Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEgotripUskrs s mrtvim zecomJoseph Z. YermannTaj istrošen artizam uzima danasneki Szeemann za početak izavršetak pizdarije od izložbe (gdjese majmunirao kad je grmilo?) – Krvi med, budućnost je na Balkanu.Kako objasniti svoj rada) mrtvom galebub) živoj konobariciSjećanje na Josepha Beuysa u druženju sAldom Miroševićem, Korčula 1995.“ ozdravi Katu, ja æu Beuysa”– pošaljem SMS poruku jedinstvenojJedinoj, i pišem. K.Mijatoviæ æe mi veæ jednom pokazati“Robertovu poruku”, sigurno je performanssnimljen, ali Joseph mi Beuysmože izletjeti iz glave, ko Dumaniæ kap.Zlatan sa stola. Zato sam ponovno nastol koji je tvrd (kako je davno umrlabaka tvrdila malo-puno poslije riknutomdedi – ko njen junfer), stavio knjiguDossier Beuys (u, y-u Josipovom prezimenusam konaèno apsolvirao). Zavibriramoj novi znanac (u fazi upoznavanja)gospon Mobiæ: “imate poruku”. Bojana:“Pozdravi Beuysa. Na Kaptolu sam.Pazi da ne pobjegne”. Ja: “Dobro, tu je.Metnul bum ga v gajbu”. A kako sporose bližim s dundom Mobiæem, dok odeSMS Jedina veæ padobranom uletavau stan… (brža je od poruke: “koga”).“Kako koga” – pitam – “Beuysa, ovog dostola.” I pokažem na èovjeka u legendarnomšeširu punom zeèeva, i prsluk kogoduvijek nazivam “bojser”. “Da, došlasi k meni tvrda ko ovaj stol, a kaj je bilos ona dva židovska faèuka” – vikao jededa na baku. Bilo mi je deset godinai nisam baš kužil puno taj razgovor, tj.svaðu. Te se godine Beuys oženio EvomWurmbach, a ne zna se toèno jel bilatvrda il netvrda (ko mekano kuhanojaje). Usput, kad sam veæ kod “Titovogjajca” – ošo Ja vidjet jel su se izlegla onadva golubiæa iz jaja na balkonu u cipelicida pozovem Dumaniæa na realizacijuart-recepta i gozbu (s pukljavim golubiæima)i, i, pao na pod! Umjesto dvazgrbljena piliæa naðem još dva jaja faèukate neuplašenu umiljatu golubicu. Ah,ta divna stvorenja, najradije bi ih sve,ptièicu i “neroðeno” joj potomstvo, pridružiosvojim taubekima i kosu koji seiz ledenog doba prebacio u pitomo, pami, što je neviðeno (znam, jer otac mi jebio veliki ljubitelj ptica, te sam s njimaodrastao), dolazi stalno na prozor i èakukazuje (ka)da nema mrvice kruha.Krv i med za istrošeni artizamNo, vratimo se u vrijeme kadaje Joža oženil Evicu (1959. godinu).Pušimo ko Turèini dok prièa:“Istraživanjem i analizama poèeo samshvaæati da su umjetnost i znanost(onomad misli, ne) meðusobno dijametralnosuprotstavljene u misaonomerazvoju Zapada i da je, na osnovi teèinjenice, nužno tragati za rješenjemte polarizacije u neposrednoj spoznajii da treba stvoriti šire pojmove”. “Madaj stari – velim ja njemu – naèital samse tvojih i kunst-teoretskih tekstova otebi preko Uskršnjih praznika, izuèioknjigu-dosje/tku, dosta mi je! Skoro danisam stigao ni postiti, niti blagovati;al ipak jesam. Uza sve tvoje kojote ibijele konje, kao i neoderane mrtvezajce, uspio sam zabjankati bakalaj (takti kažu naši Istrani) i u peænicu turnutijanjeæi but, a na Gloriju s familijompotuæ se uz šunkicu s ofarbanim pisanicama.Ajmo ko pravi zeleni anarhoindividualistizafrkat još koju… “O.K.,samo još jednu, jer kad se vratim iz 5.u 6. Steinerov stupanj, ne smijem sesjetiti tebe s tom smiješnom kapomna kojoj piše, haha… Korèula; ovakvesu šilterice prije nosili samo režiseri.A tek ako pomislim na onog što vièe:‘Was ist Kunst’! onog Nešu, Ješu…”“Rašu” – pomognem mu. “Da, da, svisu tamo nešto na šu, šu-šu. I ic, ic-ic,sem onog Den, deneg…”. “Denegrija”,on ti je Jerko, Dikijeve palaèe list”– pouèim ga. “On je sehr gut, finopiše, kurz und büdig, i onaj Su, Sus!”Èudim se: “Kakav vražiji Sus, on je izzagrebaèkog nepostojeæeg još MuzejaSU-a, bil je u kustoskim pelenama kadsi ti bio globalni hit, nagovorio kojotada piša po kult-biznis žurnalu, zapravoAmerici koju sad zapišavaju desnièari, ikada si 1974. morao gledati šok-goruæuzvijezduAbramoviæku, i slušati deraèinupijanog Todosijeviæa na aprililiju uBeogradu. Zamisli, taj istrošen artizamuzima danas neki Szeemann za poèetaki završetak pizdarije od izložbe (gdje semajmunirao kad je grmilo?) – Krv i med,buduænost je na Balkanu.Tošo Šenoa na kvadratKrvavo je to što su neki medvedipopušili (mu)… mislim Cro-artisti,osim èasnog izuzetka (to mu je najboljedjelo u životu) D. Sokiæa. Èak imoj art-frend M. Stilinoviæ… kaj mije potpuno nebulozno. U bivšoj Yudržavi mi smo (grupa Zg-umjetnika)odbili sudjelovali na izložbi nekakvogistoènoevropskog predznaka… a sadtako.” “Jesi ti HDZ-ovac”?… prekineme J. B. “Si lud” – pošizim – “ja sam Japoput (Maxs)imalnog Stirnera, poputtvog Rudija antroprozofa. Iz dna dušemrzim turbokroatiste, meðutim mentalitetom,odgojem, genima ne pripadamBalkanu. “Ovaj da, svakako” – pokažemna ing. Mobiæa u bijelim èarapama. “Awo ist Šu-šu... ic-ic” – muèi se Jošasa srpskohrvatskim. “Napisao je onajdobar Pojmovnik, puno me spominjeunutra, mislim da je tamo i moja slika smrtvim zecom”. “Kaj ne veliš odmah”– razvedrim se – “Šuvakoviæ, Miško!On je beogradski teorik i artorik. Supertip, samo ne jede mrtve zeèeve, nipukljave golubove.” “Warum?” “E,nije da neæe, nego ne može, bolestanje”.”Jadan, zbilja je bolestan kad takodobre stvari… a ti oprosti što si se samnom zajebaval za blagdane” – sjetise Beuys – “A jesi probao onog mrtvoggaleba, kome si objašnjavao svoj radkao i živoj konobarici, sve uz sjeæanjena mene”. “Ne, nisam; no jesam konobaricu”.“Daš mi recept” – ushiæenoæe B. Joseph – “èujem da su sad šikartisti-kanibalisti, npr. onaj Kinez ZhuYu jede mrtvo dijete.” “Stari, krivo siskužil, il si skroz zaboravil na to… kajdelaju mužjak i ženka”. “Auuu” – zavijeBeuys ko kojot u galeriji – “sjetiosam se, pišu recepte”! “Èovjeèe, ti nisiJospeh Beuys, ti si TOŠO ŠENOA!Naivac Tošo, šenuti Šenoa. Na kog samja, Tošo Šenoa na kvadrat, gubio Velikedane… od srijede do Uskršnjeg ponedjeljka.Dok su drugi umjetnici uživaliu šarenim zeèekima, ja sam imao Uskrss tvojim mrtvim zecom. Sve za nekusitnu lovu, honorar od Jutarnjaka kojegæu dobiti tu” – ljuto se dunem dlanompo æelenki, po kapi, po natpisu Korèula.Odem po jednu knjigu, da nešto proèitamumrlom umjetniku no kada sevratim naðem praznu stolicu. Toènije,namjesto Beuysa naðem Stolicu s mašæuvrlo sliènu znamenitom radu J. Beuysaiz 1963. Pogledam na mobitel kolikoje sati – 03.00. Poruke/biraj…. ispiši,proèitane…Bojana: “Možeš primati, a ne možešslati poruke? Zez za brbljavaca ko štosi ti”. U meðuvremenu sam uspio naštimatimob. (ponovno sam upisao brojsredišta za poruke). “Dragi J. B. ipaksi ti veliki, možda najveæi umjetnik20.stoljeæa, ak mene svrstavamo u 21.”ŠALJI!vizualna kulturaTanja i Ivica, zaljubljeni parSilva KalčićTočka susreta: ti i ja je neka vrstaretrospektivne monografije, privatnametafora u Ich formiTočka susreta: ti i ja, izložba Tanje Dabo,Galerija Miroslav Kraljević i GalerijaKrižić Roban, Zagreb, od 11. do 18. travnja2003.; Izložbeni salon Filodrammatica,Rijeka, svibanj 2003.anja Dabo samo je djelomiènorealizirala svoj izložbeni projektToèka susreta: ti i ja. Naime, dvijevideo loop instalacije s projekcijom nazid Bijele kocke Galerije Križiæ Robani Galerije Miroslav Kraljeviæ, trebale sutijekom trajanja izložbe biti popraæenesedmerodnevnom akcijom umjetnice injezina deèka Ivice u dva grada (Rijeci iZagrebu) u dva privatna prostora-stana,a njezino trajanje svakodnevno zabilježeno,dokumentirano fotografijom uGaleriji Miroslav Kraljeviæ. Meðutim,olovkom na zid nacrtani èetverokuti ukoje je, kao u kupljeni obiteljski album,svakoga dana trebalo polagati novufotografiju, ostali su prazni zbog bolestiumjetnice. Buduæi da æe izložba usvibnju biti preseljena u Izložbeni salonFilodrammatica na rijeèkom Korzu, tekæe tamo projekt biti u potpunosti realiziran,što je zanimljiva inverzija centralizacijedomaæe suvremene umjetnièkeprodukcije uvijek u Zagreb.U Galeriji Križiæ Roban na dva suèeljenazida vidimo scenu u realnomtrajanju snimljenu s pramca trajekta narelaciji Valbiska – Merag, koji povezujeotoke Krk i Cres. Njime putuje TanjaDabo kada posjeæuje svoje roditelje naLošinju. Portreti pejzaža, planovi približavanjai udaljavanja od kamenog prstenaotoka i obalnog pojasa zelenila ritmièkise izmjenjuju, producirajuæi efekttransponiranja, pulsiranja otoka i njihovavarijabilnog položaja. Dva trajekta naistoj liniji, koji polaze u isto vrijeme iputuju u suprotnim smjerovima na polaputa se susreæu, i odmah izbjegavaju,mimoilaze i udaljavaju. Impakt, njihovodoticanje, bilo bi nepoželjno i kobno.Slièna dinamika, poput brodova koji semeðusobno približavaju da bi se potomopet udaljili, prisutna je i u odnosudvoje ljudi koji karakterizira izvanvremenskai univerzalna muka spajanja iodržavanja kontakata. Bliskost u odnosui povezanost identiteta dvoje ljudi neraste progresivno linearnom putanjom,prije se može govoriti o pojmu nemoguænostineprekidnog stanja jukstapozicije,jednako kao što ciklièni karakter silakoje upravljaju prirodom lišavaju vrijemenjegovog smjera, u smislu prošlosti ibuduænosti, razvoja i napretka.Privatna metaforaToèka susreta: ti i ja je neka vrsta retrospektivnemonografije, privatnametafora u Ich formi Tanje Dabo, kojaje svojedobno otišla s Lošinja u Rijekuradi školovanja, da bi potom bila razapetaizmeðu Rijeke, gdje radi, i Zagreba,
18 V/104, 8. svibnja 2,,3.vizualna kulturaAlmostGenuineFilip MesićU Hrvatskoj je očito nebitno što je netkodrugi upotrijebio svoj kreativni talent itrud te stvorio intelektualno vlasništvo,ma kako apstraktnim se činio taj pojamažu oni koji tvrde da u Hrvatskojbaš ništa ne funkcionira. U ovojzemlji se, ako ništa drugo, uspješnoprovode barem dvije razvojne strategije:“Sportom protiv znanja” i “Ljepotomprotiv pameti”. U takav koncept savršenose uklapa i sada veæ svima znana televizijskakoprodukcija Nove TV i èasopisa Storypod imenom Story SuperNova. Kao štoprilièi, sve sliènosti s novim ubikvitarnimidolima Nacije posjeduje i vizualni identitetemisije. I jedni i drugi su vizualnooèaravajuæi, ali odabrani prema mjerilimadubiozne etiènosti. Glavni aduti kandidata,sudeæi po mnogobrojnim porukamaobožavateljica i obožavatelja, postale sunjihove seksualne odlike, umjesto kredibilitetau nastupu i voðenju kakvog svojimprimjerom zagovaraju doajeni hrvatske voditeljskescene kao što su Helga Vlahoviæili Oliver Mlakar. Stoga ne treba èuditini etièka vrijednost logotipa ove emisije.U Hrvatskoj je definitivno in imati svojvlastiti plagijat. I to ne bilo kakav. Veæ jeodavno passé kopirati samo reklame velikihmultinacionalnih proizvoðaèa sportskeopreme, na red je došlo “posuðivanje”ukupnog vizualnog identiteta!Deutschland sucht denSuperstarTko malo bolje prati europsku televizijskuprodukciju, zacijelo je primijetioslièan logotip u emisiji njemaèke TVpostaje RTL. Rijeè je o svojevrsnom casting-showuu kojem gledatelji na slièannaèin odabiru tko æe od prijavljenih kandidatapostati nova pjevaèka pop zvijezda.Logotip i koncept emisije Deutschland suchtden Superstar autorsko su vlasništvo jednebritanske producentske kuæe po èijoj licencise održavaju slièna TV natjecanja iu nekoliko drugih zemalja. Naravno, StorySuperNova nije na tom popisu, no “autore”emisije to nije sprijeèilo u bespoštednomkopiranju logotipa. Pritom je kopiranjeizvedeno toliko doslovno da je razlika utipografskom smislu (a takva razlika bieventualno mogla biti dobar alibi za originalnost)uz uoèljivo mnogo truda svedenana minimum. Jer ako logotip prolazi nanjemaèkom tržištu, zašto onda njegoveblagodati ne bismo podijelili s našimsugraðankama i sugraðanima? Pritom jeoèito nebitno što je netko drugi upotrijebiosvoj kreativni talent i trud te stvoriointelektualno vlasništvo, ma kako apstraktnimse èinio taj pojam.Netko æe tvrditi kako je ovakva sliènostlogotipova sluèajna. No da su ovaj posaoodradili itekakvi znalci svjedoèi minucioznoprecizan odabir naslovne skladbe.Rijeè je o pop uratku švedske disco-revivalskupine Alcazar pod naslovom AlmostFamous. Svojom porukom ova pjesma seI tako, ponovonezamijećena, u sjeniniskih pobuda završava jošjedna priča o uspješnomhrvatskom plagijatu.Ona, već legendarna, oTelekomu i tenisicama bilaje ispričana pred Sudomčasti propagandističkestrukedoima kao da je pisana po narudžbi baš zaovu prigodu, stoga je pravo èudo kako se unaslov emisije uspio ugurati pojam koji usvojoj biti oznaèava zvijezdu u umiranju.Uspješan hrvatski plagijatNo, mnogo prije nego što je StorySupernova zasjala svojim varljivim sjajem,Nova TV tržištu je podmetnulasvoje jinglove kao svjež odmak od ustajaleHTV-ove koncepcije kreiranja meðutaka.Vizualno jednostavne najave emisija skarakteristiènim animiranim trakama nakojima stoje nazivi dana u tjednu “posuðene”su na neodreðeno vrijeme od njemaèkeTV kuæe ProSieben. Profesionalnavizualnost ProSiebena, uvjetovanaponajprije zakonima tržišta i borbom zagledanošæu, bila je siguran znak da je injihov website takoðer vrijedan kopiranja.Na prvi pogled sadržaji na adresama www.prosieben.dei www.ok-novatv.hr vizualnosu identièni. No, tada za oko zapnejedna tragikomièna nebuloza, nastala kaoposljedica prerevnosnog kopiranja: kakosu nazivi linkova u glavnom izbornikuProSiebenova websitea sazdani mahom odnekoliko rijeèi te ispisani u dva reda, NovaTV nije imala drugog izbora nego da svojenazive od jedne rijeèi, bez ikakva suvislogargumenta u oba reda ponovi, time zbuniprosjeènog korisnika i stvori dobru podloguza sprdnju u informatièkim krugovima.Website Nove TV k tome još nosi odlièjadvaju vodeæih hrvatskih informatièkihèasopisa, Vidi Web Top 100 i Bug Top50HR Web. S obzirom na to da su ove dvijeprestižne i renomirane nagrade u mnogoèemu(p)okretaèi hrvatskog cyberspacea,ovakav njihov odabir baca ljagu ne samona ugled tih èasopisa, prije svega u oèimastruke, nego relativizira vrijednost svihostalih laureata. Cijela ova prièa moguæaje, naravno, jedino u Zemlji èudesa u kojojkrovna nacionalna Internet organizacijaCARNet u jednom od svojih temeljnihdokumenata pretenciozno tvrdi da jeHR domena “temeljni element nacionalnogbogatstva i suvereniteta RepublikeHrvatske”.I tako, ponovo nezamijeæena, u sjeniniskih pobuda, završava još jedna prièa ouspješnom hrvatskom plagijatu. Ona, veælegendarna, o Telekomu i tenisicama bilaje isprièana pred Sudom èasti propagandistièkestruke. Ova, prije svega dizajnerskaprièa, zbog izostanka ozbiljnih dizajnerskihinstitucija u Hrvatskoj, a slijedomtoga i regulatornog sistema, bit æe uobliku anegdote preprièavana tek meðudizajnerima i informatièarima.
