Kolumnazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 54noga filologaAntiKravar esej piše kaokrimić. Miješa nesamo žanrove veći kadrove: pritommu odlično polazeza rukom začudnemontaže, pa će takopisanje o natuknicamaza enciklopedije ileksikone prekinutibrodski konop kojiza šetnje zadarskomrivom pada prednoge “pripovjednomsubjektu”: onajtko ga je dobacio“pretpostavio je dasvatko tko se šećelučkom obalom znašto se od njega tražikad s broda na kopno,metar ili dva od bitve,doleti konop”. Kasnijeće se – u istom eseju –montažno ispreplestiDanijel Dragojević,australski stribor(ma što to bilo) i,opet, Krleža, ovaj putprozni.Neven JovanovićZoran Kravar, Uljanice i duhovi,Zagreb: Profil, 2009.Ukutu sobe stajao je Krležin radio.“Malo je reći da je [to] bioradioaparat. Bila je to RIZ-ovaglazbena kutija (kombinacija radioprijamnika,gramofona i magnetofona) u oblikuoveće drvene komode s platnenim pokrovompreko ugrađenih zvučnika, s furniranimplohama i oštrim bridovima, tipičnima zaukus i dizajn ranih šezdesetih godina, kadsu oble forme omiljene sredinom 20. stoljećapočele ustupati mjesto uglatima.” Radioaparatje zapazio Zoran Kravar i učinio gadijelom začudnoga svijeta Uljanica i duhova:svijeta u kojem se isprepleću java i knjige,tramvaji i povijest, filozofija i CD-i i salataod hobotnice.Bistra, prohladna, brza Uljanicei duhovi sadrže sedam eseja koje povezujepromišljanje fenomena antimodernizma– fenomena o kojem je Kravar već napisaoAntimodernizam (2003) i Svjetonazorskeseparee (2005), no koji ga još uvijek zaokuplja.Točnije je reći: koji ga ovdje zaokupljana drugačiji način.Eseji govore, nominalno, o Krležinoj poeziji,o riječi “masa”, o fikcionalnom liku razodgajatelja(antipedagoga), o viškovima kojipreostaju nakon pisanja leksikonskih natuknica,o Wagnerovu Nibelungovu prstenu, ojednoj simfoniji danas slabo poznatog skladateljaAugusta Halma, o pregršti artefakataiz kojih se može očitati Zeitgeist što nedavne,što još nedavnije prošlosti (jedan je takavartefakt parola HOĆEMO RADNIKE NASVEUČILIŠTE ispisana 1973. na fasadamau zagrebačkoj Savskoj i Vodnikovoj).Za moj su ukus teme (s izuzetkom natuknicai artefakata) prilično neinteresantne,na prvi se pogled ne dotiču ničeg što me uposljednje vrijeme zaokuplja. Kravarovusam knjigu, međutim, pročitao bez daha, dabih na njezinu drugom kraju izišao zajapuren,brideći, s osjećajem da sam ronio krozbistru, prohladnu, brzu vodu.Montaže i suspense Tajna je utome kako Kravar piše. Mogli ste to naslutitiveć na početku: otkud u tekstu o Krležinojpoeziji njegov radioaparat? I, kad smoveć kod toga, otkud tamo Krležina soba,otkud tamo sâm autor eseja?Kravar esej piše kao krimić. Miješa nesamo žanrove već i kadrove: pritom mu odličnopolaze za rukom začudne montaže, paće tako pisanje o pisanju za enciklopedije ileksikone prekinuti brodski konop koji zašetnje zadarskom Istarskom obalom padapred noge “pripovjednom subjektu”: onajtko ga je dobacio “pretpostavio je da svatkotko se šeće lučkom obalom zna što se odnjega traži kad s broda na kopno, metar ilidva od bitve, doleti konop” (kasnije će se –u istom eseju – montažno susresti DanijelDragojević, australski stribor i, opet, Krleža,ovaj put prozni).Osim u začudnim montažama, Kravaruživa