28 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni <strong>derbi</strong>Postava i pričuveSinan GudževićHrvatska jezikometna vrstarvatska jezikometna vrsta èiji je osnivaèHrvatski razlikovni savez sa sjedištem naZrinjevcu i logistikom u Frankopanskoj, oformljenau posljednjih petnaest godina ima standardansastav.Prva postavaNa golu je Bosanac Ladan, èije akrobacije izazivajuoduševljenje širokih masa. Poèeo u nižerazrednoomsarajevskom Zografu iz Pionirske Doline.Poslije igrao za juniore mlade jugoslavenske reprezentacije,gdje ga je zapazio tadašnji selektorKrleža i doveo u Zagreb. Nakon neophodnog vremenaprilagodbe, zablistao u punom sjaju na vratimaLexjugoslavije. Kao prvi vratar Lexyu dao usavršitiprostor ispred vrata tako što je ova opskrbio èipomza neulazak nikoga i nièega. Time je Lexyu ušao upovijest kao prvi humano tretiran mastodont. Unjemu po cijelu noæ gori svjetlo poradi otkrivanja,popisivanja i opisivanja hrvatskih iskonskih rijeèiod noæas pa do stoljeæa sedmog. Slavna mu je izjavao centaurskom rjeèniku centaurskoga jezika. Poslijevišegodišnjeg rada uz lojanicu otkrio da jezik nijecentaurski veæ dvojajèan. Da bi ga se zaštitilo odvelikog broja obožavatelja Jezikometna natjecateljskakomisija mu je dala spavaæu sobu u zgraditelevizije s dvije uvijek ispeglane pidžame. Autorznaèajne i na mnoge svjetske jezike prevedeneknjige Sprijeèi, sprijeèi.Desni bek je Babiæ, bivši reprezentativac standardnojezièneJugoslavije, bez èije èvrstine hrvatskistandard ne bi ni dopola bio po JUSu. Ponikao uslavonskoj Tamnici naroda, iz koje je trbuhom zakruhom prešao u zagrebaèka Prenja. Sa neprelaznostimeðu drugovima poznat kao Pauk krstaš, a maserkaHam ga zove Profesor. Svjetsku slavu stekaohrvatskom zamjenbenicom Velezgoditnjak za srbizamJack Pot.Osnovao nacionalno natjecanje za kovanje najstarijehrvatske rijeèi. Urednik svjetski poznatog èasopisaJezikomet, za koji milijuni èitalaca žale ne samo štone izlazi ljeti, veæ i što ne izlazi i noæu. Babiæ je prvihrvatski veleposlanik u Organizaciji razjedinjenihjezika.Lijevi je boèni neprelazni Katièiæ, bivši standardnibek (a po potrebi i krilo) reprezentacije Jugoslavije.Igrao za beogradsku Vizantiju i sarajevsku Akademiju,a Hrvatskoj se preporuèio kao Scheiberlspieler beèkogaSprachstreita. U vrijeme kad je Svjetska jezikometnafederacija to još dopuštala, ubilježio i nekoliko nastupaza izabranu vrstu Grèke. Jaèa mu je strana igrau zraku. Slavu potvrdio satelitskom teve izjavom daje svaki Hrvat mediteranskiji od svakog Srbina. Nijeimao sreæe da nastupa na svjetskom prvenstvu, povrijediose na pripremama. Prvi mu je trener bio VukKaradžiæ, za kojeg je uèio da je izmislio sva slova nasvijetu.Desni pomagaè je iskusni Moguš, èija istrajnostu igri èini da mu se ne primjeæuje sporost u predajilopte i ideja u timskoj postavi. Poèeo u znamenitomklubu Transkript najboljem predstavniku resavskejezikometne škole. Pogodan za igru na razlièitim mjestimai u svim pravcima.Središnji pomagaè je nesalomljivi Brozoviæ,Sarajlija koji je svoj igraèki moral višekratno dokazaoupravo igrama protiv Bosne. Za reprezentacijuJugoslavije odigrao bezbroj utakmica, prvenstvenih iprijateljskih, zvaniènih i