Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaKako se Monsieur O.privremeno očutjeo razlomkomTahir MujičićIz neobjavljene zbirke Stor Šorisi njezina ciklusa boguugodnihharmsica...onsieur O. se nije osjeæao nimalougodno. Štoviše! Prvo ta neudobnost.Pomanjkanje svekolikokomfora i onog tako nam važnog domaæegugoðaja. Potom ta skuèenost! Tajebena uskogrudnost i sputanost! Oh,nigdje, baš nigdje, ni u najskrovitijemkutku, prostora za njegovu široku iraspusnu slavensku dušu! I na koncuprokleta neizvjesnost. Èekanje. To beketovskidosadno uspavljujuæe išèekivanje.Nekoga? Neèega? Ili sveobuhvatnog,porobljivaèkog NIÈEGA?!?Jest, Škoda, kojoj je od milja i nekakoudvaraèki tepao Felatio, bilaje jebeno zgužvana. Slièila je izvana(vjerojatno) na harmoniku trieštinu, ilihohnericu koju su èak i otpisani ciganiodbacili kao neuporabljivu. Iznutra, jepak ostavljala dubok dojam popriliènosabitog trosobnog preksavskog stanèiæaadaptiranog na dvije etaže. I iznereðenogdo neurednosti. Momaèki zapuštenogi nehajnog!Tako je svoju Škodu æutio nevoljniMonsieur O. s neugodom u plahovitojduši. I ne samo duši!!! Osjeæao je toomiljeno si prijevozno sredstvo i tognajomiljenijeg èlana svog kuæanstva kaofizièku bol u svakom damaru rastresenogmu rasipnog tijela.Boljela ga je nesnosno lijeva (ili pakdesna?) noga, negdje tamo stisnutaizmeðu okrutnog lijevog zadnjeg sjedalai desnog prednjeg blatobrana...Desnu (Ili pak lijevu?) nogu nije pravoni èutio, veæ ju je poput skrbnog paterfamiliasa izgubljenim i zakrvavljenimpogledom iskao smuljanim škodniminterijerom.– Nema, je pa nema... A, vraški je neosjeæam. Ha... Možda je ni nemam?!?– spekulirao je dok mu se mozgom,kojeg je sasvim dobro vidio na volanu,motao roj svakojakih, pretežno sintetièkih,ideja. Jedna od njih “zapravodominantna”, bila je i vrlo praktièna teduboko humana. Donacija!– Trebalo bi žurno i u hodu napravitipopis, skoro pa inventuru, jošpostojeæih organa, konstatirati njihovotrenutno stanje i moguænosti, i ostavitiza sobom neki pisani materijal. Trag!Povijesti poradi! Primjerice, jetrica.Vidim je lijevim okom, prilijepljenimna retrovizor, da je negdje oko gepekai da je, na izgled, vrlo dobro oèuvana.(“Ha, ha, ha...” neusiljeno se nasmiješioustima u kojima mu se ležernosmješten ugnijezdio mjenjaè...”) to jezato, jer sam cijeli život lokao umjerenoi s dozom rešpekta spram nje, ali izbog obitelji pa bogami i renomea kojisam uživao u društvu. Stoga i ta njenaživahna ušèuvanost bez suvišnih lezijai nametljive podbuhlosti. No, no onaæe stoga i biti izuzetan primjerak umojoj nesebiènoj donaciji! Ponosim sejetricom, dovraga!!! Èemu lažna skromnost!?Èemu suzdržanost i taj malograðanskilažni ponos?!? Jest, jetra mije izuzetna! Krvava, poput one mladogteleta, lijepo se to vidi èak i odavde sretrovizora! A èvrsta i kompaktna kosekešfehervarska liba maj!!! Oh, usreæitæe nekoga, slutim to veæ!”Pomalo je upadao u neko neobjašnjivoomamljujuæe samozadovoljstvo.Doduše smetalo ga je što desnom rukom,koju veoma osjeæa, ali ne zna gdjeje, ne može napipati dobro vidljivi nosobješen, umjesto osvježivaèa zraka, atik uz lijevo oko na ulaštenom retrovizoru.No nekom pretjeranom osjeæajunelagode pouzdano je znao nije bilomjesta! Jer, eto, desnim okom iz džepasakoa sasvim dobro vidi i slezenupa i oba bubrega zgodno smještene upretincu za cedeove. I to baš uz MadreDeus i Hannu Hegerovu, a s nehajnimpogledom na Dublinerse i Arsena... Ito u dobrom stanju! (Ne cedeovi, negoomiljeni mu organi, naravno!)– Biti æe to donacija i pol! NiMimarina nije jaèa! – pokušao se uspješnonašalit. “Imam namiriti i opskrbitivisokokvalitetnim proizvodom najmanjetri intenzivna odjela najveæeg klinièkogcentra specijaliziranog za transplantacijeu zemlji. Kvaliteta koja se æuti! – motaomu se, na upravljaèu odloženimmozgom, otrcani promidžbeni slogan.Veæ je u mislima (veæ u spomenutommoždanom prilošku) vidio zlatnu ploèicusa svojim imenom na staklenimvratima sale za operativne zahvate,pa i na štoku sobe za intenzivnu skrb.Ploèicu?!? Ma ne, vidio je veæ ploèu nafasadi centra, pa poprsje pred prijavnimšalterom, a, bogami, spasi li njegov bubregkakvog vrhovnika, ili makar i buduæegoskarovca, ne gine mu spomenikpred Saborom, ili pak prvostolnicom!O, sreæe li. A sve zato što je moj organizamprvoklasan i što moja genetikarezultira proizvodima izvanserijskekakvoæe. De luxe. De luxe! De...