i u suspenseu: odlomak o scijentizmui njegovim protivnicima zaključuje rečenica“Ipak, on danas jest izložen nezanemarivimprijetnjama, samo što iza njih ne stoje mrzovoljniskeptici ili brzopleti simplifikatori,nego nešto mnogo opasnije.” Onda dolazetri zvjezdice – a sljedeći je odlomak nastavak(prethodno započete) priče o poučnojlimenoj ploči na nasipu brane potoka Kustošaka,koju je autor zapazio na jednoj odsvojih šetnji.Ars est celare artem Vratolomijei napetosti Kravar izvodi i postižejednostavnim pripovijedanjem, vrlo lakočitljivim tekstom (tako i mora biti; u suprotnombi rezultat bila papazjanija). Mada je talakoća poprilično prividna: ako zastanemonačas usred rijeke teksta, primijetit ćemoda u Uljanicama i duhovima itekako ima“znanstvene aparature”, i filozofski i književnoznanstvenovrlo ozbiljne – no ima je tamogdje je nužna za praćenje priče. Tehničkitermin biva uveden ondje gdje je upravoon mot juste.Lakoći i čitljivosti doprinosi, mislim, iKravarov pripovjedački stav: autor govoriviše kao čitatelj (poezije i proze), kao slušatelj(glazbe), kao gledatelj (<strong>film</strong>ova i svijetaoko sebe), a manje kao “profesor” (književnosti,muzikologije, filozofije...), kao “ovjereni”specijalist tumačenja i teoretiziranja.Mada on to, naravno, jest, i ne pokušavaovom knjigom pobjeći od svoga poziva.No lakoća je prividna na još jedan način.Uljanice i duhovi čitaju se kao da bi ihmogao napisati svatko – ali, bi li mogao?Čitljivost ove knjige od one je vrste koja sepostiže tek nakon desete revizije. Tek nakonšto je pisac vrlo dobro promislio o tome štoga zanima, i što o tome želi reći, i kojim ćeto riječima reći.Dijalektika A Kravarovi putovi nisunipošto jednostavni. Baveći se antimodernizmom,on je sklon “starinskim” riječima,pojmovima i metodama; među njima je idijalektika. Onaj način mišljenja i kretanja(ako se sjećate) po kojem “kad bismo jednumisao mislili do kraja, onda bismo primijetilida se u mišljenju događa sukob, da se javljajuprigovori koji ga obogaćuju i sadržajno pokreću.A nije uvijek A, mora se reći i B; noupravo dosljednost daje B kao suprotnost.A iznad toga napetog luka, koji tako nastaje,uzdiže se C kao vrhunac i jednostavno svedotle dok se C opet ne razdvoji i proizađenovo jedinstvo suprotnosti u nezadrživu dijalektičkomrazvitku.”Napredujući kroz Uljanice i duhove, postupno– od primjera do primjera – počinjemouviđati da antimodernizam nije biojedina opreka moderni; suprotstavljala joj sei avangarda. Na drugoj strani istoga sukoba,i marksizam i vitalizam bunili su se protivistoga protivnika – onoga što Kravar na jednommjestu zove “kapitalističkom javom”– ali su se bunili na različite načine (jedan“razumom”, drugi “životnošću”). Pritom suostvarenja jedne i druge pobune – socijalističkodruštvo i, recimo, ekologija – itekakoposezala za metodama “suprotnoga”,ili komplementarnog, bunta. Priča nije jednostavna,nije crno-bijela; niti su svi koji suživjeli u socijalizmu socijalizam mrzili, nitisu u nj vjerovali.Stvarnost i dokolica No buntantimodernizma nije bunt koji mijenja svijet;to je sporedni, diskretan bunt, bunt gotovoprivatan: “članovi [...] modernoga ‘otvorenogdruštva’ borave u arealima kapitalističkejave uglavnom samo djelomično, kao ekonomskabića