Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazbaTko je komeokrenuo leđa?Trpimir Matasović“Ravnatelj u ostavci”napokon je dobio prilikunapraviti sve po svome, arezultat je takav da bi ga nekibudući intendant svakakotrebao uzeti u obzir prijenegoli triput razmisli hoće liprihvatiti Juranićeve usluge– kad i ako ih ovaj ponudiGiuseppe Verdi, Rigoletto,Hrvatsko narodno kazalište,Zagreb, 18. i 20. ožujka 2005.nevjerojatnim je osjeæajemza tajming ZoranJuraniæ prije mjesec danatadašnjem intendantu HNKMladenu Tarbuku predaoostavku na mjesto ravnateljaOpere, i to samo dva sata prijenego što je Vlada smijenila isamog Tarbuka. Ostavka takonije stigla biti prihvaæena, što,meðutim, Juraniæa nije sprijeèiloda se i dalje predstavljakao “ravnatelj u ostavci”. Je liJuraniæ zaista potpuno pogriješiotrenutak, ili ga je, pak, savršenoprocijenio, ostaje otvorenimpitanjem – kao što ostajeotvorenim vidjeti je li muzaista dojadilo ravnateljevanjeu Zagrebu, ili hvata poziciju dase, nakon imenovanja nekognovog intendanta, opet prijaviza istu funkciju. A što je to,zapravo, Juraniæa isprovociralona ostavku? Kako tvrdi, dozlogrdilomu je da mu se Tarbukmiješa u njegove ovlasti,premda je èudno da mu je tozasmetalo nakon što je gotovotri godine bespogovorno pristajaobiti samo de jure ravnateljOpere, dok je, de facto, sveodluke donosio intendant. Bilokako bilo, ako su Tristan i Izoldabili Tarbukov labuði pjev, ondanajnovija premijera VerdijevaRigoletta ima istu ulogu zaZorana Juraniæa. Sad je, dakle,“ravnatelj u ostavci” napokondobio priliku napraviti sve posvome, a rezultat je takav da biga neki buduæi intendant svakakotrebao uzeti u obzir prijenegoli triput razmisli hoæe liprihvatiti Juraniæeve usluge– kad i ako ih ovaj ponudi.Nedostatak realnoguvida u vlastitekapacitetePostoji u tom HNK-u, doduše,i nekakav “sanacijski plan”,pa u toj kuæi sada stalno govorekako “rade u vrlo teškimuvjetima”, te da se trenutaènoHNK-om upravlja manje “izkuæe”, a više iz Ministarstvakulture. No, kada je o postavljanjuRigoletta rijeè, to i nijeneki izgovor. Jest da je scenografijaDinke Jerièeviæ bilarelativno skromna i djelomiènotemeljena na graði iz nekihprethodnih predstava (stepeniceiz Traviate ili Don Carlosa,koliba iz Hovanšèine i slièno),no odluka da se predstavu radi“vlastitim snagama” donesenaje i bez obzira na “sanacijskiplan”. Zoran Juraniæ ponosnoæe istaknuti da u dvostrukoj,a za neke uloge i trostrukojili èetverostrukoj podjeli sudjelujuodreda “naši mladipjevaèi”. Meðutim, to što su tipjevaèi “mladi”, pa još k tome i“naši”, ne znaèi da je predstavaraðena iskljuèivo s èlanovimaHNK-ova ansambla. Zapravo,bez obzira na èinjenicu da ovajput (za razliku od prebrojnihprimjera u vrijeme Tarbukovogmandata) na soliste nisu trošenedevize, i dalje je u predstavisudjelovao èitav niz pjevaèakoji su u angažmanu u drugimopernim kuæama ili su slobodniumjetnici. To, naravno, negovori ništa niti pozitivno nitinegativno o njihovoj kvaliteti,ali govori o kapacitetimaansambla kojemu je ZoranJuraniæ, makar i samo de jure,foto: Saša Novkovićtri godine bio na èelu.Svakako da je lijepo i hvalevrijednoimati povjerenjau “mlade snage”, no, pritomtreba biti svjestan njihovihrealnih moguænosti i ogranièenja.Sudeæi po raspodjeliuloga u Rigolettu, Juraniæ nesamo da nije svjestan relativnoogranièenih okvira veæine svojihpjevaèa nego nema realanuvid niti u vlastite kapacitete.