V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDaliborMatanićUmjetnost bez komforairector’s fortnight nazivje filmske smotre kojuveæ 35. godinu za redomorganizira Društvo filmskihredatelja (Societe des realisatursde films) u Cannesu. Podstalnim geslom Svi su filmovijednaki – Mi im moramo pomoæida takvi i ostanu, i ove se godineod 15. do 25. svibnja prikazujufilmovi iz razlièitih zemalja.Nakon nedavnog èlanstva užiriju dvaju meðunarodnihfilmskih <strong>festival</strong>a, ime DaliboraMataniæa spominjat æe se i uCannesu. Razlog je pomaloneoèekivan, njegov kratki igranifilm Suša.Kako se Suša našla na ovom<strong>festival</strong>u, odnosno kakvo je obrazloženjeizbornika za uvrštavanjetvog filma u program <strong>festival</strong>a?– Suša je u Director’s fortnightdošla krajnje nevino. Prijavilismo je legalno na vrijeme iljudi su se javili nedavno da bifilm htjeli vidjeti na <strong>festival</strong>u,i to je to, bez mita i korupcije.U silnim vijeæanjima okoprograma izvijestili su nasnaši kontakti da im se svidiofilm kao uznemirujuæi presjekunutarnje intime, a opæenito imje zanimljiv bio i cijeli konceptprojekta 6/6.Čini se da očekivanja rastu?– Bitno mi je samo da se filmprimijeti. Draga mi je koncepcijaDirector’s fortnighta, znam da jeHerzog uživao u tom programu.Opæenito u moru filmova kojise tih dana prikazuju na Azurnojobali, bitno je usmjeriti pozornostna film koji bi mogao bitipoèetak jedne velike i dugoroèneprièe.Istovjetne djevojačkeintimeNa prošlogodišnjim Danimahrvatskog filma Suša je odnijelaOktavijana za kratkometražniigrani film, a njezin snimateljBranko Linta i Kodakovu nagradu.Iako film traje samo 14minuta, predstavio si ga upravotako, kao početak jedne mnogo većefilmske <strong>priče</strong>.– Suša je 1/6, prvi od šestkratkih igranih filmova koji bina kraju, za pet do deset godina,trebali èiniti cjelinu, omnibus6/6. Šest razlièitih djevojakakoje žive živote na razlièitimlokacijama, geografsko-kulturološkirazlièiti ambijenti, aliistovjetne intime, isti unutarnjisvijet kojim se reagira na dogaðanjaoko njih.Koliko je jasna slika planiranihšest filmskih fragmenata ili je tosamo dugogodišnji plan u konturama,koji namjeravaš usputnoispunjavati idejama i sadržajem,i koji će, s obzirom na situaciju, usličnom ritmu biti i realiziran?– Sada znam što bi se trebaloosjeæati nakon svih šest dijelova.Vrijeme dogaðanja, društvenaokruženja i geografski elementiotkrivaju se tijekom ovih godinane odstupajuæi od poèetnoplanirane koncepcije. Ne znamkako æe se ekonomska situacijarazvijati, ali volio bih završitizadnju prièu negdje jako daleko.Kina je planirana da bude finalnadestinacija. Zato treba pronaæistranog partnera što prije. Tuse nadam da bi možda Cannesmogao zaigrati. Bitni detalji seotkrivaju s vremenom i u 2/6koju lagano pripremam, ovdjedosta pozitivno funkcionira nekakavfilmski work in progress…2/6 mi je namjera snimati uVukovaru i mislim da je to idealannastavak na napušteni Cresiz Suše. Zanimljivo jest i da samglumac uživao bih u takvu zadatku.Svih šest uloga razlièitihdjevojaka glumit æe ista glumica– Leona Paraminski.Kao svestran filmaš koji seokušao u raznim filmskim formama,tvoja usporedba <strong>kratke</strong> iduge igrane forme? Problemi iizazovi?– Kratka i duga filmska formaimaju isti princip. Možemoprièati o simbolici koju trebaizraziti u kratkom igranom filmusa što manje poteza kista, aliono najbitnije, osnovna ideja iemocije, na neki naèin se proporcionalnosmanjuju, odnosnopoveæavaju, ovisno o trajanjufilma. Zato mi je drago da se po<strong>festival</strong>ima sve to zove jednomrijeèju: film. Bitan je svijet kojiprikažeš, o kojoj minutaži jerijeè ne toliko. Osim kada doðedo komercijalnog što mislimda je isto krivo, nadam se da æejedan od 6/6 filmova zaživjeti ukinu, barem kao predigra nekomdugometražnom filmu.Film obnavljahumanizamGledajući tvoje igrane radoveprimjetno je da su ženski likoviu pravilu nositelji radnje. Prekonjih zadireš u društvene rascjepei sukobe, u Suši otkrivaš intimniprostor, prema nekim tvojimnajavama u sljedećem dugometražnomfilmu progovaraš o traganjujedne žene za ljubavlju. Moždafascinacija suprotnim spolom ilimožda pogodniji način filmskognaglašavanja onog, suptilnog, lirskog,prigušenog u svakodnevnomdodiru s realnošću. Koliko te tajdio ljudske prirode zaokuplja?– Ovo drugo je istina. Najvišeme zaokuplja život u filmu i ljudikoji ga žive. Iz toga se izvlaèidruštvo i devijacije u društvu.Žene su u našim patrijarhalnimsredinama sve ovo konfuzno,nemirno i tranzicijsko dobaNikša MarušićOdgovornost da se reagira navrijeme u koje živiš mora bitiuklopljen u poziv umjetnika.Nažalost, ta jednostavna misaou ovim krajevima postajedragocjena zbog prostituiranjaumjetnosti, naročito filmske,koja se događala unatragdeset godinagutale sve u sebe, sve frustracije,emocije. Inaèe suptilniji i“skriveniji” spol je nadograðenu dubinu s unutarnjim hororomkoji je apsolutno filmski zanimljivi meni bar privlaèan. Aliovo krizno doba utjeèe polakoi na muškarce i oni iz kamenanositelja postaju polako žrtve,što je tema nekih dalekih buduæihfilmova.Nedavno si bio i član žirija naHuman rights film <strong>festival</strong>u uGenevi, što se tamo moglo vidjeti ikakvi su dojmovi?– U kratkom razdoblju sambio èlan žirija na Sofijskomfilmskom <strong>festival</strong>u i Humanrights <strong>festival</strong>u u Genevi gdjesam bio svjedok probijanja iogoljenosti umjetnièkog izražajanekomercijalnih sredina dosame biti umjetnosti. PobjednikSofijskog <strong>festival</strong>a, igrani filmiz Maðarske, Pleasent days jestfilmski odgovor na vremenakoja proživljavamo mi u ovimtzv. sjebanim podruèjima i gdjepojam realnosti uznemirujeljudski duh do izljeva krajnjeanimalne agresije. U Genevi jebilo jako zanimljivo vidjeti kakofilmovi koji su odnijeli glavnenagrade, indijski i pakistanski,prkose svojim neokrnjenimhumanizmom globalizaciji ipreispituju vlastitu tradicijune bi li proèistili svoje korijenei emocije do neodoljivehumanistièke èistoæe. Mislimda film u ovim vremenima imanevjerojatnu snagu, usudio bihse reæi, više važnosti i snagenego ikada dosad. Samo je bitnahrabrost.Odgovornost umjetnostiKolika je zapravo snaga filmakao medija u promicanju ljudskihprava, odnosno ublažavanjaodređenih napetosti koje postoje udruštvu?– S obzirom na to da globalistièketendencije uništavajuprimarni humanizam, film jestnoseæa umjetnost koja mora prkositiodustajanju od humanogdjelovanja. I u sluèaju ratova, ali,još važnije, u sluèaju razvoja pojedinogdruštva, odgajanju mlaðihnaraštaja na humanistièkimprincipima, tu film može biti nesamo podsjetnik nego nekakvavrste šok-injekcije ne bi li senapredak odvijao u granicamanormale na grafikonu humanognapretka. Postavlja se samo perspektivafilmskog izraza, ide lise u naturalistièkom pravcu ili uataku na mane.Možeš li u tom kontekstu rećinešto o Finim mrtvim djevojkamai našem domaćem terenu?– Kako je ideja Finih mrtvihdjevojaka stara nekih šest,sedam godina, u poèetku su uprvom planu bile dvije lezbijke iproblemi oko njihove ljubavi, notijekom sazrijevanja projekta svese više kao nekakva gigantskaplanina u pozadini pojavljivaopojam društva koji kao da jepod udarcem bièa neko vrijemesmiren, onda se u sekundipovampiri i napadne. Filmkrajnje suptilno govori o nemirukoji se osjeæa meðu ljudimasvjesnih taloženja zla u nekakveskrivene police, haustore isvijesti da se to zlo kad-tadmože osloboditi, toènije da tozlo negdje postoji… Tranzicijaje posebno teška za Hrvatskujer vjeèno postoji borba sasamim sobom, vjeèan sukob Beè– Balkan, pri èemu negiranjejednog od ta dva elementadovodi do taloženja, spremanjafrustracija, neispunjenih emocijakoje se polako pretvaraju uneopravdano zlo. Tu film moraosjetiti ljudsku nemoæ dazaustavi sebe u neopravdanosti.Kada je riječ o ograničenojfilmskoj produkciji koja daje samonekoliko filmova godišnje, ali iostalim segmentima kulture kojinisu ništa produktivniji, smatrašli kako se ne može govoriti samo oizboru da se bude angažiran, negoo potrebi i odgovornosti, jer štoako ništa ne kažu oni koji su imaliprilike nešto reći?– Odgovornost da se reagirana vrijeme u koje živiš mislimda mora biti uklopljen u pozivumjetnika. Nažalost, ta jednostavnamisao u ovim krajevimapostaje dragocjena zbog prostituiranjaumjetnosti, naroèitofilmske, koja se dogaðala unatragdeset godina. No, nadamse da je gotovo. Nadam se dasu ljudi umorni od psovanjaidiotarija koje su mogli gledatiu kinima i da se osjeæa nekakavpoèetak opažanja vremena u kojemživimo ili mehanizama kojisu nas doveli u današnji sistemživljenja. Prevelika je unutarnjasnaga i nataloženi unutarnjisvijet u ljudima cijele ove nekomercijalneregije koja poèinjereagirati što je osnovni pozivumjetnosti. Èovjek koji raditako skup sport kao što je film,a ne mari za takve stvari, mislimda je zloèinac. S druge strane,ljudi æe jako dobro prepoznati,toènije osjetiti, reakciju, i zatosam za razliku od devijacijamentaliteta gdje sam gadno pesimistièan,vrlo optimistièan naneki gerilski naèin oko kulture uovim krajevima. Svatko tko želiraditi naæi æe naèina kako da tonapravi, jer umjetnost jest izrazkoji nosi maloprije spomenutuodgovornost. No, iako smo napokonbar u jednoj dobroj poziciji,u umjetnosti nema i nikadne smije biti komfora.
20 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Igora početku 20. veka, srpskaknjiževnost imala je uzoru francuskom parnasosimbolizmu.Kada je reč o srpskojknjiževnosti na početku 21. veka,koji biste uticaj (ili uticaje) nanju izdvojili kao najvažniji/najvažnije?– Verujem da je sve u svemuKišov uticaj još najprisutniji.Naravno, ovaj iskaz, sam posebi, ne znaèi mnogo. Teorijski,mogu postojati sledbenici poetikeKišove Mansarde i – štoje neuporedivo èešæi sluèaj– Pešèanika i veæ time bi seformirale dve dosta razlièitegrupe epigona. Na sreæu, imadosta autora koji Kišov uticajispostavljaju u filtriranoj, autentiènijojformi, na primerkroz prizmu ukrštanja – i timeraslabljivanja – Kišovog uticajasa Schultzovim ili, na primer,Paviæevim. Opet, bilo bi jakoteško napraviti paralelu izmeðuuticaja kakav je u Srba imaoparnasosimbolizam, a potomfrancuska i nemaèka avangardai nekog pokreta ili èega sliènogkoji bi takvu poetièku tapijuimao danas. Ispisuju se i, štoje važnije, rekontekstualizujunajrazlièitiji modeli: od nemaèkogi hispanskog magijskogrealizma, preko amerièkogeksperimentalnog ludizma,prljavog realizma i minimalizma,do bernhardovskog s jednei amerièke baby-boom generacijes druge strane, a ima i dostaprepisivanja stvarnosti. U celiniuzev, Kiš plus neki stilski pluralizam,što sam oboje pokušaoda prikažem u antologiji srpske<strong>kratke</strong> prièe devedesetih, raðenojza zagrebaèku Nakladu MD.Pri svemu tome meni izgledazanimljivo kakvu je sudbinuimala referentnost Kišovogpisma. Poznato je da Grobnicuza Borisu Davidovièa zatvaranaravouèenije da za pisanje nisudovoljna samo muda. Meðutim,ispalo je, paradoksalno, da suupravo posledice Kišove mudatosti– da instalira postmodernuu srpsku književnost i da polemièkimÈasom anatomije uvedenovi, slobodniji i istovremenoosvešæeniji vid èitanja – ostavilekrucijalnog traga na savremenusrpsku književnost, posebnoprva koju sam naveo.Smrt, suicid, nastranostKakva je, prema vašem mišljenju,bila pozicija mladih pisacau srpskoj kulturi tokom devedesetih?– Onakva kakva je mogla imorala da bude. I kakva možeda bude. Politièke okolnosti supromenjene, ali književna kritikase još uvek, koliko vidim,u tumaèenju vodi uglavnom zaMarojevićTanka linija smrtinekakvim impresionistièkimzbirom kodova, razumljivimjedino na unutarnjem nivou,slièno onome – samo sa mnogomanje pogubnim posledicama– što su u interpretaciji politièkihokolnosti èinili analitièarikoji su pripadali režimu koji jeklonuo 2000. godine. Drugimreèima, i dalje se forsiraju nekakviunutarnji tokovi, u ovomsluèaju unutarnji tokovi srpskeknjiževnosti, bez maltene i jednogsuvislog objašnjenja zaštobaš ova, a ne ona knjiga i takodalje. Ponekad imam utisakda gotovo nijedan kritièar neèita ništa recentno sa nekog odrazvijenijih jezièkih podruèja.Uostalom, književnost je svagdesve manje bitna, i to uopšte nevidim kao nešto loše, ali retkiupuæeni na nekim drugim podruèjimaumeju da prepoznajukakvu inovaciju i to ipak ima koda ceni.S jedne strane, rečeno je da zlonikada nije bilo iskazano boljenego u književnosti. Da li se slažete?S druge, fenomen smrti, kojidosta obeležava i postmodernuknjiževnost, veoma je prisutanu vašim delima. Kako vi vidite“crvenu nit” smrti u romanimaObmana Boga, Dvadeset četirizida i zbirci priča Tragači?– Ako æemo veæ ab ovo, teškoda je zlo ikada bolje iskazanonego u pojedinim poglavljimaStarog zavjeta. S druge strane,ako govorimo generalno, naravnoda je savremena književnostbolje iskazala zlo nego na primersavremena filozofija ili sociologija,samim tim što literatura vodiraèuna o najrubnijim podruèjimaživota o kojima jedva da ijednanauka vodi raèuna, a u kojima sesve, pa i zlo, èesto manifestuje ukorenu. Verujem da je dovoljnoproèitati neki od na srpski i,verujem, hrvatski, neprevoðenihromana L.F. Celina pa osetitikako je i književnost 20. vekana okrepljujuæi i lucidan naèinumela da prepozna i opiše dražipodmuklijih vidova nastranosti.Obe teme koje ste pomenuliu putanju, smrt i zlo su, naravnou nešto usitnjenijem obliku,tema sve tri moje knjige proza.Smrt, ukljuèujuæi i problemsamoubistva, pre svega. Mislimda pitanja smrti i suicida, akoim se danas pristupi s izvesnomrelaksiranošæu, koja je naizgledopreèna ozbiljnosti problema,i dalje može da dâ izvesnerezultate. To sam pokušao dauèinim u sva tri dela, s tim štou Obmani Boga i Tragaèima nanešto relaksiraniji naèin – krozprizmu crnohumornog vida paranoje,odnosno sitnih gestovasvakidašnjeg odumiranja – negou Dvadeset èetiri zida.Hilda UroševićGrobnicu za Borisu Davidovičazatvara naravoučenije da zapisanje nisu dovoljna samomuda. Međutim, ispalo je,paradoksalno, da su upravoposledice Kišove mudatosti– da instalira postmodernuu srpsku književnost i dapolemičkim Časom anatomijeuvede novi, slobodniji iosvešćeniji vid čitanjaObični čitalac uSrbiji u romanuvidi nešto kaokompletan obrok,sve sa predjelom ihrskavim desertom,dok mu zbirka pričadeluje uglavnomkao salatica, ili pakbanana splitVolja za samoćomNakon dva romana, objaviliste zbirku kratkih priča. Sa stanovištaaktuelne kritike, Tragačisu ocenjeni kao knjiga sa kojomu srpskoj književnosti započinjenovi književni pravac, krti realizam.Kako ste se, posle dva romana,odlučili za danas sve manjezastupljenu formu <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>?– I meni se èini da je forma<strong>kratke</strong> prièe sve manje zastupljena,zbog pravila tzv. tržišnelogike. Moj izdavaè je èak insistiraoda u reklamnoj kampanjiTragaèi budu najavljivani kaoroman u prièama, što doduše taknjiga u izvesnoj meri i jeste, aline baš tolikoj. Obièni èitalac uSrbiji, imam utisak koji æu iskazatiadekvatnim jezikom, pak,u romanu vidi nešto kao kompletanobrok, sve sa predjelomi hrskavim desertom, dok muzbirka prièa deluje uglavnomkao salatica, ili pak bananasplit. No, i drugde je slièno.Na primer, ima španskih pisacapo Kataloniji koji ne mogu daobjave kratku prièu, ili zbirku,na španskom, veæ samo na katalonskom,pošto se katalonskakultura još uvek konstituiše a utakvim okolnostima je malo štaza baciti, to kažem a smatramneke od katalonskih pisaca, npr.Quima Monzoa, vrhom trenutneevropske književnosti.Meni se zbir kratkih prièa ujednom trenutku uèinio moguænošæupisanja niza radikalnokratkih romana, koji zbog svojetakve radikalnosti u strukturimogu lako da trpe radikalnijanarativna rešenja, što me dostaprivlaèi. S druge strane, znamda je tržišno dosta rizièangest bio objaviti Tragaèe nakonDvadeset èetiri zida, romana kojije imao dosta dobar prijem u prvihpet meseci svoje književnesvakidašnjice – koja je, naravno,prekinuta prvim NATO-bombama.Uzgred, makar zvuèalo arogantno,verujem da je praviènošto se svakidašnji život Dvadesetèetiri zida nedavno ponovnozaèeo, premijerom pozorišneadaptacije ovog romana.U Tragačima je uočljivo problematizovanjekoncepta istorijskog,političkog i književnogznanja, kao i preispitivanje ideološkihimplikacija našeg vrednovanjadominantnih, ali i nekihmarginalizovanih oblika kulture.Problem humanosti i svega onogašto je sputava ili čak osporava, postojiupravo kao otvoren problem.Da li se u Tragačima humanostzapravo rekreira putem njenesubverzije, odnosno spoznaje njenedruge strane, za koju se možereći da je takođe jedan od ključniharhetipova ljudske podsvesti?