekovid, ustrajava na izbacivanju izhrvatskog jezikometa svih deminutiva srednjegroda, a na ubacivanju onih muških. Na najboljemje putu da umjesto srbizma “dijete” uvede, pa akotreba i zavede, u hrvatskoj ligi iskonsku hrvatskurijeè “djetiæ” ili još stariju – èovjeèiæ.PričuveGolman je Miliæ. Poèeo u Košavi iz Beograda, panastavio u sarajevskom Vilajetu, iz kojeg æe prijeæi uCmrok s Pantovèaka. Darovit, prilagodljiv, upotrebljivi van terena. Strpljivo vreba svoju prigodu, a obnaša idužnost dopsihologa momèadi. U hrvatski jezikometuveo nove rijeèi: vjeèera i stjeèaj. Prije svake tekmese pospe pepelom.Prièuvni braniè Pavièiæ, autor traktata o hrvatskomjezikometnom grèu. Neprikosnoven u svemu, štetašto ga izbornik èešæe ne ubacuje.Vezna je prièuva mlaðahni Gluhak. Jedini èlanrepke iz druge lige. Ima sve predispozicije za prvupostavu, osim štopanja, prijema i predaje, koje æe,buduæi da je mlad, popraviti. Za sada standardan uCrepusculumu.Središnji napadaè iz prièuve je Škariæ. Cijelu karijeruproveo u Retorici iz Mrduje Nièije. Nesebièan,potpisao da æe se u korist jezikometne nacionalne vrsteodreæi i posljednjeg slova svoga prezimena i mijenjatiga za mehko è. Vidovit i avangardan, poradi èeganeki klupski drugovi ne razumiju njegovo a kao o.Prièuvni za sve pozicije je Vukojeviæ. Iako se nijenaigrao, vazda je blizu prve momèadi. Može igratisve, i biti sudac. Neostvaren mu je još san o hrvatskojjezikometnoj policiji koja bi na prijavu suca prepraæalau zatvor igraèa koji upotrijebi više od jednog srbizmapo poluvremenu.Temat priredili Rade Dragojevići Katarina Luketićcmyk

glazbaVII/151, 24. ožujka 2,,5.29Ruska škola u postkomunističko vrijemeTrpimir MatasovićJedinstvena i neizrecivalakoća, ali i dubinaAmadeusove glazbe, kojuu zvuk uspijevaju uvjerljivoprenijeti samo najveći, podRjepinovim prstima blistapunim i prirodnim sjajemKoncert violinista VadimaRjepina i Festivalskog orkestraVilnius, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb,15. ožujka 2005.bivšem SovjetskomSavezu desetljeæima sestvarao vrhunski sustavglazbene pedagogije, koji je,zahvaljujuæi zakonu velikih brojki,omoguæio da se na tim prostorimarazvije cijeli niz glazbenikakoji svojom kvalitetom idanas dominiraju svjetskomglazbenom scenom. Posebnoto vrijedi za gudaèe – ruski idrugi “sovjetski” virtuozi moguse pohvaliti besprijekornomtehnikom i blistavim tonom,pri èemu podjednako uspješnonjeguju solistièki, komorni ikoncertantni repertoar. No, iopet zbog zakona velikih brojki,ipak nije svim vrsnim gudaèimadano da ostvare solistièku karijeru.Stoga u zemljama bivšegSovjetskog Saveza djeluje i nizvrhunskih gudaèkih ansambala.Kao dobar primjer ruske violinistièkeškole, ali i tradicije gudaèkihsastava baltièke regije,trebao je poslužiti koncert nakojem su se, 15. ožujka u dvoraniLisinski, zagrebaèkoj publicipredstavili violinist VadimRjepin i Festivalski orkestarVilnius. No, koliko god i solisti ansambl svjedoèili o rezultatimaglazbene pedagogije jednogprošlog vremena, toliko je bilojasno i da nove društveno-politièkeokolnosti ostavljaju trag ina njihovu glazbovanju.Čitanje...Festivalski orkestar Vilniusosnovan je prije tek dvije godine,no s obzirom na ugledbaltièke gudaèke škole, kao ièinjenicu da je ansambl sastavljenod mahom mlaðih èlanovaponajboljih litvanskih orkestara,i u tako je kratkom razdobljusuraðivao s nekima od najznaèajnijihglazbenika današnjice.Tako su uz ovaj ansambl veænastupali, primjerice, violinistJulian Rachlin i violist JurijBašmet. Ne èudi stoga da se iVadim Rjepin spremno odazvaopozivu na suradnju, u okvirukoje je zagrebaèki koncert (nakondan ranije održanog koncertaBresciji) bio njihov tekdrugi zajednièki nastup.Svakako da takve suradnjepridonose reputaciji mladogorkestra, što, meðutim, možebiti dvosjekli maè. Naime,sudeæi po onome što se mogloèuti na zagrebaèkom koncertuFestivalskog orkestra Vilnius,èini se da je lansiranje u orbitusvjetske glazbene reproduktivebilo prenaglo i nedovoljnoutemeljeno na samoj kvalitetisvirke sastava. Doduše, ansamblje sastavljen od uistinu vrsnihglazbenika, pa je i njegov tonprepoznatljivo snažan i gust, anotni tekst uvijek je proèitanbesprijekorno. Meðutim, nijese došlo mnogo dalje od pukogišèitavanja. Naravno, nijejednostavno prepoznatljivoumjetnièki profilirati sastavkoji djeluje bez dirigenta (aFestivalski orkestar Vilniusjedan je od takvih), no u tomse sluèaju trebalo malo dulje,prije odlaska, raditi na profilaciji.Jer, svirka je ovog sastava, uosnovi, interpretacijski blijedai jednolièna. Bilo da je rijeè oMozartovu Divertimentu u B-duru, Stravinskijevu Concertuin D ili Èajkovskijevoj Serenadiza gudaèe, glazba se u èitanjulitvanskog ansambla valjabez neke jasnije naznaèenestrukture ili bilo kakve drugerazložnosti. Pokazuje se takoda kvaliteta tona jest, doduše,dobra polazišna osnova, a zaumjetnièki je uvjerljiv rezultatpotrebna i nadogradnja, kojaje ovdje manje-više izostala.Komunistièka era na prostorubivšeg Sovjetskog Saveza nije,doduše, vrijeme za kojim trebapreviše žaliti, no u to se dobaipak ne bi moglo dogoditi daansambl ovakvog potencijalakrene nastupati prije nego štoje dosegao ne samo zadovoljavajuæunego i vrhunsku umjetnièkurazinu.... i više od čitanjaPosve drugu, pozitivnustranu “postkomunistièkog”glazbovanja ruske škole pokazaonam je Vadim Rjepin, izdanaktradicije koja je stvorila brojneèuvene virtuoze, od kojih senezanemariv broj posljednjihgodina predstavio i u Zagrebu.I opet, kao i kod glazbenikaFestivalskog orkestra Vilnius, ikod Rjepina je zamjetna tehnièkasuverenost i izrazito lijep(doduše, i profiliraniji) ton.No, dok se litvanski glazbenicine uspijevaju odmaknutiod školskog èitanja, violinist izNovosibirska (grada u kojem suroðeni i Mstislav Rostropoviæ,Valerij Gergijev i MaksimVengerov) pokazuje znaèajnudozu umjetnièke samostalnosti.Njegova izvedba solistièke dioniceMozartova Petog koncerta zaviolinu i orkestar tako nije samoèitanje, nego kreativni èin, ukojem poštivanje notnog tekstai stilskih zakonitosti nije preprekaza davanje individualnogpeèata interpretaciji. Nemakod Rjepina romantièarskihpretjerivanja, toliko èestih kodstarijih violinista ruske škole, alini samozadovoljnog šminkerajaglazbenika njegove generacije,poput, recimo, Juliana Rachlinaili Maksima Vengerova.Jedinstvena i neizreciva lakoæa,ali i dubina Amadeusove glazbe,koju u zvuk uspijevaju uvjerljivoprenijeti samo najveæi, podRjepinovim prstima blista punimi prirodnim sjajem.Još je jednu stranu svojeumjetnièke osobnosti Rjepinpokazao u dodacima. NasuprotMozartovoj klasiènoj “jednostavnosti”našle su se dvije virtuozneskladbe iz pera Ysayea iPaganinija. Poštujuæi i ovdje tradiciju,ali joj ne robujuæi, Rjepinpokazuje da je u stanju ne samos suvereno svladati sve tehnièkezamke nego i diskretno ironijskipristupiti ovim skladbama, èijaje funkcija inaèe više virtuozna,a manje umjetnièka. No, velièinaje Vadima Rjepina upravo utome što i od glazbe umjetnièkidvojbene razine može stvoritipravu umjetnost – drugim rijeèima,èak ni ondje gdje je skladateljuto i bila namjera, Rjepinne pristaje da glazba bude samasebi svrhom.Pratilac na putovanju vlakomMarko GrdešićKao i mnogi drugielektronički izvođači, MaxRichter bi vjerojatno radoskladao soundtrack za film,pa i u ovim pjesmamamožete zamisliti različitescene koje bi ih mogle pratitiMarx Richter, The BlueNotebooks, Fat-Cat Records,2004.ax Richter londonski jepijanist i skladatelj podrijetlomiz Njemaèke.U njegovom životopisu možetepronaæi niz zanimljivih referenci– od studiranja na londonskojRoyal Academy of Music do suradnjesa skladateljskim velièinamakao što su Phillip Glass iBrian Eno, ali i važnim figuramaelektronièke glazbe kao što sueksperimentatori Future Soundof London ili drum’n’bass producentRoni Size. Akademskiobrazovan, ali s interesom iza druga suvremena glazbenakretanja, Max Richter je svojimdrugim albumom uspiodoprijeti i do publike koja slušasuvremenu klasiènu glazbu i dopublike koja sluša elektroniku.Sastavljen uglavnomod emocionalnoizravnih klavirskihmelodija i decentnihgudaèkih aranžmanas ponekim elektronièkimzvukom iliritmom, The BlueNotebooks su ozbiljnoi zahtjevno glazbenodjelo. Takvom dojmupridonose i ulomci ukojima glumica TildaSwinton èita CzeslawaMilosza ili FranzaKafku – njegove suPlave bilježnice poslužile i kaoinspiracija za naslov. (Rijeè je oKafkinim fragmentima koji suobjavljeni posthumno, zahvaljujuæiMaxu Brodu.) Ambicijaje oèita, ali album rijetko postajepretenciozan ili naporan– Richter znalaèki kombiniraspomenute elemente kako bistvorio ugodnu iako, naravno,vrlo tužnu i nostalgiènu glazbu.Više od svega, album krasidobar ukus u izboru melodijai njihovih aranžmana. Premdaje rijeè o kombinacijiklasiène i elektronièkeglazbe, teško æete moæividjeti šavove u tomspoju. The Blue Notebookssame su za sebe organskacjelina i sadrže vlastititijek i logiku. Bilokakve asocijacije s drugimbastardima klasiènei suvremene glazbe, kojesmo na našim prostorimaimali prilike slušatizahvaljujuæi izvježbanomi profitom voðenimnosom Tonèija Huljiæa, trebapromptno otjerati. Sjeæate lise djevojaka iz benda Bond?Danas je tu Maksim Mrvica.Takav je spoj staroga i novogakreativno potpuno neuspio ineznalaèki se odnosi i prema jednomi prema drugom elementukoje besramno izrabljuje. Akomercijalni uspjeh nije izostaosamo zbog toga jer on nikadane izostaje u Japanu i Koreji.Tamo su svi, a to su sada èak inaši shvatili, suludo uspješni.Vjerojatno se sjeæate one Big inJapan Toma Waitsa.Mike Mills nije legendasuvremene elektronièke glazbe,kao što su neki uvjereni (a uHrvatskoj možda i mnogi),nego precijenjeni trance DJ, azanimljiv crossover se ne raditako da se stavi house ritampreko znalaèki i brzo odsviraneklavirske dionice. Naravno,Max Richter to zna, pa je njegovalbum vrlo decentan priizletima u elektronske žanrove.Mjestimice možete èuti kakavjednostavan beat (kao primjericena Arboretum) ili sub-basovskumelodiju (kao primjerice naShadow Journal). Sve su kompozicijeu molu, što pridonosi njihovojintrospektivnosti, ozraèjugubitka i izrazitoj filmiènosti.Kao i mnogi drugi elektronièkiizvoðaèi, Max Richter bi vjerojatnorado skladao soundtrackza film, pa i u ovim pjesmamamožete zamisliti razlièite scenekoje bi ih mogle pratiti. TheBlue Notebooks dobar su pratilacna putovanju. Po moguænostivlakom.cmyk

30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgovorPinoosip Pino Ivanèiæ pulskije performer, suradnikna predstavi Tko je ukraokolaèiæe? feat. Alisa u zemljièudesa – na festivalu Test!6u izvedbi kazališta Dr. Inat,jednog od osnivaèa meðunarodnogkazališnog festivalaPUF.Michel Nebenzahl, profesorna Sveuèilištu Paris XNanterre, osnivaè kazališneskupine Les Indifférents– na festivalu Test!6 gostovalas predstavom Duh i gospoðaMuir (u koprodukciji s festivalomTest!). Njihov smorazgovor, za priskušivalaèkeužitke èitatelja Zareza, pomnozabilježili.– Nebenzahl: Ne možemoodvojiti mlade ljudeod opæeg pitanja o kulturidanašnjice jer je kulturamjesto na kojem se mladiljudi mogu otkriti, susrestidruge, shvatiti što je važnou životu. Kako mladi ljudipristupaju kulturi? Radim nasveuèilištu i moram reæi da zamlade ljude tamo ne postojipristup kulturi umjetnosti,kultura umjetnosti nije prioritet.Žele li dospjeti doumjetnièke osviještenosti,studenti to moraju tražitisami. Mogu pohaðati privatneili javne škole i napredovatiprema profesionalnomili amaterskom kazalištu. Aliumjetnièka osviještenost jošnije nešto što je ukljuèeno usustav obrazovanja. Postojijedan opæi strah društva odumjetnièke osviještenosti.Na sveuèilištu postoji neštošto se može nazvati pravomna izražavanje i što je diostatuta sveuèilišta, studentikoriste to pravo bez ikakvaprethodnog obrazovanja i toostaje samo ispad. Naravno,u tom ispadu bude 90 postogroznih stvari, pogrešaka i10 posto genijalnih, ali ovih10 posto ne nastavljaju serazvijati nego umiru. To je,dakle, prilièan gubitak energijei talenta. S druge strane,imamo profesionalni sustavkoji uvijek obnavlja tradicijuili ono što ostaje od tradicije išto je svakim danom sve tanjei tanje i malo po malo semiješa s masovnim medijima.Kazališni i filmski glumci sudanas isti, jer medijski tipizvedbe polako jede tradiciju,to danas možete vidjeti ukazališnoj režiji, nove tehnologije,itd. Dakle, taj dvostrukisustav, profesionalni iamaterski, potpuno neutraliziraotkriæe umjetnosti. Toje na neki naèin konfisciranjeumjetnosti.Ivančić i NebenzahlStudentska melankolija i žudnja za emocijomPotpuna iluzija slobodeizražavanjaOvaj sustav idealno funkcioniraunutar kapitalistièkeekonomije: pravo naizražavanje bez prethodnogusavršavanja s jedne strane– jer njima je to potrebno,oni su mladi, moraju se izraziti– što je potpuna iluzija,potpuna iluzija! S druge strane,profesionalno kazalište jeslijepa ulica jer æe se polakostopiti s masovnim medijima.Najbolji rezultat kojiamatersko kazalište možepostiæi jest simptom: simptomrevolta, eksplozije – jeroni više ne mogu izdržati tuokrutnost svijeta, glupostsvijeta – dakle, krik, eksplozijai potom – depresija. Nonigdje nema buduænosti. Tajcijeli sustav, profesionalni iamaterski, pravo na izražavanjei prodavanje kazalištamasovnim medijima ne vodinigdje. Iz njih ne proizlaziništa, no nužni su za sustav:pravo na izražavanje i profitabilneizvedbe. Odakle dolazita podjela na amaterskoi profesionalno kazalište?Mislim da je to u potpunostipovijesni proizvod, daklejednog bi dana mogao nestatis odreðenim tipom društva,odreðenim tipom kulture imislim da smo danas došli dote toèke.MichelVišnja RogošićS ovogodišnjeg TEST!-aprenosimo razgovor pulskogperformera, jednog odosnivača PUF-a, i profesorana pariškom sveučilištu iosnivača kazališne skupineLes IndifférentsIvančić: Nateleviziji se događatsunami, ali ja samu svojoj kući, i tosve prolazi. Ali akoslomim nogu ilise ubodem iglom,osjetit ću to ito je taj osjećajkoji moraju znati,na kojem glumcimoraju raditi prijenego pokušajuglumiti. U radus mladim ljudimamislim da trebamousporiti tu brzinu ipočeti iz primarnogosjećaja, iz tišine.Onda će torazumjeti i oni kojisu s druge straneOno što pokušavam nasveuèilištu jest proizvesti topoznato treæe kazalište kojenije ni profesionalno ni amaterskoi koje je pravi odrazumjetnosti. Godine 1976.Eugenio Barba napisao jeknjigu o treæem kazalištu, dakleta ideja postoji veæ tridesetgodina.– Ivančić: Postoji tajproblem što ne radim sastudentima nego s mlaðimljudima. Pula je uvijek bilaneko slijepo crijevo, tu nemaškamo, ideš na more.Imaš dva izlaza, u grad ulaziši izlaziš na dva izlaza: znaèiosnovna škola, srednja škola,ništa drugo. Nemaš materijala,nakon osnovne i srednješkole kad klinci poènunešto shvaæati, pedaliraju itu je uvijek stalo: Ljubljana,Zagreb i sve ostalo. Sve tegrupe, sva ta borghesia kojaje nastala – u Ljubljani, nekiljudi koji su radili u Zagrebuili Beogradu – nikad se nisuvratili. Oni koji su sedamdesetihili osamdesetih neštopoèeli ili znaèili na hrvatskojili jugo sceni, kad su se htjelidevedesetih vratiti, ma nitkoih nije htio! Jebo te, sad æešti doæi u grad i nešto htjeti!I kad su se kasnije vraæali– “ne, ne trebaju!” Teško jete ljude vratiti natrag u bazukad su veæ negdje drugdjenešto imali. Cijela prièa okotog Inata koji je imao svojuškolu, to se ipak stalno vrti– osnovnoškolci, srednjoškolci– ali je jako velika fluktuacija.Tako da uvijek kreæeš izneke nule.Moraš si biti imenadžer i tehničarUvijek sam sâm radio salternativnom kulturom, uInatu nema profesionalaca,jedina kultura koja postojiu Puli je nezavisna, ali to jeslužbena kultura Istre i Pule.Taj osjeæaj, taj izbor, ta vizijakulture trebala bi se ubacitiu službeno kazalište jer to jeupravo treæe kazalište – niamatersko, ni profesionalno– to je osjeæaj koji imaju ljudisvuda oko nas, na cesti, uškoli. Neki misle da su profesionalciako završe glazbenuili dramsku akademiju, alinovim generacijama se jebeza to jer ako ja radim cijelidan na nekom problemu,ja sam profesionalac. Èak iako sam pola dana na posluu tvornici i tek nakon togaidem u kazalište. Ne gubimvrijeme na kavu i prièanje oproblemu cijeli dan, ja radimna tome, radim na tome! Alicmyk

azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.31Nebenzahl: Kriterijprocjenjivanjaodređeneizvedbe je: ovo jeprofesionalno iliovo je amaterski.Ali ne vidi se onošto je u sredini,tu je pravo pitanjeo umjetnosti. Torazdvajanje stoji naputu pravoj kulturii umjetnosti.Moramo sezapitati: odakleta slijepa točka?Jer, naime, postojislijepa točka.Što je to tolikouznemiravajuće?Zašto takavstrah od sameumjetnosti?druga stvar, kad ideš neštopripremat, moraš si bit menadžer,moraš si bit tehnièar,moraš biti Katica za sve i jošmoraš napravit projekt iako ga zajebeš, ono…a sveostalo, što si radio sam, što sisam nabavljao novac, nekogamolio i još radio s ovih desetljudi, to je svejedno.– Nebenzahl: Kriterij procjenjivanjaodreðene izvedbeje: ovo je profesionalno iliovo je amaterski. Ali ne vidise ono što je u sredini, tu jepravo pitanje o umjetnosti.To razdvajanje stoji na putupravoj kulturi i umjetnosti.Moramo se zapitati: odakleta slijepa toèka? Jer, naime,postoji slijepa toèka. Što jeto toliko uznemiravajuæe?Zašto takav strah od sameumjetnosti?Kazalište je oduvijek pokazivalostvari koje ljudi nežele vidjeti: seks, nepravdu,okrutnost, katastrofu – alidanas je to obièni marketing.Mnogo bolje stvari se moguvidjeti na filmu. Nevjerojatnastvar je da ljudi više ne osjeæajuništa pred siromašnima,mrtvima, katastrofama – višenema emocija. Moramo neštouèiniti s financijske strane,ali više nema emocija. To je,dakle, glavni problem našecivilizacije. Ljudi više nemajuosjeæaj poštovanja premaljudskom biæu. Za mene jevelika katastrofa taj gubitakosjeæaja za bližnjeg. Juèersu mi ljudi prilazili govoreæikako smo u predstavi stvoriliatmosferu filma. Njihova jereakcija u redu, ali tu je upotpunosti izgubljeno shvaæanjenaèina na koji kazalištedjeluje. Ja sam krenuo odfilma i pretvorio sam ga ukazališnu predstavu, u neštosasvim razlièito. Na primjer,dva glavna lica u predstavinikada se u stvari ne pogledaju.Ako se ne moguvidjeti, moraju osjetiti da jeono drugo prisutno. Problemnastaje s gledateljima, kaošto je Brecht rekao, mi višenemamo publiku. Oni nemogu vidjeti ono što im miprikazujemo.Moram se vratiti slijepojtoèki. Osjeæam je èaki kod najbolje publike, a uHrvatskoj imam najbolju publiku.Više ne postoji pristupslijepoj toèki, jer izmeðutradicionalnog naèina izražavanjakoji je danas standardizirani eksplozije amaterskogkazališta više ne postojipristup osjeæajnosti, pravojumjetnosti. Pokušavampostiæi to da moji studentiosjete pravu moguænost, bogatstvorazlièitosti ljudskogizražavanja. Kreæemo premapravoj umjetnosti kako bismospasili ljudsko biæe, tuosjeæajnost, tu senzualnost,izražajnost tijela i glasa. Neobraæa se dovoljno pozornostina ono što se danas dogaðau glazbi i plesu. U glazbipostoji veliko istraživanjeglasa dok se ples bori za bogatstvotjelesnog izražavanja.Kazalište malo po malo jedumasovni mediji i pravo naizražavanje. Morali bismo seugledati na ples i glazbu. Toje ono što radim. Radim sglazbom, s korijenima tjelesnogi glasovnog izražavanja.Problem je kako stvoritiljudsku osjeæajnost. To jetradicija ruskog teatra, mojje prvi uèitelj bio glumac izVahtangovljeva teatra.– Ivančić: Postoji problemprimarnog osjeæaja jer TV ifilmovi, i sve te stvari okonas prekidaju taj osjeæaj, agledište glumaca i ljudi kojirade u umjetnosti je kao izfilma: brzo, brzo, brzo bezemocija. Jer na televiziji sedogaða tsunami, ali ja sam usvojoj kuæi i to sve prolazi.Ali ako slomim nogu ili seubodem iglom, osjetit æu toi to je taj osjeæaj koji morajuznati, na kojem glumci morajuraditi prije nego pokušajuglumiti. U radu s mladimljudima mislim da trebamousporiti tu brzinu i poèeti izprimarnog osjeæaja, iz tišine.Onda æe to razumjeti i onikoji su s druge strane.Test! i Test?– Nebenzahl: Ovo jepeta godina da dolazim uHrvatsku i pratim razvojTest!-a. Mislim da je onvažan. Moj je rad ovdjeprepoznat i mislim da jeprepoznata ona slijepa toèkao kojoj sam govorio. Moja ježelja otvoriti u ovoj zemljiposebnu radionici o slijepojtoèki, koja nije ni profesionalnani amaterska i pokrenutimeðunarodni pokret usrednjoj Europi koji bi bioprotiv prava na izražavanjekoje ne vodi nigdje i miješanjaprofesionalnog teatra smedijima. Mislim da postojidio profesionalaca koju suzgaðeni nad profesionalnimsustavom i dio amatera kojiviše ne žele ostati na sustavuizmjene izražavanja i depresije,te studenti koji su zaistamotivirani umjetnièkomosviještenošæu.Za mene je Test! svake godinesve bolji, i mislim da svebolje zna što je važno pokazati.Rijeè test je u potpunostiprecizna – to je zaista test ikad je jedan završen moramovidjeti što smo doznali. Svakeje godine sve jasnije kamomoramo iæi. Moram reæi dasam vidio dosta festivalastudentskog kazališta. Testsvake godine sve više dopuštasvojim sudionicima da postavljajuozbiljna kazališna pitanja.U drugim zemljama, npr.Švicarskoj, pitanja o kojimasmo progovorili u ovom razgovorune mogu se postaviti.U potpunosti su neutralizirana.Ti su festivali marginalniu odnosu na amatersko iprofesionalno kazalište. Onio sebi misle kao o nevažnimdogaðajima i zato se gase.– Ivančić: PUF je mnogoekspresivniji, mnogo boljezna gdje ide i što hoæe. Vidiosam ljude koji rade u kazalištui oko njega, i ovdje mise èini da je to sve u jednojravnoj liniji. Ljudi su danasizgubili osjeæaj za prošlost ibuduænost, osjeæaj za revoluciju.Mislim da kazališteima tu iskru koja je potrebnada postane dio revolucije.A Test! je tu melankolièan.Mi na PUF-u još imamo tuiskru.cmyk

