Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbimatrate li recentne raspraveoko upotrebe jednogili drugog pravopisa(Anić-Silićevog ili Babić-Finka-Moguševog) u Hrvatskoj ujednoi politički intoniranima, na relacijilijevo-desno?– Malo sam podaleko odhrvatske politièke svakodnevnice,pa nisam najmjerodavniji,ali da su u nas pitanjapravopisna uvijek bila i ostalaeminentno politièka pitanja– to je izvan sumnje. Jest da jepresmiješno, gledajuæi iz imaloozbiljnije perspektive, to da seoko tako infinitezimalno sitnihdilema poput ne æu ili neæu,grješka ili greška, stalno i uvijekiznova iskopavaju pravi ratnirovovi, koji – tu je Vaša sugestijapotpuno na mjestu – osimdesno-lijeve polarizacije inemaju nikakvu drugu svrhuni kontekst. Bože mi oprosti– samo je korak do krvavih glava!Meðutim, možda i nismosasvim pravedni kada se vonoben rugamo s aktualnim hrvatskimpravopisnim nevolj(ic)ama– ta, ne treba zaboraviti dase na gramatièko-teološkomproblemu filioque sva kršæanskateologija, pa onda politika, paonda civilizacija raspala u dvakrvavo, milenijski nepomirljivatzv. “svijeta”. Drugim rijeèima,problem filioque samo je signaliziraoneku daleko dublju,fatalniju politièku i interesnutektoniku, a ako ova strašna,sudbonosna dilema izmeðuneæu i ne æu, izmeðu strelice istrjelice signalizira nešto sliènou hrvatskom “nacionalnombiæu” danas, kada je državasamostalna i kada su s politièkogahorizonta definitivnonestale realne opasnosti odbilo kakve “nove Jugoslavije”ili “unitarizma”, onda seovomu nesretnom “biæu”doista ne piše dobro... Ipak,da cijela stvar ima meritum iratio izvan desno-lijeve paranoje,na koji bi se bilo dobroi zdravo pozvati i osloniti,svjedoèe primjeri struènogaobrazlaganja kakvo, posveizvan ideološkoga registra ikonteksta, nudi renomiranigramatièar i standardolog IvoPranjkoviæ. Posljednji njegovjavni istup, koji je meni biodostupan (onaj u Jutarnjemulistu od prije dva-tri tjedna),sjajno dokazuje kako bi se èaki tako filiokvasta problematika,kakva je hrvatsko pravopisanje,mogla zapravo lako urediti,samo kad bi stara ideološka polarizacija“u Hrvata” napokonotišla tamo gdje joj je mjesto– u povijesnu staretinarnicu.Doduše, postoje i oni drugiprimjeri, meðu kojima “sluèaj”IvanLovrenovićZatiranje identiteta u ime identitetauglednoga, renomiranoga, uvaženog,svim znanstvenim atributimaopremljenog DaliboraBrozoviæa katkad poprima bašdimenzije nekakvoga filološkogaMefistofelesa. Èovjekznanstvenik,koji je u okvirimavlastite karijere napravio takvestruèno-politièke lupinge davam se zavrti u glavi, ne bini u jednoj kulturnoj sredinikoja nešto drži do sebe mogaobiti autoritet, jer da bi se tobilo, valjda je važna i nekakvavražija etièka ovjera. Ili nije,ali onda nismo ni jednoganajmanjeg koraèiæa izašli izsvijeta kompartijski diktirane“nauke”...Jedinstveno bosanskohercegovačkojezičnonaslijeđeKakva je tradicija hrvatskogjezika u Bosni? Koliko se današnjiživi jezik Bosanskih Hrvatarazlikuje od onoga u Hrvatskoji može li se on uopće normirati(pa i “očistiti”, uzmemo li u obziraktualno zalaganje nekih jezikoslovacaza razlikovanjem oddrugih jezika na ovom prostoru)prema pravilima koja se danas uHrvatskoj predlažu?– Nigdje kao na primjeruBosne i Hercegovine nijevažno držati na umu razlikuizmeðu govornoga, živog jezika,i tzv. standarda. Kadadanas hrvatski politièari i predstavnicicrkvenih institucija ikulturnih organizacija u Bosnikao uzor rješavanja identitetno-kulturnei jeziène problematikepredlažu belgijski ilišvicarski model, zaboravljaju(ili možda i ne znaju, što uopæene bi bilo èudno) da se u timsluèajevima radi o doista raznimi razlièitim jezicima: francuskikoji govore Valonci i nizozemskikoji govore Flamanci, tenjemaèki, francuski i talijanski(uz relikt retoromanskoga)koje govore Švicarci. U Bosni iHercegovini sve je upravo obrnuto:svi Bosanci i Hercegovcirode se u istom jeziku i govoreistim jezikom. Od toga bi bilologièno polaziti u bilo kakvomupametnom, dobronamjernom ina stvarnosti zasnovanom pokušajuda se jezièno pitanje uovoj zemlji perspektivno riješi.Nažalost, danas se kao politièkipoželjno podržava i provodi svesuprotno od toga.Proteklih godina èesto sampisao o jeziènoj kvadraturikruga u Bosni i Hercegovini,osobito iz hrvatskoga aspekta,i to æe uskoro biti objavljeno uknjizi Duh iz sindžirâ. Na Vašepitanje najbolje æu odgovorititako da nešto od toga ukratkoparafraziram.Katarina LuketićO jedinstvenom jezičnomnaslijeđu Bosne iHercegovine te načinu nakoji se hrvatska jezičnastandardizacija odražavana