– Problem humanosti i svegašto s njenim manifestacijamau vezi pominjete, i jeste vrlootvoren problem. Politika i ideološkeinterpretacije humanostise i dalje uglavnom sprovodepo sistemu binarne opozicije,jedna strana ili postura je kaosto posto ispravna, druga ništa,a konflikti su uvek saèinjeniiz mnoštva aspekata, nijansi.Tragaèi se pak bave uglavnomnesvesnim promoterima zla kaoosobine koja u jednoj sredinipostupno postaje mainstream ipromoterima raznovrsnih crnobelihprincipa i, kao antipod,individualcima koji nisu moglida izaberu takve okolnosti i ukojima ne plivaju baš najbolje.Tako da, ako Tragaèi nude štaod pozitivnog orijentira èitaocu,to je pre svega etièka volja zaindividualizmom i mentalnomnezavisnošæu, u krajnjem sluèajuetièka volja za samoæom.Pomutnja jezikaKoji su najvažniji aspektiodnosa narativnog jezika i ideološkihpretpostavki našeg vremena?– Verujem da je neki vidkontrolisane æudljivosti glavnaosobina moje proze. Postupnouvedena heterotopija, ukljuèujuæii mešavina jezika, s èestimdramaturškim obrtima... Udanašnjem svetu pak, zbir mutiranihsub-jezika PR-ideologijesve je svaèije i, nemam pojma,na primer etno-subrukavaca,putem medija dopire kako doglavnih svetskih centara, takoi do Barselone i Beograda, alii do zabaèenih zaselaka. Usluèaju moje proze moguænostšto bezbolnijeg mešanja jezikai uvoðenja narativnih obrtanajvažniji je aspekt odnosa zakoji me pitate, a verujem daje, sudeæi po raznim žanrovskimaberacijama koje nastajuu savremenoj prozi, to uopštetako. Svakih trideset-èetrdesetgodina, zahvaljujuæi prodorujezika administracije, medija,menjanja žargona i raznih argoai sl., u svetu doðe do izvesnejezièke pometnje koja diktiraizvesno korigovanje u jeziku pai u žanrovima književnosti, kojedotadašnji jezik književnosti ižanrove èini manje razumljivim.Verujem da je to prirodno i dato, makar u nekoj meri, trebaprihvatiti, ali ne kao trend negokao jedino moguæe pravilo razvojaknjiževnosti. Mada, vidimoda u srpskoj književnosti, averujem i u ostalim balkanskimliteraturama, srazmerno boljeprolaze, makar u jednu ruku,oni pisci koji takvih pitanjanisu previše svesni.*Hilda Urošević je predavačicasrpske književnosti, kritičarka iznanstvenica iz Beograda.gor Marojević, rođen 1968. godine u Vrbasu. Trenutačnoživi i radi u Barceloni. Bavio se književnom kritikom. Prvimu je roman, Obmana Boga preveden na španjolski, azbirka priča Tragači prevodi se na makedonski jezik. Priče su muuvrštene u više antologija suvremene srpske proze i prevođenena talijanski, makedonski, slovenski, engleski i danski jezik. Uizdavačkoj kući AlexandriaPress, čiji je urednik, priredio je izboriz Nove srpske off <strong>priče</strong>. U Španjolskoj surađuje s književnimčasopisima Quimera i Lateral (Barcelona) te izdavačkom kućomOpera prima (Madrid). Po njegovu drugom romanu, Dvadesetčetiri zida, igra se predstava u Beogradskom dramskom pozorištu.Član je Srpskog i Katalonskog P.E.N Centra.Temu broja priredili Andrea Pisac i Roman Simić
22 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>TizianoScarpaMoj pupakTiziano Scarpaajprije si objavio romanOči na gradeli – koji jepostigao velik uspjeh – a tekonda zbirku priča Ljubav®. Kakoto? Mnogi pisci, posebno mlađi,učinili su suprotno: najprije <strong>priče</strong>,pa tek onda roman. Radi li se utvom slučaju o programatskomizboru, izdavačkoj politici, ili sipostupio “bez predumišljaja”?– Roman je postigao “velikuspjeh” meðu kritièarima, ali nei meðu èitateljima. Prodano je12.000 primjeraka, što je mnogoako se sjetimo da je Dostojevskisvojedobno prodavao po 6000 ucijeloj Rusiji. O mom se romanumnogo pisalo, u svim moguæimvrstama novina, uèenim akademskimèasopisima, tjednicimaposveæenim rocku, èak i ustrip-magazinima! Dospio je uruke praktièki svim èitateljimakoje u Italiji uopæe zanima takvavrsta literature: ona koja,pretenciozno, nastoji biti iumjetnièko djelo. Ali nije to biobestseler. Što se prièa tièe, stvarje jednostavna: neke sam napisaoprije, a neke nakon romana,ali zbirka je u cjelini bila gotovaposlije. Toèno je, meðutim, danakladnici više vole objavljivatiromane jer se prodaju bolje odprièa; osim toga, debitant kojipoène romanom ostavlja dojamda nije baš sasvim nezreo, daveæ ima jasne ideje o književnosti,koje je znao pretoèiti u velikprojekt.Kako danas doživljavaš odnosizmeđu romana i <strong>priče</strong>? Ako imamona umu fragmentarnu strukturutvog prvog pripovjednogdjela, doživljavaš li roman kaoformu bitno različitu od <strong>priče</strong> kojase služi posebnim pripovjednimpostupcima?– U roman nastojim unijetièitava sebe, sa svom svojomprostodušnošæu i sa svom svojomkulturom. Unosim vlastitopasionirano egzistencijalnoneznanje i vlastitu sarkastiènuerudiciju. U prièama, naprotiv,utjelovljujem mnogo razlièitihpripovjedaèa i junaka, tako daknjiga kao cjelina ispadne èitavzbor glasova: mojih baritonskihalter ega, mojih sopranistièkihblizanaca, tenora koji su mojasušta suprotnost; pa èak i onajuškopljeni povišeni tenor, kakavse bojim da æu postati!Trivijala kao inspiracijaTvoj roman Oči na gradelipoprilično se razlikuje od većegdijela suvremene talijanske proze.Osim tvoga interesa za strip, štoje još u većoj mjeri pridonijelokonačnom oblikovanju struktureu romanu?– Vidite, stripovi su samo povodza prièu. Japanski stripovimanga, kada sadrže pornografskeI visoki i niski, i patuljasti i divovski...elemente, podvrgavaju se vrlodomišljatoj, upravo dražesnojcenzuri, pa umjesto spolnihorgana vidimo ironiène slièice:lutkice, cvjetiæe... Zamisliosam ilustratoricu kojoj je posaorestaurirati te spolne organe zatalijanske èitatelje jer su onimnogo veæi prasci i ne bi znalicijeniti japanske sofisticiranegrafièke metafore. Ovako sampostavio problem: više-manjeznamo što to znaèi prevesti rijeè,ali što znaèi prevesti sliku?I pritom sam se, da bih napisaotu knjigu, oslonio na vlastitumaštu, koliko god je imam, alii na sve što sam ikada proèitao.Zato sam unutra utrpao razlièitevrste tekstova i naèina pisanja:oponašao sam esejistièkoi dnevnièko pismo, kazališneprograme, novinske èlanke. Ausred svega toga oponašao sam inajobièniju naraciju...I prije nego što je postalaprijemčivom za strip i sličnenove medije, takozvana visokaknjiževnost postala je u drugojpolovici 20. stoljeća prijemčivomza žanrove koji su tradicionalnosmatrani niskima, posebice zakrimiće. U određenom je smisluta pojava izazvala korjenitupromjenu sustava literarnihvrijednosti. Koliko su, po tebi, titrivijalni modeli važni za novugeneraciju talijanskih pisaca kojase pojavila devedesetih? I kolikosu prisutni u tvojim romanima ipripovijetkama?– U popularnim književnimžanrovima (koji su zapravo itekakoindustrijalizirani i komercijalizirani,i to na vrlo cinièannaèin...), u trivijalnoj literaturi isliènom, najljepše je ovo: uvjerenisu da je umjetnost užitakkoji valja izraziti. Èitateljupružaju užitak, to jest ugodu inelagodu: izmame ti podsmijehna usne, ganu te u srce, nasmijute do suza, uplaše, rasplaèu,Snježana HusićTatjana PeruškoU roman nastojim unijetičitava sebe, sa svomsvojom prostodušnošću isa svom svojom kulturom.Unosim vlastito pasioniranoegzistencijalno neznanjei vlastitu sarkastičnuerudiciju. U pričama, naprotiv,utjelovljujem mnogo različitihpripovjedača i junakaiziano Scarpa rođen je 1963. godine u Veneciji. Već seprvim romanom Oči na gradeli, objavljenim 1996. godine,nametnuo kao jedan od najvažnijih protagonista mladetalijanske proze. Uslijedila je zbirka priča Ljubav® (1998.), ukojoj su ponovno naglašeni ludizam, stilistički pastiš, referencena popularnu kulturu, fiziološko-anatomski aspekti te kritičkopreispitivanje društvenih institucija i medijske hiperstvarnosti.Scarpa je i autor najživopisnijeg vodiča po Veneciji, koji se podnaslovom Venecija je riba pojavio 2000. godine. Piše takođerkritičke eseje (okupljene u zbirci Kakva je to buka? Abeceda ipretjerivanja, 2000.), scenarije za stripove, kazališne i radio-drame,a napisao je i jedan operni libreto (Bez dlake na jeziku, uglazbljeni premijerno izveden 2000. godine). Ovih dana će se u talijanskimknjižarama pojaviti i njegova nova zbirka priča Što hoću od tebe.Scarpa je nesumnjivo jedno od najzanimljivih imena koja su uItaliji obilježila literarne devedesete i do danas ostala najživljimdijelom apeninske književne scene. U nas je ta nova generacijatalijanskih pisaca poznata isključivo zahvaljujući antologijiAnimalije (Naklada MD, Zagreb 2001.), u kojoj su prevedene idvije Scarpine <strong>priče</strong>. Hrvatska publika imat će priliku upoznatiTiziana Scarpu na 2. <strong>festival</strong>u <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>.naljute. Takozvana visoka književnost,naprotiv, smatra da jeumjetnost prije svega umjetnièkiproblem koji valja riješiti.Zaboli te glava kad se sjetiš svihonih estetièkih pitanja koja sipostavljaju visoka književnost ikritika koja je prati. No, krimiæi,znanstvena fantastika, ali i onošto se u kinematografiji zovekomedijom all’italiana, održali suna životu neke temeljne struktureza koje je visoko 20. stoljeæevjerovalo da su u dubokojkomi: zaplet, likove, realizamdijaloga... Svoje znanje, radost itragediju življenja crpim iz svihkulturnih i umjetnièkih oblikakoji mi pružaju nešto dobro,i ne zanima me jesu li visoki,niski, patuljasti ili divovski.Pisac u interakciji sastvarnošćuKada govorimo o prisutnostitelevizijskoga svijeta u suvremenojtalijanskoj književnosti,mislimo ne samo na tematizacijutelevizijskih lica i njihovognačina izražavanja nego i napreuzimanje narativnih modela.Čini nam se da je u Italiji to naglašenodaleko više nego u drugimeuropskim književnostima.Kako bi ti objasnio tu talijanskuspecifičnost?– Rijeè je o istoj onoj specifiènostizbog koje je trenutaènona èelu talijanske vladeveliki gazda svekolike televizije.Neki književni kritičari, pa isami pisci u Hrvatskoj i drugdje,percipiraju literarnu produkcijudevedesetih kao nešto bitno drukčijeod postmoderne i govore onovom realizmu. U Britanijisu skovali i novi termin, nearrealism.Misliš li i ti da izmeđutog novog ili skoro-pa-realizmadevedesetih i postmoderne sedamdesetihi osamdesetih zjapidubok rascjep?– Da. Termin realizam moždanije naroèito primjeren jer,kako nas je nauèila postmoderna,u meðuvremenu je i samastvarnost postala lažnom. No,opæenito gledano, èini mi se dasu pisci danas svjesniji umjetnièkogi politièkog doprinosa,ukratko ljudskog doprinosa kojioni sami mogu dati zajednici,a ne samo pitanja koja se tièuiskljuèivo povijesti i teorijeknjiževnosti. Sve u svemu, èinimi se da je danas mnogo manjeustajalog zraka. Moj je odgovorzapravo vrlo uskogrudan i nezahvalanprema postmodernistima,koji su nam dali i još namdaju èudesna djela. Rekao bihda se moj odgovor prije odnosina teoretièare postmoderne ina njihova totalitarna oèitovanjanemoæi.oj pupak smješten je usamom središtu moješkembe.Moj pupak sušta jesuprotnost poslovičnombunaru bez dna: onakoodoka, ima centimetar i pol.Ne ruši se u samoga sebe,ne pravi se tajanstvenim:pošten je i iskren; nema štoskrivati.Ostale škulje na mom tijelusilno se trude da ispadnupravi mračnjaci; obrušavajuse preko rubova moje kože,da bi zaronile u mračnedubine. Oči, uši, nos, usta,spolovilo, crijeva: ostaleškulje na mom tijelu prožetesu osjetima, čuvaju čitavezalihe javnih tajni; prenosemi sve što osjete; misle da suvažne, ne znaju umuknuti nina tren.Ako u svoj pupak gurnemslušalicu walkmana (kojamu k tome odgovarapromjerom) i pritisnem tipkuplay, ne čuje se ama bašništa, čak me ni ne zaškaklja.Poslužit ću se svojimpupkom kao što se Princna bijelom konju poslužioPepeljuginom cipelicom.Oženit ću se ženom čijaće se bradavica savršenosljubiti s mojim pupkom.A prve će bračne noćinjezina silovateljska dražicarazdjevičiti moj pupak.Dok to čekam, pripremamse za taj sretni događajpuštajući da u moj pupakpadaju velike kapi želea odmalina. Moj pupak je odličankalup za puding. Dugogledam povorku malinastihbradavica izlivenih iz mogpupka, uredno posloženihna pladanj; gutam ih jednuza drugom, pretvarajućiih u sirup jednim jedinimzamahom kameleonskogjezika.Kada u svoj pupak gurnemjagodicu prsta, postajemvlastiti napršnjak. Kada nekameni draga žena gurne svojprst u moj pupak, moje tijelopostaje napršnjak te žene,koja veze čudesne goblenenapučene ljubavnimpričama. Moje tijelo je štitiod vrška igle i od oštriceškara.Moj pupak okružen jedlakama koje hvataju vlaknaiz potkošulje, grudvaju ihu klupka malena poputmrava i mušica, pohranjujuih na dno mog pupka. Mojpupak sušta je suprotnostbiljci mesožderki koja sehrani kukcima. Moj pupakproizvodi mušice i mrave odvune i pamuka; čuva ih natoplom sve dok ne postanudovoljno veliki da se samibrinu o sebi, izađu na svjetlodana i sami se samcati zaputeu svijet.S talijanskoga prevelaSnježana Husić
V/104, 8. svibnja 2,,3.23<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>AliSmithTekst bez spisateljicenoge od tvojih priča tematizirajuproces pripovijedanja.Slijedeći istu postmodernističkuliniju, popričajmoo formi intervjua. Kako čitašintervjue?– Sa zrnom soli, rekla bih.Što znaèi da mi je zanimljivošto pisac/spisateljica imaza reæi, ali sam svjesna da seknjige bolje èitaju kad njihoviautori ne vire preko èitateljevaramena.Što nalaziš bitnim u intervjuimas nekom spisateljicom/piscem?– Hmm… Odgovaram li naovo pitanje s akademske ilispisateljske pozicije? Da èitams akademske – o, Bože, vjerojatnobih ispocrtavala sve živoi koristila kako mi paše. HvalaBogu što više nisam u akademskimkrugovima, iako pozicijejoš držim. Sa spisateljske pozicije,najbolji intervjui koje samikad èitala bili su oni u zbirciintervjua s Margaret Atwood.Ona je sjajna i inteligentnasugovornica. Grace Paley, takoðer.To je zato što prièaju i opolitici i o knjigama. Bojim seda nisu svi pisci sjajni sugovorniciuživo.Pretpostavljam da je prividosobe ono u èemu najviše uživamèitajuæi, ali znam da je totek privid. A tu je i stvarnostkad možeš èuti autorov/ièinglas u intervjuu, ne glas njegoveili njezine knjige nego njegovili njezin glas. Kao kad ste naèitanju. Ali tu se potencijalnomožeš jednako uzrujati kao naèitanju. Ima pisaca koje samišla slušati kako èitaju svojeprièe i sad mi je žao jer su minjihovi monotoni glasovi zaglaviliu ušima i sad se isprijeèiliizmeðu mene i pišèevih knjiga.Što u intervjuu želiš doznati onovom autoru/ici koje nisi čitala,a što o onima koje jesi?– Ništa. Važno mi je samo daje knjiga dobra. Ako mi netkokaže – proèitaj ovo, dobro je,onda sam sretna. Uistinu nemampotrebu da doznajem ištao osobi. Zapravo mislim da tošteti.Na koji način misliš da čitanjeintervjua s piscem može utjecatina čitanje njegovih/njezinihknjiga?– Kao što sam prije spomenula,sigurno je da možeutjecati itekako loše. Što pisciimaju za reæi o svojim knjigamazapravo nije važno. Što govoreo njima u najboljem je sluèajuzanimljivo.Ako je intervju također vrstareklame, što prodaje?– Jebi ga, nemam pojma.Uskoro mi izlazi nova zbirkakratkih prièa i dala sam hrpeintervjua, ali hoæe li se knjigaprodati? Ne. Nitko ne kupuje<strong>kratke</strong> prièe… Zašto? Zato štoizdavaèi ne daju iste novce zaoglašavanje zbirki prièa kao štodaju za romane, pa knjižarezbog toga nemaju poticaja da ihguraju i èitatelji dolaze do zakljuèkada <strong>kratke</strong> prièe zapravovrijede manje nego roman.Knjige pustiti čitateljimaDa si hrvatska čitateljicakoja nikad prije nije čula za AliSmith, što bi htjela znati o njoj?– Ne znam! Ja sam jednavrlo dosadna osoba koja ne radiništa osim što èitav dan sjedi usvojoj sobi i piše e-mailove ilipara stranice ili èita knjige pocijele dane, i ne mogu zamislitida bi išta što imam za reæimoglo ikoga zanimati. Ono štoim treba reæi je misliš li da jeknjiga dobra ili ne. Ako misliš,više ljudi æe je proèitati zbogtvoje preporuke, a to je jedinošto vidim da je važno za tu jednadžbu.Budući da je Ali iz Škotske,očekuješ li da će na čitanja svojihpriča doći s knjigom u jednom a sgajdama u drugoj ruci?