32 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazališteDjeca trajne,ali pomalo umorne slobodeSuzana MarjanićNakon šestodnevnoga (i noćnoga)TEST!-a vidljiv je nedostatak oneanarhoidne, subverzivne energije kojaje obilježavala festivalske početkeU povodu 6. međunarodnoga festivalastudentskoga kazališta TEST! (Teatarstudentima!), od 7. do 12. ožujka 2005.,Zagrebakle, 6. TEST! – èetrnaest predstavaiz sedam zemalja (Belgija,BiH, Francuska, Hrvatska,Slovenija, Srbija i Crna Gora te VelikaBritanija), nevjerojatno brojan multimedijalniprogram pod odrednicom razOtkrivanje,a koji je završio neo-tribal modnimperformansom Djeca ludog šeširdžijeTee Jesensky. Ne zaboravimo spomenutii noæni glazbeni program. Inaèe, uz spomenutiplesno-glazbeni performans ludièkihpokrivala za glavu, koji se odvijaouz ritmièku podlogu afrièkih i arapskihbubnjeva te didgeridooa (isprièavam sezbog nenavoðenja ostalih instrumenata),u kazališnom programu TEST!-a jošje izveden i animalistièki performansRoberta Francistzyja, uprizoren nakonpredavanja Etièkim izborom protiv vivisekcijeuvijek angažirane udruge Prijatelji životinja.Sve u svemu, rijeè je o uspješnojpromociji studentskoga kazališta i nekihdrugih teatara, s obzirom na to da ipakneki izvoðaèi veæ odavno nisu studenti.Naime, TEST! – da ne bi bilo zabune– pored studenata dramskih akademijai studenata zaljubljenika u izvedbenuumjetnost okuplja i one koje kazališnakritika svrstava pod nimalo omiljenipojmovni kišobran plemeniti amaterizam.Meðutim, ono što je vidljivo nakonšestodnevnoga (i noænoga) TEST!-a jestnedostatak one anarhodine, subverzivneenergije koju nam je, primjerice, nadrugom TEST!-u (ah, sada veæ davne2001.) pružila odlièna predstava OliverFrljiæ: “Dabogda se na ovoj predstaviproveli kao Svetozar Jovanoviæ u perioduod devedeset i prve do devedeset i peteu, recimo, Hrvatskoj” (idiolekt beskrajneautoreferencijalnosti) trupe Le Cheval.Istina, nešto od te subverzivne energijebilo je vidljivo u glazbenom i multimedijalnomprogramu TEST!-a, primjerice, upredstavljanju prvog eksperimentalnogfilma Kutija Teatra SIRA, muškoga dvojcaiz Mostara koji su ironièno upozorili nasveprisutnu “žensku dominaciju”.Neka studentska čvorištaNo, s obzirom na pravila pristojnostikazališnoga prikaza, red je da ukratkoponudim pregled šestoveèernjegastudentsko-kazališnoga dogaðanja.Krenimo s festivalskom koprodukcijomThe Ghost and Mrs. Muir u režiji MichelaNebenzahla sveuèilišne kazališne skupineLes Indifférents iz Pariza (zapažennastup ostvarila je Svetlana Patafta uulozi, naravno, Lucy Muir), koja prenosiideju filma Josepha L. Mankiewicza– dakle, susret Lucy Muir i duha kapetanaDaniela Gregga – na scenu, podokriljem onostrane zvuène kulise galebovai morskih valova. Inaèe, skupina LesIndifférents veæ je nekoliko godina zaredomprisutna na TEST!-u; primjerice,na prošlogodišnjem TEST!-u sudjelovalaje predstavom Catastrophe.Kada bi se izdvojila moguæa tematskai izvedbena susretišta ovogodišnjegaTEST!-a, kao prvo energetsko èvorištenametnulo se moguæe rješavanje enigmeovozemaljskoga kakvog-takvog ponuðenogaživota. U navedeni okvir mogla bise upisati zagrebaèka predstava 21 minuta(režija: Darko Jeftiæ i Dalibor Javor),koja istražuje “dualnost ljudske prirode”i “apsurdnost društvenost normi”, kaoi predstava Središte kruga zagrebaèkogaStudentskoga kazališta Ivan GoranKovaèiæ.Drugu skupinu, susretište, èinile biinscenacije (klasiènih) dramskih tekstova.Izvedbom Albeejeve drame Tko se bojiVirginije Woolf?, diplomskom predstavomstudenata glume u klasi prof. GordaneMariæ, predstavio se beogradski Fakultetdramskih umetnosti. Istina, kao pandanbeogradskim studentima glume mogaose predstaviti zagrebaèki ADU, koji je,nažalost, i ove godine ostao nevidljiv naTEST!-u. Znaèenja bijelih, ispijenih,iskeženih, ekspresionistièkih, napudranihlica/maski Marthe i Georgea (nezaobilaznose prisjeæam nezaboravne glumeElizabeth Taylor i Richarda Burtona)u programskoj knjižici nadopunjena suiskazom da svoje vampirske težnje zadovoljavajukako “bi s prvim zrakama suncaotišli na poèinak”.U okviru navedenoga èvorišta svakakovalja izdvojiti The Possibilities HowardaBarkera (režija: Ilire Vinca Celaj) uizvedbi glumaca s Fakulteta umetnostiiz Prištine na albanskom jeziku koji suvrlo brojnu publiku osvojili iznimnomglumom, kao i provedbom razbijanjaèetvrtoga zida; primjerice, veæ na samomepoèetku kada se glumci rukujus publikom, izmeðu ostaloga, jedan odglumaca upuæuje ironiènu zamolbu publici:“Nemojte pobjeæi, jer predstava seigra na albanskom!”, do prostitutke izjednoga od šest komada koja i sladostrasnoi oèajno oèijuka s muškim dijelompublike: “Tebi dam za 100 kuna, a tebimože za 10 kuna”…Treæu skupinu samostalno je oznaèilamariborska Druga scena Prvega odra sodliènom glazbeno-lutkarskom predstavomZgodba o vojaku, koja je preuzeta izfolklornoga gradiva, a u njihovoj verzijirijeè je o vojaku kojem na putu kuæi sratnièke postaje vrag nudi primamljivostpoput novca i ženskog tijela (a, što æedrugo) kako bi se domogao vojnikovevioline. Navedeno scensko putovanjevojaka životnim, scenskim postajamaodvija se na scenskom kotaèu koji je pribijenna motki (koji kao da priziva Stablosvijeta na kojemu se odvijaju kozmièkebitke), a susret s vražjim primamljivimobmanama ostvaruje se na sceni kojupredoèuje golema knjiga-kofer koju vragrastvara, razotkrivajuæi u jednom njezinudijelu blago koje bi vojak mogao steæi uzamjenu za violinu. Ipak, na kraju vojakovabaladesknoga kruga vojak popuštai predaje vragu violinu, a u zamjenudobiva princezu (dakako, lijepu), a vražjihihot slaveæi pobjedu, nastavlja okretatisvijet prema ratnièkim silnicama. Rijeèje o iznimnim lutkama, toènije maskamakoje se nalaze naizmjence na izvoðaèevimrukama i licu, pri èemu su lutkariprisutni (u crnim pantomimièarskimkostimima) na sceni. Lutkarska dijablerijapopraæena je živom glazbom (autorskaglazba Vaska Atanasovskog) na pozornici(violina, gitara, violonèelo i tri puhaèkainstrumenta) koja je inspirirana tonovimaStravinskog. Sve u svemu, rijeè je ojoš jednoj festivalskoj uspješnici poredspomenute prištinske izvedbe.Èetvrta skupina mogla bi se oznaèitipredstavom Doticanja: balkanske magijskei obredne igre Studija lutkarstva Sarajevokoja je uprizorila magijske lunarne obredekoje izvode žene tijekom vegetacijskogabuðenja prirode kada se plesom(što znaèi – osloboðenim tijelom) predajuMjesecu kao muškom božanstvu,što ga je simbolièki predstavljao muškiprotagonist s maskom bika sa simbolièkijakim, izraženim rogovima u simbolizacijiMjeseèeve snage, ali i muške nestalnosti.Dodiri sa “specifičnim”teatromNastavljam ukratko s još nekim hrvatskimpredstavnicima na 6. TEST!-u.Zanimljivo je da su od osnivaèkoga èetvercapulskoga PUF-a bili prisutni sviosim Lera. “Daskaš” Nebojša Borojeviæzajedno s Karolinom Lice režirao je(ili njegovim odreðenjem – usuglasio)Pepeljugu koju su izveli èlanovi Hrvatskeudruge gluhoslijepih osoba Dodir, toènijeDramskog studija Dodir(i), a predstava– u kojoj gluhoslijepa Pepeljuga simbolièkigubi naoèale – izvedena je kao diopopratnog programa festivala. PulskoKazalište dr. Inat, koje se predstavilociklusom mladih autora Tko je ukraokolaèiæe? feat. Alisa u zemlji èudesa u režijiIvane-Nataše Turkoviæ, i èakoveèkiPinklec s Artaudovim Osvajanjem Meksikau kojemu je pratio Artaudovu solarnu ilunarnu dramaturgiju, kako je Artaudovedrame odredio Martin Esslin, i iako je savršenopostavio u paralelizam nekadašnjeeuropsko osvajanje Amerike i današnjeamerièko osvajanje ostatka svijeta podizlikom “trajna sloboda”, nisu se, nažalost,pokazali u najboljim snagama.3hird Wheel Theatre Company, Changed PrioritiesŠto se tièe hrvatskih predstavnica,izgleda da je u istraživaèkom kazalištunovinu unijela predstava Upoznavanje(izvedena u jednoj od glumaèkih garderobi&TD-a) u režiji Mirele Bumbar,Alme Martine Cepike i Višnje Rogošiæ,koja u programskoj knjižici istièe kako jemotiv stvaranja predstave “samo provestis nekim neko vrijeme”, a što se, doista,ostvarivalo u punim zamasima više-manjena svim predstavama i u pauzamau oèekivanju predstava, jer konaèno jeStudentski centar (zahvaljujem DenisuPatafti kao umjetnièkom ravnateljuTEST!-a) oživio i kulturnim dogaðanjimakoja su se u takvim dometima moglapratiti i na nedavnom Novogodišnjemvelesajmu kulture.Ludički 3hird Wheel TheatreCompanySvakako najuspješnije predstave premareakcijama uvijek brojne publike naovogodišnjem TEST!-u jesu spomenutamariborska Zgodba o vojaku Druge scenePrvega odra, spomenuta predstava ThePossibilities u izvedbi Fakulteta umetnostiiz Prištine, Changed Priorities uludièkoj izvedbi 3hird Wheel TheatreCompany te predstava Ljubav u crnom ibijelom u izvedbi Theatre UniversitaireRoyal de Liege, koja uprizoruje lepezuljubavnih veza, upoznavanja, poznanstava,iskustava, što je okrunjeno i scenomiz filma u kojemu se Chaplinov Skitnicazaljubljuje u cvjeæaricu koju je, naravno,ugledao u izlogu cvijeæa. Rijeè je o filmskomzapisu koji promovira lajtmotivslike žene u izlogu, skopofilijskomeutoèištu i zamjeni likovnoga okvira i,dakako, bez knjige.Changed Priorities (tekst i režija: BenClark i Tom Parry) u nenadmašnojizvedbi (na ovome TEST!-u) družine3hird Wheel Theatre Company izWolverhamptona nevjerojatno je dobroosmišljena predstava. Dakle, kao što iime kompanije sugerira, rijeè je o samotri glumca uz svega nekoliko scenskihrekvizita koji podsjeæaju na prometneznakove bez oznaka, a koje muški trojac,inaèe, urnebesno duhovit, slaže,rastavlja i ponovo sastavlja i, naravno,zatim razgraðuje u razlièite scenskekonstrukcije – od gradske vijeænice gradaimenom Nigdje, puba, kuæa, ulica, klupena kojima se odvija sudbonosni susretAnne i njezina dobrodušnoga, ali nimalospretnoga odabranika srca koji nastojepobjeæi iz grada u kojemu je Annin otac,inaèe urbanistièki planer, nastojao provestiu život i djelo ne samo urbanistièkenego i etièke planove s vrlo strogim regulativamaživota i djela. Glumaèka trojkaneprestano ostvaruje transgresije kroz svelikove, a kostimografsku transformacijuostvaruju samo s pomoæu zelenih šalovakoje premeæu od “bapskih” marama dodjevojaèke suknje, lente èasti…Iako se organizatorima dobrohotnomože prigovoriti na propustima zbogodreðenih predstava, zahvaljujem im naupoznavanju s radom iznimne družine3hird Wheel Theatre Company, sa željomda na sljedeæem TEST!-u, ako jeikako moguæe, gostuju s Macbethom.cmyk

kazališteVII/151, 24. ožujka 2,,5.33Kardiogram “ljubavi”između mita i nasiljaNataša GovedićU izvedbi Maje Katić, međutim, Ajšas Karenjinom dijeli opipljivo sličan,razorni bijes: što god činilo njezinotijelo, ipak nakon obavljenih erotskihrituala u Ajši, kao i u Ani, ostaje samoužasna praznina (Anina replika uSenjinovoj adaptaciji: To su samoživci...) i strah od još većeg ništavilaUz Meso autorice i redateljice LaneŠarić (Teatru &TD), te Anu KarenjinuL. N. Tolstoja u režiji Vasilija Senjina(ZeKaeM)omaæa je javnost od VasilijaSenjina, Fomenkova uèenika,oèekivala “toplu i emocionalnu”razglednicu iz devetnaestog stoljeæa,što nam je sugerirano i tekstom noveravnateljice ZKM-a Dubravke Vrgoè,objavljenom u programskoj knjižici AneKarenjine. Vrgoèeva predlaže o predstavirazmišljati u okviru “novog sentimentalizma”,kao nalièja europskedramaturgije “krvi i sperme”, karakteristièneza kraj dvadesetog stoljeæa. NoSenjin je napravio nadasve ironiènu igorku, da ne kažem antisentimentalnupredstavu o nesposobnosti ljudskogroda (muškaraca i žena) da osjete,zadrže i povjeruju u ljubav. Nitko uzagrebaèkoj Karenjinoj nije u stanjuprihvatiti drugog èovjeka: jedni zatojer “ne misle”, drugi zato jer previšemisle. Treæi su ogrezli u samoponižavanjima,èetvrti su prepovršni ili prekruti,a ima i mnogo onih koji poznajurad nagona i motiviku opsesije, ali ne iintimnost približavanja nefetišiziranimpartnerima. Utoliko je Ana Karenjinazbilja tragedija: dok glumci brzo brzogovore, nitko nije u stanju ništa osjetiti;rijeèi o patnji i strastima prolaze mimoprotagonista, razbijaju se o zid publike,padaju po nama kao “trivijalnosti”(omiljen termin Oblonskog) iz novinskihvijesti: živjela, stradala, preljub,umrla, toèka. Trag spore i zgusnuteTolstojeve reèenice prisutanje jedino na pokretnim scenskimparavanima u stražnjem planupozornice, po èijoj površini nevidljivaruka kitnjastog, iskošenarukopisa ispisuje nekoliko kljuènihmjesta iz samog romana.Ponajprije, reèenicu o tome kakosu sve sretne obitelji sretne naisti naèin, dok je nesreæa dalekoindividualnija. Ova je porukaispisana tako da dio o sretnim idio o nesretnim obiteljima èinedoslovce dva pokretna, razdijeljena“stuba”, izmeðu kojihstalno prolaze svi protagonistikomada, demonstrirajuæi “prohodnost”i relativnost ove misli,njezinu “gostoljubivost”, ali inetoènost. Nesreæa je, naime,u ZKM-ovu komadu posve jednakote nimalo idiosinkratiènoraspodijeljena po svim licima;ona je u velikoj mjeri politièka(ma koliko se odvijala u privatnimsalonima ili utrobama), jerpravila igre udvaranja, vjenèavanja,reprodukcije i podizanjadjece uporno sviraju po crkvenimi državnim notama, a ne ponahoðenju pojedinaca.Eksces ženskog idealizmaPremda su gotovo svi glumciZagrebaèkog kazališta mladih napravilidobre uloge, u ovom æu se tekstuusredotoèiti na izvedbu naslovnejunakinje. Doris Šariæ Kukuljica kaoKarenjina igra sarkastièno “vlasništvo”svog zakonitog supruga te senzualni,ali i nepripitomljeni “trofej” Vronskog.U oba sluèaja, Karenjina ne pristajebiti “posjed” i nekretnina pripadajuæegmuškarca; ona bi htjela, kako pokazujeSenjin videoprojekcijom niza cvjetovau ubrzanom otvaranju te paralelnimzvucima glazbenog refrena You make mesick because I adore you so, ona bi htjelamnogo više od zgužvanih plahti; htjelabi isprepletanje krvotoka, božanskuljubav. Povratak u mitski intenzitet. Nota je ljubav i prije Hollywooda živjelau romantièarskoj imaginaciji združenas nasiljem prema bližnjima: njezinaje ekstatiènost nalik maniji, njezinaje jednodimenzionalost nalik kièu, anjezini su megalomanski “izvedbenistandardi” neobièno slijepi za kriterijemalih brižnosti tzv. svakodnevne egzistencije.Senjinova Karenjina u izvedbiDoris Šariæ Kukuljice hoæe ljubav kaoapsolutnu i k tome neprestanu objavu,kompenzaciju za sve socijalne povrede,zbog èega nije èudno da nije u stanjuprepoznati ovozemaljsku ljubav èakni u odnosu s vlastitom djecom: jednaod posljednjih replika komada tièese Anina samokritiènog propitivanjarazloga zašto je u vremenu oèaranostiVronskim tako “lako” pristalazamijeniti odanost sinu s odanošæuljubavniku, zakljuèujuæi da oèito nisvoju djecu “ne voli” dovoljno. Njezinamjera je, meðutim, pogrešna: Anazapravo govori o tome da ih ne voliapsolutno, i upravo je taj prag sakralnogmaksimuma ono što nas podsjeæa da jeAna Karenjina Tolstojeva junakinja: uruskoj književnosti, Bog nikada ne stojidaleko od uzglavlja protagonista. Bogje previše blizu; diše u lice. A Ana je,upravo zahvaljujuæi svom dosljednomidealizmu, hodajuæi skandal: nikamone pripada, ne igra patrijarhalnu ulogumajke koja se žrtvuje za dobrobit svojedjece (tu psihologiju samodegradacijekao “dobrote” sjajno u predstaviutjelovljuje Ksenija Ugrina kao DollyOblonska), ne igra rolu poslušne ljubavnice,ne igra ulogu društvene dame.Njezina smrt je logièni nastavak prethodnihtransgresija. Senjin je, stoga,konzervativan toèno koliko i Tolstoj:obojica smatraju kako se idealizamne može živjeti; ako hoæemo preživjeti,potrebno je postati kompromiserskaprvakinja tipa Dolly Oblomova.Mehanika trošenja ženskihtijelaU dramskom komadu Meso autoricei redateljice Lane Šariæ, premijernoizvedenom u Teatru &TD, do apsurdaje dovedena politika melodrame:ako žene postoje samo zato bi ih seobljubilo, da bi pružale seksualneusluge muškarcima, ako je seks nesamo sublimni objekt ideologije negoi najveæe postignuæe egzistencije, akone postoji romantièarsko (via Platon)poimanje ljubavi kao djelidbe duša,tada junakinji Ajši zaista jedino preostaje“vokacija” prostitucije: prodavanjasvoga tijela i erotskih usluga. Zarazliku od radikalnosti Ane Karenjine,njezina uznemiravanja razlièitih hijerarhijskihtabua upravo inzistiranjemna posveæenju melodramatske pasije,Ajša je Anin socijalni i karakterniantipod: siromašna, neudana, veoma“obièna” i poslušna djevojka: naviklana obiteljski i socijalni dril jeftine ljubavite spremna zadovoljiti oèekivanjakoja su joj nametnuta. U izvedbi MajeKatiæ, meðutim, Ajša s Karenjinomdijeli opipljivo slièan, razorni bijes: štogod èinilo njezino tijelo, ipak nakonobavljenih erotskih rituala u Ajši, kaoi u Ani, ostaje samo užasna praznina(Anina replika u Senjinovoj adaptaciji:To su samo živci...) i strah od još veæegništavila. Kao što Ana Karenjina uSenjinovoj predstavi ne uspijeva uspostavitiblizak odnos sa svojom djecom,tako ni Ajšina majka ne uspijeva kæeriprenijeti išta osim mržnje prema ljudima:mržnja je konstantna stalnih životnihte poglavito ženskih poniženja;nešto kao jamac dubine degradacije.I Ana Karenjina pred smrt monologizirao životu kao neprestanoj mržnjimeðu ljudima, ali Ajša tu mržnju èakne može ni precizno artikulirati: Ajšaje u njoj roðena i svakoga je dana pijei jede, od nje se nikako ne uspijevajuæidistancirati, èak ni eventualnomsmræu.Majčinstvo kao ljubavna pričaLik Ajšine majke u odliènoj izvedbiturobne i u isti mah dostojanstveneAne Kariæ ukazuje na slabu karikuSenjinove režije: Tolstojeva AnaKarenjina, baš kao i lik Majke u dramiMeso, osjeæa se uznemirenom, krivom,katkad i oèajnom zbog povrede kojunanosi svojoj djeci. Zbog te je krivicemajèinstvo Karenjine nesvedivo najednostavnu “zloporabu bližnjih”; utoj je krivici i moguænost nadilaženjadestruktivnog obrasca mržnje: akonitko drugi, Serjoža æe sve oprostitisvojoj mami. Scenski pokret PravdanaDevlahoviæa u drami Meso savršenoilustrira ovu poentu: ma koliko majkamijesila, muèila i drilala Ajšu, makoliko je svodila na objekt isplativemuške žudnje, ma koliko bila povrijeðenakæerkinim padom i sudbinompretuèene i silovane žrtve umjesto“dobre udavaèe”, majka ipak na kraju skæeri dijeli èvrsti zagrljaj. Ništa sliènoSenjin ne dopušta Ani Karenjinoj; unjegovoj režiji majèinstvo se svodi nadjecu skrivenu pod stolom salonskihokupljanja, na ženske poroðajne mukei kratke informacije o guvernantama.Moj je dojam da ZKM-ovoj AniKarenjinoj nedostaje upravo ta živa ranaroditeljske ljubavi, ljubavi koja izmièei mitomanijskom i konzumeristièkomdrilu, vraæajuæi se i nakon najveæihnesreæa kao potreba dodira, potrebabliskosti, opraštanja, razumijevanja.Zanimljivo je dodati da je i sama ljubavAne prema Vronskom zaèeta prièomnjegove majke, razgovorom dvijumajki, dakle pristankom junakinje uzroditeljsku idealizaciju jednog sina.Buduæi da je Senjin pod svaku cijenuželio naglasiti nasilnost, ispraznost ipotrošenost melodramatskih obrazaca,tema roditeljske ljubavi nije se uspjelaprobiti do njegove pozornosti, èime jeAna Karenjina pretvorena u junakinjupotpunog otuðenja. Ironija same izvedbekojoj sam prisustvovala, meðutim,sadržana je u sceni kada cijeli ansamblna samome kraju komada doslovno gasisvijeæe Anina života, ali jedan od najmlaðihglumaca, èini mi se Tit Medvešek,dugo ne uspijeva ugasiti posljednjuvoštanicu, premda predano puše teuz pomoæ odraslih glumaca približavasvoje sitno lišce sve bliže plamenu.Djeca se s razlogom opiru tome dabudu redateljski svedena na “ništa”ili na “mržnju”; to naprosto nije vjerodostojniopis njihove prisutnosti.Zaèudo, mlada redateljica Lana Šariætaj djeèji otpor mržnji izražava snažnijeod zanatski spretnog, ali emocionalnosleðenog teatra Vasilija Senjina.cmyk

