human rights film festival - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 7. siječnja 2010., godište XII, broj 273–274IN MEMORIAM RADOVAN IVŠIĆRAZGOVOR: RADE DRAGOJEVIĆTEMAT: HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

SADRŽAJINFO pripremila: Jelena Ostojićzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 2INFOJelena Ostojić 2, 55DRUŠTVORazgovor s Radom DragojevićemBoris Postnikov 4-5Mediji kao organ tranzicijeMate Kapović 6-7Radnici i radnička pravawww.slobodnifilozofski.com 8-10Razgovor sa Slavenkom Drakulići Borkom Pavićević Omer Karabeg16-17In memoriamOdlazak pjesnika koji se nije klanjaovladarima Martina Perić 11Anarho scenaRazgovor s Eugenom BabićemSuzana Marjanić 12-13Socijalna i kulturnaantropologijaZadarski kosturi Mario Novak 14-15Tema: Najbolje u 2009.Prošla godina u zakrivljenomretrovizoru redakcije ZarezaBoris Postnikov, Nenad Perković,Zoran Roško, Nataša Govedić,Srećko Horvat, Marko Pogačar 18-20EsejKonjunktura i politika istineGordan Maslov 21-24Planetarno državljanstvoMatko Meštrović 40-42TEMA BROJA:Human Rights Film FestivalPrije filma, nakon politikePetar Milat 25Usnuli u sterilnoj zoniAriella Azoulay 26-27Hitchcockov esperantoTom Cohen 28-29Nema mučenja u GaziAdi Ophir 30-32Samo lijepi imaju pravo na ljubav?Tamara Kolarić 32KazališteKako smo dospjeli u kontejnere?Suzana Marjanić 33Revolucionarna bokčija i njezin pjevNataša Govedić 34-35Vizualna kulturaU carstvu mrtvih Višnja Pentić 36Izvlaštenje nasljeđa Ivana Mance 37GlazbaProbrana zrcala Trpimir Matasović 38Recesija institucijaTrpimir Matasović 38-39Redateljski zločinTrpimir Matasović 39KnjigeRazgovor s Danielom BergneromStephen Elliott 42-43Stvarnost u fusnoti Boris Postnikov 44Magle istorije i boli Jerko Bakotin 45PutopisJapanski dnevnik Rade Jarak 46-47ProzaChe cosa fai? Aljoša Antunac 48-49Božićna čestitka Etgar Keret 50Polje boja Charles Lennox 50Što učiniti kada otkrijete da su vamroditelji homoseksualci?Nino Kovačić 51PoezijaNevjerojatnojebena šansaDunja Kučinac 52NatječajIn medias res Marina Tomić 53KolumnaAnti Neven Jovanović 54Tati, Almodóvar,suvremenišvedski film…Kino Tuškanac objavilo je repertoarza idućih šest mjeseci.Program počinje u veljači, i tos Jacquesom Tatijem. U Tuškancuće se prikazati šest Tatijevihdugometražnih filmova,od Prazničnog dana iz 1949.pa do Parade iz 1973., a uz tomoći će se pogledati i ciklusnjegovih kratkih filmova. Potomslijedi ciklus suvremenogašvedskog filma u kojem supredviđeni filmovi When DarknessFalls Andersa Nilssona,You, the living Roya Anderssona,te Kidz in da Hood IlveGustavssona. Na proljeće naprogramu Tuškanca naći će sePedro Almodóvar, i to prvo sranim radovima, od kojih ćebiti prikazane Žene na rubuživčanog sloma, Mračne navikei Što sam učinila da samzaslužila ovo?. Osim njih, uprogram su uvršteni i Almodóvarovifilmovi iz ‘90-ih - Kika,Cvijet moje tajne i Živo meso,ali i filmovi iz posljednjeg desetljeća,Pričaj s njom, Vraćamse, te posljednji film Slomljenizagrljaji. U sklopu ciklusafilmova posvećenog JamesuMasonu moći će se pogledatineki klasici velikih redatelja,primjerice Zvijezda je rođenaGeorgea Cukora, KubrickovaLolita, Hitchcockov Sjeversjeverozapadte Reedov Bjegunac.Nakon njega slijedenacionalni ciklusi, koji počinjusuvremenim iranskim, a slijedemakedonski, frankofonski,brazilski i mađarski filmovima.S dva cjelovečernja i tri kratkometražnafilma obilježit ćese 200 godina od Chopinovarođenja, a sprema se i jedanredateljski ciklus s filmovimaJacquesa Rivettea.Priče onepamtljivomIzložba And Then NothingTurned Itself Inside Out u GalerijiMiroslav Kraljević otvorenaje do 16. siječnja. Izložbapropituje odnose između narativnihstruktura i pojma nepamtljivog,a predstavlja drugidio trilogije koja je počelameđunarodnom izložbom Stalkingwith Stories u New Yorku.And Then Nothing TurnedItself Inside Out u svojem jepunom obliku već pokazana uBeču, gdje su uz radove BenaCaina, Tine Gverović, KristineKvalvik, Andersa Kreugera,Slavena Tolja i Judi Wertheina,koji su sada predstavljeni uZagrebu, bili predstavljeni i radoviAnn Botcher, Svena Johnea,Rose Barbe i Marka Tadića.Početna referenca trilogijeideja je nepamtljivog kojuu knjizi Ideja proze razvija talijanskifilozof Giorgio Agambenupućujući da je “nepamtljivokoje iz memorije upada umemoriju a da nikada samo nedođe do sjećanja upravo ononezaboravno’’. To nepamtljivo,nezaboravno nesvjesni je elementkoji se infiltrira u svjesnumemoriju i kreira nenamjernosjećanje. S druge strane, paralelnareferenca izložbi opus jeredatelja Michaela Hanekea,osobito njegov film Skriveno,u kojem se gledatelj zatječeusred praćenja priče razvijeneoko traganja za misterioznimpošiljateljem videovrpci kojeuznemiruju svakodnevni životjedne građanske francuskeobitelji. Potraga glavnog protagonistaostaje nerazriješena,pošiljatelj nikad nije sa sigurnošćuidentificiran, a gledateljje naveden na shvaćanje da seispod viđenog zapravo skrivaposve drukčija drama. IzložbaAnd Then Nothing Turned ItselfInside Out istražuje sličneodnose između zazornoga,nezaboravnog i nepamtljivog.Tako se može za sveradove reći da se upuštajuu pripovijedanjeili razotkrivanjepriča, progovaraju odominaciji i podređenostiu kulturnom iekonomskom kontekstu.Većini je radovana izložbi narativ, kojije isprva čitljiv, tekmetoda traganja zanevidljivim ili neizgovorenim,a promatrač je potaknut da detektiraupravo ono što je ispodpovršine.Kamo sprogramima zamlade?Zagrebački centar za nezavisnukulturu i mlade iskušat ćenovi model korištenja gradskimresursima te nudi na besplatnuuporabu veliku i maludvoranu Jedinstva (Trnjanskinasip bb), konferencijsku dvoranui privremeni ured u sjedištuCentra (Mislavova 11). Prostoriće biti na raspolaganju zafestivale, predstave, koncerte,izložbe, predavanja, konferencije,projekcije, radionice ilijednostavno ako bude trebaoprostor za okupljanje. Programitrebaju biti neprofitnogakaraktera, a poziv se odnosi nasve udruge, umjetničke organizacijeili neformalne grupekoja se bave suvremenomumjetnošću i kulturom te različitimaktivnostima za mlade.O scenografiji ikostimografiji uHrvatskojHrvatska udruga likovnihumjetnika primijenjenihumjetnosti ULUPUH organiziralaje izložbeni projektposvećen povijesti scenografskei kostimografske strukeu nas. Izložba je zamišljena upet izložbenih cjelina: Retrospektivahrvatske scenografije ikostimografije, Šetnja kostima,Suvremena kazališna i filmskascena, Izložba monografijate Izložba studenata Tekstilno-tehnološkogfakulteta.Ovaj se projekt održava na trizagrebačke adrese: u DomuHDLU-a (Trg žrtava fašizmabb), u foajeu HNK, GalerijiULUPUH (Tkalčićeva 14) te uULUPUH-u u Preradovićevoj44. Na ovaj način obilježavase stogodišnjica scenografskei kostimografske profesije, ajavnosti se predstavljaju najreprezentativnijiradovi hrvatskihscenografa i kostimografanastali kroz povijest te prikazsuvremene kazališne i filmskelikovne scene. Uz izložbeniprogram održavaju se i okruglistolovi, na kojima je riječ o položajustruke danas, a na njimasudjeluju teatrolozi, redatelji,intendanti i ravnatelji kazališta,predstavnici visokih učilištai majstori krojači. Početakhrvatske scenografije kao samostalneumjetničke disciplineoznačen je vladinim dekretomiz 1909., kad je u zagrebačkomHNK zaposlen slikar BranimirŠenoa. Izložbe i popratni programina spomenutim lokacijamatraju do 22. siječnja.Grand ArchivesU Teatar &TD 30. siječnja dolaziindie rock bend iz SeattleaGrand Archives. Bend je 2006.godine osnovao Mat Brooke,bivši gitarist i suosnivač bendovaCarissa’s Wierd i BandOf Horses. Popularnost sustekli nakon što im je pjesmaSleepdriving 2007. godine stavljenana Pitchforkovu Forkcastplejlistu, a ubrzo nakon toga,točnije 2008., bend je snimioprvi album nazvan The GrandArchives za Sub Pop records.U Zagrebu su već nastupaliprošle godine u svibnju.Javni pozivHAVC-aHrvatski audiovizualni centar(HAVC) raspisao je javnipoziv za poticanje audiovizualnihdjelatnosti i javni pozivza poticanje komplementarnihdjelatnosti za 2010. godinu.Natječaj je otvoren do 29.siječnja, a rezultati se objavljuju80 dana nakon njegovazatvaranja. Sredstvima zaaudiovizualno stvaralaštvosufinanciraju se dugometražnii kratkometražni igrani filmovi,debitantski dugometražnifilmovi, dugometražnii kratkometražni dokumentarnifilmovi, eksperimentalnifilmovi, animirani filmovi tekoprodukcije dugometražnihfilmova. U komplementarnedjelatnosti spadaju programizaštite audiovizualne baštineuključujući djelatnost kinoteke,filmski festivali i drugeaudiovizualne manifestacije.nastavak na stranici 55 –

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 3Sanjao sam 5 str. 7Kaplje na travi III str. 11Kaplje na travi IX str. 17Djevojčica str. 24Brzo III str. 35Pjesme Radovana Ivšića pretisak su iz knjige Crno, Izdavačko poduzeće Liber, Zagreb, 1974.

RazgovorRade Dragojevićzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 4ProtivprotjerivanjaćiriliceS Radom Dragojevićem,novinarom i glavnimurednikom samostalnogsrpskog tjednika Novosti,u povodu izlaska togtjednika na kioskeBoris PostnikovTrebalo je proći deset godina i izići 519brojeva da bi Novosti konačno, početkomprosinca, došle na kioske. Kako je izgledaloraditi i djelovati u paradoksalnoj pozicijijavno gotovo pa nevidljiva novinara? I kojivam se društveni i politički pomaci činepresudnima za vašu odluku da naposljetkuipak istupite na “glavnu scenu”, što se to u nas bitno promijeniloi nagnalo vas da, kako ste napisali u uvodnikuprvoga broja distribuiranoga na kioske, od “iritantnihuljeza” postanete “iritantni komšije”?– Meni lično ta pozicija nevidljivosti bila je jedva podnošljiva.Kad se već bavim novinarstvom, onda je minimalniuvjet da proizvod vidi što je moguće veći broj ljudi. Midonedavno nismo ispunjavali ni to. Novine su se u tih desetgodina distribuirale besplatno preko crkvenih opština,pod odbora Prosvjete, vijeća i kancelarija Srpskog demokratskogforuma, uglavnom na područjima od posebnedržavne skrbi. I danas dio tiraže ide na taj način i namijenjenje našim čitaocima slabije imovne moći, ali najvećiipak ide preko regularnih mreža Tiska i Distripressa.Dakle, ja sam zbog svega toga sretan. S druge strane,čini mi se da sam samo jednu frustraciju – onu vezanuuz rečenu invizibilnost, zamijenio drugom – stalnomstrepnjom vezanom za prodaju. Tako sam za prve brojevekao mahnit obilazio kioske po gradu i gledao kakosu plasirane novine, na pultu, ispod pulta ili sa strane tena licu mjesta intervenirao, tražio da se stave na vidljivomjesto i sl.Što se tiče pogodnog političkog trenutka, meni on nijebio nešto posebno važan. Više je to brinulo izdavača.Inače, društvenu klimu u nas karakterizira posvemašnjarezigniranost. Ja na naslovnu stavim Vuka Draškovića initko da mi javno prigovori. Privatno da.Rascjepkana scena nezavisnihmedijaNepunih mjesec dana i pet brojeva nakon početka “normalne”novinske distribucije, može li se naznačiti prva,pa makar i provizorna rekapitulacija? Kakve su reakciječitatelja, koliko primjeraka prodate? Izlazak Novosti nakioske bio je najavljen čak i u posebnoj emisiji HRT-aOtvoreno (doduše, morali ste je “dijeliti” s temom drugeblokade fakulteta), a kako vam se čine odjeci u medijimanakon prvih brojeva?— O aferi Hypo obavještavamose iz stranih medija, dok sudomaći glavnostrujaški medijiza nju nezainteresirani. Lako jeuočiti da ta nezainteresiranostproizlazi iz direktne umiješanostinjihovih gazdi u aferu —— Društvenu klimu u naskarakterizira posvemašnjarezigniranost. Ja na naslovnustavim Vuka Draškovića i nitkoda mi javno prigovori —– Prodamo se otprilike pola od plasirane tiraže, dakle okodvije tisuće primjeraka. S tim brojem prodanih primjerakami smo prisutni na javnoj sceni, ali smo daleko odbilo kakvih velikih brojki. Uostalom, bilo je to i za očekivati.Imamo najmanje dvije stvari koje nas recepcijskiopterećuju, ali od kojih niti hoćemo niti možemo odustati.Najprije, neki su tekstovi odštampani na pismu koje je uHrvatskoj praktično protjerano iz javnog života, a drugo,milje iz kojeg novine dolaze je manjinski i srpski. Što setiče mog gostovanja u Otvorenom, tu nema nekih mistifikacija.Dakle, ja sam nazvao urednicu emisije, objasniosam o čemu se radi, nju je to zainteresiralo i eto mene nateleviziji. Nudio sam se ja i emisiji koja mi se činila bližompo svjetonazoru – Nedjeljom u dva – čak nešto kao znam iurednika, al’ jok. Čovjek tu nije našao ništa zanimljivo paonda nije bilo ni mog gostovanja.Kako vidite položaj Novosti u kontekstu aktualne novinskeprodukcije u Hrvatskoj, što mislite o medijskom pejzažuu koji ste stupili?– Novinari se pate da proguraju važne vijesti, urednici supod pritiscima privatnih vlasnika i onda kao posljedicuimamo to da se novinarima nerijetko onemogućava slobodnopisanje. Odatle, vjerojatno, toliko kalkulantskognovinarstva, ali, velim, sami novinari su za takvo stanje,ipak, najmanje krivi.Ovdje bih dodao jednu stvar oko medijskog pejzaža, kakoga nazivate. Čini mi se da dovoljno snage nemamo ni mi uNovostima ni vi u Zarezu – a Zarez dijelom doživljavami kao svoj – kao ni kolege u H-Alteru ili u nekim drugimnezavisnim medijskim pokušajima. Dakle, nitko od nasnema sam dovoljno snage da učini presudnu stvar i bitnopromijeni medijski pejzaž. Snage nas ovako rascjepkanihmale su i nedostatne. Međutim, kako vidim, nema ni nekeobjedinjavajuće snage koja bi sve nas nosioce tih malihmedijskih hegemonija, na neki način, natjerala da se ujedinimoi napravimo, recimo, jedne velike, prave dnevnenovine koje bi i u kvalitativnom i kvantitativnom smislumogle konkurirati medijskim mogulima i korporativnomtipu novinarstva. To je šteta.Mjesto slobodnog izražavanjaNovosti su percipirane, a i najavljivane i kao svojevrstan“nastavak Ferala drugim sredstvima”: u redakciji su ViktorIvančić, Marinko Čulić, Srećko Pulig, Igor Lasić, TenaErceg, tu su i iščašeni vizualni komentari Alema Ćurina...S druge strane, one su “klasičnije” koncipirane, bez satiričkihpriloga, s rubrikama poput Sporta itd. Koje aspekte

Razgovorzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 5Feralova “pisma” želite sačuvati i tradirati, a gdje viditerazlike u odnosu na poziciju koju je izborio i držao splitskitjednik?– Feral će nastaviti živjeti kroz autore koje ste nabrojili. Mi,dakako, nećemo ponavljati feralovski koncept, ali kritičkipristup je prisutan i u Novostima, baš kao i u Feralu. Također,nećemo imati satirične stranice.Dolazak tih novinara, valja i to reći, dijelom je rezultati krizne situacije na novinarskom tržištu. Kao što se zna,otpuštanja kolega s posla prošle godine bilo je napretek.Ponekad se sam smatram svojevrsnim “kriznim profiterom”jer sam upravo takvu kriznu situaciju iskoristio da dovedemdobre novinare i sve sam to učinio puno lakše nego što bimi to pošlo za rukom da je situacija regularna i da vladanormalna zaposlenost. S druge strane, pretpostavljam da sui oni Novosti prepoznali kao mjesto slobodnog izražavanja.A i dajemo plaće, što je važno, pa onda sve to nekako ide.Ovako, prema našem iskustvu ispada da je država najboljivlasnik. Šalje pare, nit’ pita tko smo ni čiji smo, nit’ jeinteresira što pišemo. Dokle će to trajati, vidjet ćemo, alizasad mogu konstatirati da nikakvih uvjetovanja od financijeranije bilo.Čini mi se da je prva stvar kojom su “iritantni komšije”odlučili iziritirati svoje domaćine nakon što su im se pozvaliu goste praksa tiskanja dijela sadržaja na ćirilici. Kojisu vaši motivi za to, što se nadate postići, je li bilo nekihreakcija, pozitivnih ili negativnih, posebno usmjerenih natih dvadesetak različitih slova?– Novosti su i nadalje dijelom svojim sadržajem glasilojedne nacionalne manjine, pa i zbog toga imamo obavezunjegovati to pismo. Baš nikakvih negativnih reakcija naćirilicu nije bilo u prvih mjesec dana. I inače, nema negativnihreakcija na novine kao takve, ako zanemarimoponeko obraćanje veteranskih udruga Savjetu za nacionalnemanjine – Vladinom tijelu koje financira projekt – sprimjedbama da smo mi nešto kao antihrvatski, antidržavnii sl. To zasad ipak doživljavam kao dio političkog folkloraoko čega se ne treba previše uzbuđivati. Vjerojatno imanegativnih reakcija i po hrvatskim slovima, glasovimakoncila, ali to, jednostavno, ne stignem pratiti.Inače, smatram da nitko u nas ne bi smio pristati na situacijuda čitavo jedno pismo bude de facto ostracirano. Protivtoga se treba buniti neovisno o nečijoj etničkoj pripadnostijer je posrijedi žestoka antikulturna situacija.– Tu ste u pravu. Kulture je u Novostima kvantitativnomalo. Međutim, mene kao urednika, zanima samo kritika,dok me fenomenološki pristup u kulturi manje interesira.Uostalom, možda se o kulturi i nema bogznašto više rećiod ovoga što nudimo. Drugo, zanima nas više politika ipolitizacija društvenih problema, a nešto manje njezinakulturalizacija.Kulturna distorzijaMeđu prominentnijim aktivnostima Srpskoga narodnogvijeća je i organizacija Srpskih dana kulture prošle godinepo četvrti put. Kako se razvija ta manifestacija, kako suizgledala njezina dosadašnja izdanja, kakva je bila recepcija,jeste li zadovoljni?– Tu samo mala ispravka, Dane organizira Srpsko kulturnodruštvo Prosvjeta, a ne Vijeće, ali se i tu nešto pitam. Godine2009. održani su četvrti Dani i kao nekakav dobitak za ovusredinu vidim, recimo, u ciklusu filmova jugoslavenskogmodernista iz šezdesetih godina Kokana Rakonjca, autorakojeg ni ovdašnji informiraniji filmofili ne percipiraju, a čijisu se filmovi u prosincu mogli vidjeti u kinu Europa. Čini mise da je svrha Dana upravo da dostavi upravo takve, manjepoznate, starije ili recentne kulturne pojave i predstavi ihovdašnjoj publici. Bili su tu prošle, 2009. godine i, recimo,Ilustracija Oleg Šuranmomci iz Betona, prošlih godina doveli smo i književnika SvetislavaBasaru, muzičara Miloša Petrovića, zatim Horkestar.Organizirali smo i gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorištai drugih velikih teatarskih kuća, ali ta razmjena sadaide i bez naše medijacije, pa ćemo od takvih megalomanskihstvari odustati, između ostaloga i zato jer je to dosta skupo.Ja, dakle, ovakav program vidim, prije svega, kao priliku dase izmjene informacije, umjetnici i prakse koje se na dajuvidjeti često u nas i koje, barem dijelom, nude ponešto iskošenijuoptiku. Na takvoj ćemo kulturnoj distorziji nastojatiubuduće, ili barem dok se ja budem pitao.Konačno, postoje li neki konkretni planovi u vezi daljnjeguređivanja i profiliranja Novosti? Koja su vaša očekivanja –što bi one trebale donijeti hrvatskom medijskom prostoru,što srpskoj manjini, da biste ispunili vlastita očekivanja?Postoje li već ili ih možda planirate neki projekti unutarSrpskoga narodnog vijeća koji nisu vezani uz Novosti ada konvergiraju tim ciljevima?– Ima nekih ideja o radiju, ali u to nisam uključen i ne znamdokle se stiglo. Što se Novosti tiče, vjerojatno će se povećatiobim novina, dodat će se još osam stranica i, ako budenovca, pokušat će se poboljšati web izdanje, a možda sekrene i prema portalu.Politizacija društvenih problemaOsim ćirilićnim pismom, Novosti se od najvećeg dijela domaćihnovina razlikuju i time što nisu pretrpane oglasima.Prema prvim, pomalo zavidnim komentarima vaših kolega,ova komotna pozicija neopterećenosti tržišnim uspjehomsvojevrsna je privilegija osjećate li posebnu odgovornosts obzirom na to da niste upleteni u te komplicirane i teškosagledive konstelacije oglašivačkih utjecaja na uređivačkupolitiku? Koliki i kakav vam se, generalno, čini utjecajoglašivača na kreiranje današnje medijske konstrukcijenaše stvarnosti?– Ha, ha, ova vam je dobra – “nismo pretrpani oglasima”.Mi doslovno nemamo ni jedan plaćeni oglas, a po svemusudeći, nećemo ni imati. Međutim, to nam nije egzistencijalnovažno jer smo, hvala Bogu, na budžetu. To je sigurnoprivilegija koju ćemo iskoristiti. Već pet godina nisam uglavnostrujaškom novinarstvu pa sam pomalo zaboraviokakvi sve pritisci tamo vladaju. Međutim, mogu lako zamislitisve te implicitne i eksplicitne zahtjeve novinarimada pišu piarovski, naručeno ili kontrolirano.Primjer je afera Hypo o kojoj se, kao što, vjerojatno, znate,manje ili više obavještavamo iz austrijskih i njemačkihmedija, dok su domaći glavnostrujaški mediji za tu temunezainteresirani. Lako je uočiti da ta nezainteresiranostproizlazi iz direktne umiješanosti gazdi tih medija u spomenutuaferu. Dakle taj “silenzio stampa” posljedica je pritiskavlasnika da se o glavnoj korupcionaškoj aferi u nas pišemalo i selektivno. Nadam se da mi tu možemo naći prolazi objaviti ono što drugi ne smiju. Uostalom, vidjet ćemo.Vrlo će se brzo ocrtati granice i naše slobode.Čini mi se da je, s obzirom na to da Novosti uspostavljajuodređeni odmak spram posljednjim godinama spektakulariziranihi “marketinški rekoncipiranih” dnevnih i tjednihnovina, u njima ipak još premalo kulture; ako ostanemopri onoj paraleli s Feralom, onda otprilike četiri stranicepo broju, koliko je kod vas rezervirano za kulturu, ipakdjeluje pomalo mršavo, a književne, kazališne i filmskekritike, iako serioznije od onih atavističkih “ostataka ostataka”recenzentskih praksi u većini naših tiskovina, činese nedovoljno ekstenzivnima.

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 6Mediji kao organtranzicijeUnatoč floskulama o neslobodi hrvatskih medija, oni sujoš relativno slobodni, međutim nedostaje prava sistemskakritika medija koja bi otišla dalje i otvorila problematikuhegemonije kapitalaMate KapovićUnajboljem od svih svjetova, u kojemžive nositelji i recipijenti vladajućeideologije, mediji imajubitnu ulogu. Oni su objektivni prenositeljiinformacija, marni tragaoci za istinom, “demokratskikorektiv”, samoprijegorni zaštitnicimalih ljudi te revni i neovisni kritičarisustava. No ima i odstupanja i nesretnihaberacija, pogotovo na nesretnom Balkanu,koji nikako da dosegne mitske demokratskeuzuse magičnoga Zapada. U hrvatskoj sekaljuži problemima sa slobodom medijadoskače na različite načine – na načelnojrazini tako što se čeka sanjani ulazak u europskeintegracije da nas Europa riješi tihsitnih nedostataka koje sami ne možemoriješiti, a na nešto prozaičnijoj razini, recimo,studijskim godinama u SAD-u (na takvestipendije obično idu mlade nade HRT-a),kolijevci demokracije i slobodnih medija.Koliko “slobode”? S navedenimuvodom ima više problema. Počevši od općenitetvrdnje o medijima kao o objektivnimprenositeljima informacija, što oni nisu, doautoneokolonijalnih paušalnih ocjena dasu hrvatski mediji neslobodniji, zbog određenihdemokratskih deficita i kraće tradicijedemokracije, od primjerice američkihmedija. Zapravo se može ustvrditi upravoobrnuto. Zbog našeg su kraćega povijesnogiskustva s blagodatima liberalne demokracijehrvatski mainstream mediji čak i neštoslobodniji od američkih (manji, subvencionirani,marginalni, internetski mediji mogubiti posve slobodni i neovisni kad su posrijediautori i uređivačka politika, no njihovje utjecaj na opću javnost uglavnom zanemariv).Tu “slobodu” treba shvatiti uvjetno– riječ je jednostavno o manjku uvježbanostiu autocenzuri, o ne toliko dobro istreniranuumijeću “proizvodnje pristanka” i o neštolabavijim okvirima dopuštenoga. Tolerancijana ekscese u srednjostrujaškim medijimau našem je medijskom prostoru ipaknešto veća nego u američkima te su takonaši mediji u tome ograničenom segmentu,posve slučajno, čak i nešto slobodniji odameričkih.Primjeri mogu biti posve banalni: u Hrvatskoj,primjerice, nije neobično da se povremeno(iako ne prečesto) u mainstreammedijima pojave i radikalni kritičari sustava,bilo strani (poput Noama Chomskoga, kojiu SAD-u ili nekim drugim zemljama nemože doći u srednjostrujaške medije), bilodomaći. No iako tako dolazi do situacijakakve u SAD-u nisu uobičajene ili su svakakopuno rjeđe, u konačnici se ništa bitnotime ne mijenja. Jednako kako se pokazaloda je izravan i vidljiv nadzor nad medijima,kakav je postojao npr. u realsocijalističkimdržavama, zapravo bio nepotreban, pokazujese da nema prave potrebe čak ni zatolikom autocenzurom i okvirima “onogao čemu se smije govoriti” kakvi postojeu američkim srednjostrujaškim medijima.Može se dopustiti i više ekscesa nego štoje ondje običaj i sustav će svejedno ostatisiguran. Stoga ne treba nužno pretpostavljatini da će se hrvatski mediji, kad je riječo autocenzuri i “prešutnom dogovoru otome što je medijski prihvatljivo”, kretatiu američkom smjeru s obzirom na to da zatim nema prave potrebe.Hegemonija kapitala Kako suodstupanja od idealna načina na koji bimediji trebali funkcionirati ipak razmjernoočita, i kako je svakom sustavu, pogotovonominalno demokratskom, za održavanjeprivida slobode potrebna kritika, o određenimse problemima s medijima moragovoriti. Osim posve prozaičnih problema,kao što su fizički napadi na novinare, tu seproblematika uglavnom svodi na dvoje: kritikudržavnoga aparata koji utječe na medije(to je najčešće u vezi s utjecajem državnihstruktura na HRT) i, puno rjeđe, kritikuutjecaja gospodarske elite na medije. U obase slučaja to radi kroz duboku ideološkuprizmu. U prvom je slučaju to uglavnomdio uobičajenih neoliberalnih napada nadržavu koja se prikazuje kao korumpiranai izvor svih zala, što izravno ili neizravnosluži kao opravdanje daljnjih privatizacijasvega i svačega, pri čemu bi blagotvorniutjecaj kapitala i tržišta tobože donio i tolikoželjenu slobodu i neovisnost. Utjecajdržavnih struktura na medije nesumnjivopostoji. Kao primjere možemo navesti sastanakpremijera Sanadera i predsjednikaMesića s vodstvom HRT-a sredinom 2008.kako bi mu naredili da malo pozitivnije izvještavao NATO-u i hrvatskom ulasku u nj,sastanak premijera Sanadera u jesen 2008. suredništvima svih većih medija kako bi im“objasnio” zašto je bitno pisati pozitivno onovoj neoliberalnoj reformi zdravstva iliulijetanje ministra Primorca u redakcijuJutarnjeg lista u proljeće 2009. kako bi novinarimaprekrojio članak o studentskojblokadi.No takav se utjecaj vlasti na medijeupotrebljava kao opravdanje za ideološkoudaranje po onim segmentima društva kojijoš koliko-toliko potpadaju pod određenudemokratsku kontrolu. Osim toga, kritika setakva utjecaja politike na medije uglavnomsvodi na sitna međustranačka politikantskaprepucavanja. Nerijetko i mediji priznaju datakvih utjecaja ima, ne nalaze u tome ništaposebno sporno, a javna reakcija potpunoizostaje. Tako je jedan novinar tjednika Globusu jesen 2009. otvoreno priznao u svomčlanku da je premijer Sanader zahtijevaoda vidi i promijeni članak dotičnog novinarakoji govori o njemu – tu nije vidioništa pretjerano čudno, osim što mu je tobio dokaz svojevrsne ekscentričnosti i sebeljubivostibivšega predsjednika Vlade.Poznato je također da se ne smije pisatinegativno o velikim kapitalistima kao štosu Todorić ili Kerum – to je, recimo, javnona HRT-u u jesen 2009. priznao kolumnistJutarnjeg lista Miljenko Jergović – jer oninakon toga povlače svoje reklame iz dotičnogamedija. Ne može se negativno pisati nio kapitalistima kao što je Pavić,čiji EPH posjeduje većinu medijskogaprostora u Hrvatskoj.Ako se utjecaji ekonomske elitena medije ipak spominju, onise uvijek smatraju ekscesom iposljedicom individualnih psihološkihprofila pojedinih tajkuna,a ne posljedicom samogasustava. Ako je posrijedi utjecajvlasnika medijske kuće na svoje novinare,kuka se o nedostatku demokratske ili socijalnesvijesti pojedinog vlasnika, a sustavniproblemi koncepcije privatnog vlasništvanad medijima ostaju potpuno zanemareni.No to nije nikakva hrvatska posebnost,klasičan su primjer “slobodnih” i “neovisnih”privatnih medija mediji Ruperta Murdochakoji su 2003. svi, njih više od stotinu,podupirali američku okupacija Iraka. UHrvatskoj je hegemonija kapitala nad medijimaočita ne samo u obliku privatnogavlasništva nad medijima ili u obliku utjecajavlasti, a preko njih i kapitala, na državnemedije, nego i u sveprisutnosti kapitala umedijima na sasvim banalnoj razini – predstavniciHrvatske udruge poslodavaca (točnije:Hrvatske udruge parazita) nezaobilaznisu gosti i komentatori u svim medijima.Indikativno je da je tadašnji predsjednikHUP-a Đuro Popijač (a sadašnji ministargospodarstva) u jesen 2009. postao i predsjednikomProgramskog vijeća HRT-a.Nepostojanje sistemske kritikeKako je rečeno, mediji sebe smatrajuneovisnim i slobodnim kritičarima sustava.No kritika je, kad se u medijima javlja, unačelu uvijek u okvirima sustava. To je ponajprijezato što novinari u pravilu nemajukategorijalnog aparata koji bi im omogućiodoista sistemsku kritiku i zato što u medijimatakva kritika jednostavno ne bi bila“primjerena”. Često se, primjerice, kritiziraprivatizacija. Način na koji se privatizacijadogodila toliko je očit da se sintagma “privatizacijskapljačka” rabi gotovo kao sinonimriječi “privatizacija”. Kako posljedice takvaprocesa ne mogu zanijekati, mora se o tomepisati negativno (ali unutar sistema). Takodolazi do apsurdnih situacija da negativno(unutar sustava) o tome pišu novinari umedijima kompanije EPH (koja je, međuostalim, upravo takvim procesom nastala) ilida o potrebi “revizije pretvorbe i privatizacije”govore čak i oni politički akteri koji suu nju bili aktivno umiješani. Takav je javnigovor o “pljačkaškoj privatizaciji” jalov ibezopasan te ima ulogu ispušnoga ventilai nije nikakva prijetnja statusu quo. Tako seprivatizacija uglavnom kritizira zbog togašto se u određenom broju slučajeva nijepoštovao zakon, iako je posve jasno da suprivatizacijom profitirali upravo oni koji sute zakone donosili, tako da nije jasno kakosu onda ti zakoni relevantni. Istodobno,koncept se privatizacije nikako ne kritizira.Samo bi kritika privatizacije kao takvei shvaćanje činjenice da se privatizacija— Mediji su, utrenutačnoj situaciji,pas čuvar sustavačak i kad su prividnokritični. Mediji su uovakvu sustavu samosluškinja kapitala ilikapitalu podvrgnutedržave —nikako nije mogla “poštenije” obaviti značiladoista sistemsku kritiku. Privatizacijase morala obaviti na više ili manje jednaknačin kako se obavila. Eventualno se moglanapraviti prividno “poštenije”, npr. češkimmodelom, dijeljenjem dionica radnicimau većem broju slučajeva, ali je u konačnicirezultat opet isti: ono što je nekoć bilo uzajedničkom, društvenom (ili državnom)vlasništvu, završava u rukama uskoga slojaprivatnih vlasnika (domaćih ili stranih).Jednako tako, u medijima se može naićiisključivo na kritike našega domaćeg“divljega” kapitalizma, koji tobože predstavljanekakvu iznimku, koji nije “pravi”(valjda onda i “pošten”) kapitalizam i kojinavodno stoji u opreci prema “civiliziranom”,“pravom” kapitalizmu kakav postojina mitskom Zapadu (u takvim je okvirimaostajao i ugasli Feral Tribune, koji se inačesmatra “radikalnim”). No “naš” kapitalizamnije ništa posebno drugačiji od kapitalizamau drugim zemljama. On se razlikujeprema nekim osobinama od kapitalizamau drugim zemljama (postoje različiti tipovikapitalizama, a sustav u svakoj državi imaodređene posebnosti), ali to ne znači da jeto išta manje “pravi” kapitalizam. Doći narazinu sistemske kritike tu nije pretjeranoteško, značilo bi to tek jednostavno prihvaćanječinjenice da tu nije riječ o manamanekakve naše verzije “divljega” kapitalizma,nego da su tu posrijedi nedostaci i karakteristikekapitalističkoga sustava općenito.No takvo bi što izišlo iz medijskih granicadopuštenoga te se stoga takve kritike ni nejavljaju (osim vrlo iznimno, a ni tad ne odnovinara).Unutarsistemska “kritika”Unutarsistemske se kritike najčešće svodena korupciju, koja je tobože obilježje našega“balkanskog blata” za razliku od “uređenogZapada” – kao da ondje nema korupcije i sukobainteresa (dovoljno je promotriti aferekoje se događaju na Zapadu, činjenicu dabivši premijeri Blair i Schröder sada zapravorade za velike multinacionalne kompaniječije su interese prije štitili kao političari ili toda se u SAD-u redovito događaju prijelaziljudi s najviših pozicija u velikim kompanijamau strukture vlasti i obrnuto). Drugaje takva unutarsistemska kritika kukanje omitskoj “pravnoj državi”, što je valjda krajnjidomet kritičnosti medija. “Pravna država”jedan je od temeljnih mitskih medijskihnarativa (uz mit o domaćem “divljem kapitalizmu”i euroatlantskim integracijama).To je moderna hrvatska liberalna utopija

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 7– san o društvu u kojem će se svi zakonipoštovati te će sve biti u redu, pri čemu sezaboravlja jednostavna činjenica da zakonepišu upravo oni koji na društvu parazitiraju.Nasjedanje na mit o “pravnoj državi” znak jepotpuna nedostatka kategorijalnog aparataza realnu analizu sustava i indikator je potpunepolitičke nepismenosti. To je, dakako,tipično za većinu hrvatskih tzv. “lijevih”(zapravo liberalnih) intelektualaca.Da navedemo još jedan primjer, to štoneki kapitalist (npr. Kerum) sustavno krširadnička prava, ne dopušta sindikalno udruživanjeradnika, ne plaća prekovremeno,drži plaće na minimalcu ili na ugovoru naodređeno, nikad se ne kritizira na sistemskinačin tako da se zapita koja je uopće logikau tome da se uskom sloju ljudi dopustiloda se obogate tijekom faze prvobitne akumulacijekapitala u ‘90-ima na račun čitavogdruštva, što onda samim time prisiljavavećinu da prodaje svoj rad za nadnicu, pričemu često nemaju čak ni osnovna radnaprava (koja su katkad čak i osigurana zakonom).Takva se sistemska pitanja uvijeksvedu na pitanje individualnih psihološkihprofila pojedinih tajkuna, na retoričke lamentacijeo tome da bi država trebala neštopoduzeti da bi se barem osnovna, nominalnozakonski zajamčena prava zaštitila(što onda služi kao opravdanje konačnomcilju hrvatskoga skrašavanja u neoliberalnojNedođiji EU) ili, u najboljem slučaju, naslijeganje ramenima uz “argument” da više“nismo u socijalizmu”. U medijima se radikonačnoga cilja, euroatlantskih integracija,kooptira doslovno sve. Tako je politolog ibivši veleposlanik u SAD-u Ivan Grdešiću proljeće 2008. u TV prijenosu pohvalioprosvjede protiv Georgea Busha zato štosu takvi prosvjedi uobičajeni na Zapadupa nas i to njemu približava, svodeći takoprosvjede na spektakl i zanemarujući političkuporuku prosvjeda. Sličan je i primjerzavršetka članka u Novom listu u jesen 2009.o jednoj hrvatskoj ekstremnolijevoj organizaciji– članak završava konstatacijom da sutakve organizacije uobičajene u Europi panas, eto, i to približava Europskoj uniji.U medijima se tek gdjegdje može naićii na pravu sistemsku kritiku, obično odpojedinih domaćih ili stranih intelektualaca,ali se takvi ekscesi, koji su tu zapravosamo da bi stvorili privid demokratičnostite zato što su zapravo posve bezopasni, vrlolako utope u općemu medijskom diskursukoji neprestano dokazuje upravo suprotno.Osim toga, ne treba posebno ni napominjatida je prava sistemska kritika nemoguća uvrlo ograničenu prostoru koji se u medijimamože dobiti, odnosno – takva se kritikanužno u većini slučajeva mora svesti najednostavno iznošenje iskaza koji nisu uskladu s ustaljenim mišljenjem, ali koje sezapravo ne stigne na pravi način argumentirati(kako kaže Noam Chomsky, nemogućeje dati argumentiranu heterodoksnu kritikuu nekoliko minuta između reklama). Sistemskakritika tolerira se u manjim dozama svedok predstavlja eksces i dok na neki načinsudjeluje u legitimaciji sustava dajući muprivid demokratičnosti – da dođe do stanipani,jasno je da bi se i najmanja mogućnosttakve ozbiljne kritike uklonila (što ne značida treba unaprijed odustati od pokušajasistemske kritike u medijima).Mediji kao širitelji ideologijeJasno je kako zadržavanje medijana unutarsistemskim nazovikritičkim pozicijamaznači i prešutnu legitimizaciju sistemskihproblema i prešutno opravdavanjestatusa quo. No to upravo i jest uloga medija.Kritike su u medijima, bile one klasične –unutarsistemske, bile iznimne – sistemske, zasustav u načelu posve bezopasne. Zbog svojevrsnese blaziranosti sustava može putemmedija uputiti i najveća kritika, no to neznači da će se zbog toga išta dogoditi. Tektu i tamo padne pokoja žrtva (npr. u jesen2009. ministar Polančec), koja onda služikao opravdanje zadržavanju statusa quo.Govoreći o mogućnostima kritike, tu jefunkcioniranje medija poprilično složeno.Sloboda kritike ovisi o mnogo okolnosti.Ovisi o pojedinim novinarima (etabliranijisu novinari puno slobodniji od neetabliranih,a kolumnisti su slobodniji od običnihnovinara), urednicima, segmentu programa(primjerice, Vijesti su na HRT-u obično slobodnije,tj. manje kontrolirane od središnjegaDnevnika, što se vidi u izvještavanju orazličitim prosvjedima i sl.), no ni otvorenacenzura nije rijetka (npr. na HRT-u, gdje jeza to sasvim otvoreno više puta prozivanaHloverka Novak Srzić, primjerice u vezi sizvještavanjem o NATO-u 2008. itd.). Uprivatnim medijima kolumnisti, pa i druginovinari mogu imati razmjerno dosta slobodedok ne djeluju izravno protiv privatnihinteresa svojih vlasnika. Tako npr. onda nijenemoguće da se u mediju koji je u vlasništvujednog tajkuna piše protiv drugih tajkuna– naravno, zato što se piše o tajkunima kaopojedincima, a ne o konceptu privatnogavlasništva nad sredstvima za proizvodnjuopćenito. Već je rečeno da je sistemska kritikau mainstream medijima nepostojećajer svi novinari razmišljaju u postojećimokvirima.Za razliku od javno proklamirane ulogemedija kao objektivnih prenositelja informacijai kritičara sustava, ona je u stvarnostinešto drugačija. Mediji služe kao širitelji vladajućeideologije, bilo da to rade skriveno iizmeđu redaka, bilo posve otvoreno. Primjerje posljednjega prilog u HTV-ovu Dnevniku,tobože informativnoj emisiji, ujesen 2009. ukojem se govorilo o tome kako su hrvatskiradnici lijeni, kako je to zato što psihološkiuvijek okrivljuju druge (čitaj: državu) zasvoje probleme, kako Dalmatinci previšečitaju novine što znači da premalo rade itd.Mediji također stvaraju privid kritike dajućitako sustavu legitimaciju, a dopuštajući uminimalnim količinama i sistemsku kritiku,stvaraju “utjehu u otporu” koja opet imasmisao učvršćivanja statusa quo. Oni djelujui kao “proroci” državnih struktura najavljujućinove poteze vlasti (“reforme”, privatizacijeitd.), čime se ispipava puls javnost teju se priprema za buduće poteze. Mediji su ijedan od kanala kroz koji gospodarske elitevrše pritisak na vlast da bi se izvršili nužni“bolni potezi” koji bi išli njima u korist.Važna je medijska funkcija i proizvodnjastvarnosti, kao, primjerice, kad se građaneuvjerava da žive bolje nego što misle, da imje sad bolje nego što je bilo u bivšoj državii sl. (to se uvijek potkrjepljuje iskrivljenimstatistikama i mišljenjima “stručnjaka” –primjer je toga velika medijska kampanja“Moja Hrvatska” Jutarnjega lista u jesen2009). To se također radi i skriveno, zamjenjujućiprave vijesti i analize “žutilom”te stvaranjem zamjenskih afera da bi seprikrili pravi problemi. Klasični primjeristvaranja zamjenskih afera nacionalističkasu huškanja u vezi s graničnim sukobima saSlovenijom, vječne rasprave o partizanima iustašama i sl. Takve afere pomažu u skrivanjupravih problema kao što su ekonomskakriza, povećanje nezaposlenosti, neoliberalne“reforme” Zakona o radu, zdravstva,visokog obrazovanja i sl. “Žutilo” se običnoopravdava (ako se uopće opravdava) timeda ljudi to traže. No ta se potražnja uvelikei smišljeno proizvodi. Također, nije točnoda ljude ne zanimaju “ozbiljne” vijesti – topokazuje primjer HTV-ova Dnevnika, kojije uvijek najgledanija emisija (na stranunjegova kvaliteta). Važnu ideološku uloguima prikazivanje života bogatih i slavnihu medijima. Uz to što na praktičnoj razinimože služiti u vrlo profane svrhe kao što jepopravljanje imidža pojedinih kapitalista,ima i bitniju opću ulogu – stvaranja iluzijeda svi mogu uspjeti samo ako se dovoljnopotrude. Medijska je prezentacija jet-setamoderni kapitalistički opijum za mase.Mediji kao sluškinja kapitalaPosebno se treba osvrnuti na velikusvjetsku ekonomsku krizu 2008. -2009. kojaje donekle promijenila situaciju u medijima.S obzirom na očito zakazivanje dosadašnjevladajuće paradigme neoliberalnogakapitalizma, tolerancija se na ekscese usrednjostrujaškim medijima, i kod nas i usvijetu, nužno morala povećati. U SAD-u jetu najbolji primjer, donedavno posve nezamislivo,otvoreno antisistemsko kritiziranjekapitalizma kao sustava Michaela Mooreau mainstream medijima (vezano uz njegovposljednji film iste tematike). No to je posebanslučaj jer je tu riječ o specifičnim okolnostima– etabliranu redatelju koji je dugogradio karijeru kritičkim dokumentarcimada bi na kraju došao u poziciju, i zbog svogaminulog rada i statusa, ali i zbog objektivnihokolnosti (krize), eksplicitno napadati sustav.No robustnost sustava trpi i takvu kritikubez prevelikih problema. Na svjetskojse razini taj fenomen najbolje očituje u povratkupopularnosti Karla Marxa, o kojemse sad piše i u mainstream medijima, iakopojednostavljeno i radi otvorene kooptacije,što samo još jedanput pokazuje poznatukooptativnu fleksibilnost kapitalizma. Takose Marxovo učenje, paradoksalno, rabi zaočuvanje kapitalizma. Priznaje mu se da suČitajte ivšićamu neka zapažanja i teorije bile točne, iakose to obično svodi na moralističke i netočneinterpretacije o pretjeranoj pohlepi i sl., alise to upotrebljava kao polazište za potrebustvaranja novoga kapitalizma “s ljudskimlicem” ili se Marxa svodi na nekoga tkonam možda može koristiti tako što će seod njega uzeti kakvi konkretni savjeti kojibi nam mogli koristiti u trenutačnoj krizi,odbacujući kao pretjerane njegove ideje orevoluciji i sl.Osnovne pretpostavke za postojanjeslobodnih medija ne mogu postojati sve doksu mediji u privatnom vlasništvu, dok oviseo svojim vlasnicima kapitalistima i velikimkompanijama koje imaju svoje materijalneinterese, dok ovise o reklamama drugihkompanija i dok im je jedina funkcija stvaranjeprofita, a ne prijenos informacija, kritičkiodnos prema sustavu i djelovanje uopćem interesu. U okvirima je privatnogavlasništva nad većinom medija “sloboda”moguća samo vrlo ograničeno, u dozamakoje daju samo privid demokratičnosti. Konceptprivatnoga vlasništva nad medijimapotpuno je nespojiv sa slobodom i neutralnošćumedija. Mediji su, u trenutačnoj situaciji,pas čuvar sustava čak i kad su prividnokritični. Mediji su u ovakvu sustavu samosluškinja kapitala ili kapitalu podvrgnutedržave. Veliki mediji osnovne pretpostavkeda budu doista slobodni i neovisni moguimati samo ako su u javnom (društvenom)vlasništvu i iznutra ih kontroliraju novinariumjesto državnih struktura te ako prihodimanisu ovisni o kapitalistima i velikimkompanijama.