nezvaniènih ostajuæi standardanu svakoj varijanti i nedodirljiv nakon svake promjeneizbornika i stila igre. Bio standardan kod VukaKaradžiæa, kod Tome Maretiæa i kod Bana Zadranina.Zbog svoga fenomenalnog držanja pri promjenamaizbornika pripisuje mu se izreka: “Ja za svaku kapuimam glavu”. Kapetan momèadi, kompletna liènost,uvijek uzor i primjer, bilo da traži od mladeži da slijediprimjer predsjednikova stila i jezika, bilo da vlastiteknjige baca na lomaèu. Kod pitanja knjiga valja reæida je, uza sve svoje nadljudske obaveze u jezikometu,uspio napisati èak dvije: jednu sam, a drugu pola apola jedan Srbin. Prva mu je knjiga posve rasprodata,a drugu je dao skoro posve spaliti. Ne zna se zašto munitko ne objavljuje ponovno prvu. Svima objavljuju,samo njegovu neæe. Naslov joj je onda bio Standardnizazubnik. Na žalost je izdavaè otisnuo knjigu s prekodvije stotine pogrješaka: iz neobjašnjivih razloga seu tekstu pojavljuje pridjev hrvatskosrpski, iako munigdje nije mjesto. S njegovih zasluga za reprezentativneigre za Jugoslaviju i za Hrvatsku (nešto slabijaizdanja imao je, istini za volju, protiv SovjetskogSaveza) potrjebito je objaviti mu reèenu knjigu ponovnoi na mjestima pogrješnoga pridjeva upisatiprivrjemeno riješenje srednjejužnoslavenski. Brozoviæje dugogodišnji dopredsjednik Stranke drinskih braniteljai predsjednik Pokreta za pobijanje hrvatskogbarjaka na vrh gore Romanije.Lijevi je pomagaè Težak. Njegova požrtvovnost iistrajno uvježbavanje standarnih situacija dovela ga jedo spoznaje da je narod što i jezik. Svi ga pokušavajukopirati ali nije lako biti Težak. Sa svojim je središnjimpomagaèem suglasan u misli da valja mijenjatiraèunala, a ne slovopis, a sa središnjim napadaèem unaèelu “Jezik dajem, standarda ne dajem”.Desno je krilo Kovaèec. Akademik u kopaèkama.Neupadljiv, ali koristan. Poèeo u predratnoj Kockici,da bi u nacionalnu vrstu ušao po izvoðenju penala.Poznat po umjerenim izjavama, kao onoj prema kojojbi Hrvati trebali svake godine izmišljati po 400 rijeèii onda ih ubrizgavati u svoje glave kao iskonske. Uposljednje vrijeme nije u nekoj formi, ali kod selektoraJelèiæa ima kredit za svoje nezaboravne finte iudarce iz kuta.Desna spojka je Peti. Uz potporu Katièiæa iPranjkoviæa stekao doktorat na temu Ubrojivost uhrvatskoj jezikometnoj neprebrojivosti, koja ga, sa dosadneviðene lucidnosti, preporuèuje za direktanistovremen prijam u zgradu na Zrinjevcu i u onu uFrankopanskoj. Obnaša dužnost i psihologa ekipe.Zaslužan za jezikometnu raspravu o ulozi rijeèi majkau Hrvata i u Srba. Pokazao, na primjeru rijeèi voda dase srpski i hrvatski jezikomet razlikuju za èitav jezik,makar usta bila ispod dva oka u glavi.Središnji je napadaè Samardžija. Živi primjer za tošto sve upornost nadomjesti. Moderan skakaè, s obaveznomigrom. Pomažuæi svojoj posljednjoj liniji zabioi nekoliko autogolova, no nezamjenljiv. Jedan od utemeljiteljaprve na svijetu katedre za standardne jezikometnesituacije. Slavan po uèenju da nije jezik onošto se nalazi u knjigama pisaca, veæ je jezik ono štokatedra rekne da jezik jeste. Pri kraju su mu pregovorio prodaji prava Amerikancima za onamošnje osnivanjekatedre za standardni amerièki jezik. Èimse završe ovi zapoèet æe pregovori s Nijemcima,dok æe Španjolci malko morati prièekati. I Kinezi.Rijeèju, igraè u svim pravcima.Lijeva je spojka Pranjkoviæ, još jedan Bosanac,koji se dobrim igrama nametnuo, usprkos èinjenicida nije u dobrim odnosima s veteranom Babiæem.