Što?!? – odjednom mu je jezik zaigraou slomljenoj èeljusti. – Luxe? Manemoj?!? De luxe, pa da ode samotako bilo kome?!? Bilo kakvom svatuneprovjerenih krvnih zrnaca i deenkaa?!?I to – paf, izvolite, poslužite se,bujrum, izgefelih... Ma nemooooj?!? Ito baš moj “de luxe”?!? E, moj monsieurO, malo smo pretjerali! DotjeralaDara ata do duvara! Ne æe (pa i neæe)to samo tako?!? Èemu hititi? Zaštozbrzati i uprskati takav poèetni kapital!Hej, pa nisu ovo organi kakvoguvehlog amerièkog mumificiranobalzamiranogmilijardera, niti truležumirovljenog velškog rudara. To su,gospodo moja, oèevici tragedije i svekolikiznanstveni struènjaci, purpurnoružièasta pluæa jednog nacionalnogklasika i donedavnog ljubitelja gorskihvijenaca i ozona, gvozdova i klorofila!Eno vam ih, konaèno, pa ih provjerite!Tamo, tamo su nehajno okaèena nazadnje amortizere a poradi komparacijeu komšiluku izlizanih i skurenih odnaglog koèenja starih mišlenki. No, nosamo se uvjerite. Ne ženirajte se opipatii ovaj gotovo neistrošeni meniskus,a da ni ne govorimo o neupotrebljavanimèesto testisima i skoro pa novompenisu. Da, da kurcu, gospodo, ako seveæ ne razumijemo, ter sam prisiljen spapuèice se gasa spustiti na vaš mizernipuèki nivo!!!”Monsieur O. se zapjenio i zajapuriodo infarkta i insulta. Pjena mu je frcalanaokolo po novim presvlakama, a pljuvaèkase cijedila niz bradu pod kvaèilom.Bio je ljut na sebe i na cijeli ovaj,ali pomalo veæ i na onaj svijet. Kako semogao tako zaletjeti i upustiti se u nekontroliranicharity? Postati dobrotvortek tako iz èistog hira i mira i navadeHrvatskog zagorja?!? Bez preciznihkalkulacija i konzultacija sa svjetskimstruènjacima i procjeniteljima?!? Ne,nije mu jednostavno tako nešto išlo uglavu rasijanu po cijeloj bivšoj škodi!Takvo zaletavanje. I to poslije onakvogzaletavanja! U cisternu. Ne. Trebaoje dobro, ponajprije, muænuti glavom,udariti se šakom u èelo, pa ako treba ièelom o šoferšajbu... A ne ovako, napreèac!I preèacem. Pa zar mu ne dopiredo mozga, pa èak niti do volana s istim,da je mudrim raspolaganjem svojimcorpusom mogao osigurati besmrtnubuduænost?! Frkavati polako komadpo komad. I to pravim mušterijama.Pa, zaboga, zna se, da to tržište postojigodinama i da je gladno kvalitetne, apogotovo prvoklasne robe! Èak je zaradumogao oroèiti pa od kamata uživatisve do umjetnièke mirovine. Kao kakavTolstoj! Pa i bolje, èak! Mozak mu jeradio munjevito, volan se užario. Jezikje mljeo i mljeo... Zjenice na naokolorasijanim, pa i razrokim oèima raširilesu se skroz od retrovizora pa sve dodžepa sakoa... Požudno, halapljivo, gladnuški...Nikada do danas nije ni pomislioda bi mogao steæi bilo kakav kapitali kapitalizirati život! A sad?! Sad je znaoi spoznao da je kapital on sam. I sav.Od desnog uha na braniku do desnognožnog prstenjaka u karburatoru. I natrag.Od karburatora do branika! Sebei domovine. Odnosno, domovine kaosebe. Ili... No, veæ je pomalo i buncaood silnog uzbuðenja. Tlak mu je skakaoi divljao akustiènom olupinom kao mahnit.A srce? Odjednom...Odjednom je Monsieuru O. poèelozujati u poprilièno razmaknutim ušima...Zamaglio se desno oko skupa sastaklom retrovizora... Pa lijevo. Ovo jepotonje još i zasuzilo. Mozak je poèeovapiti za kisikom... No lijeva je podlakticaunatoè mlazovima nekako uspjelapomaknuti stakleno krilce... Oko jenaziralo... Do uha su dopirali slabašnizvukovi... Glasi... Konture... Ljudi...XXX– To treba prepiliti, šefe. Hauba jeušla u gepektreger. Ne, ne šefe neæemoga prepiliti. Veæ je i ionako raspiljen...Rasuti, rekli bi deèki, teret, šefe...– O, krvavog li vikenda, Vaclave staromomèe! Pali pilu...XXXZvuk pile bio je jednolièan i zatupljujuæi...Uspavljujuæe dosadan.Monsieur O. je naslonio desni obraz, nasvježe raspiljeno lijevo rame...cmyk