(Ekstreman primjer njegovognedostatka samokritiènostijest i postavljanje ŠulekovaKoriolana, u kojem se ovajdirigent, tko zna zašto, latiorežije.) I koliko god æe nekipokušati prebaciti krivicu na“teške uvjete rada”, zapuštenostansambla i slièno, ipakza glazbeni segment operneizvedbe najveæu odgovornostuvijek snosi dirigent.Odrađivanje umjestokreiranjaPogrešku u koracima predstavljaoje veæ i raspored solistaza dvije premijerne izvedbe.Jer, koliko god Juraniæ naglašavaoda je rijeè o dvjemaravnopravnim podjelama, prvapremijera psihološki uvijek imaveæu težinu od druge. (Budimopošteni, pa spomenimo dase slièan propust dogodio iTarbuku s Tristanom i Izoldom.)Tako su na prvoj premijeri iTomislav Bekiæ u naslovnojulozi i Sergej Kiseljov kaoVojvoda u potpunosti zakazali– prvi zbog svoje (zasad)nedoraslosti ulozi, drugi zbogtoga što kao lirski tenor nemaglas primjeren spinto ulozi.Premda i Siniša Hapaè i NikšaRadovanoviæ, koji su iste ulogetumaèili na drugoj premijeri,na svojim interpretacijama joštrebaju itekako poraditi, u njihovimje nastupima bilo sasvimdovoljno i muzikalnosti i uživljenostiu dramu, te su u tomsmislu predstavljali, ako nenajsretniji, onda svakako boljiizbor od Bekiæa i Kiseljova.U trojcu protagonista prve jeveèeri povjerenje opravdala jedinoMartina Zadro kao Gilda,premda je bilo razvidno danjezina interpretacija još nijeposve sazrela, pa je tako AdelaGolac-Riloviæ, koja je tu uloguveæ pjevala prije nekoliko godinau Splitu, ostavila mnogobolji dojam.Na prvoj su premijeri takoRigoletta i Vojvodu zasjeniliSparafucile i Maddalena(izvanredni Luciano Batiniæ iMartina Gojèeta-Siliæ), pa jetako i tercet u treæem èinu,bez obzira na nesuvislo brziJuraniæev tempo, zazvuèaodaleko uvjerljivije od èuvenogkvarteta u istom èinu. IvicaTrubiæ (Sparafucile na drugojpremijeri), Ozren Bilušiæ(Monterone u obje izvedbe)i veæina epizodista ostavili sumanje-više korektan dojam, alii ništa više od toga.Meðutim, ako pjevaèkimaterijal i nije bio spektakularan,èini se da bi, s boljimdirigentskim vodstvom, svisolisti postigli mnogo više.No, ovaj su put bili prepušteniZoranu Juraniæu, a to, de facto,znaèi sami sebi. Naravno,pohvalno je da su gotovo svi usvoje uloge itekako zagrizli, alito jednostavno samo po sebinije dovoljno. A Juraniæ, kojemje talijanski operni repertoarinaèe podruèje na kojem serelativno dobro snalazi (sjetimose, primjerice, sasvimsolidnih Bellinijevih Montecchijai Capulettija), ovaj je put potpunozakazao. Potpuno raštimanilimeni puhaèi veæ su u prvimtaktovima opere naznaèili da ninastavak neæe biti ništa bolji.Pod Juraniæevim su vodstvomtako i orkestar i zbor zazvuèali(još) slabije nego inaèe, te se,opæenito uzevši, èinilo da seglazbeni