Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

jezikometni derbiVII/151, 24. ožujka 2,,5.27postavljenom okviru i projektunašli bi, na zajednièkom poslu,svoju kreativnu ulogu politièarii jezièni i drugi struènjaci, iu njemu bi bilo moguæe doæido rješenja koja bi saèuvalafunkcionalnu jedinstvenostjeziènoga prostora a ne bi potiskivalaništa od nacionalnihosobitosti. Tada bi se vidjelo daje zapravo najmanji i najlakšerješiv problem – pitanje nacionalnihimena jezika, s kojimse danas preèesto manipulira.Od osobite važnosti je i to, štobi ovakva jezièna politika bilau stanju blagotvorno djelovatina smirivanje onih aspekatanacionalnih tenzija u Bosni iHercegovini koji se tièu širih,vanbosanskih prostora – hrvatskih,srpskih, ali i bošnjaèkih.Vladavina rastavne jeziènepolitike na sasvim posebannaèin destruktivno i otuðujuæedjeluje na hrvatsku kulturnui nacionalnu komponentuu Bosni i Hercegovini. To uovdašnjoj hrvatskoj politici iu krugovima društvene elite,nažalost, još nije prepoznato,jer ti krugovi još nisu, onolikoradikalno koliko je potrebno zatemeljito otrežnjenje, odma-(h)murali politièke iluzijeHerceg-Bosne.A kad bi meðu Hrvatima, alii uopæe u Bosni i Hercegovini,postojala navika i potreba kritièkogadiskursa i neka baremrudimentarna kritièka javnost,moralo bi se o ugrožavanjuhrvatskoga jezika, kao i hrvatskogakulturnog i politièkogidentiteta, moæi govoriti izposve druge perspektive. Rijeèje, naravno, o neuralgiènommjestu cijele postjugoslavenskehrvatske politike spramBosne, o istoènomu grijehu tepolitike po kojemu su Hrvatiiz Bosne i Hercegovine svojuuzvišenu nacionalnu zadaæuimali ispuniti tako, da se upotpunosti i bez ostatka utopeu imaginarni homogeni svehrvatskiidentitet. U svemu, a ujeziku najprije i najviše. Pa kadsu se planovi za to utapanjeredom izjalovljavali u aspektupolitièkom, vojnom, teritorijalnom,administrativnom,umjesto da se izvuku logiènei zdrave konzekvencije, ostaloje da se “ratuje drugim sredstvima”.Jezikom i preko jezikaprije svega.Lingvisti veoma dobro znajuda je svaka standardizacija(utvrðivanje onoga što se unas najèešæe zove književnijezik s nacionalnim atributom)u odreðenoj mjeri – jeziènonasilje. To je proces u kojemuse u književnojezièni standardpripuštaju odreðeni elementigovornoga jezika, dok se druginjegovi elementi ne standardiziraju,nego se odstranjuju, idaje im se status stilske rezerve.Lingvisti takoðer dobro znajuda je po jezik, po njegovo bogatstvo,po njegovu živu vezus onim nepresušnim bunaromšto ga predstavlja govorni, baštinjenijezik (jedini koji je upravom smislu – materinski)veoma loše i opasno ako sestandardizacija ostvaruje tako,da se previše udaljuje od svojegovorne osnove, od tzv. organskogidioma. Hrvatska kultura,baš kao i hrvatska jeziènabaština, izrazito su pluralnogakaraktera. Hrvatska, pak, politikastandardizacije (i kulture ijezika) nikad nije imala sreæe imudrosti da tu svoju organskupluralnost plodno integrira.Najèešæe i najviše je primjenjivala– odstranjivanje. Da ovo nijenimalo apstraktna prièa, negopojava trajno bolna u životu generacijai pojedinaca, koja imaposve ozbiljne antropološkeimplikacije, odlièno na svojojkoži iskusi svaki izvorni govornikèakavskoga ili kajkavskoganarjeèja (kao svojega jedinogmaterinskog jezika), suoèen sneizbježivom prisilom da kaosvoj nacionalni književni jezik– nauèi štokavski.Brisanje jezičnememorijeHrvat iz Bosne iHercegovine u tom je pogledu,moglo bi se reæi, sretnik – njegovmaterinski (štokavski) ujednoje i ona dijalekatska osnovana kojoj poèiva suvremeni hrvatskistandard. Meðutim, odvremena kad je ta opcija definitivnousvojena (za Hrvateto se dogodilo na poèetku 17.stoljeæa s Bartulom Kašiæem,s fra Matijom Divkoviæem),proces standardizacije išao jekojekakvim okolnim i uvijekumnogomu artificijelnim putevima,u pravilu sve udaljenijimi