Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgovorLjubicaWagnerako se rodila ideja za vašuizložbu kostimografija?– Prije pet godinagospoða Antonija Bogner-Šabaniz Odsjeka za povijest hrvatskogkazališta HAZU-a prviput mi je predložila tu ideju.Dosad su organizirane izložbescenografa (Augustinèiæ, Ataè,Zagota i dr.). Na Odsjeku zapovijest hrvatskog kazalištaHAZU dosjetili su se kako bibilo zanimljivo napraviti i jednukostimsku izložbu. Ne znamkako se dogodilo da su odabraliupravo mene da budem prvakostimografkinja koja æe izložitisvoje radove. Lijepo da mi jepripala ta èast.Prilikom otvorenja izložbekazali ste kako kostimografija ubiti ne podnosi klasičnu izložbu.Zašto?– U prvome redu smatramda je svaka predstava zapravoizložba kostimografa. Klasiènaizložba su više-manje skice, artefakti,a kostim ustvari živi naglumcu. On mu daje život, onmu udahnjuje dušu, da se takoizrazim. Ne bih htjela biti patetièna,ali mislim da je to doistatako. Zbog toga smatram da jezapravo prava izložba predstava.Kad nas glumac logistièki višene treba, on ostane sam predonom crnom rupom koja sezove gledalište i bori se za svojemjesto pod suncem, i tu mumora kostim pomoæi; da donesebiografiju, da opiše socijalnistatus, pa èak i dramaturški, jersvaki glumac svojem kostimudaje jednu individualnu notu.Primjerice, isti kostim na dvarazlièita glumca djeluje posverazlièito – glumac mu daje cijeliokvir, on živi s njim.U svojem radu uvijek stepolazili upravo od tog uvjerenja– da je kostim potpun tek kad jeoživljen na glumčevu tijelu.– Da, zato svoj odnos premakazalištu uvijek tumaèimrijeèima scenografa Thea Otta:“Glumci su najranjivija djecaumjetnosti, budite blagi s njimai od srca im zahvalni”. Izvoðaèetreba voljeti, jer inaèe nemasmisla raditi taj posao. Raditisamo kostimsku ekshibiciju napredstavi potpuno je promašeno.Nikada nisam radila revijukostima.Vratiti dignitet struciKoliko je važna suradnja kostimografai scenografa?– Vrlo, jer mi proizlazimojedan iz drugoga, isprepleæemose. Scenograf je zadužen zabackground, no pozornicom sekreæu glumci, pa oni svojimkretnjama i kulisama daju dušu,a kamoli kostimu koji je nanjihovu tijelu, koji je zapravonjihova druga koža. Kostimomoguæava potpunije sagledavanjelika u predstavi. Zapravosu kostimografi servis glumcukako bi lakše napravio ulogu.Moramo mu biti od pomoæi,moramo biti njegovi pouzdanici,ispovjednici i psihoterapeutipred ogledalom.Kako kostimografski detaljimogu otkriti dramaturšku funkcijupredstave?– Ponekad èak i neki detalj,šal ili rubac može potenciratikarakter lika. Ne bih htjelapretjerivati, ali ponekad i vrstagumba može opisati karakter.Kada je status kostimografijepostao ravnopravan ostalim sferamakazališnog djelovanja?– U 19. stoljeæu postojalisu šefovi krojaènica koji su sebrinuli za to da objedinjujustil. A dramaturški pristup kostimukao bitnom èimbenikuu kazališnoj predstavi poèeoje sredinom pedesetih godina20. stoljeæa. Tada je kostimografijadobila vrlo visok statuskao jedan od apsolutno važnihsegmenata u mozaiku kazališnepredstave. Kod nas je to poèeonjegovati ruski kostimografVladimir Ivanoviè Žedrinski,a nastavila je nezaboravna ineponovljiva Inga Kostinèer,koja je bila nesvagdašnja osobau svojoj struci. Cijela mojageneracija koja je nastavila skostimografskim radom daljese uporno borila za taj status.U ono vrijeme više se nije moglanapraviti monodrama bezkostimografa. I stoga ovu mojuizložbu, kao što sam rekla prigodomnjezina otvaranja, publikatreba doživjeti kao apel zadignitet kostimografske struke.Jer, posljednjih je godina poèeonestajati autorski identitet,poèelo se gubiti kostimografskoautorstvo. Èesto se dogaða dase za jednu predstavu koristekostimi iz nekoliko drugih,razlièitih predstava. Više nepostoji jedan autor koji jeodgovoran za predstavu – on tomože i krivo napraviti, ali ipakje samo jedna jedina ruka radilana kostimima predstave. A sadaje nastao pravi miš-maš. Zbogtoga sam rekla da našim kazalištimavladaju kojekakvi adaptatori,kostimeri, stilisti, vizažistii raznorazni kajgodisti. Više nemakostimografa kao takvog.Znači, to je slika trenutačne situacijeu hrvatskoj kostimografiji.