Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbiHrvatski pravopis i srpski fantomPredrag MatvejevićNe vidim osobno nikakve koristi od toga da se u imenekih novih pravopisnih regula – npr. pisanja ne ćuili neću, odvojeno ili zajedno – moje pismo udaljavaod onog kojim se služe srodnici mi i sunarodnjaciu Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen i gdje samprogovorio. Niti pak u Srbiji ili Crnoj Gori, čiji mi jejezik jednako otvoren i znan. Samo zbog “malihrazlika”, i još manjih ljudi koji iz njih izvlače korist?raspravama koje su se u daljoj i bližoj prošlostivodile oko jezika prisjeæao sam se èestoPlatonova upozorenja (ne znam jesam li gatoèno upamtio): “Ne može se mijenjati oblike glazbea da se pritom ne uzdrmaju temelji države”. Svakapromjena pravopisa – èak i sama najava promjene– potresala je kulturni život na našim prostorima. Dioštiva koje slijedi pisao sam u bivšoj Jugoslaviji, diosam objavio u Hrvatskoj nakon raspada jugoslavenskedržave, a tek manji dio, na kraju, dopisujem danas– u povodu nove pravopisne polemike u Zagrebu kojami se èini posve promašenom, vezanom uz osobneinterese stanovitih jezikoslovaca, malo poznatih usvjetskoj slavistici – željnih slave ili zarade.Jezik sveden na razliku srpskog ihrvatskogU kulturama s veæim tradicijama od naših, uputekoje pomažu u pisanju sažete su obièno na nekolikostranica: upotreba velikih i malih slova, rastavljanjerijeèi na slogove, interpunkcija i slièno. Pravopisnirjeènik prisutan je u obiènom rjeèniku (u posljednjevrijeme pomaže mu i kompjuter, koji oznaèava crvenombojom ono što nije pravilno napisano). Sam pravopis,rad na njemu, prihvaæanje ili odbijanje njegovihuputa i pravila pratili su na južnoslavenskim prostorimadugotrajni sporovi i nesporazumi. Od njih se, posvemu sudeæi, nismo izlijeèili.Pitanje jeziène kulture u nas se èesto svodilo napitanje pismenosti, pitanje pismenosti na pitanje pravopisa,pitanje književnog jezika na pitanje “norme”u jeziku, pitanje “jeziène politike” na pitanje nazivajezika ili rjeènika, pitanje odnosa meðu jezicima nameðunacionalne odnose ili pak na sam odnos izmeðuhrvatskog i srpskog. Takva svoðenja obièno zanemarujudruge, važne pojave: trošenje jezika u novimsredstvima informiranja, stvaranje neprikladnih terminai frazeologija (ideoloških, tehnièkih i drugih),utjecaj politièkoga govora i manipuliranje govorompolitike, zagaðivanje jeziènog prostora (žargoni marketinga,reklame, politièkih stranaka), veza moæi i jezika,povezanost hijerarhije u društvu i jeziène prakse,razlika izmeðu književnog jezika i jezika književnosti,odnos privatnog i javnog jezika, dijalog u društvu isimulacije dijaloga, kultura i nekultura u govoru ipisanju, u samu pravopisu.Filologija i lingvistika (ili sociolingvistika i nekedruge srodne discipline) nemaju gotove odgovorena sva pitanja koja se postavljaju u vezi s jezikom udruštvu, njegovim “normama” i “upotrebama”, pa is pravopisom i manjom ili veæom potrebom za njim.Jedan od najpoznatijih suvremenih semiologa smionopriznaje da “lingvistika nije u stanju odgovoriti èakni na pitanje: što je tzv. nacionalni jezik, što dijalekt,a što regionalni govor” (A. Y. Greimas: Sémiotique etsciences sociales, str. 63, izd. Seuil, Pariz 1976.). Imalismo prilike vidjeti kako se razlièitim terminima – kaošto su “varijanta”, “standard”, “dia-sistem” ili “posebanjezik” – ponekad oznaèava jedna te ista jeziènastvarnost. Neki su smatrali – i još uvijek to èine – dase odgovori na pitanja o jeziku kriju u pravopisu.Pravopis je lakše promijeniti nego sam jezik.Ni odreðivanje “norme” nije samo lingvistièko pitanje.Profesor Radoslav Katièiæ je, davno veæ, upozorioda “osnovni problem normiranja književnog jezikanije lingvistièke nego društvene prirode” (Jezik, br. 1,Zagreb 1963.). Sam odnos prema standardizaciji jezikabio je i ostao razlièit u pojedinim južnoslavenskimkulturama. Ni ta razlièitost nije iskljuèivo lingvistièkenaravi.Tolerancija u jezikuFilologija ne može objasniti zašto su npr. Litvanciili Flamanci, Ukrajinci ili Katalonci, Slovenci iliSlovaci toliko osjetljivi na sve što se tièe njihova jezika.Ili pak zašto su na stanovite jeziène pojave razlièitoreagirali Hrvati i Srbi – jedni s osjeæajem prikraæenosti,drugi bez razumijevanja za takav osjeæaj. Samelingvistièke paradigme ne mogu nam objasniti zaštopojedini narodi nastoje na svoj jezik prevesti svakutuðicu, izbjegavajuæi posuðenice i kujuæi rijeèikoje ponekad izgledaju neprirodnim ili smiješnim(svedobna sveudiljnost genocidne èinidbe,naslov je uratka bivšega