sve “tuðijim” od njegove,hrvatskobosanske govornematrice. Upravljan je iz “nacionalnematice”, Zagreba, i svemanje je uzimao u obzir bosanskeosobitosti, autohtonosti,kao i elemente bosanskoga,bosanskohrvatskog jeziènograzvoja, a naroèito nije uzimaou obzir one osobitosti togarazvoja, koje su Hrvati u Bosnii Hercegovini, po primarnojlogici životnoga i socijalnogambijenta, posve prirodno dijelilis drugim svojim, su-domovinskimetnièkim zajednicama.Tako je na kraju Dvadesetogastoljeæa hrvatski jezièni standard,koji se ultimativno nameæebosanskohercegovaèkimHrvatima kao najviša nacionalnasvetinja i apsolutni znakpripadanja, s jedne strane, a sdruge spasonosnoga razlikovanjaod drugih, u mnogim svojimelementima silno udaljen odnjihove govorne matrice, odnjihova stvarnog materinskogjezika. Taj paradoks bio bi sampo sebi dovoljno ozbiljna smetnjaza netraumatièno savladavanjevlastitoga identiteta, nosmetnja se stostruko uveæavai znade dovesti do potpunogapsihosocijalnoga izoblièenjazahvaljujuæi ogromnom pritiskupolitièke naravi, koji sekroz organiziranu propaganduravnu masovnom ispiranjumozgova širio i širi Bosnomi Hercegovinom od 1990. dodanas neprekidno.Osnovni, dakle, problem shrvatskim književnim jezikomkakav se u obliku i društvenomstatusu prave NacionalneDogme mehanièki hoæe preslikatiu Bosnu i Hercegovinujest to, što ovaj model sadržiizrazitu tendenciju brisanjaogromnoga dijela autentiène ižive jeziène memorije Hrvata,koji suoblikuju i nastanjuju ovuzemlju kao svoj integralni kulturni,povijesni i socijalni ambijentstoljeæima. Uvrh glaveta bi im dogma benevolentnodopustila da svu tu svoju živumemoriju, to vibrantno i jedinstvenoiskustvo jezika potisnuu – stilsku rezervu! Na taj se naèinjedna prijeka civilizacijskapotreba, kakva je, nesumnjivo,jezièna standardizacija, u sluèajubosanskohercegovaèkihHrvata poèinje ponašati kaosvojevrsno uništavanje, paradoksalnozatiranje identitetau ime identiteta! Primjera imabezbroj, ali brisanje o kojemuje rijeè ništa bolje ne ilustriranego fobija od “srbizama” i tzv.turcizama, koja je strukturalnougraðena u model hrvatskogastandarda. Po nekomuproizvoljnom kriteriju, posvenejasnom iz bosanskohercegovaèkogaiskustva, tu se za srbizmeproglašavaju cijeli ogromnigrozdovi najnormalnijega (i)hrvatskog vokabulara u Bosnii Hercegovini, te kao takvine samo da se proskribirajuiz jezika, nego – bogu Marsubudi hvala! – služe za udaranjenajgorega politièkog i moralnogodijuma. O turcizmima da sei ne govori! Nasuprot sjajnimhrvatskim književnim tradicijama(vidjeti, na primjer, samoA. G. Matoša, da i ne govorimo franjevaèkim bosanskim pisaocima!),suvremeni se hrvatskistandardološki ostracizamponaša prema turcizmima kaoprema pravim jeziènim parijama.Govoreæi onomad o hrvatskomeknjiževnom jeziku na tribiniMatice hrvatske u Livnu,Tomislav Ladan i nehotice vrloje plastièno opisao tu specifiènohrvatsku strategiju odricanja.Rekao je kako je ono što senaziva bosanskim jezikomustvari – “hrvatski kad mu seoduzmu orijentalizmi”! Kad sedobro promisli, ova “definicija”nije nimalo sporna; sporno je,meðutim, to naèelo oduzimanja!Ono je sporno u svakom svojemuaspektu – jeziènom, kulturnopovijesnom,politièkom,sociopsihološkom.Osnovni problem s hrvatskim književnim jezikom kakav se u obliku i društvenom statusuprave Nacionalne Dogme mehanički hoće preslikati u Bosnu i Hercegovinu jest to, štoovaj model sadrži izrazitu tendenciju brisanja ogromnoga dijela autentične i žive jezičnememorije Hrvata, koji suoblikuju i nastanjuju ovu zemlju kao svoj integralni kulturni,povijesni i socijalni ambijent stoljećimaStrah od nacionalnokrive riječiU svakodnevnom životu tase pojava oèituje na zastrašujuæinaèin. Na svakom korakui u svakom trenutku susrestæete se sa situacijom u kojojgovornik sam sebi pregrizajezik kad, posve hrvatski