– Da, posljednjih nekolikogodina, u toj silnoj komercijalizacijii industrijalizacijikazališnih projekata, tako seradi. Odjednom sve može proæi.Kostimografija je prestala bitivažna. Moja generacija kostimografaveoma je žalosna zbogPrava izložba je predstavafoto: Saša NovkovićGioia-Ana UlrichU Muzejskom prostoru palačeNarodni dom u Opatičkojulici 9. ožujka otvorenaje izložba kostimografijaLjubice Wagner. Samozatajnai skromna, u pravilu neradorazgovara o svojem radu,jer smatra kako ga trebagledati te kako se sve što jehtjela kazati može iščitati iznjezinih kostimaOdnos premakazalištu uvijektumačim riječimascenografa TheaOtta: “Glumci sunajranjivija djecaumjetnosti, buditeblagi s njima i odsrca im zahvalni”.Izvođače trebavoljeti, jer inačenema smisla radititaj posao. Raditisamo kostimskuekshibiciju napredstavi potpunoje promašenotoga, prvenstveno zbog dignitetastruke.Glazba kao inspiracijaza kostimPostoji li u Hrvatskoj mladinaraštaj kostimografa?– U Hrvatskoj ima mladihkostimografa, dapaèe. Ima onihkoji ozbiljno i studiozno rade,koji se studiozno spremaju. Nažalost, više nema škole; imamosamo nekakve tekstilne škole,tehnološke fakultete, a na kazališnojakademiji scenografijai kostimografija više kao smjerne postoje. A to je velika šteta.Kostimografija je kompleksnozanimanje koje zahtijeva širokispektar znanja iz raznihpodruèja; povijesti, sociologije,glazbe, slikarstva, dramaturgije,psihologije… Danas se mladiuglavnom regrutiraju kao asistentikostimografa. Jako mi jedrago što sam za èetiri mladeosobe uspjela osigurati stalniradni odnos.Veliko poznavanje klasičneglazbe mnogo je pridonijelo vašemradu.– Mene su zapravo smatraliopernom kostimografkinjom.Operni libreti uglavnom sumanjkavi, da ne kažem bedasti,i, konaèno, nebitni. Kadgod samradila operu, slušala sam glazbu.Neke opere – primjericeRajnino zlato, Ukletog Holandeza,Elektru – obièavala sam slušatinebrojeno puta, tako da je mojaobitelj znala poludjeti. Ponekadsamo jedan instrument, sasvimiznenada, može objasnitiodreðeni lik, doèarati boju. LikSente u Ukletom Holandezu imamotiv engleskog roga i on mi jedoèarao zeleno-plavu boju. Nakraju je moja Senta bila odjevenau plavo i zeleno. Èestoglazba u jednom trenutku višemože objasniti nego sam tekst.Stoga sam jako voljela raditiglazbene predstave.Ujedno sam voljela folklorneelemente naših narodnihkostima prenositi na scenskekostime. Hrvatska na tako malomgeografskom prostoru imatoliko razlièitih nošnji, zapravose one na svakih dvadeset dopedeset kilometara razlikuju,što je poznato i u svjetskim razmjerimaetnografske znanosti.Kako nastaje vaš kostim?Kazali ste da vam glazba pomažeu kreiranju nekih likova.– U drami najprije dobijetetekst. Ja, recimo, jako dugovolim predstavu nositi u sebi,jer ju se na papir može stavitiveoma brzo. U meni stvari morajusazreti, stoga i po godinudana unaprijed volim znati štoæu raditi. Zatim nekako memoriramtekst, nosim ga u sebi, ito me neprestano preokupira,stalno je prisutan. Kada stvorimsvoju sliku, naðem se s redateljemi izložim mu svoje ideje.Imala sam sreæu da se redateljuvijek složio s mojim zamislima,možda se samo dva putadogodilo da sam nešto mijenjala.Isto tako, jako se volimkonzultirati s izvoðaèima, jer siizvoðaèi, konaèno, na èitaæim imuzièkim probama ipak vizualnostvore nekakvu sliku o likukojega tumaèe. Ako ne precizno,onda barem približno, paje stoga važno da im ne doðems neèim potpuno opreènim jerbi to izvoðaèe potpuno zbunilo.Ujedno, ako bih izvoðaèunešto nametnula, to više ne bibilo uspješno ni za njega ni zamene.Kostimi za operu, baleti filmU kojoj tehnici izrađujeteskice?– U razlièitim tehnikama.Primjenjujem onu koja mi utom odreðenom trenutku padnena pamet, koja mi nekakopristaje uz tekst. Toga nisamubica Wagner rođena je 1934. u Zagrebu. Diplomiralaje na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, naOdjelu scenografije i kostimografije, u klasi profesoraKamila Tompe. Od 1956. radi kao kostimografkinja, a ostvarilaje više od 300 kostimografija u mnogim kazalištima i nafestivalima. Trideset godina bila je kostimografkinja Gradskogkazališta Komedija, a kao gošća djelovala je u Rijeci, Splitu,Osijeku, Varaždinu, Puli, Karlovcu, Ljubljani, Sarajevu… S HNKomu Zagrebu surađivala je od početka karijere te ostvarilaniz značajnih kostimografija. Napravila je oko dvije stotinetelevizijskih i filmskih kostimografija, među kojima i RondoZvonimira Berkovića, te Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika.Izlagala je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, teobjavila niz stručnih članaka na Radio Zagrebu i u časopisima.Osobito zanimanje i smisao Ljubica Wagner je pokazala zatransponiranje narodnih nošnji u scenske kostime, pa je 1985. zaĐerdan Jakova Gotovca nagrađena Vjesnikovom Nagradom JosipSlavenski. Godine 2000. nagrađena je nagradom Hrvatskogaglumišta za Délibesov balet Coppélia. U veljači je u zagrebačkomHNK-u s engleskim koreografom Normanom Dixonom realiziralapostavu baleta La Sylphide H. S. Løvenskjolda.cmyk