12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaKako se Monsieur O.privremeno očutjeo razlomkomTahir MujičićIz neobjavljene zbirke Stor Šorisi njezina ciklusa boguugodnihharmsica...onsieur O. se nije osjeæao nimalougodno. Štoviše! Prvo ta neudobnost.Pomanjkanje svekolikokomfora i onog tako nam važnog domaæegugoðaja. Potom ta skuèenost! Tajebena uskogrudnost i sputanost! Oh,nigdje, baš nigdje, ni u najskrovitijemkutku, prostora za njegovu široku iraspusnu slavensku dušu! I na koncuprokleta neizvjesnost. Èekanje. To beketovskidosadno uspavljujuæe išèekivanje.Nekoga? Neèega? Ili sveobuhvatnog,porobljivaèkog NIÈEGA?!?Jest, Škoda, kojoj je od milja i nekakoudvaraèki tepao Felatio, bilaje jebeno zgužvana. Slièila je izvana(vjerojatno) na harmoniku trieštinu, ilihohnericu koju su èak i otpisani ciganiodbacili kao neuporabljivu. Iznutra, jepak ostavljala dubok dojam popriliènosabitog trosobnog preksavskog stanèiæaadaptiranog na dvije etaže. I iznereðenogdo neurednosti. Momaèki zapuštenogi nehajnog!Tako je svoju Škodu æutio nevoljniMonsieur O. s neugodom u plahovitojduši. I ne samo duši!!! Osjeæao je toomiljeno si prijevozno sredstvo i tognajomiljenijeg èlana svog kuæanstva kaofizièku bol u svakom damaru rastresenogmu rasipnog tijela.Boljela ga je nesnosno lijeva (ili pakdesna?) noga, negdje tamo stisnutaizmeðu okrutnog lijevog zadnjeg sjedalai desnog prednjeg blatobrana...Desnu (Ili pak lijevu?) nogu nije pravoni èutio, veæ ju je poput skrbnog paterfamiliasa izgubljenim i zakrvavljenimpogledom iskao smuljanim škodniminterijerom.– Nema, je pa nema... A, vraški je neosjeæam. Ha... Možda je ni nemam?!?– spekulirao je dok mu se mozgom,kojeg je sasvim dobro vidio na volanu,motao roj svakojakih, pretežno sintetièkih,ideja. Jedna od njih “zapravodominantna”, bila je i vrlo praktièna teduboko humana. Donacija!– Trebalo bi žurno i u hodu napravitipopis, skoro pa inventuru, jošpostojeæih organa, konstatirati njihovotrenutno stanje i moguænosti, i ostavitiza sobom neki pisani materijal. Trag!Povijesti poradi! Primjerice, jetrica.Vidim je lijevim okom, prilijepljenimna retrovizor, da je negdje oko gepekai da je, na izgled, vrlo dobro oèuvana.(“Ha, ha, ha...” neusiljeno se nasmiješioustima u kojima mu se ležernosmješten ugnijezdio mjenjaè...”) to jezato, jer sam cijeli život lokao umjerenoi s dozom rešpekta spram nje, ali izbog obitelji pa bogami i renomea kojisam uživao u društvu. Stoga i ta njenaživahna ušèuvanost bez suvišnih lezijai nametljive podbuhlosti. No, no onaæe stoga i biti izuzetan primjerak umojoj nesebiènoj donaciji! Ponosim sejetricom, dovraga!!! Èemu lažna skromnost!?Èemu suzdržanost i taj malograðanskilažni ponos?!? Jest, jetra mije izuzetna! Krvava, poput one mladogteleta, lijepo se to vidi èak i odavde sretrovizora! A èvrsta i kompaktna kosekešfehervarska liba maj!!! Oh, usreæitæe nekoga, slutim to veæ!”Pomalo je upadao u neko neobjašnjivoomamljujuæe samozadovoljstvo.Doduše smetalo ga je što desnom rukom,koju veoma osjeæa, ali ne zna gdjeje, ne može napipati dobro vidljivi nosobješen, umjesto osvježivaèa zraka, atik uz lijevo oko na ulaštenom retrovizoru.No nekom pretjeranom osjeæajunelagode pouzdano je znao nije bilomjesta! Jer, eto, desnim okom iz džepasakoa sasvim dobro vidi i slezenupa i oba bubrega zgodno smještene upretincu za cedeove. I to baš uz MadreDeus i Hannu Hegerovu, a s nehajnimpogledom na Dublinerse i Arsena... Ito u dobrom stanju! (Ne cedeovi, negoomiljeni mu organi, naravno!)