Žrtva koju je uèinio da bi ušao u izabranu vrstu dostojnaje divljenja: morao se odreæi velikih naplavinaiz tzv. Znanosti e da bi se posvetio igri. Izvjesnagospoða Kordiæ pokazala je kolièinu žrtve spojkePranjkoviæa u nekolikim nastavcima u jezikometnojreviji Križna publika. No da je reèena gospoða u svomepristupu, po mišljenju svih igraèa, jednostrana,jer se u svojim tekstovima drži nauke i èinjenicakao pijan plota, nemajuæi sluha za bezbrojne nijansejezikometne igre.Lijevo krilo je Dulèiæ. Kapetan u sjeni. Nijerjeèit, ali ispunjava sve što od njega zatraži Savez,izbornik i škvadra. Osnovao Institut za kakanjeumjesto dakanja. Ogorèeni protivnik akanja a zagovorniklikanja. Najbolje igre pruža na terenu odintraneta. Dalekovid, ustrajava na izbacivanju izhrvatskog jezikometa svih deminutiva srednjegroda, a na ubacivanju onih muških. Na najboljemje putu da umjesto srbizma “dijete” uvede, pa akotreba i zavede, u hrvatskoj ligi iskonsku hrvatskurijeè “djetiæ” ili još stariju – èovjeèiæ.PričuveGolman je Miliæ. Poèeo u Košavi iz Beograda, panastavio u sarajevskom Vilajetu, iz kojeg æe prijeæi uCmrok s Pantovèaka. Darovit, prilagodljiv, upotrebljivi van terena. Strpljivo vreba svoju prigodu, a obnaša idužnost dopsihologa momèadi. U hrvatski jezikometuveo nove rijeèi: vjeèera i stjeèaj. Prije svake tekmese pospe pepelom.Prièuvni braniè Pavièiæ, autor traktata o hrvatskomjezikometnom grèu. Neprikosnoven u svemu, štetašto ga izbornik èešæe ne ubacuje.Vezna je prièuva mlaðahni Gluhak. Jedini èlanrepke iz druge lige. Ima sve predispozicije za prvupostavu, osim štopanja, prijema i predaje, koje æe,buduæi da je mlad, popraviti. Za sada standardan uCrepusculumu.Središnji napadaè iz prièuve je Škariæ. Cijelu karijeruproveo u Retorici iz Mrduje Nièije. Nesebièan,potpisao da æe se u korist jezikometne nacionalne vrsteodreæi i posljednjeg slova svoga prezimena i mijenjatiga za mehko è. Vidovit i avangardan, poradi èeganeki klupski drugovi ne razumiju njegovo a kao o.Prièuvni za sve pozicije je Vukojeviæ. Iako se nijenaigrao, vazda je blizu prve momèadi. Može igratisve, i biti sudac. Neostvaren mu je još san o hrvatskojjezikometnoj policiji koja bi na prijavu suca prepraæalau zatvor igraèa koji upotrijebi više od jednog srbizmapo poluvremenu.Temat priredili Rade Dragojevići Katarina Luketićcmyk
glazbaVII/151, 24. ožujka 2,,5.29Ruska škola u postkomunističko vrijemeTrpimir MatasovićJedinstvena i neizrecivalakoća, ali i dubinaAmadeusove glazbe, kojuu zvuk uspijevaju uvjerljivoprenijeti samo najveći, podRjepinovim prstima blistapunim i prirodnim sjajemKoncert violinista VadimaRjepina i Festivalskog orkestraVilnius, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb,15. ožujka 2005.bivšem SovjetskomSavezu desetljeæima sestvarao vrhunski sustavglazbene pedagogije, koji je,zahvaljujuæi zakonu velikih brojki,omoguæio da se na tim prostorimarazvije cijeli niz glazbenikakoji svojom kvalitetom