prirodno,zausti da izgovori hiljadu,kafa, izvještaj, obaveza, naroèito,prisutan, pa se uz vidljivu unutarnjupaniku popravlja: “hilj...tisuæa”, “kaf... kava”, “izvješ...izviješæe”, “obav... obveza”,“nar... osobito”, “pris... nazoèan”,“èinit... èimbenik”,itd. unedogled... U tu sasvimnepotrebnu, kompromitantnusituaciju dovode se svakodnevnointelektualci, politièari,sveæenici, novinari, televizijskiurednici, studenti – sve u strahuvelikomu od nacionalno kriverijeèi. Nitko se još nije sustavnopozabavio antropološkom dimenzijomove pojave, a tek bitakva analiza dala prave uvideu dubinu i užas mentalne diktatureo kojoj je rijeè: To je nadjelu jezièni standard u proklamiranojsvetoj borbi za oèuvanjenacionalnoga identiteta,koja praktièno funkcionira kaozatiranje elementarne ljudske iosobne slobode!Ono što se u Bosni iHercegovini predstavlja kaosakrosanktni, kanoniziranihrvatski književni jezik, niti jestandardizacijski i normativnodovršen proces, niti oko togavlada potpuna idila u samoj“nacionalnoj matici”, tj. meðuzagrebaèkim lingvistima. Nemora se ni pogaðati da onajmodel, koji se ultimativnonameæe u Bosni i Hercegovini,zastupaju nacionalni lingvisti-politièaritipa DaliboraBrozoviæa. Ima, meðutim, ionih drugih, koji se ne ustruèavajureæi da se standardizacija ijezièna norma ne moraju utvrðivatiprema disjunktivnomili-ili obrascu, te da bosanskohrvatskisluèaj traži i zaslužujedrukèiji pristup i model. Utome se drukèijem modelu,kažu oni, mora i može naæinaèina za unošenje autohtonihjeziènih osobina u jezièni standardi normu, te za uspostavljanjeotvorenoga odnosa spramukupnosti bosanskohercegovaèkejeziène zbilje. Pa èak i zasvojevrstan bosanskohercegovaèkivid hrvatske jeziène standardizacije,ako bi cijeli procesu Bosni i Hercegovini nastaviodivergentnim putem stvaranjatriju nacionalnojeziènih standarda.U principu, to ne bi bionimalo razlièit model od onogakako, recimo, Austrijanci nasvoj naèin standardiziraju njemaèkijezik, ili od trinaest (kolikoli veæ?) razlièitih standardaengleskoga jezika u svijetu.Jedina dobra stvar u cijelojovoj urnebesnoj prièi o jezikujest to što, nasuprot uvjerenjunacionalnih dogmatika, ništanije gotovo, bolje bi bilo reæi daje sve još na poèetku. Naravno,Hrvati u Bosni i Hercegovinimorali bi napokon sami, svojomnajboljom pameæu, odluèitikojim æe jeziènim putem iæi.Samo, morali bi unaprijed bitipotpuno svjesni krajnjih posljedicajednoga i drugog izbora.Prvi model (dosadašnji, monolitnonacionalni) bez ikakvedvojbe vodi ih u produbljivanjejaza izmeðu materinskoga idiomai nacionalnog standarda,odnosno politièki u sve dubljui sveobuhvatniju shizofreniju.Drugi model, koji traži mnogonove mudrosti, rada, istinitepredanosti, približavao bi ihsamima sebi, vlastitim korijenima,vlastitoj sudbini, dubljemuosjeæaju identiteta. Ne biznaèio nikakvo prekidanje vezasa cjelinom hrvatske kulture ijezika, ali, što je jednako takovažno, ne bi ih ni antagonizirao,nego bi ih na jedan inoviranii konaèno neideologizirannaèin povezivao s drugima uBosni i Hercegovini. Za uspjehjednoga takvog modela bilobi od izuzetne važnosti da gau dovoljnoj mjeri prepozna ipodrži znanstvena, kulturna ipolitièka javnost u Zagrebu i uHrvatskoj.Kombinirana rješenjaKojim se pravopisom vi osobnoslužite?– Nemam favorita, kombiniramneka dobra rješenjajoš iz Broz-Boraniæa, pa svedo Aniæ-Siliæa, ali trudeæi seda budem koherentan. Imajedan priruènik, koji nikadnije stekao status službenoga,ali ima mnoga sjajna rješenja,i veoma mi je drag. To je broširaniPravopisni priruènik štosu ga 1977. u Sarajevu objaviliMustafa Ajanoviæ, ZvonimirDikliæ i Svetozar Markoviæ (skojim sam žestoko polemiziraona famoznom Mostarskomsavjetovanju o jeziku 1973. godine).A tvrdoglavim se i borims lektorima oko nekih rješenjaprotiv kojih su svi pravopisi, alisu meni dobra i potrebna.cmyk