Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jezikometni derbiDubravkoŠkiljanože li se doista jezikmijenjati dekretom? Nepokazuje li time vladajućastruktura indolenciju inepoštovanje prema građanimakoji se smatraju pismenima kaoi prema onima koji jezik koristekao oruđe svog rada?– Jezik se, dakako, nemože mijenjati dekretom, akomislite na jezièni sistem kojise “nalazi u glavama” govornikai na modalitete njegoveupotrebe u našoj svakodnevnojjeziènoj komunikaciji.No, ako je rijeè o eksplicitnonormiranom obliku jeziènogsistema, dakle o standardnomjeziku, i o naèinima na koje seon upotrebljava u odreðenimpodruèjima javne komunikacije,taj se jezik može mijenjatirazlièitim odredbama, ione u sebi sadržavaju uvijekizvjestan stupanj prisile.Jednostavnije reèeno, normativnagramatika nekog jezika,ili njegov pravopis, ili njegovaeksplicitna ortoepska norma,ondje gdje postoje, uvijekpredstavljaju neku vrstu dekretai tako se i mijenjaju.Prema tome, nije problem usamim promjenama – one sudio standardizacijskih procesa– nego, eventualno, u njihovimmotivacijama i ciljevima.U našem sluèaju upravo sumotivacije i ciljevi promjenaizazvali, èini mi se, neodumice,otpore, ali i odobravanja.Naime, standardni jezik imasnažno izraženu i komunikacijskui simbolièku dimenziju.Aktualni hrvatski pravopisnistandard uvelike zadovoljavazahtjeve za komunikacijskomefikasnošæu, pa su njegoveizmjene uvjetovane prijesvega simbolièkim razlozima:s jedne strane težnjom dase simbolièki što više udaljiod srpskoga, a s druge straneintencijom da se simbolièkipoveže s prošlim razdobljima.Pri tome nas uvjeravaju da surazlozi ipak komunikacijskeprirode (na primjer, da se takopribližava onome što svi govorimo,iako se evidentno udaljavaod govorne prakse), teda se uspostavlja kontinuitets periodom prije Novosadskogdogovora i pravopisa, premdaveæinu predloženih rješenjane možemo pronaæi uBoraniæevu pravopisu iz pedesetihgodina prošlog stoljeæakoji prethodi ovom dogovoru.To je svakako uvredljivo, kao iona neprestano, makar implicitno,prisutna tvrdnja da smodesetljeæima pisali nekomvrstom jezika-invalida, èiji suse èudotvorni lijeènici napokonpojavili.Jezik dominantne ideologijePismenost ili ideologijaKoji bi, prema vašem mišljenju,bili opravdani razlozi zaintervencije u pravopisu nekogjezika, ako uopće postoje?– S komunikacijskog jestajališta – kako to potvrðujei sociolingvistièka literatura– najbolji onaj pravopis koji senajmanje mijenja; dakako, iiz komunikacijskih se razlogamogu unositi izmjene u pravopis,obièno manjeg opsegai slijedeæi promjene koje sepojavljuju u komunikacijskojpraksi. U simbolièkoj se dimenzijiopravdanim ukazujesvaki razlog koji uèvršæujejezik kao simbol društvenegrupe koja ga upotrebljava:kod standardnih jezika u suvremenomsvijetu takve sugrupe najèešæe nacije, pa nijeteško zakljuèiti da su simbolièkirazlozi uglavnom proizvodiideološkog djelovanja.Zato se opravdanost razlogau krajnjoj konsekvenciji mjeri– kao što to i hrvatski primjerdokazuje – prihvaæanjem iliodbacivanjem ideologije izkoje ti razlozi proizlaze. Takoprièa o “desnom” i “lijevom”pravopisu, koja je iz apstraktnelingvistièke perspektivesasvim besmislena, dobivasvoj smisao.Kakve bi mogle biti reperkusijeovakve odluke u zemljisa zabrinjavajućom razinompismenosti, kakva je Hrvatska?– Vraæajuæi se ponovoonom razlikovanju komunikacijskogi simbolièkog, bojim seda svaka radikalnija promjenapravopisa kod nas poveæavabroj slabo pismenih u komunikacijskomsmislu, ali oveizmjene možda poveæavajuujedno i broj onih koji æe pojaèanimsimbolièkim efektombiti zadovoljni – ili bar to mislenosioci dominantne ideologije.No, promjena izazivajoš jednu posljedicu: ona, barna neko vrijeme, stvara malisloj “posveæenih”, onih kojiznaju nova pravila igre i koji tapravila – doslovno i nedoslovno– mogu “prodavati” namaneposveæenima.Jesu li, iz lingvističke perspektive,hrvatski i srpskisuštinski jedan te isti jezik,odnosno spadaju li, zajednos bosanskim i crnogorskim, ujužnoslavenski jezični kontinuum,ili su razlike među njimatoliko presudne da ih se možesmatrati dvama različitim jezicima?