34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazališteOršusov kodeks – stvoriti javnostRobertino BartolecDruštvo rata sleglo se u društvokorupcijskih rituala. Skupština jegrotesknu parafraza, određenaparodijskom identifikacijom visokogdoma s Markova trga, u smisludeložiranja saborničke procedure uambijent seoskog mikrosvijetarincipijelna simpatija premaanegdotalizmu, opèinjenost dnevnimnaravima ljudi i prtljagamanjihovih problema, uz politiènost usmislu aktivne moralne evokacije ane jeftinog ideološkog kompasa, autorskisu nazori predano investiranii u Skupštinu, najnoviju produkcijuLjubomira Kerekeša. Ambijentiravši uPovratku ratnika junake u poratom krhkebraène i nacionalne integralizme,u logièkom prosljeditelju smješta isteu skupštinski kolegij kao oèekivanodemokratsko sazrijevanje. Ovo nazornopoopæenje – parlamentarno zasjedanjelegitimnih poslanika neke zagorskeprovincije – posve odgovara dominantnojikonografiji vremena u kojemodmjeravanje uvažavanja osobnosti,potreba i integriteta temeljito nagrizadvojba oko njihove primjenjivosti,nakon što se iz društva rata sleglo udruštvo korupcijskih rituala (spomenuto,kao tematski predložak i mjeruzbivanja, efikasno predoèava plakatpredstave u kojem su kljuèna odrednicaizvadci iz tiskovina izravno referentnina prosede). Senzacija i fascinacijaKerekešovim autorskim istupimabaštinjenje je zavirivanja u mnogehodnike hrvatske društvene kripte bezpseudoartistièkih ekskurzija ili profesorskiniske temperature iskaza, veæ sjakim koktelom puèkog parnièarenja ipostulatom po kojem se polazi od pouzdanerazine konkretnosti s osloncemu metonimiji. Semper fidelis minimalistièkojkompoziciji scene te glumaèkojimprovizaciji, koju rabi i ostatak postavekako bi se naglasile idiosinkrazijelikova (Marija Krpan, Draško Zidar,Mijo Pavelko), djeluje angažiran unastojanjima da svoje teatralizirane sekvenceugoðajno ispuni spektrom klasnihi politièkih ekspozea, ostvarujuæigrotesknu parafrazu koja je odreðenaparodijskom identifikacijom visokogdoma s Markova trga, u smislu deložiranjasabornièke procedure u ambijentseoskog mikrosvijeta.Grafitom protiv političkenekompetencijePonekad je teško povjerovati dau naizgled profanim prizorima, kojise odvijaju iznimno glatko i bez narativnihpopikavanja, živuje mnogoskrivenih znaèenja, èesto i suprotnogpredznaka od onog koji se na prvi pogledmože upiti. Formabujice sablažnjivogžargona svjesno je uoblièenistilski pristup,katalizator koji dinamiziraperspektivu pripovijedanjao problemimaizvangradskih zajednicau zemljama koje još degutantnuetno-egzotikune mogu nadiæi falšanomgliterizacijom red carpetmagije. Jer, civilizacijskiporedak još nije univerzalnopostavljen, pajoš i nema univerzalnihveæ samo klikaškihvrijednosti. Baziènehumane vrednote borese za svoju univerzalnudruštvenu uspostavu upragmatièkom, a èestoi programatski ispolitiziranomdruštvenomokružju, koje teško trošivrijeme na praktiène potrebei zahtjeve bliskihruralnih staništa, kojana vjetrometini ostaju,kako se èita s grafita napozornici, Ni desno ni levonego (možemo pridodati: slepo) Èrevo.U skladu s navedenim, treba biti oprezanprema stavovima nekih kritièara,koji u Kerekešovu autorskom pristupuprimarno izdvajaju sklonost karikiranjuvlastitih likova i britko psovanje. Takvaje interpretacija previše redukcionistièkipostavljena. Iako na prvi pogledizgleda tako, razgrtanjem površinskihslojeva djela nužno otkrivamo dubljeautorske porive. Iliti poetski sentimentalnoreèeno, po dobroj beèkoj tradiciji,zagorsko selo je ladanje, posjedkoji služi za idilièni odmor umornihplavokrvnih nestora i njihova pomlatkarasplesanog po urbanim salonima, adanas je tko je jamio jamio je! klanovskimkupoprodajnim poluugovorima deponiji dobrodošli kanalizacijski bazen, skatopotentnirukavac u korist gospodskeprogresije kršnih došljaka definitivnostambeno smještenih oko Jelaèiæ placaili korza, ali bez urbanog porijekla,i zato bez suptilnosti za ono što sedonedavno iz svojih izbi doživljavaloultimativnom prijetnjom: velièanstvenanepredvidivost prirode. Jasno, protunijansajedino može biti s prirodomstopljeni otpadnik, svojevrsni prstomnebeskim opredijeljeni disident – RomTrpimir Oršuš (Ljubomir Kerekeš), iautor ustraje na tom strogo pro choicesmjeru misfita iz Bogi Ivaèa, Dimnjaèaraili Ratnika, koji možda i nije po svojojnaravi sklon takvoj vizuri, ali turbulentneokolnosti i dramatiène životnesituacije udomuju ga u toj aveniji.Postojano otpadništvo podznakom romske segregacijeNaime, kada se govori da je demokracijajedino rješenje, pokazuje se danjezina praksa klizište na kojem živimoèini još nestabilnijim, što dovodi usituaciju vrtnje u krug koji je sve manjii manji. Ta motivska spona linearnomnaracijom otvara slièna pitanja sviješæuda je nezgodno govoriti o cenzuri kaoeksplicitnom pristupu nekim sredinama/slojevima/klasama,premda, obliksputavanja postaje nešto evidentno uponašanju politièkih senatora, financijskiharhitekata ili kulturnjaèkih atašea,tragièno produbljujuæi “življu” osjeæajraspetosti izmeðu svjetova, osjeæajnepripadanja nikome, nesposobnostidentifikacije s bilo kakvim progresivnimkolektivom. Zbog toga je nužanneprilagoðeni umetak (a njegov krajnjiderivat Kerekeš simbolizira Oršušovimentitetom u kojem, metonimijski,HR radništvo, seljaštvo, rijeèju, trpimirskideklasirana srednja klasa, imasvojega povijesnog dvojnika, takoðer,kao prilog tim tendencijama, Oršuš jenajèešæe romsko prezime na sjeverozapaduHR) kako bi destabiliziranjemizvještaèenog kontinuiteta procesozraèili komponentom potreba zanemarenihpojedinaca i tako udahnuliživot u igru nemoænog perpetuiranja.Veæ je odavno nametnuta moralnorelativistièka stigma da je romskomimanentna društvena subverzivnostjer neuvijeno pokazuje svijet socijalnenepravde, što primorava da se snalazi utom svijetu kompenzirajuæi svoj socijalnihendikep, ali zato treba naglasiti,bez pozivanja na više doktrine i ideale,osim artikulacije principa Preživjetivelike “usreæiteljske” politièke recepteutemeljene na ljudskoj krvi i djeèjemplaèu. Taj Oršušov kodeks tijekomgusto koncentriranog provincijskogparlamentarizma (koji je nedestiliranapreslika ophoðenja onog u “centru”)moæno nagriza tkivo otupjelih profetai svaki njihov pokušaj okretanja izvannjegova utjecaja èini iluzoran, nemoguæ,koliko god imao privid mizernopotisnutog diskvalifikanta (izdvajamTako se čita s grafitana pozornici: Ni desnoni levo nego (možemopridodati: slepo) Črevoprizor u kojem predsjedavajuæi – izvrsniDraško Zidar – inzistira na svojoj titulipredsjedavajuæeg, dok ga Oršuš upornonastavlja oslovljavati imenom, svjesnonastojeæi probuditi ljudsku dimenzijuunutar beskrajnog mitologiziranjajavnih funkcija, u podtekstu podsjeæajuæina epsku uvrijeðenost predsjednièkihkandidata Letice i Kosor koji sužestoko gunðali kad ih se u kampanjiprozivalo imenom a ne sterilitetomnaslova). Oršuš pripovjedaèkim retardacijskimblokovima, satelitskim epizodama,retrospekcijama, neprekidnovodi neku svoju igru, potpuno osobnu,ne poštujuæi pravila “skupštinskog”rada, pa ni opæe društvene navike iobièaje u tim krugovima. Intenzivnoproživljavajuæi muku življenja u svijetuzamuæenih vrijednosti, ujedno osjeæai snažan poriv da sredi i strukturira tajneureðeni svijet oko sebe.Europa u “odvodnim idovodnim kanalima”Tvrdoglavo broditi na podjednakojudaljenosti od hridi stupidne oficijelnosti,služiti se putanjom te simetralekako bi se pronašao vlastiti put, široki neodgodiv, prema obalama skromnei razborite humanosti, eksplicitni jeindikator Kerekešova lika. Travestijajednog sustava i vremena može bitisputana samo onim koji je konfidentvlastite savjesti. Koji se tim uskim prolazomza individualne pothvate otimapukom prepuštanju plijesni vremena,spužvi politièarenja koja može izbrisaticijele životne ulomke. Kad Oršuš polemiziras “objektivnim okolnostima”sustava gdje volja pojedinaca koji obnašajuvlast, ponekad i krajnje hirovito,ima neusporedivo veæu važnost odsamih zakona ili potreba, tu djelatnostne odlikuje velika akribija pedantalirskih iskri, no kapricama priprostecmyk

kazališteVII/151, 24. ožujka 2,,5.35osebujnosti ne nedostaje pravi kultèinjenica, specifiènog elektriciteta kojirasute upadice pretaljuje u spoznaju.Ukazujem na trenutak kad se skupštinariu zanosu prepuštaju tricama i kuèinamao eurosuptilnosti hrvatske misli,duše i tijela, a Oršuš do kaotiènostidisperzira tezu predajom, eufemistièkireèemo, pritisku prirode kako bi snagomelementarne pojave isprazniosav samozavaravajuæi element epohei, stavljajuæi granice vlastite sredinekao normu, naglasio da dok misaoneekspedicije vršljaju uglaðenim dijelomkontinenta, treba umjesto rahitiènogèešljanja stajskih kloaka napokon suvremenoperspektivizirati mapu lokalnihodvodnih kanala, ukoliko se neželi dovesti u negativnu proporciju skompostnim i sl. kovitlacem, kraj kojihdama Europa teško da bi protegnulama i svoje donje ekstremitete, a kamolisenzibilni visage. Taj prizor mogao bièovjeka na trenutak zavesti da pomislikako je rijeè o komedijaškoj premetaljki,ali u biti portretira Kerekeša kao autorakoji svoj prostor istraživanja vežeza opake kæeri dominantnih aspekatabivovanja u praksi zagorskih provincija.Jer kržljavo primanje (èitaj: odbijanje)zahtjeva za kanalizacijskim sustavomtijekom saborske procedure (što sedoista i desilo, a može se išèitati i izapostrofiranog plakata s novinskimpreslikama), uz to što je konstituenspredstave, vadi predmet iz regalaMarkova trga implicite ga plasirajuæina zemljovid zbilje, pred lice ljudimakoji s problemom koegzistiraju, pa davidimo kakvo æe anatomsko oblièjesluèaj sada dobiti. Implantiranje factionau fikcionalni kontekst doprinosidokumentarnom fonu radnje, prikazprilika pravi kompleksnijim. Rad sumišljajem, rekao bih, koji nagovještavapomak od glumaèkog dribleraja premaeminentnom sažimanju èinjenicakako bi se u smoènici imaginativnogpogleda asimiliralo mrjestilište aktivnepromjene. Cijeli plotovi ograda i zgradapostavši dio dramskog rituala, nekavrsta diplomacije unutar umjetnosti,retuša kojim briljantno zaobilazimopojmovni bitak predmeta, da bi krozizvedbu, u isljedbi istog tog pojmovlja,stvorili šepanje atraktivnim prividimau kršu pridjeva, albuma fusnota smarginalnim znaèenjem za život – odKerekeša su izbjegnuti “oršušovskim”procesom permanentnog razgraðivanjado supstance koja za protokol imapoziv kritièke savjesti. Time je brazdafabule toliko produbljena (istiskajuæiostale konotacije: kolinje, skupljanjepreostalog ratnog arsenala, preljubi…– na podmotivaciju unutar totalitetazbivanja, što krajnjoj instanci daje traženikoloritet) da može primiti sonduza geološku promjenu pustare kurentnedemokratske prakse. A to je aktivno,praktièno i interventno djelovanjesvakog pojedinca naspram nesuæutnihkronika i saga degenerativnih gornjogradskihsastanèenja, u ime afirmaciježivota. Zagušeni leksièkim salom skatedre, postali smo somnièni podstanarijavnih debata u kojima Uvaženihermetièno iznose svoja mišljenja,unaprijed ukalkuliravši nepostizanjekulture dijaloga te fingiravši ozbiljnosttandrkanjem bajsa pokoje èinovnièkefraze. Uplitanjem lika èija promišljanjanadilaze limitirani spoznajni obzorparlatorija, Kerekeš ostavlja politièkusablast sudbini opæenitih sentenci,mudrolija, montiranih tlapnji, prenemaganja,da bi u kazališnom dvorištupokušao Stvoriti Javnost.Dvorište, političko mjestoAranžirati je u dvorištu koje nemaviše format mjesta gdje recipijentubire ponešto iz dramske skripture, izrazloga što dvorište prerasta u toèkukoja izražava dublji smisao, kompetencijuza kontru. Od siæušnosti ljudskogživota kao kapi u tom velikom tokupovijesti, do determiniranja pojedincakao racionalne ljudske prirode u stanjuprecizno odrediti djela i emocije kaosignum dobrote i plemenitosti za produhovitisvoje postojanje. Jer kazališteNIJE za fatalno eskapistièki razmakudaljeno od zbilje; paèe – ono u njojsudjeluje i njoj sudi, susretište je kojesvakom daje na izbor izmijeniti rakursod svjedoka prema protagonistu, odepizodiste ka špici. Rekreira se temao nepostojanju granica izmeðu života iumjetnosti; o snazi iluzije u stvarnosti,o znaèaju stvarnosti u umjetnièkojfikcionalnosti, utoliko što umjetnostnudi ljudima nove moguænosti kakoda promatraju zbilju, utoliko što umjetniciposjeduju umijeæe oblikovanjanovih modaliteta zbilje. Uostalom,problem Skupštine nije samo recentan isvakodnevan, on ofenzivno optereæujei privatno i povijesno, individualno ikolektivno, osobno i nadosobno. Stogaizlaz treba riješiti konfrontacijom kojaiskljuèuje ideološki svjetonazor borbe,a impregnira imanentne umjetnièkezakonitosti da se u krajnjoj liniji ironijskiogoli otklon od humanih pozicija,izravno služeæi rekonstituciji tretmanaèovjeka kao pravno-moralne osobekoju treba vratiti vlastitoj društvenojbiti; a ona nije slušanje/k(l)imanjenego djelovanje/dijalog. Iz ponuðenesituacije na pozornici, ansambl jepredstavio okolnosti, te isprovociraooslobaðanje (konaèno, svaki oblikumjetnièkog djelovanja jest naznakaprevladavanja egzistencijalnogapsurda) oršušovski funkcionalnomtežnjom za dijalogom. Usporednimstvaralaèkim bordižanjem umjetnost/stvarnost, pokazala se kazališna akcijakoja kao i ona životna zahtijeva dagledatelj/graðanin izaðe na životnuscenu/prvi plan svladavanjem barijerepasivne šutnje/promatranja, kako bise ulaskom u lik/faktor riješilo èininemoæi, fermenta kolektivne lijenostiduha. A da bi oporbenjaèki krik združensa smijehom zavodljivo apstrahiraorealije vremena, povevši kidanju onogašto obeæava samo koncepciju dvijugirica politièke žlabravke, koristi se uzavršnici uhvatljiva atrakcija puèkihglazbenih brojeva.SkifflePritom korištena izvoðaèka maniraposeže za skiffle iskazom (danaszaboravljeni glazbeni pravac matiènoniknuo unutar amerièke ultrasiromašnepopulacije, dok izrazito popularanpostaje krajem pedesetih godina uBritaniji, a karakterizira ga instrumentalnauporaba daske za pranje isliènih kuænih pomagala) koji svijest oplebejskim korijenima, i uvijek spremnostna figu (što jasno njedri numeraSuzana), vijori kao zastavu. Držim datime ansambl jasno upuæuje simbolskeindikacije koje smatra nužnim zaapsorbiranje cjeline igre, definiranjadimenzije teksta. Prelazi se iz jednogartefakta u onaj varijetetnih osobina,nadraživši izvorno programatski izloženusupstancu. Kerekešove skupštinskeinicijacije nastavljene su u drugomobliku s jasnim izborom puèke pjesmekao ravnopravnog dijela metodologijepromjene, èime se ne popularizirasamo socijalna optika djela, nego iTvrdoglavo broditi na podjednakoj udaljenosti od hridi stupidne oficijelnosti, služitise putanjom te simetrale kako bi se pronašao vlastiti put, širok i neodgodiv, premaobalama skromne i razborite humanosti, eksplicitni je indikator Kerekešova likaNa temelju odredbe članka 4. Pravilnika o radu Odbora “Nagrade VladimirNazor” (NN 42/92) Odbor za dodjelu “Nagrade Vladimir Nazor” raspisujeNATJEČAJza dodjelu “Nagrade Vladimir Nazor” za 2004. godinu1. “Nagrada Vladimir Nazor” dodjeljuje se za najbolja umjetničkaostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih iprimijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture iurbanizma u Republici Hrvatskoj.2. Nagrada se dodjeljuje stvaraocima koji su državljani RepublikeHrvatske.3. Nagrada se dodjeljuje kao3.1. godišnja nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja koja subila objavljena, izložena, prikazivana ili izvedena tijekom 2004.godine. Godišnja nagrada može se dodijeliti pojedincu ili grupiumjetnika za zajednička umjetnička ostvarenja.3.2. nagrada za životno djelo istaknutim umjetnicima koji susvojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji jestvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobroRepublike Hrvatske.Prijedloge za dodjelu “Nagrade Vladimir Nazor” mogu davatiustanove, tvrtke i druge zainteresirane organizacije i institucije,strukovna udruženja, te građani i njihove udruge, kao i pojedinikulturni stvaraoci i djelatnici.Prijedlog za svakog kandidata treba sadržavati:1. tijek rada i opis umjetničkog ostvarenja kandidata;2. temeljito obrazloženje uz posebnu napomenu ako se kandidatpredlaže za Nagradu za životno djelo;3. područje za koje se predlaže Nagrada.Prijedlozi se primaju do 15. travnja 2005. godine na adresu:Ministarstvo kulture, Odbor “Nagrade Vladimir Nazor”,10000 Zagreb, Runjaninova 2.ODBOR “NAGRADE VLADIMIR NAZOR”dovršava status igre kao eminentnogaktiviranja kritièke svijesti u gledateljai želje za operativnim djelovanjem.Istina, Kerekeš i u prethodnim radovimarado koristi glazbu u smislu da sedvije sfere (tema, gluma) u crti gdjese sukobljuju (izvedba) ne prelamajukrhanjem, nego uzdignu pomoæu treæekomponente (song) koja je krovaruèinkovitog spoja. No ovaj put, ukalupivšianalogiju zbivanja u zajednici,puèka popijevka ne samo da konstatira,gestom i pozom propagatorski docira– horizont promjene èini uhvatljivimsvim osjetilima na raspolaganju.Dakako, uz nužan dignitet. Jer slojevidruštva s golemom prevratnièkomenergijom i žudnjom za poštenijom raspodjelomsocijalne hijerarhije mogu,i onda kada zagovaraju pravedneideje neumorno pozivajuæi na mudreuzore, u reformatorskim naplavinamadopustiti isplivati na površinu onimakojima je samo do osobne koristi izaplemenitih postavki. Štoviše, našesvakodnevno iskustvo upravo je optereæenodemonologijom preobrazbedomoljubnih romantièara èista srca uvladarski pervertirane spletkaroše niskogili nepostojeæeg altruizma. Stogatu bitnu dinstinktivnu karakteristikubunovnog koncepta – kao posljednjiprizor na sceni – harmonikaš Oršuškodira ozloglašenom audio-crticom:tam-ta-ta-tam-ta! Može se ustvrditi daje Stvaranje Javnosti sumnjalaèkim iironizacijskim sistemom proces kojinema iluzija tijekom rašèišæavanja sfetišem Demokracija.cmyk