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 8RADNICI I RADNIČKAPRAVAU svjetlu sve intenzivnije suradnje studenata i radnika te izražavanjastudentske solidarnosti s radnicima u zajedničkoj borbi zaopćedruštvene interese, nakon ‘’studentskog’’ FAQ-a o besplatnomobrazovanju i blokadi donosimo ‘’radnički FAQ’’, koji dotiče i mnogošira pitanja i problemewww.slobodnifilozofski.com“Socijalno partnerstvo” i “socijalnidijalog” Pojmovi “socijalno partnerstvo” i “socijalnidijalog”, koji se neprestano zazivaju, imaju bitnu uloguu stvaranju prividne slike suvremenog društva. Njimase radnike, unatoč stvarnosti koja je očito drugačija,pokušava uvjeriti u to da su radnici tobože ravnopravnipartneri s poslodavcima, da oni rade zajedno radi obostranekoristi te da su u gotovo pa prijateljskom odnosu.“Dijalog” se pak predstavlja kao razuman način komunikacijeradnika i vlasnika/uprave te sredstvo kojim sesve treba rješavati. “Socijalni dijalog” se stoga stavlja uoštru suprotnost s “pretjeranim” i “nepotrebnim” postupcimakao što su štrajkovi, prosvjedi i druge vrsteizravne radničke pobune u borbi za svoja prava. Ono štose pod “dijalogom” zapravo podrazumijeva beskonačnisu razgovori i pregovori radničkih predstavnika s upravom/vlasnicimakoji često služe samo tome da sve ostaneviše-manje kako je i bilo.No stvarnost je drugačija, bez obzira na to u što naspokušavali uvjeriti poslodavci, vlast i mediji. Radnici iposlodavci jednostavno nemaju iste interese. Poslodavcuje u interesu da radnik ima što nižu plaću, da radi naodređeno (i samim time ima puno manja prava), da mune plaća prekovremeno i različite doprinose itd. Poslodavcii tajkuni uvijek idu za tim da radnika što više stisnui da iz njega izvuku što više profita, bilo to zakonito ilinezakonito. Pritom nije bitno kakvi su pojedini vlasnici/poslodavci/tajkuni kao osobe – jesu li oni dobri ili loši,pristojni ili bahati, pohlepni ili ne. Bez obzira na to kakvisu oni kao osobe, da bi se bavili poslom kojim se bave,moraju težiti stvaranju profita. A do profita kojemu težeposlodavci mogu doći samo na štetu radnika. Bez razlikeizmeđu onoga što radnicima plaćaju za njihov rad i onogašto na tržištu dobiju za robu koju ti isti radnici proizvode,za poslodavce nema profita. Profit je upravo ta razlika. Onje osnovni motiv ulaganja svakog poslodavca, neovisno otome je li riječ o proizvodnji čelika, automobila ili uredskogpribora. Težiti povećanju profita za poslodavca značipovećati razliku između tržišne cijene robe koju prodaje ionoga što radnicima za njihov rad plaća. Sirovine i strojevikoje poslodavac “osigurava” za proizvodnju ne mogu bitiizvor profita jer ih poslodavac u pravilu i sam mora kupitiprema tržišnoj cijeni da bi uopće mogao pokrenuti proizvodnju.U gotovom proizvodu koji se prodaje, vrijednostse početnih sirovina ne mijenja. Ono što čini razliku izmeđuvrijednosti neobrađene sirovine i gotovog proizvodavrijednost je uloženog rada radnika. Da ga poslodavacplaća prema njegovoj punoj vrijednosti, ostala bi mu samotočna vrijednost sirovina koje je i platio. Profita dakle nebi bilo, pa time ni motivacije za proizvodnju. Poslodavcine profitiraju od tuđeg rada zato što su zli po prirodi, negozato što je sustav takav: ako oni to neće činiti, zamijenitće ih drugi koji hoće. Oni koji u tome odbijaju sudjelovati,na kraju će pod pritiskom konkurencije propasti. Stoga jebitno shvatiti da svaki poslodavac, kada dospije u dilemuizmeđu dobrobiti radnika i potrage za profitom, mora raditiprotiv interesa svojih radnika. Činit će to koliko godje moguće, a to znači – koliko god mu to radnici dopuste.Kad to neki poslodavac ne bi radio, ne bi bio to što jesti ne bi se mogao baviti time čime se bavi. Radnik koji tone shvaća, ne može se uspješno boriti zasvoje interese i prava.Radnici, s druge strane, imaju potpunosuprotne interese – dobru plaću, siguranposao, sigurno preživljavanje za sebe i obitelj,dobre uvjete na poslu, radna i socijalnaprava itd. Koliko god se ta bitna suprotnosti suprotstavljenost interesa radnika i poslodavacapokušavala prikriti zavaravajućimpojmovima kao što su “socijalno partnerstvo”,ona je ipak tu. Vlasnici imaju samojedan interes – profit. Priče o socijalnojosjetljivosti poslodavaca i brizi za radnikesluže tome da se taj interes prikrije. Priči odobronamjernosti poslodavca cilj je obuzdatiradnike i spriječiti ih u organiziranoj borbi za svojeinterese. Svaki poslodavac zna da borba radnika za svojeinterese direktno ugrožava njegove interese. Čak i ako seradnici u trenucima dobrog poslovanja mogu izboriti zaneke ustupke i povlastice, sve će se to okrenuti na prviznak krize i lošijeg poslovanja (a krize, recesije i zastoji uproizvodnji neizbježni su te se neprestano i iznova događaju).U trenucima krize poslodavci (i državna vlast kojaih podupire) brinu se o sebi, a ne o radnicima. Težinu iteret svake krize poslodavci će uvijek pokušati prebacitina radnike. A to hoće reći – na one koji su za krizunajmanje odgovorni, ali su prema svome materijalnompoložaju i društvenoj moći najranjiviji. Radnici ne moguočekivati da će svoja prava dobiti ako samo šute i nadajuse dobronamjernosti poslodavaca i državnih vlasti. Tko seza svoja prava ne bori, neće ih ni imati. Da bi se za svojaprava mogli uspješno boriti, radnici moraju biti spremnii sposobni realno sagledati svoj položaj u društvu kojepodupire njihovu podređenost interesima poslodavacai stvara uvjete za njihovo izrabljivanje. Važan preduvjetza sagledavanje vlastite situacije jest biti svjestan smislafraza poput “socijalnog partnerstva”, što se njima želipostići i čijim interesima služe. A to nikako nisu interesiradne većine.Sindikati Sindikati su tradicionalni zastupnici radničkihprava, organizacije koja okupljaju radnike, pregovarajuu njihovo ime, organiziraju prosvjede itd. Premazakonu svi radnici imaju pravo stupiti u sindikat ili osnovatiga, no svima je poznato da u mnogim poduzećimato radnicima, premda je takvo što protuzakonito, nijedopušteno. Svim njihovim slabostima unatoč, sindikate,sindikalno organiziranje i sindikalne akcije ne trebaunaprijed odbacivati. Posve je jasno da su mnogi sindikalistikorumpirani, da su zadovoljni svojim položajima ipovlaštenim plaćama te da zapravo nisu spremni na većepromjene u korist radnika. Otvorena i dosljedna borba zapromjene mnogim bi sindikalistima značila riskirati stečeneprivilegije koje idu uz njihove funkcije. Međutim, nijeproblem samo u kukavičluku ili korumpiranosti. Mnogisindikalci, čini se, zapravo ne razumiju koji su pravi radničkiinteresi. To se, primjerice, jasno vidi kad sindikatinavode iste prijedloge za poboljšanje gospodarstva kojeističe i Hrvatska udruga poslodavaca. Posve je sigurnoda nešto nije u redu kad se sindikalisti kao predstavnici— Nitko radnicima ne možeoduzeti pravo na štrajk,pravo na prosvjed, pravo naprekid i blokadu proizvodnje.A to uključuje i pravo napreuzimanje tvornica, pravona blokadu i prosvjed unutardržavnih institucija te pravoda se brane i reagiraju ako ihtko pokuša spriječiti u borbiza svoja prava —radnika zalažu za isto za što se zalažu i poslodavci, čiji suinteresi posve suprotni radničkim interesima. Poslodavcikoji traže “fleksibilnije” zakonodavstvo o radu, zapravotraže način da smanje pravnu zaštitu radnika i tako ih –pod prijetnjom lakog otkaza – prisile na podvrgavanjezaoštrenu izrabljivanju, koje može ići od neplaćenogaprekovremenog rada do ukidanja godišnjeg odmora itd.Isto tako, kad traže porezno rasterećenje i smanjenjedoprinosa poput mirovinskog i zdravstvenog za radnikekoje zapošljavaju, poslodavci gledaju svoj kratkoročnifinancijski interes. Time međutim izravno štete državnomproračunu, iz kojeg se financira cijeli niz nužnihsocijalnih usluga koje su stečene tijekom dugih razdobljasocijalnih borbi. Ako popusti pritisku, država dospijevau položaj da “odjednom” više nema novca za kvalitetnozdravstveno osiguranje ili obrazovanje za sve. Od ukidanjatih oblika socijalne zaštite, bez kojih je opće blagostanjenezamislivo, najviše pate radnici, a ne bogate manjine učiju se korist porezna rasterećenja uvode. Sindikati kojimisle da se za svoje članove bore podupiranjem takvihzahtjeva poslodavaca, rade protiv interesa radnika – bilioni toga svjesni ili ne.Kao što smo rekli, razlozi takvoj ulozi sindikata nesvode se nužno na korumpiranost. Razlog može biti i tajda su sindikalne vođe povjerovale u priče o “socijalnomdijalogu/partnerstvu”, koje nam se svima putem medijaneprestano nameću. Pristanak na tumačenje odnosaradnika i poslodavaca kao ravnopravnih “socijalnih partnera”skriva stvarne društvene odnose i sprječava radnikeda se bore za svoje interese. Kad sindikati ne obavljajuulogu zastupnika interesa radnika, nužno je da se radnicipokrenu – bilo radi utjecaja na sindikalna vodstva, biloizvan sindikata kao oblika organizacije. U protivnome– u slučaju da radnički pritisak izostane – olakšava seposlodavcima da ulaze u za njih povoljne aranžmane spolitičkim strukturama. Poslodavci imaju financijsku moćpodupirati političke kandidate, od kojih onda očekujuzakonodavne ustupke. Bez pritiska odozdo, od radnika,političkim se elitama olakšava pristanak na takve, zanjih itekako primamljive, prešutne dogovore. Slično je isa sindikalnim čelnicima. Što su radnici pasivniji, veća jevjerojatnost da će se donositi odluke na njihovu štetu.Još jedna važna negativna značajka sindikata njihovaje stroga hijerarhija. Ljudi na visokim položajimau njima često su u prilici o važnim pitanjima praktički

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 9sami odlučivati, bez utjecaja šireg članstva. Nedostatakdemokratske kontrole većine članova nad čelništvom sindikataolakšava moguću korupciju. A uz to omogućavai da dođe do situacije da sindikati sprječavaju radničkeakcije i borbu za njihova prava umjesto da ih predvode.Ako vođe sindikata odluče da akcija ili prosvjeda nećebiti, njih u pravilu neće biti. Osim u doista iznimnim situacijamakad radnicima voda dođe do grla.Ipak, u organizaciji konkretnih radničkih akcija netreba unaprijed odbacivati sindikate i njihovu mogućupomoć. Sindikate treba iskoristiti koliko god se može(primjerice za materijalne troškove, za pomoć u konkretnojorganizaciji prosvjeda, za dobivanje kontakata,za prostore za sastanke, tiskanje letaka i plakata itd.).Međutim, pritom uvijek treba voditi računa o tome dasindikalne strukture ne počnu ometati ili sabotirati planiraneradničke akcije. Treba spriječiti sindikalne vođeda nameću svoje pomirljive i umirujuće ideje radnicimai da sami donose odluke u ime svih. Ključno je da o svimakcijama, potezima i zahtjevima radnika odlučuju upravoradnici, a ne pojedini sindikalni birokrati. Pri organiziranjupojedinih radničkih akcija, dakle, ne treba unaprijedodbijati eventualnu pomoć koja se od sindikata može dobiti,ali se treba čuvati toga da se sva inicijativa prepustisindikatima u uvjerenju da će oni učiniti za njih sve što semože učiniti. U najviše su slučajeva dometi sindikalnihakcija, nažalost, prilično skromni. Snaga mase radnikakoja se pokrene neusporedivo je veća od snage nekolikosindikalnih birokrata koji će pokušati pregovarati s upravom/vlasnicimaili državom.“Lijenost” radnika Svi smo svjedoci toga da seu medijima (koji su u vlasništvu privatnoga kapitala ili državnevlasti, koja je sklona privatnom kapitalu) neprestanoplasiraju tvrdnje da su radnici lijeni, da premalo rade, dasu neproduktivni, da su stalno na bolovanju, da imaju idobre plaće koliko rade, da i predobro žive itd. Pritomse vrlo malo govori o tome koliko je ljudi nezaposleno,koliko ljudi radi za minimalac i jedva preživljava, kolikoljudi radi na određeno i može u svakom trenutku dobitiotkaz, koliko ljudi radi u praktički ropskim uvjetima, kolikoljudi radi prekovremeno i vikendima bez nadoplate,koliko ljudi radi čak i bez plaće ili je prisiljeno čekatina isplatu mjesecima. Nije sporno da postoje i ne tolikomarljivi radnici ili da katkad ljudi odu na bolovanje iakozapravo nisu bolesni (premda se postavlja pitanje zaštobi se npr. radnici koje poslodavci iskorištavaju i ne plaćajuim prekovremene uopće trsili biti marljivi). No to suuglavnom iznimni i nebitni slučajevi koji nisu ni u kakvojvezi s problemima gospodarstva u cjelini niti se uopćemogu izbliza mjeriti s primjerima posve očitih kršenjaradničkih prava koje smo već naveli, a koje se u javnosti— Ne postoji dobra i lošaprivatizacija. Privatizacija jezapravo uvijek legaliziranapljačka —vrlo rijetko spominje. Vlast i kapital koriste se medijskimkampanjama i iskrivljenim statistikama o radničkoj “lijenosti”da bi ih uvjerili da su sami krivi za svoju situaciju ida bi ih pripremili na dodatna kresanja radničkih prava iplaća. Iza medijskih napisa o “lijenosti” radnika stoje vrlokonkretni materijalni interesi koje treba prozreti. Takvi sunatpisi dio ideološkog i psihološkog rata koji treba ubitiborbenost izrabljivanih i iskorištavanih. Ako se radniciipak pokrenu, takve kampanje trebaju osigurati to da imjavnost ne bude naklonjena. To je opasnost koje trebabiti svjestan, ali to nije razlog da se zbog nje unaprijedodustane. Katkad je dovoljno znati kako i zašto će drugastrana reagirati da bi se oduzeo veći dio snage takvimkampanjama ocrnjivanja. Važno ih je i u istupima kojiprate radničke akcije prokazati kao ono što jesu: propagandnekampanje u korist kapitalističke manjine.Direktna akcija i radnička samoorganizacijaPrvo čega radnici trebaju biti svjesniako se odluče boriti za svoja prava jest to da su njihoviinteresi suprotni interesima vlasnika/poslodavaca. Nažalost,i državne su vlasti u pravilu sklone zamijeniti javniinteres interesima kapitala. Već zbog toga borba za pravačesto znači i borbu s različitim državnim tijelima. Drugastvar koja se ne smije zaboraviti jest da se radnici imajupravo sami organizirati. Nitko radnicima ne može oduzetipravo na štrajk, pravo na prosvjed, pravo na prekidi blokadu proizvodnje. A to uključuje i pravo na preuzimanjetvornica, pravo na blokadu i prosvjed unutardržavnih institucija te pravo da se brane i reagiraju akoih tko pokuša spriječiti u borbi za svoja prava. Jer državai društvo nisu država i društvo tajkuna i političara, negodržava i društvo svih nas – i radnika, i seljaka, i umirovljenika,i nezaposlenih… Radnici se stoga imaju pravoboriti za svoja prava, za prava svoje djece i, u konačnici,za prava cijeloga društva – jer oni to društvo zapravo ijesu. Interesi šačice političara i tajkuna ne smiju se izjednačavatis interesima čitavoga društva. Treba takođerznati da radnici svoje interese neće izboriti tako što ćenjihovi predstavnici “uvjeriti” upravu/vlasnike/tajkuneu “pravu stvar”. Nema “prave stvari” koja bi bila takva iza radnike i za poslodavce, s obzirom na to da oni imajusuprotstavljene interese. Stoga se ciljevi radnika nećepostići “argumentiranjem” i “objašnjavanjem” na pregovorimai sastancima koji često služe za umrtvljivanjeradničke borbe. Rezultati će se postići samo tako da seradničkom akcijom tajkuni i vlast dovoljno stisnu sve dokne popuste i udovolje postavljenim zahtjevima. Treba jošreći da je vrlo bitno kakva se akcija poduzima. Već smoneke od mogućih akcija spomenuli (prosvjedi, štrajk,preuzimanje tvornice, blokade ministarstava i drugihinstitucija), no neke akcije koje radnici znaju poduzimatii nisu previše produktivne. Jedna od tihneproduktivnih metoda svakako je štrajkglađu. Ta metoda, osim što je iznimno opasnaza radnike i što šteti upravo njima, lakopostaje ponižavajuća jer se zadovoljavaiskazivanjem nemoći radnika, što ondaomogućava poslodavcima i vlasti da odigraju ulogu dobrihsamarićana i spasilaca. Poželjnija je taktika uvijekona koja radnike ne stavlja u tako pasivan i ranjiv položaj.Borba za prava nije isto što i traženje milostinje (odnekoga tko je ionako ne bi udijelio). Zato je treba voditinjoj primjerenim sredstvima: odlučno i aktivno.Jedna od najvažnijih stvari pri organizaciji različitihakcija, bilo da je riječ o manjim akcijama kao što su prosvjedi,bilo o velikim akcijama kao što je preuzimanjetvornice, jest to da se akcija organizira demokratski,tako da radnici sami odluče žele li ići u akciju, kakvuakciju žele poduzeti i kakve će zahtjeve imati. Bitno jeda zahtjevi budu od općega interesa, tj. da iza njih mogustati svi ili gotovo svi članovi radničke zajednice. Samo setako može poduzeti uspješna akcija. Važno je i to da sviradnici dijele odgovornost u organizaciji akcije i da o njojizravno odlučuju. Jedino se odlukom svih zainteresiranihradnika može doći do pravih odgovora i rješenja. Čak iako su donesene u interesu većine, odluke koje donesinekoliko povlaštenih vođa nužno većinu stavljaju u pasivanpoložaj. Odgovornost koju borba podrazumijeva nemože se prebaciti na druge. Ako ni zbog čega drugoga,zato što se time ohrabruje zloporaba i otvara mogućnostmanipulacije. Za svoja prava moramo se izboriti sami.Kao uzor radnici mogu uzeti vrlo uspješan studentskinačin samoorganiziranja – samoorganiziranje putem plenuma.Plenum je skup svih zainteresiranih članova nekeradne ili druge zajednice (poduzeća, tvornice, trgovine,hotela, fakulteta, pa i gradske četvrti, sela i sl.). Svakičlan takva kolektiva može doći na plenum, reći što misli,iznijeti prijedloge i glasati. Svi su sudionici plenumaravnopravni i svatko ima jedan glas te se zajednički raspravljao svim problemima, mogućim rješenjima i akcijama.Na kraju se većinskim brojem glasova odlučuješto će se poduzeti ako što treba poduzimati. Na plenumutakva zajednica može izravnodemokratski raspravljati iodlučivati o svemu. Važno je ponoviti da u plenumskomsustavu odlučivanja odlučuju svi zainteresirani. Zainteresiraniznači to da se ne može računati na to da će bašsvi članovi kolektiva sudjelovati u donošenju svih odluka,ali je poanta u tome da svi na plenum, ako žele, imajupravo doći i imaju pravo glasati. U plenumskom sustavuodlučivanja nema “vođa” te se tako sprječava mogućnostmanipulacije, korupcije i toga da jedan čovjek odlučujeuime svih. Samo se na takav, direktnodemokratski načinorganiziranja može izraziti volja svih radnika nekogpoduzeća i samo se tako može poduzeti akcija i doći dorješenja iza kojih će stati svi radnici.Pozitivni primjeri radničkih akcija –slučaj Petrokemije Iako se u medijima i javnostičesto zanemaruju radničke akcije u Hrvatskoj te sesmatra da su naši radnici pasivni, zapravo je u Hrvatskoju usporedbi s drugim bivšim realsocijalističkim zemljamabilo razmjerno mnogo radikalnih i ozbiljnih prosvjeda iborbe za radnička prava. Tu se posebno ističu slučajeviuspostavljanja tzv. “stožera za obranu kompanija” odkojih je najuspješniji slučaj kutinske Petrokemije, čiji jestožer još aktivan i čiji ćemo slučaj ovdjeopisati.Vlast je 1998. iznijela plan o privatizacijivelike kutinske tvornice umjetnihgnojiva – Petrokemije. Radnici su se Petrokemije,vidjevši što se dogodilo s drugimtvornicama i poduzećima tijekom privatizacijei s obzirom na to da im je bilostalo do svojih radnih mjesta, do tvorniceu kojoj su godinama radili i, u konačnici,do cijeloga kutinskoga kraja, koji je uz tutvornicu vezan, odlučili tome usprotiviti itako je osnovan Stožer za obranu Petrokemije.Radnici su također istaknuli strateškuvažnost te tvornice i važnost toga daona ostane u državnom vlasništvu. Uz to,Petrokemija je bila vrlo kvalitetna kompanija,jedna od rijetkih takvih koje su tadjoš ostale u državnom vlasništvu, te nijebilo nikakva stvarnog razloga da ju se privatizira.U kolovozu 1998. organiziran jeveliki prosvjed pod sloganom “Ne damoPetrokemiju, ne damo Kutinu”. Upravo uPetrokemiji radi 45 posto svih kutinskihzaposlenih, a na prosvjedu je od 14.000 stanovnikaKutine bilo njih 10.000. Radničkije stožer preuzeo vođenje i upravljanjekompanijom te organizirao noćne straže utvornici. Iako nijednoga dana zapravo nisu

Društvozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 10štrajkali, radnici su Petrokemije, prema svojim riječima,“vladali i tvrtkom i gradom”. Tvornica je tako konačnobila u rukama onih kojima doista pripada – svojih radnika.Postojali su brojni pritisci na radnike (iz policije,političkog vrha, vojske itd.) da se prosvjed ne održi, noradnici nisu popustili. Stožer je ljeti 1998. djelovao danonoćno72 dana “kao u vojsci” (mnogi su radnici bivšibranitelji). Važno je reći da je akcija imala gotovo jednoglasnupotporu “odozdo” i to je omogućilo njezinuuspješnost. Također, sve bitne odluke donosile su se uzpristanak svih radnika na velikim radničkim skupovima.Stožer je 1998. postigao svoje ciljeve i Petrokemija nijebila privatizirana, a djelovanje je nastavio i dalje. 2002.,kad Petrokemija zbog nedostatka plina nije mogla raditinekoliko mjeseci, Stožer se opet aktivirao i postigao svojeciljeve nakon akcije u kojoj je kordon policije jedva uspiospriječiti 2000 radnika Petrokemije da blokira autocestu.Zbog daljnjih je problema stožer opet aktiviran i 2009.godine te se i dalje uspješno bori za svoja prava. To jezasad najuspješniji i najsvjetliji primjer radničke borbeu Hrvatskoj od 1990. godine.Privatizacija Ne postoji dobra i loša privatizacija.Privatizacija je zapravo uvijek legalizirana pljačka. Privatizacijomse ono što pripada svima nama, svim radnicimai svim stanovnicima države, predaje u ruke privatnimvlasnicima radi njihovih privatnih interesa te oni ondas tim privatiziranim dobrima mogu dalje raditi što godhoće. Kakve su posljedice privatizacije općenito, jasnose može vidjeti u Hrvatskoj. Hrvatska je pred gospodarskimkolapsom među ostalim i zato što nam je privatizacijamakompletna industrija prodana ni za kakav novacili uništena. “Lijepi” su primjeri privatizacije, primjerice,upropaštavanje nekoć moćne Plive ili propast tvorniceDalmatinka nova te propast brojnih drugih tvornica ipoduzeća u Hrvatskoj. Ako privatizacija ne dovede douništavanja proizvodnje, onda dovede do toga da profitkoji je nekoć išao svima nama danas ide privatnim vlasnicima(kao u slučaju privatiziranih hrvatskih banaka iliHrvatskog telekoma). Stoga postoji samo jedan razumanradnički odgovor na privatizaciju – glasno i potpuno odbijanjesvakog takva prijedloga.“Divlji” kapitalizam i kapitalizam Često sečuje da u Hrvatskoj nema “pravoga” kapitalizma, nego daje kod nas tzv. “divlji” kapitalizam, nekakva “rodijačka”,balkanska verzija kapitalizma, različita od “pravoga” kapitalizmakakav je tobože u zapadnim zemljama. No to jezabluda. Iako kapitalizam ima svoje osobitosti u svakojzemlji, ovaj naš kapitalizam ni po čemu nije manje “pravi”kapitalizam od bilo kojega drugoga kapitalizma. Stogatreba shvatiti da loše posljedice sustava koje osjećamona svojoj koži nisu posljedice nikakve posebne hrvatskeverzije kapitalizma, nego su u dubinskim uzrocima jednostavnoposljedice kapitalizma kao takva.Nije nikakva tajna da Hrvatska grca u korupciji, međutimpogrešno je misliti da korupcije nema i u inozemstvu(iako se ondje korupcija može ogledati na drugačijenačine). Dovoljno je pogledati primjerice susjednu Italijui njihova premijera Berlusconija. Ili primjerice SAD, gdjese uz velike afere kao što je ona s Enronom, događaju istvari koje su očita korupcija, iako ih mediji tako nećenazvati – u SAD-u je primjerice uobičajeno da glavnidirektori velikih kompanija i banaka prelaze u najviševladajuće strukture (pa onda daju državni novac upravoza spas svojih bivših kompanija), da bi se nakon toga iznjih opet vratili na te iste pozicije. Ne treba uopće ni spominjatida su te iste kompanije najveći donatori i sponzorisvih američkih predsjednika, senatora i kongresmena pane treba biti čudno što oni onda rade u njihovu interesu.Stoga se ne treba zavaravati da je korupcija neka hrvatskaosobitost, premda njezina izvedba u pojedinim slučajevimamože imati svoje hrvatske posebnosti.Često se misli da je privatizacijski grabež kakav se dogodiou Hrvatskoj iznimka i da je to nešto što inače takone izgleda. No to je također zavaravanje. Privatizacijskije proces tako izgledao, uz manje razlike, u više-manjesvim istočnoeuropskim zemljama (primjerice u Rusiji,gdje svoje tajkune nazivaju oligarsima) i on se, jednostavno,drugačije nije mogao obaviti ako se privatizacijahtjela provesti (o čemu, naravno, nitko građane nije pitao).Štoviše, proces prvobitne akumulacije kapitala (kako senaziva proces stjecanja prvih tvornica i poduzeća novopečenihkapitalista) nije puno drugačije izgledao ni uzapadnim zemljama (npr. u SAD-u i Velikoj Britaniji).Jedina je razlika što se to kod njih dogodilo prije stotinui više godina pa im je to povijesno nešto udaljenije nego— “Sloboda” je riječ koja se prečesto iskorištavau svrhe koje s njom zapravo nisu ni u kakvojvezi. “Sloboda” u “slobodnom tržištu” značijednostavno sljedeće – slobodu kapitala da bezikakvih ograničenja iskorištava radnike, težnju zaslobodom koja bi tajkune oslobodila od državnihograničenja koja propisuju minimalnu visinuplaća, ekološke standarde, propise o radničkimpravima itd., slobodu koja bi omogućila većim imoćnijim zemljama da se bogate na račun manjih isiromašnijih zemalja —nama, kojima se to dogodilo u posljednjih 20 godina tenam je očito o kakvu se procesu bila riječ.Slobodno tržište “Sloboda” je riječ koja seprečesto iskorištava u svrhe koje s njom nisu ni u kakvojvezi. “Sloboda” u “slobodnom tržištu” znači jednostavnosljedeće – slobodu kapitala da bez ikakvih ograničenjaiskorištava radnike, težnju za slobodom koja bi tajkuneoslobodila od državnih ograničenja koja propisuju minimalnuvisinu plaća, ekološke standarde, propise o radničkimpravima, slobodu koja bi omogućila većim i moćnijimzemljama da se bogate na račun manjih i siromašnijihzemalja itd. Ta “sloboda” znači samo slobodu za tajkuneda rade što god hoće te stoga radnici ne trebaju očekivatiništa pozitivno od “slobodnoga tržišta”, “slobodne trgovine”i različitih stručnih termina kao što su neoliberalizam,liberalizacija, deregulacija... Na “slobodnom tržištu”radnici nikad neće moći biti doista slobodni.Zašto je hrvatsko gospodarstvo ukrizi Hrvatsko je gospodarstvo u krizi zapravo većposljednjih 30 godina. Gospodarski “rast” koji je Hrvatskaimala posljednjih godina prije krize 2008. - 2009.godine zapravo se temeljio samo na rastu potrošnje (i topotrošnje uglavnom strane, uvozne robe) i na vanjskomzaduživanju. Do problema je došlo sa svjetskom krizom,nakon koje se više ne može vani jeftino zaduživati pase tako i Hrvatska našla u problemima. Dva su glavnarazloga krize hrvatskoga gospodarstva – uništenje, propastili prodaja industrije u privatizaciji, tijekom koje jeHrvatska izgubila većinu svoje industrije (a bez realnogsektora i stvaranja nove vrijednosti država teško moženaprijed) te, uvelike kao posljedica toga, stalni manjakizvoza u usporedbi s uvozom. Tome se mogu pridodati ikatastrofalne posljedice većinske prodaje bankarskogasektora te potpun neuspjeh preustroja poljoprivrede, ukojoj je Hrvatska poprilično podbacila, a seljacima je situacijasve teža i teža. Unatoč površinskim mjerama kojimavlasti pokušavaju zakrpati probleme, nastavi li se ovimsmjerom, našem se gospodarstvu ne piše dobro.Europska unija Iako prema posljednjim istraživanjima(prosinac 2009.) samo 24 posto građana Hrvatskepodupire ulazak u EU, Europska unija sveti je cilj u kojise kunu hrvatske političke i gospodarske elite te sveparlamentarne stranke. Čini se da je mišljenje građanatu manje bitno. Usprkos onome što nam političariobećavaju, u Europskoj uniji Hrvatsku nikako ne čekaraj na zemlji. Doista mora biti naivan onaj tko očekujeda će nam stare članice EU pomagati iz čiste dobrote.Takvo što u svjetskoj politici i ekonomiji ne postoji. Ulaskomu EU Hrvatska bi samo još više postala igračka urukama europskoga krupnoga kapitala, a izgubila bi iono malo političke samostalnosti koje još ima. Kakve ćebiti posljedice ulaska u EU, vidi se primjerice premanačinu na koji EU prisiljava Hrvatsku da u bescjenjeproda svoja brodogradilišta ili prema donošenju novogakatastrofalnog Zakona o radu u jesen 2009. (prema modeluEU) kojim se bitno umanjuju radnička prava uHrvatskoj. Da ulazak u EU novim članicama ne donositrenutačan raj na zemlji, očito je i prema primjeru zemaljakao što su Mađarska, Rumunjska i pogotovo Latvija kojesu se tijekom posljednje ekonomske krize našle u strašnimproblemima. Znakovit je i primjer Bugarske, u kojojkorupcija i dalje cvjeta, a ulazak u EU donio joj je samonovi zamah privatizacije pod dirigentskom palicom Europskeunije. Treba napomenuti kako mnogo bolje nijeni u nekim starijim članicama EU kao što je Grčka, kojaje također u velikim ekonomskim problemima. Raspravao smjeru socijalne politike i temeljnog usmjerenja Europskeunije u Hrvatskoj zasad izostaje. Ni političke eliteni mediji ne govore o tome što primjerice za europskeradnike podrazumijeva Lisabonski ugovor, koji je stupiona snagu 1. prosinca 2009. godine. Europska je unijaprojekt u kojem dominiraju interesi krupnoga kapitala.Kapital traži maksimalnu slobodu kretanja preko državnihgranica, oslobođenost od poreza i svih drugih oblikadruštvene odgovornosti i kontrole. Smanjenje radničkihprava u neposrednom je (kratkoročnom) interesu kapitala(dugoročno se kapital takvom logikom prijeti dovesti upoložaj da – zbog sve nižih plaća radnika – proizvodeneće imati komu prodavati). Više su birokratske struktureEU, prema Lisabonskom ugovoru, iznad utjecajanacionalnih parlamenata – a to znači i da su izvan izravnautjecaja izbornih rezultata. Nije dakle riječ samo o gubitkunacionalnog suvereniteta, nego i o ispražnjenjupojma demokracije. Europska unija ne predstavlja nikakvočarobno rješenje svih naših problema, nego otvarapregršt sudbonosnih pitanja, o kojima međutim u Hrvatskojsvi šute. Važno je da radnici shvate kakvi su uloziu igri i kakvim će mehanizmima odlučivanja biti izloženiprije nego što na njih pristanu. Demokracija u osnovnomznačenju znači oblik vladavine većine u interesu većine,pravo da doista sami odlučuju o svojim životima.

in memoriamzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 11Odlazak pjesnikakoji se nije klanjaovladarimaU sjećanje na Radovana Ivšića (1921. – 2009.)Martina PerićUšutkajte pjesnikaI bit će manje riječi među nama- Manje slučajnog sjajaManje tajanstvenog leta...Sigurniji bit će trenutakA izgubljeno bit će doba.—Vlado GotovacUpravo ovim stihovima VladeGotovca, napisanima da bi progovorilio tome što se događakad se ušutka pjesnika, započinjem tekstposvećen nedavno preminulome RadovanuIvšiću, koji se u svojemu dugom spisateljskomstažu nikad nije dao ušutkati.Pa makar to značilo govoriti i pisati negdjedrugdje, daleko od ove sredine koja je godinama,manje ili više uspješno, pokušavalaušutkati mnoge druge... U vrijeme kadje Gotovac napisao citirane stihove, Ivšićje već dugo živio i stvarao u Francuskoj,kamo je otišao još 1954. na poziv autoramanifesta nadrealizma Andréa Bretona,a u potrazi upravo za slobodom življenja ipisanja koja mu je u tadašnjoj Jugoslavijibila onemogućena.— Ustoličavanje Ivšićakao našeg čovjeka kojispaja našu kulturu sfrancuskom, nakondugog razdoblja ukojemu ni naši ni vašinisu htjeli znati daon uopće postoji, činise u najmanju rukuneobičnim —Pjesnik, dramatičar, esejist i prevoditelj,kojeg se danas pomalo pompozno nazivavažnom, ako ne i najvažnijom sponomizmeđu hrvatske i francuske kulture, u toje vrijeme već dobrano iskusio što to značistati na žulj vladarima i poglavnicima, kaoi to kako se kod nas provodi praksa šutnjei prešućivanja. Jesu li njegov odlazaki nepristajanje na šutnju doveli do togada se spasio tadašnji trenutak jednog unizu vrlih nam vladara ili smo upravo utom trenutku izgubili cijelo doba, teškoje reći, ali da smo tim odlaskom itekakomnogo izgubili – činjenica je koju ne možeponištiti nikakvo naknadno postavljanjena oltar hrvatske kulture. Da pojasnim:naravno da je svaki dobar prevoditelj, apogotovo vrstan prevoditelj i pisac poputIvšića, određena spona među kulturama,ali takvo relativno novo “otkrivanje”i ustoličavanje Radovana Ivšića kaonašeg čovjeka koji spaja našu kulturu sfrancuskom, i to nakon dugog razdobljau kojemu ni naši ni vaši nisu htjeli znatida ta osoba uopće postoji, čini mi se unajmanju ruku neobičnim. (Svaka častonim svijetlim iznimkama, kojih uvijekima, koliki god mrak inače vladao!) Uostalom,čovjek s tolikom razinom (samo)kritičnosti kao što je to bio Ivšić sigurnone bi ni bio sklon takvim glorifikacijamavlastita lika i djela.Ali zato je on već u mladosti osjetioposljedice glorifikacija samoprozvanih vladara– prva njegova pjesnička i dramskadjela rezultirala su zabranama objavljivanja,u režimima i za i poslije Drugogasvjetskog rata, a poema Narcis iz 1942. godine,koju je tiskao u vlastitoj nakladi, zaplijenjenaje prema osobnom nalogu AntePavelića. Ništa bolja sudbina nije zadesilani ostala njegova djela, poput kultnogaKralja Gordogana iz 1943. koji je svojeuprizorenje čekao sve do 1979. u Teatru&TD, da bi i tada izazvao pravu buru reakcija.Neposredno prije odlaska u Pariz,Ivšić je 1954. još jedanput u vlastitoj nakladiobjavio svoju poeziju (zbirka Tanke)– a nakon toga slijedi dvadeset godinaprešućivanja njegovih tekstova. Jer što daradi bilo koji totalitarni režim s takvomneobičnom, nadrealističkomi krajnje nepoćudnom literarnombiljčicom koja se naprostone da ušutkati niti uvjeritikako joj je bolje da s Titomigra šah. Ako ga ne možetenatjerati da ušuti, onda jednostavnovi prešutite njega! Ta sešutnja prekida 1974. objavljivanjemzbirke pjesama Crno,a njegove dramske tekstovesabrane na jednome mjestumožemo čitati tek od 1998. godine,kad su objavljeni u knjizinaslova Teatar.Ono što se u prostoru hrvatskekulture manifestiralo kao dvadesetogodišnjapraznina, u poticajnom je pariškomnadrealističkom ozračju dovelo donastanka jednog od najintrigantnijih književnihopusa. Ivšić je u Francuskoj zaistamogao slobodno stvarati, pisati, surađivatis drugim umjetnicima (npr. slikarima kojisu mu vrlo često ilustrirali knjige), pa čaki kritizirati dotad nedodirljive umjetničkefigure i uzore poput Picassa. Kritičnostje, uz beskompromisno poštovanje slobode,vjerojatno bila i ostala najvažnijaodrednica Ivšićeva opusa. Još od KraljaGordogana, koji prokazuje sve totalitarnesisteme i ocrtava njihovu sudbinu urušavanjau sebe same, pa do poznatog esejaKrleža izdaleka, pročitanog na Krležinimdanima u Osijeku prije osam godina, kojinudi nimalo povlađujući pogled na togpisca, Ivšićeva je kritičnost uvijek bilapravodobna i argumentirana. Vjerojatnoje i to razlog zašto ga nisu voljeli ni u jednomod svih sistema koje smo proživjeli naovim prostorima posljednjih šezdesetakgodina (ali ne-ljubav bila je obostrana, izveć poznatih razloga).I upravo stoga, i upravo tada kad sam,ispraćajući posljednje minute Božića, pročitalakratku vijest o smrti poznatog pisca,prije početka još jedne Velike šutnje uočiVelikog praznika demokracije (kako suneki nazvali taj dan u nepogrešivoČitajte ivšićagordoganskoj maniri), zapitala sam se nijeli, eto, iznimno znakovito da je usred togcirkusa, čije nam drugo poluvrijeme tekslijedi, umro čovjek koji je sve te cirkuskelude i samoprozvane vladare ‘’opjevao’’davno, davno prije, nažalost možda i predavnopo mjerilima naše zaboravu sklonenacije. Koja, eto, čeka nekoga novoga Gordogana,ali ovaj put bez Pjesnika.

ANARHO SCENAzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 12S Eugenom Babićem, članom MASA-e i studentom Filozofskoga fakulteta u Rijeci, razgovaramoo hrvatskoj anarhističkoj opciji, koja je poprilično dugo njegovala hobističku tendencijuRAZGOVOR: EUGEN BABIĆKLASNI RAT JEREALNOSTSUZANA MARJANIĆPitanje koje obično postavljam svimakoji su uključeni u razgovore o “anarhosceni”:kako ste došli do prihvaćanjaanarhosindikalističkih ideja i upoznavanjaistomišljenika?— Nakon nekoliko godina lutanja “scenom”nisam se zadovoljio ideološkim rješenjimakoja su nudila određene grupe ipojedinci, ako se to uopće mogu nazvatiideološkim rješenjima. Nedostajalo je tusustavnosti, ozbiljnosti u namjeri da se iprovede ono o čemu se priča i, po meninajvažnije, nedostajala je jasna baza zadjelovanje. Igrom slučaja i upornošću unamjeri da se politički opismenim povezaosam se s bosanskim slobodarskimmarksistima i srpskim anarhosindikalistimate općenito klasnim anarhistima spodručja Balkana. Vrlo mi je brzo postalojasno da sam našao plodno tlo za djelovanje,prije svega nešto u što se isplatiulagati i što mi svakim danom postaje svebliskije zbog očite nerazdvojivosti teorijeod prakse. Anarhosindikalizmu i općenitoklasnom anarhizmu posebno me privuklata jednostavnost u zahtijevanju pravednostikoja je razumljiva svima.OD PROPAGANDE DOMASOVNOG ANARHOSINDIKATAKako možemo saznati s internetske stranice MASA-e,u Zadru je organiziran prvi nacionalni anarhosindikalističkisastanak, koji je prerastao u osnivački kongresMASA-e. Jeste li sudjelovali u tom osnivačkom kongresu,kako je iniciran i koji su njegovi ciljevi?— Sudjelovao sam na tom sastanku, koji je inicirala tadašnjazadarska anarhosindikalistička grupa ‘’Direktnaakcija’’. Sastanak je trajao dva dana (16. - 17. veljače2008.); od toga je prvi dan bio predviđen za diskusijuo anarhosindikalizmu i njegovoj važnosti za Hrvatsku,trenutačnoj političkoj situaciji i mogućnostima djelovanjate nam je predstavljen rad Međunarodnog udruženjaradnika i radnica (IWA-AIT-MUR), što je učinilo njihovotajništvo. Cilj sastanka bio je okupiti nas anarhistei anarhistkinje u Hrvatskoj koji u anarhosindikalizmuvidimo revolucionarni potencijal te da zajedno počnemosurađivati i razmjenjivati iskustva i informacije.To se i potvrdilo drugog dana sastanka, kad smo odlučiliosnovati anarhosindikalističku organizaciju za Hrvatskute smo taj dan potrošili na praktične stvari koje jetrebalo obaviti kao prve korake unutarnje koordinacijei definiranja nove organizacije. Utvrdili smo i strategijurazvijanja, od anarhosindikalističke propagande,organizacije i – kada to uvjeti dopuste – prerastanja umasovni anarhosindikat.Branimir Kovač u razgovoru za Zarez istaknuo je daanarhizam može postati masovan fenomen, ali jedinoako se odrekne nekih stavova koji predstavljajuiskrivljavanje izvornih anarhističkih načela. Koja su toiskrivljavanja?— Tu bih ponovio navedeno, odnosno kao što to Branimirkaže, antiorganizacijske tendencije odnosno ‘’spontanegrupe’’ i pojedince koji svaku organizaciju optužuju zahijerarhičnost, a time i autoritarnost. Organiziranost jePolitička je elita svjesnada smo mi budale koje će zanjih ginuti, bilo na bojištima,bilo na radnim mjestima.Pitanje je kad ćemoi mi postati toga svjesnisasvim očito temelj naše ideje, od organiziranog otporado organiziranoga, funkcionalnog, pravednog i slobodnogdruštva sutrašnjice. Dodao bih ovome i različita “anarhoreformistička”strujanja akademskog tipa i postmodernističketendencije koje svode anarhizam na lijepe željei jednu ideološku konfuziju. Uglavnom, ta iskrivljavanjapridonose tome da anarhizam ostane neprepoznat kaoizvrsno oružje za borbu protiv eksploatacije i borbu zadrukčije društvo jer otupljuju oštricu izvornih anarhističkihnačela i zamagljuju rješenja koja nudimo.KLASNA, A NE SUPKULTURNA BAZAU čemu je osnovna razlika između MASA-e i one anarhostrujekoja proizlazi iz ZAP-a, Attack!-a i DHP-a?— Baza i način djelovanja. Naša je baza radnička klasa,a navedeni su svoje baze gradili i pronalazili u supkulturnommiljeu. Naš je način djelovanja stupanje u zajedničkiodnos s ljudima koje ne poznajemo kako bismo zaštitilivlastite interese i organizirano se suprotstavili ponižavanjui izrabljivanju koje doživljavamo na našim radnimmjestima, u lokalnim zajednicama i u obrazovnim ustanovama.Njihov je način djelovanja, usuđujem se reći,izgrađen prije svega na prijateljskim odnosima te načindjelovanja poistovjećuju s određenom vrstom glazbe,načinom odijevanja, prehranom, mjestima za izlaske i sl.Zašto je ASI najjača anarhosindikalistička organizacijana prostoru bivše Jugoslavije te zašto se u Hrvatskojanarhistička opcija uglavnom zadržavala na teorijskojpoziciji umjesto na barikadama?— Pa mislim da je odgovor vrlo jednostavan, najstarijasu organizacija takve vrste, a i da ih time ne bih “vrijeđao”,dodat ću da imaju vrlo sposobne ljude. Hrvatskaanarhistička opcija za takvu poziciju odgovorna je samajer je njegovala poprilično dugo hobističku tendenciju.Dodao bih da su odgovorna i ona prije navedena ‘’iskrivljavanja’’.Nadamo se da će se to sad promijeniti i da seveć mijenja.S obzirom na to da pripadate studentskoj populaciji,molim vas, pojasnite koliko je MASA uključena u trenutačnustudentsku blokadu nastave i jeste li osobnouključeni u blokadu?— Uključeni smo individualno u svim gradovima u kojimapostoje blokade, dolazimo na plenume, sudjelujemou radnim grupama i ostalim aktivnostima uz blokadu. Jasam uključen u blokiranje Filozofskog fakulteta u Rijeci,i evo, trenutačno odgovaram na ovo pitanje iz najvećeučionice – 210, u kojoj nam je dnevni prostor za druženje,prehranu i tribine. Među kolegama stalno ističemo kakotreba organizirati društvo na direktno demokratskimnačelima na svim razinama, a iz vlastitog iskustva moguvam reći da to vrlo dobro prolazi. Praksa je najbolji ispitneke teorije i načela te ljudi sve više i više vjeruju u tokako oni trebaju i mogu upravljati društvom upravo nanačin na koji su studenti to i pokazali.RAZJEDINJENI SINDIKATIKako su sindikati suzbijali mogućnosti organiziranjageneralnoga štrajka u riječkom brodogradilištu 3. maj?— Za početak, nema jedinstvenosti među različitim sindikatimai, koliko sam shvatio, vrlo često si međusobnopodmeću, primjerice organiziraju na isti dan prosvjedena različitim mjestima, prozivaju se za nepotizam, zaizdaje i slične stvari. Time razjedinjuju radnike, svjesnoi zlonamjerno ili nesvjesno, sasvim nevažno. Njihovesu akcije najčešće besmislene i, prema mome mišljenju,služe kao ispušni ventil za nezadovoljne radnike,koji poslije takvih akcija (“dostojanstveni” prosvjedina nevidljivim mjestima za ostalo građanstvo i potpunobesmislenim gradskim točkama – npr. u brodogradilištui na parkiralištima oko brodogradilišta) zaključe kakood njih nema koristi i kako se ništa ne može promijenitite je najbolje povući se, tiho i podvučena repa. Osimtoga, uspješan otpor radnika najviše sabotira koncept“prosvijećenih sindikalnih vođa” koji guši svaku samoinicijativui stvara podjelu sindikata na pasivno članstvoi aktivno vodstvo. Sve to rezultira sindikatima koji se

ANARHO SCENAzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 13više brinu o upravi negoli o radnicima, odnosno kojinisu sposobni vršiti pritisak i istodobno pregovarati uinteresu radnika. Jedino je pozitivno u svemu tome, akose smijem tako izraziti, to što birokratski sindikati imajusve manje i manje kredibiliteta.Molim vas, komentirajte ukratko predložene izmjeneZakona o radu te što po tom pitanju čine čelnici našihbrojnih sindikata?— Ako sam dobro shvatio, radit će se više za nižu ili jednakuplaću, godišnji će odmor zapravo biti kraći jer ćese računati tjedni, a ne radni dani. Uglavnom, to je neštošto definitivno ide na ruku kapitalistima, a ne radnicimai svakako pridonosi povećanju nesigurnosti. Smatramkako od čelnika sindikata ne treba ništa očekivati jersmo već puno puta bili svjedoci kupovanja socijalnogamira. Naš odgovor na to treba biti jače i organiziranijepovezivanje radnika. Čemu išta očekivati od sindikalnihvođa? Onaj tko nije shvatio da nije problem u ljudima,nego u strukturi postojećega sindikalnog organiziranja,očito ne gleda dovoljno pozorno i ne vidi rezultate takvevrste organiziranja. Mi predlažemo drukčiju vrstu sindikalizma,direktno demokratski ustrojene sindikate u kojimase sve odlučuje kolektivno i tako se sprječava mogućnostkorumpiranja čelnika jer oni ni ne postoje. Treba osiguratiautonomiju sindikata, odnosno ne prihvaćati suradnju spolitičkim strankama, ne prihvaćati financiranje od državejer je sindikat koji se oslanja na vlastite snage najjačisindikat. I za kraj, bez načela direktne akcije sve pada uvodu; jednostavno ne smijemo dopustiti da o onome štose tiče nas odlučuje i djeluje netko drugi. Radnici trebajusami bez posrednika rješavati probleme, tako prikupljajuindividualna i kolektivna iskustva koja ih unaprjeđuju kaoosobe i kao kolektiv koji se nosi s određenim problemima.Samo na taj način možemo imati jake sindikate u kojimaje interes radništva na prvome mjestu.Nedavno je u novinama istaknuto da pet sindikalnihsredišnjica nastavlja pripreme za veliki prosvjed protivVladine gospodarske politike na kojem će tražiti ukidanjetzv. harača i sniženje stope PDV-a, a kao okvirni datumprosvjeda bio je određen 14. studenog. Eto, 14. studenogprošao je vrlo mirno, ništa se od toga nije dogodilo,štoviše, uopće nije bilo ni medijskih najava o tom tzv.općem prosvjedu.— Ništa iznenađujuće. Ako želite znati kako rasplinutii sabotirati bijes izrabljivanih, jednostavno pitajte našebirokratske sindikate. Mislim da im ta strategija velikebuke i velikih riječi trenutačno uspijeva. Ljudi pomisle:“Evo, napokon će se zauzeti za nas” i onda se ponovorazočaraju kad vide da neće biti ništa od toga. Kažem,trenutačno jer smatram da će ljudi iz razočaranja prijeći uborbenost i organiziranje prema drukčijim načelima. Mi senadamo i radimo na tome da ta načela budu slobodarska,kao što su to izvrsno pokazali studenti organiziranjem nadirektno demokratskim načelima, odnosno koristeći seplenumom kao tijelom odlučivanja te direktnom akcijom(blokadom i ostalim oblicima neposrednog aktivizma)kao načinom djelovanja.IZBOR IZMEĐU KUGE I DJEČJE PARALIZEUpravo je 14. studenoga na Stojedinici u intervjuu RadimirČačić izjavio da se Vlada ne ruši na ulici, na barikadama,nego jedino u Saboru, te da Jadranka Kosor vrlopažljivo sprječava te moguće “nedaće”, odnosno pažljivobira ljude koje će raskrinkati javnosti u tajkunskim i mafijaškimposlovima, a opet prikriva one koji bi u Saborumogli lako prijeći u oporbu i tako HDZ-u odnijeti glasove,saborska mjesta. Kako vama kao anarhosindikalistuizgleda opcija o padu Vlade, odnosno, da radikalizirampitanje Ð zbog čega Vlada već/još nije pala?—Veselim se svim mogućnostima rušenja i raskrinkavanjahijerarhijskih i izrabljivačkih struktura, ali mislim danama nedostaje jasna slobodarska radnička alternativa.Nedostaje nam realnost u kojoj bi bili svjesni da se izborne ograničava samo na biranje kuge ili dječje paralize,odnosno jednih ili drugih kriminalaca na vlasti te realnostu kojoj bi kolektivno bili svjesni da imamo moć i nemoramo podilaziti autoritetima, bez iznimke. Vlada seruši tako da ljudi shvate njezinu izopačenu strukturu tepostanu svjesni da se društvo može pravednije i praktičnijeorganizirati. Dakle ako Vlada i padne, u ovim uvjetimato sigurno neće značiti da nas neće netko drugi zajahati,nego da je trenutačna vladajuća struktura nesposobnanositi se s problemima koje sama proizvodi i da će jezamijeniti sposobniji ljudi koji će nastaviti jednako takoraditi u svom interesu.Od čelnika sindikata ne trebaništa očekivati jer smo već punoputa bili svjedoci kupovanjasocijalnoga mira. Naš odgovor nato treba biti jače i organiziranijepovezivanje radnikaKako komentirate to što je JadrankaKosor imenovala ĐuruPopijača, glavnog direktoraHrvatske udruge poslodavaca,ni više ni manje nego novimministrom gospodarstva, radai poduzetništva?— Oni se čak ni ne trude sakritisvoj izrabljivački karakterjer su svjesni da trenutačno nemamojak radnički pokret kojise može s njima obračunati.NAZNAKE KRITIČKE SVIJESTIUlogu sindikata sasvim je dobro prepoznao i RadimirČačić, koji je izjavio da se Matijašević šali kad kaže daće na sindikalnom prosvjedu u Zagrebu (mislio je nanajavljeni i nerealizirani rujanski prosvjed) biti 100.000ljudi, koliko ih se okupilo za Radio 101. Eto, kad i političkaopcija, kojoj na ruku idu takvi sindikati, možeprepoznati ništavnu ulogu naših sindikata, zašto ondaradnici i dalje vjeruju tim sindikalnim čelnicima?— Smatram da su ljudi i dalje u nevjerici, jednostavnone mogu vjerovati da ih država koju su branili i tolikoje iščekivali izrabljuje i ponižava. Ali vidim neke pozitivnepomake, u razgovoru sa susjedima, kolegama, poznanicima,prijateljima i obitelji prepoznajem naznakenastajanja kritičke svijesti upravo zbog realnosti u kojojživimo te neprestani rast sumnje spram svim pozicijamamoći. Mi ćemo se potruditi biti glasniji u načelima kojazastupamo, a na ljudima je da ta načela prepoznaju iprimijene.POTPORA RADNICAMA DALMATINKE NOVEJe li MASA pomogla radnicama i radnicima DalmatinkeNove, koja je u stečaju od srpnja, a koji su se okupili11. studenoga na prosvjednom skupu ispred zatvorenetvornice? Podsjetimo, radnici, uglavnom radnice,Dalmatinke Nove bez ikakvih su primanja više od 14mjeseci.— Pismom potpore koje smo im uručili te potporom uljudstvu kad su prosvjedovali, prošli put 19. svibnja 2008.i sad 18. studenoga u Zagrebu. Smatram da bi one trebaleuključiti više ljudi u cijelu stvar, svoje obitelji, prijateljei kolege s drugih radnih mjesta, kako bi napravile širii jači front.Dio iz pisma potpore koje smo im uručili:“Tvornica je vaša! Ona je plod vašeg rada i vašeborbe! Zauzmite je i zahtijevajte sve što vampripada!”, “Ako vam nekako možemo pomoći– akcijama solidarnosti ili organiziranjeminternacionalne podrške – obavijestite nas inapravit ćemo sve što je u našoj moći.”Dio iz letka koji smo dijelili na prosvjedu 18. studenoga:“Mi, radnici, sadašnji ili budući, imamo samojedni druge…”, “Voljeli bismo da nas ima mnogoviše i da vam možemo pomoći i nečim većim odpukog prisustva. Želimo da se ovakva patnjanaše klase više ne nastavlja i zato ćemo nastavitis radom na dizanju radničke svijesti, uzgajanjusolidarnosti i na stvaranju masovnog anarhističkogsindikalističkog pokreta…”.NIJE PROBLEM U LJUDIMAHoćete li reagirati na cenzorski čin Hloverke Novak-Srzić,koja je smijenila Anu Jelinić zbog toga što je u emisijiDossier.hr razgovarala s Darkom Petričićem o njegovojknjizi Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije, ukojoj govori o sasvim očitoj sprezi mafije i našeg političkogvrha?— Nekako sumnjam da ćemo reagirati,ali ne bih ništa znao odgovoritiprije pokrenute rasprave i mišljenjasvih članova i članica.Što mislite, koja je od istina što ihje izrekao Darko Petričić u toj emisijinajviše pogodila našu političkuelitu: istina o tome da su kriminali korupcija toliko involvirani u hrvatskupolitiku da bi razbijanje tihlanaca prouzročilo razbijanje cijelogasustava ili pak istina o tome da su Franjo Tuđman iIvan Čermak tijekom obrane Vukovara prodali nekolikotenkova Kuvajtu?— Mislim da ne moram birati između te dvije istine jersu, po mome sudu, one dio jedne istine. Ne postoji nitijedna država koja nije izgrađena na kriminalu i korupciji,struktura države uvjetuje takav razvitak. Nije problemu ljudima; teza da nam trebaju bolji i pravedniji ljudi,odnosno “politička elita” prozirna je laž u koju se svakidan svatko od nas može uvjeriti. Političku će elitu najvišepogoditi “istina” organiziranoga otpora, oni su sasvimsvjesni da smo mi budale koje će za njih ginuti, bilo nabojištima, bilo na radnim mjestima, i to je za njih jednakompatibilna cjelina. Pitanje je kad ćemo i mi postatitoga svjesni.Kako tumačite izjavu Jadranke Kosor da prosvjedi i štrajkoviu sadašnjim okolnostima mogu imati dugoročneposljedice, primjerice na kreditni rejting Hrvatske, objavljenena internetskoj stranici Udruge radničkih sindikataHrvatske u povodu vijesti da je Damir Jakuš, predsjednikUdruge radničkih sindikata Hrvatske, odabran zanovoga predsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća?— Već mi je muka od te njihove demagogije, isti ljudikoji proizvedu krizu vlastitom politikom, ekonomijomi položajem, za svoj opstanak opet žele zavući i zavlačeruke u naše džepove, uzimaju nam od usta i opasno snižavajustandard života radničke klase te, normalno, tvrdekako je njihov opstanak nerazdvojiv od našeg. Navedenije primjer samo potvrda naše teze da ovakvi radničkisindikati čine osnovne stupove izrabljivačkog sustavau kojem trenutačno živimo i da nema nikakva govora otome da isti ti sindikati mogu igrati progresivnu ulogu jerbi time grizli ruku koja ih hrani. Smatram kako se timepotvrđuje i teza da je socijalno partnerstvo najobičnijakapitalistička laž, a da je realnost klasni rat.I za kraj, s obzirom na vaš intervju koji je objavljen prošlegodine u Glasu Istre: kakva je povijest anarhizma u Istrii je li osnovana pulska Lokalna grupa MASA-e?— Lokalna grupa Pula osnovana je na 2. kongresuMASA-e koji se održao u Puli 6. - 7. rujna 2008. godine.O anarhističkoj povijesti Istre znamo da je 1922. u Puliodržan anarhistički kongres s oko 400 delegata, poznatonam je i da su 1904. održane anarhističke manifestacijeu Rovinju te da su istarski anarhisti sudjelovali u Španjolskomgrađanskom ratu. Podrobnije informacije možetepronaći u knjizi Maxa Nettlaua Povijest anarhizmai tekstu Ennija Maserattija Anarhizam u Dalmaciji i Istri(www.zamirnet.hr) te u knjizi Naši španjolski dobrovoljci(Acta Historica Nova, Vol. 3, Rijeka, Rovinj 1988). Svenavedeno možete pronaći i na internetu.

