Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBitak pri smrtiJoško ŽanićPripovijedajući o pokušajimakvadriplegičara Ramona Sampedrada, nakon što je uslijed nesreće ostaopotpuno paraliziran, ishodi sudskodopuštenje za vlastitu eutanaziju,film ne locira tu težnju prema smrti,kao i bliskost smrti samo u njemu,nego i u drugim likovima, gradećisloženo tkanje odnosa obilježenihprisutnošću konačnog krajaŽivot je more (Mar adentro), režija:Alejandro Amenabar, uloge: JavierBardem, Belen Rueda, Lola Duenas,Španjolska/Francuska/Italija, 2004.artin Heidegger u svome kapitalnomdjelu Bitak i vrijeme,u kojemu odgovor na pitanje osmislu bitka pokušava pripremiti putemtraženja odgovora na pitanje o smislubitka tubitka (tj. èovjeka), cijelo poglavljeposveæuje bitku pri smrti (Sein zumTode). U svakidašnjoj egzistenciji, uonome bezliènome man (hrv. se), smrtse svodi, tvrdi Heidegger, na ono da seumire, na dogaðaj koji doduše pogaðaèovjeka, ali nikome ne pripada osobito,na obièni “smrtni sluèaj”. U tom bijeguod suoèavanja s pravim sadržajemsmrti, dolazi do otuðenja èovjeka odnjegovih najvlastitijih moguænosti. Jer,prema Heideggeru, smrt je “kao svršetaktubitka najvlastitija, neodnošajna,izvjesna, nenadmašiva moguænosttubitka (èovjeka, op. a.)” – autentièniodnos prema njoj tek omoguæuje i autentiènuegzistenciju, dokuèivanje svihmoguænosti koje leže prije nje. Teksmrt omoguæuje anticipaciju cjelinejednog života. Smrt, tvrdi Heidegger, upotpunosti usamljuje èovjeka, okreæe gasebi, a temeljno èuvstvo koje nas nosiu odnosu prema njoj jest egzistencijalnatjeskoba (Angst).Pravo na smrtNovi film španjolskog redateljaAlejandra Amenabara (Teza, Otvori oèi,Uljezi), jednog od – nakon ovog filmanedvojbeno – najperspektivnijih svjetskihredatelja mlaðe generacije, govorio smrti, preciznije: o težnji prema smrti,o želji za smræu.Pripovijedajuæi o pokušajima kvadriplegièaraRamona Sampedra (JavierBardem) da, nakon što je prije 27 godinauslijed nesreæe (neopreznog skokau preplitak dio zaljeva) ostao potpunoparaliziran, ishodi sudsko dopuštenjeza vlastitu eutanaziju, film ne locira tutežnju, težnju k smrti, kao i bliskostsmrti samo u njemu, nego neoèekivanoi na drugim mjestima, u drugim likovima,gradeæi složeno tkanje odnosaobilježenih prisutnošæu konaènog kraja.Ramonovo kraljevstvo (kako on tosjetno-ironièno kaže) èine njegov otac,koji u jednom trenutku kaže kako jejedina stvar gora od toga da sin umreprije oca to da on želi umrijeti, zatimbrat, èovjek jednostavnih (primitivnih?)uvjerenja, koji se apsolutnoprotivi moguænosti bratove eutanazije,njegova žena i sin, te tri žene koje sveimaju osobit odnos prema Ramonu. Tosu: odvjetnica Julia, koja bi mu trebalapomoæi u ishoðenju tog dopuštenja,zatim Rosa, radnica u tvornici i radijskiDJ, koju neka intuicija vuèe premaRamonu, te mlada pripadnica udrugeza pravo izbora Gené.Najveæa snaga filma upravo je njegovaglumaèka ekipa – na prvom mjestuBardem kao Ramon, iz èijeg lica zraèitiha, gotovo transcendentna, dubokasjeta, te Belen Rueda kao Julia i LolaDuenas kao Rosa ostvarili su moæne,uvjerljive kreacije za dugo pamæenje.Amenabar ih snima pretežno u vrlokrupnim planovima, kako bi registriraosvaki trzaj na licima svojih glumaca,odnosno likova.Individualni izboriTo troje likova formirat æe tijekomfilma svojevrstan ljubavni trokut, što jevrlo neobièno s obzirom na Ramonovostanje, ali izvedeno vrlo uvjerljivo.Središnje meðu mnoštvom opozicijakoje se ustrojavaju tijekom filmavezane su upravo uz taj trokut. Julia,odvjetnica koju je Ramon odabrao jerboluje od degenerativne bolesti kojeæe je, kako kaže, s vremenom pretvoritiu biljku, profinjena je, racionalna,introvertirana. Rosa, samohrana