– Kad sam bila mala, jednomsam prilikom uistinu pitala ocamogu li iæi na satove gajdi, nakonšto sam vidjela dijete kakoih svira na pozornici u lokalnomkazalištu – i to ne bilo kakvodijete – djevojèicu. Vrlo neobiènapojava – gajdašice. Ali nikadnisam išla na gajde. Premdasam prilièno talentirana, moguskidati stvari po sluhu, pjevatidrugi glas, i izvuæi melodiju izapsolutno svega, ukljuèujuæitheremin (neobièni glazbeniinstrument u obliku antena, zaovaj intervju relativno nebitan,op. M. S.)Buduæi da sam Škotkinja,trebali biste oèekivati da æuli Smith, rođena 1962. godine u Invernessu. Prva knjigaFree Love and Other Stories (1995.) dobila je NagraduSaltire Society za prvijenac godine te Nagradu ScottishArt Councila. Njezin prvi roman Like (1997.) kritika je vrlo dobroprihvatila. Godine 1999. objavila je drugu zbirku priča OtherStories and Other Stories. Roman Hotel World koji je uslijedioosvojio je Nagradu Encore te ponovo Nagradu Scottish ArtCouncila. Također je ušao u uži izbor za Nagradu Booker i Orange.Ali Smith redovito piše članke i osvrte za časopise i novine kaošto su The Scotsman i Times Literary Supplement.Mima SimićŠto pisci imaju za reći osvojim knjigama, zapravo nijevažno. Što govore o njima unajboljem je slučaju zanimljivoIzdavači ne dajuisti novac zaoglašavanje zbirkipriča kao što daju zaromane, pa knjižarezbog toga nemajupoticaja da ih gurajui čitatelji dolaze dozaključka da <strong>kratke</strong><strong>priče</strong> zapravovrijede manje negoromanmnogo psovati i furati se nasociorealizam. Pa, uistinu i psujem,ali sociorealizam zapravonije moja furka.Kako misliš da bi u Škotskojpercipirali hrvatskog autora/icukad bi došli čitati svoje <strong>priče</strong>?– Škotska bi mogla biti zainteresiranajer je ona upoznatas malim nacijama i radnièkimnacijama i nacijama koje suprošle kroz sranje. Engleska biprezirno otpuhnula i ostala kuæigledati tv ili piti sherry.Misliš li da bi ih percipiralikao egzotično Drugo?– Drugo, da. Egzotièno, vjerojatnone. Mnogo viskija bi sepopilo i na vjeèno prijateljstvozaklelo. U Škotskoj, je li, ne uEngleskoj – gdje bi pisce doveliu prilièno turobnu gostinskusobu praktièki istom nakon èitanjai ostavili ih u vlazi i bijedi.Može li tekst uistinu postojatibez pisca kao referenta; bi li tobilo previše uznemirujuće?– Da, može! Trebao bi!Voljela bih da je tako. Ne bibilo nimalo uznemirujuæe.S druge strane, osobno samstidljiva. Takoðer, voljelabih to itekako i s moralnogaspekta. Mislim da je pišèevposao pustiti knjigu, uèiniti jezdravom i dobrom koliko je tomoguæe i zatim je prepustitièitateljima.Bastardni jezici, maleknjiževnostiRazmišljaš li ikad o sebi kaoprivilegiranoj, s obzirom na to dati je engleski materinji jezik?– Privilegiranoj – ne. Ali volimsvoj naroèiti engleski, kojije èudna vrsta sjeverno-škotskog.Dolazim iz Invernessagdje je nakon jakobinskogustanka 1745. godine bilozabranjeno govorenje gelskog– grad je bio preplavljen engleskimvojnicima i postaogarnizon. Tako su sjever i jugstvorili èudnu mješavinu. Otacmi je Englez, a majka mi jebila Irkinja. Govorim bastardniengleski oblikovan pod utjecajemsvih navedenih stvari, kaoi gelskih gorštaèkih ritmova iškotskih ritmova s istoène obale.To je blagoslov. U školi smomorali uèiti gelski, bio je todio reforme. Svi smo ga mrzili;stvarno je težak. Ali sad kad mije èetrdeset i živim u Engleskojèesto osjetim nostalgiju za zvukovimagelskog, premda je jedinovrijeme kad sam se s njimredovito susretala bilo dok samradila na porti Highland radijau Invernessu kad mi je bilo 19 ikad sam bila jedina osoba tamokoja nije prièala gelski; svi suostali bili sa zapadne obale. Toje bila rijetkost.To što živiš/radiš/objavljuješu Engleskoj…, jesi li tako bližecentru ili možda ne vjeruješ ucentre?– Ne, istina je, ne vjerujemu njih. Ali bilo je zanimljivogledati kako Škotska postajesve veæi izdavaèki centar posljednjihpar godina zahvaljujuæihrabrim i energetiènimizdavaèkim kuæama poputCanongatea. Prije toga supisci èije su knjige objavili uŠkotskoj obièno napuštali svoješkotske izdavaèe odmah nakonprve knjige i pridruživali seengleskim redovima – za veæenovce i bolju prodaju. Sad seškotski izdavaèi prilièno dobrodrže. Prvu knjigu objavila samza Virago jednostavno zato štosu me oni prvi uzeli, a to nijeimalo nikakve veze s centrima.Sad objavljujem za Penguin,jednostavno zato što su uzeliknjigu kad sam je imala.Bezrodne <strong>priče</strong>U tvojim pričama pripovijedanjefunkcionira i kao postupakza razbijanje naracije (skrećućipozornost na artificijelnost pisanjau opoziciji spram “života”koje bi trebalo predstavljati) alii kao katalizator za odnose međulikovima (često jedan drugomepričaju <strong>priče</strong>). U njima takođernalazim pregršt referencina druge medije, poput filma/televizije. Reci nešto o tome.– Zanimljivo je da je upravoto tema mog novog romana (okojem ne mogu reæi ništa višeod toga). Fasciniraju me prièekoje bismo trebali uzimati kaoistinu, kao danu strukturu stvari.Obožavam promatrati štose dogaða kad predložiš da sumoguæe i druge strukture, i dadate strukture možda nisu takoèvrste ili dobre ili izolirane iliih se treba uzeti zdravo za gotovokao što se misli.U tvojoj prvoj zbirci pričaFree Love većina priča, osimšto se bave pričanjem, na krajuse tematski svode na ljubav ilinešto opasno njoj nalik. Što je tuopasno?– Ti su ljubavni odnosi ponekadhomoseksualni, ponekadheteroseksualni a ponekadseksualno ambigvitetni. Ovo bi,oèito, trebalo funkcionirati kaosvojevrsna univerzalizacija (postojili ta rijeè? Na škotskom…)Demokracija? Jednakost?Pravednost? Ukljuèivanje?Velikodušnost? Na škotskom.uh: da bi celi svet braèa bili,i tako to. (osim što bi trebalipustiti i cure, ne?)Kakav je tvoj stav prematome?– Mislim da je to dobro.Volim ukljuèivati koliko god
24 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Ne počnemo li svi preispitivati dane strukture stvari, sa svim onim intelektualnim, strastvenim, političkim, razumnim idemokratskim što imamo, onda smo sjebani jednako koliko i jadni ljudi što krvare u Irakuje to moguæe. Sviða mi se što su oneja/ti prièe skoro bezrodne (prièe A. S.kojima su likovi ja i ti – na engleskomspolno teže utvrdljivi, op. M. S.).Tako se svatko može osjeæati njihovimdijelom. Ali te prièe takoðer imajuzaèkoljicu – tj. ako ne znaš kojeg samspola i èitaš prvu prièu u zbirci FreeLove ili prièu pod naslovom Blank Card,do kraja prièe ne znaš da su oba glavnalika žene… Koliko æe ti trebati dok neshvatiš da je djevojka/žena ona kojaprièa? I što to èini tvojim pretpostavkamao ljubavi, prièi, autoritetu, pa èaki tvom poznavanju sebe kad ti jednompostane jasno?Ne svrstavam se u kategorijeBudući da je seksualno uvijek političko,koja je tvoja politička pozicija?– Najvažnija stvar je to da se nesvrstavam u nikakve kategorije. Uz tosam lezbijka, Škotkinja, dešnjakinja,socijalistkinja, posrnula katolkinja iimam smeðu kosu. Ali kad se sve zbroji– slušaj, ne svrstavam se u kategorije.Sadržim mnoštva. Kao i svi mi. To jemoj politièka, a uzgred i omiljena seksualnapozicija.Što nas dovodi do očitog, onog što samte trebala pitati odmah na početku: kakoovaj Bushev rat utječe na tvoje mjestospisateljice?– Kao osobu me razbješnjuje. Kaospisateljicu me èini još sigurnijom daako svi ne poènemo preispitivati danestrukture stvari sa svim onim intelektualnim,strastvenim, politièkim, razumnimi demokratskim što imamo, ondasmo sjebani jednako koliko i jadni ljudišto krvare u Iraku.Kao javna osoba, koristiš li svoj glas zaneku vrstu političkog aktivizma?– Uvijek æu govoriti kad mogu.Nisam bog zna kakva glasnogovornica,takva sramežljiva i pomalo dosadna, i jerme se tako lako strpa u ladicu i odbacikao ženu, lezbijku (i to prilièno èudnui nalik trolu), ali poznajem silnu snaguprave rijeèi na pravom mjestu u pravovrijeme.Misliš li da ti (kao intelektualka ijavna osoba) imaš odgovornost djelovati/reagirati?– Neprestano.Kako pisac reagira/djeluje?–Piše iz petnih žila. Èini druge stvarimoguæima. To je ono bitno što umjetnostradi, kad dobro funkcionira.Glasovi protestaKakav je stav Škotske prema čitavojstvari i postoji li uopće neovisni stavŠkotske?– O, stav je dobar i jak i anti. Prvogsvibnja su izbori za škotski parlament.Ljudi u Škotskoj koji su protiv rata (priliènoveliki broj) æe svi pobjesnjeti naškotsku laburistièku stranku zbog podrškeBlairovu ratu i mislim da æe doæi dovelikog prelaska u Škotsku NacionalnuStranku i vrlo uzbudljivu novu škotskuSocijalistièku stranku. Automatskiškotski stav, premda i Škotska pati odteškog uroðenog rasizma, je još uvijekusmjeren prema demokraciji, pravednosti,socijalizmu. Svi znaju da ovaj ratnije pravedan, što je najvažnije, èak ibez svega drugog. U Engleskoj takoðerpostoji golema antiratna struja, ali otkadsu krenuli u Irak, novine i mediji su sepovukli: prekasno je, naši deèki, itd. itd.Bila sam na sva tri londonska prosvjeda,prvi je bio golem, drugi je bio priliènovelik, treæi ove subote je bio mnogomnogo manji i mnogo podjeljeniji okoIzraela/Palestine. Ljudi sad za iraèkirat misle da je prekasno – smatraju gagotovim/trijumfom (zaboga!). To jeodvratno. Moja zastupnica u parlamentuto dobro zna – dala je otkaz. Gomilaljudi je ljuta diljem Velike Britanije.Hvala Bogu.Univerzalna pričaAli Smithio jednom neki èovjek koji je prebivao kraj mezarja.No, dobro, okej, nije baš uvijek bio èovjek, uovom sluèaju bila je žena. Bila jednom neka žena koja jeprebivala kraj mezarja.Iako, ruku na srce, nitko više baš ne koristi tu rijeè.Svi kažu groblje. Niti itko više govori prebivati. Drugimrijeèima:Bila jednom neka žena koja je živjela kraj groblja.Zapravo ne. Bila jednom jedna žena koja je živjelakraj – ne, u – antikvarijatu. Živjela je u stanu na prvomkatu i vodila je duæan koji se prostirao èitavim prizemljem.Tamo je sjedila, dan za danom, meðu lubanjamai kostima rabljenih knjiga, hrpa i polica knjiga koje su seprotezale svim dužinama i širinama dugih, uskih prostorija,meðu hrpama koje su se njihale nestabilne poputtornjeva bez temelja, prema ispucaloj žbuci stropa. Iakosu im presavijene, zgužvane ili još uvijek ravne hrbateizbijelile godine anonimnog, davno ugaslog svjetla, svakaje od njih nekoæ bila nova, kupljena u knjižari punojsjaja drugih novih knjiga. I sada je svaka od njih bilaovdje, i za svaku bi se moglo naæi previše razloga kad biu pitanje došlo kako je završila ovako utopljena u knjiškuprašinu vidljivu u zraku u kojem je ovog zimskogdana sama sjedila ta žena osjeæajuæi posvuda oko sebenjezin teret, teret korica sklopljenih preko milijunastranica koje možda nikada više neæe ugledati svjetlo.Trgovina se nalazila u jednoj zabaèenoj ulici izvancentra malenog seoca koje je ljeti posjeæivalo malo turistai u kojem je posao znatno opao od 1982. godinekad je Kraljica majka, naizgled slabašna i pridržavajuæišešir na glavi zbog vjetra, presjekla vrpcu na zaobilaznicikoja je pristup gradu uèinila puno bržim, a stajanjeu selu prilièno teškim. Zatim se zatvorila banka, a nakoncu i pošta. Radio je i duæan sa živežnim namirnicama,ali veæina je ljudi vozila šest milja do supermarketa.Supermarket je takoðer držao knjige, ali jedva pokoju.S vremena na vrijeme netko bi ušao u antikvarijattražeæi nešto za što je èuo ili èula na radiju ili televizijiili proèitao u novinama. Obièno bi se žena iz duæanamorala isprièati što to nema. Na primjer, sad je bila veljaèa.Nitko veæ nije bio u duæanu èetiri dana. Tu i tamo,knjiška tinejdžerka ili tinejdžer, silazeæi u pola èetiri izškolskog autobusa koji je vozio izmeðu sela i grada, znalibi stidljivo gurnuti vrata duæana i naviriti se s onomvrstom zadovoljstva koju možete primijetiti èak i s leða,u ramenima, leðima i kutu pod kojim glava osobe gledabeskonaèna obeæanja knjiga. Ali to se veæ neko vrijemenije dogodilo.Žena je sjedila u praznom duæanu. Bilo je kasnoposlijepodne. Uskoro æe pasti mrak. Gledala je muhuu izlogu. Bilo je još rano doba godine za muhe. Letjelaje u kolebljivim trokutima, a onda se spustila na VelikogGatsbyja F. Scotta Fitzgeralda ne bi li se osunèala na kasnomzimskom suncu što je sjalo.Ili, ne. Èekajte:Bila jednom jedna muha koja se nakratko odmorilana staroj mekoukorièenoj knjizi u izlogu antikvarijata.Zastala je tamo na trenutak topline prije nego što seponovno vine u zrak što æe uèiniti svaki tren. Nije bilarijeè ni o kakvoj posebnoj vrsti muhe ili muhi s nekimzanimljivim imenom vrste – na primjer grabljivica,ubojica, bumbar, debeloglava muha, buha, bodež muha,dugorila muha ili zujara. Nije èak bila rijeè ni o stršljenu,obadu ili mušici. Bila je to obièna kuæna muha, muscadomesticus linnaeus, iz porodice diptera što znaèida ima dva krila. Stajala je na korici knjige i udisala zrakkroz pore.Polegli su je kao jaje u manje od milimetra dugojgrudici gnoja na imanju udaljenom milju i pol i postalaje beznoga liènika, stvorenje koja se hrani na gnoju ukojem je bila polegnuta. Zatim se to stvorenje, buduæida je dolazila zima, golom snagom mišiæa izmigoljilogotovo èetrdeset metara daleko. Tamo je spavalo gotovoèetiri mjeseca u šupljikavim temeljima zida ispod nekolikostopa naslaganog sjena u štaglju. U èaroliji blagogvremena prošlog je vikenda razbilo vrh svoje kukuljice iizvuklo se van, sada kao šest milimetara dug kukac. Podstrehom štaglja raširilo je i osušilo krila èekajuæi da mutijelo oèvrsne na neoèekivano proljetnom zraku što jestigao s Baleara. Tog se jutra kroz pukotinu u krovu štagljapridružilo ostatku svijeta, a onda leteæi lijevo desnoprešlo više od milje u potrazi za svjetlom, toplinom ihranom. Kad je žena koja je bila vlasnica duæana, otvorilakuhinjski prozor da istjera paru od kuhanja ruèka,uletjelo je u kuæu. Sada je luèilo i bljuvalo, što muheinaèe rade kad se odmaraju na površini razlièitih stvari.Istini za volju, to ono je malo neprecizna rijeè, jer jeto bila ženka koja ima duže tijelo i crvene proreze oèijupostavljene šire od mužjaka. Svako joj je krilo bila tanka,savršena, osjetljivo prokrvljena membrana. Imala je sivotijelo i šest nogu, svaku s pet gipkih zglobova, a siæušnedlaèice prekrivale su joj cijelo tijelo i noge. Lice joj jebilo prošarano grimiznim i srebrnim prugama. Duga sujoj usta imala spužvasti završetak za upijanje tekuæine iotapanje èvrstih tvari poput šeæera, brašna ili polena.Rilcima je upijala sliku glumaca Roberta Redforda iMie Farrow na naslovnici Penguinovog izdanja VelikogGatsbyja iz 1974. godine. No, kao što biste i sami pomislili,tu je bilo malo toga zanimljivo za jednu kuænumuhu koja se hitno mora nahraniti i izleæi jajašca, kojaje sposobna nositi preko milijun bakterija i prenijeti sveod obiène dijareje do dezinterije, salmonele, tifusnegroznice, kolere, polimijelitisa, antraksa, gube do tuberkuloze,i koja osjeæa da æe je u svakom trenutku grabežljivacuhvatiti u svoju mrežu ili æe je nasmrt zgnjeèitilopatica ili æe, ako sve to preživi, svakog trena postatitako hladno da æe biti lišene života i ona i svih desetgeneracija koje ove godine može pokrenuti, svih devetstotina jajašaca koje æe moæi poleæi ukaže li joj se prilika,onih prosjeènih dvadeset dana u životu prosjeène,obiène kuæne muhe.Ne, èekajte. Jer:Stajalo je jednom Penguinovo izdanje klasiènogamerièkog romana F. Scotta Fitzgeralda Velikog Gatsbyjaiz 1974. godine u izlogu tihog antikvarijata u selukojeg je posjeæivalo malo ljudi. Imalo je stotinu osamdeseti osam paginiranih stranica i bilo je dvadesetoPenguinovo izdanje tog romana – samo 1974. godinereprintano je tri puta, a tu je popularnost dijelom stekloi zahvaljujuæi ekranizaciji romana koja je snimljena istegodine u režiji Jacka Claytona. Naslov izdanja, nekoæsvjetložut, izgubio je veæinu svoje boje i prije nego štoje dospio u duæan. Buduæi da je knjiga stajala u izlogu,izblijedjela je èak i više. U kadru iz filma što se nalaziona njoj, ukrašenom okvirom iz dvadesetih, bili su RobertRedford i Mia Farrow, zvijezde filma koje su takoðerpoprilièno izblijedjele, iako je Redford još uvijek biodotjeran s onom svojom golferskom kapicom, a Farow jeu šeširu jako obješenog oboda pristajala sepijastom efektukoji joj je sluèajno donijelo kretanje sunca i svjetlana staklu.