– Odgovor na to pitanjeovisi iz koje ga perspektivepostavljate (a nerijetko i otome što, iz vlastite ideološkepozicije, želite èuti). Jasno jeRade Dragojevići Jelena SvilarJedan od vodećih lingvistau Hrvatskoj i profesor naOdsjeku za lingvistikuFilozofskog fakultetau Zagrebu govori onametnutim promjenama ujeziku i pravopisu, uzrocimatih promjena i analizirahrvatski jezik kao simboldruštvene grupe koja gaupotrebljavafoto: Ognjen Alujevićda izmeðu – recimo – Triglavai Crnog mora postoji južnoslavenskijezièni kontinuum kojise realno sastoji od gotovobeskonaènog niza razlièitodefiniranih idioma: idiolekata,lokalnih i regionalnih govora,dijalekata, sociolekata...Unutar tog kontinuuma utoku povijesti granice su sepovlaèile na razlièite naèinei pod utjecajem razlièitihfaktora. Danas se te granicenajèešæe sagledavaju kaogranice meðu (standardnim)jezicima, pa se velikim dijelompodudaraju s državnimgranicama. Stoga, ako brojitejezike koji su ustavima pojedinihdržava odreðeni kaojezici javne komunikacije nateritorijima država ili njihovihdijelova, onda se u središnjemdijelu južnoslavenskog kontinuumapojavljuju doista hrvatski,srpski, bosanski, a zacijelouskoro i crnogorski, kaozasebni entiteti. Ako, s drugestrane, primjenjujete lingvistièketipološke i genetskekriterije, onda æete utvrditi dameðu ovim standardnim jezicimanema bitnih strukturnihrazlika, te da o njima možetegovoriti kao o jednoj cjelini.Jezik kao zrcalodruštvaGovori se da bi zbog uštedeEU u svojim službenim dokumentimaovo jezično područje,kada se ono integrira u EU, moglatretirati kao područje SBH(srpsko – bosansko – hrvatskog)jezika. Kako to komentirate?– Ovo “govori se” u vašempitanju uvelike pokazujekakav je karakter te informacije:kako danas stvari stoje,Evropska Unija automatskipriznaje službene jezike država-èlanicakao svoje službenejezike, pa nema nikakvarazloga da se posumnja u toda bi postupak bio takav i sHrvatskom. Èak i u praktiènompogledu prevodilaèke æeslužbe vjerojatno biti odvojene(ili æe se – kao na Haškomsudu – na zahtjev govornikapostupci prevoðenja moæijasno razdvojiti), to više što jenjihovo oblikovanje i financiranjeveæim dijelom u domenipojedinih država-èlanica.Prema tome, mislim da je ovajstrah bezrazložan. No ulazaku Evropsku Uniju zahtijevarazradu strategije naše jeziènepolitike u posve drugima domenamaod onih o kojima sedanas kod nas govori: ali to suveæ teme za jedan drugaèijeintoniran razgovor.Kako to da katedre slavistikeu inozemstvu još uvijek često nerazlikuju hrvatski i srpski jezik,već uglavnom imaju jednukatedru? Je li razlog tome ekonomičnostili slabo zanimanjestudenata za slavenske jezike?– Koliko mi je poznato,situacija je od jednog sveuèilištado drugog razlièita, a razloziza to su zacijelo takoðerrazlièiti: od održavanja tradicijeili od kadrovskih problemado prilagoðavanja novoj situaciji.Ipak, treba pretpostavitida je pogled “izvana” poneštodrugaèiji od pogleda “iznutra”i da se ne mora svakomesimbolizam našeg jezika èinititako važnim kao nama samima,te da ponegdje smatrajuda su oni tipološki i genetskikriteriji koje sam spomenuoza znanstveno izuèavanje južnoslavenskihjezika bitniji oddrugih.Svaka radikalnija promjena pravopisakod nas povećava broj slabo pismenih ukomunikacijskom smislu, ali ove izmjenemožda povećavaju ujedno i broj onihkoji će pojačanim simboličkim efektombiti zadovoljni – ili bar to misle nosiocidominantne ideologijecmyk