majkadvoje djece, koja je od muškaraca doživljavalauvijek samo poniženja, njezinaje suprotnost – ona je instinktivna,ekstrovertirana, intuitivna. Obje ulazeu duboki odnos s Ramonom – Juliju uznjega vezuje život koji nema perspektive,i stoga težnja prema smrti, Rosupak instinktivni osjeæaj da se on bitnorazlikuje od svih muškaraca koje jedotad poznavala. Èak i Rosa u jednomèasu kaže kako bez njega nema razlogaživjeti (usprkos tome što nesumnjivovoli svoja dva sina), te tako oznaèiteljsmrt poèinje neoèekivano obilježavatii nju. Ta smrt prerasta pak u usmræenje,kad ona, a ne Julia, kako su se dogovorili,postaje ta koja mu donosi konaènoosloboðenje.Oznaèitelj smrt nièe, kako sam naznaèio,i drugdje. Na primjer, u odnosuRamonova neæaka prema djedu,Ramonovu ocu, koji se produbljuje kadRamon naznaèuje svome neæaku da æemu jednom biti žao što se nije lijepoodnosio prema djedu, implicirajuæitime svijest o blizini njegove smrti.Takoðer, Ramon poima svoga neæakakao sina kojeg nikad nije imao, a nematidjece takoðer je jedan oblik smrti.Ipak, u tkivu filma smrti uspijevaoponirati život – svjedoèeæi roðenjudjeteta mlade Gené, smrt koja svojomtežinom optereæuje film dobiva ipaknužni balans, ono svoje bitno i nezaobilaznoDrugo.Konaèna opozicija koju nudi filmnajsnažnija je i najupeèatljivija, ato je ona izmeðu Julije i Ramona.Kontrastirani u ljubavi, oni bivaju oponiraniu svome bitku pri smrti, u svomekonaènom odabiru u situaciji gdjeih oboje èeka život lišen dostojanstva.Ramon, ne preuzimajuæi teret svijeta nasvoja pleæa, tj. èineæi svoj izbor samo zasebe, jer je svaèija smrt samo njegova,Najveća snaga filmaupravo je njegovaglumačka ekipa – naprvom mjestu Bardemkao Ramon, iz čijeglica zrači tiha, gotovotranscendentna, dubokasjeta, te Belen Ruedakao Julia i Lola Duenaskao Rosa ostvarili sumoćne, uvjerljive kreacijeza dugo pamćenjea ne pretendirajuæi da je to ispavanizbor za svakoga u takvoj situaciji,odabire smrt, kojoj èitavo vrijeme teži;Julia pak, koja mu je isprva trebalapomoæi, a zatim presuditi i sebi, odabireipak život, kakav jest, kakav je dan,dokle traje. U zadnjoj sceni, dok sjedina verandi gledajuæi more koje je biloi njegov odabir za posljednji vidik, onaga se više ni ne sjeæa. U toj temeljnojdvojbi film ne donosi sud.Dopušteno ubojstvoTematizirajuæi jedan od dva kljuènaoblika problema dopuštenog ubojstva usuvremenim državama (drugi – pitanjeabortusa, tematizira M. Leigh namnogo manje upeèatljiv naèin u svojojnedavnoj Veri Drake), film se, kako jeto veæ postalo suvremenom tradicijomu filmovima došlima iz tvrdih katolièkihzemalja, uspijeva obrecnuti i naCrkvu (drugi primjeri: Sestre MarijeMagdalene – Irska, Zloèin oca Amara– Meksiko, Družba Isusova – Hrvatska,Loš odgoj – Španjolska). Ipak, èini tomnogo suptilnije nego npr. MullanoveSestre, iako je i njegov prikaz sveæenikana rubu karikature. Podržavam svakurelevantnu kritiku Crkve, ali ne kadje na štetu kompleksnosti filma, kaou agresivnim i jednodimenzionalnimMullanovim Sestrama Marije Magdalene.Naposljetku, što reæi o metafizièkomproblemu s kojim nas film suoèava?Je li život iskonski autentièan tek utrajnom odnošenju prema smrti kaoprema svojoj konaènoj moguænosti? I jeli Ramonov život autentièniji zato štoprebiva u bliskosti smrti, lišen (gotovo)svih drugih moguænosti?Ni Heidegger ni Amenabar ne tematizirajuonostranost, odnose se premasmrti samo u onom smislu u kojemuona pripada ovom svijetu. Svakako, rekaobih, onostranost ne postoji, ta rijeè oznaèavanešto samo unutar našeg jezika,mišljenja. A smrt se može uopæe pojavitikao problem i tema, ne zato štobiološki nastajemo i nestajemo, negozato što smo biæa mišljenja i jezika.cmyk