36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBitak pri smrtiJoško ŽanićPripovijedajući o pokušajimakvadriplegičara Ramona Sampedrada, nakon što je uslijed nesreće ostaopotpuno paraliziran, ishodi sudskodopuštenje za vlastitu eutanaziju,film ne locira tu težnju prema smrti,kao i bliskost smrti samo u njemu,nego i u drugim likovima, gradećisloženo tkanje odnosa obilježenihprisutnošću konačnog krajaŽivot je more (Mar adentro), režija:Alejandro Amenabar, uloge: JavierBardem, Belen Rueda, Lola Duenas,Španjolska/Francuska/Italija, 2004.artin Heidegger u svome kapitalnomdjelu Bitak i vrijeme,u kojemu odgovor na pitanje osmislu bitka pokušava pripremiti putemtraženja odgovora na pitanje o smislubitka tubitka (tj. èovjeka), cijelo poglavljeposveæuje bitku pri smrti (Sein zumTode). U svakidašnjoj egzistenciji, uonome bezliènome man (hrv. se), smrtse svodi, tvrdi Heidegger, na ono da seumire, na dogaðaj koji doduše pogaðaèovjeka, ali nikome ne pripada osobito,na obièni “smrtni sluèaj”. U tom bijeguod suoèavanja s pravim sadržajemsmrti, dolazi do otuðenja èovjeka odnjegovih najvlastitijih moguænosti. Jer,prema Heideggeru, smrt je “kao svršetaktubitka najvlastitija, neodnošajna,izvjesna, nenadmašiva moguænosttubitka (èovjeka, op. a.)” – autentièniodnos prema njoj tek omoguæuje i autentiènuegzistenciju, dokuèivanje svihmoguænosti koje leže prije nje. Teksmrt omoguæuje anticipaciju cjelinejednog života. Smrt, tvrdi Heidegger, upotpunosti usamljuje èovjeka, okreæe gasebi, a temeljno èuvstvo koje nas nosiu odnosu prema njoj jest egzistencijalnatjeskoba (Angst).Pravo na smrtNovi film španjolskog redateljaAlejandra Amenabara (Teza, Otvori oèi,Uljezi), jednog od – nakon ovog filmanedvojbeno – najperspektivnijih svjetskihredatelja mlaðe generacije, govorio smrti, preciznije: o težnji prema smrti,o želji za smræu.Pripovijedajuæi o pokušajima kvadriplegièaraRamona Sampedra (JavierBardem) da, nakon što je prije 27 godinauslijed nesreæe (neopreznog skokau preplitak dio zaljeva) ostao potpunoparaliziran, ishodi sudsko dopuštenjeza vlastitu eutanaziju, film ne locira tutežnju, težnju k smrti, kao i bliskostsmrti samo u njemu, nego neoèekivanoi na drugim mjestima, u drugim likovima,gradeæi složeno tkanje odnosaobilježenih prisutnošæu konaènog kraja.Ramonovo kraljevstvo (kako on tosjetno-ironièno kaže) èine njegov otac,koji u jednom trenutku kaže kako jejedina stvar gora od toga da sin umreprije oca to da on želi umrijeti, zatimbrat, èovjek jednostavnih (primitivnih?)uvjerenja, koji se apsolutnoprotivi moguænosti bratove eutanazije,njegova žena i sin, te tri žene koje sveimaju osobit odnos prema Ramonu. Tosu: odvjetnica Julia, koja bi mu trebalapomoæi u ishoðenju tog dopuštenja,zatim Rosa, radnica u tvornici i radijskiDJ, koju neka intuicija vuèe premaRamonu, te mlada pripadnica udrugeza pravo izbora Gené.Najveæa snaga filma upravo je njegovaglumaèka ekipa – na prvom mjestuBardem kao Ramon, iz èijeg lica zraèitiha, gotovo transcendentna, dubokasjeta, te Belen Rueda kao Julia i LolaDuenas kao Rosa ostvarili su moæne,uvjerljive kreacije za dugo pamæenje.Amenabar ih snima pretežno u vrlokrupnim planovima, kako bi registriraosvaki trzaj na licima svojih glumaca,odnosno likova.Individualni izboriTo troje likova formirat æe tijekomfilma svojevrstan ljubavni trokut, što jevrlo neobièno s obzirom na Ramonovostanje, ali izvedeno vrlo uvjerljivo.Središnje meðu mnoštvom opozicijakoje se ustrojavaju tijekom filmavezane su upravo uz taj trokut. Julia,odvjetnica koju je Ramon odabrao jerboluje od degenerativne bolesti kojeæe je, kako kaže, s vremenom pretvoritiu biljku, profinjena je, racionalna,introvertirana. Rosa, samohrana majkadvoje djece, koja je od muškaraca doživljavalauvijek samo poniženja, njezinaje suprotnost – ona je instinktivna,ekstrovertirana, intuitivna. Obje ulazeu duboki odnos s Ramonom – Juliju uznjega vezuje život koji nema perspektive,i stoga težnja prema smrti, Rosupak instinktivni osjeæaj da se on bitnorazlikuje od svih muškaraca koje jedotad poznavala. Èak i Rosa u jednomèasu kaže kako bez njega nema razlogaživjeti (usprkos tome što nesumnjivovoli svoja dva sina), te tako oznaèiteljsmrt poèinje neoèekivano obilježavatii nju. Ta smrt prerasta pak u usmræenje,kad ona, a ne Julia, kako su se dogovorili,postaje ta koja mu donosi konaènoosloboðenje.Oznaèitelj smrt nièe, kako sam naznaèio,i drugdje. Na primjer, u odnosuRamonova neæaka prema djedu,Ramonovu ocu, koji se produbljuje kadRamon naznaèuje svome neæaku da æemu jednom biti žao što se nije lijepoodnosio prema djedu, implicirajuæitime svijest o blizini njegove smrti.Takoðer, Ramon poima svoga neæakakao sina kojeg nikad nije imao, a nematidjece takoðer je jedan oblik smrti.Ipak, u tkivu filma smrti uspijevaoponirati život – svjedoèeæi roðenjudjeteta mlade Gené, smrt koja svojomtežinom optereæuje film dobiva ipaknužni balans, ono svoje bitno i nezaobilaznoDrugo.Konaèna opozicija koju nudi filmnajsnažnija je i najupeèatljivija, ato je ona izmeðu Julije i Ramona.Kontrastirani u ljubavi, oni bivaju oponiraniu svome bitku pri smrti, u svomekonaènom odabiru u situaciji gdjeih oboje èeka život lišen dostojanstva.Ramon, ne preuzimajuæi teret svijeta nasvoja pleæa, tj. èineæi svoj izbor samo zasebe, jer je svaèija smrt samo njegova,Najveća snaga filmaupravo je njegovaglumačka ekipa – naprvom mjestu Bardemkao Ramon, iz čijeglica zrači tiha, gotovotranscendentna, dubokasjeta, te Belen Ruedakao Julia i Lola Duenaskao Rosa ostvarili sumoćne, uvjerljive kreacijeza dugo pamćenjea ne pretendirajuæi da je to ispavanizbor za svakoga u takvoj situaciji,odabire smrt, kojoj èitavo vrijeme teži;Julia pak, koja mu je isprva trebalapomoæi, a zatim presuditi i sebi, odabireipak život, kakav jest, kakav je dan,dokle traje. U zadnjoj sceni, dok sjedina verandi gledajuæi more koje je biloi njegov odabir za posljednji vidik, onaga se više ni ne sjeæa. U toj temeljnojdvojbi film ne donosi sud.Dopušteno ubojstvoTematizirajuæi jedan od dva kljuènaoblika problema dopuštenog ubojstva usuvremenim državama (drugi – pitanjeabortusa, tematizira M. Leigh namnogo manje upeèatljiv naèin u svojojnedavnoj Veri Drake), film se, kako jeto veæ postalo suvremenom tradicijomu filmovima došlima iz tvrdih katolièkihzemalja, uspijeva obrecnuti i naCrkvu (drugi primjeri: Sestre MarijeMagdalene – Irska, Zloèin oca Amara– Meksiko, Družba Isusova – Hrvatska,Loš odgoj – Španjolska). Ipak, èini tomnogo suptilnije nego npr. MullanoveSestre, iako je i njegov prikaz sveæenikana rubu karikature. Podržavam svakurelevantnu kritiku Crkve, ali ne kadje na štetu kompleksnosti filma, kaou agresivnim i jednodimenzionalnimMullanovim Sestrama Marije Magdalene.Naposljetku, što reæi o metafizièkomproblemu s kojim nas film suoèava?Je li život iskonski autentièan tek utrajnom odnošenju prema smrti kaoprema svojoj konaènoj moguænosti? I jeli Ramonov život autentièniji zato štoprebiva u bliskosti smrti, lišen (gotovo)svih drugih moguænosti?Ni Heidegger ni Amenabar ne tematizirajuonostranost, odnose se premasmrti samo u onom smislu u kojemuona pripada ovom svijetu. Svakako, rekaobih, onostranost ne postoji, ta rijeè oznaèavanešto samo unutar našeg jezika,mišljenja. A smrt se može uopæe pojavitikao problem i tema, ne zato štobiološki nastajemo i nestajemo, negozato što smo biæa mišljenja i jezika.cmyk

kritikaVII/151, 24. ožujka 2,,5.37Pulp titlMirna BelinaPokušaj popisivanja drugačijihfilmskih situacija u ovoj knjizi uvelikenastavlja poetiku časopisa Nomad,koji je svojedobno izazvao minirevolucijuu krugovima sada većstasale nove generacije kulturnjakaVelimir Grgić i Marko Mihalinec, Žutititl – drugačija filmska enciklopedija, AGM,Zagreb 2004.azlika izmeðu predanoga filmofilai èovjeka koji samo volipogledati “dobar film” proporcionalnaje razlici izmeðu punokrvnogaart kritièara i onoga koji æe se radijeodluèiti na subjektivni pristup te bezpovlaðivanja kanonu proglasiti remekdjelasedme umjetnosti dosadnimai pretencioznima, a isto tako æe djelimaèiji trash još nije prešao granicuizmeðu lošeg i kultnog prišiti etiketumust see. I upravo su potonji oni koji susugerirali ozbiljnima da je, primjerice,Ed Wood napravio mnogo više od pukihredateljskih promašaja ili da i neviðenikiè Rocky Horror Picture ShowaJima Sharmana može postati predmetomozbiljne idolatrije (stvari se takorazvijaju i u sluèaju Jakova Sedlara teBore Leeja). Naravno, kako se domaæafilmološka i filmska publicistièkaizdanja još godišnje mogu nabrojati naprste jedne ruke, pozicija beskompromisnogi subjektivnog, ali kvalitetnogagledatelja/kritièara filma dobrodošlaje, ali je isto tako i veoma rijetka,pogotovo išèistimo li iz te mase recenzenatagledatelje èije filmološkoznanje èesto ne zadovoljava filmskeosnove, a time i njihova subjektivnostprocjene uglavnom zabrazdi u jednostavnosviðanje ili nesviðanje.Subjektivne top-ljestviceIz te se mase recenzentskoga pulpaod svojih poèetaka isticao èasopisNomad koji je, iako orijentiran uglavnomna glazbenu proizvodnju, u kratkomvremenu iskristalizirao neka odzanimljivijih imena (filmske) kritikepoput, primjerice, Josipa Viskoviæa iVelimira Grgiæa. Mala revolucija kojuje pokrenuo spomenuti pop-èasopisza generaciju koja je nedavne 1998.poèinjala svoj kulturni život, vjerojatnoje na manjem scaleu jednakaonome što je svojedobno Polet znaèiosada veæ starijoj generaciji kulturnjaka.Zato i ovaj kratki prikaz Žutog titlaVelimira Grgiæa i Plasmatica MarkaMihalinca ne može izabrati niti jednudrugu poziciju osim onu sasvim subjektivnogobožavatelja Nomada, èijesu top-ljestvice naj albuma, filmova,dogaðaja i glazbenih spotova, pa èakiako se s njima nismo uvijek slagali,uvijek bile rezultat pametnih novinarskihnaturšèika sa sasvim jasnim idefiniranim ukusom.Mnogi recenzneti filmskih nabrajalicasvoje kritièke odiseje nerijetkotemelje na pronalaženju slabih mjesta,što je recimo sluèaj s kritikamaFilmskog leksikona i knjige 1001 filmkoji svakako trebate pogledati, no usluèaju Žutog titla, takav je pristuppromašaj veæ u startu. Jer titlovanaenciklopedija nudi subjektivne topljestviceljubitelja istoènjaèke hororkinematografije, borilaèkih filmova,zapadnjaèkih akciæa i filmskih (anti)Titlovana enciklopedijanudi subjektivne topljestviceljubiteljaistočnjačke hororkinematografije,borilačkih filmova,zapadnjačkih akcića ifilmskih (anti)junaka, apoglavlja po kojima suraspoređeni vjerojatnomnogo otkrivaju nesamo o filmskom ukusuautora nego i o njihovuspecifičnom humorujunaka, a poglavlja po kojima su rasporeðenivjerojatno mnogo otkrivajune samo o filmskom ukusu autoranego i o njihovu specifiènom humoru(10 najboljih fudbi, pet filmova kojeneæete pogledati samo zbog naslova,pet najiritantnijih slavlja nakonuspješnog rješavanja teške i opasnesituacije...).Napuštajući HollywoodOsim velikoga broja top-ljestvica,podijeljenih u èetiri cjeline (Matineja,Meso, Teretana, Kokice), drugaèija filmskaenciklopedija nudi i mnogo odliènonapisanih tekstova o najdražimglumcima autorskog dvojca u kojimanisu zaboravili svoje djeèaèke junakepoput Coreyja Feldmana i CoreyjaHaima ili pak “vitezove orijenta” kojisu glavni akteri kod nas, nažalost,nedovoljno prikazivane istoènjaèkekinematografije (primjerice, TakashiMiike). Ipak, najviše fascinira disciplinada se sklopi takav nepretenciozni,zabavni i dobro napisan popissituacija kojima ni mnogi predanigledatelji ne bi uspjeli pronaæi zajednièkinazivnik – 14 najluðih amerièkihmitologizacija “obiènih” poslova,17 porniæa za ETF-ovce, devet kultnihscena s invalidskim kolicima, 11najboljih susreta s ljudskim tijelombez dijelova i ljudskog tijela bez dijelova...Naravno, kao i svaka druga knjiga,i ova funkcionira sve dok joj ne poènemotražiti neki veæi smisao osimpuke zabave, dijeljenja autorskogmišljenja ili preispitivanja vlastitafilmskoga znanja. Uostalom, stajalištedvojca Grgiæ/Mihalinec veæ je jasnoodreðeno i na samoj naslovnici, nakojoj su slièicom iz CarpenterovaBijega iz LA-a naznaèili svoje mišljenjeo holivudskoj produkciji èija djelauglavnom oblikuju filmski kanon. Paako vas, kao i svakoga pravog filmofila,zanima i malo drugaèija stranafilmske povijesti, s ovim laganim štivomsigurno neæete pogriješiti.cmyk

38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritikaGrob u zraku– paradoksalna apoteozaNeven UšumovićOsnovna razlika tehnike sjećanja uKadišu naspram Čovjeka bez sudbinei Fijaska u tome je što čitatelj ovdjene prati razvojni put i sazrijevanjesubjekta, nego njegovo svođenjeračuna, koje je u znaku paradoksalneapoteoze vlastita životnog puta, jerje sadržaj te apoteoze odricanje odživota, samolikvidacijaImre Kertész, Kadiš za nerođeno dijete;s mađarskoga prevela Xenia Detoni;Fraktura, Zaprešić, 2004.edno od najvažnijih pitanja zarazumijevanje Kertészove književnesudbine pojava je zakašnjelerecepcije njegova književnog opusa uMaðarskoj; poseban aspekt tog problemapak èinjenica je da je od sredine devedesetihpa sve do dobivanja Nobelovenagrade 2002. godine Kertész mnogoèitaniji u Njemaèkoj, nego u Maðarskoj.Njegov prvijenac, Sorstalanság (doslovno:Besudbinstvo, kod nas je prijevod objavljenpod naslovom Èovjek bez sudbine), danassvjetski priznato književno ostvarenje,objavljen je 1975. i gotovo prešuæen. Teknjegovo ponovno objavljivanje sredinomosamdesetih budi širi interes kod maðarskeèitateljske publike, a prvi kvalitativniuspon recepcije poklapa se s raspadomistoènoeuropskog bloka krajem osamdesetih.Tih je godina i Kertész na svomestvaralaèkom vrhuncu: njegov metafikcijskiroman Fijasko, koji neposredno referirana spomenuti prvijenac, izlazi 1988.,a 1990. Kadiš za neroðeno dijete koji odmahprivlaèi pozornost književne javnosti.Iste godine objavljen je i prvi njemaèkiprijevod Èovjeka bez sudbine, a njemaèkiprijevod Kadiša pojavljuje se u izdanjuRowohlta veæ 1992., kao prvo od izdanjaiz cijelog niza Kertészovih djela koje æe tavelika njemaèka nakladnièka kuæa izdatidevedesetih godina.Romani-paroviKadiš je uz njegov prvijenac vjerojatnonajpriznatije i najèitanije Kertészovodjelo. Prošle godine se tako na pozornicibudimpeštanskog Vígszínháza pojavila ikazališna verzija tog romana pod nazivomNeroðeni; rijeè je o monodrami koju jepriredio András Visky, a izvodi je JánosKulka. Dakako, o brzoj kanonizacijiKadiša, Kertészova petog romana, višegovori èinjenica da je devedesetih maðarskakritika poèela govoriti o Èovjeku bezsudbine, Fijasku i Kadišu kao o romanesknojtrilogiji. Kertész, meðutim, nikada nijeplanirao trilogiju. On je pisao romaneparove:Fijasko je, kao što smo veæ napomenuli,svojevrstan komentar i refleksijaÈovjeka bez sudbine, kao što je i njegovposljednji roman Likvidacija u uskoj intertekstualnojvezi s Kadišem.Godina 1990., godina, dakle, prvogmaðarskog izdanja Kadiša i prvog njemaèkogprijevoda Sorstalansága, u romanuLikvidacija ima specifiènu težinu koja,svakako, nema mnogo veze s književnimuspjehom i slavom. Osnovni zaplet togaromana èini potraga za izgubljenim književnimdjelom. Pripovijedanje je smještenou 1999., a glavni junak K., inaèebudimpeštanski književni urednik, otkrivana kraju romana da je to djelo njegovaprijatelja, pisca oznaèenog slovom B.,spaljeno u godini njegova samoubojstva– 1990. godine! To saznaje u razgovoru sB.-ovom bivšom suprugom Judith, koja jespalila taj roman, a od nje doznaje i kratkisadržaj tog romana: u njemu se pripovijedao razvodu braka u kojem muškaracnije htio imati dijete zbog vlastita iskustvaAuschwitza. A upravo to je i osnovnizaplet Kadiša! Kertész tvori cijelu mrežureferenci èime nas potièe da iz perspektivnihpolazišta Likvidacije sagledamo Kadišu novom svjetlu. Glavni je paradoks dakakou tome da je u Likvidaciji Judith spalilaneobjavljeni B.-ov rukopis; takav razvojdogaðaja, osim što nas onemoguæava dapoistovjetimo B.-ov i Kertészov romano neroðenom djetetu, dovodi nas i donekih kljuènih pitanja za razumijevanjeKertészove poetike.Autobiografske referenceSva Kertészova djela, naime, snažno suobilježena autobiografiènošæu, ona najèešæeimaju formu dnevnika – i to dnevnikabeskompromisne samoanalize, dnevnikavlastita života i vlastita književnog stvaralaštva.Odnos sjeæanja i pisanja u procesuzadobivanja identiteta i, prije svega,ljudskog digniteta u Kertésza uvijek voditematiziranju kondicioniranosti tehnikesjeæanja jeziènom dimenzijom, zbogtoga njegova djela imaju kompleksnu,dijalošku, refleksivnu i samokorigirajuæuformu – upravo se u tome i skriva velikaknjiževna vrijednost i osebujnost njegovapisanja o Auschwitzu odnosno, kako kažeB. u Kadišu, židovskom kompleksu, a to jemaðarska književna kritika zamijetila sazakašnjenjem od petnaest godina.No, treba odmah napomenuti i da seizmeðu èinjenica koje ulaze u Kertészovubiografiju i autobiografskih referenci kojimaobiluju njegovi tekstovi, svakim novimdjelom razvija nova, specifièna poetièkastruktura koja onemoguæuje simulacijuneposredne mimetiènosti, te usmjeravaèitateljevu pozornost, recimo to tako, spovijesnih odnosa biografskih èinjenica nanjihovo znaèenje, na njihovu filozofsku težinu.Glavni junak i pripovjedaè u Kadišu,budimpeštanski Židov oznaèen s B., prošaoje Auschwitz kao i Kertész, isto takoje maðarski pisac izvan svih maðarskihknjiževnih krugova i prevoditelj s njemaèkogjezika, a u ovoj knjizi se štoviše iznovatumaèe i neke od kljuènih Kertészovihznaèenjskih figura, pa tako i veæ nekolikoputa spomenuti naslovi Besudbinstvo,Fijasko i Likvidacija dobivaju osobito znaèenjekroz ovaj tekst. No za razliku odblagog samoparodiranja i razlièitih oblikatrivijalizacije u Likvidaciji, Kadiš karakteriziraistovremenost razorne, ciniènesamoironije i apoteoza vlastita egzistencijalnogstava prema svijetu. Svoje pisanjeB. opisuje kao samolikvidaciju pri potpunojsvijesti, odnosno kao dovršavanje kopanjavlastite rake u zraku, što je inaèe parafrazajednog Celanova stiha iz njegove slavneFuge smrti, stiha koji stoji na poèetku ovogromana kao moto. Ovakav ga stav naravnoudaljuje od bilo kakve jagme za književnimuspjehom, od kako kaže sramotneegzistencije uspješnog književnika u Maðarskoj,kojeg odlikuje ili samoljublje ili moralizirajuæaparanoja. Ali i status bezuspješnogpisca za njega je jednako tako sramotan,zbog toga bježi u opojnost prevoðenja, kaou kakvu alkoholiziranost. Biti prevoditelj zaB.-a je biti upravo malo više nego ništa.Upitnost ontološkog statusaglavnog junakaTa težnja k umrtvljavanju vlastita životnogelana, ka nultom stupnju stvaralaštva,ali i egzistencije, posljedica je B.-ovihuvida u apsurdnost ontološkog statusaindividue u totalitarnom sustavu, u faktièkui sveopæu onemoguæenost njegovihosnovnih životnih nagona. Upitnost ontološkogstatusa glavnog junaka jedan je odvodeæih Kertészovih motiva i upravo je toonaj topos u njegovoj tvorbi pripovjednihsvjetova zahvaljujuæi kojemu u njegovimromanima dolazi do sraza zbiljskog i fiktivnog,naslojavanja odnosno raslojavanjaontoloških dimenzija razlièitih stupnjevareferencijalnosti, pa i do nerazluèivostiautobiografskog i fikcijskog. B. je veæ kaodijete onemoguæen u razvoju svoje individualnostijer je zbog razvoda roditeljazavršio u internatu, a nakon toga školai strog oèev odgoj bili su mu neka vrstaigranja Auschwitza. Kao èovjeku lišenomsudbine, B.-u ostaje samo pisanje i sjeæanjekao proces naknadnog osloboðenjaod stigme židovskog identiteta, i kao,paradoksalno, jedini moguæi modus postojanja,njegovim rijeèima: novopeèeni Židovoslobaða se židovskog kompleksa.Prema debrecenskom “kertesologu”Péteru Sziráku, osnovna razlika tehnikesjeæanja u Kadišu naspram Èovjeka bezsudbine i Fijaska u tome je što èitatelj ovdjene prati razvojni put i sazrijevanje subjekta,nego njegovo svoðenje raèuna, kakosam B. na kraju romana kaže: posljednjiiskaz intenzivne pribranosti, a koji je u znakuapoteoze vlastita životnog puta. Ta je apoteoza,meðutim, paradoksalna, njezin sadržajje odricanje od života, samolikvidacija,odustajanje od kontinuiranja putemroditeljstva. Jednako tako je i centriranjei pribiranje subjekta paradoksalno: ono setemelji na osvješæivanju vlastite slabosti,malodušnosti i ništetnosti, prizivanjubolnih iskustava i životnih neuspjeha. Isamo pripovijedanje pulsira izmeðu pribiranjai rasipanja subjekta; uskomešano inesigurno ono se gubi u ekskursima da bise zatim opsesivno vraæalo istim temama,štoviše istovjetnim reèenicama odnosnosintagmama. Na prvi pogled stihijski toksvijesti, monomanijakalni govor, “logoreja”,otkriva ubrzo meðutim – i bez ikakvaprikrivanja – znake naglašene “ispisanosti”,složene komponiranosti, dijalogiènostii intertekstualnosti. Pripovjedaè seneprestano korigira, govori kako ga otimabujica rijeèi, kako mu netko odgurava pero,kako zatièe samog sebe u pisanju, sugerirajuæikašnjenje i gubljenje usmjerenosti svojeautorske samosvijesti, s druge strane zatièemoga u ekstatiènoj opsjednutosti, najsnažnijeizraženoj figurom poplave: Podnogama mi žubori gradska odvodnja, kao daneèista poplava mojih uspomena želi prodrijetiiz svojega skrivenog korita, kako bi me pomela.Meðutim, ta opsjednutost dobiva formuiz, kako kaže Szirák, arhitekstualnostikadiša, te židovske molitve za mrtve, kojase ovdje izrièe neroðenome djetetu, aliodmah zatim i još-živome samom sebi.Stalno vraæanje uzviku, na nekim mjestimaupravo vrisku: Ne!, kojim zapoèinjesvaki pasus, nosi u sebi puls stroge formeritualne molitve.Život kao glazbeno tkivoStrukturiranost i cjelovitost tekstaposebno su naglašene glazbenim metaforama.Kao prvo, u metapoetièkim iskazima,govori se o tonu koji vlada pripovijedanjem:on je, dakako, disonantan, cviležprigušene srdžbe Wagnerovog Wotana, zatim,kasnije u romanu, falširanje engleskog rogakoje glavni junak èuje svuda oko sebe, apred kraj ponovo parafrizirajuæi Celana, B.kaže kako piše jer gudalo smrti mora povlaèitipo dubljim, grubljim žicama sve tamnijegzvuka. Prvih èetrdeset stranica, pa neštoslabijim intenzitetom i cijeli roman, vrloje sugestivno, štoviše orkestralno strukturiran,na naèin neke glazbene kompozicijes veæim brojem tema, ovdje reèenica kojese neprestano vraæaju u istom obliku ili sneznatnim varijacijama. Jedan oblik overitmizirane višesmjernosti pripovijedanja,razlièitih varijacija na istu temu, dobivasvoje znaèenje u jednom od snažnih sažimanjatematskog raspona u drugoj poloviciromana: “...i danas veæ èitav naš život,svaki njegov znak, dogaðaj, sve tadašnjeosjeæaje vidim kao izblijedjelu, zamršenucjelinu ili, koliko god se to doima èudnim,više ih èujem kako kakvo glazbeno tkivoispod kojega sve više sazrijeva i gusne,kako bi naposljetku prsnuvši zaorila (...)glavna, velika tema koja pred sobom brišesve: moje postojanje promatrano kao moguænosttvojega postojanja, zatim: tvoje nepostojanjepromatrano kao nužna i korjenita likvidacijamojega postojanja”.Poseban aspekt iznimne književnevrijednosti Kertészova Kadiša otkrila biminuciozna analiza njegove kompleksnenaratološke strukture. U osnovnim crtama,a s obzirom na prostorno-vremenskusituiranost glavnog junaka odnosno pripovjedaèa,roman se može podijeliti na tridijela. Okvir prvog èini zajednièka šetnjaB.-a i filozofa Oblátha do odmarališta ušumi maðarskoga središnjeg planinskogcmyk

