human rights film festival - Zarez

Prozazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 50Božićna čestitkaEtgar KeretBio jednom tip koji je mogao hodati po vodi. Nije to baš nešto posebno. Mnogiljudi mogu hodati po vodi. Najčešće toga nisu svjesni jer ni ne pokušavaju.Ne pokušavaju jer ne vjeruju da mogu. U svakom slučaju, tip je vjerovao,i pokušao, i uspio. I tu počinje cijela frka.Taj je tip imao apostola koji mu je bio vrlo blizak i koji ga je izdao. Doduše, nito nije nešto osobito. Mnoge ljude izda netko tko im je veoma blizak. Da nisu bilibliski, zapravo se to ne bi ni smatralo izdajom, je li tako? Zatim su došli Rimljanii razapeli su tipa na križ. Što također nije osobita rijetkost. Rimljani su razapinjalimnoge ljude. I ne samo Rimljani. Mnogi su drugi narodi također razapinjali i ubijalimnoge ljude. Raznorazne ljude. One koji su činili čudesa, pa i one koji nisu. Alitaj je tip, tri dana pošto su ga razapeli, uskrsnuo. Usput, čak se ni to s uskrsnućemnije zbilo prvi put, pa uostalom ni posljednji. Ali taj tip, kažu ljudi, taj je tip umrozbog naših grijeha. Mnogi ljudi umiru zbog naših grijeha: zbog gramzivosti, zavisti,oholosti, pa i drugih, manje poznatih grjehova koji ne postoje tako dugo. Ljudiumiru kao muhe zbog naših grjehova, a nitko se ne potrudi čak ni napisati članako njima u Wikipediji. No napisali su jedan o tom tipu. I to ne bilo kakav dosadničlanak, nego zaista velik članak, s mnogo slika i linkova plave boje. Ni imati članaku Wikipediji nije nešto posebno. Ima pasa o kojima pišu članke u Wikipediji.Primjerice Lassie. A ima i bolesti o kojima tu pišu, primjerice o šarlahu i multiplojsklerozi. Ali taj je tip, kažu, za razliku od multiple skleroze i Lassie, postigao to što jepostigao snagom ljubavi. No ni to nije neka novost. Napokon, bila su ona četvoricaEngleza, duge kose i brade baš poput njega, doduše malo manje slavna, pa i ti supjevali mnoge pjesme o ljubavi! Dvojica su već mrtva, baš kao i on. A i o njima,spomenimo to usput, ima članak u Wikipediji. Ipak, taj tip, taj je bio nešto posebno.On je bio Božji sin. Samo što smo zapravo svi mi Božja djeca, je li tako? Stvorenismo na sliku Božju. Pa što je dobijesa imao taj tip što ga je učinilo tako posebnim?Tako posebnim da su toliki ljudi tijekom cijele povijesti spašavani ili ubijani unjegovo ime.U svakom slučaju, svake godine krajem prosinca polovica svijeta slavinjegov rođendan. Na mnogim mjestima na njegov rođendan pada snijeg i svi suradosni. No čak su i na mjestima gdje ne pada snijeg ljudi toga dana radosni. A zbogčega sve to? Zbog toga što je jedan mršavi tip, rođen prije više od dvije tisućegodina, zatražio od svih nas da živimo životom ljubavi i moralnim životom, i što jezato bio ubijen. A ako je to nešto najradosnije što ovaj čudnovati rod može slaviti,onda i on zaslužuje članak u Wikipediji. A zapravo ga i ima. Pođite sad do najbližegračunala. Upišite “čovjek” i dobit ćete članak. Kratak. Veoma kratak. Bez previšeslika. Ali nebitno. Čitav jedan članak o očaravajućem i pomalo zbunjujućem rodu.Rodu koji je mogao hodati po vodi, a nikad nije pokušao. Rodu koji je mogaopoubijati sve one koji su vjerovali da se svijet može učiniti boljim mjestom i koji jeupravo to najčešće i činio. Stoga, sretan Božić i vama!S