idanas dominiraju svjetskomglazbenom scenom. Posebnoto vrijedi za gudaèe – ruski idrugi “sovjetski” virtuozi moguse pohvaliti besprijekornomtehnikom i blistavim tonom,pri èemu podjednako uspješnonjeguju solistièki, komorni ikoncertantni repertoar. No, iopet zbog zakona velikih brojki,ipak nije svim vrsnim gudaèimadano da ostvare solistièku karijeru.Stoga u zemljama bivšegSovjetskog Saveza djeluje i nizvrhunskih gudaèkih ansambala.Kao dobar primjer ruske violinistièkeškole, ali i tradicije gudaèkihsastava baltièke regije,trebao je poslužiti koncert nakojem su se, 15. ožujka u dvoraniLisinski, zagrebaèkoj publicipredstavili violinist VadimRjepin i Festivalski orkestarVilnius. No, koliko god i solisti ansambl svjedoèili o rezultatimaglazbene pedagogije jednogprošlog vremena, toliko je bilojasno i da nove društveno-politièkeokolnosti ostavljaju trag ina njihovu glazbovanju.Čitanje...Festivalski orkestar Vilniusosnovan je prije tek dvije godine,no s obzirom na ugledbaltièke gudaèke škole, kao ièinjenicu da je ansambl sastavljenod mahom mlaðih èlanovaponajboljih litvanskih orkestara,i u tako je kratkom razdobljusuraðivao s nekima od najznaèajnijihglazbenika današnjice.Tako su uz ovaj ansambl veænastupali, primjerice, violinistJulian Rachlin i violist JurijBašmet. Ne èudi stoga da se iVadim Rjepin spremno odazvaopozivu na suradnju, u okvirukoje je zagrebaèki koncert (nakondan ranije održanog koncertaBresciji) bio njihov tekdrugi zajednièki nastup.Svakako da takve suradnjepridonose reputaciji mladogorkestra, što, meðutim, možebiti dvosjekli maè. Naime,sudeæi po onome što se mogloèuti na zagrebaèkom koncertuFestivalskog orkestra Vilnius,èini se da je lansiranje u orbitusvjetske glazbene reproduktivebilo prenaglo i nedovoljnoutemeljeno na samoj kvalitetisvirke sastava. Doduše, ansamblje sastavljen od uistinu vrsnihglazbenika, pa je i njegov tonprepoznatljivo snažan i gust, anotni tekst uvijek je proèitanbesprijekorno. Meðutim, nijese došlo mnogo dalje od pukogišèitavanja. Naravno, nijejednostavno prepoznatljivoumjetnièki profilirati sastavkoji djeluje bez dirigenta (aFestivalski orkestar Vilniusjedan je od takvih), no u tomse sluèaju trebalo malo dulje,prije odlaska, raditi na profilaciji.Jer, svirka je ovog sastava, uosnovi, interpretacijski blijedai jednolièna. Bilo da je rijeè oMozartovu Divertimentu u B-duru, Stravinskijevu Concertuin D ili Èajkovskijevoj Serenadiza gudaèe, glazba se u èitanjulitvanskog ansambla valjabez neke jasnije naznaèenestrukture ili bilo kakve drugerazložnosti. Pokazuje se takoda kvaliteta tona jest, doduše,dobra polazišna osnova, a zaumjetnièki je uvjerljiv rezultatpotrebna i nadogradnja, kojaje ovdje manje-više izostala.Komunistièka era na prostorubivšeg Sovjetskog Saveza nije,doduše, vrijeme za kojim trebapreviše žaliti, no u to se dobaipak ne bi moglo dogoditi daansambl ovakvog potencijalakrene nastupati prije nego štoje dosegao ne samo zadovoljavajuæunego i vrhunsku umjetnièkurazinu.... i više od čitanjaPosve drugu, pozitivnustranu “postkomunistièkog”glazbovanja ruske škole pokazaonam je Vadim Rjepin, izdanaktradicije koja je stvorila brojneèuvene virtuoze, od kojih senezanemariv broj posljednjihgodina