– Biti æe to donacija i pol! NiMimarina nije jaèa! – pokušao se uspješnonašalit. “Imam namiriti i opskrbitivisokokvalitetnim proizvodom najmanjetri intenzivna odjela najveæeg klinièkogcentra specijaliziranog za transplantacijeu zemlji. Kvaliteta koja se æuti! – motaomu se, na upravljaèu odloženimmozgom, otrcani promidžbeni slogan.Veæ je u mislima (veæ u spomenutommoždanom prilošku) vidio zlatnu ploèicusa svojim imenom na staklenimvratima sale za operativne zahvate,pa i na štoku sobe za intenzivnu skrb.Ploèicu?!? Ma ne, vidio je veæ ploèu nafasadi centra, pa poprsje pred prijavnimšalterom, a, bogami, spasi li njegov bubregkakvog vrhovnika, ili makar i buduæegoskarovca, ne gine mu spomenikpred Saborom, ili pak prvostolnicom!O, sreæe li. A sve zato što je moj organizamprvoklasan i što moja genetikarezultira proizvodima izvanserijskekakvoæe. De luxe. De luxe! De...Što?!? – odjednom mu je jezik zaigraou slomljenoj èeljusti. – Luxe? Manemoj?!? De luxe, pa da ode samotako bilo kome?!? Bilo kakvom svatuneprovjerenih krvnih zrnaca i deenkaa?!?I to – paf, izvolite, poslužite se,bujrum, izgefelih... Ma nemooooj?!? Ito baš moj “de luxe”?!? E, moj monsieurO, malo smo pretjerali! DotjeralaDara ata do duvara! Ne æe (pa i neæe)to samo tako?!? Èemu hititi? Zaštozbrzati i uprskati takav poèetni kapital!Hej, pa nisu ovo organi kakvoguvehlog amerièkog mumificiranobalzamiranogmilijardera, niti truležumirovljenog velškog rudara. To su,gospodo moja, oèevici tragedije i svekolikiznanstveni struènjaci, purpurnoružièasta pluæa jednog nacionalnogklasika i donedavnog ljubitelja gorskihvijenaca i ozona, gvozdova i klorofila!Eno vam ih, konaèno, pa ih provjerite!Tamo, tamo su nehajno okaèena nazadnje amortizere a poradi komparacijeu komšiluku izlizanih i skurenih odnaglog koèenja starih mišlenki. No, nosamo se uvjerite. Ne ženirajte se opipatii ovaj gotovo neistrošeni meniskus,a da ni ne govorimo o neupotrebljavanimèesto testisima i skoro pa novompenisu. Da, da kurcu, gospodo, ako seveæ ne razumijemo, ter sam prisiljen spapuèice se gasa spustiti na vaš mizernipuèki nivo!!!”Monsieur O. se zapjenio i zajapuriodo infarkta i insulta. Pjena mu je frcalanaokolo po novim presvlakama, a pljuvaèkase cijedila niz bradu pod kvaèilom.Bio je ljut na sebe i na cijeli ovaj,ali pomalo veæ i na onaj svijet. Kako semogao tako zaletjeti i upustiti se u nekontroliranicharity? Postati dobrotvortek tako iz èistog hira i mira i navadeHrvatskog zagorja?!? Bez preciznihkalkulacija i konzultacija sa svjetskimstruènjacima i procjeniteljima?!? Ne,nije mu jednostavno tako nešto išlo uglavu rasijanu po cijeloj bivšoj škodi!Takvo zaletavanje. I to poslije onakvogzaletavanja! U cisternu. Ne. Trebaoje dobro, ponajprije, muænuti glavom,udariti se šakom u èelo, pa ako treba ièelom o šoferšajbu... A ne ovako, napreèac!I preèacem. Pa zar mu ne dopiredo mozga, pa èak niti do volana s istim,da je mudrim raspolaganjem svojimcorpusom mogao osigurati besmrtnubuduænost?! Frkavati polako komadpo komad. I to pravim mušterijama.Pa, zaboga, zna se, da to tržište postojigodinama i da je gladno kvalitetne, apogotovo prvoklasne robe! Èak je zaradumogao oroèiti pa od kamata uživatisve do umjetnièke mirovine. Kao kakavTolstoj! Pa i bolje, èak! Mozak mu jeradio munjevito, volan se užario. Jezikje mljeo i mljeo... Zjenice na naokolorasijanim, pa i razrokim oèima raširilesu