V/104, 8. svibnja 2,,3.25<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Godine 1974. roman je u Devonu za trideset penijaprvi put kupila Rosemary Child, tada u dobi oddvadeset dvije godine, koja je osjeæala poriv da prijegledanja filma prvo proèita knjigu. Dvije godine kasnijeudala se za svoga zaruènika Rogera. Pomiješali su svojeknjige, a duplikate su dali jednoj bolnici u Cornwallu.Ovu je jednog dugog, vruæeg srpanjskog poslijepodneva1977. godine s kolica bolnièke knjižnice na Odjelu 14uzela Sharon Patten, èetrnaestogodišnja djevojka saslomljenim kukom, utezima privezana za krevet, kojase dosaðivala zato što je završio Wimbledon. Njezinje otac izgledao zadovoljan vidjevši za vrijeme posjetaknjigu na njezinom ormariæu, pa ju je tijekom èitavogboravka, iako je prestala èitati veæ oko polovice, držalatamo kraj vrèa s vodom, a onda ju je prošvercala domakad je otpuštena. Tri godine kasnije, kad je više nijebilo briga što otac misli o njezinim postupcima, dala juje školskom prijatelju Davidu Connoru koji se spremaostudirati engleski i rekla mu da je to najdosadnija knjigana svijetu. David ju je proèitao. Bila je savršena. Bila jebaš poput njegovog života. Sve je lijepo, sve je beznadno.Pješaèio je do škole ispod glasa citirajuæi dijelove.Kad je dvije godine kasnije otišao na sjever na sveuèilišteu Edinburghu, sada kao zreli osamnaestogodišnjak,divio joj se, kao što je rekao nekoliko puta na seminaru,iako ju je smatrao pomalo adolescentskom i vjerovaoda je podcijenjena Blaga je noæ Fitzgeraldovo pravo remek-djelo.Tutor koji je svake godine morao ocijenitioko stotinu i pedeset dogotovljenih brucoških eseja oVelikom Gatsbyu, mudro je kimao i dao mu visoku ocjenuna ispitu. Godine 1985. završivši s najboljim uspjehomu klasi i pronašavši posao u Personalnoj upravi, David jeza trideset funti prodao sve svoje stare knjige s književnogseminara djevojci koja se zvala Mairead. Marieadnije voljela engleski, nije joj davao valjane odgovore, pase odluèila za ekonomiju. Ponovno ih je sve preprodalazaradivši više novca od Davida. Studentica prve godineimenom Gillian Edgbaston uzela je Velikog Gatsbyja zadvije funte što je bilo šest puta više od originalne cijene.Nikad ga nije uspjela proèitati i ostavila ga je napolicama iznajmljene kuæe u kojoj je živjela prije negošto se odselila 1990. godine. Brian Jackson, vlasnik tekuæe, spakirao ju je u kutiju koja je pet godina stajala ugaraži iza hladnjaka. 1995. godine posjetila ga je majkaRita i, dok je èistio garažu, našla ju je u jednoj otvorenojkuhinji koja je ležala na šljunku kolnog prilaza. VelikiGatsby! rekla je. Nije ga bila proèitala godinama. Jošje se sjeæa kako èita tog ljeta, dvije godine prije smrti,nogu visoku dignutih na sofi i glave zadubljene u knjigu.Kod kuæe je imala sobu punu knjiga. Kad je umrla1997. godine sve ih je spakirao i dao jednoj registriranojdobrotvornoj ustanovi. Registrirana ustanova je izdvojilavrijedne stvari, a ostale preprodala na dražbi u kutijamaod po trideset raznoraznih paperbacka, petaka za kutiju,antikvarima iz cijele zemlje.Žena je onom tihom antikvarijatu otvorila kutiju kojuje kupila na dražbi i umorno podigla obrve. Još jedanVeliki Gatsby.Penguinovi moderni klasici. F. Scott Fitzgerald. Sadai na filmu. Knjiga je stajala u izlogu. Stranice i rubovibili su prljavožuti zbog vrste papira kakva se koristilau starim Penginovim modernim klasicima – po svojojprirodi te knjige neæe trajati. A sada je, hvatajuæi slabosunce u izlogu, na knjizi odmarala muha.Ali muha je iznenada odletjela u zrak jer je neki muškaracstavio dlan izmeðu knjiga u izlogu antikvarijata iuzimao je upravo ovu.Sad:Bio jednom neki èovjek koji je pružio ruku i uzeorabljeni primjerak Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeraldaiz izloga tihog antikvarijata u jednom malom selu.Hodajuæi prema pultu preokretao je knjigu.Pošto vam je ova? Upitao je ženu sivog lica.Uzela mu ju je i provjerila unutrašnjost korice.Jel’ ova? Funtu, rekla je.Na njoj piše trideset penija, rekao je pokazujuæi nazadnju koricu.To vam je cijena iz sedamdeset èetvrte, rekla je žena.Muškarac ju je gledao. Nasmiješio se divnim osmijehom.Ženino se lice ozarilo.Ali, buduæi da je dosta izblijedjela, rekla je, moguvam je dati za pedeset.Kupujem, rekao je.Želite li vreæicu, upitala je.Ne, u redu je, odgovorio je. Imate li još koji primjerak?Još koji primjerak Fitzgeralda?, rekla je žena. Da, podF. Odmah æu...Ne, rekao je muškarac. Mislim, još koji primjerakVelikog Gatsbyja.Želite drugi primjerak Velikog Gatsbyja?, upitala ježena.Želim sve primjerke koje imate, rekao je muškaracsmiješeæi se.Žena je otišla meðu police i pronašla mu još èetiriprimjerka Velikog Gatsbyja. Onda je krenula premaskladištu u stražnjem dijelu duæana tražeæi još koji.Nema veza, rekao je muškarac. Pet æe biti dosta. Petfunti za sve, što kažete?Vozio je stari Mini Metro. Zadnje se sjedalo nalazilopod morem razlièitih izdanja Velikog Gatsbyja. Sklonioje nekoliko zalutalih primjeraka od ispod vozaèevogsjedala da mu se ne bi potplele pod noge ili papuèicedok vozi i, ni ne gledajuæi, preko ramena bacio na hrpuknjige koje je upravo kupio. Upalio je motor. Sljedeæiantikvarijat nalazio se šest milja dalje, u gradu. Sestraga je pretprošlog petka zvala iz kade. James, u kadi sam,rekla je. Treba mi Veliki Gatsby od F. Scotta Fitzgeralda.Od kakvog F, što?Ponovila mu je. Trebam ih što je moguæe više, reklaje.Okej, rekao je.Radio je za nju jer mu je dobro plaæala, imala je dotaciju.Jesi li ga ikad proèitao? Upitala je.Ne, rekao je. Trebam li?I tako idemo dalje, rekla je. Brodovi protiv struja.Neprestance nošeni u prošlost. Kužiš?A što s novcem za benzin, ako moram voziti posvudatražeæi knjige?, upitao je.Imaš petsto funti do kupiš petsto knjiga. Dobit æeših i za manje, a kusur možeš zadržati. A dat æu ti i jošdvjesto više za trud. Brodovi protiv struja. Savršeno, zarne?A novac za benzin?, upitao je.Platit æu ti, uzdahnula je.Jer:Bila je jednom neka žena u kadi koja je upravo nazvalabrata i zamolila ga da joj kupi što više primjerakaVelikog Gatsbya. Otresla je kapi s telefona, prebacila gapreko stranice na tepih u kupaonici i brzo vratila ruku uvodu jer joj je bilo hladno.Skupljala je knjige jer je izraðivala brodove od stvariod kojih se brodovi najèešæe ne rade. Tri godine ranijeizradila je metar dugaèak brod od sunovrata koje su onai brat noæu krali iz vrtova po cijelom gradu. Porinulaga je popevši se u njega u lokalnom kanalu. Voda jojje gotovo odmah doprla do stopala, a zatim se popelai do koljena, bedara, sve dok se nije našla do struka uledenoj vodi okružena plutajuæim sunovratima što su seraspleli.Ali, omanja skupina ljudi okupila se da vidi kako tonei prièa je privukla dosta pažnje mjesnih, pa èak i neštonacionalnih medija. Pod pokroviteljstvom Interflorekoja je platila da je skinu s pomoæi za nezaposlene, odmiješanog cvijeæa, od ljiljana do visibaba, izgradila novi,pet stopa dug brod. I taj je potonuo, ali ovaj put je, snjom kako tone, snimljen za jedan umjetnièki projekt.To joj je donijelo veliku narudžbu da napravi još neoèekivanihbrodova. Tijekom zadnje dvije godine izraðivalaje trometraše i èetverometraše od slatkiša, lišæa, satovai fotografija i svakog je porinula uz veliku sveèanost unekoj drugoj luci Ujedinjenog kraljevstva. Nijedan odnjih nije izdržao više od dvadeset pet metara od obale.Veliki Gatsby, mislila je u kadi. Bila je to knjiga koje sesjeæala iz mladenaštva i, dok je ležala u vodi i grizla sešto da napravi kako joj ne bi oduzeli dotaciju, iznenadajoj je palo na pamet.To je savršeno, mislila je kimajuæi sama sebi. I takoidemo dalje. Zadnja reèenica knjige. Spustila je ramenapod vodu da ih ogrije.I tako, buduæi da smo veæ stigli do kraja:Dva metra dugaèak brod napravljen od primjerakaVelikog Gatsbyja spojenih vodootpornim sredstvom zabrtvljenje porinut je u proljeæu u luci Felixstowe.Umjetnièin brat skupio je više od tristo primjerakaVelikog Gatsbyja i prevalio put od Walesa do Škotske. Nanekim mjestima koje je posjetio, još uvijek je priliènoteško kupiti rabljeni primjerak Velikog Gatsyja. To ga jestajalo toèno sto osamdeset i tri funte. Zadržao je kusur.Bio je on takoðer i èovjek sklon pranju ruku prije jela,pa mu moguæi ostaci muhe koja je malo ranije u ovojprièi stajala na korici primjerka kojeg je kupio u tihomantikvarijatu, nisu naškodili.Taj primjerak Velikog Gatsbyja s imenima nekih ljudikoji su ga imali, razlièitim rukopisom poredanih jednoispod drugoga na prvoj unutarnjoj stranici – RosemaryChild, Sharon Patten, David Connor, Rita Jackson – bioje prilijepljen za pramac koji se držao na površini tristometara prije nego što je konaèno, natopljen vodom, potonuo.Muha koja tog dana zastala na knjizi, veèer je provelaodmarajuæi se na svjetlu koje je stajalo i lebdjelo višeod pet stopa iznad razine zemlje. To muhe i inaèe èineuveèer. Ni ova muha nije bila iznimka.Žena koja je držala antikvarijat bila je presretna štoje odjednom prodala sve primjerke Velikog Gatsbyja i tojednom, tako nasmiješenom mladiæu. Onu koja je stajalau izlogu, nadomjestila je Danteovom Božanstvenomkomedijom i dok je to èinila rastvorila je knjigu. Izletjelaje prašina. Još malo prašine ispuhala je s vrha knjige,a onda ju je otrla o pult. Promatrala je knjišku prašinurazmrljanu na njezinom dlanu.Bilo je vrijeme da skupi prašinu sa svih knjiga, istreseih. Trajat æe to do dobrano u proljeæe. Beletristika,publicistika, onda sve podvrste. Bila je bezbrižna. Te jeveèeri poèela sa slovom A.Žena koja je živjela kraj groblja, sjeæate se, na samompoèetku? Pogledala je kroz prozor i vidjela – ah, to jedruga prièa.I konaèno, što s onim prvim, èovjekom s kojim smopoèeli, koji je prebivao kraj mezarja?Eh, taj je živio dugo, sretno i zanimljivo, godinama igodinama, a onda je umro.S engleskoga preveo Dragan Koruga
26 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>PéterZilahySlikovni rječnik diktatureobzirom na to da je razlogovome intervjuu Festival<strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>, štoprema tvome mišljenju značieuropska kratka priča u usporedbis ne-europskom npr.? Što je smađarskom kratkom pričom?– Mogao bih reæi da nemampojma i negodovati kako uopæejedna književna vrsta može bitigeografsko pitanje, ali radije æuprobati odgovoriti. Izraz kratkaprièa, koji koristiš, vjerojatnoupuæuje na short story, što se uMaðarskoj zove novela, a popularnaje i dan danas. Postoje zemljeu kojima kratka proza nijeu modi i svaki knjiški moljacèita opsežne romane, ali novelase pojavljuje i kod amerièkihautora, npr. Raymond Carverutjecao je na mnoge <strong>europske</strong>pisce. Što je europsko u novelijednako je teško reæi kao i štoje amerièko u ratu. Granice blijedejer književne vrste, a i pisci,mnogo putuju u posljednjevrijeme. Èini se da tržište nijeslomilo novelu, onda joj ono inije potrebno.Druga rijeè koja se može pojavitikao naziv književne vrsteje: prièa. Prièa na maðarskomznaèi da netko preprièava jedandogaðaj. Izraz se u devedesetimapoèinje koristiti najvišekao suprotnost teksta, daklesuprotstavljeno postmodernispomenuta proza rijetko kaovodeæu liniju ima princip prièe.Preciznije, tako nazivamo oneprièe koje imaju poèetak i kraj,a sustav aluzija dopušta da udjelu uživaju i èitatelji koji uknjiževnosti nisu baš doma.Otvorene granice žanraU današnjim “multimedijalnimvremenima” što značiknjiževnost? Iz tvog romanarječnikaPosljednji Prozor-Žirafanastao je i četverojezični multimedijalniCD ROM, time siujedno i prvi u Mađarskoj kojikombinira književnost s mogućnostimamultimedija. Pokloniksi toga ili je to bio samo jedan odtvojih mnogobrojnih eksperimenata?– Navodnici u pitanju potpunosu opravdani jer neživimo u “multimedijalnimvremenima”. Bar ne u Srednjoji Istoènoj Europi. Književnostse trenutaèno ne kreæe premaeksperimentalnim formama,a novi mediji nisu postali prihvatljivaknjiževna sredstva.Pokušaji slièni mome pojavljujuse samo kao senzacija i nemajudirektan utjecaj na književniživot. Posljednji Prozor-ŽirafaCD-ROM pionirsko je djelouspješnog spajanja književnostii multimedija ne samo u Europinego u cijelom svijetu. Pojavilesu se nove semantièke domene,koje se publici mogu najboljepredati u obliku performansa,ili možda eksperimentalnogkazališta. CD-ROM koji je dosadprikazan u više od dvadesetzemalja dokazuje da je publikaotvorena za stapanje multimedijai književnosti, ali publikane dolazi samo iz književnihkrugova i time se otvaraju vratai onima koji su prije toga jedvabili u dodiru s književnošæu.CD-ROM je bio golem projektod dvije godine i na kojemje sudjelovalo više od 40 ljudi.Za to sigurno neæu imati snageu bližoj buduænosti. Roman nakojem sad radim ne sadrži slikei neko vrijeme ne planiramsliène interaktivne radove, aliparalelno radim na više likovno-umjetnièkihprojekata, iu buduænosti æu takoðer imatiizložbe na razlièite teme.Zbirka pjesama Kip ispodplahte spreman na skok izašla je1993. Jesi li otada pisao stihove?U čitanci za VII. razred postojijedan tvoj sonet. Soneti baš i nisukarakteristični za tebe?!