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 14ZadarskikosturiBioarheološka otkrića onačinu i uvjetima životaljudi koji su prije gotovodvije tisuće godine živjeliu antičkom JaderuMario NovakBioarheolozi tijekom analize u laboratoriju Odsjeka za arheologijuHrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.— Na brojnim kosturimaantičkih Zadrana otkrivenesu promjene koje pokazujuda su djevojčice bile manjefavorizirane od dječaka,posebice tijekom razdobljadojenja —Lubanja starijeg muškarca s masivnom traumom (posjekotinom)koja je nanesena mačem (pogled odostraga).Čovjek kao pojedinac ali i kao pripadnik većezajednice oduvijek je bio u interesu istraživačai znanstvenika. Znanost koja proučava čovjekau najširem smislu, tj. ljudski život i kulturu, zatim sličnosti irazlike među ljudima – kako ljudi žive, što rade, što misle ikako se odnose prema okolini – naziva se antropologija, adanas se najčešće dijeli na fizičku, kulturalnu i lingvističku.U područje fizičke antropologije, koja proučavafosilne ostatke ljudske evolucije, mehanizmebiološke evolucije, gensko nasljedstvote ljudsku prilagodljivost i varijabilnost,spada i bioarheologija kao relativno mladaznanost koja pokušava rekonstruirati životprošlih populacija proučavajući kosturneostatke davno umrlih osoba. William A. Havilandu svojoj je knjizi Cultural Anthropology(1975.) definirao fizičku antropologijukao aspekt antropologije koji ponajprije proučava čovjekakao biološki organizam.Hrvatski prilozi bioarheologiji Bioarheologijaje znanstvena disciplina koja daje informacije ouvjetima i načinu života arheoloških populacija na temeljukosturnih ostataka pripadnika tih populacija. Ona služikao potvrda i nadopuna arheološkim i povijesnim podacima,ali donosi i važne informacije do kojih se ne možedoći uz pomoć arheologije i povijesnih znanosti. Takose na ljudskim kostima mogu vidjeti brojni tragovi kojeostavljaju različite zarazne bolesti, glad, pojava parazitapa i pojave različitih koštanih trauma, koje mogu biti posljedicanesretnih slučajeva ili namjernog nasilja. Terminbioarheologija u današnjem je značenju prva upotrijebilaamerička arheologinja Jane Buikstra 1977. u svome člankuBiocultural dimensions of archaeological study: a regionalperspective (objavljen u zborniku Biocultural Adaptationin Prehistoric America), a pod njim je podrazumijevalaproučavanje i analizu ljudskih kosturnih ostataka pronađenihna arheološkim nalazištima.Temelj je ove znanosti u svijetu postavio DragutinGorjanović Kramberger na prijelazu iz 19. u 20. stoljećeobjavljivanjem svojih kapitalnih djela Der diluviale Menschvon Krapina in Kroatien. Ein Beitrag zur Paläoanthropologie(1906.) te Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine uHrvatskoj (1913.) u kojima je objelodanio iscrpnu analizukosturnih ostataka neandertalaca s nalazišta Hušnjakovobrdo pokraj Krapine. Bioarheološke analize u Hrvatskoji bivšoj Jugoslaviji počele su se provoditi tek nakon Drugogasvjetskog rata objavljivanjem radova Franje IvaničekaIstraživanje nekropole ranog srednjeg vijeka u Bijelom Brdu(1949.) i Staroslavenska nekropola u Ptuju – rezultati antropološkihistraživanja (1951.) u kojima su izneseni rezultatipaleodemografskih i kraniometrijskih analiza populacijakoje su nastanjivale ta ranosrednjovjekovna nalazišta.Suvremena bioarheološka istraživanja u Hrvatskoj počelasu početkom devedesetih godina prošloga stoljeća i danasje aktivno nekoliko znanstvenika koji se bave tom problematikom(Mario Šlaus, Petra Rajić Šikanjić, JadrankaBoljunčić, Ivor Janković i dr.), a njihovi radovi objavljujuse u najpoznatijim svjetskim časopisima iz toga područjakao što su American Journal of Physical Anthropology iliInternational Journal of Osteoarchaeology.Paljevinski i kosturni ukopi S obzirom napojačanu građevinsku aktivnost u Hrvatskoj posljednjihdesetak godina (gradnja autocesta, plinovoda i sl.), uslijedilasu velika zaštitna arheološka iskopavanja koja su nasvjetlo dana iznjedrila brojne arheološke artefakte i mnogoljudskih kostura iz svih vremenskih razdoblja. Tako je prigradnji trgovačkoga centra Relja u Zadru otkrivena vjerojatnonajveća rimskodobna nekropola u Hrvatskoj kojase sastojala od gotovo 2000 grobova. To nije iznenađujućipodatak s obzirom na to da je Zadar bio rimska kolonija(Colonia Julia Iader) koju je 48. pr. Kr. osnovao Gaj Julije

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 15— S obzirom na pojačanugrađevinsku aktivnost uHrvatskoj posljednjihdesetak godina, uslijedila suvelika zaštitna arheološkaiskopavanja koja su na svjetlodana iznijela mnogo ljudskihkostura iz svih vremenskihrazdoblja —Cezar, a tijekom kasne antike grad je bio jedna od najvećihurbanih aglomeracija na istočnoj jadranskoj obali. Arheoloziiz Arheološkoga muzeja u Zadru uporabu ove nekropolena temelju arheoloških nalaza i načina ukopa smjestilisu između 1. i 5. stoljeća, s dva jasno izdvojena vremenskahorizonta koji se razlikuju prema pogrebnom običaju.Grobove iz 1. i 2. stoljeća predstavljaju paljevinski ukopispremljeni u keramičke, staklene i kamene urne. Spaljivanjepokojnika na ovim prostorima poznato je od prapovijesti,pa je tako i jedan brončanodobni kulturni kompleks dobioime prema tome grobnom ritualu (kultura polja sa žarama).Spaljivanje je bilo uobičajen način ukopa Grka i Rimljana,posebice u 1. i 2. stoljeću, no širenjem kršćanstva tijekomkasne antike spaljivanje pokojnika kod Rimljana polakonestaje i potpuno ga zamjenjuje ukopavanje pokojnika uzemlju. Tako i horizont grobova na Relji, koji se vremenskismješta između 3. i 5. stoljeća, predstavljaju kosturni ukopigdje su pokojnici najčešće polagani u zemlju u drvenomlijesu, premda ima i zidanih grobnica te grobova načinjenihod dijelova tegula (rimskih crjepova) i amfora.Svakodnevica antičkog Jadera Ljudskikosturi pronađeni na ovoj nekropoli dopremljeni suna Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanostii umjetnosti u Zagrebu gdje je od 2005. do 2007. godineprovedena opsežna bioarheološka analiza radi dobivanjašto više podataka o načinu i uvjetima života antičkih stanovnikaZadra koji se mogu iščitati iz njihovih kosturnihostataka. S obzirom na to da pisani izvori najčešće govoreo istaknutim pojedincima kao što su kraljevi i crkvenivelikodostojnici, a gotovo nikad o najširim slojevima pučanstva,bioarheološka analiza kosturnih ostataka osobapokopanih na nekropoli Relja pružila je jedinstvenu prilikuda se pokuša rekonstruirati barem dio svakodnevnog životastanovnika antičkoga Jadera te da se pokuša uvidjeti skojim su se eventualno problemima susretali (npr. mogućapojava zaraznih bolesti, gladi ili nasilnih situacija).Odmah je na početku istraživanja bilo vidljivo mnogodječjih kostura jer je više od četvrtine analiziranih kosturapripadalo djeci mlađoj od petnaest godina. Gledano izdanašnje perspektive, smrtnost djece u antičkom Zadrudoima se strahovito visokom, no treba imati na umu da jeriječ o populaciji koja nije poznavala mikroskopski svijet ikoja nije bila svjesna potencijalne opasnosti od bakterija ivirusa. Mnoge bolesti koje su za ove ljude bile potencijalnosmrtonosne danas je raširena uporaba antibiotika svela narazinu prolaznih neugodnosti.Ljudi pokopani prije gotovo dvije tisuće godina na zadarskojnekropoli Relja razlikovali su se od suvremenihstanovnika Hrvatske i prema prosječnoj životnoj dobi.Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, očekivanaživotna dob za muškarce 2006. godine u Hrvatskoj bilaje 72,5 godine, a za žene čak 79,3 godine. Za razliku oddanašnjih stanovnika Hrvatske, antički stanovnici Zadraživjeli su dvostruko kraće: prosječna životna dob muškaracau Jaderu bila je 38, a žena tek 37,5 godina. Premda i overazlike izgledaju šokantno, treba ponovno imati na umuda antički Zadrani nisu poznavali blagodati moderne medicinei da velikoj većini stanovništva nisu bile dostupnetekuća voda i kanalizacija.Bioarheološka istraživanja pokazala su i velike razlikeu prosječnoj visini između antičkih i današnjih stanovnikaovih krajeva. Antički Zadrani bili su niski rastom – muškarcisu bili visoki 168 cm, a žene svega 156 cm. Za usporedbu,antropometrijska mjerenja provedena od 2005. do 2007.godine na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Zagrebu pokazalasu da je danas prosječna visina muškaraca u Hrvatskoj176 cm, a žena 163 cm.Dentalna analiza pokazala je da djeca iz antičkog Zadrakarijes gotovo uopće nisu imala, a to je vjerojatno posljedicaodsutnosti masovne uporabe proizvoda na bazi šećera kaošto su različite vrste slatkiša i gazirana pića. Kod odraslih jeučestalost karijesa također bila gotovo zanemariva što senajviše može zahvaliti prehrani koja se najviše temeljila naribi i morskim plodovima. Danas je stanje usvijetu bitno drukčije jer prema procjenamaSvjetske zdravstvene organizacije otprilikeod 60% do 90% školske djece i velika većinaodrasle populacije ima probleme sa zubnimkarijesom, najviše zbog raširene uporabešećera i hrane bogate ugljikohidratima.I bogataš će napustiti kćerNa kostima antičkih Zadrana uočene su imnoge promjene koje svjedoče o brojnimmetaboličkim poremećajima i zaraznim bolestima.Tako su na svakom petom kosturuiz Zadra znakovi što upućuju na anemiju prouzročenunedostatkom željeza koja se najčešće razvija zbog neodgovarajućeprehrane, parazitizma, nehigijenskih uvjetaživota ili kroničnih gastrointestinalnih oboljenja. Također,na brojnim kosturima otkrivene su promjene koje pokazujuda su djevojčice bile manje favorizirane od dječaka, posebicetijekom razdoblja dojenja, kad su dječaci imali boljuroditeljsku skrb i prehranu. U prilog toj teoriji idu podacio čestom zanemarivanju i ubijanju ženske djece, za razlikuod muške, jer se u antičkom (pretkršćanskom) svijetu smatraloda su muškarci vrjedniji kao radnici i ratnici, dok su zažensku djecu izdaci bili mnogo viši zbog velikog miraza, ao tomu su vrijedne radove napisali William V. Harris (Thetheoretical possibility of extensive infanticide in the Graeco-Roman world, 1982.), Larry S. Miller (Hardness of Heart/Hardness of Life: The Stain of Human Infanticide, 1998.),Wayne Ingalls (Demography and Dowries: Perspectiveson Female Infanticide in Classical Greece, 2002.) i mnogidrugi autori. U tom kontekstu poznata je i jedna rimskauzrečica koja je glasila: “Svatko može odgojiti sina, čak isiromah, ali i bogataš će napustiti kćer”.— Djela koja govore osvakodnevnom životu rimskogstanovništva, pogotovo onogiz najširih masa, gotovo da ine postoje. Tu prazninu danasuspješno upotpunjavajunove znanstvene grane poputbioarheologije —Zarazne bolesti Zarazne bolesti u antičkom Zadrubile su svakodnevna pojava koja je znatno umanjivalakvalitetu života. Na gotovo polovici analiziranih kosturaotkriveni su znakovi koji upućuju na neku vrstu zarazne bolesti.Te su bolesti najpogubnije djelovale na najnezaštićenijidio pučanstva, malu djecu, koja su masovno umirala zbogneodgovarajućih higijenskih uvjeta i medicinske skrbi.Posebnu pozornost privukao je jedan kostur odraslogmuškarca na kojem su bile patološke promjene koje suupozoravale na venerični sifilis. To je zarazna bolest kojase prenosi spolnim kontaktom te napada krvožilni i živčanisustav, a može zahvatiti i kosti. Do otkrića penicilina sifilisje bio smrtonosna bolest, a danas se može dijagnosticiratii liječiti u bilo kojem stadiju. Postoji nekoliko teorija oizvorima i širenju sifilisa u svijetu. Kolumbovska teorijazastupa mišljenje da je venerični sifilis donijela posadaKristofora Kolumba sa svojega prvog putovanja iz Amerike1493. godine. Pretkolumbovska teorija tvrdi da je u Europibilo sifilisa i prije Kolumbovih putovanja, ali da ga tadašnjiliječnici klinički nisu razlikovali od lepre, a unitarijanskateorija pretpostavlja da su treponematoze, u koje spada ivenerični sifilis, dugo prisutne i u Starom i u Novom svijetu.Donedavno je najpopularnija bila kolumbovska teorija, norazvojem molekularnih analiza i multidisciplinarnih istraživanjaposljednjeg desetljeća otkriveno je više slučajevaveneričnog sifilisa u Europi koji datiraju prije Kolumbovihputovanja, u što se uklapa i kostur iz Zadra. Današnje stanjeistraženosti ove problematike sugerira da se ta bolestu Europi pojavila čak i tisuću godina prije nego što se todo sada smatralo.Analiza trauma i praćke Možda najvažnijiaspekt ovog istraživanja bio je pokušaj otkrivanja je li ikoliko je namjerno nasilje bilo prisutno u antičkom Zadrupa je radi toga provedena tzv. analiza trauma koja je otkrilaprisutnost brojnih fraktura kod više osoba. Brojne frakture,poput lomova ruku, nogu, ključnih kostiju i rebara, nastalesu kao posljedica nesretnih slučajeva (padova, rada s velikimdomaćim životinjama ili neoprezna rukovanja poljoprivrednimoruđem). No za neke se traume nedvojbeno možeutvrditi da su nastale kao posljedica namjernog nasilja kaošto su ulične borbe ili tučnjave u gostionicama, u kojima sekatkad koristilo i hladno oružje. Tako je na lubanji jednogmuškarca otkrivena masivna posjekotina nanesena mačemkoja je izazvala trenutačnu smrt, a na lubanji je jedne ženeotkrivena velika trauma koja je nanesena najvjerojatnijeprojektilom iz praćke. Praćka (lat. funda) bila je u anticismrtonosno oružje i najčešće je bila izrađena od komadakože koji je na sredini bio proširen kako bi se na njegasmjestio olovni projektil. Rimska vojska imala je posebnevojne jedinice praćkaša (funditor), a o uporabi tog oružjasvjedoče mnogi rimski pisci (Livije, Povijest Rima; Vegecije,Sažetak vojne vještine; Flor, Dvije knjige izvadaka iz TitaLivija o svim ratovima u sedam stotina godina.)Junaci i tragični ljubavnici Brojna književnadjela proizašla iz pera modernih pisaca kao što suAnthony and Cleopatra: A Novel (Masters of Rome) ColleenMcCullough (2007.) ili pak čitava serija knjiga podnaslovom SPQR Johna M. Robertsa i hollywoodski filmovipoput Gladijatora (Ridley Scott, 2000.) prikazuju uglavnomromantizirane verzije rimskog načina života, a u njihovusu fokusu najčešće junački, gotovo epski likovi u potraziza osobnom osvetom ili tragični ljubavnici. Odmak od teljubavno-herojske matrice donekle je prisutan u TV serijiRome (2005. - 2007.), u kojoj je osim načina života najvišihslojeva prikazan i svakodnevni život običnih Rimljana. Noto i nije čudno s obzirom na to da su i rimski pisci najčešćeprikazivali način života najviših slojeva i najistaknutijihosoba. Djela koja govore o svakodnevnom životu rimskogstanovništva, pogotovo onog iz najširih masa, gotovo ni nepostoje. Srećom, tu prazninu danas vrlo uspješno upotpunjavajunove znanstvene grane i metode među kojima jesvakako i bioarheologija. U nedostatku povijesnih opisa iograničenosti rekonstrukcije načina života najširih slojevastanovništva koja proizlazi iz analize arheološkihartefakata bioarheološke analizepokazale su se neizostavnom znanstvenommetodom. Bioarheologija je u ovom slučajurasvijetlila brojne, do danas sasvim nepoznateaspekte života ljudi koji su nastanjivaliove krajeve prije gotovo dvije tisućegodina. Ako se pokazatelji kvalitete i uvjetaživota antičkih stanovnika Zadra usporedes današnjima, može se zaključiti da se uprošlosti živjelo poprilično lošije. Kratakživotni vijek, neodgovarajuća prehrana, lošisanitarni uvjeti i brojne zarazne bolesti samo su neka odobilježja zadarskog pučanstva za rimske vladavine. Takviživotni uvjeti nisu bili specifični samo za Zadar jer su brojnaistraživanja pokazala slične rezultate u cijelom RimskomCarstvu, što sugerira da će se trebati promijeniti neka danasuvriježena mišljenja o rimskom načinu života koja su temeljenana romantičarskom viđenju antičkog Rima i njegovihstanovnika.Ulomak iz doktorske disertacije Antropološka analiza antičkenekropole Zadar - Relja u kontekstu antičkih nekropolaHrvatske.

Razgovorzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 16Slavenka Drakulić i Borka PavićevićStalnou istom ratuO tome zašto se idesetljeće nakonzavršetka rata ubivšoj Jugoslavijinije promijenio odnosprema zločinima kojisu počinjeni u imevlastitog naroda, uemisiji Most RadijaSlobodna Evroparazgovarale suSlavenka Drakulići Borka Pavićević,dramaturginjai direktoricabeogradskogCentra za kulturnudekontaminacijuOmer KarabegNedavno je objavljen podatak da se 64 postograđana Srbije protivi izručenju RatkaMladića Haaškom tribunalu, a da više odpolovine smatra da on nije odgovoran zazločine za koje je optužen. Čini se da Mladićnikada nije imao veću podršku. Kakoto tumačite, gospođo Pavićević?Borka Pavićević: Prvi razlog je što se timene bave institucije. Time se bave pojedincii nevladine organizacije, ali to nije zaživelou institucijama države. Druga stvarje ponašanje političkih elita, izvinjavamse nemam bolju reč, jer kad se kaže elitato zvuči nekako pohvalno, a ne bi trebalo.Oni nikako da preuzmu odgovornost.Stalno ih biramo da bi, kako oni kažu,preuzeli odgovornost. Pa, ljudi, zašto ondaveć jednom ne preuzmete tu odgovornosti kažete, na primer, da nećete da izručiteMladića, jer ovo što se sada dešava okoMladića samo povećava osećanje stidasvakog građanina. Ombudsmen SrbijeSaša Janković nedavno je rekao nešto vrlodobro i značajno: “Recimo, da se uhapsiMladić i pošalje u Haag, da li bi to značiloda je pravda namirena, da sada svako možeda vas nekažnjeno bije na ulici, da se ljudimogu držati u pritvoru preko svake mere,da li to znači da je sada sve u redu?” Hoćuda kažem da je to jedan koloplet u komedivljanje organizovanih momaka, koje nazivajuhuliganima, i ubistvo francuskogdržavljanina na ulici Beograda itekakoimaju veze sa Ratkom Mladićem. RatkoMladić je centralni društveni problem, toje simptom društvene bolesti.PREDSJEDNIČKI KANDIDATISE ULIZUJU ZLOČINCIMASlavenka Drakulić: Da ste prije nekolikogodina, kada je Gotovina uhapšen, anketiraliljude u Hrvatskoj i pitali ih što misletreba li izručiti Gotovinu Haagu, vjerojatnobi bio visoki postotak onih koji bikazali ne, ali oni bi igrali na drugu kartui rekli bi: “Zašto da ih šaljemo u Haag, miBorka Pavićević:— Divljanje organizovanihmomaka, koje nazivajuhuliganima, i ubistvofrancuskog državljanina naulici Beograda itekako imajuveze sa Ratkom Mladićem.Ratko Mladić je centralnidruštveni problem, to jesimptom društvene bolesti —smo također sposobni sami suditi tim ljudima”.Pogledajte što se u međuvremenudogodilo. Pomilovanje Norca postalo jeu predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj,kako piše riječki Novi list, mjerna jedinicadomoljublja predsjedničkih kandidata.Čisto da se čovjek pita što dični generaluopće radi iza rešetaka. Naime, radi se otome da se jedan dio kandidata naprostoudvara Norcu. “Ne bih imao ništa protivnjegovog pomilovanja”, kaže NadanVidošević, a Andrija Hebrang, kandidatHDZ-a, poručuje: “Ako me Norac zamoliza pomilovanje, ja ću to sigurno odobriti”.Slično govori i Dragan Primorac, bivši ministarznanosti, a Milan Bandić je otišaou posjet Norčevom ocu, možete zamislitišto je taj obećao. Kolega Ladislav Tomičićnazvao je to predizbornom egzekucijompravne države. Zašto je to tako? Većinaljudi koji su na vlasti, koji se muvaju okovlasti, koji su čas u jednoj, čas u drugojpartiji, i sami su sudjelovali u ratu. Svi oniimaju nekog putera na glavi i njima nije uinteresu da se ti ljudi uopće kažnjavaju.Podsjetila bih na onaj famozni slogan, otome sam pisala u svojoj knjizi Oni nebi ni mrava zgazili, kada je, nakon štoje Norac konačno izručen pravdi, stotineljudi izašlo na splitsku rivu noseći parolu“Heroj, a ne zločinac”. To se poslije ponoviloi u slučaju Ante Gotovine. Čuvena jei izjava Milana Vukovića, suca Vrhovnogsuda, koji je rekao da u obrani naši dečkinisu mogli počiniti zločin jer onaj koji sebrani ne može počiniti ratni zločin, što jenotorna glupost.Drugi važan elemenat za razumijevanjesvega toga je Drugi svjetski rat. Ovajrat je počeo manipulacijom brojkama izDrugog svjetskog rata – koliko su Hrvatiubili Srba, koliko su Srbi ubili muslimana,koliko su muslimani ubili ne znam kogaitd, manipuliralo se zato što se to nikadaod Drugog svjetskog rata nije raščistilo.Zapravo, mi nikada nismo imali povijestustanovljenu kao nezavisnu nauku. Povijestkoju smo učili u školi je uvijek bilaobilježena ideologijom. Mi smo odrasli sneistinama, lažima i ideologijom, i to sesve skupa ponovilo pred ovaj rat u oblikupropagande za rat. Nikada nismo raščistilis poviješću, s brojkama, sa zločinima, odDrugog svjetskog rata pa do ovog rata, i toje strašno. Nama sada, kada je Feral mrtav,o ratnim zločincima ne govori nitko.Opet je politika ta koja o svemu odlučujei koja igra glavnu ulogu. Sadasu izbori i Norac je dobar adutda se pridobiju branitelji, kojisu kod nas značajna populacija,i da se pošalje signal biračimau Hercegovini. Dakle, političkiinteres dominira, a on je,eto, upravo takve vrste – da sekandidati udvaraju zločincima.Spomenula bih još nešto, kadaje nedavno uhapšen Željko Sačić,koji je bio ratni zamjenikzapovjednika specijalaca MladenaMarkača, a uhapšen je uvezi sa zločinom u srpskom seluGrubori gdje je ubijeno pet staraca, i to dvatjedna nakon Oluje, Andrija Hebrang je ujednom intervjuu rekao: “Da, tamo je ubijenopet ljudi, ali pogledajte u Hrvatskojje stradalo preko 9.000 civila”.OD RATNOG UBOJICE DOTAJKUNABorka Pavićević: Ja bih nešto dodala povodomovoga što je Slavenka govorila oneprekidnoj konstrukciji i rekonstrukcijiistorije. Neke stvari se ipak znaju – i ko jepobednik u Drugom svetskom ratu i štaje čime plaćeno. Govorim o tome zato štosmo mi neprekidno u istom ratu. To osećajui ljudi, bila sam sada u Bosni, imateutisak da taj rat traje u kontinuumu. Međutim,ovde u Srbiji se dešava da se zločiniovoga rata pravdaju zločinima ranijeg rata.Cela ova mimikrija – traženje groba DražeMihailovića, prekrštavanje ulica, odnosprema partizanskim spomenicima – ideza tim da se kvislinzi proglase za one kojisu ustvari stradali. Pravdate kvislinge zatošto ne možete da se suočite sa skorašnjomistorijom, pa zločine iz poslednjeg rataobrazlažete nepravdama i takozvanimnepravdama iz Drugog svetskog rata. Toje ono – hajde da sada govorimo o Jasenovcui Bleiburgu zato što nećemo dagovorimo o Srebrenici. Tu ima još jednastvar. Zaboravlja se da je ovaj rat bio itransformacija bivšeg socijalističkog vlasništva.Ratni zločini su išli zajedno saneslućenim poslovima krađe i korupcije.A ta tranzicija novca sa neproglašenimkrajem rata i bez određenja prema ratu izločinu zapravo ima veze sa instalacijomjedne nove grupe, ne znam da li da je nazovemklasom. Otkud ovakva koncentracijatajkuna, otkud toliki novac u njihovimrukama? Pogledajmo njihove biografije izosamdestih godina, pa ćemo videti šta seustvari dešava. I vi odjedanput vidite daje govor o zločinu zapravo govor o pljačkii korupciji. Koloplet zločina se pretvarau pljačku, a pljačka u nasilje, i, kao štokaže Halmet, “zločin truli, smrad mu sedo neba diže”. Vi onda ustvari učite ljudeda se zločin isplati. Kad je bio prikazansnimak kako pripadnici specijalne jediniceŠkorpioni ubijaju bošnjačke civile, onda sepojavila informacija da je Škorpione finansiraočovek koji je posekao jednu trećinušuma u Baranji. Na tom snimku vidimo ijednog popa koji ih blagosilja i kaže: “Idite,koljite i vratite se”. Pripadnici Škorpionasu osuđeni, ali mi ne znamo šta je bilo satim popom i sa tim čovekom koji ih je finasirao?Možda on danas otvara nekakavmol, ko zna šta radi i čime trguje.Slavenka Drakulić: Prvi bogataši koji suizašli iz rata bili su vozači koji su se naglobogatili, skladištari koji su se naglo bogatili,šverceri koji su se naglo obogatili itd.Sve je to strahovito povezano.ULOGA HAAGAKakav je po vama učinak Haaškog tribunala?Krivci su kažnjeni, ali presude suvrlo malo ili nikako doprinele priznavanjuzločina i suočavanju sa tamnom stranomvlastite prošlosti. Te presude su često bilepovod za nove nacionalističke frustracije ipriču o nepravdi svjetskih moćnika čija ježrtva “naš mali, pravdoljubivi narod”.Slavenka Drakulić: Po mom mišljenjunajvažnija funkcija suda u Haagu nisu nipresude ni zločinci, nego istina, jer smokroz te procese, recimo, saznali istinu oSrebrenici. Da nije bilo suđenja Krstiću,ne bi bilo ni istine o Srebrenici. O tomese radi, da se te kockice na koncu tako

Razgovorzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 17poslože da mi saznamo istinu. Jer, akose pusti nama, državama i narodima, dadođemo do te istine, mi do nje nikada nećemodoći. Historijska je važnost suda uHaagu da se kroz njegove procese otkrivaistina, pa vi više ne možete reći da nijeubijeno 8.000 ljudi u Srebrenici, jer postojedokazi, imena i svjedoci. A sve to bez togsuda ne bi išlo. U tome je važnost Haaškogsuda, a da on nešto bitno pridonosisuočavanju s prošlošću – ne bih rekla. Tajposao je ostavljen nama samima.Slavenka Drakulić:— Historijska je važnostsuda u Haagu da sekroz njegove proceseotkriva istina, pa višene možete reći da nijeubijeno 8.000 ljudi uSrebrenici, jer postojedokazi, imena i svjedoci.U tome je važnostHaaškog suda, a da onnešto bitno pridonosisuočavanju s prošlošću– ne bih rekla. Taj posaoje ostavljen namasamima —Borka Pavićević: Možda smo gledali previšefilmova o Nirnberškom procesu, pasmo živeli u uverenju da će suđenje u Haaguna neki način dovesti to katarze. Toje, međutim, izostalo, do toga nije došlo.Ja, inače, mislim isto što i Slavenka – daje Haaški tribunal bio nužan zato što nikood nas nije bio u stanju da govori o zločinimasvojih sunarodnika. To nisu mogli daurade ovdašnji sudovi, jer nemaju kapacitet,a ni podršku države da sude takozvanesvoje, to je jedino mogao da uradi Haaškitribunal. I on je doveo do spoznaje, on jeočitovao stvari koje se nesvesno znaju, a neispoljavaju se, kao što je Srebrenica.Slavenka Drakulić: Vrlo je važno da jeBorka spomenula riječ katarza. Ovdje uHrvatskoj se često govorilo da do katarzenije moglo doći zbog toga što se suđenjenije odvijalo pred očima lokalne javnosti,nije se odvijalo ni u Beogradu, ni u Zagrebu,ni u Sarajevu, nego negdje na nekompedesetom mjestu. Međutim, upravoprimjer Norca pokazuje da do katarzene dolazi ni kada se suđenje organizirau zemlji jer je politička volja potpunodrugačija.ŠTO S PROŠLOSTI?Zar vam se ne čini da je sve to ustvarijedan zatvoreni krug? Političari ne osuđujuratne zločine jer se boje da ljudineće glasati za njih, a običan svijet neosuđuje zločine zato što takvu osudu nečuje od političara, niti je ima u najtiražnijimmedijima.Slavenka Drakulić: Ne bih nikako reklada je to zatvoreni krug. Nije to zatvorenikrug, ali mi smo još negdje na početku,jedva smo se makli od nule, i vidjet ćemokako će to dalje ići. Problem je u tome štose izgubio pojam javnog interesa, javnogdobra i javnog prostora, pa ne možemokonstituirati nikakvu ozbiljnu intelektualnuopoziciju. Vi možete misliti drugačije,pa to i objaviti, nitko to neće pročitati.Nakon što je Feral umro mi zapravo nemožemo nigdje ništa ozbiljno ni pisati niobjaviti. Ljudi koji drugačije misle nemajuse gdje izraziti, za njih nema prostora.Haaški trubunal je dobar jedino onda kadaosudi pripadanika druge nacije. Međutim,kada sudi “naše”, onda se javlja veliki otpor,nastaju velike frustracije. Za meneje vrlo karakteristična opaska profesoraVojina Dimitrijevića koji kaže da se u SrbijiHaaški tribunal doživljava kao nekavrsta Moloha koji jednom mjesečno morada pojede jednog Srbina i mi moramo damu ga damo.Borka Pavićević: To je isprika, to je mehanizamu stilu – sve je to svetska zavera, zasve su krivi Jevreji, sve su nam to namestiliAmerikanci. Sve se objašnjavastranim službama,inscenacijama, to su objašnjenjakoja daju političarii njima bliski mediji da biodržali stanje takvo kakvojeste. Jer, ako mi saznamoistinu o zločinima i ko jebio nadležan i ko je naređivao,onda ćemo naravnosaznati i druge stvari, paizmeđu ostalog i zašto nambudžet izgleda tako kakoizgleda. Ali čini mi se dapriča o tome da je ovaj ratbio plod nekakvog dogovora,koji je postignut neznam gde i u kome smo mibili nevini i nedužni, višene pije vodu.Slavenka Drakulić: Ono štoje izvjesno o tom ratu je daon nije započeo dole negoje sišao na ljude odozgo– iz sfere politike. Tvrdim da ljudi nisubili spremni za rat. Taj je rat započeo napolitičkoj ravni, propaganda je vođenagodinama, a nakon toga se krenulo u rat.A kad je pala krv, onda je već sve bilo gotovo.Naravno da je sada glavno pitanjekako iz toga izaći. Mislim da ovo što sadaimamo nije puno različito od onoga što jebilo nakon Drugog svjetskog rata. Sadanam je perspektiva Europa, pa bi nas totrebalo držati, a onda je to bila izgradnjadržave i neka jedinstvena ideologija. Međutim,postavlja se pitanje kako živjetidalje s prošlošću koja nas opterećuje. Pomom mišljenju – tako da je raščistiš. U tomsmislu u Evropi postoje dva modela. Jedanje španjolski, oni su rekli – Franca ćemostaviti pod tepih i zaboraviti, idemo dalje,zaboravimo ono što je bilo da se narod nebi dijelio, ali taj model ne funkcionira. Iu Hrvatskoj se poslije Drugog svjetskograta nije puno govorilo o ustašama, pa su,kad je za to došlo vrijeme, isplivali goreza jednu sekundu. Taj model je opasan.Kada se prošlost pomete pod tepih, kadase ona ne raščišćava, kao što su to uradiliNjemci, to je drugi model, onda uvijekpostoji opasnost da se ona u pogodnojpolitičkoj situaciji vadi kao as iz rukava ida se njome manipulira. Uvijek se prošlostnekako vraća i zbog toga s njom trebaraščistiti.Borka Pavićević: Potpuno se slažem saSlavenkom i uverena sam u to da ljudi nisuhteli da se ubijaju, ali kad su ih prozvalimuslimanima, Srbima i Hrvatima, onda jeto počelo. Čim uđete u naciju, vi ste ušli urat. To i dan-danas traje.CRKVA I NACIJAČini se da vjerski službenici nisu spremnida osude zločine pripadnika svoje verei nacije. Napravio sam dosta dijalogasa pripadanicima i katoličkog i pravoslavnogi islamskog klera. Kada bih ihupitao o zločinima, najviše što bi reklibila je uopštena osuda zločina u smisluda svete knjige zabranjuju ubijanjei da pravi vjernik ne može ubiti čovjeka.Nikada nisam čuo oštru osudu zločinakoje su počinili pripadnici njihove nacijei religije. Takve osude obično se upućujudrugoj vjeri i naciji.Borka Pavićević: Naravno da su verske zajednicejako odgovorne. Crkva se nijednogtrenutka nije na ozbiljan način ogradilaod zločina. Možda postoje neki izuzeci.Jedan od temeljnih problema ovog društvaje njeno izjednačavanje patriotizma,nacionalizma, pravoslavlja i srpstva, da negovorim o vladikama Filaretu, Artemijui Pahomiju, svim tim neviđenim javnimskandalima od kojih se crkva kao institucija,ili kao sinod, kako god hoćete, nijeogradila. Nikada neću zaboraviti Filaretakoji se zaklinje na glavu deteta, a posletoga je bio u Vukovaru. Nisu u tome učestovalireligiozni ljudi nego crkva kao institucija.A pogledajte koji javni prostordanas zauzima crkva. Ja ne znam jesmoli sekularna država. Volela bih da jesmo isve tvrdimo da jesmo, ali nekako mi baštako ne ispada.Slavenka Drakulić: Prije svega moramoznati jednu stvar – da zajedno s nacionalizmomraste i uloga vjere. U Hrvatskojsu vjera i nacija jedno. U anketama se 90posto Hrvata izjašnjavaju kao katolici.Zašto se oni tako izjašnjavaju? Zato što jeto pojam koji ih određuje u smislu identiteta,u smislu hrvatstva. Dakle, katolicizamje za njih suština njihove nacionalnepripadnosti. Naravno da onda crkva imaogromnu ulogu u političkom životu, kaoČitajte ivšićašto ju je imala i u ratu, kada je svaka brigada,ili bojna, imala svoje svećenike kojisu blagoslivljali vojnike prije svake akcije,kao što i danas blagoslivljaju otvaranje svakogobjekta, kao što je kardinal Kuharićsjedio pokraj Tuđmana u parlamentu itd.Politički utjecaj crkve je ogroman i u tomsmislu je njena osuda zločina jako važna.Međutim, ako je i bilo, onda je to bilojako općenito. Ali što će oni drugo rećikad su i sami na neki način sudjelovali utom ratu.KAD POSTANEMO ŽRTVE...Da li ćemo ikada na ovim prostorima doživjetida se ljudi počnu istinski užasavatinad zločinima svojih sunarodnika kao štose Njemci užasavaju nad Holokaustom?Slavenka Drakulić: Vjerojatno onog časakad provedemo denacifikaciju i denacionalizacijuna način na koji su je Njemciproveli. Druge nema. A to je dugotrajan ibolan proces, kao što vidimo.Borka Pavićević: Citirala bih sad misaokoja potiče iz kruga oko Hannah Arendt,a koja kaže da će do toga doći onda kadase osetimo kao žrtve. Metaforično rečeno,počećemo s tim ozbiljno da se sučavamoonda kada budemo u ulozi nemačkih Jevreja.Tek kada se nađemo u situaciji daosetimo patnju, da doživimo nepravdu navlastitoj koži, počinjemo da osećamo empatijus onima koji su stradali.

TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 18Prošla godinau zakrivljenomretrovizoruredakcijeZarezaDomaćaproznafikcijaBoris PostnikoV1Daša Drndić, April u Berlinu; Fraktura,Zagreb Nasuprot našim kolektivnimamnezijama, Daša Drndićispisuje tamu nedavne srednjoeuropskeprošlosti. Multidiskurzivni katalog boli,nježnosti i užasa: ovo je hrabra, snažna,odgovorna i, iznad svega, jako dobraknjiževnost. Možda 2009. nije bila proznagodina za pamćenje, ali April u Berlinutrebalo bi pamtiti dugo.2Andrej Nikolaidis, Dolazak; Algoritam,Zagreb Kad Jacques Lacansusretne Philipa Marlowea. I to uUlcinju. Najambiciozniji Nikolaidisov romando sada, žestoko kritičan, beznadnonihilističan; priča o uzaludnu pokušajurješavanja slučaja stravična umorstva usumrak očekivanoga kraja svijeta. Apokalipsadanas? Ne, puno je gore.3Viktor Ivančić, Planinski zrak; Fabrikaknjiga, Beograd Sjajan kratkisatirični antiratni roman u kojem sumilitarizam i domoljublje prepoznatljivomivančićevskom manirom svedeni do urnebesnogapsurda. Nešto kao: kako bi izgledaloda mali Robi K. konačno završiškolu i ode u vojnike. Knjigu smo pronašliu Beogradu. Sada su na potezu hrvatskiizdavači.4Ivana Sajko, Povijest moje obiteljiod 1941. do 1991., i nakon; Meandar,Zagreb Kult ispovjednog narcizmakruži hrvatskom prozom; novi romanIvane Sajko nešto je posve drukčije.Ovdje se ispovijest pripovjedačice prelijevau njezinu pretpovijest iscrtavajući kontureidentiteta na varljivoj podlozi obiteljskihpriča, historijskih dokumenata i mašte.Intimistično i potresno.5Ratko Cvetnić, Polusan; Mozaikknjiga, Zagreb Dugoočekivanidrugi roman autora antologijskogaKratkog izleta široka je panorama krajazagrebačkih osamdesetih, lišena utrživenostalgije i ispričana iz perspektiveneperspektivnog a neodoljivo duhovitogi pametnog “vječnog studenta” Vjeke.Cvetnićeva elegancija pisanja nešto jebitno različito od rečenica na kakve nas jenaviknula suvremena hrvatska proza.TOP 5 LICA SKRALJEVSKIHDVORANENAD PERKOVIĆ1Čovjek-sendvič: Barack H. ObamaOnaj koji je vratio nadu čovječanstvu umesijanskom stilu. U postindustrijskomsvijetu marketinga nije nikakvo čudo da tuulogu preuzme ovaj čovjek-sendvič. Stariji ćese sjetiti tog nekad popularnog načina oglašavanjapo ulicama velegradova. Obama jedostigao vrhunac u tom zanimljivom žanru.Na prednjem plakatu piše mu “Yes, we can”, idok ide prema prolaznicima, u njima porastenada, osjećaj novog optimizma, neočekivanipolet... A kad odmakne malo dalje ulicom,samo malobrojni koji se za njim okrenu videšto piše na stražnjem plakatu čovjeka-sendvičaObame: “...but we wan’t!”Gospodine Predsjedniče, hoćete li povućitrupe iz Afganistana i Iraka? “Yes,we can!”. Sjajno, evo vam Nobela za mir...“But we wan’t!”2Fantom iz opere: Ivo Sanader Utrendu s vremenom, još jedan pseudospasitelj,ali lokalnog tipa. Problems ljudima koji imaju mesijanski kompleks jeto što su bahati. Drugi je pak problem što senekako uspiju dokopati vlasti. Ovaj je bahatootišao sa scene u namjeri da šokira javnost,te nezahvalne patuljke. Pomisliš, ajde dobro,bar smo ga se riješili. Je, vraga... evo njegaopet. Jednako bahato. Fantom iz opere, onemilanske, pogledao je na jedan od svojihsatova i odlučio da je trenutak da se vrati.Glava mu je pala u neočekivanom finalunjegove vlastite opere.3Peter Pinocchio Pan: Michael JacksonJedna smušena smrt, ne baš dostojnakralja. Ali i život ovog Veličanstva bioje jednako smušen, pa i karijera, tako dačitava ta priča nikad i nije odisala nekim dostojanstvom.Izumitelj plesne figure (i to jeneki doprinos čovječanstvu) privatno je bionešto između Petra Pana i Pinocchia. Volioje dječake, ali su ga često olako namagarčili.Od maltretiranog afroameričkog djetetarekonstruiran u bijelog princa, napustio jeovaj opaki svijet nikako se odlučivši služi libogu ili bogatstvu, magičnom wonderlanduili okrutnom carstvu pop industrije.4Ostarjeli as umjesto kralja: MichaelSchumacher Godinu je pred sam krajobilježio i povratak kralja trkaćihstaza. Još jedan kolesterolski ugovor jepotpisan, ovaj put s Mercedesom koji imai svoju F1 momčad, kako bi dobili legendarnogveterana za upravljačem bolida.Radništvo Daimler-Benza gunđa. Kolikimilijuni u besmislenu zabavu, koliki milijunigladijatoru. Već zbog toga će svaki noviprimjerak Mercedesa poskupiti na osiromašenomautomobilskom recesijskom tržištu.Ali Schumacheru se jedno ne može osporiti:sve svoje naslove zaradio je sam, kolikotoliko po pravilima igre. Stručan čovjek,majstor zanata. Zapravo, rijetka iznimka:čovjek na svom mjestu. Točno na mjestuna kojem treba radi ono što treba i najboljezna. Zapravo šteta što je u pitanju besmislenicirkus. Ali cirkus je u krizi, i ostarjelias umjesto kralja trebao bi ga spasiti.5Preobraćenik: Silvio Berlusconi Političkicar Italije, magnat, diplomatskišaljivdžija, mačist i seksist, nekomzlehudom igrom providnosti dobio je ponosu i po zubima te doživio metanoju, takoda sad u alpskom lječilištu piše ljubavnestihove. Novi moto mu je “ljubav uvijekpobijedi zavist i mržnju”. Ako je i političkitrik, odiše kraljevskom autentičnošću. Nijebaš da se svaka budala toga može sjetiti.Ali svaka budala ga može oponašati, štoje popularan sport u nas. Hrvatski populisti predsjednički kandidat, aktualni gradonačelnik,često koristi ljubav i praštanje usvojoj retorici, a protukandidat koji vodi uutrci počeo se izražavati teološki, o borbisvjetla i tame. Čovjek bi rekao da je odjednompostao gnostik, zauzevši samovoljnopoziciju na strani svjetla. Sve je to dostablijedo u usporedbi sa spektakularnim caremApenina.

TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 19KAPETAN KOMAPREPORUČUJE 143jaaaaaAko dobraalbumaZORAN ROŠKO1Daleko najbolji album godine:Leyland Kirby, Sadly, The FutureIs No Longer What It Was (3 CD-a,preko četiri sata zvukova montiranih izradijskog međugalaktičkog transportiranjagradova, milijuna duša, podzemnihinstalacija, ptica u zidovima, westerna sizvanzemaljcima, zapravo svega)2Drugo mjesto dijele:Vijay Iyer, Historicity (CERN-ovjazz-teleskop za snimanje aristokratskihtuluma na planetima koji kruže okoatomske jezgre)Pierre Yves Macé, Passagenweg (kakose kompjutori iz 23. stoljeća sjećaju Benjaminova“modernog” Pariza, kako svešto je najnovije može zvučati kao da jeužasno staro)2,5 RiftsDrugo i pol mjesto dijele:Oneohtrix Point Never,At Swim Two Birds, Before You LeftJulianna Barwick, FlorinePatrick Watson, Wooden ArmsKreng, L’ Autopsie Phenomenale deDieuAkron/Family, Set Em Wild, Set EmFreeWildbirds & Peacedrums, SnakeLightning Dust, Infinite LightFever Ray, Fever RayDM Stith, Heavy GhostAllen Toussaint, The Bright MississippiBeach House, Teen DreamWorld’s End Girlfriend, Lie Lay LandBabe, Terror, WeekendCold Cave, Love Comes Close3Treće mjesto dijele:Flaming Lips, EmbryonicVolcano Choir, UnmapGala Drop, Gala DropUmlaut, UmlautFanfarlo, ReservoirMicachu, JewelleryThao With the Get Down Stay Down,Know Better Learn FasterFormer Ghosts, FleursThe Leisure Society, The SleeperSack & Blumm, ReturnsMe’Shell NdegeOcello, Devil’s HaloPyramids With Nadja, Pyramids withNadjaThe Antlers, HospiceSt. Vincent, ActorThe xx, xxjj, jj n° 2The Big Pink, A Brief History of LoveYo La Tengo, Popular SongsFuck Buttons, Tarot SportSchool of Seven Bells, AlpinismsEdward Sharpe & The Magnetic Zeros,Up From BelowKid Congo & the Pink Monkey Birds,Dracula BootsWild Beasts, Two DancersAntony and the Johnsons, The CryingLightSin Fang Bous, ClangourBonnie “Prince” Billy, BewareBruce Peninsula, A Mountain Is aMouthCymbals Eat Guitars, Why There AreMountainsThe Veils, Sun GangsHere We Go Magic, Here We Go MagicDirty Projectors, Bitte OrcaThe Mount Fuji Doomjazz Corporation,SuccubusThe Kilimanjaro Darkjazz Ensemble,Here Be DragonsEmily Loizeau, Pays SauvagePhoenix, Wolfgang Amadeus PhoenixCamera Obscura, My Maudlin CareerGrizzly Bear, VeckatimestYACHT, See Mystery LightsAnimal Collective, Merriweather PostPavilion + Fall Be KindThe Mary Onettes, IslandsChoir Of Young Beleivers, This Is for theWhite in Your EyesWhy, Eskimo SnowAtlas Sound, LogosThe Clientele, Bonfires on the HeathBear In Heaven, Beast Rest ForthMouthNosaj Thing, DriftDan Deacon, BromstThe Dead Weather, HorehoundSoulsavers, BrokenRamona Falls, IntuitGirls, AlbumSun 0))), Monoliths & DimensionsMasada Quintet, Stolas: The Book ofAngels, Vol. 12Bill Wells and Maher Shalal Hash Bazwiltz,GoktUnE-yArDs, BiRd-BrAiNsÖdland, The CaterpillarMoritz von Oswald Trio, Vertical AscentCarl Craig, Recomposed by Carl Craig& Moritz von OswaldSufjan Stevens, Songs for ChristmasFelix, You Are the One I PickSparklehorse and Fennesz, In the Fishtank15Holopaw, Oh, Glory, Oh, WildernessIntrusion, The Seduction of SilenceTyondai Braxton, Central MarketZola Jesus, New AmsterdamMolly Berg & Stephen Vitiello, The GorillaVariationsPart Timer, Taped RecordingsSack & Blumm, ReturnsJim O’Rourke, The VisitorLymbyc Systym, Shutter ReleaseMartyn, Great LenghtsTom Waits, Glitter and DoomMatias Aguayo, Ay Ay AyMolina and Johnson, Molina andJohnsonPastels and Tenniscoats, Two SunsetsPeter Walker, Spanish GuitarRupa & the April Fishes, Este MundoSea Wolf, White Water, White BloomSimone White, YakiimoSleeping States, In The Garden of TheNorthSusanna and the Magical Orchestra, 3Mountain Goats, Life of the World toComeBlackbird Raum, SwiddenLittle Gold, On the KnifeShugo Tokumaru, Rum HeeJackie-O Motherfucker, Ballads of theRevolutionBenedict Drew, A Folding TableWhite Rainbow, New CloudsBill Callahan, Sometimes I Wish We WereAn EagleTiny Vipers, Life on EarthEarly Day Miners, TreatmentBuilt to Spill, There Is No EnemyAndrew Bird, Noble BeastBLK JKS, After RobotsDavid Bazan, Curse Your BranchesA.A. Bondy, When the Devil’s LooseElizabeth & the Catapult, TallerChildrenRain Machine, Rain MachineWoods, Songs of ShameSilk Flowers, As Above So BelowModerat, ModeratMount Eerie, Wind’s PoemJacaszek, PentralBlack Moth Super Rainbow, Eating UsAu Revoir Simone, Still Night, StillLightIZVEDBENADESETKANATAŠA GOVEDIĆ1Balade Petrice Kerempuha FrankePerković (DK Gavella)2Crnac Tatjane Gromače i redateljaTomija Janežiča (HNK Ivana pl. Zajca,Rijeka)3Knjiga mrtvih Kiće Burića (Teatar&TD, Zagreb)4Generacija 91-95 Boruta Šeparovića(ZeKaeM, Zagreb)5Evita Senke Bulić (Nezavisnaprodukcija)6Zagrebački pentagram Paola Magellija(ZeKaeM, Zagreb)7Skitničkabajka Karela Čapeka,Nane Šojlev i Desanke Virant (ScenaKNAPP)Cass McCombs, CatacombsBarzin, Notes To an Absent LoverDo Make Say Think, Other TruthsMúm, Sing Along to Songs You Don’tKnowTo Kill A Petty Bourgeoisie, MarloneMarissa Nadler, Little HellsBibio, Ambivalence AvenueHannu, HintergartenFjordne, The Setting SunThe Dodos, Time To DieThe Juan MacLean, The Future WillComeThe Most Serene Republic, ...And TheEver Expanding UniverseWynton Marsalis, He And SheSix Organs Of Addmitance, RTZThe Pains of Being Pure at Heart, Higherthan the StarsMew, No More Stories Are Told TodaySorry...Zee Avi, Zee AviYim Yames, Tribute ToFlorence + The Machine, LungsRock Plaza Central, At the Moment ofOur Most Needing8Ma9BoNeT,10Staklenaand Al, Ivice Buljana (Nezavisnaprodukcija)koreografija Maše Kolar(Nezavisna produkcija)menažerija, AniceTomić i Jelene Kovačić (HNKIvana pl. Zajca, Rijeka)

TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 2010 FILMOVA KOJE NISMOSMJELI PROPUSTITI, ALI IHJOŠ STIGNEMO POGLEDATI...SREĆKO HORVAT1Duncan Jones, Mjesec (Moon) Akoste se pitali koji je filmski odgovor nakultnu pjesmu Space Oddity, ondasvakako pogledajte prvijenac sina DavidaBowieja. Radi se o psihološkom SF-u u kojemglavni junak sam u svemiru – uz pratnjurobota kojemu glas posuđuje Kevin Spaceyi koji je došao taman kada smo već pomalozaboravili na simpatičnog WALLE-a – nepropituje samo granice svemira, već prijesvega granice vlastitog uma. S obzirom naovaj film, možemo se samo nadati da ćeDuncan Jones što prije snimiti najavljeniEscape from The Deep...2Lars von Trier, Antikrist (Antichrist)Što reći o filmu koji je već unaprijed(potpuno pogrešno) optužen zamizoginiju, nego da Trier ni ovaj put nijerazočarao, štoviše, ispunio je sva očekivanjakoja od njega imamo. Još je u Lomeći valovedanski redatelj započeo s ispisivanjemneobičnih ljubavnih priča, da bi u uvodnojsekvenci Antikrista, u kojoj par strasno vodiljubav, a njihovo dijete pada kroz prozor iumire, svoju uvrnutu (psiho)logiku doveodo vrhunca. Budući da je seks po Trieru neprekidnoi neizbježno povezan s krivicom,a ljubav inherentno osuđena na propast,film se može preporučiti samo onima kojisu danima poslije spremni ostati u njegovojatmosferi...3Marc Webb, 500 dana ljubavi (500Days of Summer) Vjerojatno jedanod najboljih prošlogodišnjih indiefilmovas tematikom ljubavi, i to ne samozato što u njemu glumi predivna Zoey Deschanel.Premda nas redatelj/narator većna samom početku uvjerava da se ne radio još jednoj ljubavnoj priči, 500 dana ljubaviuspjeva dočarati upravo neke karakterističnemomente svake ljubavne drame,od prvog zaljubljivanja i euforije do prvihrazočaranja i raskida. Film, doduše, završavaklasično holivudski, uvjeravajući nas da“ne postoje čuda” i “nešto poput sudbine”,odnosno da “ništa nije zapisano unaprijed”,ali čak i uz tu lažnu nadu koju dajenesretno zaljubljenima, pronaći će svojemjesto uz Vječni sjaj nepobjedivog uma idruge indie-klasike...4Neill Blomkamp, Okrug 9 (District9) Uzmite lažni dokumentarizam,gotovo beznačajan budžet, velikumaštu i dobit ćete prvijenac Neilla Blomkampakoji je podigao veliku prašinu međuljubiteljima SF. Ta prvoklasna znanstvenofantastičnavizija kao da (pomalo skeptičnoi suzdržano) odgovara na tezu da bi upravožitelji slamova mogli postati novi revolucionarnisubjekt. Premda se na kraju narativnopretvara u akcijsku avanturu nalik na Tranformerse,film je ipak kako vizualno tako iteorijski inspirativan i čak i ako ste ga većgledali, ni u 2010. ga sigurno nećete baremjednom zaobići...5Andrea Arnold, Akvarij (Fish Tank)Ako je vjerovati prijateljima, a tuprije svega mislim na Jelenu Ostojićkoja je o tome pisala upravo u Zarezu,Akvarij je odlična emotivna drama o odrastanjujedne petnaestogodišnjakinje, njenimrazbijenim iluzijama o boljem životu i neuzvraćenojljubavi. Nemam petnaest godina,ali imam običaj vjerovati prijateljima, pafilm, pošto sam i njega propustio, stavljamna listu filmova za 2010...6Michael Haneke, Bijela vrpca (Dasweiße Band) Kao ni Trier, tako ni Hanekenije iznevjerio očekivanja svojihfanova, te je uspio napraviti još jedan odličanfilm koji će se sigurno svrstati uz bokSkrivenog. Kako kaže sam Haneke, u filmuse ne radi samo o njemačkom fašizmu, većTRI ODPREVIŠE UPJESNIČKOJ2009.MARKO POGAČAR1Ana Brnardić: Postanak ptica (DHP)2Miroslav Kirin: Zbiljka (Vuković &Runjić)3TomicaBajsić: Južna pošta - Putovanjepoezijom Latinske Amerike(DHP)o društvenoj klimi koja je omogućila takvuvrstu radikalizma – i po tome je Hanekeiznova univerzalan. Oni koji od Hanekeaočekuju estetiku i vizualni perfekcionizamiznova će ga dobiti, ali ovaj put nema opravdanjaza kriva (i nepolitička) iščitavanja kakvih,nažalost, nije bilo lišeno Skriveno...7James Gray, Ljubavnici (Two Lovers)Premdaje film službeno u distribucijupušten još 2008., kod nas je ukinima igrao prošle godine, pa se stoga inašao na ovoj listi. Joaquin Phoenix glumipomalo retardiranog, ali svejedno simpatičnogmomka koji unatoč činjenici što gaobitelj želi oženiti za pristojnu i zgodnu djevojku,svoju žeđ ne može utažiti u privlačnojplavuši koja nosi samo komplikacije. Filmsadrži niz komičnih i bizarnih momenata,kao i iracionalnih odluka glavnoga lika, teuz 500 dana ljubavi vjerojatno predstavljajedan od pamtljivijih ljubavnih filmovaprošle godine...8Xavier Dolan, Ubio sam svoju majku(J’ai tué ma mere) Pošto samu prenatrpanom programu ZagrebFilm Festivala gledao druge stvari, ni ovajfilm nisam uspio vidjeti, ali ako je vjerovatiprijateljima kanadsko ostvarenje mladogaXaviera Dolana svakako valja chekirati istavljam ga na listu prvih filmova za pogledatiu 2010...9Steven Soderbergh, Potpuni doživljaj(The Girlfriend Experience) Zaštoje kod nas preveden kao Potpunidoživljaj, ne znam, ali možda se prevoditeljhtio referirati na originalni naslov TheGirlfriend Experience koji dolazi iz svijetaprostitucije i označava seksualni odnos ukojem se prostitutka ponaša kao djevojkaklijenta. Premda u našim kinima još uvijeknije prikazan, a pitanje je hoće li i biti, noviSoderberghov film uspio je spojiti naizglednespojivo – elitnu prostituciju i financijskukrizu. Detalj koji je pritom najzanimljivijizasigurno je Sasha Grey, glumica koja inačedolazi iz “filmova za odrasle” i koja na nekinačin ujedno tumači i svoj vlastiti lik...10Todd Phillips, Mamurluk (Hangover)Tigar u kupaoni, dijetekoje ne poznajete, nestali prijatelji potpuno prazna memorija... ako vašuobičajeni izlazak nužno i ne igleda ovako,Mamurluk je svejedno jedna od najboljihkomedija ove godine koja metodom rekonstrukcije(i par neizbježnih klišeja, doduše)pokušava dohvatiti i upotpuniti crne rupepartijanja nekolicine prijatelja, čiji će vamprovod biti jednako duhovit, možda čaki više, nego njima samima... Pitanje kojese postavlja: je li mjerilo dobrog provodaupravo to da ga se ne sjećamo?

ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 21KONJUNKTURAI POLITIKA ISTINEPREMDA SE PROTIV HRPE BANALNOSTI KOJE DANAS PROLAZE POD IMENOM“POLITIČKE ANALIZE” BORE MNOGI TEORETIČARI I AKTIVISTI, MISAO FRANCUSKA FILOZOFAALAINA BADIOUA SUOČAVA NAS S PUNOM DUBINOM TAKVOG OTPORAGORDAN MASLOVAlain Badiou, Metapolitics, London, Verso, 2006;Alain Badiou, Polemics. London, Verso, 2006;Alain Badiou, The Meaning of Sarkozy, London, Verso, 2008.Opskurnost politike, kao što tvrde mnogi, glavna je karakteristikadanašnje globalne situacije. Je li rezultat neadekvatnostiteoretske i praktičke misli ili razbijenih progresivnih političkihsaveza, nestanka koncepta univerzalnog ili pada legitimacijskemoći velikih narativa 20.st, za mnoge je ova opskurnost postala trajni uvjet našeegzistencije. Od zadnjeg velikog političkog događaja na Zapadu, te razdoblja kojeje pratilo ‘68-u, prošla su četiri desetljeća rekuperacije svjetskog sustava. Reakcijakoja je slijedila nije mogla biti zasnovana samo na represiji emancipacijskihzahtjeva šezdesetosmaša, već i na kontradiktornom kombiniranju određenogdijela (naizgled) najradikalnijih zahtijeva ka povećanju autonomije radnika uproizvodnom procesu, u koji se otada uključuju kao potpuna bića; nastali kasnokapitalističkiporedak je, osim revolucije u kontroli i organizaciji, te razbijanjaklasnog temelja svih postratnih društava organiziranog kapitalizma, u zajedničkojborbi protiv otuđenja sada u potpunosti uključio i oslobodio pune kognitivnei afektivne kapacitete radnika. Ako zaista “sve ovisi o posljedicama”, onda jeistinsko značenje ‘68-e ono definitivnog poraza Ljevice u pokušaju postavljanjarealističnijih zahtjeva na pregovarački stol, s nužnim prihvaćanjem borbe na tuđemideološkom terenu kojim vlada promjena temeljne determinirajuće alternative“buržujskog ili proleterskog svijeta” u onu “demokratskog ili totalitarnog”. Takoje vjetar u leđa, koji je umornom duhu organiziranog kapitalizma dala lijevakontrakultura ‘68-e, istovremeno zahvatio jednu cijelu generaciju na pogrešnojnozi, rezultirajući još postojećom ideološkom i političkom konfuzijom.PROTIV POLITIČKE FILOZOFIJE Protiv hrpe banalnosti koje danas prolazepod imenom političke analize kao i zastarjelih modela politike Ljevice, danasradi nemali broj teoretičara i aktivista, no upravo nas izuzetna misao AlainaBadioua suočava s punom dubinom takvog otpora. Jedan od najvažnijih francuskihsuvremenih filozofa, koji podjednaku važnost pridodaje problemima ontologije,matematike, etike, umjetnosti, psihoanalize ili politike, svoju je intelektualnuputanju započeo krajem 60-ih, kao jedan od istaknutijih predstavnika maoističkeUnion des Communistes de France (marxiste-leniniste), opozicijske grupacijenaspram dominantnom PCF-u, da bi nakon njenog razlaza s grupom drugovaformirao Organisation Politique (OP), kolektiv aktivista fokusiranih na niz ključnihpolitičkih pitanja u Francuskoj (problem ilegalnih imigranata, političke figureradnika itd). Upravo je ovaj Badiouov susret s maoizmom i njegov trajni radikalnipolitički angažman povratno utjecao na njegovu filozofiju u toj mjeri da bi semoglo reći kako je njegova politika preduvjet filozofije; u obliku politike istine onapreuzima etički oblik ustrajanja bez obzira na uvjete.S druge strane, Badiouovi glavni koncepti (čisto, singularno, generičko, situacijai dr) imaju svoju dugu i konzistentnu povijest koja se neprestano ispreplećes njegovom političkom praksom: upravo u tom isprepletanju leži mogućnostdisciplinirane misli kao rezultat dosljedne dijalektike misli i prakse. Tako je zaBadioua nužnost prekida s dominantnom politikom izraz podjednako filozofskerigoroznosti kao i praktičke discipline, no u svojoj osnovi je rezultat čistogprihvaćanja rizika da se situacija promisli. Ovo nikako ne znači da je politikaprimarno područje filozofske refleksije jer, kako ističe u Metapolitici, zbirci esejakoja skuplja njegova promišljanja ove teme u nešto više od desetljeća, ideja pokojoj filozofija politike ima pretenziju nad istinom političkog upućuje upravo nanjen antiemancipacijski karakter. Politički filozofi su se na tragu Hanne Arendti njene vizije politike kao javne razmjene mišljenja formirali kao agenti Znanjau onoj mjeri u kojoj su kaotičnu objektivnost politike podvrgli svojim učenimrefleksijama, te povlačenjem iz ikakvog političkog procesa postali u stanju odreditiprincipe etički ispravne, tj. distancirane politike.—— PRATEĆI POZNATU MAOVU MAKSIMUPO KOJOJ SE SRŽ MARKSIZMA SVODINA JEDNU JEDINU DIREKTIVU “ISPRAVNOJE POBUNITI SE PROTIV REAKCIONARA!”BADIOUOV ZAKLJUČAK JE VIŠENEGO JASAN: “DOLJE S POLITIČKOMFILOZOFIJOM!” ——Prateći ovdje poznatu Maovu maksimu po kojoj se srž marksizma svodi najednu jedinu direktivu “Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara!” Badiouovzaključak je više nego jasan: “Dolje s političkom filozofijom!” Funkcija nosiocaovog reakcionarnog diskursa se svodi na legitimaciju određenih političkih praksikao demokratskih, te posljedično kao validnih kandidata za dodjelu mjesta udanašnjim “kapitalističko-parlamentarnim” porecima. Protiv ove prosvijetljeneperspektive promatrača Badiou nastupa s odbijanjem viđenja srži političkog životakao salonske razmjene mišljenja, bez ikakvog dodira s “procedurom istine”. Ovdjeu pitanju nije samo razlika u viđenju politike već i njenom prakticiranju; dokArendt govori hajdegerijanskim jezikom o samoći kao preduvjetu svake filozofije,za Badioua je kolektivna praksa OP-a “(...) interni preduvjet same teorije, ukolikoje istina stvarni proces”. No, za Arendtine istomišljenike, politička debata za svojkonstitutivni element nema istinu (koja ekskluzivno pripada sferi filozofije), već jesamo određena ulogom “zdravog razuma”, koji za cilj ima harmoniziranje pluralitetamišljenja unutar neke zajednice, omogućavajući razlučivanje dobra od zla. Politikase tako svodi na prakticiranje one prosudbe koja omogućava suprotstavljanjeZlu kao onom što ugrožava zajednicu. Arendtina opozicija debate i dogmatskognametanja istine je za Badioua samo “loša šala”; istina se ne nameće autoritarno,već se kroz debatu kristalizira u odluku, te je upravo to odvaja od režima mišljenja.Ideja politike kao vječne potrage za konsenzusom između pluraliteta mišljenjautemeljenih u “bivanju-zajedno” stoga nije ništa drugo do “modernog sofizma”, kojiima samo jedan cilj: promoviranje ideje parlamentarne demokracije kao najmanjelošeg političkog rješenja i to kroz proces opozicije naspram figura radikalnog zla.Demokracija može postati politički relevantna jedino ukoliko je promislimo unekom drugom smislu nego kao oblik Države, što ona sada jest; demokracija, a nekapitalizam (protiv kojeg u svojim slabim trenucima, iako i onda u činu inherentnetransgresije, govore ponekad i njegovi najžešći zagovaratelji), ime je današnjegkonsenzusa protiv kojeg se zabranjeno buniti.

ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 22DRŽAVA PROTIV DEMOKRACIJE; OD SITUACIJE DO STANJA(I NATRAG) No, srž filozofije kao misli je upravo prekid s onim što se smatranormalnim, a politike s postojećim; kao što se istinska filozofija bavi rijetkim,politika se fokusira na ono što je iz sadašnje perspektive nemoguće, bila tanemogućnost logička ili pak pragmatična. Za Badioua je jedini izlaz iz sadašnjesituacije u povezivanju demokracije s univerzalnim kapacitetom političkepreskripcije, u kojem demokracija dobiva emancipacijski pridjev, a politika svojintegritet zasnovan na bezuvjetnom odbijanju da se na partikularitete odnosi naneegalitaran način. Demokracija znači više od pravnog mehanizma samo u onojmjeri ukoliko propituje način na koji se broje osobe u određenom društvu, tj.broje li se svi zaista od strane države jednako-”riječ ‘demokracija’, u filozofskomsmislu, promišlja određenu politiku u onoj mjeri u kojoj, u efektivnosti njenogemancipacijskog procesa, ona radi prema nemogućnosti, u određenoj situaciji,svake neegalitarne izjave koja se tiče te situacije”.—— DEMOKRACIJA MOŽE POSTATIPOLITIČKI RELEVANTNA JEDINO UKOLIKOJE PROMISLIMO U NEKOM DRUGOMSMISLU NEGO KAO oblik Države,ŠTO ONA SADA JEST; DEMOKRACIJA,A NE KAPITALIZAM IME JE DANAŠNJEGKONSENZUSA PROTIV KOJEG SEZABRANJENO BUNITI ——Demokracija u svojoj maksimi može predstavljati samo jednakost; Badiouse stoga suprostavlja bilo kakvoj ideji identitarne politike kao i pokušajimakomunitarističkog određivanja pod sloganom demokracije. Svi partikularniidentiteti kao i komunitarni pridjevi (etnički, seksualni, klasni i dr), čine strukturu“podskupova”, te su u Badiouovoj ontologiji kao takvi nužno vezani za politikuDržave (čija je “najniža i najesencijalnija funkcija [biti] neegalitarni inventorijljudskih bića”) i irelevantni za emancipacijski politički proces. Preduvjet takvogprocesa jest da je horizont njegove enuncijacije univerzalan; naspram afirmacijesubjektivne egzistencije kao razlike u javnom prostoru, politička akcija bi se trebalaodržavati preko razlika, u konsolidaciji onoga što je univerzalno u identitetima.Da bi ih odbio od ikakvih državnih patronata, Badiou na prvi pogledparadoksalno drži da ni pravdu ni jednakost ne možemo definirati kako bi ihkasnije realizirali u praksi; one ne predstavljaju objektivni društveni odnos ili diošireg programa kojeg imamo provesti u stvarnom svijetu, već subjektivni ulogsvake singularne politike, njen aksiom, njenu političku maksimu. Kad pravda ilijednakost postanu zalog u rekreiranju figure Države kao dobrog i pravednogentiteta, kada su im određene precizne granice kako bi izgubile svoj emancipacijskikarakter, pravda postaje izraz za harmoniziranje različitih konfliktnih interesa, ajednakost izraz za konzistentnu dimenziju društvene veze. Za afirmativnu misaopak ovi termini mogu postati objekt jedino ukoliko ih konfiguriramo kao ključneaspekte militantne politike, čiji nositelji nisu vođeni privatnim interesima, a čijitemelj politike jednakosti proizlazi upravo iz momenata ekstremne nekonzistencijei nesigurnosti tih veza, odvajanja od svakodnevne rutine što omogućuje jačanjesubjekta kao kolektiva. Tako se emancipacijska politika, koja za svoju maksimuima jednakost, a proizlazi iz desocijalizacije misli te “afirmacije prava besmrtnogprotiv svakodnevne kalkulacije interesa”, nužno suočava s otporom i represijomDržave. Ovo nepovjerenje naspram figure Države i njenih agenata pozicioniraBadioua u materijalističku tradiciju jednog Spinoze ili Althussera te, kao i u slavnihprethodnika, ima i direktne ontološke implikacije.U posljednjem eseju u Metapolitici, Badiou izlaže uvjete pod kojima nekiDogađaj možemo prozvati političkim. Prvi uvjet koji određuje Događaj političkimjest da njegov materijal mora biti kolektivan ili univerzalan. Politička univerzalnostikod Badioua ne referira toliko na klasično značenje adresata određenog političkogčina, već na činjenicu da je u politici mogućnost misli, koja određuje subjektakao subjekta, u svakom trenutku dostupna svima. Drugim riječima, “(...) politikaje jedina procedura istine koja je generička ne samo u svojem rezultatu, već i ulokalnoj kompoziciji subjekta”. Ustrajući na naizgled banalnoj pretpostavci dasu svi sposobni za politiku te, među još rijetkim filozofima, na konceptu Istine,Badiou naizgled ulazi u paradoks; no, utoliko što je horizont istine subjektivan,svi su sposobni za Istinu samo ukoliko se konstituiraju kao figura militanta njeneprocedure koja prati određeni Događaj. Koristeći bez imalo rezerve termin čije jeznačenje u javnom prostoru svedeno isključivo na ono protuterorističkog diskursa,militant za Badioua označava kategoriju bez koncepta i granice, definiranuisključivo disciplinom u proceduri istine.Drugi uvjet političkog događaja jest da istinita politika, baš kao i sve drugeprocedure istine, ukazuje na beskrajnost situacije koja zauzima početno mjesto,jer je “samo u politici diskusija o mogućemu (i time beskrajnom situacije)konstitutivna za sam proces [Istine]”. Po definiciji je tako sama situacija uvijekotvorena, jer ono što promišljamo kao moguće već-uvijek povratno utječe nasamu subjektivnu beskrajnost čiji smo dio, otvarajući nove horizonte za aplikacijuegalitarne maksime na sve. No, događaj nije posljedica realizacije postojećihmogućnosti unutar stanja situacije (koliko god takav proces u određenimtrenucima imao pozitivne rezultate), već potpuna invencija novih mogućnosti,ruptura koja retrospektivno stvara temelje svoje vlastite mogućnosti. Za razliku odprva dva “subjektivna” uvjeta, posljednji se tiče ontološkog i povijesnog odnosaizmeđu politike i stanja situacije, u kojem je ključno određenje politike to što“pripisuje vidljivu mjeru ekscesivnoj moći Države”. Naime, Badiouva ontologijapoznaje tri “razine”; prva je ona situacije u kojoj postoji samo mnoštvenost, i tokao mnogostrukost mnogostrukosti, dana kao čista prezentacija singularnosti(za njega je ova mnogostrukost jednostavno nužna datost svijeta, činjenica dapostoje različite kulture, ideologije, identiteti itd). Ukoliko svaka situacija imasvoje stanje, tj. strukturu operacija koje kodiraju određene dijelove situacije kaosvoje podskupove i tako omogućuje komunikaciju između samih partikulariteta,tako i sama Država ima ontološku ulogu jer određuje ono što se re-prezentirau određenoj situaciji i način na koji je ta reprezentacija vršena, tj. unutar kojedominantne logike se stvaraju određeni podskupovi (današnja univerzalna logikaDržave je trostruka: nacionalna, ekonomska tj. kapitalistička, te demokratska).Sama Država je fikcija, no realna fikcija, koja determinira reciproctet veza kojeljudi ili grupe stvaraju međusobno. Ključno za odnos između situacije i stanja jestda je to odnos moći i to takav da stanje situacije uvijek nadilazi samu situaciju;“moć Države je uvijek superiorna onoj situacije”. U odgovoru na političku erupcijuDržava otkriva svoju represivnu prirodu na takav način da pruža mjeru svojenadmoći koja je inače nejasna; u trenutku kada je politika odsutna ne može bitijasno u kojoj mjeri represivni aparat države samo brani ili se pak okreće protivgrađana (eksces moći), te na koji način od osoba konstituira određene društvenerazrede (eksces re-prezentacije). Ovaj eksces moći je u momentu politike (ili utrenucima krize, kako pravu politiku često opisuju mediji) vidljiv kao okrutnost,tj. eksces simboličkog ili realnog nasilja koji ne proizlazi iz racionalne dijalektikeGewalta (Balibar), već sadrži određeni konstitutivni supplement: taj eksces jeonaj stanja situacije, prisutan i u dominaciji re-prezentacije nad prezentacijom.Sloboda političke preskripcije je moguća jedino u postavljanju Države na distancukroz uspostavljanje kolektivne mjere za njeno ekscesivno nasilje, istovremenouspostavljajući i figuru jednakosti koja svakog broji jednako. Brojnost politike kaoemancipacijskog procesa koji proizvodi isto stoga može biti samo 1 (jedan); takopolitička procedura proizlazi iz beskonačnosti situacije prema jednom kao istinikolektiva, u trenutku političke slobode kao postavljanja distance naspram Državekao reprezentativnog aparata.KOMUNISTIČKA HIPOTEZA Ovaj kratki, te nepotpuni prikaz Badiouovemisli o politici ukazuje na razmjere njegovog odvajanja od većine struja umodernoj misli. Ideja da pravda i jednakost za progresivnu politiku mogu bitisamo njena makisma ili da je istina u emancipacijskoj politici ne samo neizostavnielement, već i njen univerzalni ulog (što je nakon postmodernog zaokreta, u kojemje pozicija univerzalnog izjednačena s represivnom strukturom, za mnoge postaloneodrživo), te ideja političkog procesa kao vjernosti Događaju omogućuje Badiouda spoji univerzalnu političku preskripciju (koja je istovremeno sadržajno prazna,uzimajući tako u obzir nesvodivu singularnost svakog trenutka i situacije, a s drugestrane programski usmjerene na “generički komunizam”) i konkretne singularnepolitičke sekvence, bez da konkretno podčinjava pod općim. No, kako možemoodrediti odnose snaga u današnjoj “kapitalističko-parlamentarnoj” konjunkturi? Ili,da preokrenemo samo pitanje: postoji li u Badiouovoj misli zaista tendencija, kakoističu neki kritičari, prema šmitovskom decizionizmu, u ideji da se Događaj zbivabez obzira na strukturalne uvjete njegove pojave jer je, kao apsolutna iznimkadanog stanja stvari, subjekt kao nositelj procesa istine u stvari suveren?—— IAKO IZBORI NISU REPRESIVNI SAMIPO SEBI (VEĆ SU U ISTOJ MJERI I IZRAZBIRAČKOG RASPOLOŽENJA), ONI SUDANAS U POTPUNOSTI UKLJUČENI U OBLIKKAPITALISTIČKO-PARLAMENTARNE DRŽAVE,UNUTAR KOJE JE NJIHOVA FUNKCIJAODRŽAVANJE PORETKA ——U dva zadnja prijevoda na engleski, koji u njegovom opusu imaju više statusintervencije u suvremenu konjunkturu nego istinskih filozofskih meditacija,Polemikama, u kojima promišlja uvjete današnje filozofske prakse, te problemeterorizma, parlamentarizma i rata, te Značenju Sarkozya, gdje istražuje korijenefrancuskog političkog trenutka kao dijela konzervativne reakcije “transcendentalnogpetenizma”, Badiou analizira trenutni ideološki moment. Kao (bivšeg) maoista, upotpunosti svjesnog uloge koju teoretsko istraživanje ima u postavljanju temeljaza političko djelovanje, zaista ga je teško optužiti za decizionizam; iako je Događajkontingentan i nepredvidiv iz perspektive Znanja o određenoj situaciji (nije gamoguće deducirati iz određene konjunkture), on se veže za Prazninu te situacije,otkrivajući tako retrospektivno nemogućnost na kojoj se stvara sama metastrukturaDržave i Znanja, a koja je postojala (no nije bila reprezentirana) cijelo vrijeme.Znanje pruža diskurzivna sredstva za grupiranje elementa situacije u dijelove, nosamo stanje situacije posjeduje moć organizacije elemenata.Kako je ustvrdio Balibar, ideja reprezentacije je utemeljena na temeljnoj nereprezentabilnostiodređenih elemenata: samo ukoliko postoje određeni elementikoje nije moguće udvostručiti u reprezentativnoj strukturi Države, te koji takočine uvjet istovremene mogućnosti i nemogućnosti, može postojati i samareprezentativna institucija. Kao dio poretka reprezentacije totalna strukturaZnanja ne može poznavati ni prazninu ni eksces, te joj se isključeni elementi nagranici čine samo kao kontingentni poremećaji strukture. Specifičnost situacije,nasuprot Znanju, možemo promisliti samo iz perspektive praznine, lakanovskogRealnog, iz perspektive mjesta isključenih. Za Badioua je upravo to zadatakpolitike – brojanje onih koji nisu ubrojeni – tj. izmjena načina dominantnereprezentacije situacije koje pružaju insitucije Države. Dva događaja čijupovjesnost Badiou razmatra u Polemikama, a koja su u mnogome promijenilaupisivanje egalitarne maksime u situaciju dominiranom Državom, su Pariškakomuna te Kulturna revolucija. Badioua ovdje ne zanimaju toliko samehistoriografske činjenice, koje je u potpunosti voljan prepustiti povjesničarima,

ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 23već singularne konfiguracije ovih dvaju procesa, njihove interne discipline ipolitičke deklaracije koje su donijeli, a koje sačinjavaju njihovu nesvodivost. Uontološkom smislu, ove dvije sekvence za Badioua predstavljaju Događaj koji jeproizišao iz mjesta kao naglog prekida s postojećim kroz uspostavljanje normevlastite pojavnosti kroz odbijanje dominantne reprezentacije. Mjesto je trenutnootvaranje mogućnosti politike, koje traje toliko kratko kako bi se moglo pomislitida nije ništa drugo do običnog nastavljanja situacije, da ne uspostavlja posljedicesvog otvaranja, koliko god kratkotrajne bile. Komuna za Badioua ima iznimnoznačenje, jer označava Događaj kojim se proleterijat “(...) po prvi, i do današnjegdana jedini put, odvojio od parlamentarne sudbine popularnih i radničkih političkihpokreta”. Tako je deklaracija Središnjeg komiteta Komune, datirana 19. ožujka1871, nakon odbijanja vladinih trupa te poziva na predaju, istovremeno i trenutakprekida s parlamentarnom Ljevicom, koja drži da je isključivo ona u stanju pružitipolitičku perspektivu društvenim pokretima, te potpuno oslanjanje na snage samogproleterskog pokreta. Uloga koju je Komuna odigrala u ponovnim počecima kojeje omogućila, kako u feudalnoj Rusiji, tako i u Kini 1967, upućuje na njenu jakusingularnost; ona predstavlja Događaj jer je u transcendentalnim posljedicama svogmaksimalnog intenziteta, od elementa čija je vrijednost u situaciji bila jednaka nuli,stvorila pozitivnu vrijednost i ključni moment emancipacijske politike. Za svojuposljedicu je uspostavila političku figuru radnika (promislila je “puni intenzitetbivanja-radnikom”) kao određene vrste organskih intelektualaca emancipacijskepolitike, koja i do današnjih dana predstavlja simptom kapitalističkih društava,vežući se za prazninu političke reprezentacije. Kulturna revolucija, iako se direktnopoziva na Komunu (a ne na Oktobarsku revoluciju koja joj je prethodila) i njenraskid s stranačkom reprezentacijom, predstavlja posljednji slijed političkihdogađaja koji je interan obliku Države, ili drugim riječima stranačke politike.Badiouova teza je da Kulturna revolucija predstavlja povijesni razvojkontradikcije i to između samostalne politike proleterijata te komunističkepartije kao izraza volje samog radništva i nužnog povijesnog rezultata samostalnekolektivne organizacije. Stoga, iako je Mao poticao na masovno organiziranjeradnika i studenata protiv vrha partije i države, čija kretanja i političku inovacijuzasigurno nije mogao kontrolirati, na kraju je ipak prevladala forma “strankedržave”,te zaštita poretka od mogućnosti građanskog rata. Na kraju revolucijanije uspjela pobjeći iz jedinog mogućeg dualizma politike koja se odvija unutarnavedene forme, a koji glasi: ili opći teror ili birokratska post-politika, ili “(...)barbarstvo čistog Realnog ili velika opsjena Imaginarnog”.U dugom narativu komunističke hipoteze, uz već spomenutu Parišku komunu,Oktobarsku revoluciju te svibanj ‘68-e, Kulturna revolucija je pridonijela odvajanjuemancipacijske politike kako od dominacije Povijesti (u marksizmu definiranog uobliku ekonomskog determinizma ili dijalektičkog materijalizma), forme strankeili višestranačja, kao i svakog oblika klasne determinacije političke sekvence.Ova hipoteza je različita od demokratske; iako su obje usmjerene na egalitarnupropoziciju, jedna od esencijalnih pretpostavki prve jest da buržujska država,kako je i sam Marx davno shvatio, nikada ne može biti demokratizirana. Njena sepovijest stoga sastoji od posebne linije događaja, koju je moguće podijeliti u dvijehistorijske sekvence; prva se kreće od Francuske revolucije do Pariške komune(1792-1871), u kojoj je glavni cilj bilo postavljanje teze apsolutne jednakostisvih; druga ide od Oktobarske do Kulturne revolucije (1917-1976), u kojoj jesada glavni problem ostvarivanje pobjede i njeno trajanje. Dok je prva sekvencakarakterizirana beskrajnim dijalozima između različitih imaginarija na Ljevici uprocesu formuliranja same hipoteze, druga je imala realizirati istu kroz partijskudisciplinu; stoga, kako glasi sada već poznata Badiouva formulacija, u prve dvijetrećine 20. st. vlada “strast za Realnim”, u želji za realizacijom onoga o čemu sesamo eksperimentiralo u prethodnom stoljeću.No, kao što smo već istaknuli, za Badioua se rješenje koje su radničkipokreti 20. st. pružili u obliku komunističke partije pokazalo adekvatnim samou zauzimanju državnog aparata bilo revolucionarnim ili vojnim metodama, nopotpuno neadekvatnim za oslobađanje političkih pokreta od figure Države,tj. dovođenja do njenog dijalektičkog ukidanja kroz realizaciju “diktatureproleterijata”. I tu za Badioua dolazi novost ‘68-e. Danas nismo završili samosa partijskom organizacijom politike, već s cjelokupnom drugom sekvencomkomunističke hipoteze. Deklarirati se danas komunistom tako ne znači prizivatirevolucionarni imaginarij prošlog stoljeća – sindikate, različite radničke kolektive,partiju itd, koliko su god ove forme ponekad predstavljale hrabri, inteligentnii ključni dio samog narativa – već upravo se vratiti na promišljanje temeljnihpropozicija hipoteze, ideje jednakosti. Treća sekvenca komunističke hipotezeje za Badioua daleko bliža prvoj u svojem pokušaju da promisli uvjete svojevlastite egzistencije, danas suočena s određenim povratkom kapitalizma 19. st,samouvjerenog u vlastitu ispravnost bez obzira na svakodnevno gomilajuću hrpuprotučinjenica, u konjunkturi definiranoj tihim prelaskom iz stanja eksploatacijekarakterističnog za 20. u supereksploataciju 19. st. U situaciji u kojoj se poredak svemanje pokušava ideološki legitimirati te sve više vlada cinizmom otvorene prisile,a manje progresivne grupacije, u doba globalne umreženosti, često međusobnopotpuno odvojene rade na ograničenim eksperimentima oko deklariranjapropozcije jednakosti, za Badioua je jedina moguća filozofska zadaća, “(...) amogli bi reći i dužnost, pomoći rađanju novog modaliteta egzistencije hipoteze”.Ukoliko je druga sekvenca zatvorena, a njene mogućnosti iscrpljene, jedini izborje iznova pokušati promisliti hipotezu upravo u polju akcije i ideologije; upravoje ovo otvaranje novih kolektivnih imaginarija onkraj pejzaža industrijskoggrada današnja politička nužnost. Suvremeni problem s kojim se suočavajuemancipacijski pokreti jest način na koji se misao propisana hipotezom upisuje ukolektvne figure akcije, tj. problem lokalnog odnosa objektivnog i subjektivnog.No, ovo istovremeno predstavlja i jedan od glavnih problema same Badiouvepolitičke vizije; naime problem prebacivanja sa singularne lakanovske politikeRealnog na svakodnevnu sferu realnosti politike (tzv. “real-politiku”). Učemu je materijalnost novog modaliteta egalitarne propozicije? Kako provestiprevođenje određene kolektivne preskripkcije sa singularnog jezika procesa usvakodnevni jezik političkog pregovaranja? Da li Badioua njegov otvoreni nesamo antiparlamentarizam, već i svojevrsni “antimakijavelizam”, prisiljava da seu referiranju na prave političke činove vraća u uvijek bolju povijest (iako je ovapozicija definitivno superirornija onoj Žižekovoj, čiji se primjeri Čina svode nanužno individualizirane holivudske reference – lika Mela Gibsona u Otkupnini iliKaysera Sozea u Privedite osumnjičene)? Ustrajući na nepremostivom procijepuizmeđu stvarne emancipacijske politike, koja ne samo da ne pregovara, već i nemanevrira, te sfere svakodnevne politike svodive na račun čiste kalkulacije, Badiouosuđuje emancipacijski pokret na margine političkog života, a njegovu politikuna (pre)rijetke povijesne događaje. Tako je i djelatnost OP-a, iako vezana uziznimno značajne potisnute probleme suvremenog francuskog društva (imigrante,radnike itd), djeluje kao određeni supplement francuskog parlamentarnogživota, heterogena u svojim radikalnim propozicijama, no interna u svojemmarginaliziranom djelovanju (koja u tim uvjetima, za parlamentarnu politiku samopotvrđuje sakralno pravo na različitost mišljenja).—— BADIOU I ŽIŽEK, KAO JEDAN ODNJEMU NAJBLIŽIH TEORETIČARA, OBOJEIZNENAĐUJUĆE PROPUŠTAJU IZVUĆITEORETSKE POSLJEDICE IZ ČINJENICEDA JE DANAŠNJI POVRATAK CINIČKOGKAPITALIZMA 19. STOLJEĆA POVRATAK“ŽIVOG MRTVACA” ——EUROPSKA KONJUNKTURA? Badiouova analiza konjunkture kojukarakterizira sve žešća obrana ispražnjenog koncepta parlamentarne demokracijei političke kulture, a što se samo prije 30-ak godina nazivalo “upravnim odboromburžoazije”, i to ne samo od strane elita već i dobrog dijela stanovništva, sve jeno optimistična. Za njega su okolnosti koje su uvjetovale Sarkozyevu pobjeduodređene manifestacijom dvaju strahova; prvi je reakcijski ili esencijalni strahsuvremene desnice za osvojene privilegije i uspostvljenu dominaciju određenog dijelastanovništva (istovremeno kolonijalnu i klasnu), a drugi je opozicijski ili posljedični“strah od straha”, čija je čista negativnost rezultat nemogućnosti percipiranja otporaglobalnom kretanju Kapitala. Tako za razliku od Sarkozya, današnja francuskaljevica ne posjeduje jasnu sliku svijeta, iako u istoj mjeri sudjeluje u izgradnji poretkazasnovanog na strahu, čije posljedice mogu biti jedino terorističke (Badiou ovakavporedak zasigurno ne drži ontološkim, poput npr. Agambena). Sa Sarkozyem injegovom pratiteljicom Segolene Royal (koji su današnje istinske univerzalneparlamentarne figure) dobivamo mogućnost neo-petenizma na globalnoj razini.No, za razliku od fašizma, koji je bio jaka afirmativna snaga onih nacija koje su bilegubitnice imperijalnih sukoba s početka 20. st, za Badioua petenizam predstavlja “(...)subjektivne gadarije fašizma (strah, poredak, prijezir naspram drugih) bez njegovavitalnog duha”. Glavni cilj neo-petenizma je braniti postojeće – održavati ogromninerazmjer između svijeta bogatih i siromašnih – a jedini način za to jest širokispektar uporabe sile: tako upravo Rat, kako onaj policijski protiv imigranata, stranihdržava koje odbijaju pravila nametnute političke igre ili tekovine Zapada, globalnogterorizma ili rastućeg broja prostora definiranih konfliktom “niskog intenziteta”,postaje u pravom smislu “globalna perspektiva demokracije”, a ne samo trenutna ilikontingentna prepreka svjetskom maršu prema kapitalističkom dobrostanju.Današnji poredak obrane Europskih privilegija, kako ističe Badiou komentirajućiposljednje francuske predsjedničke izbore, jest upravo zasnovan na političkojproceduri glasovanja; u današnjim je uvjetima tako glasovanje kolektivna iluzija,koja apsolutnu dezorijentiranost glasača prodaje pod izbor između dviju opozicija.Za Badioua cijeli izborni cirkus, čija se današnja subjektivna dimenzija sastojijedino u “delikatnom odabiru” između straha i straha od straha, ne donosi nikakvouvjerenje, osim navedenih afekata, već samo ulog u prihvaćanju postojećeg; iakoizbori nisu represivni sami po sebi (već su u istoj mjeri i izraz biračkog raspoloženja),oni su danas u potpunosti uključeni u oblik kapitalističko-parlamentarne države,unutar koje je njihova funkcija održavanje poretka. Indiferentnost naspram samogpolitičkog sadržaja onih za koje se glasuje (osim ukoliko, poput Le Pena, ne kršeprincip homogenosti, tj. ukoliko ugrožavaju princip prethodnog kodiranja praznogmjesta moći koji predstoji samim izborima – izbori su slobodni, no samo ukolikobirate demokratske, politički korektne, republikance itd. – iako je i u navedenomslučaju sama heterogenost čisto ideološki efekt), znači samo imbecilnu nadmoćzakona brojeva. Danas se upravo pod imenom demokracije brani isključivanjeuistinu heterogenih, kao i konstantno smanjivanje prostora javnog izbora – tako sekroz glasovanje o većinom marginalnim problemima legitimira sama procedura, dokse o ključnim pitanjima odlučuje na razini ekspertize. Upravo je stoga, kako čestoističe Žižek, lažna i sama opozicija demokracije i totalitarizma – sam staljinizamje budućnost demokracije. U Francuskoj je put prema toj novoj nadolazećojdemokraciji, ime parlamentarizma jedne stranke onkraj klasičnih podjela na ljevicui desnicu, Sarkozy. Za Badioua on ne označava samo kraj klasične parlamentarneljevice, čiji se početak nazirao već u opadanju i disoluciji radničkog pokreta nakon‘68-e, te reakcijskom politikom PCF-a (npr. njeno odustajanje od koncepta diktatureproleterijata, protiv kojeg je žestoko, te iz današnje perspektive skoro proročanski,nastupao Althusser), već i dolazak nečeg novog, protiv čega je veliki dio Ljevicekapitulirao ili u nostalgiji za “dobrim starim vremenima”, ili u osjećaju impotencije idezorijentiranosti u novim uvjetima. Za Badioua su novi uvjeti definirani: 1) idejomnacionalne revolucije (Sarkozy je na vlast došao diskursom radikalnog prekida strenutačnom situacijom, s idejom “pokretanja” Francuske), koja distorzijom jezikaskriva servilnost naspram institucija međunarodnog Kapitala; 2) diskursom moralnekrize, koji ima za cilj spriječiti popularnu političku artikulaciju društvenih problema,te je zamijeniti s problemom moraliteta. Prebacivanje odgovornosti na podanike za

ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 24svoj krajnji cilj ima apsolutnu legitimaciju institucija Države i figura eksperata; 3)propaganda koja kao izvor krize ističe događaj vezan za popularna traženja, te kojitako narušava konkurentnost domaće ekonomije; 4) paradigmatskom funkcijomstranog iskustva koje nas prisiljava na konstantnu adaptaciju na postavljeneekonomske uvjete; 5) rasizmom, kao internom granicom svakog demokratskogporetka. Ovih pet uvjeta zajedno čine transcendentalni petenizam, “masovnusubjektivnost koja je dovela Sarkozya na položaj moći, te koja podržava njegoveakcije, a koja pronalazi svoje nesvjesno povijesno-nacionalne korijenje u petenizmu.Ovo je ono što nazivam transcendentalnim: ono što bez pojavljivanja na površini –tako da naša današnja situacija ‘ne sliči’ petenističkoj vladavini – izdaleka konfigurirakolektivni mehanizam, pružajući mu zakon i poredak”.Jedino što možemo dodati ovom uvidu jest da petenizam, iako možda ipredstavlja interni moment francuske povijesti, jest nažalost daleko manjekarakterističan za Francusku no što možda drži Badiou. Štoviše, on bi mogao biti inovo ime suvremene europske konjunkture, pogotovo u uvjetima onog što je GopalBalakrishnan nazvao postneoliberalno stacionarno stanje, tj. situaciji produženesocioekonomske stagnacije uzrokovane izjednačenom i nejasnom borbom zasvjetsku hegemoniju, u historijskim uvjetima u kojima je prošlost poznata, no bezvidljive singularne budućnosti svijeta na obzoru. A upravo je ulog jednog svijetaza Badioua ulog svake prave emancipacijske politike. Proglasiti da postoji “samojedan svijet” nije deskriptivna već performativna, politička izjava; supostavitilažnom univerzalizmu slobodnog tržišta, kojim cirkuliraju robe i (monetarni)znakovi, stvarni univerzalizam svijeta u kojem ljudi žive slobodno. Za Badioua danitržišni univerzalizam ekvivalencije, iako realan, nije istinit; suprostavljanje principu(robne) ekvivalencije se posljedično ne može odvijati iz tržišta, već samo apsolutnimprekidom s postojećim stanjem, čija je cijena ujedinjenog svijeta Kapitala upravoegzistencija dvaju svjetova – svijeta olimpijskih visina transnacionalnih monetarnihspekulacija i svijeta rezervne radne snage i onih trajno isključenih, svijeta onih kojiriskiraju i onih koji plaćaju te rizike (Žižek), ili kako je elegantno sročio Balibar,svijet onih koji cirkuliraju Kapital i onih koje sam Kapital cirkulira.ETIKA I(LI) POLITIKA No, kako je ustvrdio Badiou, ono što nas očekuje jezapravo borba za očuvane same komunističke hipoteze, tj. defenzivni period ukojem će dominirati borba za očuvanjem ideje jednakosti, tako da on predlaže niztočaka iz kojih se možemo nastaviti opirati; ustrajući na političkoj figuri radnikakao jednoj od mogućnosti povlačenja iz dominantne hegemonije, proglašavamojednakost svih radnika na određenom području (pogotovo stranih); umjetnost kaoproces stvaranja treba biti superiorna kulturi kao konzumaciji, kao što je i znanostsuperiorna tehnologiji; potrebna je reinvencija ljubavi, koja mora početi onkrajzahtjeva ili želje; reafirmacija hipokratove zakletve – svatko ima pravo na medicinskupomoć; masovni mediji, koji pripadaju bogatim menadžerima, trebaju samo oni ičitati; svaki proces koji ima služiti samo i kao mali fragment emancipacijske politikeje beskrajno superioran ikakvoj menadžerskoj nužnosti. I dok ove točke čine sržmogućeg “glokalnog” emancipacijskog programa, koji se ima suprostaviti globalnojcirkulaciji Kapitala, za samog Badioua one to ipak nisu; možda pak Badiouovanemogućnost formuliranja iznimke, te posljedično etičko artikuliranje osnovnihpolitičkih koncepata. Tako i program s navedenim točkama ne može a da ne zvučikao određeni moralno-politički “vodič” za svakodnevni život, kojim suprotstavljaneuvjetovani etičko-politički poziv s determinirajućim uvjetima “svakodnevnepolitike”. Možda zaista i procijep između politike i etike, kojeg Badiou ignorira,upućuje na inherentnu granicu lakanovske ljevice kao takve. No, ono što zasigurnojest jasno jest da ovakav program može biti dio samo neke paradoksalne militantnepolitičke preskripcije čiji je krajnji cilj u osnovi defenzivan, te koji se sastoji više odindividualnog promišljanja situacije, nego kolektivnog političkog organiziranja.Što Badiou zanemaruje jest da opskurnost politike proizlazi u krajnjoj liniji izotvorenosti sadašnje globalne situacije; možda je implozija vladajuće globalnehegemonije, čiji je jedan od ishoda zaista i neo-petenistička reakcija, upravo situacijadefinirana nizom dislokacija koje pružaju mogućnost za samoostvarivanje tolikotražene iznimke, pozicije iz koje je moguća kolektivna politička redefinicija mogućeg,te realizacija posljedica te nove mogućnosti koju je do sada potiskivalo dominantnostanje stvari. Badiou i Žižek, kao jedan od njemu najbližih teoretičara, obojeiznenađujuće propuštaju izvući teoretske posljedice iz činjenice da je današnjipovratak ciničkog kapitalizma 19. stoljeća povratak “živog mrtvaca”, koji moraumrijeti dvaput; ostaje jedino pitanje hoće li ovaj novi svjetski sustav zaista prekinutiiznimni singularan Događaj ili će se transformirati pod neizdrživim pritiskom nizalokalnih i kontingentnih otpora.ČITAJTE IVŠIĆA

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 25

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 26

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 27

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 28

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 29

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 30

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 31

human rights film festivalzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 32

Kazalištezarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 33Kako smo dospjeli ukontejnere?Uz Krležine Balade Petrice Kerempuhau režiji Franke Perković, GDK “Gavella”(premijera: 10. prosinca 2009.)Suzana MarjanićEvo, ukratko bih se osvrnula nakontekst moga osobnoga gledanjaKrležinih “smolavih” Balada28. prosinca na samom kraju “meglene”,jalove 2009. godine. Dakle, riječ je o prvomdanu, večeri, noći, mrklini nakon predsjedničkihizbora, kad je postavljena vrlo jasnapolitička dihotomija između nekadašnjihstranačkih kolega a sadašnjih zaraćenihtabornika. Tako je Josipović te iste večerisa svoje govornice biračima dualistički poručioneka izaberu između svjetla i tame,što je samo dva dana kasnije, dakle u utorak,potvrdio i Mesić rekavši kako bi Sanaderu,naravno, apsolutno odgovaralo daBandić postane predsjednik. Nadalje, dadruga dualistička strana ne ostane zakinuta,Bandić je u svom stilu – zabavljači, mašućidaljinskim upravljačem poput vergla s govornice– te iste večeri (dakle u nedjelju)poručio da ne želi biti daljinski upravljačstranačkoga šefa, da bi isto tako dva danakasnije (dakle u utorak) Pančić objavio proglašenjeodcjepljenja od SDP-a i osnivanjenove socijaldemokratske stranke, dakako,pretpostavljam, za svaki slučaj, ako Bandićizgubi na predsjedničkim izborima.Nadalje, tog je istog ponedjeljka nakonpovratka sa “smolavih” Balada u emisijiNa rubu znanosti Krešimir Mišak ugostioDaniela Estulina, koji je hrvatskoj javnosti(većoj od one koja je nedavno mogla pohoditinjegovo predavanje u Europskomdomu) objavio neke tajne družbe Bilderberg,razotkrivajući, među ostalim, da jeEuropska unija projekt te politički vrlomračne, demonske grupacije u kojoj će Hrvatip/ostati građani trećega reda, a dokazje za navedeno vrlo realno stanje Grčka čijisu građani, ušavši u taj europski pandemonij,postali građani četvrtoga reda, kao štouostalom navedena sudbina očekuje i jošneke europske državice kojima je namijenjenkolonijalni status u toj paneuropskojglobalnoj diktaturi. Nije, dakle, slučajnošto je u pomnu čitanju “peklenih” Baladaredateljica Franka Perković (dramaturg:Dubravko Mihanović) odabrala, naravno,i stih “Evropa za nas ima štrik” balade Komendrijaši,koja govori upravo o tome da jebešćutna Evropa oduvijek poput političke“smunje” (= sumnjive žene u ćudorednompogledu) sa svojim “lažima, norijama, cigumigama”nezainteresirana za sudbinu onihmalih i majušnih.Golubovi predgrađa, galebovismeća Ulogu je toga socijalnogpanoptikuma redateljica povjerila samonekolicini likova – četirima pajdašima idvjema pajdašicama s ruba bijede (FranjoDijak, Ozren Grabarić, Đorđe Kukuljica,Ivana Roščić, Sven Šestak i Dijana Vidušin),skupljačima plastičnih i staklenih bocakoje, nažalost, svaki dan viđamo na ulicamaovoga nimalo bijeloga grada o kojemu sesve više govori kao o mrijestilištu korupcijskehobotnice. Dakle Krležini su kmetovi,galženjaci vrlo jednostavnim socijalnim redateljičinimangažmanom transponirani upatnju onih s ruba bijede danas koji su osuđenina strategije preživljavanja kopanjempo kontejnerima i koji sigurno neće pogledatiovu predstavu, bilo zato što kazalištenije na njihovu životnom repertoaru bilozato što ne mogu platiti kazališnu ulaznicu.Tako će Ozren Grabarić, koji oživljava likkoji je označen golemom vrećom u kojojskuplja plastične boce od čije prodajepreživljava (očito je glumcu “predložak”bio lik iz svakodnevice), za svoje pajdaše ipajdašice smoći životne radosti za izvedbumaloga satiričnoga igrokaza Keglovichianao grofu Kegloviću (kojega predstavljaplastičnom bocom mlijeka od dvije litre)i Imbri Skunkaču, koji se potajice “kakklada” uvukao u pogrebnu svitu spomenutogagrofa gdje je spoznao da “nebe jeza Grofa, a je ne za tata”.— “Smolave” Balade urežijskoj vizuri FrankePerković sjajno suistaknule Krležinusocijalnu akciju zasve one popljuvane iprebijene ove državice,koja je trenutačnopotpuno opljačkana irazderana poput kakveprevarene i silovane“smude” (= bludnice) —Osim toga, negdje u sredini predstaveodvija se i ples s ključnim i sasvim prigodnimstihom “od njih nigdo nigdar je ne imelniš” iz balade Ni med cvetjem ni pravice sodličnim pjevanjem pojedinih glumaca/icau stilu etno Legena, odnosno današnjegaKriesa pod glazbenim vodstvom MojmiraNovakovića i gajdaša Andora Végha koji suuostalom i cijelo vrijeme prisutni na pozorniciuz etnomiks-pult. I upravo u tom plesuizdvojila bih posebno socijalnu gestu plesnogapokreta Ozrena Grabarića, odnosnonjegova životnoga lika iz svakodnevice. Uodbačenoj odjeći, koja je označena onomdobro poznatom golemom četvrtastom vrećomza skupljanje plastičnih boca, koja seza manje od dvadesetak kuna može kupitiu carstvu kiča kineskih trgovina, čini mi seda je dosljedno vrlo jako u tom kolektivnomplesu s ruba preuzeo i socijalnu gestučovjeka, rekao bi Indoš, duševne patnje; daklebio je to ples ukočena držanja, stisnutihšaka i spuštenih, ovješenih ruku, spuštenapogleda u igru vlastitih nogu, pri čemu jesamo desnu nogu u etnoritmu glazbe povlačiogore-dolje, točnije, pikao i zabadao opod, ili bi se pak povremeno ukočeno gibaolijevo-desno, isto tako spuštena pogleda sašiltericom nabijenom preko očiju.Pored koncepta Keglovichiane kao teatrau teatru i toga socijalnog plesa udrugeZagrebački bokci svakako bih ovom prilikomizdvojila i videouradak MiroslavaSikavice. Naime, scenska se fikcija tog panoptikumabijede zrcali u jednostavnimprizorima stvarnosti u kojima se izmjenjujunpr. ponižena lica ispred javne kuhinje uBranimirovoj, zatim – stegnuta lica s Burzeu Zvonimirovoj u vječnoj potrazi za kakvimtakvimposlom, utučena lica sa sajmišnogaHrelića, hrabra lica Roma koji preprodajustaro željelo… Inače, početak je videoprizora/socijalnogaprozora označen slikamagolubova iz zagrebačkoga predgrađa ispredlimenih zgrada (pretpostavljam da je riječ oneljudskim a ipak stambenim “limenkama”na Borongaju), a cijelo to svakodnevnostratište svih onih odbačenih i prezrenihscenski završava letom galebova, i to iznadjednoga od brojnih deponija smeća na kojemuse stalno komešaju prezrene grupacijeza iskoristivim otpadom jer otpad za njihnikako i nikad nije smeće.Osim toga, ponekad je sjajnoprovedena i scenska gestikulacijaKrležinih stihova; takoprimjerice već na samom početkupredstave stih “I videlsem megle” iz balade PlanetarijomFranjo Dijak prevodiu scensku gestu razmicanjemruku duhanskoga dima kad tiokupljeni bokci dijele dim komadićkacigarete.Ljudi kontejneri Zaustavimose još nakratko na timsocijalnim prizorima videomaterijala.Tako prva videoslika,nije bez vraga ponoviti, razotkrivalimeno predgrađe ovoga maloga etičkizrakoplovnoga, uspavanoga grada Zagrebasa sličicama golubova kojima netko ostarjelihruku s ohabanoga prozora i spuštenih,tek malo odškrinutih (koliko se moguodškrinuti) roleta baca mrvice kruha, zatim– sličica jednoga drugog prozora (bezbalkona) na kojemu starija žena vješa rublje;nadalje – sličica zamišljenoga mladogačovjeka koji puši na prozoru i zamišljenogleda u daljinu, nekamo prema vlaku kojiprolazi ispred tih sivih, čini mi se – borongajskih,limenki…Uza spomenuti upad realnoga putemvideomaterijala, redateljica Franka Perkovićostvarila je upad realnog u Krležine“smolave” Balade i citatima svakodnevnihoglasa tih ljudi koji su se izgubili, zagubiliu toj socijalnoj magli i blatu. Jer jedina pismenakomunikacija prezrenih i odbačenihu društvu u kojemu vladaju samo štibre (=porezi, harač gospođe nam premijerke)svedena je na davanje oglasa. Tako ovihšestero zagubljenika istodobno sa stihovimaKrležinih Balada izgovaraju i oglase, i tosamo dvije vrste oglasa – oglase kojima tragajuza poslom, što je temeljno za socijalnuegzistenciju, te oglase kojima tragaju zasrodnom, intimnom dušom za utopljavanjeemotivne egzistencije.Nadalje, upečatljiva je svakako i scenskaslika bijelih vrećica za smeće koje “pahuljaju”scenom paralelno s videomaterijalomkoji se zaustavlja na nekom od deponijasmeća nad kojim isto tako prozračno leteti isti bijeli plastičnjaci. Povremeno se sliketih bijelih vrećica pretapaju s kadrovimasnimljenih galebova koji su u vječitoj potraziza ostacima ostataka, a pri pretapanjubijelih plastičnjaka i baršunastih galebovaizvođači izgovaraju Krležinu baladu Stricvujc(= jaka studen; imitacija zvuka škripljenjasnijega) sa socijalnom porukomo golim ljudima – “biti gol, kak goli bažolek”,o stanju biti “gnjili canjek (= krpa)zamotanjek”.Bez ikakva pretjerivanja, Krležine “smolave”Balade u režijskoj vizuri Franke Perkovićsjajno su istaknule uvijek moćnu Krležinusocijalnu akciju za one popljuvanei prebijene, koji sada u ovoj našoj majušnojdržavici svjedoče da je ta ista državicapotpuno opljačkana i razderana poput kakvejadne, prevarene, silovane i žigosane“smude” (= bludnice). A ta “smuda” tihponiženih i uvrijeđenih svjedoči da je riječo državi, o političkoj strukturi – kako je tolijepo nedavno sročio Stanislav Marijanović,nekadašnji rektor Sveučilišta u Osijeku,profesor emeritus – koja je Hrvatskupreselila u Sabor, a građane u kontejnere.Nadalje, takva je pak “sprekrizmana” (=premazana svim mastima) politička garnituraomogućena upravo zbog vječnoponavljajućeapatije, fatalizma, bez direktnepolitičke akcije najpotlačenijih, odnosno,Krležinom fiktivnom kajkavštinom – “Kajti:kak bi bilo da ne bi nekak bilo,/ kaj je bilo,a je ne, kaj neje nikak bilo” iz njegovenajcitiranije, a očito i najpoznatije baladeKhevenhiller.Završno, istaknula bih da je riječ o svježemscenskom čitanju Krležinih Baladakoje neće, naravno, puniti stranice tabloidazbog uvođenja novih glumačkih snaga, kojeto možda i nisu, i koje nisu ostale na razinivehementnoga recitala Krležinih stihova spokojom aluzijom na potpuno jednaku svakodnevicuonih koji su nekoć bili pod gospodskimčizmama a danas pod Guccijevimcipelama ili pak cipelama koje se, kakoBandić opisuje vlastite, “sjaje kao pesjajaja”. Odnosno, sasvim je jasno da predstavaFranke Perković traga za kolektivnom pobunomiz posljednjega stiha Balada koja jeoznačena tek kao individualna pobuna:“zalajal sam kak samec, kervavi pes vmiruči”u ovoj sadašnjoj – kako Krleža kažeu Planetarijomu – naškoj strategiji Ars pesjaMoriendi.

Kazalištezarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 34Revolucionarnabokčija i njezin pjevUz Krležine Balade Petrice Kerempuha odigrane u DK Gavella,režija: Franka Perković;dramaturg: Dubravko MihanovićNataša Govedić— Glumci se gledajusaveznički kao da im jesvima zauvijek pobjegaoposljednji avion,autobus ili vlak zaneki pravedniji svijet,vade iz svojih džepovaostatke skupljenihboca i cigarete izapočinju neobično“krvarenje”: život bezikakve perspektive —Nigdar ni tak bilo da se nekaj bašsamo od sebe zrodilo, pa i ja ćuonda uime starosti umjetnosti idrevnosti eksperimenta posegnuti za komparativnimvizurama, podsjećajući čitateljicei čitatelje da Krležine Balade PetriceKerempuha u posljednjih desetak godinaimaju izvrstan, upravo nerazdvojan odnoss domaćim glumištem. Redatelj Boris Svrtannapravio je zapaženu predstavu sa studentimazagrebačkog ADU-a 2004. godine(predstava je dobila Rektorovu nagradu tepotom kratko udomljenje na sceni Mamut)ističući humorne aspekte teksta i užitak samogjezika, čije repetitivne formule i čestanabrajanja podsjećaju na glazbenu partituru.Njihova je ritmičnost negdje između dječjihpjesmica i odraslih političkih rugalica, kaožanra koji je nakon Krleže u nas uspio slavitijedino Ivančićev Feral. Studenti Svrtanoveklase locirali su Krležu pod znakom vedreburleske i groteske, mladenačke pobune istudentske pijanke, neopterećeno bilo onodobnimbilo ovodobnim političkim kontekstom,gotovo kao slavlje ili bar izbijanje,izviranje samoga puntijarskog jezika. Potomsu tekst Balada režijski potpisali Darko Rundeki Rade Šerbedžija, postavivši ga 2007.godine na Brijunima. Tu je Krleža dobiostatus komercijalnog zabavljača, sa Šerbedžijomkao gurmanom špeka i luka, lakonskiserviranih i podijeljenih gledateljima,zatim i s Mladenom Vasaryjemkao majstorskom klasom Krležinamjestimično arhaičnog,mjestimično izmišljenog jezikate s Vilimom Matulom, koji jedoslovno ilustrirao značenje “kerempuha”iliti crijeva, rasporivšisvoju insceniranu utrobu i ponudivšinam svježe iznutrice uobliku dviju šaka punih špageta.Brijunska predstava pokušala jespojiti vrlo različite filozofije iizvedbene tehnike: Šerbedžijini Rundekov stav da uz par čašavina prolazi svaka vrsta “popevanjai tancanja”, zatim smrtnu ozbiljnostVasaryjeva izgovaranjasurovih stihova, pa onda još i Matulinu glumačkupotrebu da rastrga jezik i pokaženam, s velikim osmijehom na licu, ono ispodmuzike: robijanje dogovorenim značenjima.Brijunski rad na Krleži, dakle, nisu svi shvatilijednako predano, pa je i predstava djelovalakrajnje neujednačeno. Pamtim je kaoveselicu koja prodaje Krležu po povoljnimcijenama i još se k tome nastoji približitipublici s birtijaškim pladnjem različitog jelai pića na rukama glumaca, dakle kao pravitrijumf sitih nad gladnima.Vatrice Franka Perković i njezina glumačkaekipa, okupljena u DK Gavella,krenula je sasvim drugačijim putem. Nijeih zanimalo čuti skandiranje publike. Zanimalaih je tiha nelagoda obespravljenihglasova. Zato se glumci pojavljuju na sceni“niotkuda”, sjedaju na prazne stolce, gledajuse saveznički kao da im je svima zauvijekpobjegao posljednji avion, autobus ilivlak za neki pravedniji svijet, vade iz svojihdžepova ostatke skupljenih boca i cigaretete započinju neobično “krvarenje”: životbez ikakve perspektive. Ili, da citiram Krležu:Zakaj smo se stàli?/ Kaj drugo nismeznali.../ Kaj drugo nisme mogli!// Zvučikao Beckettova obrana kazališta (I can’tgo on. I go on.), a tu atmosferu konačnogodredišta u kojemu je zajedništvo posljednjiostatak ljudskosti isijava i ova neobičnonježna, nenasilna i žalostiva predstava u cjelini.Franjo Dijak prelazi sa stolca na stolackao da je između njih duboka provalija, ali ina njegovu je licu, baš kao i na Matulinu uŠerbedžijinoj predstavi, osmijeh nepokolebljivagrabancijaša, iluzionista, nekoga tkovidi iza pogrebne atmosfere svakodnevlja.Uz tekst “Nigdar ni tak bilo...” (izgovara gaĐorđe Kukuljica), Dijak pali šibice i puštaih da izgore do kraja: kao želje? Kao kratkotrajnosvjetlo? Na premijernoj izvedbijedna od tih malih vatri pekla je Dijakovdlan, dok je na izvedbi na kojoj sam bilamjesec dana kasnije šibica grijala iste teglumačke “bezdomne” ruke. Franjo Dijak,nadalje, igra hrvatsku gustu maglu kao lakorazgoniv dim vlastite cigarete; igra plaćanjeporeza kao striptiz netom uhapšenog zatvorenikačije lice gori od poniženja; igratješenje pajdašice pod galgama kao da jeposrijedi prestrašeno djetešce koje trebazagrliti i smiriti istom onom nemogućomstrpljivošću kojom nam se obraćaju bake idjedovi znajući da utjehe nema, ali nas baremmogu na trenutak zaljuljati u naručju.Ta Dijakova vatra, po mom sudu, zbiljarazgoni krležijansku maglu na isti način nakoji je razgoni glosa Marguerite Yourcenaru Vatrama (1974): “Spaljena osim toga vatrama...Umorna životinja, šibana plamenimbičevima. (...) Poznavala sam samo obožavanjeili bezmjernost. Što to govori? Poznavalasam oduvijek samo obožavanje i samilost.”Pod vodstvom redateljice Franke Perkovići dramaturga Dubravka Mihanovića, Gavelliniglumci “griju” i paze jedni druge,uključujući u svoj bogečki krug samilostii bezmjernosti čak i glazbenike, s kojimapjevaju, plešu ili stupaju pred njihova licakao da je u pitanju onaj jedan jedini, ali zatopouzdan svjedok.“Zakaj visimo na špagi?” Ako jeDijak odgovoran za etičku, pa i metafizičkukompleksnost predstave, Ozren Grabarićzaslužan je za njezine različite političkeoštrice, k tome demonstrirajući upravo savršenizvedbeni tajming. Grabarić, naime, odsitnih bočica žestokog pića i krupnih, dvolitrenihboca mlijeka priređuje pravi igrokazunutar igrokaza. Pred nama je čitavadomaća hijerarhija bogatih i siromašnih: sjedne strane Bandićeva i Sanaderova punogtrbuha, nasuprot “sitneži” otpuštenoga,gladnog i posramljenoga hrvatskog življa,svih onih koji kopaju po smeću i odatle vadeostatke nepojedenih bogataških ručkova.Grabarić umire na sceni sanjajući punutrpezu, Pometov stol pun delicija, dok gadružina obespravljenika polako prekrivastarim vrećicama i vlastitim kaputima. NoGrabarićeva je smrt nalik na inscenaciju,odnosno na “mrtvački san” koji obuzimaRomea i Giuliettu u istoimenoj Shakespeareovojtragediji. Jer, nakon što su utihnulisvi glasovi, nakon što su svi Grabarićevi

Kazalištezarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 35— Nije li u tom pjevupred provalijamasadržana daleko većapobuna negoli u svimnašim revolucionarnimmanifestima? Nije liglumac stvorenjeinkantacije, a nedeklamacije? —skitnički kolege i kolegice polijegali “u grobove”,on se naglo uspravlja i drži nam revolucionarnigovor o dolasku pravde, makar is druge strane okova iluzije. Dok iza njegatutnje filmski prizori kamiona za razvoženjeotpada (autor filma: Miroslav Sikavica), dokkamera bilježi velika jata gavranova kojistrvinare nad ljudskim ostacima, Grabarićzavršava predstavu kao netko tko nikadaneće preminuti, uvijek će podizati glavu itražiti pravdu. Bit će sablast neušutkanogrevolta. Doista, Kerempuh, ili duh Hamletovaoca. Apsolutno u skladu s Krležinomidejom mise (“maše”, kako glasi kajkavskavarijanta ove riječi) za obješene.Drugu vrstu pobune igra Sven Šestak.Njegova izvedba balade Ni med cvetjem nipravice svadljiva je i huškačka, bučna i zapjenjena,spremna ne samo viknuti, nego ihračnuti na velikane korupcije, ali se ondaisto tako naglo i stišati, potonuti u kapu navučenugotovo preko očiju i ruke duboko zakopaneu unutrašnjost hlača. Šestak izvrsnoigra lice čija se gusta, eruptivna bol javljapovremenim krikovima, ali onda zamire ijoš smjernije prihvaća poraz kao opće mjestopostojanja. Sličnu dinamiku plamsanjai zatim stišavanja bolnoga glasa igra i DijanaVidušin, ali njezin doprinos predstavisastoji se u osobitoj, nijemoj podršci svimgubitnicima. Ona ih promatra sa sjajem uočima, uvijek spremna podijeliti gutljaj žestokogaili ogrnuti gologa. U dubljem smislute riječi, Vidušin je “dobra sestra” sirotinje.Zamišljena, neutješna, odana. Ivana Roščićigra bludnicu, ali i djevojku kojoj rintanjepod znakom prisilne seksualne profesijeprodavanja vlastita “mesa” razbija lice dote mjere da ga “precrtava” golemom količinomultracrvenog ruža. Ivana Roščić, nadalje,posebno u koreografskim dionicamaizvedbe (scenski pokret: Pravdan Devlahović),demonstrira suvremeni jezik ulice i njezinaokrutna narodnjačkog oduška – sve onebrojne djevojke koje misle da su “slobodne”zato što su obukle prekratke suknje, razgolitilegrudi i sada pijano urlaju najnoviji hitturbofolk industrije. Nekoliko metara daljepovraćaju uza zid supermarketa, ali ipaknastavljaju s pijanim pjevanjem i teturanjemna visokim petama. Glumac Đorđe Kukuljicapromatra publiku s licem zgroženostii začuđenosti kao da je “krava na orehu”jednako (ne)stvarna kao i tinejdžerka kojase prodaje za stotinjak kuna. Zanimljivo jeda nijedan glumac Gavelline predstave, štosmatram posebno vrijednim, ne moralizira ine “osuđuje” ljudsko dno. Naprotiv, mnogosignala pokazuje respekt prema nesreći.Alkohol ili snijeg (izbor) Ujednom od tamnih, ali zato mnogo putaponovljenih krugova najnovijih Balada PetriceKerempuha nalazi se i tipična domaćauvjerenost da ćemo lakše preživjeti akose odamo zaboravu iliti “pinti”. Glumci sikonspirativno namiguju kad god se spomeneopijanje, tapšu se po ramenima i dijeleflaše, slave Bakuša i prinose mu svojeljudske žrtve. Opći ples uz baladu Kalendarskai njezin tekst “Veselete se vedrine/zapalete se žarine,/ se tenčine, se sparine,/se nizine, se visine,/ kervarine, pomerčine,/z mesečine na višnjine,/ z babjeg leta vusparine,/ dozrelo bu slatkevine!” neposredno je povezans nizom pijanih vrtnji u mjestu,hipnotičkom glazbom MojmiraNovakovića (bubanj) i AndoraVegha (gajde) te veselim, ekstatičnimprepuštanjem užitkupokreta i zvuka.Kalendarska je nesumnjivojedno od najsnažnijih mjestaizvedbe.Sirotinja slavi svoj pir, opetih griju i peku vatre, zaboravljase i neimaština i poniženje. Pa ipak je plamen,da se poslužimo još jednim Krležinimomiljenim pojmom, prepun jedva izdrživetuge. Đorđe Kukuljica gleda izravno u publikui usred plesnog zanosa posve trijezno,glasno, sudski suho ponavlja: “Od nas –nigdo! – nigdar! - je ne imel niš” (parafrazirajućistih iz Ni med cvetjem ni pravice,originalno sročen u trećem, a ne prvomlicu množine). Ova samoosuda, priznanjeo mučnoj jalovosti trajanja, čak i u vinskompjenušcu krvi, zadaje pitanja premakojima će se Balade Franke Perković jošdugo pamtiti. Tim više jer Ozren Grabarićne može plesati dionizijsku svečanost kaoostali; njegovo bogečko tijelo u predstavijednostavno ne može istupiti iz mrtvačkeukočenosti koja ga polako ali sigurno pretvarau “stvar”. Tek kad izvođači stignu dobalade Stric-vujc, do provale blaženoga,egalitarnog snijega, svi će se prepustiti drugojvrsti zanosa, slobodnoj od alkoholnesamomržnje i samozaborava. Scenograf IvoKnezović izvanredno je evocirao lelujanjepahulja: bijele plastične vrećice padajuna izvođače poput milodara na kojima sekasnije glumci nastavljaju klizati ili njimagrudati. Snijeg je kristal ovog uprizorenja.Slavlje koje ništa, ali ama baš ništa nije ustanju pokvariti, podjarmiti, poništiti.Oglasi Dramaturgu Dubravku Mihanovićuvalja odati priznanje zbog uključivanjau Balade “malih oglasa” aktualne hrvatskestvarnosti. Mladi, četrdesetogodišnjiumirovljenici radili bi “doslovce sve”. Staridečki, samci, oženili bi doslovno bilo koga,“ništa ne smeta”. Studentice bi platile svojeknjige radom u dućanima i kućama. Zreležene prodale bi sve vrste gatanja i proricanja.I tu je opet razmotana specifična Krležijanska“karta svijeta”; ista ona magnacharta koju je autor u svom tekstu omeđiopobunom Matije Gupca i ostalim povijesnimdogađajima kad je na Hrvatskoj lomljenštap “i Hapšburga i Šenpruna i Pragai Beča”. Krležin skepticizam prema Ilircimai Europljanima posve je istoga karaktera:današnji se spasioci tako lako pretvaraju usutrašnje tlačitelje. Stalna je jedino marginaliziranostnaših krajeva i strah da ćenam sutra biti gore nego danas. Prigodnonovogodišnje, mnogi su mi prijatelji čestitalinovo leto autentično krležijanskim riječima:“samo da preživimo”. Glas iskusne, prekaljenenemoći, antologijski artikuliran uBaladama, tako nas teško napušta. Zato gazbilja treba što češće igrati, treba ga izložitilicima gledatelja, treba provjeriti je liKrležin stav o sigurnoj propasti svake domaćeinicijative i svakoga lokalnog talentadoista “istina” ili možda autorova privatnaopsesija. Sudeći prema radu glumaca okupljenihoko Balada Petrice Kerempuha,tekst nudi obilje izvedbenih mogućnosti iemocionalnih tonaliteta. Može ga se igratikao rekvijem, ali isto tako i kao budnicu.Može ga se provući kroz filozofski skepticizam,sumnju da će “komendrijašima”ikada itko zavladati, ali nadasve je stvarani onda kad bilježi cmizdrenje za djecomprodanom ovim ili onim ratnim pohodima.Tijekom samo sat vremena predstave pažljivimgledateljima sigurno postaje jasno dani Krleža ni Gavellini glumci nisu nastupilikao kroničari bijede, nego kao njezinažestoka obrana. I zato je predstava tolikoneodoljiva.Stihovi i publika Režija Franke Perkovićpokazala je da domaći izvođači mogubalansirati na rubu stiha i glazbe; mogu senositi s rečenicama koje zahtijevaju od svihkazališnih sudionika daleko veću koncentracijunegoli je traži prozni govor; mogupretvoriti poeziju u performans, dakle raskinutis konvencijama “mlitave recitacije”.Glasnoća i jasnoća izgovorenih riječi varira.Činjenica je da postoje povremeni momentirelativne nerazgovjetnosti i da “prirodnim”kajkavcima, poput Dijaka, Grabarića i Šestaka,tekst teče daleko življe i preciznijenego Đorđu Kukuljici, Dijani Vidušin iIvani Roščić. Pa ipak, već i tijekom samomjesec dana igranja predstave, glumačkase dikcija bitno popravila. U odnosu napremijernu izvedbu, znatno se popravio iodnos glumačkoga kolektiva s glazbenicimakoji uživo muziciraju na sceni: obje stranenaučile su se međusobno pratiti i osluškivatišto rezultira sve neprimjetnijim prijelazimas govora na pjevanje. Pri ponovljenomgledanju predstave bilo mi je zanimljivoregistrirati i veliku preciznost glumaca usondiranju različitih nijansi teksta. Krležinjezik nije samo “zalijepljen” za izvođače,već se pretvara u njihov proživljeni puls.Znajući koliko otpora hrvatsko glumištepokazuje prema drami u stihu ili bilo kakvuČitajte ivšićapovišenom jeziku, Balade Petrice Kerempuhamogle bi biti primjerom jedne novesamosvijesti. Nakon njih mogu zamislitiuprizorenje tekstova Ivane Sajko ili IvanaVidića (ali i Brechta ili Shakesperea) u kojimariječ doista ima poetsku težinu. Ističemda se građanska publika koja je Baladegledala 30. prosinca 2009. godine, dakleuoči Silvestrova, tijekom izvedbe ponašalaveoma slično premijernoj publici: nije bilonikakva meškoljenja, stihovi su praćeni unepomućenoj tišini, a završetak predstaveobilježio je dug aplauz s tri glumačka naklona.To nam također mnogo govori i otome koliko se podcjenjuje kazališna publikakad god joj se pripisuje traganje zalakim zabavama.Lira Miroslav Krleža, iz razgovora sPredragom Matvejevićem: “Ako se pjevao ljubavi, zašto se ne bi pjevalo i o politici?”.Uistinu, nije li možda pjev dalekoprirodnije stanje govora od novinarske logikeprenošenja informacija? Nije li u tompjevu pred provalijama sadržana dalekoveća pobuna, negoli u svim našim revolucionarnimmanifestima? Nije li glumacstvorenje inkantacije, a ne deklamacije?Kako god bilo, Balade Petrice Kerempuhamogla bih pogledati još mnogo puta. Nanjihovoj pozornici nalazim sve ono čeganema u molitvenicima i zakonicima: milost,toplinu, opraštanje, suosjećanje.Kako bismo se toga ikada mogli nasititi!?

Vizualna kulturazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 36U carstvumrtvihFotografije portretnoga žanra, spočetka u funkcijiposjetnica, čovjeka koji je izmislio fotografski intervju prijeno što je spoznato da snimke postaju etički problem ako senjima izvrću činjenice – iz pariškog muzeja Jeu de paumeVišnja PentićUz izložbu Veliki portreti Félixa Nadara, Galerija Klovićevi dvori u suradnji sFrancuskim institutom, Zagreb, od 27. listopada do 13. prosinca 2009.Imaginarno, Fotografija (ona kojojrazabirem namjeru) predstavlja onajvrlo suptilni trenutak kad ja zapravonisam ni subjekt ni objekt, negoprije subjekt koji osjeća kako postajeobjektom: tada živim mikroiskustvosmrti (zagrade):zaista postajem duh.—Roland BarthesGaspard Félix Tournachon(1820. – 1910.), svijetu poznatkao Nadar, jedan je od najvećihfotografskih portretista i prvi istinskivelikan žanra. Suvremene otiske nekih odnjegovih najpoznatijih portreta mogli smoovih mjeseci vidjeti u zagrebačkoj GalerijiKlovićevi dvori na izložbi nazvanoj Velikiportreti Félixa Nadara. Bila je to izvanrednaprilika da se još jedanput upoznamoi pozabavimo portretom u fotografiji tenjegovim mijenama kroz povijest. PočetakNadarova bavljenja fotografijom podudarase s vremenom kad u fotografiju ulazi procesmokroga kolodija na staklenoj ploči.Tim je otkrićem ekspozicija svedena najednu sekundu što se pokazalo ključnim zarazvoj medija. Naime, modeli su do tadamorali znatno dulje sjediti pred aparatom,što je fotografsko portretiranje približavaloslikarskom, a aparate činilo satovima zagledanje. Fotografija još nije bila umjetnosttrenutka nego bilježnik vremena. Nadarje svojim senzibilitetom izvanredno prepoznaonovu mogućnost medija da uhvatitrenutak, odnosno jednu jedinu sekundu.Tu jedinicu vremena bilježio je na ljudskimlicima na kojima ona otkriva drhtaje osobnostizabilježene fotografskom lećom.Charles BaudelaireČetiri nestvarna bića Fotografskije portret prije svega pitanje dijalogaportretiranog subjekta i fotografa.Subjekt zna da ga se fotografira i stoga pokušavapokazati sebe, svojom vanjštinomsimbolizirati unutarnju esenciju vlastitogbića. S druge strane, fotograf želi učinitisubjekt objektom svoje vizije, njemu jesubjekt rekvizit kojim stvara Imaginarno.Ili, kako to objašnjava Roland Barthes:‘’Fotoportret je zatvoreno područje sila.Četiri nestvarna bića u njemu se križaju,sučeljuju, izobličuju. Pred objektivom samistodobno onaj koji vjerujem da jesam,onaj kakvim bih htio da me smatraju, onajkakvim me smatra fotograf i onaj kojim seon služi da pokaže svoju umjetnost. Drugimriječima, čudan pothvat: neprekidnooponašam sebe i zato me svaki put kad mefotografiraju (kad se dam fotografirati), beziznimnookrzne osjećaj neautentičnosti,katkad prevare (kao što je mogu prouzročitistanovite more)“.Nadarov Panteon Félix Nadarodrastao je u liberalnoj obitelji, a poslijeće i njega u policijskom dosjeu opisati kao‘’jednog od onih opasnih tipova koji šireekstremno subverzivne doktrine Latinskomčetvrti’’. Ovaj opis i nije daleko odistine jer je, djelujući kao kazališni kritičar,feljtonist i karikaturist, bio jednaod ključnih figura Pariza sredinom 19.stoljeća. Bio je poznat po ekscentričnudržanju, hromu psu i neumornoj razgovorljivosti.U svom Panteonu, litografijisastavljenoj od karikatura poznatih Parižanatoga doba, prikazao je čak tri stotinesuvremenika, većinu kojih je i poznavao.Završetak rada na Panteonu podudara ses početkom bavljenja fotografijomkoje zapravo nastavljataj projekt u novom mediju.Već se u pripremanju Panteonakoristio fotografijom,no sad ona postaje njegovoprimarno izražajno sredstvo.Svoj prvi atelijer otvara u UliciSaint-Lazare (studio je zbogsvjetlosti bio smješten u potkrovlju)i portretira prijatelje;pred aparatom se smjenjujuThéophile Gautier, Gérard deNerval, Charles Baudelaire…Potaknut uspjehom 1860. selise na Bulevar des Capucines unovi, raskošniji atelijer, u kojemeksperimentira s umjetnimsvjetlom, koje i patentira 1861.godine. Prvi snima parišku kanalizacijui katakombe te letibalonom, što je 1862. svojomlitografijom, ironično nazvanomNadar uzdiže fotografijuna razinu umjetnosti, ovjekovječioHonore Daumier, jedanod njegovih omiljenih modela.Još za života, 1900. godine, tijekomSvjetske izložbe u Parizuorganizirana mu je retrospektivnaizložba, koja postiže nezapamćenuspjeh. Na izložbi jebio prikazan istinski fotografskipanteon, izvanredni portretiljudi koji su nešto značiliu umjetnosti i kulturi drugepolovice 19. stoljeća. Njihovimse fotografijama moglo diviti,baš kao i njihovim postignućima.Nadar je bio portretistuistinu velikih, a takav je bioi njegov stil.Simboli sebe samihNa Nadarovim su portretimamodeli obično snimljeni ispredbezlične podloge kako samouvjerenopoziraju fotografu.Danas takvu vrstu samouvjerenostimožemo susresti samona portretima političara kojiolako razotkrivaju vlastituiskonstruiranost uporno pokušavajućisignalizirati neštošto ne posjeduju - moralni autoritet.S Nadarovim je portretimapriča posve drugačija.Na njima susrećemo ljude kojivlastitu vrijednost žive mjestoda je fingiraju. Snimajući ih,Nadar se rijetko koristio rekvizitimaprepuštajući im dazauzmu pozu koju su smatraliprikladnom, a on se brinuoo besprijekornoj rasvjeti postignutojzrcalima i drugimreflektirajućim plohama. Njegovisu modeli bez ironije zauzimaliromantične poze, kojenam se danas čine nevjerojatno dalekim.Taj jaz između našeg i njihova samorazumijevanjaotvara se kao most kojim fotografijaomogućuje da vidimo jedno drugodoba, koje je umrlo sa svojim protagonistima.Kad pogledamo portrete umjetnika20. stoljeća, velikih fotografa poput RichardaAvedona, razaznajemo jedno drugodoba, a zahvaljujući fotografiji upoznatće ga i generacije drugačije od naše. Nadaroviportreti otkrivaju nam ljude kojisu dosljedno inzistirali na autentičnostivlastite veličine . Svi oni bez trunke autoironijepoziraju pokušavajući tako simboliziratisame sebe pred okom aparata. Zanjih ne postoji ‘’spontanost’’, ta najvećameđu pozama. Spontanost i portret se isključuju,znali su to i veliki portretisti 20.stoljeća. Bit je portreta upravo u razotkrivanjumehanizama samorazumijevanja,ne želimo znati kako svijet vidi subjekt,već kako subjekt vidi sebe.Tiha istina Usporedimo li primjericeNadarove portrete Charlesa BaudelaireaSarah BernhardtVictor Hugo— Nadar je prepoznaotada novu mogućnostfotografskog medijada uhvati trenutakumjesto da bilježivrijeme —nastale oko 1855. i one koje je ÉtienneCarjat snimio dvadesetak godina poslije,prepoznajemo isti pronicav pogled čovjekakoji zna i stoga pati. Na Nadarovimportretima ljudi bezrezervno mikrokozmosomsvog lica hrabro izražavaju tihuistinu o sebi. Prepuštajući se oku aparata,dopuštaju da njihovo svjesno i nesvjesnoistodobno doluta do fotografskog negativa.Svjesno je utjelovljeno u njihovojtjelesnoj pozi, nesvjesno u njihovu pogledukoji predstavlja bojište znanja iželje. Nadar je kao rijetko tko razumiobit fotografskog portreta - omogućiti modeluslobodu da napravi lapsus pogledom,ne riječju. Pokraj njegovih portreta riječigube značenje, suočavaju nas s neizgovorivimistinama, s mikroiskustvomsmrti. Danas nas pak okružuju portretis jumbo-plakata koji se koriste riječimada bi nam nešto dokazali, a pritom samopokazuju ništavilo svojega Imaginarnog.Naše doba možda i jest civilizacija slika,onih slika koje nas uporno uvjeravaju daih samo jezik može objasniti.

VIZUALNA KULTURAzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 37IZVLAŠTENJENASLJEĐACRTALIĆ, KAO ŠTO JE NEKOĆ OPSESIVNO SNIMAO VLASTITU STVARNOST,ISTRAŽUJE GRAD U KOJEM JE ROĐEN, PRILIČNO SUSTAVNO I U SVIM SLOJEVIMA– OD ARHEOLOŠKIH OSTATAKA DO PARKA SKULPTURA ŽELJEZARE SISAKIVANA MANCEIzložba Marijana Crtalića NevidljiviSisak – fenomen Željezara,Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb,od 5. studenoga do 5. prosinca 2009.Ja sam prije svega klasičar, važnoizjavljuje intervjuirani sugovornikobjašnjavajući svoj stav premaskulpturama u sisačkome gradskom parkunastalima u sklopu kolonije koja se višeod dvadeset godina održavala u suradnjisa Željezarom Sisak. “A ove su skulptureiživljavanje pojedinih kipara ili nazovikiparajer im je Željezara davala materijal ivrijeme, i to debelo plaćala”. Drugi sugovornici,međutim, nemaju tako odbojanstav; sjećaju se vremena kad su u sklopukulturnog programa Željezare i oni biličlanovi brojnih amaterskih sekcija, ustvrđujućikako je država tada davala mnogo višenovca za kulturu negoli danas. Dok prvisugovornik skulpture apstraktnih formiočito smatra svojevrsnim nametanjem modernističkeestetike vladajućih elita, trećigospodin iste, starije generacije onih kojisu živjeli i radili u Željezari argumentiranoobjašnjava zašto te skulpture trebasmatrati vlastitom kulturnom svojinom tedoživljava njihovo današnje stanje kao kolektivnusramotu. S manje osjećaja krivnjea više simpatije skulpture pak promatradanas srednja generacija građana, no svise slažu da bi njihovo očajno stanje hitnotrebalo riješiti. Dok većina želi popravaki održavanje, ljutiti sugovornik zagovararadikalno rješenje: sanacija i održavanjesu preskupi, zajednica nema za to novca,jedino je rješenje ukloniti skulpture i napravitidječje igralište. Neopterećena simboličkimnasljeđem djeca se skulpturamakoriste za igru. Na pitanje znaju li tko ihje radio, spremno daju naučen odgovor –“radnici” nastavljajući se provlačiti i bacatiloptu kroz zbog hrđe i oštrih odlomljenihbridova nažalost opasne apstraktne oblike.Film pod naslovom Industrijski raj dioje šireg istraživanja koje Marijan Crtalić,rođeni Siščanin, provodi već dulje. Dionjegova bogatog arhiva izložen je u GalerijiMiroslav Kraljević, a uz navedeni film sadržifotografije današnjeg stanja skulpturate raznovrsan arhivski materijal – ponajprijevezan uz umjetničku koloniju, ali i,kako glasi i krovni naslov čitavog projekta,fenomen Željezare Sisak u cjelini.RADNICI U KULTURI I RADNICIU PROIZVODNJI Naime, u skladu sidejama socijalistički ustrojenog društva,veliki industrijski pogon sisačke željezare,koji je nekad zapošljavao više od 14.000radnika iz cijele Jugoslavije, nudio je radnikukompletnu organizaciju svakodnevice:uz riješeno stambeno pitanje i opskrbukućanstva, radnik je imao na raspolaganjuzdravstvenu skrb, javnu prehranu,odgoj i obrazovanje djece i drugo, sve to,dakako, u skladu s najsuvremenijim, modernim,svjetskim standardima. U skloputako organizirane svakodnevice kultura je,dakako, predstavljala jedan od najbitnijihsektora. U skladu s ideologijom, konceptkulture nije se svodio na kategoriju sportai razonode, nego se, štoviše, kultura težilaatomski integrirati u svaki element društvenestvarnosti, u kojoj ni umjetnost nebi funkcionirala kao ekskluzivna svojinaobrazovanih elita, već univerzalna mogućnosthomo fabera. U skladu s vladajućomideologijom, u kojoj je upravo odnos Radnik– Kultura bio jedna od osnovnih linijaborbe za stvaranje besklasnoga društva,SIZ za kulturnu djelatnost Željezare Sisakpokrenuo je i likovnu koloniju kao oblikudruženog rada u proizvodnji u kojem sudjeluju– izvornim rječnikom rečeno – dvijedruštvene kategorije stvaraoca odnosnoradnici u kulturi i radnici u proizvodnji.Među arhivskim materijalom koji se možečitati na izložbi nailazi se na niz pisanihizvještaja u kojima se izlažu osnovne ideje iočekivanja te kritički samopropituju ostvarenirezultati kolonije odnosno predlažurješenja za poboljšanje i to, dakako, nesamo iz pera komesara za kulturnu djelatnost,već i samih radnika, jer je, kakostoji i napisano, cilj da radnici “ne buduobjekti već subjekti kulturne politike”. Uskladu s “temeljnim programom SKJ i zahtjevimamodernoga vremena koja činiocekulturne politike obavezuje na slobodanrazvoj kulture na bazi ravnopravnosti istvaralačke suradnje”, koncept i strukturakolonije bili su promišljeni u svakoj etapi.Umjesto da Željezara jednostavno naručigotova umjetnička djela, putem natječaja istručne komisije dva puta na godinu biralisu se akademski umjetnici koji su dolazili uradničko naselje sisačke željezare, u kojemsu imali organiziran stan i hranu te su tijekomdvadeset dana bili slobodni izvesti pojedan rad realiziran u suradnji s radnicima.SKULPTURE NALIK NA STROJEVERedovito se organizirala i izložba, a većinase djela otkupljivala kao nagrada uspješnimdjelatnicima Željezare odnosno zaprostore tvornice i pogona te uređivanjedrugih javnih površina i parkova. Koristje takve suradnje između visoke kulture iradničkog kolektiva, dakako, trebala bitiobostrana. Kako čitamo u jednom od izvještaja,“dolaskom u radnu sredinu umjetniktreba doživjeti proizvodnju i udruženirad’’ odnosno steći “konkretan stav premaonom što će svojim radom promijeniti’’,dok će radnik imati priliku za “sudjelovanjei preuzimanje najviših dometa kulturnogstvaralaštva, podižući idejne i estetskekriterije i jačajući svijest o kulturi kaoelementu društvenog rada’’. Konačni ciljte fuzije Umjetnosti i Radnika idealno jeprevladavanje otuđenog rada; iz magičnesinteze stvaralačke zamisli i manualne realizacijerađa se “svestrano razvijena socijalističkaličnost’’ koja, shvaćajući posaokao stvaralački čin, uspijeva transcendiratirealnost kapitalnog izvlaštenja vlastitogarada. Da projekt sisačke kolonije nije, međutim,davao sigurne i nedvojbene znakoveostvarenja tih dalekosežnih ciljeva, jasno jeveć iz izvještaja koji su upravo i pisani podznakom otvorenog pitanja o tome, kako uizvještaju i stoji, “živi li neki trag sukladansvijetloj ideji približavanja vrijednosti likovneumjetnosti radnom čovjeku?’’. Mišljenjai stavovi radnika tada, kao i građanaSiska danas, nisu bili jednodušni, pa seprimjerice već tada razvila polemika o stilskimodnosno formalnim obilježjima skulptura.Na prigovore da umjetnici rade samoskulpture koje i same nalikuju na strojeve idrugi inventar metalurške industrije, da jesva umjetnost i suviše slična svakodnevnimproizvodima radnika u sisačkoj tvornici,objašnjenja nisu bila uvjerljiva jer, premdaje objašnjenje da su umjetnici bili inspiriraniatmosferom teške metalurške industrijebilo logično, cilj socijalističke umjetnostinije slobodna ekspresija umjetničkogsubjekta, već estetski užitak besklasnogkolektiva, pa je činjenica da se već tadaskulpture nisu svima, jednostavno rečeno,jednako sviđale, predstavljala očigledanproblem. Problemi ukusa, dakako, premdaizražavaju inherentni konflikt etatističkekulturne politike i radničkoga kulturnogahabitusa, nisu razlog niti opravdanje za tokako park skulptura izgleda danas. Jadnostanje skulptura eminentnih hrvatskih i jugoslavenskihmodernih kipara poput IvanaKožarića, Branka Ružića, Šime Vulasa,Milene Lah i drugih nije sudbinska posljedicapovijesnog ishoda socijalističkekulturne politike i socijalističkog samoupravljanja,nego simptom novijega povijesnogvremena u kojem se postsocijalističkadruštva nalaze danas.ETNOLOGIJA SVAKODNEVICE Ukontekstu sadašnjeg stanja sisačke željezneindustrije, čiji se broj zaposlenika uprivatizacijama sveo na samo 1000, u kojemvećina postrojenja i pogona više niti fizičkine postoji odnosno čije je željezno tkivo doslovnopretopljeno u nepoznatim putanjimapretvorbe, postojeće stanje skulptura rezultatje načelne pauperizacije tranzicijskogdruštva odnosno lokalne zajednice u kojojrazvijanje kolektivne svijesti o kulturnomnasljeđu socijalizma nije urgentno pitanje.Promatrajući sisačke skulpture, dakle,upravo kao puke memorabilije socijalističkogvremena, dolazi se do pozicije skoje smo danas, čini se, jedino i ovlaštenibilo što na tu temu reći – pozicije tranzicijskogadruštvenog subjekta određenog sjedne strane ekstremom odbacivanja socijalističkogkulturnog nasljeđa kao izrazakolektivnih zabluda, s druge, nostalgičnogzazivanja prošlog poretka kao utočišta neispunjenihsnova. Takva pozicija, određenaprefiksima prijeloma post odnosno trans, neostavlja mnogo mogućnosti za artikulacijustava lokalne zajednice prema vlastitomekulturnom okolišu i memoriji mjesta, produbljujućizapravo inherentni jaz izmeđuetatističke i radničke, elitne i popularnekulture, odnosno obavljajući iznova stanovitoizvlaštenje nasljeđa koje je, upravou svojim krivim srastanjima, ipak bilo dioradničke svakodnevice i to je još i danas.Upravo u tom smislu treba vrednovatii Crtalićev arhiv; u kontekstu invazije megalomanskogkulturalno-antropološkoginteresa za postsocijalistička društva i njihovodnos prema vlastitome povijesnomnasljeđu, Crtalićev arhiv otkriva tek jednustrukturu dugog trajanja konstitutivno obilježenuprocjepima i nesporazumima. Izponuđenog se materijala neizričito ali ipakpomalja ponajprije jedna etnologija svakodneviceu kojoj je odnos pučanstvaprema visokoj kulturi i umjetnosti sada,kao i nekad, prožet silnicama ljubavi i mržnje,privrženosti i odbojnosti, bliskosti iotuđenja. I taj se afektivan stav zapravonije bitno mijenjao tj. postajao je neovisnoo povijesnim prijelomima zadanima prefik s i m apost i trans; preživio je i traje i daljeupravo zato jer je, kao prvenstveno određenjazom visoke kulture i radničke svakodnevice,inicijalno nedovršiv projekt.Stoga svako svođenje te afektivne strukturedugog trajanja na problem sanacijetraumatskog odnosa prema vlastitom socijalističkomnasljeđu uvijek implicira tekinteres povlaštene manjine koja temeljniklasni antagonizam smatra rješivim problemom.Emitirano u Triptihu III. programaHrvatskoga radija

Glazbazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 38Probrana zrcalaBosiljki Perić-Kempf, usprkos njenom prepoznatljivooštrom kritičarskom peru, nije bitno samo ukazati nanegativnosti, nego i upozoriti na mogućnosti boljihrješenjaTrpimir MatasovićProtokolarne biografije gotovoredovito počinju “ulogama”osobe o kojoj govore, s jednakoredovito naznačenom hijerarhijomtih uloga. O Bosiljki Perić-Kempf takose piše kao o muzikologinji, glazbenojkritičarki, a eventualno i novinarki. Uobičajenje to redoslijed, u kojem je naprvom mjestu “uzvišena” znanost, potomnjena “niža” primijenjena forma, atek na kraju – ako se uopće i spomene– “prizemna”, prolazna i, kao, nevažnasvakodnevna pisačka produkcija. No, neumanjujući značaj prvih dviju funkcija,Bosiljka Perić-Kempf u našoj je sredininajznačajnija upravo kao novinarka. Jer,ona nije odabrala relativnu sigurnost akademskogkabineta, ili kritičarskog salona,nego je upravo svojim novinarskim (nesamo kritičarskim) radom pokazala dadogađaje o kojima promišlja i piše (timredoslijedom!) ne promatra kao izoliranepojave, koje bi iziskivale tek jednokratno“opisivanje”, nego kao dio šireg društvenogkonteksta, koji je, zapravo, njenaglavna, a ne sporedna tema.Postavljanje pravih pitanjaTo je već odavno mogao shvatiti svatkotko prati njen novinarski rad, ili je barempročitao knjigu Lice i naličje, u kojoj jeokupljen niz njenih kritika. No, još potpunijusliku ove autorice pruža najnovijaknjiga, Susreti i razgovori – primjeri dobrekulturne prakse. U njoj su, naime, okupljenibrojni intervjui s različitim domaćimi stranim sugovornicima – primarno, alinipošto ne i isključivo iz glazbene sfere.Kroz njihove riječi Perić-Kempf predstavlja,pa i legitimira, sâmu sebe – ne samoizborom sugovornika, nego i temama kojeotvara u razgovorima s njima.Novinarsko majstorstvo, koje se autoricisigurno ne može zanijekati, pritom nije teku zapisivanju i eventualnom uredničkomoblikovanju sugovornikovih riječi, nego,još i više, u postavljanju pravih pitanja. Ata pitanja kod Bosiljke Perić-Kempf nikadnisu površna, a kamoli banalna. Nju nezanimaju trivijalnosti kakve čitamo u intervjuimakoje rade manje vješti medijskidjelatnici – nema tu propitivanja anegdotaiz privatnog života, nema ni jednokratnihdnevno-političkih (ili dnevno-kulturnih)podbadanja, a pogotovo nema apriornog iBosiljka Perić Kempf, Susretii razgovori – primjeri dobrekulturne prakse, Jesenski i Turk,Zagreb, 2009.bespogovornog udivljenja prema liku idjelu sugovornika.Umjesto toga, autorica beskompromisnootvara i neumorno kopa po rak-ranamanašeg glazbenog (i ne samo glazbenog)života, premda ne uvijek izravno. Jer,o njemu se može govoriti i na konkretnimdomaćim primjerima, ali i prezentiranjemrealnosti postojanja drukčijih praksi u nekimdrugim sredinama. Kao što govori ipodnaslov knjige – Primjeri dobre kulturneprakse – autorici, usprkos njenom prepoznatljivooštrom kritičarskom peru, nijebitno samo ukazati na negativnosti, nego iupozoriti na mogućnosti boljih rješenja.Preispitivanje vlastitih stavovaBirajući vrhunske sugovornike,Bosiljka Perić-Kempf na neki je način ustalnoj potrazi za vlastitim zrcalima. Tose može činiti egocentričnom pozicijom,ali, zapravo, nije. Jer, upravo su intervjuiprilika za preispitivanje vlastitih stavova,pogotovo kada se preispituju u susretu sonima čiji autoritet smatramo većim odvlastitog. Možda tu u početkuima i određenih tendencioznihprimisli – novinarće sugovornika uvijekpokušati natjerati da kažeono što on sâm želi čuti. No,s druge strane, sugovornikće na kraju uvijek reći onošto sâm želi kazati.U tom smislu, autoricaSusreta i razgovora imasreću što se susretala sa“srodnim dušama”. Moglobi se, dakle, reći da “velikiumovi slično misle”. No,između “sličnosti” i “istosti”postoji bitna razlika.A značaj ove knjige upravo je u različitostima(i raznolikostima) tih sličnosti, a neu nekoj ukalupljenoj istosti pristupa formiintervjua. Jer, na takvu ukalupljenost BosiljkaPerić-Kempf ionako nikad ne bipristala.— U Susretima irazgovorima nemapropitivanja anegdotaiz privatnog života,nema ni jednokratnihdnevno-političkih (ilidnevno-kulturnih)podbadanja, a pogotovonema apriornog ibespogovornogudivljenja prema liku idjelu sugovornika —Recesija institucijaPogrešan je stav većine kulturnih institucija da je umjetnost neštoonkraj svakodnevnih društvenih, pa i političkih pitanjaTrpimir MatasovićOsvrt na ozbiljnu glazbu u Zagrebu u 2009. godiniKriza? Da, kriza – ali ne ona kojabi bila uvjetovana ekonomskomsituacijom. Recesija jest zahvatilai područje ozbiljne glazbe, ali kriza tunije nastala prije godinu dana, nego trajepuno dulje – nepovoljniji financijski okvirsamo je potcrtao trajan problem. To su, prijesvega, institucije, koje nose najveći dio produkcijeozbiljne glazbe. Njima je lako koristitirecesiju kao izliku za loše funkcioniranje,ali neki su izvaninstitucionalni akteriupravo prošle godine pokazali da kvalitetanije nužno financijski uvjetovana.Šareni bomboni Na Zagrebačkufilharmoniju ne treba trošiti riječi – ona,zahvaljujući obilnoj potpori gradske vlasti,i dalje rasipa novac poreznih obveznika nasadržaje čija je kvaliteta sve niža i niža. Tose pokušava prikriti povremenim spektakularnimprojektima za široke narodne mase,ali kriza je vidljiva već i doslovno – većinase Filharmonijinih koncerata odvija predotužno polupraznom dvoranom.Koncertna direkcija Zagreb nekako jeuspjela zadržati kvalitetu svog udarnog ciklusaSvijet glazbe, ali u svim se drugimsegmentima njen program urušava. Nekadprestižni Forte fortissimo krpa se programimakoji s ozbiljnom glazbom nemajunikakve veze, a Zagrebačke ljetne večeripale su na nedopustivo niske grane. O tomedovoljno govori i ono što bismo, u nedostatkuboljeg pojma, mogli nazvati njihovomprogramskom koncepcijom – “šarenibomboni, nekoliko lijepih žena i nekolikotalentiranih muških ansambala”.U trećoj gradskoj glazbenoj ustanovi,Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog,prošlu je godinu obilježilo otkriće azbestau instalacijama – koji je tamo bio čitavovrijeme, ali je, eto, najednom postao opasnim.Dvorana je zatvorena, za vrijeme radovadogodio se i jedan požar, a publikaje sa strepnjom očekivala zakašnjeli početaknove sezone. Srećom, program je ipakkrenuo, a novi ravnatelj Dražen Siriščevićuspio je zadržati razinu kvalitete koju suprethodno uspostavili Tonči Bilić i pokojniLovro Lisičić.Gradsko-državna ustanova koja se odazivana ime Hrvatsko narodno kazalištenije nas, barem kad je riječ o operi, ničime

glazbazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 39Redateljski zločinPozornica prekrivena ružinim laticama već jepotpuno ofucano rješenje, bez obzira simbolizirali ljubavnu strast, pokrov groba ili, još gore, krvsušičave protagonisticeTrpimir MatasovićGiacomo Puccini, Boemi, Hrvatskonarodno kazalište, Zagreb,18. prosinca 2009.Operi Hrvatskog narodnog kazalištau Zagrebu gotovo nikakone uspijeva da joj nekapredstava uspije u cijelosti. No, to nije slučajnost,nego rezultat sustavno pogrešnekadrovske politike. Jer, ako je neki redatelju tom ansamblu pripremio jedan osrednjiprojekt, a potom jedan još lošiji, razboritaga uprava ne bi angažirala i za treći. Ipak,upravo je to učinila uprava središnje nacionalnekazališne kuće kada je režiju novepostave Puccinijevih Boema povjerila ArnauduBernardu, nakon njegovih upitnihrezultata s Triptihom i Falstaffom.Boemi na Sjevernom poluBernardova režija najnovije HNK-oveoperne predstave školski je primjer što sedogađa kada režiser ne želi biti tradicionalan,a ne zna biti inovativan. Prvi se činnavodno odigrava na zaleđenom pariškomkrovu, premda bi se iz ponuđene slike moglozaključiti i da se zbiva na Sjevernompolu. Pa, dakle, i ne čudi što je svim protagonistima,eto, hladno. Metež drugogačina još nekako i može proći, možda i zbogne osobito originalnih, ali ipak učinkovitihreferenci na antologijsku režiju FrancaZeffirellija.Otkud se i zašto u trećem činu stvorilakamp-prikolica ostat će nerazjašnjenommisterijom, dok je završnica predstave, nažalost,i previše jasna. Pozornica prekrivenaružinim laticama već je potpuno ofucanorješenje, bez obzira simbolizira li ljubavnustrast, pokrov groba ili, još gore, krv sušičaveprotagonistice.Kaže se da je za opernog režisera dobrokada poznaje glazbu, i to je točno – ali pritombi bilo poželjno razumjeti i zakonitostioperne režije. Bernardovo čitanje Boema,doduše, zaista dosljedno slijedi glazbu, alipritom, u svojoj prenatrpanosti, ometa pjevače,a i glazbu sâmu. Od svog se tog silnogtrčkaranja, skakanja i dobacivanja raznihpredmeta siroti pjevači toliko uspušu, daim ponestaje snage za pjevanje.Ipak, najgori redateljski zločin počinjenje u završnici opere. Da, režija u nekim trenucimapraznoga hoda treba pomoći glazbi,ali je zato ne bi smjela ometati ondje gdjedovoljno govori sâma za sebe. Trenutak ukojem umire Mimi upravo je takvo mjesto,čija glazbena snaga može doći do punogizražaja samo ako nije narušena suvišnomscenskom intervencijom. A što u tom trenutkučini Bernard? Umjesto da režijski konačnobarem nakratko zašuti, on sa stropaspušta dodatnu količinu, i opet, ružinih latica– nepotrebno, kičasto i neukusno.Uzaludan trud Sve bi to bilo moždai lakše podnijeti da je glazbeni segmentpredstave bio jednako loš. Međutim,čovjeka srce zaboli kadavidi kakvom je redateljskom teroru,zajedno s publikom, izloženafantastična pjevačka podjela.Uz korektno dirigentskovodstvo Josipa Šege, u njoj suzablistali ama baš svi sudionici.Svakako se izdvajaju izvanserijskipotresno proživljene interpretacijeTomislava Mužekai Martine Zadro kao Rodolfa iMimi. Za njima nimalo ne zaostaju,u ulogama Marcella iMusette, Davor Radić i IvanaLazar, a svoj su jednako nemalidoprinos dali, među ostalima,još i Luciano Batinić i AlenRuško.Ali, uzalud sav taj trud velikogbroja ljudi, kad ga je upropastiojedan jedini čovjek – ArnaudBernard. Novi zagrebačkiBoemi su predstava koju svakako trebačuti, ali ne i vidjeti. U tom smislu, ako neštone možemo zanijekati upravi HNK, ondafoto: Saša Novković— Bernardova režijaBoema školski jeprimjer što se događakada režiser ne želibiti tradicionalan, a nezna biti inovativan —foto: Saša Novkovićje to dosljedno nastavljanje dugogodišnjetradicije proizvodnje glazbeno-scenskihpoluproizvoda.osobito usrećila. Iznimka je praizvedbaopere Crux dissimulata Srećka Bradića –koja se, da nije bilo Muzičkog biennalaZagreb, ne bi ni dogodila. A i kad se dogodila,skinuta je s repertoara nakon samo triizvedbe. Toliko o skrbi nacionalnog kazalištaza suvremeno nacionalno stvaralaštvo.Presjek estetski odabira Štose tiče sâmog Biennala, on je nedvojbenobio najznačajniji glazbeni događaj godine.Tom bi se festivalu, doduše, mogla prigovoritinedovoljna otvorenost prema inovativnijimsmjerovima u suvremenoj glazbi.No, s druge strane, njegova je koncepcijaionako ponuditi presjek različitih danasaktualnih estetskih odabira – u svoj njihovojraznolikosti.Direktor Biennala Ivo Josipović umeđuvremenu je postao predsjedničkimkandidatom, no već je prije toga politikuuveo u svoj primarni, glazbeni resor. Odlukada crvena nit ovogodišnjeg festivalabude odnos glazbe i politike, to jest pitanjedruštvenog angažmana umjetnosti,svakako je hvalevrijedan potez. Njime sedalo do znanja koliko je pogrešan stav većinekulturnih institucija da je umjetnostnešto onkraj svakodnevnih društvenih,pa i političkih pitanja. Pritom je otvorenoi pitanje potrebe dvosmjernosti komunikacije,koja u binomu glazba-politika nefunkcionira najbolje.Uz Biennale, najveći doprinos u promicanjusuvremenosti, umjesto velikihinstitucija, dali su manji akteri, poput,primjerice, Cantus ansambla. Doduše, itu postoji vrijedna iznimka u obliku Glazbeneproizvodnje Hrvatske radiotelevizije.Njen Simfonijski orkestar i Zbor većgodinama sustavno predstavljaju i novadjela, a iz ovogodišnje ponude valja izdvojitiprvu hrvatsku izvedbu EpistoleIve Maleca.Ti su se ansambli sjetili i nekih bitnihobljetnica, pa je tako pod ravnanjem TončijaBilića upriličena i iznimno uspješnaizvedba Haydnovog Stvaranja svijeta.Drugi obljetničari – Georg FriedrichHändel i Henry Purcell – morali su sezadovoljiti tek prisutnošću u programimaHrvatskog baroknog ansambla.Izvaninstitucionalni junacIpak, najveći su junaci ove recesijske godineorganizatori manjih festivala. Samoborskaglazbena jesen tako se, za razliku od svihonih koji su to odavno trebali učiniti, sjetilau Hrvatsku pozvati u svijetu proslavljenogkontratenora Maxa Emanuela Cencića.Njegov recital bio je posve izniman događaj,kako zbog umjetničke kvalitete, tako i zbogbeskompromisnog zahtjeva za intelektualnimangažmanom publike.Također izvan okvira velikih institucija,dogodilo se i četvrto izdanje Zagrebačkogmeđunarodnog festivala komorne glazbe.Riječ je o manifestaciji koja iz godine ugodinu raste – i kvantitativno, obimom programa,ali i kvalitativno, dovođenjem sveboljih, uistinu vrhunskih svjetskih glazbenika.Priređivači su na tom putu ustrajaliusprkos recesiji, pa makar i na vlastitu financijskuštetu.Možda i više nego ikad dosad, upravose u ovim kriznim vremenima dokazala nesamo potreba, nego i svrhovitost suradnjeumjetničkih institucija. To, doduše, i daljeuglavnom ne čine one koje su financijskijake, nego one koje manjak novca kompenzirajuvlastitim entuzijazmom. Najbolji jeprimjer toga izvrsna produkcija MozartoveČarobne frule, koju su zajedničkim snagamapripremile sve tri zagrebačke umjetničkeakademije i Tekstilno-tehnološki fakultet.Nažalost, takva je suradnja i daljeiznimka, jer su ključne institucije i daljeuvjerene u svoju samodostatnost. No, s takvimstavom prostora za kvalitativne pomakenema. Otrcana fraza kol’ko para,tol’ko muzike prošle je godine pala u vodu– jer, ako je riječ o umjetnički vrijednimprojektima, “sitne ribe” su višestruko nadmašile“velike igrače”.

ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 40PlanetarnodržavljanstvoPred nas se postavlja izazov da vrijednost koju je kreiralo društvo prepoznamo kaomoćnu snagu samu po sebi – i potom pronađemo najbolje načine za dugoročnu zaštitu ičuvanje te vrijednosti. Pred nama je proces političkoga konstituiranja čovječanstvakao globalne zajednice. U 21. stoljeću valja prekoračiti nacionalne granice i društveneforme te obratiti pozornost na funkcionalni kontekst i mreže u čitavome svijetuMatko MeštrovićPojmovni prostor – zajednička dobra Vijeće brazilskihorganizacija koje su osmislile i organizirale Svjetski socijalni forum, održan uPorto Alegreu od 25. do 30. siječnja 2001., smatralo je nužnim i opravdanimizraditi Povelju o načelima sa smjernicama za daljnje provođenje te inicijative.Poveljom se izražava opredjeljenost u gradnji planetarnog društva usmjerenogprema plodonosnim odnosima među čovječanstvom te između njega i Zemlje.Najobuhvatnije je posljednje od četrnaest formuliranih načela u kojemu stoji:Svjetski socijalni forum proces je koji organizacije i pokrete sudionike potičeda svoje djelovanje, od lokalne do nacionalne razine, težeći pritom aktivnomesudjelovanju, stave u međunarodni kontekst kao pitanje planetarnog državljanstva teu globalni program rada uvrste prakse koje dovode do promjena s kojima se susrećuu gradnji nove svjetske solidarnosti.Devet je godina poslije Svjetski socijalni forum 2009., održan u gradu Belémuu brazilskoj saveznoj državi Pará, izdao još jedan opće važan dokument, manifestReclaim The Commons (Zahtjev za povratom zajedničkih dobara), u kojemuse preciznije definira opseg njegove namjere u specifičnom trenutku u kojemuneoliberalna globalizacija, kojom dominira financijsko tržište izvan svake javnekontrole, doživljava potpun neuspjeh, a svijest o postojanju dobara od općekoristi koja pripadaju svim ljudima, koja se ne mogu privatizirati ili smatratirobom sve je očitija.Nakon iskorištavanja prirodnih resursa i ljudskoga rada, navodi se u Manifestu,privatizacija i komodifikacija ubrzavaju se i protežu na znanje, kulture, zdravstvo,obrazovanje, komunikacije, gensko naslijeđe, sve živo i njegove modifikacije.Blagostanje svih i očuvanje Zemlje žrtvovani su radi nečije kratkoročne financijskekoristi. Jasno je uočeno i istaknuto: posljedice su toga procesa kobne.Kako je to David Bollier primijetio, mnoge od resursa koje ljudi kolektivnoposjeduju – šume, rude, državno istraživanje i razvoj, radijski i TV eter, državneškole, kulturne prostore – sve više preuzimaju privatne poslovne interesne skupine,često uz obilno sudioništvo njihove vlade. Taj je trend suvremeni “ograđeniprostor zajedničkih dobara” – masovno prisvajanje zajedničke svojine koje isisavaprihode iz državne blagajne mijenjajući vlasništvo i nadzor iz javnoga u privatno,potkopavajući pritom demokratske procese i zajedničke kulturne vrijednosti.Teško nam je shvatiti da su neki od najvažnijih kapaciteta za generiranjebogatstva kolektivni i društveni prema svojemu karakteru. Digitalne tehnologijeprimoravaju nas da priznamo moć kolektivnoga i socijalnoga, smatra DavidBollier. Mnogo toga postaje jasnije pogledamo li kroz prizmu zajedničkih dobara,tvrdi on. To nam pruža jedan drugačiji način spoznavanja i bivanja – jednudrugačiju epistemologiju, pa čak i jednu drugačiju metafiziku od načina suvremeneindustrijske kulture.Pred nas se postavlja izazov da vrijednost koju je kreiralo društvo prepoznamokao moćnu snagu samu po sebi – i potom pronađemo najbolje načine zadugoročnu zaštitu i čuvanje te vrijednosti. Monetiziranje zajedničkih dobara možepodrivati društveno povjerenje i otvoreno dijeljenje koje je pokretač stvaranjavrijednosti.Kako se društveno stvorena vrijednost počne doživljavati vrijednom, pita seDavid Bollier. Naravno, sve se to vraća otvorenim mrežama, kaže on. Internet jezajedničko superdobro, velika infrastruktura koja je omogućila dotad neviđenonovo doba međusobna dijeljenja i kolektivnog djelovanja. Internet je pridonionicanju bezbrojnih samoorganiziranih zajednica i novih tehnologija za upravljanjedruštvenim odnosima.Mi znamo, kaže on, da su mnoge naše mentalne karte strahovito zastarjele.Ortodoksna ekonomska pripovijest o stvaranju bogatstva mentalni je okov odkojeg svakako moramo pobjeći.Zajednička dobra predstavljaju konceptualni prostor za pokretanje novediskusije, mjesto za razvijanje jednoga novog vektora analize. Ona su neka vrstameđuoblika upravljanja i kolektivnog opskrbljivanja koje ima vlastite prednostipred glomaznim državnim birokracijama i bezličnim, katkad grabežljivimtržištima. Zajednička dobra predstavljaju dobrovoljnu, samoorganiziranusocijalnu ekonomiju koja pruža važne usluge i robe. Ona sačinjavaju društvenikapital i promiču građansko sudjelovanje te često zahtijevaju veću osobnu odanosti moralnu ispravnost nego vlade ili tržište, smatra Bollier.Komu pripadaju zajednička dobra? Kad su milijuni ljudioduševljeni idejom o promjeni, reći im da su glupi, ne bi smio biti naš jediniodgovor na to. I mi se nadamo i težimo promjeni, no promjena kojoj se nadamonadilazi ono što mogu ponuditi ustaljeni, hijerarhijski sustavi vlade i kapitala.Radikali moraju pronaći način za isticanje razlike među lažnom promjenomu sustavu i stvarnim kolektivnim djelovanjem koje može dovesti do društvenepromjene, tvrde autori jednoga članka u radikalnome časopisu Slingshot,komentirajući izbor Baracka Obame za predsjednika najmoćnije imperijalnevlade u svijetu.Aktualna inačica kapitalizma, kako to ističe Peter Barnes, ubrzano rasipa našuzajedničku baštinu. Njezin operativni sustav daje previše moći korporacijamaza maksimiziranje profita koje proždiru naša zajednička dobra, a većinusvojega profita raspodjeljuju samo djeliću populacije. A vlada je često oruđetih istih korporacija. Rješenje koje nudi Barnes, kako bi se zaštitila zajedničkadobra uspostavom vlasničkih prava nad njima te uvođenjem nepokolebljivihinstitucionalnih upravitelja, čini se radikalnim koliko i iluzornim. Njegova jenajvažnija novina zajednički trust – entitet temeljen na tržištu koji bi imaomoć ograničavanja uporabe rijetkih zajedničkih dobara, naplaćivanja rente teisplaćivanja dividendi svima.Peter Barnes, kao i mnogi drugi koji pokušavaju odgovoriti na to kakopoboljšati kapitalizam bez promjene motiva profita ili, kako oni kažu, ljudskeprirode, nije svjestan da je duboko uronjen u fiktivnu stvarnost jednogaideološkoga vjerovanja u profit kao jedinog pokretača ljudskoga života i ljudskeprirode koja je snažno određena njime.Zajednička dobra baština su čovječanstva i biosfere; ona su elementi koje jenaša moralna dužnost namrijeti našoj djeci i unucima te budućim naraštajima. Ukapitalističkome svijetu legaliziranje pljačke tih resursa postalo je prirodnim. Totraje već toliko dugo i tako je često da bi se moglo dogoditi da se na nj naviknemo.Riječ je o legalnosti pri kojoj nekolicina ima nadzor nad našom kolektivnombaštinom te pri kojoj velik dio populacije to naposljetku počne smatrati“normalnim”, pa čak i “legitimnim”. Naša je dužnost kao građana ne pristati naprepuštanje naših odgovornosti u ruke reprezentativne demokracije. To su riječiSilke Helfrich iz njezina uvodnog izlaganja na velikoj međunarodnoj konferencijiCitizenship and Commons (Građanstvo i zajednička dobra) održanoj prije trigodine u Mexico Cityju.Zajednička dobra pripadaju svakom čovjeku. Ona su naša; ona pripadajukolektivu. Upravo nam njihova narav zajedničkog vlasništva brani – i to opravdano– da s njima činimo ono što su privatni vlasnici učinili sa svojim. Ne možemo kupiti,prodati, onečistiti, uništiti niti ih imati “samo za sebe”.Sad je najvažnije pitanje kako izgraditi sustave upravljanja i institucije koje ćeispunjavati kriterij pravedne dostupnosti, poštenog dijeljenja koristi i transparentnekontrole, zakonodavne okvire koji će obranu i zaštitu zajedničkih dobara stavitiprije i iznad svetosti “privatnoga vlasništva’’.... Želimo biti dio onih koji mukotrpno nastoje “učiniti vidljivim” ono što se nevidi: zajednička dobra i njihovu ulogu u našem gospodarstvu, društvu i kulturi. Tosu bile zaključne riječi njezina izlaganja.Nužna definancijalizacija Kapitalističke tržišne kategorije i formatibili su, i sve više postaju, prošireni s razine pojedinačnoga kapitalističkogapothvata na druga područja, uključujući evaluaciju programa zajednice teevaluaciju uspješnosti i blagostanja čitavih društava. U svjetove života uvuklesu se relativno primitivne računice iz poslovnog svijeta, primjećuje Des Gasper.Primjerice načelo eskontiranja uvedeno kako bi se unijelo reda u profitne računiceulagača na bezličnim tržištima bezobzirno je prošireno kako bi odredilo temeljnosocijetalno pitanje odnosa između sadašnjega i budućih naraštaja. Razmišljanjekojim dominira tržište, uvedeno u javnu politiku i evaluaciju, pretpostavlja – čestobez argumenta – da se javni diskurs mora služiti perspektivom kapitalističkogaposlodavca.Sadašnja gospodarska kriza djelomično je posljedica golemoga precjenjivanjarazboritosti tržišnih procesa, a krizu sada dodatno pogoršavaju zabrinutost inepovjerenje u financijsko tržište i poduzetništvo općenito. Jedan od problemas kojima se Obamina administracija mora uhvatiti u koštac jest taj da se stvarnakriza, kao rezultat nesavjesnoga financijskog poslovanja i drugih prijestupa,umnogostručila zbog psihološkoga kolapsa. Nužno je obratiti posebnu pozornostna društvene gubitnike pri planiranju odgovora na aktualnu krizu i pripremašivanju mjera za poticanje opće gospodarske ekspanzije, tvrdi Amartya Sen.Vrijednost globalnih financijskih sredstava nekoliko je puta viša od globalnogabruto domaćeg proizvoda (BDP). Istinski izazov nije spašavanje toga sustavaveć definancijalizacija naših gospodarstava kao uvod u nadilaženje aktualnogamodela kapitalizma. Zašto bi vrijednost financijskih sredstava ostala gotovočetverostruko viša od ukupnoga BDP-a Europske unije, a čak viša i od BDP-aSjedinjenih Država? Što to obični građani – ili planet – dobivaju takvim viškom?Saskia Sassen postavila je ta provokativna pitanja podsjećajući nas na činjenicekoje obično prolaze nezapaženo.

ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 41Aktualna je kriza drugačija upravo stoga što je financijalizirani kapitalizamdosegnuo granice vlastite logike, objašnjava Sassenova. Bio je krajnje uspješan uisisavanju vrijednosti iz svih gospodarskih sektora njihovom financijalizacijom.Prodro je u tako velik dio svakoga nacionalnoga gospodarstva (posebice uvisokorazvijenome svijetu) da su dijelovi gospodarstva u kojima je mogućeisisavanje nefinancijskoga kapitala radi vlastita spasa postali premali da bi mogliosigurati količinu kapitala nužnu za spas cijeloga financijskoga sustava.Trenutačno se službena globalna nezaposlenost procjenjuje na 50 milijuna.Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje da bi produbljivanjem krize još50 milijuna ljudi moglo ostati bez posla. Te su brojke tragične onima koji su timepogođeni. One su i relativno skromne (bez ikakva minimiziranja ljudske stvarnosti)u usporedbi s dvjema milijardama ljudi u svijetu koji su krajnji siromašni. No tootvara dva pitanja: koliko bi se stvorilo “radnih mjesta’’ kad bi postojao sustavkojemu je cilj smještaj i prehranjivanje tih dviju milijarda, rekla je Saskia Sassen.UPITNOST POLITIČKOG Marx se neće vratiti kao političko nadahnuće naLjevicu dok ne postane jasno da njegova djela ne valja shvaćati kao političkeprograme, autoritativne ili neke druge niti kao opise stvarne situacije današnjegasvjetskoga kapitalizma. On se neće vratiti na Ljevicu sve dok se ne odustane odaktualne tendencije među radikalnim aktivistima da se antikapitalizam pretvoriu antiglobalizam. Temelji slobode (Grundrisse) sadrže analize i zapažanja kojiMarxovo bavljenje kapitalizmom proširuju daleko izvan 19. stoljeća, na dobadruštva u kojemu proizvodnja više ne zahtijeva masovni rad, u doba automatizacije,potencijala za dokolicu i preobrazbi otuđenja u takvim okolnostima. Jasno je daće svaki “povratak Marxu” biti ponajprije povratak Marxovoj analizi kapitalizma injegova mjesta u povijesnome razvoju čovječanstva.U linearnome modelu povijesnog razvoja, koji je naslijedio i prakticirao klasičnimarksizam, alternativa kapitalizmu može biti samo neki drugi “izam’’, tvrdiMassimo De Angelis. Aktualna borba za zajednička dobra u sklopu današnjegapokreta za globalnu pravdu i solidarnosti stoga se ne doživljava onime što ona jest:začetkom alternative kapitalu. Dakle dok se aktualni pokreti diljem svijeta baverazličitim zajedničkim dobrima, proizvode ih i bore se za njih – tako postavljajućistrateško pitanje svoje političke artikulacije – tradicionalni marksistički teoretičarine uspijevaju te pokrete pojmiti u okvirima kategorija na koje su naviknuli.Definicija globalnog ekosustava kao globalnoga zajedničkog dobra proizlaziiz osporavanog procesa prepoznavanja prirode kao zajedničkog dobra, a ne samokao iskoristivog resursa. Drugim riječima, ekosustav je moguće prepoznati kaoglobalno zajedničko dobro putem procesa (premda proturječnoga) političkogakonstituiranja čovječanstva kao globalne zajednice. Time se, naravno, otvarapolitički prostor koji nam omogućava problematiziranje oblika interakcije u okviruglobalnoga društvenog tijela, ističe De Angelis.Prostor alternativa kapitalu mora proći kroz otvaranje prostora protuograđivanja(counter enclosure) zajedničkih dobara. Alternative kapitalu postavljaju ograničenjeakumulaciji uvođenjem nepopustljivosti i oslobađanjem ograđenih prostora.Jednom riječju, alternative, kakve god one bile, djeluju kao sila “protuograđivanja”.To, naravno, otvara pitanje kooptacije alternativa od strane kapitala.Drugim riječima, zahvaljujući ograđenim prostorima, objekti upravljajusubjektima, djela djelovanjem, a bavljenje ljudskom aktivnošću kanalizirano jeu oblike koji su kompatibilni s prioritetom akumulacije kapitala. Ta je podjelajasna u fetišiziranim kategorijama konvencionalne ekonomike. Nazivati “rad”čimbenikom proizvodnje znači ljudsku aktivnost, životni proces, nazivati sredstvom,a proizvedene objekte, svrhom. Izgrađivanje “ekonomskog čovjeka” naviknutogna tržišta i ograđene prostore rezultat je politika koje su proizašle iz teoretskihokvira kao što je ekonomika koje funkcioniraju na pretpostavci takva naviknutogsubjekta.Kako na politički način obrnuti strategije kapitala i ograđene prostoreprepoznati kao ograničenja za netržišne društvene interakcije te kao strateškiprostor za nova zajednička dobra? To je istinski strateški izazov s kojim sesuočavaju mnoge artikulacije današnjeg pokreta za globalnu pravdu i solidarnost,rezimirao je De Angelis svoju raspravu.OPĆI INTELEKT Marx je tvrdio da će u određenom trenutku razvoja kapitalaključnim čimbenikom u proizvodnji postati “razvoj općih sposobnosti ljudskogauma”, “opće društveno znanje”, društveni intelekt ili, u dojmljivoj metafori, “općeproizvodne snage društvenoga mozga”.Glavni doprinos strojeva i tehnologije bilo je oslobađanje autentične društveneproizvodne snage u vidu novih i učinkovitijih oblika suradnje. Nova informacijskai komunikacijska tehnologija povećava produktivnost ponajprije stoga štoomogućuje nove oblike suradnje. No taj opći intelekt više nije ograničen navrijeme/prostor tvornice. Umjesto toga, on zaokuplja život u cjelini.Kako to objašnjava Adam Arvidsson, opći intelekt sastoji se od mnoštvakompetencija koje su utkane u društvenu okolinu koju organizira kapitalističkamašinerija i koje su stoga dostupne njezinim sudionicima zahvaljujući njihovupostojanju kao “društvenih pojedinaca”. Te kompetencije mogu biti kognitivne,kao kad je posrijedi tehničko ili znanstveno znanje, no one su također društvenei afektivne. Arvidsson tvrdi da svjedočimo jednoj epohalnoj ekonomskoj idruštvenoj promjeni, čija važnost nije nadmašena još od buržoaske revolucijekoja je iznjedrila današnje kapitalističko gospodarstvo koje. Sljedeće ćegospodarstvo biti etičko, a u njemu se vrijednost više neće temeljiti na radu kaou kapitalističkome gospodarstvu, nego na sposobnosti izgrađivanja etički važnihdruštvenih odnosa. To nije utopija, vjeruje Arvidsson, etičko je gospodarstvo već uupravljanju tržišnim markama, u naprednim oblicima umnog rada, na financijskimtržištima te u sve širemu spektru autonomnih oblika društvene proizvodnje koji suse razvili zahvaljujući novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.Fragment o strojevima, poznati odlomak Temelja slobode (Grundrisse), ključnije tekst za analizu i definiciju postfordističkoga načina proizvodnje. Paolo Virnopomnije analizira upravo Marxovu uvjerljivu formulaciju da razvoj fiksnoga kapitalaupozorava na to do kojega je stupnja opće društveno znanje postalo neposrednomproizvodnom snagom te do kojega su stupnja uvjeti procesa društvenoga životadošli pod nadzor općeg intelekta i preobrazili se u skladu s njim.U postfordizmu, primjećuje Virno, konceptualna i logička shema igrajuodlučujuću ulogu i ne mogu se svesti na fiksni kapital jer su one neodvojiveod interakcije pluralnosti živih subjekata. “Opći intelekt” uključuje formalno ineformalno znanje, imaginaciju, etičke tendencije, mentalitete i “jezične igre”.Matrica sukoba i uvjet za male i velike “poremećaje pod kapom nebeskom” morajuse sagledati u postupnom raskidu između općeg intelekta i fiksnoga kapitala koji sedogađa u redistribuciji ovoga prvog u okviru živoga rada.Naše je pitanje, zaključuje Virno, može li karakterističan javni karakterintelekta, koji je danas tehnički preduvjet procesa proizvodnje, uistinu biti temeljza radikalno nov oblik demokracije i javne sfere koja će biti antiteza onoj kojapočiva na državi i njezinu “monopolu na političko odlučivanje”. Kako ističe,opći intelekt može se afirmirati kao autonomna javna sfera samo ako se njegovaveza s proizvodnjom roba i najamnim radom razvrgne. Podrivanje kapitalističkihproizvodnih odnosa može se manifestirati samo kroz institucije javne sfere izvandržave i kroz političku zajednicu koja počiva na općem intelektu.UTOPIJSKA OBEĆANJA? Premda kapital očito pokušava ograničiti i podijelitipristup društvenim znanjima ključnima za tehnoznanstvenu moć, jasno je daprezreni na svijetu nisu niti potpuno izostavljeni iz mehanizama visokotehnološkeproizvodnje niti su posve nemoćni za njihovu reaproprijaciju. U “borbi za općiintelekt” suvremeni proletarijat bori se kako bi aktualizirao “opći intelekt”, ne uskladu s privatizirajućom, aproprijativnom logikom kapitala, već na načine koji suveoma demokratski i kolektivni, pa stoga i uistinu “opći”.Kako to primjećuje Franco Barcheisi, kojega citira Dyer-Witherford, kapital senalazi pred golemim proturječjem: on mora stimulirati i iskoristiti subjektivnostpotičući sve veće preuzimanje odgovornosti, pa čak i kreativnost radnika, kakobi prigrabio društveni i komunikacijski višak vrijednosti na radnome mjestu.No kapital pritom mora biti oprezan pri lišavanju subjektivnosti radnikasvake implikacije vezane uz moć i kontrolu. Na taj način kapital zatomljujesubjektivnost istodobno je potičući. Kapital još nije otkrio kako razriješiti toprotu Toni Negri posebice odbacuje one kritike medija koje se očituju samo uvezi s “manipulacijom”. Kapital je razvio informacijske tehnologije – masmedije,telekomunikacije i računalne mreže – kako bi konsolidirao tržišta i ideološkukontrolu. No niti ovdje nije uspio razviti objektivan, nepromjenjiv, automatskiaspekt “općeg intelekta” bez istodobnog uključivanja subjektivnog, promjenjivogaljudskog aspekta. Premda danas živimo u svijetu u kojemu se čini kakokorporativni mediji predstavljaju golemu “mašineriju” koja dominira društvom,postoje prostori “unutar’’ te mašinerije u kojima se mogu pojaviti ove individualnei kolektivne subjektivnosti, Dyer-Witherford navodi Negrija.Na svojoj sadašnjoj, veoma visokoj razini tehnoznanstvenoga razvojakorporativna moć ovisna je o razinama suradničke aktivnosti, nesmetanekomunikacije i slobodnoga širenja znanja koje, s obzirom na to da ih nije nimalolako integrirati u njezine hijerarhije, egzistiraju u neprestanoj tenziji s njezinomdominacijom. Stoga se mogućnosti o kojima govore revolucionari informacija nemogu samo tako otpisati kao lažna obećanja.No veze medija i moći postale su složenije i nevidljivije nego što su bile prije.Kako to primjećuje Irma Kaarina Halonen, interakcija tehnologije i kulture,medijacije i globalnih mreža postavlja nove zahtjeve za etičko i filozofskorazmatranje o medijima u 21. stoljeću. Dok je marksistička filozofija 70-ih godina20. stoljeća razmatrala utjecaje društvenoga sustava na djelovanje ljudi, u 21.stoljeću valja prekoračiti nacionalne granice i društvene forme te obratiti pozornostna funkcionalni kontekst i mreže u čitavome svijetu.Umjesto homogenizacije, koje su se pribojavali neki raniji teoretičari,Joseph Straubhaar uočava manje drastičnu no možda jednako rasprostranjenuhibridizaciju kultura. I profesionalci iz medijskih ustanova i članovi publikekoje je intervjuirao skloni su artikulirati ono što vide kao rast broja slojevaili vrsta kultura, koje se neprestano mijenjaju jer su i one u interakciji te se svremenom miješaju. Dakle, i ovdje je riječ o složenom i dinamičnom sustavu kojise neprestano razvija ili pojavljuje dok kultura, politička ekonomija i tehnološkemogućnosti uzajamno djeluju i međusobno se oblikuju.SVJETSKA DRŽAVA U ZAČETKU Kapitalizam ne predstavlja samo klasnustrukturu; on predstavlja i svjetski sustav, tvrdi Jacques Bidet. Kapitalizampredstavlja klasnu strukturu u okviru svake nacionalne države i, općenito govoreći,svjetski sustav. Kapitalističko tržište ne može funkcionirati samostalno. Ono možefunkcionirati samo ako je na svakoj razini povezano sa suprotnom paradigmomorganizacije, drugim modusom društvene koordinacije koji je suprotan modusutržišta, ovisan o njemu i ugrađen u njega. Kapitalizam generalizira i kombinirata dva neosobna modusa umjesto društvenih odnosa koji postoje od prije. Takvustrukturalnu formu može poduprijeti samo jedna organizacija, a to je državna.Tržište, objašnjava Bidet, koje je sveprisutno u tom sustavu, organiziranoje samo u skladu sa zakonom jačega, a to je zakon središta. Od posljednjegadesetljeća 20. stoljeća taj se model, star jedno stoljeće, promijenio jer se uglobalnim razmjerima, kao neka vrsta svjetske države u začetku, pojavljujemoderna klasna forma, koja također poprima oblik moderne države.Jednako kao što u nacionalnoj državi državna vlast samim kapitalistima namećesvoj zakon kako bi se maksimizirao profit onih koji imaju bolje veze, isti se procesdogađa u korist onih u središtu globalne klasne države. Ove dvije nerazdruživelogike, logika imperijalističke dominacije u okviru svjetskoga sustava i logikaklasne dominacije u korist svjetske države, gusto su isprepletene. Ne postojisvjetska vlada, primjećuje Bidet. No to ne znači da forma države već nije prisutnana globalnoj razini.nastavak na sljedećoj stranici —

RAZGOVORzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 42DANIEL BERGNERDRUGA STRANAŽUDNJERAZGOVOR S AUTOROM KNJIGE O “DRUKČIJIM” OBLICIMA SEKSUALNE ŽUDNJESTEPHEN ELLIOTTDaniel Bergner piše za časopis NewYork Times Magazine i autor je dvijuuspješnica, nagrađivanih publicističkihknjiga: In The Land of Magic Soldiers iGod of the Rodeo. Bio sam ushićen kadsam čuo da se tako ugledan novinar u novojknjizi, The Other Side Of Desire (Drugastrana žudnje), prihvatio teme alternativneseksualnosti i opsesija. Ta detaljna i opširnaknjiga svidjela mi se pa sam odlučiodogovoriti intervju s njim, no na krajusmo zamijenili uloge. Često sam pisao otemi alternativne seksualnosti, ali više izperspektive pripadnika sadomazohističkezajednice i osobe koja se morala suočiti sažudnjom kakvu većina ljudi ne poznaje.Prvo što čovjek uoči na Danielu njegovaje neutaživa znatiželja kojoj – vjerojatnouvelike – duguje svoj novinarski uspjeh. Sobzirom na to da je komunikacija bila žustrai ravnopravna, nazvao sam naš susretrazgovorom, a ne intervjuom.Knjiga The Other Side Of Desire podijeljenaje u četiri dijela. Prvi se odnosi napriču o Jacobu, čovjeku koji toliko snažnofetišizira stopala da jedva može normalnofunkcionirati. U drugom se dijelu upoznajemos Barunicom, sadisticom s radionicompunom robova i podređenih koji izNew Yorka vode njezinu tvrtku za dizajnodjeće od lateksa. Dok se mnoge žene upuštajuu sadomazohizam u privatnom životuili kao seksualne radnice, Daniel ističekako istraživanja pokazuju da se pravi ženskisadist, točnije žena koju nanošenje bolafizički uzbuđuje, pojavljuje iznimno rijetko.U jednom vrlo mučnom trenutku Barunicapeče muškarca na ražnju, uz njegovodopuštenje, dok mu se na koži ne pojavemjehuri. Treći i možda najkontroverznijidio opisuje pedofila koji je zlostavljaopokćerku. Daniel ističe da prema jednomistraživanju 20 posto odraslih muškaracaosjeća privlačnost prema djeci. Pedofili serazlikuju od ostalih prema tome što svoježudnje zadovoljavaju. Četvrto poglavljeiznenađuje i sigurno ulijeva najviše optimizma,a odnosi se na Rona i Lauru. Ronje “obožavatelj” osoba s amputiranim udovima,odnosno fetišizira amputirane udove.Laura je izgubila noge u tragičnoj nesreći,a nakon toga joj se raspao i brak. Ron iLaura bili su nesretni – Laura nije moglavjerovati da bi je tko mogao voljeti, a Ronje mislio kako nikad neće moći ostvarititrajnu vezu. Ali Ron i Laura našli su jednodrugo i uvelike se usrećili prihvativši onošto bi drugi osudili.EKSTREMNIJI OBLIK PROSJEKAPočet ću nečim pomalo neobičnim. Biosam 2006. godine, tijekom rata Izraela iLibanona, u Gazi, Izraelu i Palestini. Čestosu mi govorili da ne znam o čemu govorimjer ne živim tamo. Ali s vremenomsam počeo osjećati da znam više od njihjer sam mogao pristupiti sukobu izvanai shvatiti širi kontekst. Postao sam velikipristaša posredovanja treće strane u rješavanjusukoba. Vaša mi je knjiga stogabila iznimno zanimljiva jer tim ekstremnimžudnjama pristupate iz pozicije autsajdera,gubitnika. Pitam se s kakvim ste seizazovima susreli te koje su prednosti imane takva pristupa.— Ne bih rekao da znam više od ljudi kojižive takav život, ali se nadam da je mojeznanje drukčije i da temi pristupam uglavnomintimno. Mislim da me to što doistaželim razumjeti ljude kojima ne pripadammotiviralo da nastavim pitati i nastavimslušati onako kako osoba čija je seksualnostalternativna možda ne bi. Moja žudnjaza znanjem daje knjizi erotsku dubinu.Mnoge knjige o seksu promiču ono o čemupišu. Vi zauzimate određene stavove o temi,ali ne prečesto. Čini se da je uglavnomsamo pokušavate rasvijetliti čitateljima.— Mislim da ste u pravu. Baš sam nedavnobio u sado-mazo muzeju, gdje me intervjuiralazagovarateljica sadomazohizma. I oname isto pitala, iako možda iz drukčije perspektive.Knjiga joj se svidjela, no zapazilaje nedostatak potpore i poželjela da samse zauzeo za njih. Ali meni je doista teškočiniti oboje; knjiga može bili ili političkaili može djelovati kao roman, biti osobnai prenijeti čitatelju duboko i složeno iskustvo.Meni kao piscu važan je drugi pristup.Mislim da je potpora uključena u knjigu jerte osobe ne vidim samo kao pojedinačnaljudska bića, nego njihovu borbu smatramsimboličkom za sve erotske pustolovine.Ne bih napisao knjigu da mislim kako su tiljudi jednostavno drukčiji. Mislim kako onižive ekstremniji oblik života koji svi živimo.— nastavak s prethodne stranice LiteraturaRezimirajući, Jacques Bidet tvrdi da se kapitalizam ne može svesti naeksploataciju, akumulaciju i iznuđivanje. On također povlači za sobom, štoje jednako važno, apstrakciju, istinsku apstrakciju. Njegova je logika profita,apstraktnog bogatstva, bez obzira na posljedice na ljude, prirodu i kulture. Njegovoje prvo proturječje uistinu proturječje između kapitala i rada.No drugo proturječje, zaključuje Bidet, koje je u suprotnosti s prvim, počivaizmeđu kapitala i društva u cjelini, mnoštva na koje se ta apstrakcija odnosi ikoje predstavlja sam život što generira i proizvodi konkretno bogatstvo te kojeomogućava održavanje zajedničkog života.GLOBALNA KRIZNA SITUACIJA Velik broj globalnih kriza s kojima sesuočava čovječanstvo danas pogađa svaku osobu i društvo. Ustrajemo li na našemudanašnjem neodrživu putu, do polovice bi stoljeća Zemlja mogla postati uvelikeneprikladna za život ljudi i većine drugih oblika života, upozoravaju Laszlo iWoolfson u svojem Nacrtu deklaracije, koji su izradili za Budimpeštanski klub.Makrotrendovi koji dovode do globalnih prijetnja i izazova uočljivi su desetljećimai kreću se prema točki s koje nema povratka. Znanstveno modeliranje složenihsustava pokazuje da se sustavi, kada dosegnu kritičnu nestabilnost, ili raspadaju nasastavne dijelove ili probijaju u viši red integralnoga funkcioniranja.Dok većina ljudi u svijetu još nije uvidjela mogućnost posvemašnjega slomaglobalnih razmjera, milijuni se dalekovidnih skupina i pojedinaca godinamaaktivno bave tim kolektivnim prijetnjama i izazovima. To je “buđenje”, primjećujuLaszlo i Woolfson, pozitivan znak vitalnosti ljudskoga duha i njegove sposobnostifleksibilnog i kreativnog reagiranja na opasnosti s kojima se suočava čovječanstvo.Kad je riječ o definicijama taktičkih medija, upozorava Brian Holmes, jošmoramo saznati možemo li svjesno sudjelovati u improvizacijskoj, asimetričnoj silimikroprocesa koji djeluju u globalnim razmjerima. I kako se koristiti njihovomrelativnom autonomijom od institucionalnih normi kao načinom utjecanja nadinamiku ravnoteže, ostvarivom koegzistencijom s tehnoznanstvenim razvojem itrendom prema unifikaciji svjetskoga društva. To znači preuzeti rizik globalnemikropolitike. To također znači izvući mnemoničke slike iz skrivenoga povijesnogiskustva i zakučaste teksture svakodnevnog života te ih uklopiti u medijskeintervencije kako bismo pripomogli ponovno istkati imaginarne niti kojeradikalnim demokratskim pokretima daju snažnu i paradoksalnu konzistentnost.S engleskoga prevela Mirna VilišićCharter of Principles http://www.fsm2009amazonia.org.br/charter-of-principlesManifesto ‘Reclaim The Commons’http://bienscommuns.org/signature/appel/?a=appel&lang=enBollier, David The Commons as a New Sector ofValue-Creation http://www.onthecommons.org/content.php?id=1813Barnes, Peter Capitalism 3.0 – A Guide toreclaiming the Commons, Berrett-KoehlerPublishers, San Francisco http://capitalism3.com/Helfrich, Silke (2006) To Whom Do The CommonsBelong? Who Has To Protect Them? latinoamerica.org/download_es/Eng_ponencia_Silke.pdfGasper, Des (2009) Capitalism and Humanflourishing? The Strange Story of the Bias to Activityand the Downgrading of Work, ISS working paper469, http://www.Focuss.InfoSassen, Saskia (2009) Too big to save: the endof financial capitalism, open Democracy www.opendemocracy.net/article/too-big-to-save-the-endof-financial-capitalism-0- 102kSen, Amartya (2009) Capitalism Beyond the Crisis,The New York Review of Books Vol. No. 5 www.nybooks.com/articles/22490Diefenbach, Katja (2009a) The paradoxes of thepolitical. On the post-workerist reading of Marxwww.after1968.org/index.php/texts/view/19#text19De Angelis, Massimo (2009) Separating the doingand the deed: capital and the continuous characterof enclosures www.after1968.org/index.php/texts/view/15#text15Arvidsson, Adam & Nicolai Peitersen (2006)The Ethical Economy (online verzija)http://www.ethicaleconomy.com/files/EthicalEconomy_CH1.pdfVirno, Paolo (2001) General Intellect,Lessico Postfordista, Milano, Feltrinellihttp://www.generation-online.org/p/fpvirno10.htmDyer-Witheford, Nick (1999) Cyber-Marx: Cyclesand Circuits of Struggle in High TechnologyCapitalism http://www.fims.uwo.ca/people/faculty/dyerwitheford/index.htmCarlsson, Ulla ed. NordMedia 2007- 18th NordicConference on Media and CommunicationResearch, Helsinki, 16-19 August 200, NordicomReview Special Issue Vol. 29 No. 2Bidet, Jacques (2004) Imperialism, Empire, World-State, (Congrès Marx International IV), translatedby Luc Benoît http://pagesperso-orange.fr/jacques.bidet/indext.htmLaszlo, Ervin and David Woolfson (2008)State of Global Emergency, Draft Declarationprepared for the Club of Budapestwww.worldshiftnetwork.org/media/downloads/declaration.pdfHolmes, Brian (2008) Swarmachine Activist MediaTomorrow, u Ćurčić Branaka i Zoran Pantelić, ur.Public Netbase: Non Stop Future, New Practice inArt and Media, Novi Sad: Revolver – Archive füraktuelle Kunst

RAZGOVORzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 43— NE BIH NAPISAO KNJIGU DA MISLIMDA SU TI LJUDI JEDNOSTAVNO DRUKČIJI.MISLIM DA ONI ŽIVE EKSTREMNIJI OBLIKŽIVOTA KOJI SVI ŽIVIMO —Jako mi je zanimljiva perspektiva autsajdera,gubitnika, iako se kao pripadniksadomazohističke zajednice katkad neslažem s njom. Ne promičem sadomazohizam.Vjerujem da se morate prihvatititakvima kakvi jeste, ali mislim kako nitkone bi svjesno izabrao tu vrstu žudnji. Smatramda su one smetnja, no prihvaćam ihjer su tu.— Zanimljivo. Kad sam počeo ulaziti usvijet Barunice, razgovarao sam s ljudimakoji bi se složili s vama. Ali postoje i drugi,kao što su ljudi koje ću nazvati Ben i Eliza.Kažu da se toga ni u kojem slučaju ne biodrekli jer daje dubinu njihovu životu.Ali oni su mogli uživati i u normalnom,“dosadnom” seksu, kako bi ga neki nazvali.Vezivanjem i sadomazohizmomobogatili su život. No Jacobu, Barunici,a uostalom i meni je drukčije jer je namato nužno. Kao što navodite u knjizi, vrloje malo žena istinskih sadistica. Ako vamto prožima cijeli seksualni život, tad jebroj mogućih partnera izrazito ograničen.Mislim da sam već izašao sa svim potencijalnimpartnericama u San Franciscu.Naravno, bilo bi idealno da vas privlačeljudi iz najdostupnije skupine, ljudi kojeinače ne smatrate privlačnima. Mislimkako je to što morate pronaći nekoga sneobičnom žudnjom sličnoj vašoj golemazapreka postizanju intimnosti.— Je li manjak dostupnih partnera zapreka?Ili mislite da je žudnja zaprekaintimnosti?U “POTPROSTORU” POSTANETESLIČNI DJETETUAjoj, nisam trebao početi o tome. Pa dvasu razloga posrijedi. Jedan je nedostatakpartnera. A drugi, o kojem govorite uThe Other Side Of Desire, jest da postojirazina erotičnosti koju većina ljudi ne birazumjela. Uvijek ponavljam da je hodanjes dominom nalik na hodanje s narkićemÐÊmogli biste otići u kino, ali to nećeteučiniti. Ostat ćete kod kuće i drogirati se.Na kraju vas to posve obuzme i, premdaje izvor ekstaze, doista može postati zaprekanormalnu životu. Primjer je toga Jacob,vaš prvi protagonist, kojeg je žudnjaza ženskim stopalima toliko obuzela dauopće nije mogao funkcionirati.— To me nagnalo na razmišljanje o koječemu.Primjerice, u staroj je Grčkoj idealbio odvajanje seksualnosti od braka kakoona ne bi utjecala na odnose s djecom. Alikad govorimo o ekstremnoj ekstazi, štose na neki način provlači mojom knjigom,mislite li da to proizlazi iz nečega što jepsihički ukorijenjeno u ljudima ili je onaproizvod razine ranjivosti koja se možedosegnuti?Zanimljivo. Pa nije stvar samo u bičevanjuili udarcima. Nije ni samo u endorfinu.Dok uživam u sadomazohizmu, dosežemstanje nalik na dječje, a vidio sam da seto događa i drugima. Tako da, kad steduboko u onome što se naziva ‘’potprostor’’,postanete slični djetetu. Ne uživamu tome kad me netko samo udari. Nitko nevoli kad se udari u nožni palac. Ali kad mesvežu i stave mi povez na oči, i kad samduboko u potprostoru, žudim za bolom, ainače nije tako. Nikad nisam imao drukčiježudnje. Mislim da je uzrok psihički. To jeuvjetovano.— Nešto od ovoga što opisujete podsjećame na izraz ‘’zazorno’’, kojim sam se koristiou knjizi. Riječ je o odbacivanju identitetau vrlo intenzivnu seksualnom iskustvu,o ukidanju granica. Teoretičarka psihoanalizeJulia Kristeva govori o zazornom kaoo gubitku granice između sebe i drugogčime se postiže infantilno stanje. To jejako zanimljiva zamisao. Upravo to stanježelimo postići seksom.S druge strane, na početku knjige Jacobne prihvaća svoje fetišiziranje stopala izbog toga uzima lijekove, no oni imajupopratne pojave i uništavaju njegovu seksualnost.Nisam to mogao shvatiti. Osobitojer je riječ o fetišu na stopala koji nijetoliko teško zadovoljiti.— Želim da ta priča potakne u čitateljuosjećaj koji ste upravo sad opisali. Katkadbih izašao iz uloge novinara i rekao Jacobu:“Bi li bilo toliko strašno da to podijelitesa ženom i uključite je u svoj seksualniživot?”. Bio je užasnut. Prilično dobro poznajemnjegova liječnika, doktora Berlina.Njegov je pristup seksualnosti vrlo hrabar istrastven, ali katkad poželim da je drukčijeodlučio liječiti Jacoba. Da je barem pokušaoukloniti sram umjesto što je uslišaoJacobovu želju i uništio mu libido. Tragičnoje to što Jacob svoje erotske žudnje nikakone može uključiti u svakodnevni život.To je najtužnija priča u knjizi.— Tako je. Ostatak knjige na neki načinpokušava riješiti probleme koje ta pripovijestotvara. Nagnalo me je da napišemknjigu to što nam uglavnom ne polazi zarukom da tu iznimno snažnu, uzbudljivui prijeteću silu uključimo u život. Jacobuto ne polazi za rukom. Previše je uplašeni pun srama.KOLIKO SE MOŽEMOPROMIJENITI?Da skočimo do trećeg poglavlja, onoga ozlostavljanju djece. Roy vam je rekao da jepedofil i da je zlostavljao svoju pokćerku,ali je mnogo toga prešutio i neprestanoste ga hvatali u sitnim lažima, pa mi seučinilo da je on prijetnja djeci.— Pozabavimo se na trenutak činjenicama.To je bio prvi put da je učinio takvo što,zločin nije ponovio, a i ja povremeno provjeravamkako je. Dio Royeve osobe moraoje prikriti i umanjiti to što je učinio, zbognjega samoga i zbog slike koju bih imaoo njemu. S njim i terapijskom skupinomilustracije: Saiman Chow, www.saimanchow.comproveo sam godinu i pol. Doista se mnogopreispitivao. Zbilja je želio znati što se dogodilo.Nije mi skrivao ni ono što bi moglobiti osuđujuće za njega. Primjerice da idalje katkad razmišlja o žrtvi te da su teerotske slike i dalje dio njegova života.Zbog takve sam mu iskrenosti vjerovao.Istina, lagao mi je koliko je žrtvi bilo godinai priznao je da joj je bilo 12 tek kadsam mu se usprotivio. No ipak mi se činiloda se otvorio.U tom dijelu opisujete dva pristupa. Dokjedan psihijatar pokušava uništiti pacijentovužudnju, drugi mu savjetuje da prihvatisvoju seksualnost.— Ne bih rekao. Patrick Little, voditelj terapijskeskupine kojoj pripada Roy, vrlo jeoprezan, a čak se i boji anarhičnog aspektažudnje. Ne želi da njegovi pacijenti gledajupornografske materijale pa ni materijales odraslim ljudima zato što smatra seksprijetećom silom koja može unijeti kaosu život. S druge strane, Paul Federoff imamnogo opušteniji stav prema seksualnostipa dopušta pacijentima da gledaju pornografijuu kojoj se pojavljuju odrasli. Smatrakako postoji način da se seksualno usmjerenjepromijeni i da se stvore nove žudnje.Mnogi smatraju kako se seksualni modelioblikuju rano i nikad se ne mijenjaju. NoFederoff čvrsto vjeruje da se naše žudnjemogu mijenjati mnogo lakše nego što mimislimo.Mislim kako je jasno da se seksualnostmijenja, ali mislim i da postoji određeniokvir u kojem se to događa. Svojedobnosam pripremao ljude za polaganje testovalogike za prijam na pravne fakultete i uspijevalismo podignuti rezultat možda sedamposto. Ipak, to je bio maksimum. Nevjerujem da možete promijeniti osobu kojuprivlače djeca.— Mislim da Federoff ne bi išao tako daleko.On ima vrlo suptilno razrađen stav.Mislim da bi radije u čovjeku potaknuododatnu privlačnost prema odraslima kojabi bila dovoljno jaka da tu osobu zadovolji.Mislim kako ne bi rekao da se privlačnostprema djeci može potpuno ukloniti. No i toje možda naprednije od stava vas ostalih.Mnogi bi također prigovorili kako za njegovomišljenje nema dovoljno argumenata.Ali nedavno sam ga sreo i znam da vjerujekako je u pravu. Naravno, propisuje lijekovekoji oslabljuju libido kako bi olakšaotu transformaciju i gradnju novog Erosa.Greg Laney, kojeg sam spomenuo u prvomdijelu, jedanput mi je rekao da je liječio pacijentakoji je prakticirao sadomazohizam iželio je smanjiti ovisnost o njemu. Opisujekako je tog pacijenta mentalno vratio uprošlost sve do razdoblja kad je bio zlostavljankao dijete, što je pacijent smatraouzrokom svoje mazohističke seksualnosti.Prema mišljenju Laneya, vrlo opreznai nesklona hvalisanju svojim uspjesima,terapija je bila barem djelomice uspješna.NEMA LJUBAVI BEZ POŽUDEPosrijedi je to što ne možemo sami sebibiti kontrolna skupina. Morate se prihvatitionakvima kakvi jeste kako se jednogdana ne biste probudili shvaćajući da stepropustili životne mogućnosti i uskratili sisreću zanemarivši žudnje. U posljednjempoglavlju s jedne strane imamo Rona idruge ‘’obožavatelje’’ te njihovu privlačnostkoju osjećaju prema ljudima bezudova. S druge strane postoje ljudi bezudova kojima je omogućeno da ih netkosmatra privlačnima. No jako su sumnjičaviprema onima kojima su privlačni jer im sečini da ih se fetišizira. A vi ističete da toplavuše ne bi pomislile. Ne bi pomislile:“Ovoga muškarca privlače samo plavokose,on me ne voli zbog moje osobnosti”.No ta se sumnja javlja kad je riječ o osobiamputiranih udova.— Mnogo se toga može reći o toj temi. Kaoprvo, intenzivno sam razmišljao o odnosupožude i ljubavi, fizičkoga i transcendentnogte duhovnog. Kad pomislim na Ronai Lauru… svima nam je požuda dio ljubavi.Ali uživamo li u običnom seksu, tadto djelomice zanemarujemo jer je fizičkaprivlačnost koju osjećamo prikrivena ili zamagljena,ili na neki način manje upadljivazato što je zajednička većini ljudi. No onaje ipak nužan preduvjet ljubavi. Kad pomislitena Rona i Lauru, njihova je fizičkaprivlačnost tako neobična da osvjetljavataj aspekt zbog kojeg je ljudima neugodno.Naravno, dio nas želio bi da ljubav nijeukorijenjena u fizičkom, da ljubav budebezuvjetna, da ‘’bude čista’’, kako se izraziojedan čitatelj. Nisam siguran je li ljubavikad čista u tom smislu. Iako joj, premamojemu mišljenju, to ne oduzima vrijednost.Ljubav je jednostavno povezana spožudom i fizičkim, tjelesnim svijetom.Odvajanjem fizičkog od duhovog iznevjeravamosvoju ljudskost. Mislim da Laura toshvaća. Katkad je to muči i podijelili smonekoliko dirljivih trenutaka dok se pitala bili ikad mogla imati ‘’normalnog muškarca’’.Znala je da ne bi smjela tako razmišljati teda je razlika između privlačnosti koju Ronosjeća prema osobama bez udova i privlačnostišto je dvadesetorica muškaraca kojebih ovog trenutka mogao naći ispred svojegstana osjećaju prema ženama plave kose ilivelikih grudi vrlo mala ili nikakva. Lauraje toga bila svjesna, no bilo joj je teško toprevladati i potpuno prihvatiti privlačnostkoju Ron osjeća prema njoj.Mislim da se u zajednici osoba s amputiranimudovima žustro raspravlja o tomekako se postaviti prema obožavateljimaosoba bez udova kakav je Ron. Neki ihsmatraju prijetnjom i misle da ih svakakotreba izbjegavati. Neki su bijesni što kirurzii psihijatri ne kažu ljudima kojima amputirajuudove da takva zajednica postoji.Laura i ja smatramo da se time razotkrivanelagoda zbog fizičke različitosti. Kad vamamputiraju ruku ili nogu, savjetuju vam dato sakrijete, nosite proteze koje nisu uvijekpreviše funkcionalne. A zašto? Kako bistese osjećali ugodno. Kako se ne biste moralisuočiti s tim da nemate noge. Priča o Ronui Lauri otvara beskonačan niz pitanja oljubavi i privlačnosti. Nadam se da ta pripovijestdaje knjizi sretan završetak. Riječje o pravoj ljubavnoj priči. Ron i Laura senadopunjavaju. On je postao umjetničkifotograf, a ona savjetnica za psihičke bolesnike,što je oduvijek željela. Osjećaosam se nevjerojatno sretnim što sam naletiona tu priču. Na kraju požude, pronašaosam ljubav.S engleskoga prevela Monika Bregović.Objavljeno na http://therumpus.net/2009/03/when-lust-becomes-love-in-conversation-withdaniel-bergner/

Knjigezarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 44Stvarnost ufusnotiOdlično napisan, instruktivan i promišljen poticaj na dublje uranjanjeu neka od ključnih pitanja pripovjedne fikcionalne književnosti kojistoji i pada s problemom mimetizmaBoris PostnikovOvaj je čovjek vjerojatno najvećasvjetska kritičarska zvijezda:počeo je pisati devedesetih ubritanskom Guardianu i u London Reviewof Books, danas je stalni ili povremeni suradnikNew Yorkera, New York Timesa iThe New York Review of Books, a književnokritičkupraksu predaje na Harvardu.Prije Proze na djelu, njegove prve u nasprevedene knjige, objavio je zbirke esejaThe Broken Estate i The Irresponsible Self,a odvažio se napisati i roman, The BookAgainst God; doduše, s nešto manje uspjeha.Oko njega se vode žestoke rasprave: jednimu zamjeraju umjereni tradicionalizam ipoetički esteticizam koji navlači poput bijelihsalonskih rukavica da se ne bi uprljaopitanjima ideologije; drugi, naravno, baštu vide prednost u odnosu na ekstatičnepropovjednike radikalnijih književnih postupaka.Na internetu možete čak i čitatiblog posvećen isključivo obračunima s njim(contrajameswood.blogspot.com), ali i najzagriženijiosporavatelji priznaju mu lucidanodabir kutova čitanja, rafiniran stil inenametljivu erudiciju. Kada čovjek sveto pobroji, priznajem, teško mu se othrvatiprovincijalno-kompleksaškoj glavobolji:gdje bi, u kojim medijima, na kojim institucijama,mogao u nas izrasti kritičar utjecajausporediva s onime Jamesa Wooda?Dvostruka igra Valjda zato većdugo nemamo knjigu nekoga domaćeg autorakoja bi žanrovski odgovarala Prozi nadjelu i popunila zjapeći jaz između rijetkihi rijetko čitanih zbirki novinskih kritika sjedne i teorijske produkcije s druge strane.Wood ovdje pokušava podignuti upravo takavmost, a sve dobre i loše strane njegoveProze proizlaze iz ove osnovne intencije.Teorijsku armaturu pritom postavlja napotezu Viktor Šklovski – Roland Barthes,smatrajući da je pristup djelu preko pitanjaformalnih postupaka, odnosno strukturiranjaznačenja najproduktivniji za razumijevanjeteksta. Ipak, istovremeno zazire odradikalnoga antimimetizma ove dvojice,pokušavajući spasiti odnos djela sa zbiljomna koju ono navodno referira – a s njime,dakako, i cijelu tu zbilju. Zastajući tako napola puta pred kontraintuitivnim, strogimkonzekvencama formalističko-strukturalističkeanalize proze, Wood od nje uzimaono što mu se čini korisnim – istraživanjemehanizama funkcioniranja imanentnihknjiževnosti, pregnantno sažeto u naslovuizvornika How Fiction Works – nastojećiistodobno očuvati “zdravorazumski” pojamrealizma. Ova “dvostruka igra” i ne možezavršiti drugačije nego kompromisnim terminološkimzamućivanjima, pa realizamopstaje samo pod cijenu da ga prigodnopreimenujemo u “životnost”, “istinitost”ili pitanje o tome “kako stoje stvari”. Ta“pomirdbena” strategija podsjeća na onuAntoinea Compagnona, koji je u Demonuteorije također tražio ravnotežu između,kako podnaslov njegove knjige kaže, “literaturei zdrava razuma”. Ni kod Compagnonani kod Wooda ona nije posebnouvjerljiva. Ipak, Prozi na djelu lakše je progledatikroz prste zbog deklarirane teorijskeneambicioznosti i nepretencioznosti:obuhvatni esejistički “uvod” u ovako širokopodručje, uostalom, traži svoj danak,pa makar u terminološkoj nepreciznosti i“labavom” konceptualnom okviru.Neambicioznost i nepretencioznost, dane bi bilo zabune, ne znače i onaj tip podilazećegpojednostavljivanja na kakav nasje navikla skora inflacija prijevoda raznoraznihangloameričkih ekonomskih, psihologijskihi ostalih popularnoznanstvenihuvoda i pregleda: iako piše za “širokenarodne mase”, Wood razvija svoje teze naprimjerima iz stotinjak književnih djela, odBiblije sve do Updikeova Terorista. Glavni“igrači” tu su Cervantes, Diderot, Dickens,Dostojevski, Tolstoj, James, Čehov, Joyce,Bellow, McCarthy, McEwan… a počasno jemjesto rezervirano za Gustava Flauberta,čije pripovjedačke inovacije postavljajuscenu za ključne peripetije razvoja moderneproze. Lista pisaca i pokoje spisateljice kojeWood cijeni poznata je iz njegovih ranijihknjiga i manje-više se poklapa s etabliranimzapadnim kanonom, uz uočljiva izostavljanjanpr. Boccaccia i cjelokupne antičkeproze, izrazitu naklonost prema nekim autorimas ruba “velike tradicije” poput ItalaSveva i, konačno, fokusiranje na moderne isuvremene priče i romane. Zajedno s listomomiljenih autorica i autora, u Prozu na djeluprenosi on i neka svoja ranija shvaćanja:osim insistiranja na realizmu kao dominantnojtendenciji proze u odnosu na koju seonda razvijaju sva njena poetička “skretanja”,i ovdje iscrtava liniju koja, korespondirajućis usponom subjektiviteta, vodi odšekspirovskoga dramskog monologa, prekoproznoga solilokvija sve do tehnike “strujesvijesti”, potom domišljato razrađuje distinkcijuizmeđu pouzdanog i nepouzdanogpripovjedača uvodeći korisne kategorije tzv.pouzdanog nepouzdanog pripovjedača, čijunam nepouzdanost autor djela nepogrešivosignalizira, i tzv. nepouzdanog nepouzdanogpripovjedača, čija nas nepouzdanost iznenađuje,pa kritizira suviše “nametljive” autorekoji govore “preko” svojih likova, ne dopuštajućiim da razviju vlastiti glas itd.Nema velikih i malih likovaSama knjiga strukturirana je oko pregibaključnih za uspješan prilaz proznome tekstu.(Ovdje bi, konačno, trebalo upozoriti dase naš pojam “proze” tek donekle poklapas “fikcijom” iz naslova izvornika, pojmomuspostavljenim kroz opreku s “fakcijom”u binaru koji igra znatno veću ulogu zaangloameričko razumijevanje književnosti,pri čemu i fikcija i fakcija, dakako, mogu,ali i ne moraju biti ostvarene u prozi.) Analizapripovijedanja prvi je Woodov korak ucarstvo fikcije, a nakon osnovnih distinkcijapripovijedanja u prvom i pripovijedanja utrećem licu te spomenute artikulacije pouzdanostiodnosno nepouzdanosti instancepripovjedača, posebnu pažnju posvećuje“slobodnom neupravnom stilu”, jednoj odnajznačajnijih proznih inovacija, postupkukojim se naracija fleksibilno “omata” okolika, zaigrano i nepredvidljivo mu se približavajućii udaljavajući se od njega i nekolikoputa u jednoj rečenici. Ovo je omogućilopiscima veliku slobodu kreiranja likova, aWoodu da pokaže jednu od svojih najzavodljivijihvještina: minuciozno opipavanjemikrostilističke razine, koje strpljivo ispitujei otkriva efekte pripovjedne uvjerljivostiodvagujući pažljivo svaku, pa i naizglednevažnu riječ, s profinjenim osjećajem zaznačenjske valere jezika. Nije stoga čudnošto je poglavlje o presudnoj ulozi dobroodabranog i strateški postavljenog detaljau prozi tako uspjelo – a za uvođenje detalja,kao i za “slobodni neupravni stil”, zaslugepobire, dakako, père Flaubert. Vrlo je dobrai rasprava s E. M. Forsterom u opsežnomepoglavlju o književnom liku, toj utvari suvremeneteorije: osporavajući njegovu podjeluna “zaokružene” i “plošne” likove,podjelu koja je nakon Forsterova djela Aspektiromana stekla status kritičarskogatruizma, Wood se zauzima za dostojanstvosvih zanemarenih, a uspjelih fikcionalnihepizodista, poučavajući nas da nema velikihi malih likova – postoje samo dobre i lošekarakterizacije.U brišućem letu možemo pobrojati iostala važna mjesta iz kataloga Woodova čitanjaproze: figuru flâneura, dokonog šetačai promatrača, pouzdana pripovjedačevaambasadora u svijetu fikcije; zatim različiteuloge i funkcije dijaloga, pa psihološko produbljivanje“svijesti” likova, iskošeni odnosknjiževnosti i morala i, naravno, kompleksnopitanje jezika književnog djela. Kompozicijaknjige dobro je odvagnuta, a izlaganjepregledno teče elegantnim i razložnimprelascima iz jednoga problemskog poljau drugo. Wood argumentira inteligentnoi retorički sugestivno, njegov je entuzijazamfascinantan i zarazan, a pristupačnostlišena bilo kakva podcjenjivanja čitatelja.Čini se da je sve tako pozorno, promišljenoi graciozno posloženo – samo da nije togvražjeg realizma…Boksač protiv baletana Naravno,ovaj dojam vara: u knjizi čiji lepršaviton prekriva čvrstu i izvanredno organiziranustrukturu, baš sve stoji i pada upravos pitanjem realizma, ostavljenim za samkraj jer se u njemu sabiru svi dotada istraženiproblemi. Bez oslonca u zagovoru realizmaodjednom više ne bi bili tako važnini umješno izabran detalj, ni delikatnostpripovjedača koji se mora znati povućikako bi likovima omogućio da nađu vlastitiglas i postanu “stvarni”, niti uvjerljivdijalog… Zamka je u tome što na Woodane možete osuti baražnu vatru iz teškogateorijskog naoružanja pa ga optužiti zadotrajale humanističke koncepte sebstva,istine ili stvarnosti na kojima gradi svojepoetičke kule: riskirate da ostavite dojamtrapavog boksača koji naokolo naganjabezbrižnog i razigranog baletana. Bolji jepristup onaj koji ide preko samoga Woodovateksta: ima tamo, na 130. stranici,kratka fusnota u kojoj najednom, naizgledJames Wood, Proza na djelu,s engleskoga preveo MilošĐurđević; Naklada Ljevak,Zagreb, 2008.ničim izazvano, izlaganje skače s akademskidestilirane teme resentimana kod Dostojevskogna aktualne probleme terorizma.Ovo je jedinstven trenutak u knjizi: nigdjedrugdje Wood ne ulazi u tako nemotiviranasocijativni zaokret, nigdje tako ne iskačeiz logike izlaganja, nigdje ga ne zanimajuslični suvremeni društveno-politički problemi.Evo kako glasi paralela: “Kao što sepripovjedač u Zapisima iz podzemlja “divi”konjičkom časniku kojeg mrzi, tako možda ineki islamski fundamentalist u istom mahumrzi i “divi” se zapadnjačkom sekularizmu,mrzi ga zato što mu se divi, (…) zato što muje jednom puno pomogao – dao mu lijek,recimo, ili znanost koja se može upotrijebitiza zabijanje aviona u nebodere”.Na prvi pogled, riječ je o usputnoj kompozicijskojnespretnosti, na koju se malospotaknete pa nastavite dalje. Na drugi,međutim, ta fusnota govori sve što trebaznati o pretpostavljenoj realnosti Woodovarealizma, jer je ona upravo ekscesni višakrealnosti u tekstu, mjesto na kojem autorovasvakodnevna “stvarnost” neočekivanoprodire u distancirano književnoteorijskoesejiziranje. I dovoljna je samo ta jednarečenica da raskrinka pretpostavljenu stabilnostrealnosti: Woodov komentar naglašenoje zapadnocentričan i narcističan, onDrugoga promatra isključivo kao derivatvlastite superiorne pozicije i ne može mupripisati ništa osim mržnje i zavisti; nema tugovora, recimo, o eksploatacijskom pogonurazvijenoga Zapada niti o imperijalizmunjegove ideologije, a kamoli pokušaja razumijevanjedrugosti iz nje same. Poantanije, naravno, u polemiziranju s autorovimsvjetonazorom; stvar je jednostavno u tomeda ovaj kratki, gotovo neprimjetni ekskursotkriva partikularnost i normativnost svakekonstrukcije realnosti jasnije i uvjerljivijenego što je svi Woodovi elegantni i domišljeniizvodi uspijevaju prikriti.Ovo fundamentalno razmimoilaženjes premisama Proze na djelu ne znači da biknjigu trebalo odbaciti; naprotiv, Wood jeautor s kojim je užitak ne slagati se, autorkoji vas tjera da ozbiljno propitate i pretresetesvoja stajališta. Pritom, uči vas ivrijednoj lekciji krajnje pažljiva, opreznai strpljiva čitanja. Proza je odlično napisan,instruktivan i promišljen poticaj na dubljeuranjanje u neka od ključnih pitanja pripovjednefikcionalne književnosti, i akonjome, u klasičnoj provincijskoj maniri,odlučimo mjeriti brojne nedostatke domaćekritičarsko-esejističke produkcije –barem ćemo znati da smo postavili vrlovisoke kriterije.

Knjigezarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 45Magle istorije iboliNajnoviji, uspjeli roman svjetski poznatog američko-bosanskogpisca donosi dvije vremenski udaljene priče o američkimemigrantima, protkane višeslojnom igrom dokumentarnosti,pseudodokumentarnosti, metafikcije i fikcijeJerko Bakotin“Vrijeme i mjesto su jedinou šta sam siguran: 2. mart1908. godine, Chicago. Svemimo toga u magli je istorije i boli, i tu saduranjam: (…)”. Ovako započinje ProjekatLazarus, posljednji roman Aleksandra Hemona,bosansko-hercegovačkog pisca ukrajinskogpodrijetla, nastanjenog u SAD-u.Riječ je o svojevrsnome egzistencijalnomkrstarenju zemljom mrtvih, o sjajnom ispreplitanju(barem) dviju priča, koje u osnovirezultiraju time da se u Hemonovoj zemlji“smrt vijori na državnoj zastavi”... Prvapriča temeljena je na istinitim činjenicama:tu je riječ o nejasnoj smrti Lazarusa Averbucha,mladog istočnoeuropskog Židova ianarhističkog simpatizera koji je, navodno,pokušao ubiti šefa čikaške policije te je utom pokušaju ubijen. Druga priča pripovijedao Vladimiru Briku, piscu i imigrantu uSAD, čija je zemlja rođenja Bosna, a precisu Ukrajinci. Brik, otuđeni stranac u zemljislobode, poduzima jedno putovanje uistočnu Europu kako bi istražio Lazarusovživot. Sličnost s Hemonom neminovna je, ačitav Projekat Lazarus vješta je i višeslojnaigra dokumentarnosti, pseudodokumentarnosti,metafikcije i fikcije; roman je ujednopriča o Averbuchu i priča o nastanku samogatog romana, čitatelj će – vjerujući uono što je temeljeno na istinitim događajima– povjerovati i u ono što je produktHemonove mašte... A da bi projekt biouvjerljiviji, Hemon se pobrinuo opremitiknjigu originalnim crno-bijelim fotografijama.Fotografija, ipak, ne laže, a masni idebeli crni okviri potiču egzistencijalističkiosjećaj mučnine, dostojan jednoga kazalištasjena u kojem nije jasno tko je mrtvac,a tko živi.— Stil je superioran,pripovijedanjeritmično, na trenutkejetko i oporo; kadrovioteščani, povremenohladno i distanciranocrno-bijeli, ponekadbarokno i zagasitozasićeni —Dvije imigrantske sudbineTako slijedimo Brika u njegovu putovanjusrednjom i istočnom Europom; istodobnos tom pričom odvija se priča Lazarusovaživota. Današnji pojam Srednje Europenema previše zajedničkog s Mitteleuropoms početka 20. stoljeća: to je doba isprepletenostijezika, rasa i naroda. Na tom zagubljenomprostoru nacije još nisu formirane,naizmjenično se upotrebljavaju njemački,ruski, rumunjski i jidiš; konglomerat svegai svačega, neizdiferencirani mischung,muzilovski “prostor bez osobina”, golema“kakanija”. Izražen je osjećaj groteske – naime,grotesku karakterizira upravo montažainače odvojenih, nesparivih elemenata, ataj osjećaj pojačan je time što je doba okojem Hemon pripovijeda ipak relativnoblisko našem; zapravo, percipiramo ga kaodeformirano, regresirano naše doba. To štoje Lazarusova obitelj preživjela vjerno opisanipogrom Židova u Kišinjevu doprinosimorbidnom senzibilitetu romana, a ni mladićevaamerička sudbina nije nimalo svjetlija.Taj dio priče smješten je u mitsko dobaanarhizma, doba Emme Goldman i borbeprotiv “neznanih kraljeva republike” te antianarhističkehisterije prouzročene serijomatentata na okrunjene i industrijske glave,potenciranih od nihilističkog duha Nečajeva.To je vrijeme cvjetanja Lombrosovekraniometrije i američkog antibjelačkog (isvakoga drugog) rasizma. Averbucha, kaoIstočnoeuropljanina i Židova s periferijeRuskog Carstva, u zemlji slobode tretirajukao smeće, nakon smrti će mu izmjeritiglavu ne bi li dokazali da je bliži majmununego li arijskom Anglosaksoncu, a s njegovimtruplom pozirati baš kao da i jestriječ o ustrijeljenome majmunu. Situacijanije bolja ni s Brikom – “bezdomni” pisacmučen je vlastitim slabostima i preplavaljujućimosjećajem vlastite promašenosti.Brikov dom odavno nije u Sarajevu, a pisactvrdoglavo odbija postati Amerikancem,štoviše, ogorčeno prezire Ameriku, i tounatoč svom braku s kirurginjom, Amerikankomod formata, koja potpuno i naivnovjeruje u političku korektnost, u to da je“zlo posljedica grešaka u odgoju ili manjkaljubavi”. Mary je konkretna, pragmatična iracionalna; Brik je metafizičan, apstraktani iracionalan. Kao i sve ostalo uHemonovu svijetu, njihov brakosuđen je na propast, unatočtome što se nekada činilo da bimožda mogao funkcionirati.Paralelne priče Hemonje izveo veliku majstorijukonstrukcijom međuodnosalikova iz dvije priče: geometrijskirečeno, taj odnos tvorivrstu distorzirane simetrije,odnosno antisimetrije. Već naprvim stranicama romana uspostavljase paralelizam, odnosno identifikacijaBrika i Lazarusa. Lazarusa okružuju“mangup” Isidor i nježna sestra Olga, čijiodnos nije lišen određene, ali (naravno)neostvarene privlačnosti; vlastitu istragu oLazarusovoj smrti provodi izvjesni novinarTribunea po prezimenu Miller. Kod Brikaje sve antisimetrično, odnosno uloge su zamijenjene- nije on taj koji ima sestru, nego“njegov” mangup po imenu Rora, prijateljiz djetinjstva, ali zato postoji nagovještajodnosa između Brika i Rorine sestre. Kaopravi Sarajlija, Rora priča hrpe lovačkihpriča o svojim ratnim avanturama, kad jepo Bosni razvozio američkog novinara poprezimenu Miller... Lazarus je mrtav napočetku jednoga narativnog toka, dok nakraju druge priče pogiba Rora. Isidor, navodno,pobjegne u Kanadu prokrijumčarenu lijesu, na isti način iz Sarajeva pobjegnejedan od junaka Rorinih priča... Upravo seu tom naboju sličnosti i razlika krije snagaHemonova romana: čitatelj neprestanouživa u tekstu otkrivajući ponavljanja prvepriče u drugoj, no neprestano je suočen i srazlikama koje tom prepoznavanju pružajuotpor. Ta igra sličnosti i razlika jedan je odglavnih generatora smisla.Zanimljivo je i kontrastiranje Rore iBrika, izraženije negoli ono Lazarusa i Isadora.Brik je opterećen prošlošću, Roraje gotovo probisvijet koji živi isključivo usadašnjosti. Jedan je pisac-mazohist, drugifotograf bez skrupula. Pisac je fin, pristojani nespretan čovjek: makar i latentan alkoholičarte mizantrop, njegova je pobuna unutarnja.S druge strane, njegov doppelgängerspretni je hohštapler koji s tisuću lica živina rubu kriminala. Zajedničko im je da suobojica izgubljeni i sami, a kao sardoničkikomentar osnovnom tekstu služe, obaveznogorki, vicevi koje Rora neumorno pripovijeda.Općenito, svi Hemonovi likovi dijeleodređenu ontološku nesigurnost; kao sviizbjeglice ne znaju tko su, kamo idu ni štobi trebali poduzeti, nesposobni da se pouzdajuu čvrstoću i realnost svijeta koji ihneprestano poražava. Ta nesigurnost kao dase prenosi i na roman – Rorine nemogućepriče potkopavaju vjerodostojnost i samogHemona te čitatelj, unatoč svim dokumentima,sumnja da je riječ o izmišljotini. Kakopripovijedanje odmiče, tako se dvije pričesve više i više miješaju – u početku se jošizmjenjuju po poglavljima, a pri kraju – jedanpasus Brika, pa pasus Lazarusa (čijase povijest pripovijeda regresivno: kakose roman odvija, pomičemo se sve daljeu njegovu prošlost)... Moguće je izdvojitijoš pripovjednih tokova, kao što su događanjanakon Lazarusove smrti, nevoljenjegove sestre Olge i travestiju njegovauskrsnuća.Kiševsko istraživanje ProjekatLazarus definitivno nije lišen političkedimenzije i neki su kritičari u romanu prepoznavalikritiku američkog militarizmanakon napada na World Trade Center, aantianarhističku histeriju povezivali sa strahomod imigranata. Čitav tretman Lazarusai njegovih bližnjih od policije i ostalihorgana tek je jedna orgija moći vlasti nadprezrenima. Zanimljiva je i perspektiva ukojoj se nalaze Židovi-imigranti – dok danaskolaju teorije zavjere o moći američkihŽidova, u doba koje Hemon dočarava onisu još bili vrlo osjetljivi i ranjivi, tek na putuAleksandar Hemon, ProjekatLazarus, s engleskoga prevelaIrena Žlof; VBZ, Zagreb, 2009.da zadobiju tu realnu (ili fantaziranu) moć.Hemon oštro raskrinkava i američko oduševljenjeegzotikom kao primitivno sažaljenje:premda naizgled cijeni Brika, Marynotac smatra da je Bosna “zastarjela zemljačije je stanovništvo tek u Americi moglodoći u stanje ljudskosti, a i to prekasno”.Hemonov je stil superioran, pripovijedanjeritmično, na trenutke jetko i oporo,kadrovi oteščani, povremeno hladno i distanciranocrno-bijeli, ponekad barokno izagasito zasićeni. Ovim romanom čikaškiBosanac ukrajinskih korijena poduzeo jejedno uspjelo kiševsko istraživanje, čiji jemoto isti kao onaj Sejranovićeva Nigdje,niotkud – “sav život je jedna duga dženaza”,za što je kritika ustvrdila da je parafrazaAndrićeve “svi smo mi mrtvi, samo se redomsahranjujemo”. Mada su se ovom romanu,donekle s pravom, uputili prigovorina klišeiziranost postsocijalističkoga (i postsovjetskog)egzotiziranog imaginarija –kurve, gangsteri, društveni, ali i realni wasteland– te motiva emigranta kao izgubljenogčovjeka, Hemon je to izveo na vrlosofisticiranoj razini. Nakon zapažene knjigepriča Pitanje Bruna te romana Čovjek bezprošlosti ovim romanom Hemon se dokazaokao zaista snažan pisac. Nije za vragaProjekat Lazarus došao do posljednjegakruga izbora za prestižne nagrade NationalBook Award i National Book Critics CircleAward. Tople preporuke, pogotovo za svekoje zanima uranjanje u magle istorije iboli.

Putopiszarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 46JapanskidnevnikTreći nastavak Jarkovih japanskih lutanja,koja će se uskoro, u izdanju zagrebečkog VBZ-a,pojaviti i u obliku knjigeRade Jarak5. October, KunugiyamaPutovanje. Danas sam išao u Aizu Wakamatsu i to mi jeputovanje dalo novu energiju. Shvatio sam da sam prvenstvenočovjek-putnik. Svatko traži svoj dom, a moj je domna putu, na tračnicama, na cesti. Taj čarobni zov kretanja,promjene mjesta, to opijajuće kloparanje željezničkih kotača.Japan je idealna zemlja za takve stvari.Lokalni vlakovi, limene kutije iznutra nalik na maleavione, mrežasti metalni pretinci za prtljagu, gospođe igospoda u bijelim šeširima i bijelim rukavicama koji smrtnoozbiljni ulaze unutra i komadi koji kao za vraga uvijek nalete– kosih melankoličnih očiju, velikih usana, u ljubičastimili mrežastim čarapama – to je putovanje, zov kretanja,daljine, promjene – moja jedina kuća. Satovi na usputnimstanicama čija se velika kazaljka miče – kao što kaže Kiš –uz vidljiv trzaj i vibracije, kondukteri u sivim uniformama,izdanci na vrhovima mladog bambusa izraslog uz prugušto se povijaju na vjetru od naleta vlaka, zatalasani busenisusukija nalik na perjanice neke zalutale vojske, tuneli,mostovi, rijeke. Stalno putovanje, stalno kretanje, ćelija jemog života, njegova bit. Vlak u pokretu, to je moj dom.Poželio sam da u ovoj zemlji ostanem samo promatrač.Da mi se nikad ništa ne dogodi, da ostanem vječna sjena,nijemi pogled koji prelazi s jedne stvari na drugu, mirnislučajni prolaznik koji uživa samo u gledanju. Želim dabudem “izgubljen u prijevodu”, da čitav moj život od danasbude samo san, igra duhova, ništa drugo.6. October, KunugiyamaJučer sam bio u Aizu Wakamatsu. Išao sam tamo dapodignem nešto novca jer bih inače umro od gladi ovdjeu šumi, a usput sam malo uhvatio svježeg zraka. Ponovospominjem to putovanje samo zbog jedne pečenjarnice ukojoj sam bio. Pečenjarnica ima, uopće ne pretjerujem, četirii pol kvadrata ukupno. Jedna mala kućica koja bočno izlazina ulicu, a nalikuje na željeznički vagon, samo smanjen.Kao vagon za patuljke, recimo.Iznutra je po dužini podijeljena šankom. Šank, ili boljereći pult, ima otprilike trideset i pet centimetara širine. Sjedne je strane prostor u kojemu boravi gazdarica, niti polametra širok. Tu su ugurane police s pićem, sudoper, starihladnjak koji doseže skoro do plafona, televizor,mikrovalna pećnica made in Thailand,sat koji ne radi i plinski šporet. Gazdaricaje popržila manju porciju lignji u tavi i ponudilame, kuća časti. Možete li zamislitikako je dim ispunio malu prostoriju dokje pržila lignje.S druge strane pulta, u prostoru koji jetakođer širok oko pola metra, nalazi se šestbarskih stolica presvučenih crvenom kožom,zbijenih jedna do druge. Iza su kliznavrata, dijelom otvorena. Dok sam sjedio,leđa su mi virila u sporednu ulicu.Gazdarica se zove Sachiko, ali svi je znaju po nadimkuBun-Bun. Tu sam uz lignje popio jedan sake iz tradicionalneposude od pečene gline.Još treba dodati da bi ugođaj bio potpuniji, da su skorosve stvari unutra prekrivene naslagama masti i da Bun-Bunima nekoliko velikih zlatnih prstenova na svakoj ruci.Duša od krumpira9. October, 15 h, KunugiyamaOstao sam bez novca. Već sam mislio napisati kako ćurođendan, koji je prekosutra, proslaviti tako što ću skuhatisamo jedan krumpir i pojesti ga s malo soli, jer su dvakrumpira jedina hrana koja mi je ostala. Iznenada, došla jeSumiko iz Tokya u svom malom zmaju, crvenom alfa romeusportskih linija, i donijela nekoliko vrsta peciva za mene iJuliju. Valjda će mi nešto od toga ostati za preksutra. Pojeosam odmah dva peciva, jer sam jutros pojeo također samojedan kuhani krumpir. (Sjetio sam se slike Van Gogha ThePotato Eaters, kao i svoje knjige Duša od krumpira). Jošsu ostala tri, četiri komada tih peciva.Sa staffom je došao i Masahiro, tajnik organizacije, zvani“pain in the ass”. Kako je samo smiješan, ali i naporan (ovoću morati izbaciti iz japanske verzije dnevnika, ako ikadbude objavljen u Japanu). Inače, ovdje je prethodnih danaharao tajfun. Jučer smo se smrzli kad smo išli u grad, ja pocigarette, a Julija po nešto hrane. I ona je, pretpostavljam,pri kraju s novcem. Morali smo čekati dva sata do sljedećeg— Isprva sam shvaćao Japan kaosavršenu sliku. Kao savršenusliku za mene pisca, pa i slikaraiz koje sam trebao samoprepisivati. Ali sad sam, nakondva i pol mjeseca, proniknuo ubit Japana i to mi nije potrebno.Ja nisam putopisac, a nifotograf —autobusa, a puhao je tako jak i leden vjetar, čitavo vrijemesa sitnom kišom, da sam se smrzao kao nikad iako samimao kožnu jaknu. Inače, tajfun je prešao preko nas jučer,a danas preko Hokaida na krajnjem sjeveru Japana, da bionda konačno skrenuo na ocean. Nije bilo jako velikihšteta. Vidio sam na vijestima, na jednome mjestu voda jepodlokala cestu koja se urušila, bilo je nešto poplavljenihkuća u Koriyami (udaljenoj od nas oko pedeset kilometara),otpuhano je nekoliko krovova, a u nekoj luci vjetar je razbacaobrodske kontejnere kao da su domino kocke.Novac – financijsku pomoć od grada za listopad (iznosiniti četiri stotine eura) - trebali bismo konačno dobiti zatri, najkasnije četiri dana. Nadam se da mi sve ovo skupaneće slomiti duh. Neće.11. October 17.30 h, KunugiyamaIspraćam ovaj dan. Bio je jako lijep. I lijepo vrijeme.Kao da su svi znali da mi je rođendan (a nisu!), svisu se događaji ovog dana slili u jednu veliku ugodnuorkestraciju. Nije mi svaki dan četrdeset i jedna godina.Ulazim danas u peto desetljeće života koje će mi sigurnobiti najteže, ali možda i lijepo, zašto ne? Mnogo sam radiona novom romanu Jednog ljeta u Tokyu, zaovoljansam i u isto vrijeme blago nervozan, tako je to kad meščepa neki krupniji projekt, veća ideja. Nikome nisamrekao da mi je danas rođendan. Bilo je sjajno, baš zatojer to nitko nije znao. Nije bilo onih kurtoaznih čestitanjaitd.

Putopiszarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 47Danas je svirao japanski jazz orkestar u našoj starojškoli i osjećao sam se ugodno, kao da sviraju zbog mene,a to ne znaju. Čak ni Masahiro danas nije bio drzak, kaoda je na nekoj dubljoj razini osjetio vibraciju. Pričao mije o japanskim bogovima koji u listopadu odlaze nekamo,pa ljudi ostaju sami. Nisam shvatio kamo to japanski bogoviodlaze.13. October, NozawaJoš nismo dobili novac za deseti mjesec. Srećom ovdjeje bila izložba i mali popratni sajam pa su nam seljaci dalinešto hrane. A staff (Chicaco, Sachiko i Yuriya) koji jedošao povodom izložbe kuha svaki dan u našoj kuhinjipa nam ostave hrane. Bude kuhane riže gohan, voća, povrća,komada pečene piletine. Inače, pojma nemaju da minemamo love. Misle da se zbog njih ustručavamo kuhatiu kuhinji.Unatoč svemu meni je ovdje odlično. Odmaram se,koncentracija mi se popravila. Pišem roman, zasad samzadovoljan s napisanim i namjerno odugovlačim, čekam,da bih što bolje razvio temu. Jučer sam bio na “ceremonijičaja”, to je izvorno japanski običaj, tradicija stara okopetsto godina. Maskerada s kimonima, ima puno ukočenihstiliziranih pokreta, kao i poseban pribor za kuhanje čaja,itd. Fascinantno.Navečer je bio prilično snažan potres. Bio sam u svojojsobi na katu i čitava se stara drvena kućerina nagnula izaškripala kao neka srednjovjekovna galija. Izvrstan tekstmi je napisao Mirko Kovač u pogovoru za novelu Tango –takva je praksa u tim izdanjima koje uređuje Jagna Pogačnikda uvijek netko napiše pogovor – jako sam zadovoljan.Ipak, jedino Masahiro ovdje priča sa mnom – ali jenaporan kao sam vrag. Ne znam zašto me se žene boje,imaju valjda svoje razloge.Gledao sam jutros prvi film, skinuo sam ga s neta, Uzumaki(Spirala), solidan japanski nadrealni horror rađen pomangi Junji Ita. Nekim su malim gradom ovladale spirale,ima puno nadrealnih scena, ljudi se pretvaraju u puževe,gusjenica ulazi u uho (to me asocijativno podsjeća na ShakespeareovogHamleta, gdje otrov ulijevaju u uho usnulomkralju), to se isto uho kasnije kida okrajkom slomljenogtanjura, itd.Jedan veliki godišnji odmor18. October, KunugiyamaZavukao sam se u svoju rupu i pišem.Radio sam na novom romanu, evo danas sedam tisućariječi. Mislim da sam ovim Dnevnikom i tim započetimromanom uradio dobre stvari dosad u Japanu. Popravilami se koncentracija. Ovo je jedan veliki godišnji odmor.Još samo da se zatrpam u toj svojoj rupi, rahlom zemljomi da gore stavim nadgrobni kamen.21. October Kunugiyama, 6 h, jutroKrećem na put za Tokyo. Naravno, opet kiša.Ta mala idilična sela u Fukushimi. Takvom se životujedino možete prepustiti. On poznaje malo varijanti. Sličan“pastoralni raj” opisao je Mishima u Šumoru valova.Zategnuta, čista površina, naizgled idilična i topla situacijadoma – a ispod pravi teror, diktatorski odnosi. Karte sedijele samo jedanput ili dvaput u životu. Katastrofa.“Zbogom moj sardinijski hraste” – pjevaju mladići u talijanskomfilmu Padre, padrone dok odlaze sa sela, a zapravobježe sa sela, i pišaju s kamiona po svome zavičaju.Tokyo, 16.30 h, park NishiokuboToliko je Tokyo ispod površine napet, perverzan i nekako“kreativno” poticajan da se ne bih začudio da u njemupored dva spola postoji i nekakav novi, treći spol.22. October, 5 h, jutro, Tokyo, TodorokiProbudio sam se noćas, vjerojatno su bila tri sata ujutro.Sišao sam u prizemlje kuće Sumiko Ando da vidim koliko jesati, ali nigdje nisam našao nikakav sat. Prizemlje je Sumikopretvorila u galeriju i dok sam tako tumarao, naišao samna izložbeni prostor. Unutra je bila brončana žena, većaod prirodne veličine, grotesknih crta lica i ispružene rukesa zgrčenim prstima; gesta koja prijeti i grabi istovremeno.Nedavno sam čitao jednu od najpopularnijih horor-mangiu Japanu iz devedesetih godina, Zashiki onna (Žena izmračne sobe). Bila je u mangi jedna baš slična scena, a ita stravična žena iz stripa je također visoka. Ali nisam seprepao, toliko sam zapravo izgubljen i u svom filmu.Sad sjedim u vrtu, promatram svitanje. Kroz vrtnavrata vidim tu veliku skulpturu. Na njoj igraju sjene iprva svjetlost jutra. Nježna sjena sendanova drveta klizipo stropu.Što donosi novi dan?Shinjuku,12 h, Kabuki choŠto sam vidio u šalici espressa jutros? Sovu, lubanju,magarca i pelikana.Shinjuku, 15 h, kod Myoko BabaBio sam u parku Ueno. Isključivo da nakratko osjetimatmosferu, jer se jedan dio romana koji pišem odvija baštamo.23. October, Tokyo, Juyigaoka station, Caffe First kitchen,jutroTo lijepo dvorište ispod hrama Kuhon Butsu. Mala drvenakuća s kliznim vratima, okolo neravna utabana zemljai parkiran starinski bijeli motorcikl, marke Magna. Iza malenokaki drvo, tek s nekoliko crvenih plodova. Caffe Ayana Kabuki chou je zatvoren, preuređuje se. Pronašao samjučer Sakunu. Razgovarali smo malo. Danas sam umoran.Jako umoran.Tokyo, 21 h, Kabuki choOsjetiti bilo tokijske željeznice.Osjetiti bilo samoće. Biti sam na Kabuki-chou. Biti sammeđu Japancima.. Stranac. To je osjećaj koji mi odgovara.Jako je dobar, isplati se trpjeti sve ostalo zbog njega. Sakuname opet – kao za vraga – susrela večeras na ulici. Baš minekako ide s tom curom. Vidjet ćemo dalje. Naći ćemo seza pola sata. Sad malo odmaram. Pišem taj nesretni roman,cijeli sam u njemu. “Ah, ta tvoja fantazija” – prekorila mejednom Mađarica V. Često se sjetim tih njezinih riječi: “Tiimaš veliku fantaziju.” Uvijek sam želio da mi V. recenziraneku knjigu, što je ona s gnušanjem odbijala, a to mi jezapravo bila najbolja recenzija.A sad opet na sastanak sa Sakunom.24. October, Aizu Wakamatsu, park pored željezničkestaniceVratio sam se u Aizu Wakamatsu. Pojeosam nešto u prčvarnici kod Bun Bun. Dalami je neke splačine, majko moja, skoro sampovratio. Uopće ne znam što je to bilo. Jošmi taj grozni ukus stoji u grlu i draži me napovraćanje.“Mashi mashi”, kaže Bun Bun kad se javljana telefon. To je kao kod nas “Halo”.- Mashi mashi, Bun Bun, des.U prijevodu “Halo, ovdje Bun Bun”.Stalno mislim na roman koji pišem. Zadovoljansam kako se razvija. Ponosan samna samog sebe. Iako sam se iscrpio njime, jako je depresivan,totalno me uništava njegova tema (ima elemente horora).Treba to stalno živjeti, roman treba proživjeti, bar tako jauvijek pišem. To je strast. Isto kao što je Japan za meneljubav i strast.Za jednu rečenicu u romanu meditirao sam skoro cijelidan.A nekad je dovoljna samo jedna rečenica da pokrenecijeli roman.Intonacija, ideja – kao što je u svome dnevniku pisaoPavese. “Već prva rečenica određuje intonaciju čitavogromana”.Sve je hladnije31. October 5 h ujutro, KunugiyamaNe spavam noćas. Puni mjesec.Vidio sam bijelog zeca kako pretrčava dvorištem (netkoće reći da sam poludio).PoslijepodneBugarka Julija zeza me da će prijaviti Masahiru davidim bijele zečeve.2. November, jutro, KunugiyamaU malom drvenom hramu u selu, kipić Bude odjevenje u papirnati šareni džemper. Stavili su mu i vunenu kapu,samo mu se oči vide. I treba tako jer sve je hladnije.Poslijepodne, NozawaJedini “kafić” koji postoji u Nozawi ujedno je i mesnica.Peku se kokoši, prodaje sirovo meso umotano prvo u celofanpa zatim u novine. U isto vrijeme to je i restoran.Ima “zapadni dio” sa stolovima i “japanski dio” s malomplatformom na kojoj su tri niska stola, na taj dio sjeda sesamo ako se izujete.4. November, Aizu Wakamatsu, park pored željezničkestaniceIsprva sam shvaćao Japan kao savršenu sliku. Kao savršenusliku za mene pisca, pa i slikara iz koje sam trebaosamo prepisivati. Ali sad sam nakon dva i pol mjesecaproniknuo u bit Japana i to mi nije potrebno. Ja nisam putopisac,a ni fotograf. Nemam potrebu da svoju “tehniku”primijenim u opisivanju površine, ma koliko ta površinaponekad nudila zanimljive odgovore. Sad sam zaronioispod, zaronio sam unutra u bit, i uživam. To je kao dasam pao razinu niže. Ali ipak nisam pao, podignuo sam sezapravo. Napisao sam kratki roman o Japanu Jednog ljetau Tokyu, što je ustvari dublje pronicanje u bit. Naslikaosam jednu sliku, započeo drugu. No uživam li? Ne znam.To ću možda znati tek na kraju kad budem odlazio. Ipakme pomisao na odlazak iz Japana ispunjava užasom. Ondaću pjevati Sayonara wa kanashii…Također, ne treba zanemariti aspekt da sam ovdje potpunistranac, “biti stranac” pravi je kafkijanski osjećaj kojimi, u mome vlastitom mazohizmu, odgovara. Proniknuo samu bit Japana, a bit se može opisati jedino metaforički.6. November, 9 h, NozawaSanjao sam da sam padobranac u nekoj stranoj vojsci.Najviše je nalikovala na američku. Ali, kao da je imala inešto od japanske. Nosimo pomalo “retro” smeđe kožnejakne i sivo-smeđe džempere. Iskočit ćemo iz aviona iznadneprijateljskog teritorija. Ne ide mi se nikako, ali moram.Mora se, pa idem. U vojnom smo avionu, posvuda metal, sigurnosnekopče, platneni pojasi, padobrani, crni “šmajseri”.Iako mi se ne ide, u avionu je dobra klapa. Dobri dečki.Kažem sebi – hajde, dobro, možda nekako izvučemo živeglave, snaći ćemo se nekako. Iskačemo iznad nekog manjenaseljenog područja. Ima kuća, možda nalik na japanske, aliipak ne sasvim. Vidim ceste, kuće, polja, povrtnjake iz visinedok padam, kao da gledam kartu koja mi se približava. Danide kraju, sumrak je i sve više se mrači. Spuštamo se međupovrtnjake, na seoske putove, mala raskrižja. Zauzimamozaklon među gredicama rajčica. Vodimo bitku s neprijateljem.Pucamo i uspijevamo zadržati položaje. Potom nasavion – ili helikopter, ne sjećam se – opet kupi. Uzlijećemo.Dobra smo klapa. Obavili smo zadatak. Odahnuo sam, aonda mi kažu da treba i sutra ići, ponovo. O ne, ne opet,kažem sebi i budim se.— Također, ne treba zanemaritiaspekt da sam ovdje potpunistranac, “biti stranac” pravije kafkijanski osjećaj koji mi,u mome vlastitom mazohizmu,odgovara. Proniknuo sam u bitJapana, a bit se može opisatijedino metaforički —9. November, 5.30 h, KunugiyamaJutro, još nije svanulo. Magla.Obrnuti datum. Danas je točno 121 godina otkako je9. 11. 1888. u Londonu Jack Trbosjek raskomadao mladuprostitutku iz Limericka Mary Kelly. Njoj sam posvetioknjigu Pohvala ulici. Inače dobro pamtim taj datum jer jeobrnut od također po zlu čuvenog 11. 9. 2001. kada su seoteti avioni obrušili na njujorške oblakodere. Inače, vidiosam u Tokyu na ulici jedan kredom napisan grafit:“11. 09. 2001. Ha, ha, ha”Što na to reći, osim također: ha, ha, ha.11. November, NozawaGledam danas na vijestima, neka banda iz Saitame(sjeverno predgrađe Tokyja) krivotvorila je novčanice oddeset tisuća jena (oko sedamdeset eura).Također na vijestima: Uhvatili su klinca za kojim danimatraje prava medijska potjera. Kod njegova privođenja biloje novinara i publike kao da je Michael Jackson uskrsnuo izgroba. Sigurno nekoliko tisuća, što novinara, što znatiželjnika,ili možda fanova (?). Policajac ga je zgrabio za kosudok ga je gurao u automobil. Automobil se sporo probijaokroz masu bar tri stotine metara.A tog klinca osim policije lovila je i televizija. Po čitavedane na tri nacionalna programa vrtile su se po nekoliko satiemisije s njegovim slikama. Kako je izgledao prije mjesecdana, kako bi mogao izgledati danas. Jedna je sigurnosnakamera uhvatila dio njegova lica pa su to onda analiziralisatima. A tip je bio majstor u prerušavanju. Bio je počupaoobrve (koje prirodno imaju malo spušten, “žalosni” luk) inapravio uzdignute, izvijene, opake obrve poput doktoraSpocka iz Zvjezdanih staza. A onda je opet pustio stare idužu kosu. Dugo se krio, izgleda. Ali su ga ipak zgrabili.Ipak nije nadmašio doktora Dabića.Cijeli Hobiton bio se uzbunio dok su lovili tog klinca.Ne znam što je točno uradio, koliko je strašan bio njegovzločin. Ubio je neku djevojku, Britanku. Kako ju je ubio,također nisam shvatio. Ali, ma koliko strašan bio njegovzločin, jednostavno mi je došlo žao čovjeka na kojega sepodignula tolika hajka. Da se, naprimjer, moja slika vrtina tri nacionalne televizije nekoliko sati na dan, da se radebeskrajne specijalne emisije o meni, da su posvuda zalijepljenetjeralice s mojom slikom (wanted – kao na DivljemZapadu), ne bih izdržao, sam bih se prijavio.

Prozazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 48Che cosa fai?Ulomak iz nove proze autora Neke vrste ljubavi i Poslije zabaveAljoša AntunacIspred je neka crnačka trutina nalakćena preko izložene štampe i tih stvari istresalacuri što je radila unutra svoje egzotične šarmirancije dražesnošću vepra: – Ada meni falila kunu, ti meni dala bi, je?– Ma naravno, gospodine – rekla mu mala, ne znajući kako otrest od sebe otonakaze, i na to joj upadne Oleg da jel mu može dat dvije kutije šibica, samo ovogZulukafera ukebala inspirativna faza i ne pada idiotu na pamet odlijepit se: – Timeni zbilja dala mi, je?– Ma da, zasigurno, i ja, dalje bih ja razgovarala s vama, al... vidite, ljudi čekaju, aja... radim... moram...– Onda poslje se pričali nas dva još, može, je?– Ma da, poslije – rekla, i pružajući Olegu šibice lagano otpuhnula, ono, drito značilo“Dokurca ga i ovaj život kad svaku stoku istrpljivat moraš, sve za ovo usrana sitnjaveraod plaće” – Izvolite – rekla, uvijek s Olegom nešto ljubaznija negoli s ostalima bila.– Šta ga trtlja ovo švedskog ambasadora? – rekao, i na to uspio joj izvuć osmijeh– Šta se može, teška vremena, a ovo nordijskih fizionomija, svi mu ga dođejugospoda od formata, pa ono, bolje malo pregrist, u sebi, s otim Vikingima ipak valja,nako, pažljivije ić, šta znaš – brbljao drito za uvalit joj nešto usitno dobre volje.Onda, spremio je šibice u džep: – Okej. Fala. Bog – rekao.– Hvala tebi. Bog – procvrkutala dok je odlazio. Malo joj podigao jutro.Na ulici je popušio cigaretu, zgazio čik i ušao u birtiju, ovaj je već bio unutra.– Asalam alejkum – rekao Oleg, tek tako za nekakav upad.– Ništa ti mene Selam. Vidila ja tebe u trafika tamo – s prstom kao nešto prijetećipo zraku – Ništa Selam. Samo Šamil Selam. Al nemalo veze. Ja pentecostal churchod God. Ti znaš, to? Ti nema pojma, ti katolička baraba. Al dobro, nemalo veze.Tako, ti novo čovek od Šamil, a?– Je.– Sad, ti mene dobro čuje, to što ja tebe rekla sad: Šamil kaza ti mene daš desetkunu cigari. Ništa mene briga šta ti priča mene. Deset kunu cigari, mene. Šamil jakidrug dobro od mene. Ti nema ništa priča. Ne jebavaš se s mene, ti. Ti znala, Šamilpuno jako dobar drug od mene. Ti znala. Pazi. Mafija. Klik klak. Odma to glava ode.Sad ajde brzo ti dala cigari.– Za deset, to moš Stipi Ličanu, eno ti ga tamo, spava na klupi nalizan, kuracpopušit, ako se strefi da je dobre volje pa ti dade da mu zdudlaš. Trinajstica, đukelo,kurcu biskupovom i krnjavoj colavoj triperulji iz Nehaja, svima, svakom. Za tebepetnajst. Pa sad da ti tatkovo prkno Šamilov kurac blanja. Pride ti ga nako i maminousput. Capisci, don Mobutu?– E će Šamil čuju sve, kako ti pokvarito čovek. E onda otiđi ta tvoja luda glava.– A jel?– Tako baš ga. I ja ga ne Mobutu. Ja od Najđirija. A to opasno, jako, al ti ne znala,ti budala. Glupan.– Dobro, nisi od Mobutu, ti Alžirija. Samo, šta se ne muvaju tuda neke usitnobljeđe kreature? Puno si mi skvarcan za to terena tamo.– Ne Alđirija. Najđirija. Ti budala.– Ma moš i Kunta Kinte bit, živo mi se jebe. Svejedno, kaže Šamil da imašnajveću kurčinu u Afriki – na što ovaj ipak s očito jačom dozom ponosa zaklimaglavom. I osmijeh mu u kutu usta.– To istina što ti rekla sad. Jedina istina što ti rekla. Al isto gotovo sa tebe. Nemože mene kupiš ti. Sa ništa sad ti ne može kupiš mene.– Normalno da ne mogu, jebo te. Nismo u buregđijsku radijonu tamo u tvojihpa me zaškakljalo nako jednog od mesa mrknut, ono “zvizni mi porciju friškemlađahnije crnjetine, i rokni mi junački kapule u to, papra...”– Jel to ti mi jela ljudi meni kaže? Ti najzlo belac što ja ikad vidila. Micivilizovano, Najđirija, mi...– ... specijalizirali se žuljat rižot od govana. Ono, mekinjama zasoliš, jebaj ga, faliparmezana. Glavni desert frape od dreka...– E za ovo tebe smrt-šaka išla...– Daj ne seri, eno ti Šamil tamo – pokaže crnom prstom kroz prozor – Eto ti ga“tvoja drug”. Pa moš odma utefterit se u Knjigu žalbe, drito u direktora, eksprekslinija. Tamo, majmune, di onaj kreten banane drži, i ona druga sranja okačeno nakonopu... Šta je Adebisi jebem te ćorava, ne vidiš?– Di ga Šamil moj drug? Ja ne vidila Šamil... – stigao reć nadvirujući se buljavokroz cakal, i u to ga, nako, masivnija pepeljara zdrma drito u labrnju, di bi podnormalno mali mozak trebao bit, puna boca pive rastrese mu se po tintari, četrikomada rafalno šakom u glavurdu, petim ga sruši, onda nogom po rebrima, nekolikoputa, ostao na podu, ono, glava mu raskrvarena dobro, nešto po pločicama rasutihzuba, ciči ko miš. Oleg se sagne, podrpari mu kintu iz džepova, spremi to u svojzadnji lijevi od hlača.– Šta uradi, jebo te? – rekao Zlajo konobar. Je da čovjek, ono, naviknut na takvestvari, al isto malo prebrzo sve skupa ispalo s tim.– Ništa. Kaže njemu Srbi super. I šta da mu radiš?– A jel?– E.U ćumezima ovog ranga tako nečeg ionako ulazilo pod normalu. I na to se ubacineka debela spodoba sa strane, znao ga Oleg po faci: – A i ti, Zlajo, svako smećeu lokal primaš. Daj istresi oto crnog idiota van, ko mu jebe mater smrdljivu. Što jetražio, dobio. Jes momak za piće? – rekao Olegu.– Jebi ga, nemam vremena sad. Drugi put.– Dobro. Čuvaj se.– Aj ljudi bog.– Živio.Izašao je, i hodajući nizbrdo od pijace sve se jače čulo, „Ustajte prezreni nasvijetu...“, dobro treštalo, odnekud iz druge ulice od Olegove. Valjda mali Dado.Tu i tamo, ponekad, čisto bratski, znao mu Oleg uvalit pokoju kocku hašiša. Takovaljda i sad mali dobro naduvan bio, jer dočim svanulo zašibao revolucionarne,ono, Prezreni na svijetu s Avanti popolo i Bella ciao i sve tako nečim između.Dobro. Dolje niz ulicu imao se sa Šamilom nać.– … ovdje ti ga sve te stvari što se nazivaju, ono, pameću, plemenitim, …ljepotom, sve to tako oko toga, znaš već, jel, uglavnom ti ga dođu sasvim slučajnapojava, s tim da je takva pozicija svega tog skupa nako na lageru jednostavnouvjetovana činjenicom da nikad nisu ni predstavljale bog zna šta nit ga ikad bilo tonešto silnije visoko na cijeni, nikako da bi čisto zbog vlastite rijetkosti eventualnokolko tolko nešto bolje rangirane mogle bit, kotirat tuda naokolo kao vrijednostpo sebi. Drito ti kontra: nikom nikad tako nečeg nije ni bilo potrebno, i zapravooduvijek je predstavljalo samo smetnju, ništa više, tako ti ga sve to skupa ništa ni nevrijedi, čisto, ono, sindrom ponuda – potražnja. A okvirni kalupi tamo nekih, ono,naših Mao Ce Tungsa sa svojim “kolturnim revolucijama” il tako šta, dobro znajutime kormilarit i opravdanja stoki solidno slažu, a daleko od tog da bi nam takvihVeličina ikad nešto ojače pofalilo, recimo Neumrli, dobro ga oklopljen svim timsvojim Šuškima, Vukojovićiman… buljumentom takvih spodoba… da, bilo togakolko oćeš, stalno neki Zna se likovi, za krdu propljuckat kakav-takav razlog…nečeg za nešto, al ni to da bi nekih presudnih širina samo po sebi moglo pod vječnuvrijednost ublindat, jer forma mora mijenjat oblik, i oduvijek ti tako nekako naovim terenima gurali s tim, ovdje kretenizam ima punu slobodu prohoda. E sad,“Zašto?” Vrag će ti ga znat, to ti ga tako i bog, nemaš se tu šta prtljat nit istezatneke ljute nauke, tako stvari idu, tako je bilo oduvijek. I ćuć, svršilo kino. A ovitukci ozgor, Funkcija boyz, stalno se to nakenjava na to tamo neke “Europe”, iserviraju ti oni to ko nešto, šta ja znam, ono, Zemlja Dembelija, neki naš Kanaanil tako nečeg od Boga za nas rezervirano a mi ga nikad stić, kad smo, eto, od ototamo europejskih pokvarenjaka neshvaćen jad i nećeju se s nama družiju, stoka, ačast bi im trebalo bit jer s uma im se otreslo da smo im ga dupe od bogami dobropogane bagre mi se našli izvuć, marva, onda ono kad se Turad naperila s reda dajebe, “Alah, Alah, dobro biti neće kad te Ture na kriv kurac meće”, e, to, pogubiloim se iz memoriju, nako usput negdje, jebali mater, dobro sad, tebi, meni, nama,nije da nas nešto silno škaklju oti Turčisti i to, al takva ti ga terpretancija Funkcijaboyza, i stalno oni oto svog “europejstva” drljaju, ajde u kurac i ti i Evropa, jel onama u glavi projekciju držu da smo smeće i otpad, govna? Čemu razuvjeravat?Ikog? Bolje ti uopće ne mrčit se s tim. Ko im jebe mater. Ništa bolji od ovog ovdje,al eto, pozicija im da mogu. A nekog mora zapast pozicija šupka, jel? I koga drugognego l nas. Odlično, ko ga jebe, ima to… odličnih strana, više negoli misliš, o da,drito ti ga tako dođe. I ja, bogami, nemam ništa protiv. Kad sabereš sve to skupa,to ga i dođemo, ološ i sranje, idioti. Pa šta? Ozdol moš se svakom smijat. Nešto štodruštveni vrhovi sebi nemreju dopustit, zakočeni dostojanstvom. Ne boj se ti ništa,imaju i oni svoje trenutke, znaš već…, al iz tog se izvuć, e s time ti ga oni nešto težeod nas mogu izgurat. Ko im jebe mater, živiš po svom. A i sve to ljudskog roda…više ti ga dođe ko neka zanemarivo malena al bolesna izraslina na neizmjernovelikoj koži, ono, Vasijone, negoli tamo nekakvo bahato samosvrstavanje u,skromno iskazano, daleko najveće dosege svih zamislivih oblika postojanja, dritoslučajni izgred potencijalno epidemijske naravi pogibeljan, doduše trenutno i zasad, po samo jednu, u istim okvirima kozmosa, beznačajnu i zanemarivu kružnusituaciju okrštenu imenom Zemlje, a drito, ono, Pripičkovci Svemira, i ništa izvantoga, nikakav centar ičeg, margina i geto. I dobro što je tako, jer jedino za štosmo mi sposobni, to je zatuć, zatrovat… sve što pokazuje imalo kakvog-takvognagnuća, ono, ispravnom, razumnom, plemenitom, lijepom… tim varijantama,jel. Tako i nikakav ateizam ja nemrem pod ozbiljno doživjet. Mada, ono, neštosasvim drugo negoli ćeš od od ijednog popa čut. I… možda, tako, čisto neka lažnanada, al… sve što, po meni, uopće ikog može držat. Da ne poludiš, il šta ja znam.To. Da. E, i taj nadaleko slavan izložbeni moment Najljepše nam Naše? Ma nematu, raspolaže ovo Gazde nam Doktora sad – a svi ti naši poglavice, dojedan ga,ono, Doktor, mora tu dr. pred imenom stajat, i nema muvanja s tim, jer kako bi teinače pod ozbiljno ovo stada uopće moglo doživjet, nema muvanja, ej – mota ga onto s daleko najjačim kadrom svega postojećeg uopće, esencijalni destilat izvorneduhovnosti vaskolike rvacke telegencije, nešto nedostižnih moralnih kategorija zasve ovo fukare prosta svijeta iz puka. Pamet, to im ga britkost iz svake rupe dimi,ušiju, surle, šupka, šta oćeš, Doktor Prkno, Fra Jebo, do krajnosti produhovljendvojac nadasve od ugleda i časti, nedvojbeno uhodan i oproban još od najdražegnam Vođe zemana, šibneš njizi dva izdogovarat se za to sitnjavera sredit s tamo otoeuropejske prasadi i pokvarenjakima, odrtinom, i nema ništa se brigiraš, u sekundisi unutra, stalno nam Doktori takve ušaltane kadrove šalju, jedino što je dorasloza misiju izvest, usput i jedino što ga Gazda uopće ima za ponudit; samo, kakoobjasnit da ta dva vječna genijalca univerzuma nikad ništa nisu uspjeli izvuć, stalnoga negdi zapne, sabotaže, neprijatelji, pizde materine… Ej, oš zaozbiljno? Nitko

Prozazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 49neće s nama posla imat. Sa stokom se družit, jes normalan? Ko da ono gubavogVirusa il pijanu popišanu Veru vukljaš sa sobom, pa sve živo u bijegu pred vama, tuse nemaš čemu čudit. I to ti je sve. Mada, ne znam, kad zaviriš malo u to di jesi, ovošto krstimo življenjem kao da se svodi jedino na što duže i što bezbolnije razvućagoniju prostora od rođenja do smrti. A to kako ćeš, i čime, popunit udijeljeno tivrijeme, čak i nije tolko tvoja stvar. Masu je tu faktora potpuno nezavisnih od onogšto bi ti htio da bude. Tako nekako. Da. I sve to u tom dodijeljenom ti vremenu neprelazi dosege Igre, kolko god svi mi sebe pod „ozbiljno“ stavljali, doživljavali setakvima. E. Tako i Hitler i mali Nemo u Slumberlandu dijelovi su Istog, čisto igre.Šta ja znam, valjda je tuda nekud oko toga onaj pijani lizergid Morrison gađao danema važećeg prava i da smo svi, zapravo, van zakona. Mi, i sve to s nama uopće,ono, možda smo, tako, naprosto slučajnost. Samo, postoji li “slučaj”? Ili je ipak sveunaprijed predodređeno, fatum? Stvar nagađanja, il vjere, kako hoćeš, vrata predkojima naše znanje nema što tražit. I jedino doista važno, to je da… o svom porazumoš pričat bez srama.I tu puklo ga nazad sve što je bilo, danas, “Daj odjebi mi iz života, ostavi mena miru, nemoj me zvat ni ništa”, i “Ulično smeće, ništa bolji od drugih”, reklamu. Onda, negdje putem, samo tako bacio je u neko grmlje il nešto dobru tabluhašiša kog je spazario drito za njoj ga dat, a dobro se izmučio s tim jer kao ničegza pušit u gradu nije bilo, jedva nekako uspio pronać, i ništa, bacio to, nije htiočak ni probat utopit ga negdje, ono, barem novce vratit. “Ma da, drukčije nije nimoglo. Kao ukletost”, mislio je. Zato što je kintu ionako drpnuo onom crnomjutros na pijaci. A i Šamil mu svoj dio dao, “Tebi treba. Počasti djevojčicu.” Da,Šamilu to uglavnom bilo više kao zabava, znao to Oleg, jači krimosi često su imalitakve hobije, ono, krast po dućanima, il tako. Ništa, izašao je iz autobusa, okrenuoDutzov broj na karticu telefonske govornice, i Dutz mu riješio solidan heroinskišut, pukli se skupa u potkrovlju neke ruševine, Dutzovi tereni, onda svatko svojimputem. Ušao je u birtiju i taman se potrefili kvartovski ejč-di-zedsi ko trenutnodominirajuća ekipa za šankom, a pod zvanično “lud” sebi je mogao dopustit kakoga volja dizat im živce, jer, ono, čisto doza straha od nepredvidljivosti naravi mudržala ih mutavima na njega uopće, s tim da je njemu još najmanje stalo do svegatog što je pričao. Ništa, šutjeli su dok je ispucavao trtljanciju tu nekom izvanpartijske družine, ono, “čovjeku normale” s kim je inače bio dobar, al znali ovi danjima ide, ništa, šutjeli su.– … Moš ulovit to što ti želim reć, jel…? – rekao, već pomalo zasićen toga što sena nekom morao istrest. I tu, neki lik s druge strane krčme bacio se nako silnije ganos raskopavat, gibom glave Oleg pokaže na njega: – Šta misliš da sad istegne stokuna otamo? Ljuto li bi nastavio istezat, majku ti Isusovu… – rekao, tako završio stim.A Ulica, takve bi stvari provlačila kroz svoje filtere:– E, sad u zadnje, ako l ga zviždi, il pjevuši, ono, Joe’s Garage, Camarillo Brillo,a to ti, Camarillo, kao, ota ti tetka o kojoj drobi zakačila kastanjete na pizdu i ondati ga oto klapara dok se žuljaju, zakalamaindžariš ga i ozdol ti flamenco ritmovi,valjda bi se o tom trebalo radit, inspirativno kako god izvrneš, il tako u tom nečeg,Joe’s Garage, e, znači ajmo reć dobar, ono, moš s njim, da se. Ako l isteže, štaja znam, nako neke nježnije tonove, Crimson and Clover, ogluplja varijanta naSweet Jane, otprilike, takve stvari, nešto rjeđi momenti al nakelji se katkad na to,znaš okle zapravo docurilo, oto smeća Crimson…?, Monster, film o onoj kurvi,lezbači, ološu, cijeli joj život kenjara, nema greške, pa se dala malo u hajdučiju kadjoj prodimilo u glavi jer se više nije samo tako dalo zrihtavat situaciju do kolkotolko podnošljivog, kako je nekad sebi odavno uštelanom dresurom znala iznovaskontrolirat sve to mahnitosti što joj sudbina pod življenje udijelila, mada ustvaripukla za radi ote male šuge koju je pokupila u nekoj krčmi il tako negdi šta ja znami lizale se njizi dvije i Over and Over ti svira dok se ližu i pod ozbiljno se brinulaova da ga oto njene sitnjavera blentače bude, šta ja znam, sretna i tako, i dobro,išlo dok je išlo, romans i ljubav žarka i sve, al iscurila fjorina koje vako i nako baš inije bilo bog zna šta nit ga nešto silno ičeg ikad uopće imala, i ništa, počela koksatljude, po cesti, putem, di bilo, onom što rokne podrpari pinku i “Vozi Miško”,samo nije sistem za na dulje staze gurat, i tako na kraju, kako ga red i običaj upristojna svijeta, zatuče je Zakon, ta neka cura Aileen, zakucala jedno pet-šestljudi, onda i nju za finale u žilu ušpricalo, kako li ga već s time biva, šta ja znam,tamo te Floride, pizde Irudove, dobro, nema veze, e onda, ako mu to repertoar, tastvar iz filma o toj tetki, jebi ga… bolje se maknut. Da. E, i ovo, Joe’s Garage, kadupadne ona strava od saksofona… sad, je da Frankie Padrino objavi najavu, al…strašno, jebo te, užas, a to bi, jebeš mi sve, drito za himnu trebalo stavit, ovo nasčetri miljuna nečeg, žalosti, Hrvata, taman po mjeri nam sjedne, za himnu, jebiga, može bit bi slupalo malo ovo našeg Auschwitz egzistacije, sve što nam još tamood vladavine mraka pod normalu skrojilo, zvanična situacija, dobro, aj, ne bi, alko ga jebe, svejedno ga nama drito za pravu mjeru dođe, kastanjete, “I mean thatmendocino beano”, šta bilo od tog, za himnu, Frenkie Boy, bogami ga dobro lud…bio. A ovo nas mitskih četri miljuna ničeg… ko da se iz oto njegovih trabunjažaiskotilo, da, i tako ti nekako sve to s tim… je.Zapravo mu Oleg rekao da bi trebale cirkuske trube bit, to, državna himna,il tako neka kabaretska muzika, ustvari ono na što moš pomislit da ima tajlakrdijaški zvuk, bez obzira što bi ga ote “kabaretske trube” doista trebale doć,što stvarno jesu. Ono, nešto s čim ti prva misao budu klauni i to, blezgarenje kaomjerilo svega, vrhunska i neoboriva vrijednost, blesavoća kao čisto potpuno praviloi sama suština svega ovog tu, “svega što živimo”, kako je rekao Oleg, “Samo što jeovo jadan i glupav sirotinjski cirkus, klimav, pokrpan, star, slučajno eto zalutan ibačen negdje nekud u nešto o čemu on pojma nema, ne znajući više ni za samogsebe, izgubljen od samog početka, od prve svoje predstave, s klaunima loših iotužnih šala, njihove suze nisu našminkane, one doista cure… jer vlasnici mrzesmijeh, al prisiljeni kiliberit se, od onih što su baš njih za svoje klaune odredili,jačih, šefovi šatora svoje zlo na stvarnim klaunima iskaljuju. I gadni su u tom, znaš.Lakrdijašenje, to ti isto hijerarhijske strukture, jebi ga, drukčije ga krdo ne zna. Ej,sve je tolko ružno, tako loše… i to loše… rastužuje me, a ta… tuga, to… čini mebijesnim, jebi ga… ono… drito izgubljen… lud…”– Ma da, ono, nešto slabije stoji s demokratskim tekovinama i te stvari, klizavijimu teren i zna ga u tom malo zapet, pa… dobro, nemreš sve, jel… A to, za himnu,još bi ga najbolje leglo, znaš već, Mate the King:Ej živote što me snađesve su moje potonule lađeživot mi se ne isplatiej Hrvati, ej Hrvati,a? Šta kažeš? Ma to, čovječe. Jebeš ti sve te, šta ja znam, ono, parade luđakas trubama i štakorima što na škripu iskaču iz lima, tako nečeg, a diggy yoggy deeyeah, oni šupki Bedanci, Juniiid, sva ta sranja, jebeš to. Mate the King, čovječe.Kralj. Svega ovog. Kralj, ej.Isto od Olega čuo. Sad prodavao pod svoje.Sve je bilo kako treba.Valjda prvi put da je sanjao vlastitu smrt. Unutra, u snovima mu, inače se svegaznalo nać, i sve nešto… tako… loše, al svoju smrt… do sad… barem se nije mogaosjetit. Mada, zapravo, ništa posebnog, ono, nekakav zahod, plijesan, voda, zarđalecijevi na blatnjavo smeđim i žutim flekama zguljenih zidova, i Goyathlay, il kako liveć Geronimu pod pravim imenom stajalo, roknuo ga ravno u srce, puška, nešto,mada u desnu stranu, al nema veze, s te mu strane srce, zna on, skljokalo ga samotako i sad mrtav doslovno puzi preko nekakvog placa, pazara, pijace, i s poda,moleći, govori kumicama da bil mu mogle rasutu utrobu nazad u želudac ugurat,jer on je, eto, mrtav, pa nemre sam. I ne jebe ga niko nit za suvu šljivu. Dobro,tu negdje stala priča, probudio se, al sve to još mu neko vrijeme rondalo u glavi,uglavnom što bi ga to ovaj Apache kontra njega mogao imat, trebali bi oba, tako, sneke iste crte bit, valjda, mislio je, onda lagano počeo dolazit sebi, istresao negdjeGoyathlaya i sve to, cigareta mu već dogorjela do filtera i na čik pripalio je novu.…Renata, svakog jutra kad bi se sreli u Bardu spominjala mu taj njegov odlazakdo apoteke za Ramonsu caffetine donijet, ono: “Pa kad si njemu do Trešnjevkemogao ić… onda možeš i…” šta ja znam, Emilu, il ovom-onom, tamo nešto, “Zbiljasi dobra duša, jebo te”, zajebavala ga, i šutio bi, il bi istresao nešto neodređenogšto bi moglo kao pod razlog proć a zapravo ništa, tako ona uvijek s tim, počelo mulagano ić na živce. Onda, rekao joj: – Ma… to ti… jednom… meni bilo loše, tu, biosam… ono, znaš već… i užicam od njega te neke pilseve, znam da ima, znaš da jepilser, uvijek s kolekcijom po džepovima, i popravim se s tim, inače ne bih mogao. Ito ti je sve. Ništa za ništa, tog nema, to znaš, jebi ga. Eto ti cijela priča... “zašto?”…i Trešnjevka i sve, u kurac i caffetini.– Aaaa – rekla, i nije mu više o tom.…– To što, vjerujem, vide, čisto njihov doživljaj onog što misle da jesam…narkomanski talog, otpad, alkoholičar, nitko… Da. Al u pozadini… samo neki mojnačin odbacivanja patnje “stvarnog”, sve te surovosti, ludila… “normalnih”. I kolkogod da sam time možda ipak opet na istom, taj osobno “izabran” moj oblik patnjenešto je s čim, eto, ja mogu živjet. Meni podnošljiviji. Il barem za mene manjebolan. Da, ja sam osjetljiv. Što god oni vidjeli u meni. Drukčije ne znam. Jedininačin da preživim.Nije rekla ništa. Šutjeli su. Onda, rekla je:– To što si sanjao, taj Indios što te ubije, taj…– Geronimo...– E, taj. To si ti. Da. Ubijaš samog sebe. Ono… sve što ti mogu reć.– Snovi? – rekao je – Ne znam, ne dira me previše sve to s njima. Ustvari,Indijanac je, zapravo, tako nekako, dobro napravio stvar, kumice su onaj lošiji dio.A to… kao ubijanje samog sebe? Netko mi je već pričao o tom… jednom, nekad…zaboravio sam...– Da… vjerujem… svatko kom je uspjelo u tebe uć. Zato si tako dalek. I nikomne daš da ti previše priđe. Preblizu. Dublje. Uglavnom… nema baš puno takvih.– Pa… valjda je tako. Valjda si u pravu. Ne znam. Zaboravio sam.– I to, “kumice”? Ono što ti nikad neće pružit ruku. Cijeli svijet, kako to tividiš. Sve oko tebe. I sve uopće.– Šta si ti, doktor za glavu, tako nešto?– … Da – rekla je, odustavši od pokušaja da mu ona “pruži ruku”, nije on tomogao vidjet, prepoznat, nije znao, sad joj je bilo jasno sve to s njim. I ništa, gledalisu jedno drugog. Onda, rekao je:– Ej… kad ne ostane više ništa za pamćenje… umreš li?Nije mu imala što reć. Ono, slegnula ramenima. Gledali su jedno drugog. I kaoda ničeg oko njih nije bilo.25.11. devete, Deja mu poslala odgovor:ajme, koja lijepa čestitka!!! je, danas je zvjerkici bio rođendan, cijeli dan govorida ga je rodio njegov tata a poklone je dobio od Djeda Mraza a ne od mame itate... ono, brije u petoj brzini!!! mali je presmiješan, psuje, svađa se, a istovremenonježan kao pahuljica, ma poseban je!!! imam puno anegdota koje se nedaju ovakoprepričati, jednom kad sjednemo negdje... uglavnom imam malog lumena kojiupija sve živo, nekad toliko iznenadi da ne možemo vjerovati otkud mu sve to, jaznam reći da mi se ponekad čini kao da je već živio jedan život pa sve zna... hvalati na tvojoj čestitki i što si toliko pažljiv pa se sjetio!!! da te Maxić poznaje sigurnobi te zavolio. moramo se jednom vidjeti pa da se “izlajemo”. budi mi pozdravljen ičujemo se!“Da, svi tvoji stigli su napravit nešto od svog života, ti se stalno vrtiš u istom,ono, oduvijek si nigdje. Pa… valjda si sam tako htio.”I cijelog dana to mu se muvalo glavom. Tek poslije, ujutro, sjetio se kako je svesvoje mrtve već odavno prestao brojat. Onda, kresnuo je i pripalio cigaretu i šibicupoložio ukoso na rub pepeljare. Plamen je, penjući se, lagano savijao tanki komadićdrva čiji se vrh sve više uspravljao, kao da se sam nudi vatri. Tako, volio je gledatkako izgara.

Prozazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 50Božićna čestitkaEtgar KeretBio jednom tip koji je mogao hodati po vodi. Nije to baš nešto posebno. Mnogiljudi mogu hodati po vodi. Najčešće toga nisu svjesni jer ni ne pokušavaju.Ne pokušavaju jer ne vjeruju da mogu. U svakom slučaju, tip je vjerovao,i pokušao, i uspio. I tu počinje cijela frka.Taj je tip imao apostola koji mu je bio vrlo blizak i koji ga je izdao. Doduše, nito nije nešto osobito. Mnoge ljude izda netko tko im je veoma blizak. Da nisu bilibliski, zapravo se to ne bi ni smatralo izdajom, je li tako? Zatim su došli Rimljanii razapeli su tipa na križ. Što također nije osobita rijetkost. Rimljani su razapinjalimnoge ljude. I ne samo Rimljani. Mnogi su drugi narodi također razapinjali i ubijalimnoge ljude. Raznorazne ljude. One koji su činili čudesa, pa i one koji nisu. Alitaj je tip, tri dana pošto su ga razapeli, uskrsnuo. Usput, čak se ni to s uskrsnućemnije zbilo prvi put, pa uostalom ni posljednji. Ali taj tip, kažu ljudi, taj je tip umrozbog naših grijeha. Mnogi ljudi umiru zbog naših grijeha: zbog gramzivosti, zavisti,oholosti, pa i drugih, manje poznatih grjehova koji ne postoje tako dugo. Ljudiumiru kao muhe zbog naših grjehova, a nitko se ne potrudi čak ni napisati članako njima u Wikipediji. No napisali su jedan o tom tipu. I to ne bilo kakav dosadničlanak, nego zaista velik članak, s mnogo slika i linkova plave boje. Ni imati članaku Wikipediji nije nešto posebno. Ima pasa o kojima pišu članke u Wikipediji.Primjerice Lassie. A ima i bolesti o kojima tu pišu, primjerice o šarlahu i multiplojsklerozi. Ali taj je tip, kažu, za razliku od multiple skleroze i Lassie, postigao to što jepostigao snagom ljubavi. No ni to nije neka novost. Napokon, bila su ona četvoricaEngleza, duge kose i brade baš poput njega, doduše malo manje slavna, pa i ti supjevali mnoge pjesme o ljubavi! Dvojica su već mrtva, baš kao i on. A i o njima,spomenimo to usput, ima članak u Wikipediji. Ipak, taj tip, taj je bio nešto posebno.On je bio Božji sin. Samo što smo zapravo svi mi Božja djeca, je li tako? Stvorenismo na sliku Božju. Pa što je dobijesa imao taj tip što ga je učinilo tako posebnim?Tako posebnim da su toliki ljudi tijekom cijele povijesti spašavani ili ubijani unjegovo ime.U svakom slučaju, svake godine krajem prosinca polovica svijeta slavinjegov rođendan. Na mnogim mjestima na njegov rođendan pada snijeg i svi suradosni. No čak su i na mjestima gdje ne pada snijeg ljudi toga dana radosni. A zbogčega sve to? Zbog toga što je jedan mršavi tip, rođen prije više od dvije tisućegodina, zatražio od svih nas da živimo životom ljubavi i moralnim životom, i što jezato bio ubijen. A ako je to nešto najradosnije što ovaj čudnovati rod može slaviti,onda i on zaslužuje članak u Wikipediji. A zapravo ga i ima. Pođite sad do najbližegračunala. Upišite “čovjek” i dobit ćete članak. Kratak. Veoma kratak. Bez previšeslika. Ali nebitno. Čitav jedan članak o očaravajućem i pomalo zbunjujućem rodu.Rodu koji je mogao hodati po vodi, a nikad nije pokušao. Rodu koji je mogaopoubijati sve one koji su vjerovali da se svijet može učiniti boljim mjestom i koji jeupravo to najčešće i činio. Stoga, sretan Božić i vama!S engleskoga prevela Karmela CindrićPolje bojaCharles LennoxI.Subota poslijepodne & na svojem sam polju, polju boja. Kažem djevojčicama MOŽE& one potrče niz dol. Vrpce zavezane u njihovoj kosi mašu mi & govore BOK ili DO-VIĐENJA. Ovoga tjedna one su moje djevojčice & raštrkane su poljem, sakupljajućikrhotine duge sa zemlje u košare za lov na uskršnja jaja. Najmlađa pronađe štapićduge & liže ga poput lizalice & kaže mi poslije u kamionu da duga ima okus sirupa zapalačinke & pita može li dobiti još prije spavanja.Kažem joj DA. MOŽEŠ.II.Ponovo sam na svojem polju, polju rastrganih tijela. Ljudska tijela & životinjskatijela razbacana su uokolo. U travi su mrlje duge, boje jučerašnjice. Moje djevojčicesjede u krugu & sastavljaju novu vrstu životinje. Ima majmunov rep & glavu zebre& trup slonića. Zubi kita ubojice u dlanovima skupljenima u zaimače. Nazvale susvojeg budućeg ljubimca Australija & kad završe, jahat će ga & poraziti planine &zgaziti očajne tigrove. Zavezat će ljubavnike & čvrsto ih stegnuti & nikad ih nećeosloboditi. Kažu UČINIT ĆEMO TO. Zatim izazovu moje oči da im proturječe.III.Moje djevojčice spavaju u svojim krevetima & ja se vraćam svojem polju. Parkiramna brežuljku & ostajem u kabini. Spušteni prozori. Radio prijateljski šapuće. Tamapreuzima različite oblike. Sjećam se kako sam mnogih večeri ovamo vozio Aimee.Kad smo bili mlađi & manje marili. Slušali smo kako se moje polje pomiče. Pogađalismo & odgovore pisali na gornju stranu svojih ruku. Ona je pobijedila, jednom.Polje pjevajućih suncokreta u zoru.Dolazim, ali više ne igram tu igru.IV.Pitaju ALI ŠTO ĆE BITI S POLJEM? ŠTO ĆEMO PROPUSTITI DOK NASNEMA?Odgovaram svojim djevojčicama JEDNOG ĆE SE DANA POJAVITIPOLJE ZEČEVA. ZEČEVA VELIKIH POPUT KUĆA. NATJERAVAT ĆESE KRIVUDAVIM SKOKOVIMA & JURITI KROZ ŠUME. SLJEDEĆI DANPOJAVIT ĆE SE POLJE POVRĆA. DA NAHRANI ZEČEVE.One kažu NE VOLIMO ZEČEVE. MRZIMO KAD NAS MAMA SILI DAPOJEDEMO POVRĆE DO KRAJA.V.Prolaze dani. Vrijeme se mijenja. Nitko se ne brine za moje polje. Ne znam što seondje događa.VI.Kažem djevojčicama ČUVAJTE SE OŠTRIH RUBOVA & UGLOVA. Na mojemsmo polju, polju bijelog praznog papira. Najmlađa želi bojati, ali ja nemam bojice.Najstarija okuplja ostale & uči ih origami. Kaže OVAKO SE PRAVI ŽDRAL.OVAKO SE PRAVI RUŽA. NE, NE TAKO.Moje djevojčice rastu preda mnom. Glasovi su im snažni. Pravim papirnateavione koji nikada neće upoznati let. Stoje u nizu, čekaju polijetanje. Moje midjevojčice prilaze & kažu OVO POLJE JE DOSADNO. MOŽEMO LI SADAKUĆI? Kad stignemo do kamiona, kažu NE. DRUGOJ KUĆI.VII.Moje djevojčice ovog tjedna žive s Aimee & ja sam sam. Na svojem polju. Poljustolaca. Sjedam u svaki.VIII.Rano je jutro & nitko još ne postoji. Na svojem sam polju, polju nebeskih stvari.Samo je najmlađa sa mnom. Glumi anđela & na glavi nosi pet aureola & one se nepomiču, čak ni kad pada na laktove & koljena. Aureole ne svijetle & metalnog suizgleda & želim ih nekako ponovo upaliti vatrom. Nosio bih ih kao svjetiljke za čelo& prognao noć. Najmlađa doda šestu aureolu & kaže mi da se ne brinem jer nisuteške & od njih joj se čini da joj je glava prazna. Kaže PRAZNA, ALI DOBRO.Zatim mi dotakne lice.S engleskoga prevela Monika Bregović.Objavljeno na www.keyholemagazine.com/charles-lennox/a-field-of-colors

Prozazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 51Što učiniti kada otkrijeteda su vam roditeljihomoseksualci?Nino KovačićDraga Jasna, prije nekoliko tjedana otkrila sam da su moji roditeljihomoseksualci i da me zapravo donijela roda. Oni još uvijek ne znaju da ja znamistinu i zanima me kako pravilno pristupiti tom problemu. Također, željela bihupoznati rodu, svoju pravu roditeljicu. Misliš li da je to pametno?P.S. Imam neku čudnu izraslinu posred lica? Što da radim?!Draga Ana,Prvo, što se tiče izrasline posred tvojega lica. Mnogo mladih ljudi prolazi krozfazu kada se čude i pitaju o svojem tijelu, i to je dobro. Dobro je pitati se. Tkopita ne skita. Naime, tijelo tijekom cijeloga života prolazi kroz različite procesepromjena, a najviše se mijenja u razdoblju mladenaštva. Mislim kako tijekom togperioda trebaš imati na umu jednu stvar: čiste gaće i još jedne rezervne.Ne trebaš brinuti zbog izrasline posred lica jer se u većini slučajeva pokažekako je to nečiji nos i kao takav je vitalan za život. Osim ako imaš 80 godina,skupljaš tv-pretplatu i imaš ugrađenu cjevčicu u grlu kao posljedicu raka kojegasi dobila pušenjem cigareta koje ni protupožarni aparat ne bi pomirisao. U tomslučaju dišeš kroz tu cjevčicu, čudno pričaš i djeca te se boje. Ako se ipak neradi o nosu, tada postoji samo jedna stvar koja pomaže, a to je posebna mastnapravljena od ekstrakta jojobe i albino djevca iz Bugarske, koju je prilično teškonabaviti budući da je ima samo u jednom kineskom dućanu u Čakovcu. Skupa je,ali garantirano djeluje. Odluka je na tebi. Ako odlučiš ignorirati problem, možeti se dogoditi najgore. Čudna izraslina će se pretvoriti u Srbina za kojega ćeš sezbog sramote morati udati i odseliti se s njim u Rijeku. Ali ne na hrvatsku stranu.Budući da smo to riješili, vratimo se na tvoj glavni problem. Kažeš, roditelji suti homoseksualci.To je prilično ozbiljan problem i kao takvom mu treba pristupiti. Morašse uvjeriti da je zaista tako, moraš biti 100% sigurna! Postoji ultimativni testza homoseksualne roditelje. Trebala bi nagovoriti roditelje da odu zajednokupovati cipele. Ako tvoj otac pristane, tad je definitivno homoseksualac. Jošpreostaje tvoja majka. Ako je vidiš da tijekom plaćanja cipela uz kreditnu karticuprodavačici daje i svoje čipkaste gaćice s brojem mobitela na etiketi, znaš daje i tvoja majka homoseksualka. Nakon što si to ustanovila, slijedi rješavanjeproblema. Kao prvo, moram ti reći kako si imala sreće, jer je homoseksualnostnasljedna, ali preskače jednu generaciju, kao i ćelavost. Pa tako, ako je tvojabaka ćelava, barem nije ćelavi peder. Problem s homoseksualcima je da postajuagresivni i smrde više nego inače, kad ih se otkrije. Zato trebaš biti na što većemoprezu i tajiti od svojih roditelja da znaš za njihovu perverziju. Nadam se da sisad već financijski neovisna jer u većini slučajeva, kada roditelji homoseksualcibudu razotkriveni, panično svu svoju imovinu doniraju udrugama za zaštituživotinja i potrošača s kojima su konstantno u dosluhu. Naime, i te udruge supune homoseksualaca.Za početak trebaš imati rezervni plan ili, kako ga ja zovem, plan B. Onuključuje spravljanje Molotovljevih koktela i suzavaca. Sva uputstva oko pripremei korištenja možeš naći u prošlom broju našega časopisa, u rubrici Sve za ribolov,školu i dom.Inicijalni plan ili, kako ga ja zovem, plan A mora biti suptilniji kako bispriječio sve moguće ozljede i neugodnosti. Prvo, mora biti izveden u gluhodoba noći, kako susjedi ne bi saznali. To je jedan od ključnih problema kojehomoseksualci ne shvaćaju. Kada odluče biti homoseksualci, oni kao svi lošihomoseksualni roditelji uopće ne pomišljaju na to koliko će stigmatizirati svojudjecu. A onda više nema mirisnih buhtli i toplih osmijeha susjede Ljiljane i stricaZdravka. Ne, ne…Dakle, Ana moja, ono što trebaš napraviti jest sljedeće: pokušaj u što kraćemroku prebaciti novac svojih roditelja na broj računa kojeg će ti dati operateriu našoj redakciji. To je račun kojeg držimo otvorenim zbog slučajeva poputtvojega i podrazumijeva određenu kamatnu stopu kako bi pokrili troškovetransfera i slično. Uglavnom, nemoj tu svoju prekrasnu glavicu zamarati timkompliciranim financijskim pitanjima. Nakon što prebaciš novac, na broj koji ćeti biti proslijeđen iz naše redakcije, kontaktirati ćeš udrugu navijača nogometnogkluba Dinamo, u kojoj su, upravo suprotno značenju njihova popularnog imenaBad Blue Boys, dobri dečki na tvojoj strani. Dogovorit ćeš sastanak s njima. Oniinače brinu da akcije teku bez puno buke i problema pa će svoj dolazak označitibacanjem kamenčića u tvoj prozor i oponašanjem glasova gradskih sova ušara.Prije toga se moraš pobrinuti da svojim homoseksualnim roditeljima u večerustaviš sedative koji će omogućiti Bed Blu Bojsima da tvoje snene i omamljeneroditelje izvedu iz stana bez otpora i, što je najvažnije, buke.Zacijelo se pitaš što će biti s tvojim homoseksualnim roditeljima? To je sasvimlegitimno pitanje jer postoji mogućnost početne separacijske anksioznosti, ali onaće, bez brige, brzo proći. Tvojim, sada već bivšim roditeljima, neće biti nanesenonikakvo zlo. Oni će samo biti eliminirani iz okoline kako drugima ne bi nanosilihomoseksualno zlo.Naime, Udruga navijača nogometnog kluba Dinamo, popularno zvana BadBlue Boys, ujedno je i humanitarna organizacija koja teži završetku izgradnjestadiona nogometnog kluba Dinamo u Maksimiru. Oni organiziraju radove nastadionu, ispod razine zemlje koje obavljaju homoseksualci i Cigani. Cigani su,naravno, zaduženi za glazbu i prosjačenje. Tvoji bivši roditelji bit će raspodijeljeniu svoju radnu jedinicu, dobit će vlastita radna odijela, dovoljno hrane i, što jenajvažnije, učit će ih se o Bogu.A kao što znaš, Dinamov stadion nikada neće biti dovršen, tako da ne morašstrepiti da će se ikada vratiti i učiniti ti homoseksualno zlo.Što se tiče drugog dijela tvojega pitanja, koje se referira na upoznavanje tvojeprave roditeljice, rode, mogu ti savjetovati sljedeće: mislim kako nije pametnoupoznati svoje prave roditelje, jer, prema statističkim pokazateljima, još ni jednoljudsko dijete nije preživjelo u suživotu s rodom.Ovo je, naime, trenutak kada se djeci homoseksualnih roditelja morakazati istina o basni o rodi i liji. To je, naime, metafora. Lija je zapravo dijetehomoseksualnih roditelja, a roda je roda.U prošlosti se ponavljao uvijek isti slučaj s djecom roditelja homoseksualacakoja su se vratila upoznati i na koncu ostala živjeti sa svojim biološkimroditeljima - rodama. A sva djeca su ostala živjeti s njima. Slučaj je takav da serode hrane krumpirima iz dubokih epruveta, za što su njihovi dugački kljunovii konstruirani. Ljudska djeca, s druge strane, imaju ljudska usta, a rode, kaoi ljudi na kraju krajeva, smatraju da je nepristojno jesti rukama. Bivša djecahomoseksualnih roditelja osuđena su na glad, budući da je krumpir u epruvetijedina hrana koja se može naći u njihovom domu na dimnjaku i cijelome krovu.O spuštanju, odnosno skoku s krova, naravno ne pomišljaju, jer je previsoko, abivša djeca homoseksualnih roditelja su previše zavoljela svoje biološke roditeljerode, da bi im priuštila bol koju bi im nanijela njihova smrt. Zato jednostavnoumru od gladi.I tu je početak jednog drugog običaja kojega ću morati demistificirati za tebe,Ana moja.Naime, poznato je da rode zimi ljetuju u Africi, točnije u pustinji Kalahari,kod svojih bioloških roditelja, odnosno tvojih baka i djedova, Bušmana. Zatooni i pričaju istim jezikom. Za to vrijeme, dok biološki roditelji ljetuju sa svojimbiološkim roditeljima u Kalhariju, tijela njihove biološke djece, odnosno bivšedjece homoseksualnih roditelja, već su u laganom raspadanju kao i suho granjeod kojega je svijeno gnijezdo. Redovito se događa da baš u vrijeme božićnih inovogodišnjih praznika tijela te nesretne djece propadaju kroz dimnjake i timedaju podstreha narodnom praznovjerju o Djedu Božićnjaku koji nosi darove krozdimnjake. To je priča kojom savjesni nehomoseksualni roditelji pokušavaju zaštitisvoju djecu kako ne bi otkrila leševe u raspadanju kraj božićnoga drvca.Da, Ana, mislim da si spremna i za konačnu istinu: Djed Božićnjak ne postoji.Nadam se da sam bila dovoljno jasna,Tvoja JasnaNino Kovačić rođen je 1982. u gradu Zrinskih. S njim i seksipil. Odrastao iškolovan. Emocionalno nezreo. U slobodno vrijeme bavi se arhitekturom u Parizu ihrani djecu po parkovima. Voli izmišljati.

Poezijazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 52Nevjerojatnojebena šansa,Dunja KučinacZove se Mikiželim pojesti svijet, pa da sam sigurna,izokrenut ću se kao ruska gimnastičarkausred kavane obećavam napravit ćušou, oči će mi zbilja biti boje medabok, nezanimljiva sam imam dugu smeđukosu palim se na zeleno i ne znamsviratitrebam te da ti mogu javiti kad me ubijeprizor zaželim spasiti svijet ili opet bitipankerica ili neštoda zajedno sagradimo klupicu, kuću nabrežuljku, sjedimo pod drvetom,spuštamo se u grad i igramo, igramo sedok još postoji svijetjer imam dojam da će se smaknuti sam,prirodno, kao filmski efekt, izroditineka šumska bića, kosa će mi biti jošduža, plesat ću puno više (ako te zanimamoja samokorekcija, bože kakotužno)trebam te da zajedno slušamo muzikui da ti šapućem u kazalištu, e za tote doista trebam, da se pravim da jemrak jak, jak i da će netko sići s pozornice,povući nas, dovući među kulisei natjerati da dodajemo rekvizite,čitamo tekst, a onda odvesti u garderobumeđu šminke i kapute na rakijunaafterparti.***otkad za učenje interpretiramo pjesme,mislite li kolegice ovo ili mislite ono ilimislite uopće(ja zaboravim dizati ruke tu i tamo poneštoizleti a kad smo kod ruku radijegledam tuđe)mene sve više zanima ono što mi jemajka pričala kao beba si imala fetišna zelene boce nismo ti ih mogli uzetiiz ruku i je li se na moj dah itko ikadaporezaokao ja na anđele (sve je to isti stih daj napustiga već jednom)i sve me više zanima koliko su duge bilešetnje mog drugog dede bez j sa žutomkokericom i zašto je jedan pasznao što je epilepsija a znao jei na koga se dijele interne stvari i moguli se uopće ikada doista POdijeliti, ihoće li poredak predmeta na policamau stanu biti jednak kad se idući putvratim,tko je izrezao onu rupu na crnoj zastavikoja je pucketala krajem predstaveiznova i iznova i iznova i zašto smozato ostali sigurni ili je sve zbog onetutnjave koju poželiš isključiti poputneukog lutalicetko je koga tko je kome, IMAM LI SMI-SLA do kraja mojih infantilnih kostine Kolega, ne mislimzapravo menajviše me zanima što bi se dogodilokada bi prvi instinkt bio šutnja i tko bitada koga interpretiraoi koje bi metre našli, i bi li rima zbiljabila onako fino paralelna ili još boljeonako fino razbijena nepostojeća sasvimantiprotivnakome pa KAO DA JE BITNO sve dok jefino može se i buniti posve ugođenoili smo za to ipak previše nastrani, bezriječi si uvijek gori, da ušutimo znalabi ovakosamo evocirams istom muzikom u rukavu.***kakav sam dojamnikakav si.kako ona priča o čemu ona priča što bihjoj mogao poslati kada bih poželioili čime je ubiti(misliš da neće reći ne pretjeruj ako jelijepo samo što netko ZNA kako teuništiti)što ona voli zbog čega plače plače li onauopće i što si želi kadapadne meteor, znaš glupe suze jednog odonih svetacaiz onakve prohladne galerije ono kadsmo se položili na leđa da odahnemoodmirnoće, od mučeništva, svetosti ustanovei nas koji smo joj dolični posjetiteljikaže prijatelj jednom ću ti ih snimiti, meteore,zašto meni molim tešto će ona raditi sama danas sutra što jeradila jučer kakav sam zvuk i kakvaslika i kakvokakvo sam sjećanje(neću te pitati za sebe, moj strah je odmene ipak zauvijek bio za koji brojveći)znaš li da doma uvijek odlazi na Istok ikoliko mogu biti široke ravnice, a kolikouski ljudski procjepi, je li ona bolesna,bogata, uzbuđenaje li ona svejedna (nikad joj nemoj na TOodgovoriti)možeš li ponoviti ijednu njenu radnju kadzaklopiš oči koju je majicu imala jučeri je li joj se poklapala s očima(znaš da je?)zašto bi se iznenada probudio prekinuosan i podivljao, zašto bi otkazao izlazakpredstavu ili šetnjusamo jer je ona u drugoj državišto ona zbilja voli, i kako ona voli, znašli raspored njenih predavanja i onuokuku radnog tjedna kada se naslonina stakleni zid hodnika i poprimioblik morai nema tog prolaznika koji će joj tadauspjeti platiti kavu u kantinikuda bi pobjeglapred danom presude(nemoj se usuditi pomisliti da ću te pitatiNEĆU TE PITATI jer pitanje pobijaodgovor, ne mogu vjerovati da to nijemeđu postulatima Majke Zemlje)kakav sam dojamzaboravio si.***uvijek reci to je pun mjesecnemaš pojma kako imam pravo na svena sve.na potpuno istu plejlistu kvragu do krajasvijeta ću slušati jednu te istu muzikuubijte me vi raznoliki i svestrani ljudina hiljadu redova daleko jednoličnijih iod muzike ali prazan papir je gori, zaštolažeš djevojčice to je ekran a on jegori sam po sebina partiju za partijom solitairea, priznajda je sagledavanje uvijek na rubu meditacijekad se tako luzerski desedese pasijansina privatne serije jeftinim fotoaparatomkad si samo želim kroz neku lažnijuleću vidjetikoliko mi je duboko oko, ili koliko mi seobris lica promijenio, ili kako izgledamkada nikome ne izgledami je li to sve češćena stare slike, na dvije tisuća milijunaminuta nad svakom starom slikomkoju pod tuđom kontrolom morampokorno preletjeti, da svijet nikada nebi saznao da su neke slike bitnije oddrugih(kad saznaju što ti je bitno gotova si)na još dvije tisuća minuta pred alisinimogledalom (hej, mjesec je rijetko dovoljnopun za stražnju stranu), s prstomna obrazu, na obrvi, na nosu, natom dječjem pirsingu za koji ni na đavoljemognju neću priznati da mionako privatno diže obraz /ali zbog njegačešće misliš o ljubljenju/, prst na boricamaoko očiju nije li ih malo previše,na čelu, na sredini čela (oduvijeksamo čekam svoje treće oko, bit ćeboje kao duboko modro more i tadću posve sama počiniti kolektivnosamoubojstvo)na krive zaključke, na patetične zaključke,na tužne zaključke, na bijesnezaključke, na zaključke koji su dugikoliko i pjesma s repertoaraonog najuvježbanijegrekao je m da vučje u nama ne umireoprosti dodajem počinje samo kadsmo sami(ionako imam sva ta prava svih tihsvjetova)kao vučje mlado kao sjebana balerinakao poštar lakog sna ali je to zapravosamo mjeseci samo pun dušo ništa više***strahovi od boljih imam ih pune džepove,punu kožu, prste, sljepoočnice, kaočuvariskala, svakodnevice, elemenata, događanja,razmjene, puta razvojabolji su čitava kategorija elementpostojanjakad god olabavim, zaboravim se (a ondaje to to)zasvijetle poput neonskog upozorenja,oni, što paze da primjećujem maraton, ida imam svoj papirić s brojem, i da senastavimzaigravati svime potrebnim da bih ostalana stazi, imati viziju, ili ju nemati a ićiprema njoj, i to se radi kao po receptu,a ja ne znam radim li, i želim li raditi,i o čem se tu uopće točno radi /a igreriječima uvijek sam pomalo mrzilaoprostite/mene nije teško namamiti na dan i njegovtijek samo loše je što se na strah namamimpuno lakše STRAH JE MOJLAJTMOTIV NE ZABORAVI TONIKADA DJEVOJKOsmiješe se, žele piti kavu sa mnom, želeme poslušati, odgovoriti, otići, pa sevratiti /oko mene/svi odreda i natrag napredniji(ne bojiš li se nedoraslosti samo i jedinona ovom svijetu)prethodni (zbog njih nemaš više što učiniti),sadašnji (oni pronalaze nepronalazivo),budući (preturit će i učinitisvojim),za kog za sebe, sve samo za sebe, zabogamilogaokrenem se poput mjehurazamišljam vlastitu prsnu kost i sebekako zavirujem, a kom je bilo bitnomoje mjeriloi da nisam o njemu lagala onako popravilu(ako jesam onda sam bljedilo, i mržnja,ali nisam, pa je u redu)samo, što ako i vlastitost ima prekidač, pase on zaglavina ovoj ili onoj opciji, i koja je gora, azamisli, što ako kažem izbrisujem trkaćustazu izbrisujem popis sudionikaizbrisujem bodove izbrisujem domaćei goste ostavit ću vam samoonu pauzu u poluvremenupazi, ostavit ću nas sve u procjepu (vi meuvodite u meč ja izvodim čitavu sezonuukidam semestar nemate potpisIDI DOMA OSTAVI ME)nema bolje stvari od mog neznanja kadse radi olaktovima,jer kad bih znala njima mahati, strah bibio trostruki, a jamanjasto puta.Dunja Kučinac rođena je1989. u Belišću, a u Zagrebu studirapovijest umjetnosti i komparativnuknjiževnost. Do sada joj je pisanjebilo vrlo privatno, iako valjda važnijeod svih tehničkih podataka iz prverečenice.

Natječajzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 53NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj ALGORITMA i ZAREZAza najbolji neobjavljeni prozni i pjesnički rukopis autora do 35 godina starostiIn Medias Res,Marina Tomić1.Na pozornici rukohvati bubre. Vjeruju.Zamamno odlažu stvarnost,jasne linije Grada mijenjaju za uputu,za jedno obično pozitivističko znati.Takt tako cilja uvod u Teinu kristalnusamoću,Dvoje na toplom od konzumiranja, Dvojeitrbuhozborstvo. Trojstvo.Publika odabire svoje uglove zvuka,pita koliko tih oronulih rečenica gradivodu,zatim ponovno tišina, očaj pucnja,samo tako - očaj,skliska magla i cesta i šaptači,ruke iza leđa. Kristalnomirnaglasnoća rubljenja.2.Grad je sunčana oaza, pomalo strma,iz koje se pijesak zelenila provlači pukotinama,u kojojraslinje grli meandričnim stiskom svojukonačnicu,puni nas lovorima.Mi, ekstatična čovjekolika masa,dvije idile u sunčevim iscrpnimkontrastima,pletemo se.Ako je Grad formulaičan način izražavanja,ti si moj Eneja pa -dohvati me usputno, ikradom. Starim stvaralačkim bujanjima,vodom,pletivom vilinskih pozdrava.Ma usputna sam i neću te ovjenčati, tekšutim…treba nam blještavoća debla, jednaprivatna duga,ova moja himnična idejai štošta, moj putniče,mnogo je.Dođi i prođi tom kronologijom nereda.Prirodom.3.Prostor putene utopije. Nekakva maglanad širokimorganiziranim ulicama,šuma,radost, vino, vinsko eklogiziranje,Ona.Upotpunjenost izdašnim komadima krila,dakle lepetom,svim modernim fantasy raspoloživostima,vrsna je, samo je trepnula, tisuću jada razoružalai,evo,već arenom gradskih asfalta, i in mediasres,puni te osmijehom./prostor za retardaciju/Fabula je tramvajski poništena, kruži ikruži i sižeizira plahe ija sam na neki način ujedinjena,možda vrlo ilibarempovezanaširokim neodređenim značenjem. Jezerome dravskobožanstveno ima.4.U šumi vlada primirje. Sva ranije ustanovljenabukapoprima miris svakodnevice,zaglušuje godove pripremajući ravnine:vrlo strastvena običnost. Obličnost.Dok gulim ti poniranje, dok drveniš odautobiografskih crnica,tečeš mirno i obezglavljeno ravno,gore je vakuumska dobrota. Let.Namjestila sam očna krila ičekam: kukci, dakle, lete, more mori, našsvijet zeleno stari.Tu mirnoću boja, rezanje priče,seks riječi.Svijet i zemlja, svijet koji je zemlja u šumikoja je rast,prolaz bez privida.Mirna.5.Trošenje tebe ne mora biti predah: možešskupiti plodove u naramak udisanja,trgnuti za mojim zelenim bodljama iuskladištiti sve to što vile vole.Jajednom ću tako prestati biti skliska iova moja kosa, tada stasala u napetu zelenustrunost,udisat će ti široke lopatice, tu nešto kaotražiti.Kopati već obrano, pasterizirano, tu većopstaluobličnost.Jer, napokon, vile znaju djelovati poniznou uzaludnost,trošiti prhku kosu, opettugaljivosti izmišljati vodeno Ime.U seks riječi, košaru, potoke,jedna široka leđa,u krilo. To toplo od trošnosti kojomrazaraš.Dragi naši čitatelji, sretna vam Novagodina i izvolite primiti na znanje daje godišnji ciklus natječaja za 2009.Navrh jezika i Prozak objavom uovom broju zaključen. U idućem brojubit će objavljen popis autora koji suušli u uži izbor, e da bi potom biliproglašeni pobjednici u oba natječajakoji će se, u skladu s propozicijama,oknjižiti u izdanjima Algoritma.Tako će se nastaviti niska započeta sknjigama Pijavice nad Santa CruzomMarka Pogačara i Nasmijati psa OljeSavičević Ivančević, autora koji,uz Krunu Lokotara, čine žiri obijunagrada.Do sada su nagradu Navrh jezika,osim spomenutih, dobile: LjubaLozančić za rukopis Slavlje na pučini,Kristina Kegljen za Ne poklanjaj srcedivljim stvorovima i Sandra Obradovićza zbirku Jastučić za igle.Nagradu Prozak dobile su MarijanaOgresta za zbirku priča Koliko koštagram, Sonja Gašperov za Cyber ZOO,dok se rukopis Antonije Novakovićjoš čeka, ali, vjerujte, čekanje će seisplatiti već tijekom ove godine.Do daljnjega, svoje radove idalje šaljite, pod istim uvjetima,na mailove navrhjezika@gmail.com i natjecajprozak@gmail.com.Svi do sada nežirirani rukopisiautomatizmom ulaze u konkurencijuza godinu 2010.Odiseja 2010. započinje. Pišite i pišitenam.Marina Tomić rođena je 1986.u Osijeku. Studentica je diplomskogstudija hrvatskoga jezika i književnosti,peta godina. Objavila je zbirku Nastavakzelene priče, Drenovci, 2008. Njezinrad možete pratiti na adresi zadihana.blog.hr.

Kolumnazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 54noga filologaAntiKravar esej piše kaokrimić. Miješa nesamo žanrove veći kadrove: pritommu odlično polazeza rukom začudnemontaže, pa će takopisanje o natuknicamaza enciklopedije ileksikone prekinutibrodski konop kojiza šetnje zadarskomrivom pada prednoge “pripovjednomsubjektu”: onajtko ga je dobacio“pretpostavio je dasvatko tko se šećelučkom obalom znašto se od njega tražikad s broda na kopno,metar ili dva od bitve,doleti konop”. Kasnijeće se – u istom eseju –montažno ispreplestiDanijel Dragojević,australski stribor(ma što to bilo) i,opet, Krleža, ovaj putprozni.Neven JovanovićZoran Kravar, Uljanice i duhovi,Zagreb: Profil, 2009.Ukutu sobe stajao je Krležin radio.“Malo je reći da je [to] bioradioaparat. Bila je to RIZ-ovaglazbena kutija (kombinacija radioprijamnika,gramofona i magnetofona) u oblikuoveće drvene komode s platnenim pokrovompreko ugrađenih zvučnika, s furniranimplohama i oštrim bridovima, tipičnima zaukus i dizajn ranih šezdesetih godina, kadsu oble forme omiljene sredinom 20. stoljećapočele ustupati mjesto uglatima.” Radioaparatje zapazio Zoran Kravar i učinio gadijelom začudnoga svijeta Uljanica i duhova:svijeta u kojem se isprepleću java i knjige,tramvaji i povijest, filozofija i CD-i i salataod hobotnice.Bistra, prohladna, brza Uljanicei duhovi sadrže sedam eseja koje povezujepromišljanje fenomena antimodernizma– fenomena o kojem je Kravar već napisaoAntimodernizam (2003) i Svjetonazorskeseparee (2005), no koji ga još uvijek zaokuplja.Točnije je reći: koji ga ovdje zaokupljana drugačiji način.Eseji govore, nominalno, o Krležinoj poeziji,o riječi “masa”, o fikcionalnom liku razodgajatelja(antipedagoga), o viškovima kojipreostaju nakon pisanja leksikonskih natuknica,o Wagnerovu Nibelungovu prstenu, ojednoj simfoniji danas slabo poznatog skladateljaAugusta Halma, o pregršti artefakataiz kojih se može očitati Zeitgeist što nedavne,što još nedavnije prošlosti (jedan je takavartefakt parola HOĆEMO RADNIKE NASVEUČILIŠTE ispisana 1973. na fasadamau zagrebačkoj Savskoj i Vodnikovoj).Za moj su ukus teme (s izuzetkom natuknicai artefakata) prilično neinteresantne,na prvi se pogled ne dotiču ničeg što me uposljednje vrijeme zaokuplja. Kravarovusam knjigu, međutim, pročitao bez daha, dabih na njezinu drugom kraju izišao zajapuren,brideći, s osjećajem da sam ronio krozbistru, prohladnu, brzu vodu.Montaže i suspense Tajna je utome kako Kravar piše. Mogli ste to naslutitiveć na početku: otkud u tekstu o Krležinojpoeziji njegov radioaparat? I, kad smoveć kod toga, otkud tamo Krležina soba,otkud tamo sâm autor eseja?Kravar esej piše kao krimić. Miješa nesamo žanrove već i kadrove: pritom mu odličnopolaze za rukom začudne montaže, paće tako pisanje o pisanju za enciklopedije ileksikone prekinuti brodski konop koji zašetnje zadarskom Istarskom obalom padapred noge “pripovjednom subjektu”: onajtko ga je dobacio “pretpostavio je da svatkotko se šeće lučkom obalom zna što se odnjega traži kad s broda na kopno, metar ilidva od bitve, doleti konop” (kasnije će se –u istom eseju – montažno susresti DanijelDragojević, australski stribor i, opet, Krleža,ovaj put prozni).Osim u začudnim montažama, Kravaruživa i u suspenseu: odlomak o scijentizmui njegovim protivnicima zaključuje rečenica“Ipak, on danas jest izložen nezanemarivimprijetnjama, samo što iza njih ne stoje mrzovoljniskeptici ili brzopleti simplifikatori,nego nešto mnogo opasnije.” Onda dolazetri zvjezdice – a sljedeći je odlomak nastavak(prethodno započete) priče o poučnojlimenoj ploči na nasipu brane potoka Kustošaka,koju je autor zapazio na jednoj odsvojih šetnji.Ars est celare artem Vratolomijei napetosti Kravar izvodi i postižejednostavnim pripovijedanjem, vrlo lakočitljivim tekstom (tako i mora biti; u suprotnombi rezultat bila papazjanija). Mada je talakoća poprilično prividna: ako zastanemonačas usred rijeke teksta, primijetit ćemoda u Uljanicama i duhovima itekako ima“znanstvene aparature”, i filozofski i književnoznanstvenovrlo ozbiljne – no ima je tamogdje je nužna za praćenje priče. Tehničkitermin biva uveden ondje gdje je upravoon mot juste.Lakoći i čitljivosti doprinosi, mislim, iKravarov pripovjedački stav: autor govoriviše kao čitatelj (poezije i proze), kao slušatelj(glazbe), kao gledatelj (filmova i svijetaoko sebe), a manje kao “profesor” (književnosti,muzikologije, filozofije...), kao “ovjereni”specijalist tumačenja i teoretiziranja.Mada on to, naravno, jest, i ne pokušavaovom knjigom pobjeći od svoga poziva.No lakoća je prividna na još jedan način.Uljanice i duhovi čitaju se kao da bi ihmogao napisati svatko – ali, bi li mogao?Čitljivost ove knjige od one je vrste koja sepostiže tek nakon desete revizije. Tek nakonšto je pisac vrlo dobro promislio o tome štoga zanima, i što o tome želi reći, i kojim ćeto riječima reći.Dijalektika A Kravarovi putovi nisunipošto jednostavni. Baveći se antimodernizmom,on je sklon “starinskim” riječima,pojmovima i metodama; među njima je idijalektika. Onaj način mišljenja i kretanja(ako se sjećate) po kojem “kad bismo jednumisao mislili do kraja, onda bismo primijetilida se u mišljenju događa sukob, da se javljajuprigovori koji ga obogaćuju i sadržajno pokreću.A nije uvijek A, mora se reći i B; noupravo dosljednost daje B kao suprotnost.A iznad toga napetog luka, koji tako nastaje,uzdiže se C kao vrhunac i jednostavno svedotle dok se C opet ne razdvoji i proizađenovo jedinstvo suprotnosti u nezadrživu dijalektičkomrazvitku.”Napredujući kroz Uljanice i duhove, postupno– od primjera do primjera – počinjemouviđati da antimodernizam nije biojedina opreka moderni; suprotstavljala joj sei avangarda. Na drugoj strani istoga sukoba,i marksizam i vitalizam bunili su se protivistoga protivnika – onoga što Kravar na jednommjestu zove “kapitalističkom javom”– ali su se bunili na različite načine (jedan“razumom”, drugi “životnošću”). Pritom suostvarenja jedne i druge pobune – socijalističkodruštvo i, recimo, ekologija – itekakoposezala za metodama “suprotnoga”,ili komplementarnog, bunta. Priča nije jednostavna,nije crno-bijela; niti su svi koji suživjeli u socijalizmu socijalizam mrzili, nitisu u nj vjerovali.Stvarnost i dokolica No buntantimodernizma nije bunt koji mijenja svijet;to je sporedni, diskretan bunt, bunt gotovoprivatan: “članovi [...] modernoga ‘otvorenogdruštva’ borave u arealima kapitalističkejave uglavnom samo djelomično, kao ekonomskabića i funkcionalne osobe, dok senjihova potrošnja estetičkih dobara odvijau separeima u kojima se obrisi stvarnostimanje ili više rasplinjuju. Pritom, razlikeizmeđu proceduralnoga racionalizma modernihinstitucija i svjetonazorskih okviraestetičke dokolice znaju biti zapanjujuće.”Svijet je danas dovoljno prostran - pokazujuto, recimo, Kravarova internetska pronalaženjaizvedaba malo poznatih kompozitora,izvedaba koje se množe protiv uobičajenihzakona tržišta i potražnje – da primi i trpi svusilu protusvjetova koji će veselo koegzistiratiuz “dominantnu paradigmu” i unutar nje(onako kao što su, s druge strane, avangarda ipostrealistička fantastika – “život u područjuprekriženoga bitka” – koegzistirale uz svijetsocijalističkog samoupravljanja.)Antimodernistička istraživanja Uljanicai duhova putuju tako od Wagnera prekoTolkiena do Dana Browna i Radioheada(i u različitim drugim pravcima), no pritomjasno pokazuju da nisu svi antimodernistijednakovrijedni. Biti “anti” samo po sebine garantira kvalitetu (jasno je da je pisacDa Vincijeva koda “svjetonazorski bezbojankompilator, opremljen osjećajem za tržišnuvrijednost književnih tema”) baš kao ni biti“avant”. Stvar nije samo u legitimaciji, veći u tome (sjetite se) da ništa, ni stvarno niizmišljeno, nije crno-bijelo, odnosno da crno-bijelavizija – možda dobra za dnevnopolitičkoi dnevnonovinsko manihejstvo –nije dobra kao umjetničko polazište. Nijedovoljno zanimljiva.Zvjezdano nebo Uljanice i duhovijoš su po nečemu posebna knjiga. Napisanisu bez gorčine, bez zajedljivosti, bez ljutnje;napisani s mirnoćom koju bismo, da su vremenapompoznija, bili u iskušenju nazvatiolimpskom. Kravar, ma koliko se Krležombavio, nije dionik krležijanske nervoze i sablažnjavanjanad svim i svačim, kao što nijeni dionik elitizma koji Ortega y Gasset 1930.suprotstavlja “mentalitetu, životnim stilovimai navikama omasovljenoga čovjeka”.Pa opet, Kravar je svjestan – on je to misliodo kraja – i da je “demofilsko” uživanje u“životu malih ljudi u malim sredinama” nemogućeako niste “studiozus, umjetnik ili mislilacsa stalnim boravištem u većem gradu”;ako niste suprotnost malome čovjeku u malojsredini. Koliko god mirni i benevolentnibili, ostaje činjenica da neutralno zvjezdanonebo nad nama (neutralno ukoliko ne odražavani naše želje i potrebe, ni Boga, sudbinui Svjetski Um; lijepo i uzbudljivo upravozbog te svoje neutralnosti) postoji samo akosmo spremni – dići glavu; tu ima puno posla.“Koliko će kupaca još zalaziti u dućane,stvarne ili virtualne, gdje se trguje snimkamaResnaisova filma ili CD-ima s glazbom JolyBraga Santosa? Ili, tko će današnjoj mladeži,koju mediji, supkultura i religije odvraćajuod uma, protumačiti znanstveni pogled nasvijet i neće li se on uskoro suziti na Zeitgeistdviju ili triju zgrada u krugu sveučilišnihkampusa? Bude li tako, nad našim će glavamakružiti zvijezde i planeti zarobljenipričama u kojima se prepleće sve što nasje znanstveni um u dugim novovjekovnimstoljećima učio razdvajati: priroda i povijest,sadašnjost i prošlost, anorgansko i duševno,vjerojatnost i sudbina.”Uljanice i duhovi vježba su razdvajanjajednako kao što su i vježba spajanja; vježbačije me samo postojanje ohrabruje. Idemzato još malo roniti.

Infozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 55−−nastavak sa stranice 2U toj su skupini i djelatnostirazvijanja audiovizualnekulture, programi promocijei prodaje hrvatskih audiovizualnihdjela, programi međunarodnesuradnje, proučavanjei kritičko vrednovanje audiovizualnihdjelatnosti, izdavaštvou tom području, programistručnog usavršavanja i programiaudiovizualnih udrugai organizacija. Prema pravilnikunatječaja prijavljeniprojekti trebaju imati, međuostalim, dovršen scenarij,sinopsis, redateljsku koncepcijui financijski plan. Međukomplementarnim djelatnostimaosobito će se podupiratiprogrami koji hrvatsku audiovizualnukulturu stavljaju ueuropski kontekst, promičuinterkulturni dijalog i razvojcivilnog društva, stručno suutemeljeni, visoke razine, profiliraniu odnosu na osnovnudjelatnost organizatora te seprovode kontinuirano.Glumom doglasaU siječnju se održava prvi unizu praktičnih seminara podStrip PelhamOrdini projectvodstvom Dubravke Crnojević-Carićnaziva Glumom dovlastitoga glasa. Seminar sesastoji od teorijskog i praktičnogdijela. U teorijskomdijelu seminara analizirat ćese odnos glume i oslobađanjatraume te rad na afirmacijivlastitoga autentičnoga glasa.U praktičnom će dijelu polazniciraditi igre koncentracije,opažanja i samoosjećanja,vježbe relaksacije i imaginacije,vježbe osjetilnog i emotivnogpamćenja. Dio radatemeljit će se i na konkretnudramskom predlošku. Raditće se kroz predavanja, razgovore,iskustveno učenje,tj. otvaranje i osvještavanjeneverbalnih, tjelesnih načinaspoznavanja.Seminarski susreti podrazumijevajurelaksaciju, vježbeosjetilnog i emotivnog pamćenja.Cijeli se modul temeljina vezi intelektualnog, osjetilnogi emotivnog načinaspoznaje. Seminar je otvorenza sve, bez obzira na dob, tjelesnukondiciju ili iskustvo usličnim aktivnostima. Kontakt-adresana koju se možeprijaviti na seminar i dobitiiscrpnije informacije jest descartesova.pogreska@gmail.com.Na naslovnojstranici: LukaBorčić,Borba Feniksa iSvjetlosti“Pri oblikovanju naslovnice odlučiosam se referirati na aktualnepolitičke događaje, točnije na izboreza novog predsjednika.Oba kandidata drugog kruga izborasu u medijima dali mnogoizjava u kojima su hvalili sebe iosporavali protivnika, koristeći semetaforama. Jedan je sebe opisaokao feniksa koji se slobodno uzdiželišen stranačkih okova, doknam drugi sebe nameće kao personifikacijusvjetlosti u kontekstuborbe između svjetla i tame.Pojmove ‘feniks’ i ‘svjetlost’ možemomentalno lako vizualizirati,no podložni su raznovrsnim interpretacijama.U želji da budemnepristran a opet da pokažemapsurdnost ove situacije izabraosam metodologiju da samo kaomedij otvorim diskusiju i prikažemmoguće vizualizacije ključnihpojmova koje sam provukao krozprostor Googlea kao svojevrsnisimbol kolektivne svijesti.”Luka Borčić (Zagreb, 1983.)diplomirao je na Gerrit RietveldAkademiji u Amsterdamu, smjervizualne komunikacije. Od 2005.godine radi kao grafički dizajner uTrans-ID / Studio Borčić, studijuza dizajn i vizualne komunikacijei kao vanjski suradnik na Studijudizajna pri Arhitektonskom fakultetuu Zagrebu.IMPRESSUMzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaOglasadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 12–15hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaAndrea Zlatarglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Silva Kalčić,Katarina Luketić,Suzana Marjanić, TrpimirMatasović, Srećko Pulig,Zoran Roško iGioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaJelena Horvatićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu gradaZagreba

LUKA BORČIĆ, BORBA FENIKSA I SVJETLOSTI