tijek predstave višeodraðuje nego kreira. Protoènostje tako ustupila mjesto ukoèenosti,dinamièko nijansiranjejednoliènoj plošnosti, dramatiènostmonotoniji, a fleksibilnasuradnja sa solistima mehanièkomtaktiranju bez uvažavanjanužnosti prilagoðavanja zvukaorkestra pjevaèima. Stoga jeprilièno nejasno zašto je, uzbarem pet-šest hrvatskih dirigenatakoji itekako dobro znajudirigirati Verdija, Zoran Juraniæodluèio vodstvo ove predstavepovjeriti upravo samom sebi.foto: Saša NovkovićAko pjevačkimaterijal i nije biospektakularan,čini se da bi, sboljim dirigentskimvodstvom, svisolisti postiglimnogo višeDim u bordeluDa bi se dodatno zagorèaoionako gorak okus koji ostavljanovi zagrebaèki Rigoletto, pobrinuose Krešimir Dolenèiæ,ostvarivši jednu od svojih dosadnajslabijih režija – ako nei najslabiju. Odluka da se neposegne za moguæim dubljimdruštvenim išèitavanjima ikontekstualizacijama Rigoletta(kao što je svojevremeno napravioOzren Prohiæ u svom“kontroverznom” postavljanjuiste opere u Splitu) sasvim jelegitimna i, u krajnoj liniji, posveu skladu s Dolenèiæevomredateljskom poetikom. No,i od režije koja je “klasièna” i“stilizirana” ipak se oèekujenešto više od onoga što jeovom priliko Dolenèiæ ponudio.Jer, bez obzira na “stiliziranu”scenografiju, bilo bipoželjno razumjeti barem štosu interijeri, a što eksterijeri.“Povijesni” kostimi (DanicaDedijer-Marièiæ) trebali bibiti dosljedni, a ne da nekidvorjani nose imitaciju talijanskogrenesansnog ruha, adrugi nekakve kozaèke košulje(kombinirane sa španjolskimovratnikom?!). Odmaci odokvira zadanog didaskalijamatakoðer nisu nešto što bisamo po sebi bilo loše (prizoru èamcu na koncu opere takoje uèinkovita, premda ne ioriginalna intervencija), nosveprisutne brojne statisticeuèinile su da gotovo svi prizoridobiju ugoðaj bordela, što nijenièim jasno opravdano. Obilnokorištenje scenskog dima i“kontra” svjetla (Deni Šesniæ)opasno je pak podsjeæalo narukopis jednog drugog režisera– nedostajala je samo “mistiènavizija” u obliku dugokosedjevojèice u bijeloj haljini dadojam bude potpun. Usprkosodreðenom broju relativnouèinkovito realiziranih situacija,cijeli je dojam ostao vrlo površan,pri èemu se Dolenèiæuomaklo i nekoliko elementarnihnelogiènosti – primjerice,dvorjani kojima se naslovnijunak obraæa u èuvenoj arijiiz drugog èina stoje iza, a neispred njega.Pa ipak, u jednom je trenutkusvog davanja doprinosanajnovijem HNK-ovskomdoticanju dna Krešimir Dolenèiæpogodio u sridu i više nego štomu je vjerojatno bila namjera.Naime, pri prvom se djelomiènomotvaranju zastora, jošza vrijeme uvertire, naslovnijunak pojavljuje tako da publiciokreæe... leða (da bašne spominjemo jedan drugidio tijela). Svakako u tomeima odreðene simbolike. Jer,novi je zagrebaèki Rigoletto i ucjelini, bez obzira na neke pojedinaènekvalitetne elemente,predstava koja je okrenula leðasvojoj publici. Pitanje je jedinosmatra li “ravnatelj u ostavci”dvorskom ludom samo pjevaèana pozornici, ili i sve one kojisu tu predstavu došli pogledati,èekajuæi Verdija, a doèekavšijedno veliko – ništa.cmyk