– Da, pišem, i sonet samnapisao poslije toga. Dio mojihtekstova je snažno lirski,kao što postoje i moje lirskefotografije. Uvijek sam tražioprijelaze izmeðu vrsta i formi,iz pjesnièkih formi mnogo samnauèio, što se oèituje i na mojojprozi. Nakon zbirke, stihovimi uglavnom upadaju u prozu,dogaða se da se mogu samipo sebi izdvojiti, kao pjesme.Meðu njima par ih je prevedenona mnoge jezike. Zbirkapjesama, kao vrsta me veæ nekovrijeme ne zanima, èini mi seisforsirana, pogotovo s obziromna to da nikada nisam radio uciklusima, nego se svaki stih razlikovaood ostalih. Èinjenica jeda konkretne stihove, i formomstihu sliène, pišem samo ponarudžbi. Tako je i sonet, kojije dospio u èitanku, nastao nanarudžbu Partija Nagyja Lajosa.To je moj jedini sonet.Gdje možemo čitati tvoje novele?– U Maðarskoj posvuda:u èasopisima, antologijama,dosta ih ima i na netu. Knjigudosad još nisam napravio odnjih. Par komada može se tui tamo naæi i na engleskom, ana jesen mi izlazi jedna zbirkaPetra TkalčecOsnovna ideja bila je da jediktatura sve tretirala kaodjecu, ne samo mene nego imoje roditelje, baku i djedatakođer, zato se slikovni dječjirječnik činio idealnom formomza diktaturu kao temuNe živimo u“multimedijalnimvremenima”. Bar neu Srednjoj i IstočnojEuropi. Književnostse trenutačnone kreće premaeksperimentalnimformama, a novimediji nisu postaliprihvatljiva književnasredstvana njemaèkom, sastavljena odtekstova koji se nekako vežuuz Njemaèku ili uz broj tri. Itaj izbor otvoreno interpretiragranice žanra, s obzirom na toda za vrijeme pisanja nisambaš uvijek pazio kamo se mogusvrstati ti redovi: u kategorijulirike, proze, fikcije ili dokumenta.Život bez mene nastao je takoðerpo narudžbi, kad sam jošbio iskljuèivo pjesnik. Izvornoje krenuo kao dnevnik, kasnijese pomakao u smjeru eseja, ana kraju je to postala moja prvanovela u životu.Biti književna zvijezdaKojim piscima ili knjigama seuvijek vraćaš?– To je pitanje raspoloženja,mijenjaju se godišnje, kao odjeæa,dužina kose ili jela koja volim.Ne želim pisati listu, i neobièavam, jer bih sigurno nekogaizostavio. Imam velik apetiti sve me zanima, volim èitati ifilozofiju i znanstvene radove,ako imam vremena. I još više,ako vremena nemam.Mladi europski pisci kratkopričaši!Pisci malih jezika! Kolikopoznaješ hrvatske pisce?– Uglavnom poznajem hrvatskepisce, mlade takoðer.Posljednje odlièno štivo bila jeknjiga Roberta Perišiæa, kojusam uredio na maðarskom. Nepostoje mali jezici, samo maledržave.Da. Napokon se događa neštona tom planu. Postoji li u mađarskojinteres za hrvatsku, anaravno i ostale južnoslavenskeknjiževnosti?– Interes postoji, ali prije odtiska i emigracije, nego od prosjeènogèitatelja. Mogu se èitatidobre recenzije ili èuti odlièniintervjui na radiju, ali to ne rasprodajeknjige. Pravi èitateljskitabor je nekoliko stotina ljudi.Ako se nešto dogaða, to je zatojer postoje fondovi koji podržavajutih par stotina entuzijasta.U svakom sluèaju, mnogi znajuda je južnoslavenska književnostdobra.A koga bi od mađarskih pisacamogao preporučiti hrvatskimčitateljima? Koga bismo trebaliprevoditi, osim tebe, naravno?– Koliko znam, nedavno jeizašla knjiga prièa živuæih maðarskihpisaca u kojoj su biladobra imena, vidio sam sadržaj.Iz toga se naveliko može birati.Na primjer, u njoj ima mnogodobrih autora po imenu Lászlo.Kako je sve to uopće počelo?– Jako kasno, stihove sampoèeo pisati prije mature, s 18godina. Prije toga mi nije nipalo na pamet, roditelji su odmene željeli uèiniti ozbiljnogèovjeka, nisam imao umjetnièkeambicije, izuzevši jednoljetno popodne kada sam imao14 godina, ali u to sada ne bihulazio. Da sam postao pisac,osjetio sam prvi put kada mi jedrugi put izdana jedna knjiga.To je znaèilo da me èitaju. Pisacje u maðarskom rijeè od trislova, kao seks. Volim rijeèi odtri slova.Kako živi jedan mađarskiintelektualac/umjetnik?– Dotle još nisam stigao.Mogao bih reæi, vrijedno zavisti.Može li jedan mađarski pisacbiti zvijezda? Jesi li ti zvijezda?– Biti zvijezda u književnostinije isto kao kada jeèovjek rock-muzièar. I èak iako nekoga objave na više oddeset jezika, to još ne znaèida ga ima posvuda. Hrvatskiuspjeh ponekad ne znaèi ništau Srbiji, uspjeh u Argentini neznaèi ništa u Brazilu. Maðarskeknjiževne veze izvan Europesu siromašne, uspio sam probititaj zid. U zadnje vrijemepozivaju me na sve strane, ali uveæini sluèajeva ne mogu otiæijer mi ne bi ostalo vremena zapisanje, dakle 80% moguænostine mogu niti iskoristiti. Bitizvijezda u književnosti znaèizavršavanje posla pisca, malo ihto preživi. Veæ krajem sijeènjaunaprijed znaš kojeg dana ugodini æeš biti u kojoj zemlji,i najviše što možeš uèiniti jeodbiti par nastupa, ali novi višene mogu doæi. To vodi do noveinterpretacije izraza osobneslobode i slobodnog vremena.Da poènem sad demonstrirati?Zvijezda sam. Maðar sam.Dakle, da.Tišina u Istočnoj EuropiNegdje sam pročitala anegdotuGábora Németha o Papinu posjetuBudimpešti. Parafraziratću: dakle, kada je Papa izašao naterasu oslanjajući se na ruku jednogsimpatičnog mladića, jedanjapanski turist upitao ga je tko jeonaj s ljubičastom kapicom poredZiláhy Petija.Ne, dotièni turist bio jeJužnokoreanac.Gábor Németh isto tako je rekaoda Ziláhy ne poznaje ni Bogani čovjeka. Što to znači?– Ne poznaje ni Boga nièovjeka; znaèi da je neovisan ida se ne prikljuèuje ni trenutaènimni naizgled stalnim moæima.Dopusti da dodam, èitajteGábora Németha, izvanredanpisac.A još i to, da sam s N.G.mnogo bliskiji nego s Papom.Prodemonstrirao si cijeluistočnu Europu, nedostajalo ti jeuzbuđenja kod kuće? Ili si išao iz
V/104, 8. svibnja 2,,3.27<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>političkih razloga? U Beograd siišao pisati knjigu?– Ne toliko uzbuðenje kolikoznatiželja. Moja generacijazbog 56. smjene režima nijeproživjela kao ostale istoèno<strong>europske</strong>zemlje. Kod nas jerevolucija bila ranije, zato jesmjena režima protekla mirnoi postupno. U Beograd nisamišao pisati knjigu, knjiga je došlakasnije. Veæ sam èetvrti putbio tamo kad sam dobio ideju.Išao sam zbog atmosfere, privlaèilame euforija demonstracija.U tim istoènoeuropskimdemonstracijama nada je imalaglavnu uloga. Ljudi su, èak iako samo na par trenutaka,vjerovali da ima nade. I od togasu odjednom postali slobodni. Iprekrasni. To je trebalo vidjeti.Bio sam u Londonu na jednojveæoj demonstraciji, to jebilo dobro, ali nisam baš pretjeranoaktivan. Istoèna Europaponovo je tiha, sa sporadiènimmimohodima tipa ljetnih pljuskova.Rat ne spaja ljude. Istoksada izostaje iz tog europskogdoživljaja.Posljednji Prozor-Žirafapreveden je na 11 jezika. Zaštoje toliko uspješan? Tema, forma,sadržaj?– Da.Odakle ideja za roman-rječnik?– Bio je jedan maðarskidjeèji leksikon, Ablak-Zsiraf(Prozor-Žirafa ili Od A do Ž),koji je izašao kad sam roðen.Svi smo iz toga uèili i èitati ipisati. Knjiga je jednostavnimrijeèima opisivala sve što trebamoznati o životu, na primjerda nam je srce na lijevoj straniili da sunce izlazi na istoku.Napisao sam ono što je izostaloiz tog leksikona. Osnovna idejabila je da je diktatura sve tretiralakao djecu, ne samo menenego i moje roditelje, baku idjeda takoðer, zato se slikovnidjeèji rjeènik èinio idealnomformom za diktaturu kao temu.Sjedio sam na zidu beogradsketvrðave i gledao kako sesastaju Dunav i Sava.Znači li uspjeh tvog romananešto za mađarsku književnost?– Da. Vani znaèi: još jedandobar maðarski pisac. To pomažei drugima, a ni ja ne prolazimloše. U jednom nizozemskomèasopisu na cijeloj jednoj stranipisali su o èetiri maðarska pisca:Eszterházy, Kertész, Márai,Ziláhy.Za maðarsku književnostništa ne znaèi uspjeh mojegaromana.Što za tebe znači mađarskaNobelova nagrada za književnost?– Jako sam se veselio,Kertészova knjiga u svakom jepogledu zaslužila Nobelovunagradu, a i on kao osoba bioje izvrstan izbor. MaðarskaNobelova nagrada dobra je zasvakoga, èak i za onoga koganajviše boli.Protiv dosadeTrenutačno si u Njemačkojna stipendiji. Čini se da mnogiMađari dobivanju njemačkestipendije. Ima li nešto posebnoizmeđu Nijemaca i Mađara?– U prošlim stoljeæimaNijemci i Maðari èesto su živjeliu zajednièkoj domovini, avrlo je èesta bila i dvojeziènost,jer je u Monarhiji i država biladvojezièna. Naši djedovi i bakedopisivali su se na njemaèkom,i dan danas postoji u maðarskojposeban njemaèki dijalekt.Obje nacije mnogo su izgubileu dvadesetom stoljeæu što rezultiranekom zajednièkom sviješæuna kojoj se može graditi.Maðarsku književnost najboljei najviše prevode na njemaèki.Možda su to neki od razloga.I naravno, jako smo dobri.Jednog Ziláhyja su uJugoslaviji već prevodili, u nekimrepublikama bio je uvršten i uredovnu školsku lektiru. Hoće lise to dogoditi i s drugim?– Veæ se dogaða. U Beograduje Rende izdao moju knjigu.Neæemo se natjecati s Lajosem.Cool ti je web stranica. Što mislišo marketingu u književnosti.Billboardi ili ipak klasična čitanja,za reklamu.– Stranica se polako popunjava,to je work in progress.Dobra stvar je da tamo dobijemmnogo informacija. Mislim daknjiževnost treba i marketinškiplasirati, ako ne želiš prodavatinamirnice ili se kompromitiratiintelektualnom prostitucijom.Ako je pisanje tvoj posao, zaštone moæi živjeti od njega.Ima dosta otkad sam zadnjiput održao klasièno èitanje, noto me ne èini revolucionarom.Jednostavno ne želim da mipostane dosadno.*Ostale informacijewww.zilahy.netéter Zilahy, rođen je 1970. godine u Budimpešti. Predavaoje književnost na Sveučilištu u Budimpešti od 1995.do 1998. godine. Od 1997. do 1999. godine uređujeLink Budapest, Internet časopis za suvremenu književnostna engleskom i mađarskom. Od 1998. radi kao urednikJAK internacionalne edicije. Kratke <strong>priče</strong> bave se njegovimputovanjima od Sydneya do New Yorka, te od Cape Towna doSt. Petersburga. Njegovu najnoviju knjigu, Zadnji prozor žirafa,u kojoj se nalaze i Zilahyjeve fotografije, objavio je 1998. i 2000.godine Ab Ovo izdavač. Dosad je prevođena na 11 jezika. Premaknjizi je adaptirana i radio-drama koja je osvojila prvu nagradumađarskog radija. Ubrzo se pojavio interaktivni CD-ROM koji suugostile prestižne izložbe poput Crossing Border u Amsterdamu,Adelaide International Festival te Mediaterra Festival u Ateni.Život bez menePéter Zilahyaš strah je neosnovan. Kuæa je prazna, samosu žene i djeca ostali doma. Sjene eukaliptusana bijelim zidovima. S ulice dopiredahtanje uspavanih magaraca. Prije jedno polasata netko je kroz prozor izlio kantu vode. Bubegmižu prema tamo.Veæ prvoga dana su me prihvatili, èak sam iberbersko ime dobio:SHI-KI-CHAK – “koji je svugdje kod kuæe”.Reci: Salaam, i stavi ruku na srce, ako ulaziš ukuæu pravovjernika. Neæu se pridružiti: SH-KI-CHAK mozak, SH-KI-CHAK faca, umjetnik prerušavanja.Nosim odjeæu Berberina.Charlie je dvaput okrenuo kljuè u bravi.Odzvanjajuæim koracima šeæe gore-dolje. U rucimu nož. Njime vesla, od zida do zida. Jednom suga u Pakistanu skoro æopili – po èetvrti put poèinjeispoèetka, oštrica bljeska kako on gestikulira.Baš je prao zube, kada je zaèuo šum izvana, otadga uvijek nosi sa sobom. Prekriva lampu – æelavaglava u silueti sjajnoj od graški znoja – i oštrim,njegovu graðu negirajuæim falsetom objašnjavada èovjek nikada ne može biti dovoljno. Napalisu ga iznenada, više njih, pobjegao je kroz prozorkupaone. Iako redovno igra squash i ima 195 cm.Ustvari je Nijemac, ali neka ga ja samo zovemCharlie, tako je navikao (Karl). Imao je sreæe i utome, što je bio obuèen, i kod sebe je imao putovnicu,njemaèku, to uvijek dobro doðe, inaèe sadane mogao ovdje sjediti, sa mnom za istim stolom.Udahne.Spazili su ga veæ na stanici, potplatili su portira,tri smrdljiva pedera, ciljali su na njegovustražnjicu, kaže, po èetvrti put potpuno istim rijeèimai naglaskom. “Mora da su bili oèajni” – pokušavammu olakšati teret, ali humor se odbijaod njega, zna on što se ovdje dogaða, i zna on partrikova koji æe ih iznenaditi. Samo neka probaju.Mjesec nad oazom. Deve nervozno sopæumeðu palmama, kreæemo se prema otvorenomterenu. Lišæe datulja bocka, kada stignemo meðubrda, krv u prugama curi niz bok moje deve.Vruæina blagotvorno zaglupljuje. Bol nimalo neboli. Èitav mi se dan odigrava pred oèima: delfiniiza broda, obala Afrike, vreva na ulicama, jednoogromno drvo duda, sultanova palaèa, štala zadvanaest tisuæa konja, ruka starca – kao ispresavijaninovèanik od tanke kože, koji se svaki èasmože nepovratno raspasti, na obali prodavaèevekuæe, kojoj prozori gledaju samo na more. Kakoiza rešetaka škilji pod svojim turbanom i èeka, dasklopi najbolji posao svog života. Deva mi plešeu stranu, dospijevamo meðu kamenje. Vodiè jeproklinje, trese joj uzdu, opali je štapom. Izdalekanas prate hijene, jedna od njih glasno grohoæe.Stajemo piti premda nisam žedan.Šifrirano zakucam, Charlie proviri, nesiguranje zbog moje odjeæe. Kao da time odajem da seprilagoðavam, a uz to se oèigledno i dobro osjeæam.Oni u zoru brišu: vlakom u Tanger, pa natragu Španjolsku, kaže, i zatvori svoj švicarski nož.“Èuj, s tim se stvarno može nekoga povrijediti?”