kritikaVII/151, 24. ožujka 2,,5.39masiva, pri kojoj filozof postavlja pitanjekoje izaziva bujicu B.-ovih rijeèi, a to pitanjeje: imate li djece? Drugi dio uokvirujeB.-ovo sjeæanje na njegov prvi susret sbuduæom suprugom, pri jednom okupljanjuznanaca u privatnom stanu, odnosnopri, kako ironièno kaže, takozvanom druženju;ta situacija povezana je sa situacijomišèekivanja iste, ali u tom trenutku veæbivše supruge u jednom kafiæu, ona sepojavljuje sa svoje dvoje djece koje B. tadaprvi put vidi. Treæi dio u znaku je B.-ovabolnog prisjeæanja na vlastito djetinjstvoprovedeno u internatu, ali i na njegoverasprave sa suprugom o roditeljstvu kojeæe biti glavni povod za razvod braka. Veæiz ove najkraæe skice oèita je višestrukostvremenskih linija radnje, kao i razlièiti,upravo suprotni smjer vremena pripovijedanjai vremena radnje. Dok se u romanu,naime, pripovijedanje odvija kao napredovanjeprema smrti, kao završno kopanjerake u zraku, radnja naprotiv s jedne straneteèe unatrag od šumskog odmorišta prekobraènih rasprava do djetinjstva, a s drugestrane od Obláthovih pitanja o djetetu doB.-ova obrazlaganja svoga stava o roditeljstvukoje vrhuni na kraju romana, uz opissvih konzekvenci koje je takav stav imaopo njegov brak. No, ovakvo napredovanjeunazad odlikuje i manje pripovjedne cjelineromana, tako se, recimo, na poèetkuromana èitatelj susreæe s uskomešanošæupripovjedaèa, da bi tek nakon pet stranica,u retrospektivi, doznao za razlog teuskomešanosti, naime za Obláthovo pitanje!U Kertésza vrlo èesto dolazi do udvajanjalinija radnje, pri èemu se vremenskiinterval izmeðu dvije razlièite vremenskelinije prikriva; tek kasnije, kroz razlièitevidove samokorekcije, naglašavajuæi uvijekmoguænost zaborava toènih okolnostii iskaza, otkriva se vremenska udaljenostdvije veæ ispripovijedane situacije.Pisanje kao rješenje zanerješivoSve nam to govori koliko je dosljednopoetièki ostvarena jedna od kljuènihKertészovih preokupacija, a to je motivnaknadne subjektnosti, ili kako kažeLévinas: preokretanja historijskog vremena,preuzimanja pasivnosti prošlosti ivladanja njome kroz naknadno sjeæanje,što je bit unutarnjosti. Kertész i svojepisanje izlaže stalnim samokorekcijama,B.-ovo èesto citiranje i prepisivanje vlastitihstarijih zapisa i tekstova, uvijek vraæaèitatelja pitanju je li sjeæanje ponavljanje,ili ovladavajuæe korigiranje, ili tek deformiranjeprvobitno zapisanog odnosnokazanog.Kao i njegov kasniji roman-parnjakLikvidacija, i Kadiš je roman o pisanju ipresudnom egzistencijalnom znaèenjupisanja za glavnog junaka. Pisanje se uKadišu èesto prosto naziva radom jer, kakoje na više mjesta istaknuto, ono održavasubjekt ovog romana u postojanju. Ovdje,treba odmah istaknuti, nema ni govora opostmodernistièkom poigravanju s ontološkimstatusom tekstualnog i njegovihreferenci. Kod Kertésza pisanje je jedinospasonosno uže preko kojega se iz praznineonemoguæenog života uzdiže i pribiresubjekt. Pisanje je, kako se stalno ponavlja,onaj protunagonski stav, negiranje iodmicanje od života, koje se paradoksalnopretvara u nagonski i spontani egzistencijskirefleks. B. na jednom mjestu odreðujepisanje drugom paradoksalnom definicijom:ono je rješenje za nerješivo, jer da neradim živio bih, ali tko zna da li bih postojao.U daljnjim odreðenjima pisanja nalazimona spoznaju da je kod B.-a pisanje dobivapoticaj iz nesreæe, iz nedostatka ljubavi,i da njegova vjerodostojnost i istinitostimaju korijen u iskustvu boli. Individuaosuðena na besudbinstvo ili, kako kažecijenjeni, nedavno preminuli maðarskiknjiževni kritièar Péter Balassa: fizièkimoralno-duhovnouništeno ljudsko biæepisanjem i sjeæanjem vraæa se u postojanjevrlo snažnog intenziteta. Prema Balassi tojedan od najvažnijih metafizièkih èinovaKertészove umjetnosti. Na samom krajuromana B. apstraktno opisuje svoj životkao oblik duhovnog bitka, kao oblik preživljavanja,formu koja traži da se konaènooblikuje, poput zaobljena predmeta tvrda kaostaklo, da bi opstala (...) – svakomu ili nikomu– (...) onomu koji æe se stidjeti zbog i (možda)radi nas.Metafizički smisao riječiIz svega reèenoga može se zakljuèitida je Kertészovo pisanje izvan obzorapostmodernizma: tekstualnost i metafikcionalnostkod njega imaju egzistencijalnoznaèenje, a ponavljanje i citiranje nepojaèava dojam varijabilnosti i relativnostiiskaza, nego, naprotiv, ima svrhu potvrðivanjaistinitosti veæ pokrenutog tijekamisli. Kertészovo djelo moglo bi se opisatikao radikalni neogzistencijalistièki romanobilježen postmodernistièkim iskustvomjeziène kondicioniranosti subjekta, odnosno,konkretnije, njegova sjeæanja. Akousporedimo, na primjer, važnost koju B.-ovo pisanje ima u Kadišu s Nurudinovimispisivanjem vlastita dnevnika udesa uparabolièno egzistencijalistièkom romanuDerviš i smrt Meše Selimoviæeva, nailazimona mnoge sliènosti. U svojoj temeljnojstudiji Bošnjaèki roman XX. vijeka (2004.),Enver Kazaz ukazuje kako u ovom prijelomnomromanu bošnjaèke književnostipisanje dobiva transcendentalni smisao,ono je ono što ostaje kao jedini oblik trajnostiu nestalnom svijetu, u tom romanuispovijest nadvladava èinjenicu smrti, besmisaoi života i smrti, pri èemu se njen etièki, egzistencijalnii estetski plan identificiraju s njezinimostajanjem iza granice smrti dobivajuæi obilježjametafizièkog smisla rijeèi.Upravo taj metafizièki plan, kao i istinskoèuðenje nad djelima èiste dobrote,razlikuje Kertészovo pisanje od njegovaoèitog poetièkog uzora, naime austrijskogknjiževnika Thomasa Bernharda koji najèešæepustoši svoj referencijski horizont.Sam Kertész istièe tu razliku kada u beèkomlistu Falter kaže da je Kadiš svjesnokoncipiran kao da je izašao iz Berhardovapera, ali da on kao autor u svojim djelimaipak želi ostaviti trag metafizièkog nadanja.Vrijedi istaknuti da je Bernhardovasnažna, hipnotièka bujica rijeèi, kojaogoljuje svijet u koji se izlijeva, bila poetièkimosloncem i istaknutim književnicimas naših prostora, Davidu Albaharijui Daši Drndiæ, koji su se upravo devedesetihna novi naèin okrenuli, kako kažeB., židovskom kompleksu, prepoznavajuæi udogaðajima koji su pratili raspad jugoslavenskedržave sablast Auschwitza – baškao i sâm Kertész. U Falteru Kertész kaže:Svi totalitarizmi vode na kraju k Auschwitzu,naime nekoj vrsti buduæeg Auschwitza – to semoglo vidjeti na primjeru Sovjetskog Saveza ibalkanskih ratova.Veæ citirani Péter Balassa uvjerljivoopisuje simbolièku težinu KertészoveNobelove nagrade. Prema njemu, uKertészovoj publicistici devedesetihgodina može se primijetiti stav da padkomunistièkog režima nije doveo do otvaranjanovih perspektiva, nego je naprotivizazvao povratak prošlosti, vremenskivrtlog pustošeæe snage. Maðarskoj kulturije, prema Balassi, ovom nagradom pruženašansa za obnovu vremena. Koliko je takvaobnova potrebna balkanskim kulturama,nije potrebno ni spominjati. I zbog toga jesvaki prijevod nekog od Kertészovih djelana ovim prostorima prvorazredan kulturnidogaðaj.REVIJA AMATERSKOG FILMA – RAF / 20. – 26. ožujka 2005.ured: tel. +385.(0)1/4829.477 fax. +385.(0)1/4593.691raf@revijaamaterskogfilma.hrwww.revijaamaterskogfilma.hrkontakt: Oliver Sertić (osertic@zamir.net; 091/531.52.05) Antonija Letinić (entonyus@yahoo.com; 098/687.661)Revija amaterskog filma 2005.Ove godine, četvrta Revija amaterskog filma RAF održava se od 20. do 26. ožujka. Festival neprofesijskog filma namijenjenljubiteljima video-produkcije, hobistima i entuzijastima neselekcijskog je karaktera, što znači da publici predstavlja svefilmove pristigle na natječaj, kako one koji zadovoljavaju propozicije – duljina do 20 minuta i producirani su u 2004/2005.godini, tako i one koji izlaze iz propozicija, ali u popratnom programu. U glavnom programu je i maksimalno jedan filmjednog autora, dok su skupni radovi svi uvršteni u program.Organizatori RAF-a odlučili su tolerirati filmove do 25 minuta. Revija se, kao i prošle godine, odvija u Centru za kulturuTrešnjevka, te književnom klubu Booksa, dok je festivalski klub raspršen po popularnim gradskim okupljalištima. Sve filmove,ponovno će ocjenjivati publika, a najbolje prihvaćene prikazat ćemo kao i dosad u sklopu programa RAF PUTUJE te izdati naDVD-u i VHS-u.Ovogodišnja novost je mogućnost individualnog nagrađivanja. Predlažemo svima koji to žele da osmisle neku svojukategoriju (dopušteno sve osim najbolji i najgori film) i nagradu, te je dodjele svojem favoritu (ili favoritima), jedan od zadnjihdana festivala. Osmišljenu kategoriju i nagradu treba prijaviti organizatorima. Kontakt: raf@revijaamaterskogfilma.hrVažnost manifestacije je u ohrabrivanju mladih video amatera i otvaranje prostora za njihovu javnu prezentaciju, a da jesmisao ispunjen govore i brojke filmova koje pristižu na adresu i rastu iz godine u godinu.Ulaz na sve projekcije i popratna događanja je besplatan...1. GLAVNI PROGRAMCentar za kulturu Trešnjevka, Park stara Trešnjevka 1nedjelja – subota, 18:30 satiNa ovogodišnji natječaj pristiglo je 180 filmova od kojih 164 odgovaraju propozicijama te 16 onih koji će biti predstavljeniu popratnom programu. U šest glavnih festivalskih dana prikazat ćemo filmove iz Nizozemske, Velike Britanije, Austrije,Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore te svih krajeva Hrvatske u trajanju od 30 sekundi do 25 minuta. Programje podijeljen u žanrovske blokove – igrani, dokumentarni, eksperimentalni, animirani i glazbeni, a najveći broj prijavljenihfilmova dokumentarnog je tipa sto govori o sve većem interesu publike za taj žanr.2. POPRATNI FILMSKI PROGRAM*** CZK TREŠNJEVKA / utorak – petak, u 17:00 satiU ovom terminu prikazujemo filmove koji su izašli iz propozicija (predugački, drugi ili treći film istog/e autora/ice ili je stigaoprekasno). Filmovi su to od 1 do 82 minute, uglavnom iz Hrvatske. Predstavit ćemo i showreelove nastale na filmskoj radioniciPula film festivala 2004., a predstavlja ih voditelj Marko Zdravković.3. OFF PROGRAMCentar za kulturu Trešnjevka, Park stara Trešnjevka 1 / utorak – petak, 22:45 satuOdmah nakon glavnog filmskog programa, svake večeri predstavljamo rane neprofesijski radove cijenjenih hrvatskihredatelja, Nenada Puhovskog, Zrinka Ogreste, Rajka Grlića i Lordana Zafranovića. Filmovi su to rađeni u samostalnoj ili pakprodukciji nekog od Kino klubova (Kino klub Zagreb, Kino klub Split...).U realizaciji ovog programa surađujemo s Hrvatskom kinotekom i Hrvatskim filmskim savezom.*** BOOKSA, Martićeva 14 d / utorak – petak, 12:00 satiPopratni program “S RAF-om na KAFU” obuhvaća prezentacije raznih filmskih festivala, te nezavisnih autorskih grupa izVojvodine, Hercegovine, Slovenije i Hrvatske. Ove godine to su Hrvatska revija jednominutnog filma iz Požege, Festivalkratkog filma iz Mostara, Low Budget Film Festival iz Kikinde, Luksuz festival i produkcija iz Krškog, te predstavljanje Filmskeautorske grupe Enthusia Planck – FAGEP iz Samobora. Na svakome od predstavljanja govorit će jedan od organizatora ovihfestivala.utorak – petak, 13.00 satiOd 13:00 sati publika može nastaviti kafenisanje s KAFA-om uz akademske radove (igrane filmove i animacije) KoreanAcademy of Film Arts, nastale 2004.4. RADIONICE:VJ-ing mi2lab, Svačićev trg 1 / ponedjeljak – petak, 11:00 – 15:00 satiU suradnji s vj PLAXom / Plakor Kovačević i vj ONOXom / Vedranom Kolac, organiziramo tradicionalnu radionicu VJ-inga nakojoj će polaznici naučiti osnove snimanja, obrade i miksanja videa. Radionicu smo nazvali “Vjstars”, a na zvjezdanu obukuvalja se prijaviti na vjstars@net.hr. Broj prijava je ograničen. Sudionici radionice moći će se okušati na drum’n’bass/breakbeatpartiju u Močvari u petak.Radionicu organiziramo u suradnji s mi2labom Multimedijalnog instituta.DON’T HATE THE MEDIA, BE THE MEDIA – VIDEO AKTIVIZAMCZK Trešnjevka, Park stara Trešnjevka 1ponedjeljak – petak, 10:00 – 14:00 satiOpet tradicionalna aktivistička radionica u kojoj ljude ohrabrujemo da video koriste kao informacijsko oruđe za različitekampanje, te da sami postanu informacijski faktor u svojoj zajednici. Petodnevna radionica obuhvaća osnove snimanja,pronalaženja i “slaganja” priče, te montaže. Radionicu vodi ekipa iz FADE IN-a, Martina Globočnik, Morana Komljenović iBranko Vilus, a prijave i pismo motivacije treba poslati na osertic@zamir.net.5. FESTIVALSKI KLUBCZK Trešnjevka, Gjuro II, FUNK, Purgeraj, Močvara / ponedjeljak – petak, 23:00 sataMjesto za druženje publike, autora, kritičara i svih koji se tako osjećaju. Naravno, uz neizbježni glazbeni program. Tijekom petdana na RAF-ovim festivalskim klubovima svirat će i dj-irati uglavnom zagrebački ZENPOP, TIGROVA MAST, BRKOVI, ANTENAT,BILK, dj MIMIMI, dj FUNK GURU i dj PHILIPPE.U petak u Močvari na tradicionalnom partiju svoj će debi drum’n’bass nastup imati dj-i DUBWAY (St), ZMAYO (Pazin), uzlive nastupe: KODIN (Ka), ROBERT RADAMANT i VISITOR Q (Kz) i ETUI ETUI SONICZOIL (Bj). Svoj prvi nastup imat će i nove VJzvijezde s radionice uz budne oči VJ ONOXO-a i VJ PLAX-a. Završni party organiziramo u suradnji s CONFUSION-om, GROOVESANCTUARY, te klubom MOČVARA.6. RAF SPECIALCzk Trešnjevka, Park stara Trešnjevka 1 + tko zna gdje sve ne... subota + razno...U subotu u 23:00 sata “Zuti titl” predstavlja turski film Komandant Mark (Korkusuz Kaptan Swing) (Tuska, 1971., 77 min),redatelja Tunca Basarana uz živi simultani prijevod by genijalni prijevodi productions. Cijelo vrijeme trajanja festivala uholu Centra bit će postavljena izložba fotografija Borisa Pleše. U subotu možete očekivati i pravi pravcati dokumentaraciznenađenja :)7. RAF PUTUJE svud po Hrvatskoj i svijetuFilmove koje publika ocijeni najuspješnijima predstavit ćemo tijekom godine na dvadesetak projekcija u Hrvatskoj, Srbiji iCrnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji i Poljskoj. Ti filmovi bit će izdani na DVD-u i VHS-u.Program je izveden kroz platformu CLUBTURE.RAF organizira udruga REVIJA AMATERSKOG FILMA u suradnji sa CZK-om Trešnjevka, Kulturtreger/Booksa, Confusion,Groove sanctuary, Fade in, Propelerfilm, mi2lab Multimedijalnog institutaPokrovitelji: Ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH, Zaklada za razvoj civilnog društva, Audio videoconsulting, Plug’n’play, Laguna, Presscut/ Medianet, Princo, Zauder film, Zlatorog, Dubravka, Agava.Medijski pokrovitelji: Bug, Klik, 04, Zarez, Feral Tribune, Vjesnik, internet monitor, filmski.net, kupus.net, studentnet.hr,zamirzine.net, Radio Student, Cross radio, Z1, K5.HVALA: Hrvatska kinoteka, MM centar, Factum, Hrvatski filmski savezcmyk

