Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgovorPinoosip Pino Ivanèiæ pulskije performer, suradnikna predstavi Tko je ukraokolaèiæe? feat. Alisa u zemljièudesa – na festivalu Test!6u izvedbi kazališta Dr. Inat,jednog od osnivaèa meðunarodnogkazališnog festivalaPUF.Michel Nebenzahl, profesorna Sveuèilištu Paris XNanterre, osnivaè kazališneskupine Les Indifférents– na festivalu Test!6 gostovalas predstavom Duh i gospoðaMuir (u koprodukciji s festivalomTest!). Njihov smorazgovor, za priskušivalaèkeužitke èitatelja Zareza, pomnozabilježili.– Nebenzahl: Ne možemoodvojiti mlade ljudeod opæeg pitanja o kulturidanašnjice jer je kulturamjesto na kojem se mladiljudi mogu otkriti, susrestidruge, shvatiti što je važnou životu. Kako mladi ljudipristupaju kulturi? Radim nasveuèilištu i moram reæi da zamlade ljude tamo ne postojipristup kulturi umjetnosti,kultura umjetnosti nije prioritet.Žele li dospjeti doumjetnièke osviještenosti,studenti to moraju tražitisami. Mogu pohaðati privatneili javne škole i napredovatiprema profesionalnomili amaterskom kazalištu. Aliumjetnièka osviještenost jošnije nešto što je ukljuèeno usustav obrazovanja. Postojijedan opæi strah društva odumjetnièke osviještenosti.Na sveuèilištu postoji neštošto se može nazvati pravomna izražavanje i što je diostatuta sveuèilišta, studentikoriste to pravo bez ikakvaprethodnog obrazovanja i toostaje samo ispad. Naravno,u tom ispadu bude 90 postogroznih stvari, pogrešaka i10 posto genijalnih, ali ovih10 posto ne nastavljaju serazvijati nego umiru. To je,dakle, prilièan gubitak energijei talenta. S druge strane,imamo profesionalni sustavkoji uvijek obnavlja tradicijuili ono što ostaje od tradicije išto je svakim danom sve tanjei tanje i malo po malo semiješa s masovnim medijima.Kazališni i filmski glumci sudanas isti, jer medijski tipizvedbe polako jede tradiciju,to danas možete vidjeti ukazališnoj režiji, nove tehnologije,itd. Dakle, taj dvostrukisustav, profesionalni iamaterski, potpuno neutraliziraotkriæe umjetnosti. Toje na neki naèin konfisciranjeumjetnosti.Ivančić i NebenzahlStudentska melankolija i žudnja za emocijomPotpuna iluzija slobodeizražavanjaOvaj sustav idealno funkcioniraunutar kapitalistièkeekonomije: pravo naizražavanje bez prethodnogusavršavanja s jedne strane– jer njima je to potrebno,oni su mladi, moraju se izraziti– što je potpuna iluzija,potpuna iluzija! S druge strane,profesionalno kazalište jeslijepa ulica jer æe se polakostopiti s masovnim medijima.Najbolji rezultat kojiamatersko kazalište možepostiæi jest simptom: simptomrevolta, eksplozije – jeroni više ne mogu izdržati tuokrutnost svijeta, glupostsvijeta – dakle, krik, eksplozijai potom – depresija. Nonigdje nema buduænosti. Tajcijeli sustav, profesionalni iamaterski, pravo na izražavanjei prodavanje kazalištamasovnim medijima ne vodinigdje. Iz njih ne proizlaziništa, no nužni su za sustav:pravo na izražavanje i profitabilneizvedbe. Odakle dolazita podjela na amaterskoi profesionalno kazalište?Mislim da je to u potpunostipovijesni proizvod, daklejednog bi dana mogao nestatis odreðenim tipom društva,odreðenim tipom kulture imislim da smo danas došli dote toèke.MichelVišnja RogošićS ovogodišnjeg TEST!-aprenosimo razgovor pulskogperformera, jednog odosnivača PUF-a, i profesorana pariškom sveučilištu iosnivača kazališne skupineLes IndifférentsIvančić: Nateleviziji se događatsunami, ali ja samu svojoj kući, i tosve prolazi. Ali akoslomim nogu ilise ubodem iglom,osjetit ću to ito je taj osjećajkoji moraju znati,na kojem glumcimoraju raditi prijenego pokušajuglumiti. U radus mladim ljudimamislim da trebamousporiti tu brzinu ipočeti iz primarnogosjećaja, iz tišine.Onda će torazumjeti i oni kojisu s druge straneOno što pokušavam nasveuèilištu jest proizvesti topoznato treæe kazalište kojenije ni profesionalno ni amaterskoi koje je pravi odrazumjetnosti. Godine 1976.Eugenio Barba napisao jeknjigu o treæem kazalištu, dakleta ideja postoji veæ tridesetgodina.– Ivančić: Postoji tajproblem što ne radim sastudentima nego s mlaðimljudima. Pula je uvijek bilaneko slijepo crijevo, tu nemaškamo, ideš na more.Imaš dva izlaza, u grad ulaziši izlaziš na dva izlaza: znaèiosnovna škola, srednja škola,ništa drugo. Nemaš materijala,nakon osnovne i srednješkole kad klinci poènunešto shvaæati, pedaliraju itu je uvijek stalo: Ljubljana,Zagreb i sve ostalo. Sve tegrupe, sva ta borghesia kojaje nastala – u Ljubljani, nekiljudi koji su radili u Zagrebuili Beogradu – nikad se nisuvratili. Oni koji su sedamdesetihili osamdesetih neštopoèeli ili znaèili na hrvatskojili jugo sceni, kad su se htjelidevedesetih vratiti, ma nitkoih nije htio! Jebo te, sad æešti doæi u grad i nešto htjeti!I kad su se kasnije vraæali– “ne, ne trebaju!” Teško jete ljude vratiti natrag u bazukad su veæ negdje drugdjenešto imali. Cijela prièa okotog Inata koji je imao svojuškolu, to se ipak stalno vrti– osnovnoškolci, srednjoškolci– ali je jako velika fluktuacija.Tako da uvijek kreæeš izneke nule.Moraš si biti imenadžer i tehničarUvijek sam sâm radio salternativnom kulturom, uInatu nema profesionalaca,jedina kultura koja postojiu Puli je nezavisna, ali to jeslužbena kultura Istre i Pule.Taj osjeæaj, taj izbor, ta vizijakulture trebala bi se ubacitiu službeno kazalište jer to jeupravo treæe kazalište – niamatersko, ni profesionalno– to je osjeæaj koji imaju ljudisvuda oko nas, na cesti, uškoli. Neki misle da su profesionalciako završe glazbenuili dramsku akademiju, alinovim generacijama se jebeza to jer ako ja radim cijelidan na nekom problemu,ja sam profesionalac. Èak iako sam pola dana na posluu tvornici i tek nakon togaidem u kazalište. Ne gubimvrijeme na kavu i prièanje oproblemu cijeli dan, ja radimna tome, radim na tome! Alicmyk