engleskoga prevela Karmela CindrićPolje bojaCharles LennoxI.Subota poslijepodne & na svojem sam polju, polju boja. Kažem djevojčicama MOŽE& one potrče niz dol. Vrpce zavezane u njihovoj kosi mašu mi & govore BOK ili DO-VIĐENJA. Ovoga tjedna one su moje djevojčice & raštrkane su poljem, sakupljajućikrhotine duge sa zemlje u košare za lov na uskršnja jaja. Najmlađa pronađe štapićduge & liže ga poput lizalice & kaže mi poslije u kamionu da duga ima okus sirupa zapalačinke & pita može li dobiti još prije spavanja.Kažem joj DA. MOŽEŠ.II.Ponovo sam na svojem polju, polju rastrganih tijela. Ljudska tijela & životinjskatijela razbacana su uokolo. U travi su mrlje duge, boje jučerašnjice. Moje djevojčicesjede u krugu & sastavljaju novu vrstu životinje. Ima majmunov rep & glavu zebre& trup slonića. Zubi kita ubojice u dlanovima skupljenima u zaimače. Nazvale susvojeg budućeg ljubimca Australija & kad završe, jahat će ga & poraziti planine &zgaziti očajne tigrove. Zavezat će ljubavnike & čvrsto ih stegnuti & nikad ih nećeosloboditi. Kažu UČINIT ĆEMO TO. Zatim izazovu moje oči da im proturječe.III.Moje djevojčice spavaju u svojim krevetima & ja se vraćam svojem polju. Parkiramna brežuljku & ostajem u kabini. Spušteni prozori. Radio prijateljski šapuće. Tamapreuzima različite oblike. Sjećam se kako sam mnogih večeri ovamo vozio Aimee.Kad smo bili mlađi & manje marili. Slušali smo kako se moje polje pomiče. Pogađalismo & odgovore pisali na gornju stranu svojih ruku. Ona je pobijedila, jednom.Polje pjevajućih suncokreta u zoru.Dolazim, ali više ne igram tu igru.IV.Pitaju ALI ŠTO ĆE BITI S POLJEM? ŠTO ĆEMO PROPUSTITI DOK NASNEMA?Odgovaram svojim djevojčicama JEDNOG ĆE SE DANA POJAVITIPOLJE ZEČEVA. ZEČEVA VELIKIH POPUT KUĆA. NATJERAVAT ĆESE KRIVUDAVIM SKOKOVIMA & JURITI KROZ ŠUME. SLJEDEĆI DANPOJAVIT ĆE SE POLJE POVRĆA. DA NAHRANI ZEČEVE.One kažu NE VOLIMO ZEČEVE. MRZIMO KAD NAS MAMA SILI DAPOJEDEMO POVRĆE DO KRAJA.V.Prolaze dani. Vrijeme se mijenja. Nitko se ne brine za moje polje. Ne znam što seondje događa.VI.Kažem djevojčicama ČUVAJTE SE OŠTRIH RUBOVA & UGLOVA. Na mojemsmo polju, polju bijelog praznog papira. Najmlađa želi bojati, ali ja nemam bojice.Najstarija okuplja ostale & uči ih origami. Kaže OVAKO SE PRAVI ŽDRAL.OVAKO SE PRAVI RUŽA. NE, NE TAKO.Moje djevojčice rastu preda mnom. Glasovi su im snažni. Pravim papirnateavione koji nikada neće upoznati let. Stoje u nizu, čekaju polijetanje. Moje midjevojčice prilaze & kažu OVO POLJE JE DOSADNO. MOŽEMO LI SADAKUĆI? Kad stignemo do kamiona, kažu NE. DRUGOJ KUĆI.VII.Moje djevojčice ovog tjedna žive s Aimee & ja sam sam. Na svojem polju. Poljustolaca. Sjedam u svaki.VIII.Rano je jutro & nitko još ne postoji. Na svojem sam polju, polju nebeskih stvari.Samo je najmlađa sa mnom. Glumi anđela & na glavi nosi pet aureola & one se nepomiču, čak ni kad pada na laktove & koljena. Aureole ne svijetle & metalnog suizgleda & želim ih nekako ponovo upaliti vatrom. Nosio bih ih kao svjetiljke za čelo& prognao noć. Najmlađa doda šestu aureolu & kaže mi da se ne brinem jer nisuteške & od njih joj se čini da joj je glava prazna. Kaže PRAZNA, ALI DOBRO.Zatim mi dotakne lice.S engleskoga prevela Monika Bregović.Objavljeno na www.keyholemagazine.com/charles-lennox/a-field-of-colors