40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritikaČovjek nije pticaDarija ŽilićPisanje je za Džamonju ono štojedino može držati na okupu svijetsastavljen od krhotina, taj nesuvislimračni kaosDario Džamonja, Ptica na žici; Buybook;2003.romanu Likvidacija nobelovacImre Kertész piše da spisateljskanadarenost nije ništa drugo negonepomièan pogled, pripadanje neèemustranome, polovica koraka, udaljenostod pola koraka. Upravo toga sam sesjetila èitajuæi zbirku izabranih prièaPtica na žici sarajevskog pisca DarijaDžamonje (1955.-2001.). Džamonjaje autor nekoliko zbirki prièa: Prièe izmoje ulice (1970.), Zdravstvena knjižica(1985.), Priruènik (1991.), Prljavi veš(1991.) i Pisma iz ludnice (2001.). Rijeèje o autoru o kojem smo više slušali,nego što smo ga èitali (mislim pritomna hrvatsko èitateljstvo). MiljenkoJergoviæ pozivao se na njegove prièe isasvim sigurno se može ustvrditi kakosu one utjecale na nastajanje njegoveknjige Mama Leone.Dario Džamonja stasao je kao pisacu sarajevskim novinskim redakcijama,kafanama, na kuænim zabavama, bilježiautor predgovora Ahmed Buriæ. Naprostoru od dvije ili tri kartice on jeznao prepoznatljivo, minimalistièki ispripovijedatikakav izmišljen ili istinitdogaðaj. Nije nimalo netoèna Buriæevausporedba Džamonje s amerièkim piscimakoji su takoðer dio svoje literarnekarijere proveli pišuæi po novinama osvakodnevnici – o cesti, piæu, cigaretama,propalim ljubavima... No važno jeistaknuti kako je kod ovog pisca rijeèprije svega o samoizlaganju, majstorskomizlaganju sebe, svoje muke.Život – od rođenja do smrtiNakon ovih nekoliko osnovnihuputa, vratimo se samom poèetkuteksta. Tom nepomiènom pogledupisca o kojem piše Kertész. U prièi...i ostala mnogobrojna rodbina koju jeDžamonja objavio 1972. u èasopisuLica, a napisao još u prvom razredugimnazije, nalazimo upravo tu svijesto vlastitoj promatraèkoj ulozi. Netkostoji uz prozor, gleda, oèekuje, cijelojutro može provesti èekajuæi tek jednuosobu, sluteæi pritom njezinu smrt.Nakon smrti susjede, taj “netko”nastavlja promatrati druge ljude– mljekare, smetlare... On se baš zbogte nepomiènosti razlikuje od drugih,od onih koji idu ukorak sa zbivanjima,sa životom i zna da æe ga upravo takvioznaèiti kao ludog. Ali povratka nema,on je pisac, osuðen registrirati i najzahtjevnijedogaðaje. A da bi, kako istièeu prièi Svilena ešarpa, pregurao noæ kojase ugnijezdila u njemu, junak sjeda i tkaneku novu ešarpu od rijeèi, ešarpu koja æe mezaštititi. Zapravo je rijeè o ubaèenostiu strani svijet, o izgubljenosti, ali nijeviše stran samo svijet, nego i èovjekpostaje stran samome sebi, zajedno sasvim upisanostima, engramima života.A tetoviranja su zapravo drugo ime zapoderotine na duši koje su sve veæei koje više nitko ne može zakrpati,baš kao i poderotine na vindjaknisiromašnog djeèaka u prièi Velika pobjeda.I upravo život – od roðenja do smrtiili, kako ga naziva Sloterdijk, konaènaknjiga, tema je Džamonjinih prièa.Ako zapoènemo pripovijedati o sebi,zasigurno nismo na poèetku, negokreæemo od prvih sjeæanja, zapažaSloterdijk. Tako se Džamonjin junaknerijetko prisjeæa djetinjstva kada jenauèio da ljudima ne treba vjerovatijer æe biti tužan. No ipak tu je spoznajuzaboravio, pa je èesto u životu – tužan.Djetinjstvo je povezano i sa sviješæu osmrti. No smrt je tada, kao u npr. prièiPrijatelji, prièa o odlasku bliske osobe uneki drugi grad.Stranac sam sebiPripovjedaè je nepouzdani svjedokkoji se sjeæa mnogih, nebitnih detalja,ali zato neke stvari od životnevažnosti izmièu njegovu zapažanju ion ih jednostavno zaboravlja. On neskriva vlastite slabosti i nemoæ. Takonpr. nije uspio izvršiti neke zakletvekoje je sebi “zadao” još u djetinjstvu...Ponekad se osjeæa strancem pred samimsobom. U prièi Stranac, kada sepogleda u ogledalo, ne uspijeva pronaæiniti jedan znak po kojem bi mogao reæiU priči Stranac, kada se pogleda u ogledalo, neuspijeva pronaći niti jedan znak po kojem bi mogaoreći da je on ja, a ne netko drugi. Stranac ga gleda izogledala, nekad bešćutno, a nekad s mržnjomPonekad igre, kao partije pokera, posebno kadasu dobro odigrane, mogu iskazati ne sreću igrača,nego nemogućnost da se nesreća potroši u jednojbezazlenoj igri koja je tako udaljena od života. Kadapartije postaju uspješne, kada se u njima pobjeđuje,gubi se volja, smisao za životom, u koji se ondaprelijeva nepotrošena nesrećada je on ja, a ne netko drugi. Stranacga gleda iz ogledala, nekad bešæutno, anekad s mržnjom. No stranost, bilježiJean-Luc Nancy u eseju Uljez, dolaziizvana samo zato što najprije izranjaiznutra. On više nije bio u sebi, bilježikako mu je u duši vladala pometnja,neka tanka, èelièna sonda bola bila mi jeprovuèena kroz grkljan. No u prièi Akoti jave da sam pao ipak pronalazi nekurazlièitost, nešto po èemu bi sebe prepoznaomeðu tisuæama drugih, neki,kako ga naziva, zloæudni tumor. I upravomu pisanje pomaže da se održi na žici.Pisanje je za njega, citirajmo ponovnoKertésza, ono što jedino može držatina okupu svijet sastavljen od krhotina,taj nesuvisli mraèni kaos.Džamonjine prièe ponekad su bilježenjaispovijesti nekih koji su otišlidaleko, preko mora, pa se vraæaju da bionima koji su ostali prièali o egzoticidalekih krajeva ili pak o vratolomijamaburnih života.U prièi Za šankom, junak predosjeæadobru prièu, pa onda pritišæe dugmena kasetofonu i snima prièu stalnog gostabifea Hvar ili pak sanja da je napisaoprièu, pa je, kad se probudi, samozapisuje (prièa Patuljak). Ponekad, kaou prièi Sikira, jedan lik izmišlja prièukako bi ostvario cilj – dobio nož odnekog stranca kojem samo preostaje dazakljuèi: èudan narod.Prepoznati sreću, potrošitinesrećuJunak nije vezan za selo i prirodu,njegovi su tabani neizgrebani i ne ulijevajupovjerenje. On sebe naziva caremmagle, èedom asfalta, šank rokerom. Nojednom, kada sasvim sluèajno moraostati izvan grada, poèinje s ushitomopisivati mirise koji se miješaju, uživatiu hodanju zemljom i u “bratskoj”pripadnosti neèemu. No iluzija brzonestaje, pa mu se èini da je šeæuæi samizmislio jedan pastoralni svijet kojise lako urušava i iz kojeg je potrebnošto prije pobjeæi i ostaviti ruševine izasebe (Seoska idila).I u mnogim drugim prièama pratise upravo nestajanje iluzija. Sam sejunak pretvara u neku ružnu, ljigavuživotinju, dijete koje je protjerano izsvijeta maštarija – pampasa i slobodei koje je završilo u kaljuži polusvijetaèije protagoniste djetinje oponaša.Na kraju spoznaje da se nema za štouhvatiti, pa ostaje posve sam i nemoænozakljuèuje nemam više kome ni da seprièinjavam. Nekad njegovi idoli namjernoskidaju sami sebe s pijedestalada bi ga ostavili da se snalazi bez uzorai idealiziranja, kao što to èini zvonariz prièe S poštovanjem. I tad mu, samome,èak i životinje postaju bliskije odljudi, posebno psi. No ipak junak setrudi – želi prepoznati sreæu, uèi kakopotrošiti nesreæu. Premda je izgubionajvažnije figure, ne predaje partiju, veænaglašava: ...pužem dalje, s preostalimpješacima, po glatkoj ploèi... Tako svakiproživljeni dan postaje velika pobjeda.I ponekad igre, kao partije pokera uistoimenoj prièi, posebno kada su dobroodigrane, mogu iskazati ne sreæuigraèa, veæ nemoguænost da se nesreæapotroši u jednoj bezazlenoj igri koja jetako udaljena od života. Kada partijepostaju uspješne, kada se u njimapobjeðuje, gubi se volja, smisao zaživotom, u koji se onda prelijeva nepotrošenanesreæa.Nemogućnost promjeneDžamonja ironizira sudbinu pisca,igra se predrasudama i stereotipima.Nerijetko upravo zato što nikadanemaju novca pisci nisu dobrodošli,pa gorko zakljuèuje da možda i zatone mogu zadržati ljubav. Tako u prièiSvjetlo i tama, djevojka, nakon što jeugledala neugledni stan svog mladiæa,odjednom bježi i od krši i od siromaštva.Džamonja èesto piše o krahu ljubavnihiluzija, pa tako u prièi Stakleneoèi lijepa Emina, kad joj muž prestajedavati plaæu, odjednom shvati da je onzlotvor i da joj je uzeo najbolje godineživota.I na kraju, ostaje tek pomirenost dase ništa zapravo i ne može promijenitii da se ne može naæi neko jednostavnorješenje ili poanta. Najbolje o tomegovori prièa Problem u kojoj nema imenalikova, naznaka vremena i mjestaodvijanja dogaðaja, pa niti razloga zaštoje prièa isprièana. Premda je èestopoentirao i tražio kauzalitete, fineniti koje povezuju ljude, ovaj je putDžamonja odluèio ostaviti èitatelja “nasuhom”, samoga, ubaèenog u prièu, dase snalazi bez kljuèa. Baš kao u životu.Kertész je zapisao – èovjek živi poputkukca, ali piše poput bogova... Togasam se sjetila, nimalo sluèajno, èitajuæiove prièe.cmyk

kritikaVII/151, 24. ožujka 2,,5.41Politika i moć znanostiSteven ShaviroNajbolja knjiga napisana o“znanstvenim ratovima” u kojojse tvrdi da je znanost proces ane produkt, da je kreativna a neutemeljiteljska, da znanstvena istinatreba biti u savezu s postajanjem (spoticanjem promjena i preobrazbi),a ne s moći (sa zakonskimodređivanjem što jest i mora biti)Isabelle Stengers, The Invention od ModernScience; University of Minnesota Press;2000.he Invention of Modern ScienceIsabelle Stengers praktièki jenajbolja stvar ikad napisanao znanstvenim ratovima (prepirciizmeðu znanstvenika i onih u humanistièkimi “mekim” društvenim znanostimakoji rade “znanstvene studije”:najveæe borbe vodile su se u devedesetima,no mislim da je to pitanje aktualnoi danas). Stengersova je bliskaBruni Latouru (o kome sam iznio nekeograde), no ulazi u teorijska pitanja oznaèenju znanstvenjaèkog polaganjaprava na istinu ozbiljnije, i – mislim– uspješnije i uvjerljivije od njega.Znanost kao događajStengersova poèinje pitanjemodakle dolazi to polaganje prava naistinu znanosti. Analizira razlièite filozofeznanosti, poput Poppera, Kuhna,Lakatosa i Feyerbenda, i uoèava poteškoæes razlièitim formulacijama,jednako kao i naèin na koji se njihovirazlièiti opisi odnose prema slikamasamih znanstvenika o onome što rade.Svi ti mislioci pokušavaju uravnotežitibezvremensku objektivnost znanosti svlastitim osjeæajem da je znanost proces,koji dakle ima povijest (Kuhnovepromjene paradigme, Popperov procesopovrgljivosti) u barem nekom smislu.No, Stengersova tvrdi da ni jedan odtih mislioca nije znanost promatraodovoljno historijski. Pojava modernihznanosti je dogaðaj: u naèinu na koji zahtijevaèinjenice ili, preciznije, pokuse,da bi podupro svoje tvrdnje, Galileo unašu kulturu uvodi nov naèin i metodurazaznavanja istine. I svako novo otkriæe,svaki novi znanstveni eksperiment,na slièan je naèin novi dogaðaj.Historijsko shvaæanje znanosti, kaodogaðaja, protivno je tvrdnjama daznanost otkriva duboku istinu o svemiru,tvrdnjama o znanosti kao najveæemautoritetu, kao neèemu što obeæavaosigurati “teoriju svega”. No, to shvaæanjenije protiv toga kako znanstvenicizaista rade, veæi dio vremena, dokizvode pokuse koji ih vode do odreðenihrezultata o kojima zatim mogustvoriti teorije. Novina znanstvenog,u usporedbi s drugim naèinima kojimarazaznajemo, objašnjavamo èinjenice ilitumaèimo procese jest da, u znanosti,sebe dovodimo u eksperimentalnusituaciju, odnosno u situaciju u kojojsmo prisiljeni prihvatiti odreðene rezultatei posljedice koje nam dolaze izvanjskog svijeta s kojim smo u interakciji,èak i kada ti rezultati i posljediceidu protiv naših interesa i sklonosti.Time znanost postaje metoda za odvajanjeistine od fikcije – barem u odreðenimjasnim i preciznim situacijama.Proizvodnja istina, ali neIstineS takva je stajališta oèito da znanostnije samo proizvoljna “društvenakonstrukcija” (kako znanstvenici èestooptužuju ljude koji se bave “znanstvenimstudijima” da smatraju i kako nekinaivni ljudi koji se bave “znanstvenimstudijima” zaista i misle). No, objašnjenjeStengersove takoðer znaèi daprisvajanje prava na autoritet “egzaktnih”znanosti nije neogranièeno, negoje utemeljeno na odreðenim dogaðajima,odreðenim eksperimentima, odreðenojpovijesti. Znanstvena praksa nenestaje u istini koju otkriva ta praksa.Upravo suprotno: znanstvena istinaostaje ugraðena u povijesnu praksuznanosti. To je ono gdje Latourovaistraživanja konkretnih znanstvenihpostupaka stupaju na scenu. To jetakoðer ono gdje i zašto znanost jest,kako Stengersova ponavlja, u svojojbiti politièna. To je pitanje znanstvenihargumenata u pregovorima s mnogimdrugim vrstama tvrdnji na koje nailazi,u kulturi i društvu, ali i u “prirodnom”svijetu.Drugim rijeèima: znanost proizvodiistine, ali ne proizvodi Istinu. Nijeiskljuèiv autoritet za sve niti jedanjedini izvor pravovaljane spoznaje.Reæi da znanost proizvodi istine znaèireæi i da je besmisleno pitati do kojegsu stupnja te istine “otkrivene” a dokojega “izmišljene”. To jednostavnoviše nije važna razlika. Ono što jevažno jest da to jesu istine i one samonaše postojanje èine složenijim. Nemožemo poreæi da se Zemlja okreæeoko Sunca, a ne obrnuto, jednako kaošto ne možemo osporiti naslijeðe ratovai revolucija koje su dovele do našetrenutaène situacije u svijetu. A to jejoš više tako kada proširimo svoje stajalištei razmotrimo povijesne znanosti,poput biologije, zajedno s eksperimentalnima,poput fizike. Unatoè trenutaènojmatematizaciji biologije, prièao tome kako su se ljudska biæa razvilapovijesna je prièa, a ne samo ona kojuje moguæe “dokazati” eksperimentom.Ako je fizika stvar dogaðaja, biologijeje to još više.Stengersova uoèava da se amerièkikreacionisti eksplicitno koriste èinjenicomda biologija nije eksperimentalnau smislu u kojem je to fizika, da bipoduprli svoje tvrdnje kako je evolucijasamo “teorija”, a ne nešto èinjenièno.Problem sa znanstvenim imperijalizmom– tvrdnjom da je znanostJEDINI izvor istine – jest da njegovopretjerano posezanje upravo potièetakve vrste protuargumenata. Složiobih se s kreacionistima kada kažu dateorija evolucije nije uspostavljena naisti naèin, na koji su recimo uspostavljeniNewtonovi zakoni. Iako, imajtena umu, u kvantnim situacijama i relativistièkimsituacijama u-blizini-brzine-svjetlosti,ti zakoni kretanja ni samiviše ne funkcioniraju. Umjesto toga,naš bi odgovor kreacionistima trebaobiti da je poricanje da su se ljudskabiæa razvila kroz prirodni odabir (ukombinaciji s, možda, drugim èimbenicimakoji se tièu svojstava sustava)upravo ista vrsta stvari kao i osporavanjeda se Holokaust ikad dogodio.Znanost unosi novost u svijetŠto se tièe znanosti, problem sepojavljuje kada ona tvrdi da objašnjavasve, kada si prisvaja moæ da proglasi svedruge oblike objašnjenja nezakonitima,kada izdvaja sebe iz situacija, dogaðaja,u kojima razlikuje istinu od fikcije,i tvrdi da je spremnica svih istina, sautoritetom da sva ostala prisvajanjaistine protjera na mjesto diskreditiranihfikcija. Kako uoèava Stengersova,kada to znanost èini (ili bolje, kada toèine znanstvenici i njihovi saveznici),znanost nije samo politièka, nego igravrlo posebnu vrstu politike moæi, i utome zasigurno nije nezainteresirana– zapravo iskazuje iznimno snažne imoæne interese. Bez obzira je li “za”ili “protiv” trenutaènih konstelacijamoæi (u prošlosti, to jest u 18. stoljeæu,èesto je bila protiv, dok su danas znanstveneinstitucije èešæe povezane sdominantnim korporativnim i vladinimsredištima moæi, pa im i pripadaju),znanost je postala politièki èimbenik inositelj moæi.Svrha “znanstvenih studija” je, kakoto kažu i Stengersova i Latour, demokratiziratipolitiku u koju je znanostneizbježno ukljuèena: i pragmatièno(tj. kada je autoritet “znanosti”, u oblikugenetièkih inženjeringa, povezans marketinškom moæi i monopolistièkimpoložajem Monsanta) i teorijski(postoje i druge istine osim onihznanstvenih; znanost nema monopolna proizvodnju istine; ostale prakseistine, u drugim podruèjima, mogu istotako nužno ukljuèivati odreðene vrsteZnanost proizvodi istine,ali ne proizvodi Istinu.Nije isključiv autoritet zasve niti jedan jedini izvorpravovaljane spoznaje.Reći da znanost proizvodiistine znači reći i daje besmisleno pitatido kojeg su stupnja teistine “otkrivene” a dokojega “izmišljene”. Tojednostavno više nijevažna razlika. Ono štoje važno jest da to jesuistine i one samo našepostojanje čine složenijimfabulacije a da ne budu svedive napristup prema kojemu znanost razlikujeistinu od fikcije, osobito u eksperimentalnimsituacijama i u odreðenimnaèinima pomnog prouèavanja povijesnihdokaza).Jedan od naèina sumiranja svegatoga jest reæi da je znanost, zaStengersovu, proces a ne produkt;kreativna je a ne utemeljiteljska.Njezini izumi/otkriæa unose novost usvijet; oni jesu važni. Znanstvena istinatreba biti u savezu s postajanjem (spoticanjem promjena i preobrazbi), ane s moæi (sa zakonskim odreðivanjemšto jest i mora biti). Znanstveniciimaju krivo kada misle da su ovlašteniobjašnjavati i odreðivati sve uz pomoæodreðenog naèela redukcije ili poklapanja.No, u pravu su kada vide estetskudimenziju u onome što rade (znanstvenicisebe podvrgavaju razlièitimogranièenjima u odnosu na umjetnike,ali i znanstvenici i umjetnici ponekadmogu ostvariti ljepotu i uvjerljivost kaorezultat toga što slijede svoja pojedinaènaogranièenja).S engleskoga prevela Lovorka Kozolecmyk

42 VII/151, 24. ožujka 2,,5.cmyk

poezijaVII/151, 24. ožujka 2,,5.43Tražeći nove crte kojima bih se podvukaoFeđa ŠiširakSadaNa stolu tri èaše, vaza s cvijeæem,upaljaè, dvije kutije cigara i pepeljara.Na stolici moje farmerke i košulja.U farmerkama kaiš,na podu moje tene i èarape.U autobusu za posaoNe može se pisati poezija u autobusuna putu kuæiili na posao.Jednostavno ne može.ŽivotNije redotiæi bez šaptabez nježnih rijeèi, bez obeæanja,oproštaja i želja za ponovni susret.Nijedan osmijeh i suza.Sampotpuno sam.Praznih ruku u bijeloj èistoj posteljiniu sobi koja nije tvojabez obeæanja i podrškebez pogleda i snagebez želje i sa strahom.Sam i strah.Danas nije malo sutraPronašao sam smisao kratkih trenutaka.Momenata koji uglavnom ne utjeèu, ne važe, neznaèe.Dok sjedim sam u sobis ritmom hard diskaživim jedan od tih momenata.Besplatan i nedostojan.Mada sve ovo ništa i ne znaèi.Najgore od svega toga je što ga živim u potpunosti.Postajem egoist, a volio bih dobiti na lotu.Samo da mi bude lakše.Paranoja je mašinovoða samoæe.Èetvrtak lagano postaje petak.Za nekoliko sati æu iskljuèiti budilnik,ustati,pristaviti vodu za kafu,popiškiti se,zaliti kafu,usuti je u veliku šolju,staviti gutljaj mlijeka i tri i po kocke šeæera,iznijeti šolju na prozor,istuširati se,uzeti šolju s prozora,vratiti se u krevet,pustiti muziku,piti kafu...Mladost moja ispunjena je momentimakojih se ne bih trebao sjeæatiu trenutku kada pogled unazad bude jedino boljesutra.HematomOvaj put sam stvarno spreman.Uspio sam sakupiti dovoljno snage.Dovoljno srca i suza da se uspravim.Imam neku vrstu hematoma u glavi.Hematom doðe kad se tijelo nije dobronaviklo samo na sebe.Tražim neke nove crte da bihse njima podvukao i postao netko.Nešto.Stvar, igraèka, možda gumeni pištoljili zveèka.CarstvoBio jednom jedan carsa ženom caricom.Puno su se voljeli iimali tri sina.Danas žive moj otac,moja majka,ja i moja dva brata.Slijepa ulica, tu odmah pored kućeulica je slijepai kad doðem do kraja tu me doèeka bijeli zidokrenem se i kad opet doðem do krajadoèeka me crni zidako je s jedne strane bijeli, a s druge crni zidgdje onda poèinje ulica?eđa Šiširak. Rođen sam uMostaru u novembru 1975. IzMostara sam krenuo za Parizu novembru 1993. Stigao sam uPariz u augustu 1998. Iz Pariza sam useptembru 2004. otišao za Berlin. UBerlin sam stigao u novembru 2004.Još uvijek sam tu. Evo, gledam Sutjeskuna kompjuteru, našao sam DivX ukafani. Još imam Boška Buhu i Igmanskimarš. Volim Berlin.LukaszTijelo zamotano u plišanu dekuizgleda manje nego obièno.Sigurno mu je i hladno.Noæu su otvoreni prozori,vani je novembar,grijanje ugašeno.Struja je nuklearna.Što je fantastièno.Da bi mojoj guzi ugodno bilodjeca æe imati èetiri glaveili kitu do mjeseca.To bi moglo biti i fino.Lukasz danas odlazi.Veæ sam se navikao na njegove poljski plave oèièak ih nisam ni mrzio kao što inaèe mrzimpoljski plave oèi.Na Dan ženaNa Dan žena zakleo se da æe prestat.Misli iskljuèivo sve što nije htio.Na Dan žena ubio je tetke dvije.Na Dan žena zna zašto.Omer je tabijasus.Omera nitko ne gleda prijeko.Omer je moj brat i tata.Omer nije Paša Latas.Anita dodaj mi kafu i zapali cigar.Evo me na internetu da ostavim utisak.Anita sretan 8. mart.14. juli 2003.kad zasvira dobar ritam uvijek vrisnei bosih nogu po tuðim,a i po svojim èikovima zapleše.ima strasna ramena i dobre pokreteispod oèiju srebrne suze,a usta divlje patkeja takvu patku nisam nikad vidio,ali to je skroz seksikad je vruæe spusti noge u kanali pusti da je smeða olovna voda milujezapali cigaretu i šuti tihoonda naglo vrati se u barvrisne uz pjesmu završi èašu i poruèi drugukad je pijana pije još više i s osmijesimadaje snagu onim što piju sami i dugo za baromonda piju još višei kažu mi, tajno, da je vole,a kada plešemo zajednomeni se kita digne jako,jako i nije me stidjer uz nju to ide i bez plesacmyk