se skroz od retrovizora pa sve dodžepa sakoa... Požudno, halapljivo, gladnuški...Nikada do danas nije ni pomislioda bi mogao steæi bilo kakav kapitali kapitalizirati život! A sad?! Sad je znaoi spoznao da je kapital on sam. I sav.Od desnog uha na braniku do desnognožnog prstenjaka u karburatoru. I natrag.Od karburatora do branika! Sebei domovine. Odnosno, domovine kaosebe. Ili... No, veæ je pomalo i buncaood silnog uzbuðenja. Tlak mu je skakaoi divljao akustiènom olupinom kao mahnit.A srce? Odjednom...Odjednom je Monsieuru O. poèelozujati u poprilièno razmaknutim ušima...Zamaglio se desno oko skupa sastaklom retrovizora... Pa lijevo. Ovo jepotonje još i zasuzilo. Mozak je poèeovapiti za kisikom... No lijeva je podlakticaunatoè mlazovima nekako uspjelapomaknuti stakleno krilce... Oko jenaziralo... Do uha su dopirali slabašnizvukovi... Glasi... Konture... Ljudi...XXX– To treba prepiliti, šefe. Hauba jeušla u gepektreger. Ne, ne šefe neæemoga prepiliti. Veæ je i ionako raspiljen...Rasuti, rekli bi deèki, teret, šefe...– O, krvavog li vikenda, Vaclave staromomèe! Pali pilu...XXXZvuk pile bio je jednolièan i zatupljujuæi...Uspavljujuæe dosadan.Monsieur O. je naslonio desni obraz, nasvježe raspiljeno lijevo rame...cmyk
komentarVII/151, 24. ožujka 2,,5.13“Humano rješenje”najsurovijeg mučenja ovisnikaBojan MunjinIzbačeni iz desetaka hrvatskihambulanti, ovisnici tek sada postaju“teški” pacijenti jer su, uključujućikriminal, spremni na sve ne bi liizašli na kraj s noćnom moromapstinencijske krize. U zatvorima jesituacija još goravaki dan oko pet tisuæa hrvatskihovisnika o heroinu i drugimnajtežim opijatima uzimaju – uokviru programa kontrolirane ovisnostiili odvikavanja od droge – lijek podnazivom heptanon. Heptanon, odnosnonjegova supstitucija metadon,sintetski su narkotièki analgetici kojidjelujuæi na opioidne receptore u centralnomživèanom sustavu sprjeèavajupojavu apstinencijskog sindroma kodovisnika. Iako heptanon jest narkotik,ako se uzima pod lijeènièkimnadzorom i ne predugo, ne stvararazorne posljedice kao klasièna droga.Atmosfera patnji unutar ovisnièke krizneskupine strašna je sama po sebi, aliproblem koji iznosimo jest aktualna iširoko rasprostranjena zlovolja lijeènikau Hrvatskoj da, morajuæi svakodnevnopropisivati heptanon, uopæe imaju poslas “teškim” pacijentima, što ovisniciobjektivno jesu.Doktori narkomane “nesmatraju” pacijentimaHrvatski model borbe protiv ovisnostinije koncentriran na specijaliziraneustanove kao u Njemaèkoj,Španjolskoj ili Italiji, nego je dislociranna ambulante opæe prakse, ali tajmodel lijepo izgleda ponajprije nasvjetskim konferencijama lijeènika,manje dobro u domaæoj praksi. Premaiskustvima samih ovisnika, samo petod stotinu lijeènika opæe medicineovisnost o drogama tretira kao bolest,pa onda i ovisnicima želi pristupitikao pacijentima, dok ostali više-manjeovisnike promatraju kao kriminalcekojima bi se trebala baviti policija iDržavno odvjetništvo. Kako svaki novipacijent za lijeènika opæe prakse znaèiosam kuna zarade od države, baktanjes ovisnicima, njihovim problemima,apstinencijskim krizama i iracionalnimponašanjem prevelika je žrtva za sitannovac koji za to dobiju. Kako se veæinalijeènika ne želi baviti narkomanima,a manjina to ipak èini, neki lijeèniciimaju i po trideset stalnih pacijenataovisnika, dok kolege u susjednimsobama niti jednog. Država se hvalikako za nabavu heptanona godišnjetroši pet milijuna