nam predsjednika),dok pak drugi, naša braæa Srbi naprimjer, mnogo manje brinu o tomejesu li pojedine rijeèi posudili ilisami skovali. Èak ni “Srbendama”koji još spominju turske zulumene smetaju turcizmi.Pitanje tolerancije u jezikunije predmet same lingvistike– ono je povezano sdruštvenom i individualnomsviješæu, s poviješæu kulturei poviješæu uopæe. Vlastitanam iskustva odaju koliko jejezièna tolerancija bila ovisnao prirodi meðunacionalnihodnosa, prije i poslije ujedinjenjajužnih Slavena, u Jugoslavijii nakon nje: kad su ti odnosi bilibolji, manje se vodilo raèuna orazlikama. Kritièar tako zahtjevnai stroga stava i ukusa kakav je bioMatoš rado je svoje èlanke ubacivaoizrazite srbizme, priželjkujuæi da nam“knjiga” bude zajednièka. Udaljavajuæi sena trenutak od našega nesretnog konteksta,navest æu primjer koji me doèekuje gotovo svakogadana u “Vjeènom gradu”: na talijanskom se jezikunacionalna pripadnost, npr. vlastite imenice kao štosu Talijan, Francuz, Amerikanac, Hrvat ili Srbin,pišu malim slovima, što naravno ne znaèi da ovdašnjigraðani manje cijene sebe same ili ostale nacije.Posrijedi je naprosto pravopisni dogovor.Deklaracija za fantome prošlostiPismenost je mnogo složenija od sama pravopisa i,naravno, kud i kamo važnija. Valjalo bi da uloga “pravopisca”bude bliža onoj koju ima prometnik na cestinego onoj koja pripada šefu policije. Nije dobro akose pritom jedna zamijeni drugom. Nije nakana ovihopaski umanjiti ulogu jezikoslovaca u poslu o kojemje rijeè. Oni su bivali u raznim prilikama izvrgnutinedostojnim pritiscima i nezasluženim pokudama.Ali sami ne mogu preuzeti na sebe odgovornost zajezik koji pripada zajednici i za naèin na koji se onanjime služi. Želja da se istodobno zadovolje mjerilaznanosti i zahtjevi politike proizvodila je podvojenigovor o jeziku, koji nije ni politièan na pravi naèin,ni dovoljno znanstven. Na jednoj strani pribojavalose vlasti ili se pak težilo iznuditi njezinu potporu;na drugoj se pokušavalo služiti naciji ili dodvoritinacionalizmu. Koliko su puta neki jezikoslovci promijenilistavove, ne samo prema vlastitim znanstvenimspoznajama ili mjerilima! Èak je i sam StjepanBabiæ nekoæ tražio, ugledajuæi se na nedostižnogaPetra Skoka, da se ujednaèe terminologije hrvatskei srpske te tako ostvari jezièno jedinstvo kakvo jepredlagao Novosadski dogovor: tj. da se stvori zajednièki“hrvatskosrpski/srpskohrvatski” standard.Uvaženi Dalibor Brozoviæ, kojeg su ponekad i u vlastii u opoziciji smatrali mjerodavnim, tvrdio je u svojojknjizi Standardni jezik, koju je objavila Matica hrvatska1970. godine, da postoji na svima razinama “standardnijezik hrvatskosrpski” (bez crtice izmeðu dvajusastavnica – takvo se ime jezika ponavlja više od sto ipedeset puta u navedenoj knjizi): “u svim primjerimahrvatskosrpski sudjeluje i kao cjelina naprosto zatošto je to ne samo jedan jezik – diasistem, nego i jedanstandardni jezik” (str. 73). I u posebnom separatukoji je spomenuti jezikoslovac napisao osamnaest godinakasnije zajedno sa srpskim akademikom PavlomIviæem za Leksikografski zavodMiroslav KrležaPitanje jezičnekulture često se svodilona pitanje pismenosti, pitanjepismenosti na pitanje pravopisa,pitanje književnog jezika na pitanje“norme” u jeziku, pitanje “jezičnepolitike” na pitanje naziva jezika ilirječnika, pitanje odnosa među jezicimana međunacionalne odnose ilipak na sam odnos izmeđuhrvatskog i srpskog.(1988. god.) jezik sezove “hrvatskosrpski/srpskohrvatski/hrvatskiili srpski”. Zamislite kako se osjeæastrani slavist, napose kroatist ili serbist, kad danasproèita posve drukèije mišljenje istoga autora: recimoto da bi u Mostaru, na dva sveuèilišta ili univerzitetaudaljena jednog od drugoga nekoliko stotina metara,trebalo u svim prilikama govoriti razlièitim jezicima,unatoè primjerima koje su posijali u hercegovaèkomekraju pjesnici kao što su Aleksa Šantiæ, Antun BrankoŠimiæ ili Mak Dizdar. Što reæi stranome studentukoji vas pita koji je od tih stavova znanstven, prvi ilidrugi, prethodni ili sadašnji? Ili pak zašto je znanstvenikprije kratkog vremena zauzimao drukèiji stav,suprotan onome koji sad zauzima? I je li tu posrijediznanost ili nešto drugo ? Onda što?U današnjoj Hrvatskoj, izdvojenoj u zasebnudržavu, o jeziku odluèuju sami Hrvati. Oni koji jošvide na obzoru stare sablasti moraju se prije svegaizlijeèiti od srpskoga fantoma. Srbija je danas iscrpljena,osiromašena, iznemogla. Srbi iz Hrvatske izgnanisu na okrutan naèin, uplašeni, udaljeni s gotovo svihupravnih dužnosti, lišeni bilo kakva javnog utjecaja.cmyk