– pitam sumnjièavo. “Iskljuèivo èovjeka” – naglašavakraj rijeèi, kao netko tko ne živi od ispraznihprièa. Nema povjerenja u mene, ali bar me se neboji, neæe mi u samoobrani noæas odsjeæi grkljan.Pokušavam ga shvatiti ozbiljno – neka vidi: s njimsam, leða o leða. “Ove metalne stolice bismo mogliunijeti u spavaæu sobu, dobro bi poslužile akobi došlo do hrvanja.” (ili kao vješalice) “Odliènaideja” – kaže moj general, pa se povuèemo u sklonište.Zbog dosadnih balegara i škorpiona ulogorujemose jednako daleko i od stijena i od osamljenihpalmi. To su nam i orijentirne toèke, ako bi vjetarnoæas otpuhao pijesak dalje, a nas ostavio tamo.Tada, prema mom pratiocu, što je god moguæetreba privezati za sebe i držati se za devu. Zasadpuše ugodan, topli vjetar, tajine na koksu vri, deèkipišu dnevnik pri punom mjesecu. Sentimentalnoraspoloženje. Iznijeli smo uljanu lampu na dinuda bi nas pronašli Švicarci. Žive nekoliko dinadalje, obeæali su neko vino i travu nakon veèere.Stojeæi na tri noge, deve nas promatraju, “kaorode” – želio bih podijeliti, ali osjeæam se slabim.Jedna zatuli, možda na Mjesec – èetvrta joj jenoga i dalje nepokretna u zraku – klavir bi moždabio manje apstraktna asocijacija, ali baš bi takorazbila èaroliju koja vidljivo lebdi nad nama. Jedanod Amerikanaca više ne može izdržati i uz jecanjepriopæava da dosad pojma nije imao što je to nebeskisvod.Ne može se spavati. Charlijevi su na drugomkraju sobe. U jednoj ruci drži zadrijemalu curu, au drugoj nož. Uistinu se uhvatio za njega. Svjetlo,iz sigurnosnih razloga, naravno, gori. Charlie megleda, ja ga u tišini mrzim. Na moje nesigurnonapipavanje u pravcu prekidaèa odgovor je uvijekisto moleæivo, a ujedno i prijeteæe mrmljanje.Bojim se, preæi æe na mene taj njegov smrtnistrah. Iskaèem iz kreveta. Nagli pokret ih uzdrma.Gledaju uplašeno, ali odluèno, kao divlje zvijeristjerane u kut. Još jedan korak i skoèit æe namene. Pokušavam se smijati, ali ne djeluje. Idem,prošetat æu malo, ovdje se ne može spavati, kažem,odgovor ne dolazi. Nabacim na sebe džilabu,kukuljicu navuèem na glavu, i dalje me gledajuširom otvorenih oèiju. Sada sam veæ potpuni stranac.Abdul organizira tulum, javio mi je popodne,u pukotinama gradskih zidina kokodaèu èiope.Ulièicom dolazim do trga i prièekam dok mi seoèi ne priviknu na vrevu: magareæe zaprege, žmigaviskuteri, stari francuski auti. Ne trkne menijedan neosvijetljeni bicikl, upadam na tržnicu.Velikom žlicom miješaju puževe, èinele i gajde,akrobati i fakiri, ljudi zmije i varalice sa svojimèudesnim serumima. Krvave ovèje glave pod stolompored ražnja, tu i tamo gacam kroz krv i mlijeko,netko mi na uho šapne: “Anglais? Francais?Italian?”. Podmeæe mi nogu, prima me za ruku.Oslobodim se, u ovoj gužvi uzalud ga pokušavampratiti. Nek’ kupim nakit, nek’ kupim vino, ulje,školjke, kolu. Vrti mi se, u lice mi se smiju gadnausta bez zuba, na zubarskom pak stolu stotinezuba svih velièina, trofej i potpis. Jedan staracglasno i raštimano gudi, skoro padam na njega,kasno ga primjeæujem, pored njega guštere velièineruke prodaju u krletki, jedan mi plazi svoj dugi
28 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>jezik, ugazim u blato, vuèem se prema van.Stižem do jedne sporedne ulice, netko me prati,nudi mi hašiš na svim moguæim jezicima, pokušava èaki na japanskom. Možda mi krinka nije savršena, moguæeda su mi koraci preveliki. Snaga mi se vraæa u udove,više nemam posla s masom, nego s jednim jedinim èovjekom.Zastajem, s glave svuèem kukuljicu i povišenimga glasom, razumljivo i razgovijetno, bez nervoze – pošaljemu materinu, na maðarskom. Dok doðe sebi, veæsam daleko.“Jedan usplazi èovjeku na facu i premaže je govnima,drugi ti se uvuèe pod vreæu za spavanje da doživiš fraze”– vodiè nam zaneseno objašnjava domaæe kukce, u to ses vremena na vrijeme ukljuèuje i nedavno pristiglo vino.Dobro je tu meðu divljacima, rekao bih, ali ako pogledamoko sebe, osim ponekog vodièa, èlanovi naše eksperimentalneobitelji su Švicarci, Nijemci, Amerikanci,Australci i jedan Japanac. Na odvikavanju u svojemrezervatu. Povukli smo se u osamu pred muslimanskimtrgovaèkim duhom, non-stop piknik, igrajmo se otokapovjerenja, zabranjena je svaka protuusluga i popust.Osnova naše komune je ukidanje konzumacije.“You are paranoid. Don’t be paranoid”, zapoèinje hustler,a ti odgovaraš, pošto iako još ustvari nisi, biti æešto uskoro, jer ide za tobom, navlaèi te za ruku, brblja,prijeti i ne pušta te dok ne platiš ili dok se ne uvjeri daionako neæeš. Jeziène forme agresije Europljana hvatajunespremnog. Stalno smirivanje i isprièavanje te zbunjuju,želio bi rašèistiti, ali sve se više uvaljuješ u gabulu,što nimalo nisi želio i hvataš se u tome da si sve razdraženiji– a on je upravo to i htio. Jer u ovoj toèki izvlaèisvoj adut, da je on savršeno miran i od tebe ne želi amabaš ništa, osim pomoæi ti, ne budi dakle paranoik. Ilipristaneš na sve ili kreæete iz poèetka, nisi ti njemu prvisluèaj, ima on odgovor na sve.Kreæe s time da te neæe koštati ni lipe. Ili: on želisamo vježbati jezik. Ili: volio bi da imaš pozitivno iskustvoo zemlji. Novac se ni ne spominje ili odmahujurukom – ma daj molim te, obièna usluga. Platiti moraš“pomoænicima”, koji ti iz ruke otmu kartu i poništeje za tebe. Platiti moraš jednokratnim “prijateljima”koji dolaze s tobom tek toliko, da ti pokažu put, èaki ako toèno znaš kuda ideš, pokušavaju te zbuniti, dase izgubiš, pa onda moraš platiti da ti pokažu put natrag.Turistièke atrakcije, vidikovci, ulazi i stanice vrvepomoænicima. Ili se svaðaš ili otrèiš, u svakom sluèajmoraš se poniziti. Platiti je pak u ovoj zemlji nemoguæeelegantno. Tko plati taj je ili budala ili kukavica, ilinije-pravi-muškarac, u svakom sluèaju jadnik. Novak selako može smotati, ne radi velike korake, rugaju mu se,ponižavaju ga, iskorištavaju povjerenje. “Prijatelji” nakraju sve izraèunaju: razgledavanje grada, informacije,poklone, svaku prijateljsku gestu posebno. Ima i onihkoje danima ugošæuju, pa im onda uruèe raèun. Urlaobi, ali time bi još više privukao pažnju na sebe. Pritisakse ponekad èini nepodnošljivim iako traje samo doklei novèanik. Ozbiljna opasnost ne prijeti, iako ne možešvjerovati nikome, ne možeš ništa prihvatiti, uvrijediš ionoga tko je iskren, pa se pokaže da ipak nije, i postaješhisterièan. Vidio sam mnogo “ljudi u bijegu”, u grupamaih prate do granice. Klasièna fobija je “i ostat æu tamousred nièega, bez prebijene pare”, time ti iznenadniizdaci blokiraju mozak, žrtva se zatvara u sebe, više nine pozdravlja, èak niti prijatelje, zaštiæenost mu je nanuli. Savršena meta.Doæi do pustinje pretvara se u odluènost. Ovdje skupljenadjeca zapadne civilizacije vide rješenje u terapijikomune. Slavimo prijateljstvo, povjerenje i pripadnost,sve ono, èega je Afrika lišena, tu, usred pustinje. Ima ihkoji drže govore, ima ih koji pokazuju osjeæaje: samo ojednoj stvari ne prièamo: europska kulturna nadmoæ. Svisu uplatili školarinu i nauèili kako stisnuti kesu. To jepješèanik pobijeðenih.Nešto se mièe pored vreæa, osvjetljujem džepnomlampom. Sitni bijeli mišiæi razbježe se po dini, jednogpratim spotom, trèi tamo-amo, ne može ga se riješiti,uspanièi se, zakopa se. Deèki se smiju.Abdul nije bio doma, ali u njegovoj sobi visjela su veætrojica u istoènjaèkoj nalakæenoj pozi. Jedan od njih,gromada, odmah me pitao: “Jesi ti lud?” A još sam imaodžilabu na sebi. Iz tako nepovoljnog položaja ne možese pregovarati. Veæ prvog dana ušao sam u rutinu togada ne poèinjem raspravljati o onome što mi kažu, kaošto ni ne odgovaram na ponude u cijenama. Jer odgovoritina postavljeno pitanje je prihvaæanje pravila igre,što si ne mogu dopustiti. Dakle èak i ako nisam budala,što bi se recimo pokazalo, nešto u svakom sluèaju jesamionako, možda još manje primamljivo, ali u jednomtrenutku morao bih reæi i da nakon mnogih ne, kao štose ni kod cjenkanja ne mogu ponavljati do besvijesti,jer bi na mene bacili stol. Ako iz prve kažem da, prvo,iznenadit æu ih, drugo, zatvorit æu jedan krug, i promijenititemu. Da, lud sam: “Yes I’m crazy, crazy, crazy!”,izgovorim prema sve èetiri strane svijeta, snažno gestikulirajuæi,skoro pa sipajuæi sebi pijesak na glavu. Razlogte dramatiènosti je što u ovoj kulturi istinska vrijednostosjeæaja ne može biti dovedena u pitanje jer drukèije bidrek nešto prodali. Odgovor se èinio na mjestu jer mi jedugokosi arapski Adonis izvaljen ispred mene ponudiomjesto i obavijestio me da æe Abdul odmah doæi.Divu ni to nije bilo dovoljno. Zašto nosiš tu odjeæu,pitao je ljutitim glasom. Zasad sam zapazio samo njegoveproporcije: glava kao mikrovalna peænica, a vilicom biu igri pregrizao kokosov orah. Na svjetlu svijeæe nije sevidjelo gdje mu je kraj. Znao sam da ovaj put ne moguna pitanje odgovoriti pitanjem, kao nekom prodavaèukonja, i da moram eksperimentirati. Za to vrijeme buljiosam u njegove ruke. Ja imam velike ruke, ali kadbi ove protvan za pizzu sruèio na nekoga... “Odjeæu”probudio me iz sna uspavane ljepotice najdublji dubokiglas. “Zašto to nosiš?” “hmmm... jer... sam se htiouklopiti.” Ne valja, èim sam izgovorio znao sam da sampogriješio, k vragu. Nisam mogao odoljeti rijeèi, moraosam to èuti. Najradije bih nekoliko puta lupio glavom uzid, da nisam znao kako æe to uskoro oni uèiniti umjestomene. Div je zaurlao: “Tko si do vraga ti, kralju, dase uklopiš meðu nas?!” U razjapljenim ustima zvonioje jezik debljine ruke, kao neki umjetni ud. Tada samveæ bio miran. Kraj je jadnom prepucavanju, napokonjedna muška situacija, oèi u oèi, život ili smrt, David iliGolijat. Umrijet æu za svoj izbirljivi rjeènik, otiæi æu, kaomalo njih, za jednu jedinu rijeè.On je na neobjašnjiv naèin oèekivao odgovor i na ovopitanje. Nije izgledao pretjerano razjareno, prije bihrekao da me slušao. I on je glumio, ali je i pretjerao sulogom još više od mene. Divovski ljudožder. Pojeo bime za igru. U ovoj macho zemlji strašenje je nacionalnisport. Natjeraju te da se usereš, da platiš, ali ni prstomte ne bi takli, rekao mi je Abdul, “ako si muško, nemože ti se desiti ništa”. Ako si muško. Pa onda budimuško, radije nego da te posluže kanibalima za veèeru.“I don’t care” – izgovorio sam èarobnu rijeè, uzeosam njegovu cigaretu i zapalio je njegovom šibicom.Naslonivši se ispuhao sam dim. “I don’t care what yousay, nobody’s fucking king here” – rekao sam, i pogledaosam prema gore, jesam li bio dovoljno opušten, kapuljaèami je skliznula natrag. Dojam je zadovoljio svakupotrebu, ubrzo sam im doznao imena. Želio sam dame zovu SHI-KI-CHAK, ali nažalost nisu znali rifski.Dugokosi me, odsad Mustafa, potapšao po ramenu izaslijepio me svojim snježnobijelim zubima. Zašto svakiArap ima tako prokleto bijele zube u najneoèekivanijimsituacijama? Ponudio sam ga cigaretama, ali rekao je dane voli duhan jer je to za žene, a i šteti zdravlju. Zabioje palac u kao jastuk korišten crni blok iza svojih leða.Crna slonovaèa – najcrnja Afrika, iz nje je Pigmalionizrezbario Galateju, jer Afrodita nije htjela spavati sa njime.Iz nje je Gauguin slikao crne svinje. Maljeviæ kvadrat.Shakespeare Otela. Morao sam dokazati. Pokazaosam im kif što mi je jutros pri posjetu džamiji uvaliojedan druželjubivi “student”, koji je samo želio razgovarati.Rekao je da je od ove biljke napravljen leteæi tepih.Opet sam bio dobar, Mustafa je odmah htio “frizirati”,ali Mohamed, treæi tihi iz društva, je rekao daprièekamo Abdula, ovo je njegova kuæa. U isto vrijemeje upecao par limenki piva iz jedne reklamne vreæice,i meni je bacio jednu. Slavili smo. Mali dio Amerike udoba prohibicije. To ih je podiglo, nisu se dugo vidjeli.Upola prekinut razgovor neobiènom je žustrinom tekaodalje. Mohamed je imao novi posao, Mustafa je htiokupiti motor, Ali, div, je sada pobjegao iz Danske, jer jeubio èovjeka, a nije htio za to iæi u zatvor.Sjeæam se jednoga grada, kao da je maketa. Glinenidvorac, glineni zidovi, glineni tornjevi. Na spoju jedneogromne stijene i oaze. Muškarci su u bijelom, žene ucrnom, tisuæljetna komplementarnost. Crno guta vruæinu,ali se ne maže. Crne deve su borbene. Ne vole ih,jer grizu i gazde. Bio sam na sajmu deva, htjeli su prodatijednu crnu devu mesaru koji bi je odveo na klanje, aliona se ukoèila. Osjeæala je svoj kraj, stravièno je zavijala,nije ju se moglo odvuæi, uzalud su je mlatila petorica,deva se nije pomakla. Nisu je ipak mogli zaklati tamo,drugim devama pred oèima.Došao je Abdul, naizgled mi se razveselio.Obavijestio je deèke da sam u redu, pravi-muškarac, injegov gost. Nisam razumio èemu to. Onda je pitao zaCharlieja i poèeo pljuvati po mom hamburškom cimeru,koji je po njegovom mišljenju htio dobiti curu tako da juje uèinio histeriènom. Zamislio sam ih kako u krevetuizbjegavaju nož.Alijeva pažnja opet se vratila na mene. Odakle dolazim,što radim, odakle mi novac, kuda sam putovao, sviðali mi se ovdje? U glasu mu zainteresiranost i sumnjièenje.Odgovori i ne posebno, više ga zanima njihovaiskrenost. Traži grešku, želi me stjerati u kut. Prelaganomi ide, živim ovdje svoj život, turist, koji se doðe samozabavljati, uživati u njihovoj bijedi. Domoljubnom toplinomgovori o gorèini marokanskog života, o problemimasvakodnevice, kako Europljani diži cijene i sisaju im krv.Iscijedimo ih, ponizimo i ušutkamo starosjedioce. Odzemlje èinimo turistièku atrakciju, želimo kupiti ljudskudušu. Onda me pogledao u oèi i istinskom mržnjomrekao. “You know what, all Morroccan people wantsto fuck European people.” Cijenio sam ga sam zbog tenjegove neumoljive iskrenosti. Deèki su se smijali, aAbdul je rekao da je to samo vic, da je Ali takav i nekase ne bojim, ovo je njegova kuæa, ja sam njegov gost ine može mi se desiti ništa loše. Za to vrijeme je motao.Nisam se osjeæao ugroženo, puno me više zanimalo štose dogaða. Ali za to vrijeme nije skidao oèi s mene, inastavio je: Europljani su svi žene, ženska im je dušai slaba im je snaga volje. Abdul ga je na arapskom prekinuo,a i Mustafa je ustao u moju obranu – neka Alishvati da je ovaj put otišao daleko, imam obitelj, dijete,i znam paziti na sebe. Na kraju se okrenuo prema menis jednim “Take it easy” moleæi me da ne nasjednem naove šale, i ugurao mi u ruku joint. U danim okolnostimanije mi se èinilo pametno odbiti. Ali, koji se u meðuvremenustišao, pohvalio se da je ovo najbolje što se izhašiša može izvuæi, kupili su od policije po astronomskojcijeni, neka pušim još. Dotad mu je glava toliko naraslada je jedva stala u sobu, i bilo mi je teško obuhvatitipogledom što govori svojim ustima od metar i pol. Alijoint sam prihvatio: Nisam mislio da me može oboriti snogu. Nisam mislio da mi se nešto loše može dogoditimeðu ovim nacvrcanim ubojicama dobre volje. Ali setada odjednom, iznenaðujuæe usplahireno, meni obratiopitanjem sviða li mi se muzika, ali kao da mi u najmanjuruku život ovisi o odgovoru sviða li mi se muzika, ponovioje izvrnutih oèiju, muzika, koju slušamo. Berberskanarodna muzika. Da, odgovorio sam posljednjom snagom.Sviða mi se. “Good music, good” – rekao je predsebe na tren zaboravljajuæi i na mene.Gradska linija preko klanaca Atlasa. Radio puštaju dodaske. Neparan ritam muzike i truckanja. U isto vrijemepraska i skaèe sinkronizacija pejzaža. Osnovni zvukovisu truba i bubanj, ali u bogatom svijetu melodija primjeæujuse pucketave, ponekad mijaukajuæe kastanjete,a ponekad èak i neki maðarski motiv. Scenografija semijenja iz minute u minutu. Formacije stijena: blokza bilješke, pjenjaè, lavina, inkubator, balegar, kubist.U dubini kanjona palmini lugovi velièine igle. Muzikadolazi iz busa, plaèe, hropæe, trza se. Šofer se ne bojismrti, zamahuje busom iznad provalije, neka turisti videšto više. U zavoju trubi, kao bi se imao vremena sklonitionaj kome život nešto vrijedi. Uvlaèi se, ne misli nadefekt.Neprimjetno se smraèuje, škripimo niz serpentine,blaženo hrkanje mještana otupljuje napetost. Ponekiauto iz suprotnog smjera osvijetli put, nekad pola busavisi iznad provalije, zalijepim se za staklo, par tisuæametara niže žmirka svjetlo. Iznenadno cviljenje koènica,truba i psovanje: neosvijetljeno stado ovaca nasredputa. Nekoliko životinja upadne u provaliju, ogranièavamjesto živima. Preletim preko spavaèa ispred sebe, koji