kuna, ali doktori,medicinske sestre i drugo struèno osobljene dobivaju ništa ili vrlo malo uobliku novèane stimulacije, za struènepotrebe i tehnièku opremu. Izuzetaksu ambulante u Istri koje, primarnozbog brige županijskih vlasti, dobivajustimulacijska sredstva za tretmanovisnièke populacije.Kriminalom do lijekaPrema izjavi Slavka Sakomana,lijeènika na Odjelu za ovisnostiVinogradske bolnice u Zagrebu idugogodišnjeg predsjednika Komisijeza suzbijanje zloporabe droge VladeRH, veæini hrvatskih lijeènika kroniènonedostaje dodatna edukacija za susrets ovom krajnje osjetljivom skupinom,pa se njihov odnos s pacijentima uglavnomsvodi na rezervirani odnos beztopline i na kratki i odbijajuæi razgovorna vratima ambulante. Drugimrijeèima, heroinski ovisnici dobivaju odlijeènika heptanon teško i uz mnogokomplikacija. Heroinska ovisnostpredstavlja po definiciji smrtonosnizagrljaj, pa ako samo jedan dan izostanedoza heptanona, fiziološka ovisnostpostaje jaèa od bilo kakve volje irazuma, pa ovisnici riskiraju ponovnipovratak igli ili nabavu heptanona nacrnom tržištu. Javna je tajna da se 15tableta heptanona može ispod rukedobiti u zagrebaèkoj Zveèki po cijeniod dvjesto èetrdeset kuna, što je tekjedva dovoljna dnevna doza. Kakoje, dakle, rijeè o vrlo skupom lijeku,ovisnici koji padaju u ovisnièku krizupribjegavaju klasiènom scenariju; preprodajiheroina, upadima u ljekarnenoæu i kraðama predmeta koje æeunovèiti za prijeko potrebni heptanon.Izbaèeni iz desetaka hrvatskih ambulanti,ovisnici tek sada postaju “teški”pacijenti jer su, ukljuèujuæi kriminal,spremni na sve ne bi li izašli na kraj snoænom morom apstinencijske krize.U zatvorima je situacija još gora; uIstražnom zatvoru Remetinec ovisnicimogu dobiti do deset tableta metadonadnevno, što je za one koji uzimaju ido trideset tableta nedovoljno, dok uZatvorskoj bolnici u Svetošimunskojulici u Zagrebu narkomane od ovisnostiskidaju “na suho”. U najveæemhrvatskom zatvoru, Lepoglavi, gdjeod oko 800 zatvorenika dvjesto èineovisnici o drogama, takoðer ne samoda ne postoji terapija heptanononomnego uopæe nema ni stalnog lijeènika:psihijatar dolazi jednom tjedno. Premaizjavama samih ovisnika, apstinencijskakriza u zatvoru izgleda strašno: umalom prostoru æelije ovisnik se grèiod bolova i neprestano povraæa, povremenose nekontrolirano ponašajuæi nagranici histerije.Svaka nova vladamijenja strategiju borbeprotiv ovisnosti i čelneljude na tom poslu:politikantski interesi ruševeć započete projektepomoći ovisnicima, a urazličitim nacionalnimkoordinacijama zaborbu protiv drogesjede često nestručnii nekompetentni ljudi.Hrvatski sustav zaborbu protiv ovisnosti– na papiru sasvimprihvatljiv – urušava seu nekoordiniranosti ijalovostiBujanje nasilja i tržišta drogeKako ostali zatvorenici nemaju bašmnogo osjeæaja za takve ispade, ovisnicièesto jutro doèekuju premlaæeni.“Humano rješenje” za zatvorenike ukrizi u zatvorskoj bolnici je vezivanjeza krevet i izolacija. Zašto programterapije ovisnosti može vrijediti na slobodia ne može u zatvoru, kada bi zatvorskisustavi baš posebno trebali bitiosjetljivi na zaštitu prava zatvorenika,i zašto ovakvi pacijenti ne moguuopæe dobiti svoj lijek samo zato štosu narkomanski ovisnici? Ta besmislenadiskriminacija raða samo noveprobleme; u Lepoglavi postoji tržištedroge kao i bilo gdje drugdje, a nasilnoponašanje, kriminal i profiterstvo uovisnièkoj populaciji su u porastu.Odbojan odnos lijeènika prema