predstavio i u Zagrebu.I opet, kao i kod glazbenikaFestivalskog orkestra Vilnius, ikod Rjepina je zamjetna tehnièkasuverenost i izrazito lijep(doduše, i profiliraniji) ton.No, dok se litvanski glazbenicine uspijevaju odmaknutiod školskog èitanja, violinist izNovosibirska (grada u kojem suroðeni i Mstislav Rostropoviæ,Valerij Gergijev i MaksimVengerov) pokazuje znaèajnudozu umjetnièke samostalnosti.Njegova izvedba solistièke dioniceMozartova Petog koncerta zaviolinu i orkestar tako nije samoèitanje, nego kreativni èin, ukojem poštivanje notnog tekstai stilskih zakonitosti nije preprekaza davanje individualnogpeèata interpretaciji. Nemakod Rjepina romantièarskihpretjerivanja, toliko èestih kodstarijih violinista ruske škole, alini samozadovoljnog šminkerajaglazbenika njegove generacije,poput, recimo, Juliana Rachlinaili Maksima Vengerova.Jedinstvena i neizreciva lakoæa,ali i dubina Amadeusove glazbe,koju u zvuk uspijevaju uvjerljivoprenijeti samo najveæi, podRjepinovim prstima blista punimi prirodnim sjajem.Još je jednu stranu svojeumjetnièke osobnosti Rjepinpokazao u dodacima. NasuprotMozartovoj klasiènoj “jednostavnosti”našle su se dvije virtuozneskladbe iz pera Ysayea iPaganinija. Poštujuæi i ovdje tradiciju,ali joj ne robujuæi, Rjepinpokazuje da je u stanju ne samos suvereno svladati sve tehnièkezamke nego i diskretno ironijskipristupiti ovim skladbama, èijaje funkcija inaèe više virtuozna,a manje umjetnièka. No, velièinaje Vadima Rjepina upravo utome što i od glazbe umjetnièkidvojbene razine može stvoritipravu umjetnost – drugim rijeèima,èak ni ondje gdje je skladateljuto i bila namjera, Rjepinne pristaje da glazba bude samasebi svrhom.Pratilac na putovanju vlakomMarko GrdešićKao i mnogi drugielektronički izvođači, MaxRichter bi vjerojatno radoskladao soundtrack za film,pa i u ovim pjesmamamožete zamisliti različitescene koje bi ih mogle pratitiMarx Richter, The BlueNotebooks, Fat-Cat Records,2004.ax Richter londonski jepijanist i skladatelj podrijetlomiz Njemaèke.U njegovom životopisu možetepronaæi niz zanimljivih referenci– od studiranja na londonskojRoyal Academy of Music do suradnjesa skladateljskim velièinamakao što su Phillip Glass iBrian Eno, ali i važnim figuramaelektronièke glazbe kao što sueksperimentatori Future Soundof London ili drum’n’bass producentRoni Size. Akademskiobrazovan, ali s interesom iza druga suvremena glazbenakretanja, Max Richter je svojimdrugim albumom uspiodoprijeti i do publike koja slušasuvremenu klasiènu glazbu i dopublike koja sluša elektroniku.Sastavljen uglavnomod emocionalnoizravnih klavirskihmelodija i decentnihgudaèkih aranžmanas ponekim elektronièkimzvukom iliritmom, The BlueNotebooks su ozbiljnoi zahtjevno glazbenodjelo. Takvom dojmupridonose i ulomci ukojima glumica TildaSwinton èita CzeslawaMilosza ili FranzaKafku – njegove suPlave bilježnice poslužile i kaoinspiracija za naslov. (Rijeè je oKafkinim fragmentima koji suobjavljeni posthumno, zahvaljujuæiMaxu Brodu.) Ambicijaje oèita, ali album rijetko postajepretenciozan ili naporan– Richter znalaèki kombiniraspomenute elemente kako bistvorio ugodnu iako, naravno,vrlo tužnu i nostalgiènu glazbu.Više od svega, album krasidobar