44 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumnaEgotripTriptihmišŽeljko JermanI psi govore dok laju, a i misle štolaju odnosno govore, za razlikuod hrvatskih političara koji jednolaju, drugo misle, a treće čine! PakHRVATSKE LUĐAKE ubijede kakonemaju KEŠA i neće ga izručiti ikada bi ga imali Europskoj bagri,što europisti – bageristi(ne/vjerojatno) ne vjerujumam, ako ga naðem, negdjeZgaženog miša, na prozoru u mišohvatnicièeka obradu i toplije danei moju inspiraciju SMRZNUTI MIŠ, a Jaoèekujem da mi Zeko za Uskrs donese i treæegmiša, kako bih dovršio rad Triptihmiš. Kajje meni, pitaju se moji najbliži suradnici ulaboratoriju pisanja, kompiæi Mob i Komp!?!Potonji mi èak animira treæu treæinu djela!Pokaže pokislog mišeka, no namjesto njegoveslatke glavice, na tijelo mu stavi mojugadnu njušku. Pokislu izvana i iznutra, kaokada sam najodvratnije pijan, pa me tolikozasmeta da ga pošaljem v Rimske toplice,to jest u 3 p... m... dvadeset èetiri godišnjegalerije! I, da se uvjerim – nisam sjebaniglodavac(!), odrecitiram si sljedeæe:“Bog i èovjeèanstvo su zasnovali svojuteoriju na nièemu, na nièemu drugomosim na sebi samima. Na isti naèin ja ondazasnivam moju teoriju na SEBI SAMOM,ja, koji sam, isto kao Bog, ništa svakogdrugog, koji sam moje sve, ja koji samJEDINI” (Max Stirner). JA sam JA (mojazakljuèanica!) – ponavljam baziranu i glaziranubazu MOJEG EGOtripa... A ne 1/3TRIPTIHMIŠA!“Final-Recipient: rfc822;zeljko.jerman@zg.htnet.hrOriginal-Message-ID: Disposition: manual-action/MDNsent-manually;displayed’’ – neda se herrKompmann, povreðen što sam ga poslaou TRI, a ne jednu Galeriju PM, pak miuletava s nebuloznicama, e, da me zmotai sfrèe dok piškam... ajoj, o èemu ono(?)...ipak me kurviš – elektroniš zajebnul...izgubio Ja nit. A, nešto sam htio reknuti okujici Mokici. Je(!), laje vani na dvorištuu nedjelju u podne: “Ustaj radni narodehrvatske metropole, ljeniji od Crnogoraca &ostalih Balkanaca’’. Da, i psi govore dok laju,a i misle što laju odnosno govore, za razlikuod hrvatskih politièara koji jedno laju,drugo misle, a treæe èine! Pak HRVATSKELUĐAKE ubijede kako nemaju KEŠA ineæe ga izruèiti i kada bi ga imali Europskojbagri, što europisti – bageristi (ne / vjerojatno)ne vjeruju. BRR... lako njima, griju se ine cvokokodaèu gebisom kao mi na zapaduBalkan kina, koje smo pretvorili u Europu.BRR... sveudilj ne popušta zimnica, lupanas kiselim paprikama, krastavcima, zeljem– tako da zavidimo ježekima i medekimai ostalim divnim stvorenjima koja tu hladnoæulijepo prespavaju. Možemo si samosanjati kako bi bilo divno iskljuèit se dok suispodnule i naruèiti buðenje kada proðu.“Cijeli život me tucaju nekakviborci!”“The message is ready to be sent withthe following file or link attachments:Undeadart-270x150’’!O, jebo te ko te još nije! Taman si uvatimkonèiæ, te ga se ulovim ko plot pijanca, kadse ubaci zbilja še vedno nadurena blesavakanta i pošeremeti mi tijek misli i primisli!Nemoj bre kanto da odeš u kantu za smeæe!Nije daleko! Nekada je uletavao sa pametnijim“Copy – Paste’’ insertima, vijestima,zanimljivim citatima s weba i tak sliknuto!“Bok rista / pigam se ko glista, chitamZarez / onaj malo stariji, zabadava / kuzhish...i tu ima bokchije / opalio ti opakopo trgovcima lazhnom srechom / kakvi suUjebat che te Uskoro... “.“To, kantice moja! Opet smo kompiæi!Vidiš kako znaš biti dobar (kad ti zagusti)’’.Ustrašio se aparatiæ smeæa, kisele paprikei velikih ispodništica, te mi odmah dostavionovi mejl starog, dobrog, VRLOGKLARENSA von AMERIKA, zabrinutogza moju buduænost zbog “oštrog pišanja’’.Nema brineš, Laviæu moj! Viš da seCRKAVELA dela da pojma nema kaj Ja pišampo njoj, iako, unatoè & glede toga znajusvaki Zarez (u) koji (je) metnem! ProšlaCRKOTINA Šuvarov nauk! Nisko tiražnopisanje nije OTROV ZA NAROD, stoga gatreba ignorirati! Tako da svekoliki “anarholiberalisti’’nisu, stari moj Mladene, zbogpišanja po samoupravljanju, bratstvu i jedinstvu,Titovoj zjenici, štafeti, armiji, pionirima,pa èak i nedodirljivoj partiji, imali amabašte nikakvih problema. Reko malo pametnijiod veæine drugova Stipica: “Nemada ih hapsimo, ma niti knjige da im palimo,onda æe se tek rulja zainteresirati i èitati teantisamoupravnosocijalistièke pamflete.Ima da ih ignorišemo, pa æe za njih znatisto, dvesto ljudi! Ako ih strpamo u bajbuk,edicije zabranimo, znat æe i èitat ih vasceosvet’’! YES Ameru moj hrvatski, nauèilapopovska bagra taj ŠUVAROV TEOREM,pa ne reaguju taman da javno jebeš majkusvim biskupima, poèev od nadkapnikaBožaniæa, do onog kretena vlè. Sudije, prekodebilne Jutarnje starudije. Evo, pogleæ kajbum napisal a Glas Koncila nebu ni prdnul!“Sveæenici, jebo vam pas mater primitivnu!Dršte se oltara i ne miješajte se u politiku,jer bute dobili po pièki’’! Zbilja ti tvrdim daNECHE OLOSH NISH RECH!!! Bozhoche predlagat zabranu za zabranom; abortusu,umjetnoj oplodnji, kurtonima, jebanju,gay brakovima i tak slichno! Sudac bu idalje prodaval maglu svojim dragovoljnimsamoubojicama, kojih mi je usput rechenoLavichu – pun kurac! Jebo te, cijeli životme tucaju nekakvi borci! Prije, sjechash setoga, PRVOBORCI, nosachi Spomenice1941., sada pak DRAGOVOLJCI tegljachiDomovinskog rata 1991... Navek nekipucachi moraju biti privilegirani! RISTA,PIGAM SE KO GLISTA! Ko da nisam i Jachovjek!Vau vau premijere!Raspigam se kad se sjetim primjericeambulanta, chekash i chekash i tamandojdesh na red, kad ono neki brko flegmaulazi doktorishki, velish mu kaj se gura, aon ti pokazhe tablu pored vrata: “NosiociSpomenice 1941. imaju prednost’’! Jednakapizdarija je i danas! Prednost kod zaposhljavanjai svega!YES, a stari kreten bu dok ne RIKnepisal bedastoche u Jutarnjem listu!“Plakat s likom umirovljenog generalaAnte Gotovine postavljen je u središtuKnina u Ulici 4. gardijske brigade, na boènomzidu montažnog objekta u kojem senalazi kafiæ Žigolo, vlasnik kojeg je ratnivojni invalid Ante Karin’’... ko naruèenjavlja Komp misleæi mi se prišmajhlat. VishKlarens! Tip misli ak je vojni invalid damozhe radit kaj hoche! A morti je samo opals srpske krushke!A šta vele u anketi na netu Kravate iKravatice na pitanje gdje je Kešèuga, kojije sjebo PerecKravatsku LIEPU njihovu– Doma 18% ; U Bosni i Hercegovini 9%;U Francuskoj 9%; Negdje u Južnoj Americi12%; Baš me briga 52%! E to Kompiæumoj (Bok rista, pigaj se ko glista, i ja bum...nastavak slijedi mejlom!), to kantinjo moja!Ajmo se pridružit anketi! Kaj da stisneš? PaJEBE MI SE! Kaj drugo!?! Mi smo ga locirali,naši ga svemoæni duhovi snimili kakojede pršut, pije crnu bevandu, pa kleèi ispodpostera veleèasnog krvavog slikara i molimu se, a onda bira jednu od pet prisutnihselskih cura (koje su mu oèevi s ponosomponudili) i ide s njom u svoju sobu. I imamojoš hrpu snimljenog materijala! I kaj s time?Da damo policiji? Hahaha! Tak blesavi nismo!Dali smo ih jednom slikaru koji svakodnevnonaziva tetu Karlu, tako da ga svetelefonistice u Haagu odmah po glasu veæraspoznaju, a on je proslijedio materijal tojglupaèi, pa je crno na bijelo u koloru imaladokaz da Hrvatska ne suraðuje s njenimsudom! Namjesto da je angažirala cijaše,efbijaše, mosadaše ili barem privatne dekstere,uvatila ga, zaprla i LIEPA NAŠA biveæ bila jednom nogom u EU! Jel da gospodinepremijeru, ne bi sebi skakali u usta...no vi niste gledali film SRAMOTA, nematestidnicu pak vas boli kurac i vau vau to:“Naravno da ne mogu biti zadovoljanèinjenicom da pregovori ne poèinju sutra,ali isto tako nisam ni razoèaran... “Time jeizbjegnuta moguænost zajednièkog scenarijas jednom drugom zemljom kandidatkinjomi teoretski nije moguæe da Hrvatska s njomebude u paketu” (mislite na SCG... hajlili– hajlo, pa sigurno da neæemo s njima, kadæe oni bre, pre nas... ). Da èujemo dalje vau,vau, vau:“I dalje æemo nastaviti s istim intenzitetom,nemamo što pojaèati (lov naKeška, op.a.) jer u potpunosti suraðujemo sHagom”... “Suradnja je veæ dokazana i samoje pitanje kako to tko vidi. Luksemburškipremijer Jean Claude Juncker danas mi jepotvrdio da puna suradnja ne znaèi da jeGotovina u Haagu’’... VAU, VAU, VAU!!!Ogledalce, ogledalce, kaži mitko je najveći umjetnik?“Onda Kompo moj? Ti si pametniji odmene; da damo kopiju video filma lociranogGotovine Sanaderu’’? Kompjuter se iskljuèiiz Microsoft Worda i poðe na radnu površinusa koje mi se smješka moj brodiæ Šešula,a sa nje mi veselo maše ‘’vjerna posada’’, nuodjednom – svi me promatraju smrknutih,ozbiljnih faca. “Si lud kapetane – prodere seprvi èasnik ludi Miko – zar ne uviðaš opasneoblake, moguæu škuru buru’’!?! Drugi èasnikIvan Faktor uz osmjeh kaže: “Bunkerirajtaj fim, i tako ništa ne vrijedi!’’ KrunoslavStipeševiæ – majstor Stipe lakonski doda:“Tooo’’! Za njime isto ponove Ksenija,Blanka, Zeko i moji Jedini Bojana i Janko.Kaj su i oni NA MORU? Odem vidjeti;Bojanèe blaženo spi u našem sobièku, Jankos Mokicom u njihovoj sobi, vratim se aKomp veæ promijenio program... sada je naOutlook Expressu i citira mi mejl frenda izVela Luke, onog artiste – advokatiste AldeMiroševiæa:“Svetac i jabuka i kruška su jebene luke,to jest nemaju zaklona od eventualnognevremena. Ni Palagruža nije bolja. Trebaspustiti nišan: Sušac - monumentalan svetionik,ranohrišæanska bazilika, sredovekovnakapelica, sto ovaca trista jaganjaca, jedansvetionièar i jedan èobanin te gomile krhotinakremena kojega inaèe uopæe nema kaotakvog na Sušcu. Odakle bre toliki kremenna ostrvu pitao se brodski kuvar sa raketnetopovnjaèe Topèider kasnog leta 1969.g. priposeti opisanom ostrvu. Ako ne umeš ništapametno da pitaš onda radije æuti, odgovoriomu je stariji vodnik C. izmeðu dva udisajasvežeg vazduha’’....Dragi moj Aldo, vidiš Kompa kakomnogo lepo planiramo kamo poæ s našim krstaricama...što veliš(?)... aha, poruka je diotvoje poruke, odnosno, to znaèi da ne damoVAU VAU premijeru tajne videozapise, jerbi moglo završiti, kak se ono velne: “pojeotrake i nas mrak’’(!), a ti se želiš ljetosodmarati od pisanja tj. mene, a Ja brojimdane kada æu poljubiti Šešulicu, izljubiti posadu,naæi se s Aldom na otvorenom moru...al æe biti JUPIIII!!! Toèno, nema smislaprovjeravati hrvatsku suradnju sa haškimFeral tribunalom! Evo, nešto je zatoplilo, ijoš malo pa IDEMO NA MORE!Ajoj, a moj smrznuti Miško se odmrznuo!Moram ga brzo neèime premazatida mi se ne raspadne! Ili æe druga treæinaTRIPTIHMIŠ rada imati kostur miša. A,gdje da nabavim treæeg mišiæa. To, pametnimoj Kompa(njon)!!! Odnekuda mi pokazaobijelog miša. Pa da, kupit æu jednoga unekoj zoobutigi, pa æu imati zgaženog, smrznutogi pijanog miša! Na nešto me ti pridjevipodsjeæaju... al ne mogu se dosjetiti?Bravo Kompmanne! Jasno, tko je još zgažen,smrznut i pijan?Hrvatski politièar!!! I još netko veliš?Hrvatski kustos!!! Bravo, i netko od umjetnika?BRACO DIMITRIJEVIÆ? Kakoon? “Lijepo – odgovara mi Sveznadar– stoji pred špiglom i pita ga tko je najveæiumjetnik, a prije nego što ogledalceodgovori sugerira mu: “Ja, ne valjdaTrbuljak il Stilinoviæ’’... a kada mu zrcalcereèe: “Jerman’’(!)... Braco postaneTRIPTIHMIŠ’’! Bu i Trokut ak to proèita!!!cmyk

kolumnaVII/151, 24. ožujka 2,,5.45Noga filologaSjekao sammasline i SaddamaNeven Jovanovićfilologanoga.blogspot.comOvo je priča u dva dijela. Nisamsiguran ima li pouku. Riječ je ofilologu koji je uspio“ opustošili su dio zemlje i zauzelisam grad i opljaèkali ga” – “njihovusu zemlju opustošili i napali zidine”– “mi Tebanci opustošit æemo njihovuzemlju.”Povjesnièar antike i filolog o kojemje ova kolumna znanstvenu je karijeruzapoèeo postavivši si jednostavno pitanje:Što su, zapravo, stari Grci jedni drugimaradili – i što su mogli uèiniti – “pustošeæizemlju”?Onako usput, svi sve znamo: veæinaantièkih Grka, graðana polisa, bili su seljaci;s druge strane, Grci su neprestanoratovali meðusobno. Rat bi, dakle, izgledaoprvenstveno tako da napadaèka vojska– teško naoružani, oklopljeni pješaci hoplitii pomoæne jedinice – “upadne” na tuðiteritorij i “uništi”... poljoprivredu: masline,lozu, žito – temelj prehrane grèkog svijeta icijelog Mediterana. Pa su nam u školi prièali:“Kad se posijeèe maslina, treba gotovojedan ljudski vijek – èetrdeset do šezdesetgodina – da novo stablo dostigne punurodnost... tako su, recimo, u Peloponeskomratu Spartanci uništili atenske seljake...”Staviti nešto ad acta jednim glagolomvrlo je lako (pogotovo kad je to neštostandardni dio našeg iskustva – za Grke“pustošenje zemlje,” kao za nas “bombardiranje”).No, da bismo se zapitali kakvase zbilja krije iza glagola – iza tog “sjeæi”,“uništavati”, “pustošiti” – tu treba i talenta,i hrabrosti, i kreativnosti. I, prvenstveno,sklonosti analogiji kao spoznajnompostupku (ma koliko riskantnom).Onaj tko se to pitao zove se VictorDavis Hanson; 1983. napisao je knjiguRatovanje i zemljoradnja u klasiènoj Grèkoj(Warfare and Agriculture in Classical Greece);1998. izašlo je njezino drugo izdanje, kojeje dospjelo meni u ruke.Filolog seljakHanson je èovjek s dvije duše. Osim štoje doktorirao klasiènu filologiju (toènije,classics ili “klasiène civilizacije”), on je i farmer– da ne kažemo seljak – iz farmerskeobitelji, s malim obiteljskim imanjem – voænjacii vinogradi – koje je negdje u vrijemenjegova doktorata gotovo propalo, postavšineisplativo i nekonkurentno u svijetu korporativnepoljoprivrede i globalnih tržišta.Ali to je veæ drugi dio prièe.Svoje poznavanje seljaèkog posla, isvoja znanja o ratu (djed mu je bio uPrvom, otac u Drugom svjetskom ratu,roðak je poginuo u borbama za Okinawu)Hanson je primijenio – i spojio – razmišljajuæio povijesti antièke Grèke.Rezultat su bile stranice koje bi trebaoproèitati svaki povjesnièar, i mnogi filolozi.Stranice poput:“Rat je bio zamoran fizièki rad ispresijecantrenucima golog kaosa i užasa, buduæida je pobjeda tražila da se oštro oružje,ruèno i s naporom, zarije u tijelo neprijatelja.Pobjednici su bili vjerojatno jednakokrvavi kao i leševi neprijatelja – a prskanjekrvi bilo je nešto na što su navikli, gotovoneprekidno koljuæi vlastite svinje, ovce,koze i goveda. Poljodjelstvo nije bilo krasnoni lako zanimanje, veæ uglavnom dosadna,prljava i fizièki iscrpljujuæa borba da bi sejelo još jedan dan. Grk koji je sudjelovaou napadaèkom ratnom pohodu pažljivo bispakirao hranu koju je sam uzgojio, natovarioopremu koja je iznosila gotovo polovicunjegove tjelesne težine, i satima hodaokroz ljetnu pripeku, èesto uzbrdo i pokamenju – samo da bi se ulogorio u tuðemkraju, gdje su ga slali da ide ‘u furažu’ poprovijant i vodu, da sijeèe drveæe i lozu,sve oèekujuæi da naleti na koplja protivnika– i da sve to proðe i nekako se vrati kuæi ujednom komadu – do sljedeæe mobilizacije.Manji ubod èesto je znaèio sporo, samotnoi bolno umiranje; slomljena noga ili ruka– doživotnu invalidnost pri kojoj su svi buduæisusreti s plugom, volom ili motikombili agonija. (...) Za nas je danas i odvišelako zaboraviti ove materijalne uvjeteprošloga doba, pa, prema tome, i kljuènuulogu ratovanja i zemljoradnje u antici.”Kalendar uništavanjaU Ratovanju i zemljoradnji Hanson jerekonstruirao moguænosti pustošenja – nanošenjaštete poljoprivredi – koje su grèkihopliti i pomoæne, lakše naoružane jedinice,uopæe imali na raspolaganju. Pritomje vrlo precizno dijagnosticirao probleme iteškoæe uništavanja: morate doæi u pravi èasda biste imali što uništiti – da bi se žitomoglo zapaliti, da bi na trsovima bilo grožða(Hanson prilaže “katalog uništavaèkihradova”: kakvu je štetu moguæe nanijeti ukojim mjesecima); nadalje, morate donijetispecijalizirani alat (koplja i maèevi protivbiljaka nisu djelotvorni); morate se izlagatiriziku da ljutiti branitelji izjure iz utvrðenoggrada i zaskoèe vas; nadasve, morateraditi kao konji.Hansonove analize antike toliko supodržane vlastitim zemljoradnièkim iskustvimada se mjestimièno pretvaraju gotovou “dnevnik eksperimenata”: “sredinomtravnja 1994. ruènom sam sjekirom srušioumiruæe naranèino stablo staro oko osamdesetgodina, promjera oko metar pri dnu,mnogo manjeg od veæine starijih maslinau Grèkoj; s mojih èetrdeset i jednom godinom,trebao mi je gotovo sat da presijeèemstablo, sjekiru je trebalo triput naoštriti,a po završetku se èelièna glava sjekire rasklimalai trebalo ju je ponovo namjestitina držak...”. Na tako nešto nismo navikliu povijesnim knjigama – one èešæe slažupuzzle iz rasutih dokumenata. No upravou takvom kontekstu demonstracije poputove dodatno dobivaju na uvjerljivosti.U znoju lica svogaHanson iznova i iznova podsjeæa kolikoznoja traži “ruèno” uništavanje – èak i kadsu ljudi vièni fizièkom radu. Jedan vinogradod 2000 trsova, jedan maslinik – pogotovogrèkoga tipa, gdje su pitome masline dobivenecijepljenjem na samonikle, pa sustabla razbacana posvuda, èesto i na teškouoèljivom i teško pristupaènom terenu– to je itekakav posao za više ljudi i višedana. Pa i kada uspiju porušiti sve – i tadaæe se drveæe i trsovi veæ do sljedeæe godineoporaviti, ako ih ne iskopaju s korijenjem(što je, opet, toliko teško i dugotrajno da jeu ratnim uvjetima praktièki neizvedivo).Hanson tako zakljuèuje da štete koje sumogli uèiniti grèki hopliti – suprotno oèekivanjima– same po sebi nisu bile nenadoknadive.Èak i ponovljena “pustošenja”nisu bila fatalna po zemljoradnju u cjelini(mada su, jasno, za pojedine farmere itekakomogla biti): siromašenje i depopulacijasela nisu bili izravna posljedica neprijateljskihpustošenja. Uništavanje polja, maslinikai vinograda imalo je, tvrdi Hanson, primarnopsihološku, èak i ritualnu funkciju– trebalo je graðane-seljake-vojnike sklonjeneiza gradskih zidina uzrujati toliko daizaðu i zametnu bitku, da bi se rat okonèao(u suprotnom bi napadaèka vojska bilaprimorana ubrzo se povuæi iz logistièkihrazloga; ovo objašnjava efikasnost atenskepasivne taktike u Peloponeskom ratu).Hansonov je rad postao vrlo utjecajan;u predgovoru drugom izdanju on, ne bezprikrivenog ponosa, piše kako je završioknjigu, napustio akademsku karijeru,otišao raditi na farmi u Selmu, Kalifornija– nemajuæi pojma da su “istraživaèi antikeusred ponovnog otkrivanja èitavog znanstvenogpolja antièkog grèkog ratovanja izemljoradnje.” Potpuno suprotno stanjukad je poèeo pisati – tada je ustanovio danovog rada o meðuodnosu antièke zemljoradnjei ratovanja nije bilo èitavih šezdesetgodina. No Hanson je furao svoj film – iisplatilo mu se.Filolog s predujmomOvdje poèinje drugi dio Hansonoveprièe; isprièat æu je velikim dijelom premareportaži Rone Tempesta iz LA Timesa od25. veljaèe 2004.Prije dvije godine naš je farmer-povjesnièar-filologpotpisao s izdavaèemRandom House ugovor uz 500.000 dolarapredujma – za knjigu o Peloponeskom ratukoja æe se zvati Rat kojemu nema ravna (AWar Like No Other). Ne varate se – za ovakavugovor nema presedana kad su u pitanjuznanstvene knjige o antici; predujampremašuje svotu koju je sam Hanson zaradiona svih svojih ranijih 14 knjiga zajedno.Hanson je, naime, napustio poljoprivredu(još uvijek živi i radi na farmi – aliiz zadovoljstva) i, “na rubu bankrota i gluhna jedno uho od rada s teškom poljoprivrednommehanizacijom”, poèeo davatiinstrukcije iz latinskog, da bi 1985. uvjerioCal State Fresno sveuèilište da otvoriOdsjek za klasiènu civilizaciju. Kao voæar,Hanson je zaraðivao manje od 6000 dolaragodišnje; kao profesoru, piscu knjigai publicistu (držao je predavanja, pisaokolumne) – prihodi su mu malo-pomalo,ali neprestano, rasli. “Živio sam na najbogatijempoljoprivrednom podruèju svijeta,i propadao kao farmer”, prièa Hanson.“Istovremeno, živio sam u intelektualnonajkržljavijem podruèju – i zaraðivao odklasiène filologije. Ludilo.”Klanje i kulturaOpet je Hanson furao svoj film – a damu se isplatilo. Netom je objavio Klanjei kulturu, pregled naèina na koji su voðe idržavnici reagirali na vojne krize, kad jedošlo do teroristièkog napada 11. rujna.Hanson je nastupio kao komentatortekuæih zbivanja na C-SPAN mreži,prvoj amerièkoj kablovskoj televiziji s24-satnim pregledom vladinih i javnihposlova; ubrzo je dobio tjednu kolumnuu National Review, amerièkom konzervativnomèasopisu – da bi postao jedan odvodeæih konzervativnih pisaca SAD-a, teu travnju 2003, u ranoj fazi invazije, oduševljenopozdravio amerièku intervencijuu Iraku. “Prodor do Bagdada je bez premcapo brzini i odvažnosti”, “njegovu æelogistiku prouèavati desetljeæima”. DickCheney ga je s oduševljenjem citirao predAmerièkim udruženjem novinskih izdavaèa...i tako je Hanson postao “intelektualnapredstraža” Bushove vanjske politike,elokventno, logièno i nepokolebljivotumaèeæi da “sama buduænost zapadnecivilizacije ovisi o našem jasnom prepoznavanjuopasnosti koju predstavljajumilitantne snage Islama” – ne posustajuæini u najkvrgavijim razdobljima amerièkeokupacije, neumorno dokazujuæi da niamerièki gubici, ni nepostojanje oružja zamasovno uništenje, ni skandal u zatvoruAbu Ghraib nisu presudni argumentiprotiv intervencije same.Bush kao Arhilohov ježDužnosnicima Pentagona imponirajuHansonovo suvereno vladanje poviješæu,njegova sposobnost da govori o svemu– od evropske politike do Korejskogpoluotoka; Hanson je konzultant jedneod utjecajnih pentagonske informativneslužbi, i predavaè na neèemu što se zoveHoover Institution “za rat, revoluciju imir” pri Sveuèilištu Stanford, “konzervativnomthink tanku”. Hanson je spremanusporediti Busha s Arhilohovim ježom“koji zna jednu stvar, ali veliku” – “Uvrijeme kad mnogi u Pentagonu misle danam nad glavama visi Damoklov maè, evoèovjeka koji zna objasniti tko je Damoklozapravo bio”, procjenjuje duhovitoHansonov uspjeh jedan vojni analitièar.Dakako da Hanson ne voli ljevicu nasveuèilištu, te defetiste i amerikopsovaèke“pisnike” (peaceniks); dakako daprezire etnièke i rodne studije i smatra ihneznanstvenima i nepotrebnima. “On jevoða moæne klike antifeministièkih tradicionalistakoji bi rado da se sveuèilištevrati na neki stupanj razvoja prije 1960”,kaže njegov bivši kolega.Najavio sam da nisam siguran u poukuove filološke success-story. Èitatelji Zarezakadri su i sami razmišljati, primijenitianalogiju, tu tajnu Hansonova uspjeha.No ja bih upozorio samo na dvoje. Prvo,proèitavši i Hansonovu knjigu, i njegovepolitièke kolumne na Internetu (ima iblog: victorhanson.com), moram priznati:èovjek zbilja dobro piše; logièan je, jasan,uvjerljiv, inventivan, efektan. Za intelektualneduele, protivnik kakve ovdje možemosamo željeti. Drugo: i svojim radom, i svojimuspjehom, i svojom životnom prièom,Victor Hanson je savršen podsjetnik – daNije Sve Tako Jednostavno.cmyk