jezik Hrvata u susjednojzemlji govori poznatiknjiževnik i autor niza knjigao identitetu i kulturološkomspecifikumu Hrvata u BosniNa djelu jejezični standardu proklamiranojsvetoj borbiza očuvanjenacionalnogaidentiteta,koja praktičnofunkcionirakao zatiranjeelementarneljudske i osobneslobode!Sve bosanskohercegovaèkojezièno naslijedstvo,svi književni i vanknjiževnitekstovi napisani u njemu odHumaèke ploèe i Kulinovepovelje Dubrovèanima, do IveAndriæa, sva današnja govornapraksa i komunikacijska vrijednosttoga jezika – pokazuje,uza sve kulturalne zasebnosti,visoki stupanj jedinstvenosti.Tu notornu èinjenicu poznajujednako dobro i najobiènijinjegovi govornici, kao i najupuæenijistruènjaci. Moždanajbolje od svih baš Brozoviæ.Nitko nije kraæe i preciznijeod njega tu bosanskohercegovaèkuosobinu definirao,napisavši u èlanku o jeziku udrugom izdanju EnciklopedijeJugoslavije (u 6. svesku, kojije izašao 1990. godine) da je“bosanskohercegovaèki izraznajizrazitiji nosilac varijantskeneutralizacije” (varijante –onodobni znanstveno-politièkieufemizam za hrvatski i srpskiknjiževni jezik, op. a.), te da je“bosanskohercegovaèki standardnojezièniizraz (kojim sesluže Hrvati, Muslimani, Srbii drugi) èak izrazito nacionalnonehomogen”.Dominacija rastavnelogikeSvaki savjestan jezikoslovac,dakle, znade, a obièan èovjeknepogrešivo osjeæa, da kulturalnopovijesnerazlièitosti, kojeu bosanskohercegovaèkomjeziènom sluèaju nesumnjivopostoje, nemaju obilježje zasebnihnacionalnih jezika niu genetskom, još manje u komunikacijskomsmislu. Ako se,pak, danas te razlike imenujutrima nacionalnim imenima,to ne dolazi iz jezika nego izpolitièkoga prava svakoga naroda,da jezik kojim se služi zovesvojim nacionalnim imenom.Po tomu je jasno, i o tome najboljegovori citirani Brozoviæevstav, da kod nas nazivi jezika– hrvatski, bosanski, srpski– imaju funkciju politièkogarazlikovanja, a da su u lingvistièkomusmislu u ogromnojmjeri – sinonimi.Sasvim je drugo pitanje– kako tu složenu, naokonerješivu situaciju urediticivilizirano i funkcionalno, nasvim relevantnim razinama odosobne do obrazovne, medijske,administrativne, u jednurijeè normativne, tako da sene pravi nasilje nad jezikom inaslijedstvom s jedne strane,a da se do kraja poštuju svestvarne razlike i sva politièkaprava s druge. Da to rješenjenije nemoguæe, sugerira upravoBrozoviæeva definicija iz1990. Da, ali današnji Brozoviæzastupa suprotno: potpunujeziènu dezintegraciju Bosne iHercegovine.Prema staroj dogmi, koja sevuèe još od njemaèkih teoretièarai historièara prve poloviceDevetnaestoga stoljeæa, ali seneošteæena provukla i krozasve naredne ideološke i teorijskeparadigme do naših dana,jezik (i uza nj književnost ipovjesnica) mistièni su temelj,ujedno i kruna “nacionalnogabiæa”. Primijenjeno na Bosnui Hercegovinu i njezine tri“nacije”, to znaèi da u trijadijezik-književnost-historija sveultimativno mora biti podvrgnutodiktatu potpunoga razlikovanja:tri zasebna i “samosvojna”nacionalna jezika, triknjiževnosti, tri historije. A akomeðu njima postoje sliènosti ipodudarnosti, to gore po njih!Jezik je u toj dominaciji rastavnelogike najžalosnija žrtva, jerse na njemu ona prakticira baškao vivisekcija, rezanje na živo.Ako je standardizacija jezikai jezièna norma u osnovi stvarpolitièke odluke, takvom stanjugovornoga, organskog jezika,kakvo karakterizira Bosnui Hercegovinu, oèevidno,najmanje odgovara striktnatronacionalna standardizacijai disjunktivna norma, kojapošto-poto nastoji odrediti ipropisati “što je naše a što jetuðe”, po principu iskljuèivanja:ili-ili. Pošto smo, naravno,i dalje na politièkom a sasvimmalo na jeziènomu terenu, lakoje otkriti da su u toj koncepcijizapravo latentno pohranjenirefleksi politièkoga, pa ukrajnjoj liniji i teritorijalnogarazdvajanja, razgranièenja. Aako je, pak, buduænost Bosnei Hercegovine kao politièkoteritorijalnecjeline manje-višeosigurana (što se, nažalost,uopæe ne može reæi za njezinusocijalnu i ekonomsku održivost),a svi se relevantni faktoriu meðunarodnom pravno-politièkomporetku ustrajno kunuda jest, onda su te fantazme,kao politièke odluke, dvostrukoopasne: em su pogrešne, emcijele naraštaje upuæuju na putiluzija...Utapanje u homogenisvehrvatski identitetDrukèija od opisane rastavnelogike (zapravo: politike),bila bi ona koja se ne bi plašilatraženja kompleksnog ali jeziènojstvarnosti bližeg i sukladnijegrješenja. To je konjunktivnalogika i politika, koja sene bi vodila iskljuèujuæim principomili-ili, nego principominkluzivnosti: i-i. Tek u takocmyk