ovisnicimazbiva se u atmosferi košmaranadležnih institucija kada je rijeè oimalo racionalnijem sustavu borbeprotiv ovisnosti. Lijeènièki klanovispecijalizirani za narkotike uopæe neskrivaju da se nalaze u meðusobnomodnosu otvorenog neprijateljstva.Svaka nova vlada mijenja strategijuborbe protiv ovisnosti i èelne ljude natom poslu: politikantski interesi ruševeæ zapoèete projekte pomoæi ovisnicimai u razlièitim nacionalnim koordinacijamaza borbu protiv droge sjedeèesto nestruèni i nekompetentni ljudi.Bez dodatne edukacije i djelotvornihinvesticija, ne èineæi dovoljno zadestigmatizaciju ovisnika, hrvatskisustav za borbu protiv ovisnosti – napapiru sasvim prihvatljiv – urušava seu nekoordiniranosti i jalovosti, rekaonam je doktor Ante Ivanèiæ, specijalistza bolesti ovisnosti bolnièkog centra uPoreèu.Inicijativa Tihomira SantinijaU morbidnoj atmosferi droge kojase sve više širi, uspanièenih roditelja irazmrvljenih institucija koje ne znajukako da meðusobno suraðuju i da seefikasno nose s ovom i bolešæu, jednacivilna inicijativa predstavlja traèaksvjetla u tunelu. To je ideja bivšegovisnika Tihomira Santinija da prikupljanjempotpisa uglednih struènjakasenzibilizira javnost za donošenje algoritmaheptanonske terapije, izvjesnogkodeksa primjene tog lijeka. Dosad jeSantini prikupio oko 800 potpisa lijeènika,znanstvenika i zainteresiranihgraðana a kako je heptanon jedan odrijetkih lijekova u Hrvatskoj koji nema“pravilo postupanja”, uspjeh ove inicijativemogao bi demotiviranim, needuciranimi zlovoljnim lijeènicima bitibarem službeni putokaz za obavezuod koje danas najradije okreæu glavu.Meðu dvjesto milijuna narkomana usvijetu, osamnaest tisuæa hrvatskihovisnika nije naroèita brojka, ali je onakancerogena èinjenica u maloj zemlji ukojoj se rijetke dobre zamisli redovitorazbijaju o hridi ignorancije i nedostatkaelementarne etike.Tekst je, uz dopuštenje autora,preuzet iz Zamirzinea.cmyk
- Page 1 and 2: ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturn
- Page 3 and 4: info/najaveVII/151, 24. ožujka 2,,
- Page 5 and 6: satiraVII/151, 24. ožujka 2,,5.5Sa
- Page 7 and 8: esejVII/151, 24. ožujka 2,,5.7Novi
- Page 9: azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i
- Page 14 and 15: 14 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 16 and 17: 16 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 18 and 19: 18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 20 and 21: 20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazba
- Page 22 and 23: 22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 24 and 25: 24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 26 and 27: 26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 28 and 29: 28 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 30 and 31: 30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 32 and 33: 32 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 34 and 35: 34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 36 and 37: 36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBi
- Page 38 and 39: 38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 40 and 41: 40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 42 and 43: 42 VII/151, 24. ožujka 2,,5.cmyk
- Page 44 and 45: 44 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumn
- Page 46 and 47: 46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal
- Page 48: cmykDave Cooper, Underbelly