46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal portalAntropologija životinjakao paradoksalna nužnostnimalportalSuzana MarjanićČesto eksploatirani specistički iskazo našoj životinjskoj prirodi, međuostalim, potvrđuje kako je krajnjevrijeme da iniciramo antropologijuživotinja koja bi životinjamaomogućila da figuriraju kao aktivnisubjektiokušaj ostvarenja bioetièkoga susretaljudske s neljudskom životinjom,dakako, i u teoriji i u praksi, uvjetnoodreðujem terminom transvrsizam/transspecizam,koji, dakle, pokriva etièku negacijuspecizma (vrsizma), što æe reæi – prožimanjebrižnosti za sve oblike života. Naime, pojamspeciesism (hrvatska prilagoðenica specizam)– u analogiji sa strahotnim pojmovimakao što su rasizam i seksizam – inicirao jeRichard Ryder, britanski psiholog i jedanod pionira suvremenoga osloboðenja životinjai pokreta za prava životinja 1970.Sociokulturna antropologinja BarbaraNoske meðu prvima je u okviru eko/feministièkihteorija postavila pitanje ljudskogaodnosa prema drugim životinjama, zahtijevajuæiu svojoj knjizi Humans and OtherAnimals: Beyond the Boundaries of Anthropology(1989.) – a koju je napisala kao kritikuobjektivizacije životinja i kao zahtjev zanjihovom resubjektivizacijom – oblikovanjeantropologije životinja (animalistièke antropologije),s obzirom na to da još dominirasamo (antropocentrièna) antropologija uodnosu na životinje.“Ne/kulturne” životinjeNaime, prema Havilandovoj tautologijskojdefiniciji iz njegove knjige Kulturnaantropologija (koristim 6. izdanje u prijevoduVesne Hajniæ u izdanju Naklade Slap iz2004.) antropologija prouèava ljude, u okviruèega se fizièka (ili biološka) antropologijabavi ljudima kao biološkim organizmima, akulturna antropologija “ljudima kao kulturnimživotinjama”. Iz navedenoga odreðenjaljudi kao “kulturnih životinja” mogao biproizaæi zakljuèak da su životinje prematome navodno “nekulturne životinje”,unatoè nepobitnoj èinjenici da i životinjeposjeduju kulturne obrasce. S obzirom naHavilandovu definiciju antropologije, vidljivoje da antropologija iskljuèuje životinje;naime, ukljuèuje ih jedino ako antropolozimaživotinje koriste za spoznaje o vrhunaravnomantroposu kao “kulturnoj životinji”.Primjerice, (fizièka) antropologija bavi se– Havilandovim odreðenjem – i prouèavanjemdrugih primata (dakle, ponovo u okvirimaantropologijske objektivizacije životinja)kako bi ustanovila podrijetlo ljudske vrstei doznala “kako, kada i zašto smo postalivrsta životinje kakva smo danas”. Iz teknekoliko redaka sveuèilišnoga udžbenikakulturne antropologije, koji je strukturirankao uvod u studij antropologije, potvrðenaje detekcija Barbare Noske o tome kako jeantropologija kao studij anthroposa, èovjeèanstva,zapravo, neukusno antropocentrièna,s obzirom na to da antropologija vjerujeda se životinjama kao subjektima možebaviti jedino biologija i etologija (znanosto ponašanju životinja). Prema zahtjevimaBarbare Noske, antropologija bi trebalaodbaciti svoje a priori shvaæanje životinjakao biæa koja su nedostojna za antropološkepristupe i kada bi takva antropologija podijelilasvoje poglede s etolozima, mogla bipostati integrirajuæa znanost ljudi i životinjapod pojmovnim kišobranom antropozoologijaili zooantropologija.Životinje – “dobre za misliti”Èesto eksploatirani specistièki iskaz onašoj životinjskoj prirodi, izmeðu ostaloga,potvrðuje kako je krajnje vrijeme da iniciramoantropologiju životinja koja bi životinjamaomoguæila da figuriraju kao aktivnisubjekti. Naime, animal studies kao interdisciplinarnopodruèje – kako upuæuje kulturnaantropologinja Molly Mullin – gotovoje nepoznato antropolozima, iako je Lévi-Strauss veæ 1962. u knjizi Totemizam danas,dakle gotovo prije pola stoljeæa upozoravaoantropologe kako nam životinje pridajubitne konceptualne izvore, apostrofirajuæiu konceptu objašnjavanja totemizma kakosu životinje dobre za misliti, buduæi da nam– kao i biljni svijet – nude metodu mišljenja,najprihvatljiviju nomenklaturu zadenotiranje sociološkog sistema.Željela bih naglasiti kako se kaototalna etièka opreka, primjerice,Schopenhauerovoj mizoginiji oèitujenjegovo zalaganje za lingvistièku jednakovrijednostživotinje i èovjeka; naime, rijeèje o njegovu negodovanju u djelu O temeljumorala – u okviru etièke obrane životinja dase moralna pobuda potvrðuje kao istinskai time što uzima i životinje – zbog leksièkineutemeljenoga razlikovanja nekih biološkiidentiènih životinjskih i ljudskih osobina.Naime, prosvjetiteljskom sofistikacijomjezika, jedenju, pijenju, zaèeæu, raðanju,smrti i lešu životinje pridaju se posebni, diskriminirajuæirazlikovni izrazi, a izbjegavajuoni koji oznaèavaju iste takve radnje ljudi.Pritom Schopenhauer napominje kakoarhaièni jezici nisu poznavali takvu diferencijacijus obzirom na antropomorfno i animalno,nego su istim imenom nazivali stvarikoje su jednake, zakljuèujuæi kako je navedenalingvistièka diferencijacija u odnosuna ljudsko i životinjsko bijedni trik i djeloeuropske popovštine. Ipak, Schopenhauer jeprihvatio – kako to imenuje Peter Singer– “udobnu pogrešku” da navodno “moramoubijati” kako bismo preživjeli.O transvrsizmu/transspecizmu svjedoèi,primjerice, i Marjorie Garber u komentaruCoetzeejeva Života životinjâ (1999.)podatkom kako su društva za zaštituživotinja koja su nastala u 19. stoljeæu zapravoosnovali isti društveni aktivisti kojisu osnovali društva za ukidanje ropstva iza žensko pravo glasa. Meðutim, iako jeMary Wollstonecraft u Obrani ženskih prava(1792.) postavila zahtjev da bi se èovjeèanodnos prema životinjama trebao unijetikao dio narodne izobrazbe s obzirom na to datakav odnos “u sadašnjem èasu nije jednaod naših nacionalnih vrlina”, animalistièkaperspektiva pod okriljem bioetike jedva daje prisutna u osnovnoškolskim i srednjoškolskimobrazovnim sustavima.Transspecizam kao utopijskaprojekcijaTransvrsizam/transspecizam možeposlužiti kao utopijska projekcija u smisluradikalnoga NE sadašnjosti, s dodatkomkako u anarhistièkim strategijama i premaanarho-krilatici “Gdje ima vlasti, nema slobode”utopija oznaèuje mjesto, društvo kojejoš uvijek nije realizirano, a NE kao premasrednjoškolsko-udžbenièkim formulacijama– “mjesto kojega nema”. Primjerice, provoðenjemu praksu interspecistièke ljubavi itransspecizma mogu se atribuirati izvedbenestrategije pseæeg i psolikog performeraOlega Kulika – “èovjeka-psa” koji u performansimaodabire kinièku ulogu Diogena– poslužimo se Sloterdijkovim odreðenjemkinizma kao oblika kojim se mogu poništitisvi cinièki oblici moæi – i ako je potrebno,strategiju ujedanja. Ili kao što detektira I.Bakstein – Kulikova zoofilija (u znaèenjuprijateljstva prema životinjama) poèiva nalogièkom i filozofijskom izvorištu; naime,povijest logike sadrži princip identiteta uokviru kojega su Bog i životinja identièni,što æe reæi – princip identiteta nalazi se uPokolj 325.000 beba tuljana!Snježana Klopotanana 15. ožujka 2005. Prijatelji životinja uz potporu udruge Glas životinja izKarlovca te brojnih graðana, održali su glasan prosvjed protiv pokolja tuljana uKanadi, ispred kanadskog veleposlanstva u Zagrebu. Više od 60 prosvjednikaizrazilo je svoje zgražanje zbog pokolja 325.000 uglavnom beba tuljana, koje Kanadaplanira pobiti tijekom ožujka i travnja ponajviše zbog njihova krzna. Osim držanja transparenatai uzvikivanja parola, aktivisti Prijatelja životinja preko megafona su pozivaligraðane na bojkot svih kanadskih proizvoda,kao i modnih kuæa Prada i Dolce & Gabbanakoje prodaju proizvode od tuljanova krzna.Umjesto odsutnoj kanadskoj veleposlaniciStefanie Beck, prosvjedna nota uruèena jepredstavniku veleposlanstva, koji je poricaoumiješanost kanadske vlade u pokolj. Ovimprosvjedom Hrvatska se na Svjetski danprosvjeda protiv pokolja tuljana u Kanadipridružila prosvjedima (njih 55) diljem svijetau 27 zemalja na pet kontinenata.Onome pod èijom se apsolutnom moæi nalazièovjek i Onih koji se nalaze pod apsolutnommoæi èovjeka. Rijeè je o identitetima meðubiæima koja se prostiru izvan spoznatljivostilogosa, a što je sadržano u konceptimatotemizma.S druge etièki opreène strane, nekiumjetnici koriste živote životinja kaoobjekte i simbole vlastita umjetnièkogaizražavanja. Primjerice, navodim sluèajvideo-instalacije Video-ribice (1979.-1992.)pionira video arta Nama Junea Paika, kojusmo mogli vidjeti na nedavnoj izložbiEnigma objekta u Galeriji Kloviæevi dvori, ukojoj umjetnik u estetske svrhe koristi 45japanskih ribica koje su smještene u sedamakvarija ispred sedam monitora, gdje suizložene agresivnoj izmjeni video-slika.Naime, uvijek budna udruga Prijatelji životinjautvrdila je da ribice kao živi eksponatiispred navedenih monitora umiru od stresa,a umrle ribice, naravno, uprava Galerijezamjenjivala je novim kupljenim “pošiljkama”.Na navedenu uporabu života životinjau umjetnosti jedino je reagirala udrugaPrijatelji životinja, time što su poslali prijavuVeterinarskoj inspekciji, ali, dakako, bezodgovora i akcije, što nije rijedak sluèaj udjelatnostima spomenute inspekcije (usp.http://www.prijatelji-zivotinja.hr/animalist/16.html).Isto tako, prema podacimakoje sam dobila, neki pojedinci ribice suiznijeli u plastiènim vreæicama, meðutim,veæ sljedeæega dana uprava Galerije kupilaje nove ribice. Nadalje, netko je ponudiodjelatnicima Galerije da potpišu peticijukoja problematizira korištenje života životinjau ime umjetnosti, što su, zaèudo,prema izvorima mojih podataka – SVI iuèinili, a “neki su zbog svog potpisa imaliprobleme”. Nakon nekoliko dana dolaze,naravno, i novinari; meðutim, djelatniciGalerije nisu smjeli davati izjave medijskimoglašivaèima.Tragom interspecistièke ljubavi i prijateljstvate transspecizma pokušavam uæiu (zasad) utopijske svjetove s vjerom utrenutak da æe jednom, doista, biti ostvarenegalitarizam svemoæi svih vrsta koji sezasad ne ostvaruje u skandaloznoj Stvari– kako “Bijeli Kapitalistièki Patrijarhat”imenuje Donna Haraway – moguænost pravnogai politièkoga statusa za SVE oblikeživota, a što æe biti moguæe jedino u onomtrenutku kada neki ljudi i sve životinje, kaoi biljne vrste, neæe više biti promatrani kaosvojina.Oleg Kulik, Rus, 1999.cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/151, 24. ožujka 2,,5.47Njemačka / NizozemskaNjemačkaRembrandt i njegovi sljedbeniciOse spasile Cranachov oltarembrandt nije samo slikarskigenij u povijesti umjetnosti,on je ujedno i najveæi majstorgrafike svojega vremena. Uz njega jetehnika bakroreza doživjela neoèekivanrazvoj i procvat. Sve do poèetka20. stoljeæa umjetnici u cijeloj Europipokušavali su ga oponašati. Izložbanazvana Rembrandt preko granica pokazujeutjecaj Rembrandta na grafièareu Nizozemskoj, Engleskoj, Njemaèkoji Austriji od 18. do 20. stoljeæa. MuzejPalaèa Moyland u njemaèkom graduBedburgu te nizozemski Umjetnièkicentar Artifex u Cuijku, muzej HetPeterhuis u Gennepu i Wijerkapel uBoxmeeru istodobno predstavljajuspektakularna Rembrandtova remekdjelai oko dvjesto dvadeset nizozemskih,engleskih, njemaèkih i austrijskihgrafika koje odražavaju najrazlièitijeaspekte umjetnosti bakrotiska od 18.do 20. stoljeæa. Meðu ostalim, moguse vidjeti radovi engleskih grafièara,nizozemskih umjetnika JozefaIsraëlsa (1824.-1911.) i Willemaden Oudena (1928.) te njemaèkih iaustrijskih nasljednika Rembrandtaiz 18. stoljeæa, kao što su ChristianWilhelm Dietrich (1712.-1774.) iGeorg Friedrich Schmidt (1712.-1775.). Originalna Rembrandtovadjela na izložbama posudbe su izDietrich, Kristovo rođenje, 1756.amsterdamskogmuzeja HetRembrandthuis.Izložba uPalaèi MoylandnaslovljenaRembrandt iengleski bakroresci19. stoljeæaotvorena jeod 13. ožujka do 3. srpnja i prvi putpredstavlja radove engleskih umjetnikana koje je Rembrandt imao snažanutjecaj. Izloženo je stotinjak radova odtrideset èetiri umjetnika te šezdesetRembrandtovih. Pokret engleskihbakrorezaca nastao je u posljednjojèetvrtini 19. stoljeæa kao rezultatintenzivnoga bavljenja grafièkimdjelima Rembrandta. Umjetnici sunastojali umjetnost bakroreza osloboditiiskljuèivo reproduktivnoga te jojvratiti funkciju autonomne i slikarstvuravne vrste umjetnosti. Zbirka PalaèeMoyland broji više od èetiristo radovaengleskih umjetnika poput JamesaA. McNeilla Whistlera (1834.-1903.)i Francisa Seymoura Hadena (1818.-1910.), Johna Charlesa Robinsona(1824.-1913.), Davida YoungaCamerona (1865.-1945.), FrankaWilliama Brangwyna (1867.-1956.) teOlivera Halla (1869.-1957.).Rembrandt, Tri stabla, 1643.osve jedinstvenom metodomspašen je oltar u katedrali uErfurtu: uz pomoæ osa uspješnoje suzbijeno širenje drvotoèaca. Naoltaru u drvenom okviru nalazi se oltarnaslika Mistiène zaruke svete KatarineLucasa Cranacha starijeg (1472.-1553.). Dosad su se drvotoèci obièavaliuništavati vruæinom, otrovom ili plinom,no ova je biološka metoda financijskiisplativija i ne zagaðuje okoliš.Struènjaci su u studenom prošlegodine otkrili drvotoèce u okviru,a uslijed toga u opasnosti je bila iŠvedskaGioia-Ana UlrichNagrada Lindgrenvrijedna slika naslikana na drvenojploèi, rad Lucasa Cranacha koji je, uzAlbrechta Dürera, najznaèajniji njemaèkislikar 16. stoljeæa. Cranachova slikapostavljena je na oltar 1848. U sijeènjuje oltar zamotan u foliju koja je vespamaposlužila kao leglo. One su ubodimaparalizirale drvotoèca i pokraj njegapoložile jajašce, a mlade su se vespehranile lièinkama tih kukaca.Iako je uèinkovitost ove biološkemetode 98-postotna, za svaku æe sigurnostcijeli proces biti ponovljen u ljetoove godine.ItalijaMichelangelo – da ili ne?eljef na kojemu je prikazan staracs bradom ovih æe dana biti podvrgnuttemeljitomprouèavanju, a struènjacipretpostavljajukako je rijeè o autoportretuMichelangelaBuonarrotija (1475.-1564.). Mramorni reljeftrenutaèno se nalazi uMuzeju Leonarda daVincija kod Firenze.Talijanski i amerièkistruènjaci pokušat æedefinitivno utvrditi je liMichelangelo doista autorreljefa ili je on rad jednog od njegovihuèenika, kazao je ravnatelj MuzejaAlessandro Vezzosi.Bijeli reljef promjera35 centimetara, kojije u prošlosti pretrpiolom, sada je u dobromstanju, a javnosti je biopredstavljen 14. ožujka.Za otprilike dva mjeseca,kada se utvrdi autorstvo,ponovo æe bitiizložen, najvjerojatnijeu Michelangelovu rodnomegradu Capreseublizu Firenze.reæa nagrada za djeèju književnostAstrid Lindgren bit æedodijeljena britanskom autoruPhillipu Pullmanu i japanskom ilustratoruRyôjiju Araiju. Nagrada švedskevlade utemeljena je 2002., nakonsmrti Astrid Lindgren, a dodjeljujese uz iznos od pet tisuæa kruna (530tisuæa eura), èime je postala najdotiranijomnagradom zadjeèju književnostnasvijetu.PhillipPullman roðenje 1946.u Norwichu,diplomiraoje engleskina ExeterCollegeu uOxfordu, teradio kaopredavaèu nekolikooxfordskihR. AraiP. Pullmansrednjihškola.Debitiraoje 1982. sknjigom zadjecu CountKarlstein.Ryôji Arairoðen je1956. uYamagati,a studiraoje umjetnostnaSveuèilištuNippon.Obojicasu dobitnicivišenagrada.Šveðani u obrazloženju nagradeLindgren navode kako je Pullmanvješt pripovjedaè u mnogobrojnimžanrovima od povijesnoga romanapreko fantastiènoga do socrealizma ikomiène parodije, a Arai ilustrator kojizraèi izražajnom osobnošæu.cmyk

cmykDave Cooper, Underbelly