i funkcionalne osobe, dok senjihova potrošnja estetičkih dobara odvijau separeima u kojima se obrisi stvarnostimanje ili više rasplinjuju. Pritom, razlikeizmeđu proceduralnoga racionalizma modernihinstitucija i svjetonazorskih okviraestetičke dokolice znaju biti zapanjujuće.”Svijet je danas dovoljno prostran - pokazujuto, recimo, Kravarova internetska pronalaženjaizvedaba malo poznatih kompozitora,izvedaba koje se množe protiv uobičajenihzakona tržišta i potražnje – da primi i trpi svusilu protusvjetova koji će veselo koegzistiratiuz “dominantnu paradigmu” i unutar nje(onako kao što su, s druge strane, avangarda ipostrealistička fantastika – “život u područjuprekriženoga bitka” – koegzistirale uz svijetsocijalističkog samoupravljanja.)Antimodernistička istraživanja Uljanicai duhova putuju tako od Wagnera prekoTolkiena do Dana Browna i Radioheada(i u različitim drugim pravcima), no pritomjasno pokazuju da nisu svi antimodernistijednakovrijedni. Biti “anti” samo po sebine garantira kvalitetu (jasno je da je pisacDa Vincijeva koda “svjetonazorski bezbojankompilator, opremljen osjećajem za tržišnuvrijednost književnih tema”) baš kao ni biti“avant”. Stvar nije samo u legitimaciji, veći u tome (sjetite se) da ništa, ni stvarno niizmišljeno, nije crno-bijelo, odnosno da crno-bijelavizija – možda dobra za dnevnopolitičkoi dnevnonovinsko manihejstvo –nije dobra kao umjetničko polazište. Nijedovoljno zanimljiva.Zvjezdano nebo Uljanice i duhovijoš su po nečemu posebna knjiga. Napisanisu bez gorčine, bez zajedljivosti, bez ljutnje;napisani s mirnoćom koju bismo, da su vremenapompoznija, bili u iskušenju nazvatiolimpskom. Kravar, ma koliko se Krležombavio, nije dionik krležijanske nervoze i sablažnjavanjanad svim i svačim, kao što nijeni dionik elitizma koji Ortega y Gasset 1930.suprotstavlja “mentalitetu, životnim stilovimai navikama omasovljenoga čovjeka”.Pa opet, Kravar je svjestan – on je to misliodo kraja – i da je “demofilsko” uživanje u“životu malih ljudi u malim sredinama” nemogućeako niste “studiozus, umjetnik ili mislilacsa stalnim boravištem u većem gradu”;ako niste suprotnost malome čovjeku u malojsredini. Koliko god mirni i benevolentnibili, ostaje činjenica da neutralno zvjezdanonebo nad nama (neutralno ukoliko ne odražavani naše želje i potrebe, ni Boga, sudbinui Svjetski Um; lijepo i uzbudljivo upravozbog te svoje neutralnosti) postoji samo akosmo spremni – dići glavu; tu ima puno posla.“Koliko će kupaca još zalaziti u dućane,stvarne ili virtualne, gdje se trguje snimkamaResnaisova <strong>film</strong>a ili CD-ima s glazbom JolyBraga Santosa? Ili, tko će današnjoj mladeži,koju mediji, supkultura i religije odvraćajuod uma, protumačiti znanstveni pogled nasvijet i neće li se on uskoro suziti na Zeitgeistdviju ili triju zgrada u krugu sveučilišnihkampusa? Bude li tako, nad našim će glavamakružiti zvijezde i planeti zarobljenipričama u kojima se prepleće sve što nasje znanstveni um u dugim novovjekovnimstoljećima učio razdvajati: priroda i povijest,sadašnjost i prošlost, anorgansko i duševno,vjerojatnost i sudbina.”Uljanice i duhovi vježba su razdvajanjajednako kao što su i vježba spajanja; vježbačije me samo postojanje ohrabruje. Idemzato još malo roniti.
Infozarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 55−−nastavak sa stranice 2U toj su skupini i djelatnostirazvijanja audiovizualnekulture, programi promocijei prodaje hrvatskih audiovizualnihdjela, programi međunarodnesuradnje, proučavanjei kritičko vrednovanje audiovizualnihdjelatnosti, izdavaštvou tom području, programistručnog usavršavanja i programiaudiovizualnih udrugai organizacija. Prema pravilnikunatječaja prijavljeniprojekti trebaju imati, međuostalim, dovršen scenarij,sinopsis, redateljsku koncepcijui financijski plan. Međukomplementarnim djelatnostimaosobito će se podupiratiprogrami koji hrvatsku audiovizualnukulturu stavljaju ueuropski kontekst, promičuinterkulturni dijalog i razvojcivilnog društva, stručno suutemeljeni, visoke razine, profiliraniu odnosu na osnovnudjelatnost organizatora te seprovode kontinuirano.Glumom doglasaU siječnju se održava prvi unizu praktičnih seminara podStrip PelhamOrdini projectvodstvom Dubravke Crnojević-Carićnaziva Glumom dovlastitoga glasa. Seminar sesastoji od teorijskog i praktičnogdijela. U teorijskomdijelu seminara analizirat ćese odnos glume i oslobađanjatraume te rad na afirmacijivlastitoga autentičnoga glasa.U praktičnom će dijelu polazniciraditi igre koncentracije,opažanja i samoosjećanja,vježbe relaksacije i imaginacije,vježbe osjetilnog i emotivnogpamćenja. Dio radatemeljit će se i na konkretnudramskom predlošku. Raditće se kroz predavanja, razgovore,iskustveno učenje,tj. otvaranje i osvještavanjeneverbalnih, tjelesnih načinaspoznavanja.Seminarski susreti podrazumijevajurelaksaciju, vježbeosjetilnog i emotivnog pamćenja.Cijeli se modul temeljina vezi intelektualnog, osjetilnogi emotivnog načinaspoznaje. Seminar je otvorenza sve, bez obzira na dob, tjelesnukondiciju ili iskustvo usličnim aktivnostima. Kontakt-adresana koju se možeprijaviti na seminar i dobitiiscrpnije informacije jest descartesova.pogreska@gmail.com.Na naslovnojstranici: LukaBorčić,Borba Feniksa iSvjetlosti“Pri oblikovanju naslovnice odlučiosam se referirati na aktualnepolitičke događaje, točnije na izboreza novog predsjednika.Oba kandidata drugog kruga izborasu u medijima dali mnogoizjava u kojima su hvalili sebe iosporavali protivnika, koristeći semetaforama. Jedan je sebe opisaokao feniksa koji se slobodno uzdiželišen stranačkih okova, doknam drugi sebe nameće kao personifikacijusvjetlosti u kontekstuborbe između svjetla i tame.Pojmove ‘feniks’ i ‘svjetlost’ možemomentalno lako vizualizirati,no podložni su raznovrsnim interpretacijama.U želji da budemnepristran a opet da pokažemapsurdnost ove situacije izabraosam metodologiju da samo kaomedij otvorim diskusiju i prikažemmoguće vizualizacije ključnihpojmova koje sam provukao krozprostor Googlea kao svojevrsnisimbol kolektivne svijesti.”Luka Borčić (Zagreb, 1983.)diplomirao je na Gerrit RietveldAkademiji u Amsterdamu, smjervizualne komunikacije. Od 2005.godine radi kao grafički dizajner uTrans-ID / Studio Borčić, studijuza dizajn i vizualne komunikacijei kao vanjski suradnik na Studijudizajna pri Arhitektonskom fakultetuu Zagrebu.IMPRESSUMzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaOglasadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 12–15hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaAndrea Zlatarglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Silva Kalčić,Katarina Luketić,Suzana Marjanić, TrpimirMatasović, Srećko Pulig,Zoran Roško iGioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaJelena Horvatićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu gradaZagreba
- Page 1 and 2:
DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3 and 4: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 5 and 6: Razgovorzarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 7 and 8: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 9 and 10: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 11 and 12: in memoriamzarez, xii /273-274, 7.
- Page 13 and 14: ANARHO SCENAzarez, xi1 /273-274, 7.
- Page 15 and 16: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 17 and 18: Razgovorzarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 19 and 20: TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /2
- Page 21 and 22: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 23 and 24: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 25 and 26: human rights film festivalzarez, xi
- Page 27 and 28: human rights film festivalzarez, xi
- Page 29 and 30: human rights film festivalzarez, xi
- Page 31 and 32: human rights film festivalzarez, xi
- Page 33 and 34: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 35 and 36: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 37 and 38: VIZUALNA KULTURAzarez, x1i /273-274
- Page 39 and 40: glazbazarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 41 and 42: ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječn
- Page 43 and 44: RAZGOVORzarez, x1i /273-274, 7. sij
- Page 45 and 46: Knjigezarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 47 and 48: Putopiszarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 49 and 50: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 51 and 52: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 53: Natječajzarez, xii /273-274, 7. si
Change language