ukus u izboru melodijai njihovih aranžmana. Premdaje rijeè o kombinacijiklasiène i elektronièkeglazbe, teško æete moæividjeti šavove u tomspoju. The Blue Notebookssame su za sebe organskacjelina i sadrže vlastititijek i logiku. Bilokakve asocijacije s drugimbastardima klasiènei suvremene glazbe, kojesmo na našim prostorimaimali prilike slušatizahvaljujuæi izvježbanomi profitom voðenimnosom Tonèija Huljiæa, trebapromptno otjerati. Sjeæate lise djevojaka iz benda Bond?Danas je tu Maksim Mrvica.Takav je spoj staroga i novogakreativno potpuno neuspio ineznalaèki se odnosi i prema jednomi prema drugom elementukoje besramno izrabljuje. Akomercijalni uspjeh nije izostaosamo zbog toga jer on nikadane izostaje u Japanu i Koreji.Tamo su svi, a to su sada èak inaši shvatili, suludo uspješni.Vjerojatno se sjeæate one Big inJapan Toma Waitsa.Mike Mills nije legendasuvremene elektronièke glazbe,kao što su neki uvjereni (a uHrvatskoj možda i mnogi),nego precijenjeni trance DJ, azanimljiv crossover se ne raditako da se stavi house ritampreko znalaèki i brzo odsviraneklavirske dionice. Naravno,Max Richter to zna, pa je njegovalbum vrlo decentan priizletima u elektronske žanrove.Mjestimice možete èuti kakavjednostavan beat (kao primjericena Arboretum) ili sub-basovskumelodiju (kao primjerice naShadow Journal). Sve su kompozicijeu molu, što pridonosi njihovojintrospektivnosti, ozraèjugubitka i izrazitoj filmiènosti.Kao i mnogi drugi elektronièkiizvoðaèi, Max Richter bi vjerojatnorado skladao soundtrackza film, pa i u ovim pjesmamamožete zamisliti razlièite scenekoje bi ih mogle pratiti. TheBlue Notebooks dobar su pratilacna putovanju. Po moguænostivlakom.cmyk
- Page 1 and 2: ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturn
- Page 3 and 4: info/najaveVII/151, 24. ožujka 2,,
- Page 5 and 6: satiraVII/151, 24. ožujka 2,,5.5Sa
- Page 7 and 8: esejVII/151, 24. ožujka 2,,5.7Novi
- Page 9: azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i
- Page 12 and 13: 12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaK
- Page 14 and 15: 14 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 16 and 17: 16 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 18 and 19: 18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 20 and 21: 20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazba
- Page 22 and 23: 22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 24 and 25: 24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 26 and 27: 26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 30 and 31: 30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 32 and 33: 32 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 34 and 35: 34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 36 and 37: 36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBi
- Page 38 and 39: 38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 40 and 41: 40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 42 and 43: 42 VII/151, 24. ožujka 2,,5.cmyk
- Page 44 and 45: 44 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumn
- Page 46 and 47: 46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal
- Page 48: cmykDave Cooper, Underbelly