V/104, 8. svibnja 2,,3.29<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>ne želi primiti na znanje ovaj razvoj dogaðaja, on spavamislim-stvarno. Tamo vani èuvar stada se buni, udaraštapom po karoseriji. Mi nastavljamo jednakim tempom.“U Danskoj”, prièa Ali – on živi u Danskoj, pokazujenam dansku putovnicu, ostali klimaju glavom – “uDanskoj se muškarci vjenèaju s drugim muškarcima”.Kroz proreze izmeðu pulsirajuæih prstiju promatramAlijeve oèi od pola metra koje kolutaju u krvi. Nasloniobih se leðima na nešto, ali bojim se da bi za to bio prikladansamo pod. Zašto toliko bulji taj naturaliziranidanski princ.Šaljem dalje joint, ovi se ne šale, Ali je jedini kojisjedi suzdržano, u stilu starog ribara špijunira površinu.“Here it is not legal, here we fuck young boys” – nastavioje plemenitom jednostavnošæu i èekao da padne.Sjedio sam, k’o kanta i rovao po sebi. Tada je, što jenježnije od tolikog èovjeka moguæe, rekao “For example,you look very beautiful as you sit there.” Koliko god jeistina da je na stranom jeziku lakše opsjedati izabranikasvoga srca, toliko i braniti se od toga. Niti ne razumijemo èemu prièa. Ostali hihoæu, trkaju Alija, a mene pakpokušavaju smirivati, što se odražava suprotno. Zaštobih bio miran? Da mu sada stanem objašnjavati da samonakav Danac kakav je i on?“Take it easy” – evo opet Abdula i napornog tekstakako je to samo vic, dok Ali drži govor o danskoj braènojetiketi. Poèinju rasprave o meni kao osobi, iz èega samizostavljen zbog nedostatka detaljnog poznavanje arapskogjezika. Pokušavam saèuvati nepostojeæu hladnoæui udahnuti život u svoje crte lica tvrde kao kamen. Aliprimjeæuje da se prisiljavam, i nagraðuje me jednimkomplimentom: “You know, you look lovely in thatdzilaba” pa se vrati prepucavanju i oèito obeæava kulei gradove za prekidanje pradavnog obièajnog prava uglavi. Sada mora da je rekao nešto jako šaljivo, jer se svido jednog valjaju od smijeha. Mustafa se okreæe premameni, pokušava ovladati svojom dijafragmom, i isprièami koja je taj Ali faca, potpuno je prolupao, znaš, on mije buraz, kaže, i ceri se dalje. “It’s nice to have family”– primjeæujem bezbojnim glasom, i pomislim na svoju.Abdul pita, nada se, da ne shvaæam ozbiljno to što ovajtip izvaljuje. Odgovaram da ne razumijem što prièa, negovori na mom jeziku. Samo se glupira, uvijek je takav,neka uopæe ne obraæam pažnju. Aha, razumijem, neæuse dati zeznuti. I onda je Ali rekao neka sjednem porednjega, ako sam muško.Crvene stijene. Crveni pijesak, crveni zrak, crvenaje i moja deva, i njezina sjena je crvena. Vidim samocrveno. To je ono crveno. Nema kamena, nema vjetra.Ni pijeska nema, samo CRVENO. Jedna jedina crvenamisao. Na sve stavlja zabranu.Preda mnom krajnji ogranci Atlasa. “To je brdo?”– pitam vodièa? To je dva tjedna na leðima deve, kaže, irukom pokazuje, dva. Nestaje pijesak. Pustinja popucanogkamenja, gilette-groblje. U neolitu se mogla otvorititrgovina alatom. Ispuštam devin vrat. Usta su mi suha, ane mogu piti. Postoji li znanje za èijim stjecanjem ne žudim?Nema trte-mrte. Kuha u mozgu. “Što æe biti s tobomPeti?”, prisjeæam se zaigrane zabrinutosti G. Osjeæaji mise mijenjaju iz minute u minutu. Tjera me na smijeh.Jedan nezaštiæen muškarac. U džilabi. I samo što na menene skoèi King-kong. Ja sam fino pileæe meso. Sve meviše nagovara, neka sjednem pored njega. Glasovnooblikujem svoje sumnje. Glas dolazi iz dubine, iz trbušnešupljine. Strastveno se svaðaju oko mene. Alividljivo nabacuje svoje principe. Samo se Abdul drži, Aliprenapinje strasti, ovo je njegova kuæa. Uzalud, nemasmisla za humor. A kakav bi to dobar tulum bio. Samokad se ne bi toliko trtario i kad bi napokon držao lampu.Zagrgutat æu odmah. Moram paziti da ne zavrištim.Plaèljiv ili hihotav èovjek nije protivnik.Ali vidljivo zaoštrava situaciju, govori o meni, neznam niti što je dobro, zaljubit æu se u njega, prati mu ikuhati, naviæi æemo se zajedno. Zapoèet æemo novi život,imati malu kuæu gdje æemo zajedno kopati. Tebi jevažnija ta smiješna uloga domaæina, od najboljeg prijatelja,ajde, hajmo, ukljuèi se i ti, ionako se neæe izbrbljati,jooj, stisnut æu mu batake. Odjednom poskoèi, kreneprema meni, ali ga zadrže. Razumiju šalu. Samo Abdultrese glavom nezadovoljno: “He is a man. You see.”To je to. Odatle treba krenuti. Kako objasniti jednomMarsovcu da neæeš da ti u guzicu gurne svoj detektori pregleda kakvu si hranu uzimao toga dana, zato jer siodrastao u drugoj kulturnoj tradiciji. Kako objasniti prijateljskii dobro raspoloženom NLO frajeru, koji je za triglave viši od tebe, da odustane, bolja je smrt – kad se onsamo želi igrati. A ovaj crv mi tu moralizira da je ustvarileptir.Ali udari po pepeljarama, prijetnjom ili èistoæomsvojih namjera nagovorio je Mohameda da se zamijeneza mjesta. Oni su se predali, neka sam uvjeri mene. Rijeèiteku iz njega. Preprièava svoj život, koji je protekao bezmene. Ponekad me prijateljski lupi po koljenu, ja mumanje prijateljski uzvraæam. Polako u meni sazrijevaspoznaja da mi to nitko ne prièa, nego se to sa mnomdogaða. Napada me svrab preživljavanja. Osjeæam sejakim, sav sam jedan veliki lakat, ogroman, i udarit æu.Bojim se, ubit æu ga. Veæ vidim udarac ciljan u grkljan.Kako se izdvaja i raspada na komadiæe. Nikada neæuizaæi iz marokanskih zatvora, gdje æu se sretati s momcimajoš ljepšim od ovog. Duga je još noæ. Ne smijempanièariti.Deva ritmizira vruæu prazninu što zjapi izmeðu menei pustinje. Pasti s deve je ritmièko sagrješenje, pretvarase u loš sluh, nadalje vrlo je bolno, a još te može i nagaziti,što je u boljem sluèaju prijelom rebara. Deva, tajmaratonski pješak na duge staze vrti bokovima, sigurnoje gledala olimpijadu. Padaju ponekad. Kao onaj tip izKalifornije, nakon što joj je pedeset metara visio naboku. U oštro kamenje. Mesarenje. Ali pao je i moj japanskisuputnik. Kao da su ga ispalili iz sedla, zavrtio sepreko grbe, i u kamenje. Onda je poskoèio, odjednom,nije mu ništa, veæ možemo i iæi, vojnièki.Želi me oboriti s nogu. Zna on biti drag, ako hoæe.Ustvari, želi imponirati. Traži dodirne toèke. Volimli brzinu, aute, oružje? U kojem znaku sam se rodio?Sanjarim li u osamljenim jesenskim noæima o nepoznatomvitezu? Zanio se, unatoè mome neprestanom protestiranjumonologizira naš razgovor. Duboko osjeæajantip intelektualca, uz to i èvrste graðe, neka mu popipammišiæe. Neæu. Boljeg od njega neæu naæi, neka ga nenavlaèim, ne razumije zašto ga odbijam. Stvarno smosve napravili po propisu, kako nalaže velika knjiga. Onmi je davao komplimente i poštovao moju neovisnost, jasam protestirao, koliko to poštenje traži, sada preðimona stvar, odveo bi me u kino, poèinje noæni film.Mama. Mamice. Znam da si željela curicu, sitnih, kovrèavihuvojaka, s mašnom u kosi. Koja æe se tiho igrati slutkama, pomagati ti u kuhinji, praviti red, donositi kuæipetice. Cvijetak, oko u glavi, smilovao sam joj se. Što bisad osjeæala?Ali me obavještava da moju šutnju uzima kao slaganje,i ustaje, možemo krenuti, pohvali mi frizuru.Pogleda unatrag, da gdje sam veæ jednom.Oglasila se rijeè za kraj. Došao je trenutak. Trenutak,kada treba stati na kraj i izreæi, pretvoriti u rijeèi, pokazatimu, dati mu svoje..., nataknuti mu na nos, pokazatizube, staviti toèku na i: RAZBITI GA.Ustao sam, trudio sam kretati se polako i sposobno,kako sam vidio u filmovima. Nakašljao sam se, proèistiogrlo i rekao Abdulu, ako mu prijatelj ne prestane,ubit æu ga. Zrak se zaledio. I opao kao nakit za božiænodrvce. Nesporazumi više nisu nesporazumi, nema višesmisla objašnjavati, suprotnosti su nam antagonistièke,pradavne i nijeme, jedan od nas odavde izlazi mrtav (ilipojeban u dupe).“Ubiti?” – zacaklile su se Alijeve oèi, stresao je sasebe pedofilsku-pozu, ponovo je bio onaj stari. “UBITI”gledao je pred sebe, kao da kopa po sjeæanjima ili u glavibroji. Onda je naletio na nešto i pogledao prema gore. “Ikilled two people already. But I want more blood... killmore people, see more blood” – rekao je kao da usisavarijeèi, jedva èujno, kao da je svaki slog htio zadržati zasebe. U Abdulovoj ruci nešto je zasjalo, Mohamed iMustafa pazili su, spremni na skok. Stajali smo tamo,div me je gledao u oèi i tražio u njima strah. Ja sam, kaou oèi oca dobrog djeteta, znatiželjno i blistavo gledao unjega, dvije glave iznad. Abdul je progovorio iza mojihleða: “I told you he is real”. Neko vrijeme nije se desiloništa, samo smo stajali. Onda se Ali nasmijao i polako,jako polako sjeo natrag na svoje mjesto. Tada su se veæ iostali smiješili, ni ja nisam izostao iz kolektivnog zanosa,dozvolio sam si jedan hrabri osmjeh na svoj povuèeninaèin. Veæ su se grohotom smijali. Ali je izlupao Abdulapo ramenu: dakle stari, nismo valjda nasjeli na genijalnuforu, nismo je valjda popušili? Malo mi je smetalo touzajamno pronalaženje, toliko vic ipak nije bio dobar.Išli su u krug i svatko se sa svakim izgrlio, kao dobrabraæa.Tada se Ali okrenuo prema meni:“Sada æeš pak platiti”, rekao je, “cigareta košta pedesetmaraka, pivo trideset, jelo deset, a šibica pet”.Smješkam se naranèastom krugu koji se diže izmeðucrvenih brda, više tisuæa mojih predaka smješka sepejzažu, koji je napokon iznevjerila trijezna snaga suda.Ujutro sam našao škorpiona ispod vreæe, uvukao se dase grije. Bilo je rano, pet minuta sam ga drmao, prijenego je uspio podiæi rep. Neæete vjerovati, za doruèakje bio boci sir. Karavana napreduje. Kao da me snimaju,iza mene sunce, zasad u plosnatom puzanju, sjene sunam više stotina metara dalje. Dvije deve na divovskimnogama rode, sa sitnim èvorovima na krajevima. Stiskamkoljena da me ne režu devini kralješci što se vrte ispodmene. Pogledam unatrag, groteskna ljepota klimave devineglave, pratim joj vrat, sve gore do grbe, na grbi sjediJapanac. Prezrivo premjerim, ja SHI-KI-CHAK, domorodac.Pored nas apsolutno autentièni Berberi voze sena biciklima, skuterima, sramota turista.
30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorVladaDivljanroteklo si desetljeće proveo ugastarbeitu. Kako je to utjecalona tebe?– Što da kažem, veæ da sam ugastarbeitu nekih dvanaest godina.Otišao sam zapravo 1991. godine.Još pre ovog našeg èuvenog rata,prvo u Australiju, a da sam biovojni obveznik otišao bi još mnogo,mnogo ranije. Sada živim uAustriji, poslednje èetiri godine,u Beèu. Dobio sam dvoje deceu meðuvremenu, to je isto utjecaloda se ne oseæam loše. Decapomlaðuju. Nije loše sve skupa,bilo je gorih momenata, pogotovoto seljakanje sa kraja na krajsveta, jedva se nešto središ, ondadoðeš u novi kraj gde još prièajunemaèki. Saèekaju te iza ugla iprièaju, prièaju. No sâm sam toodabrao, ne vredi se žaliti, a nemani kome.Kako ti je bilo u Australiji? Ipaksi ovdje bio zvijezda. Kako si sesnašao u Novom svijetu?– Pa, manje-više, nisam nikadbio zvezda u tom smislu. Mojapopularnost je uglavnom ostalau “sferi prijatnosti”, nisu mepreviše gnjavili, osim u pojedinimmomentima. Velike zvezde ubivšoj Jugoslaviji bili su Balaševiæ,Dugme, Bajaga i još poneko. Asnašao sam se prilièno dobro.Èudno je to bilo sve skupa odjedanput.Otišao sam da posetimsvoju bivšu devojku koja mi jesada bivša žena. Imao sam vizuna mesec dana i toliko samplanirao da ostanem, meðutimigrom sudbine ostao sam èetirigodine. Kad sam odluèio da ostajem,malo-pomalo sam poèeo dagledam oko sebe, naravno nisamimao ni instrumente, poèeo samda tražim naèina kako da svojtek uspostavljeni mini-studiodovuèem iz Beograda u Sidnej.Poèetkom 1992. imao sam konaènotaj bazièni studio u komesam mogao da radim muziku zamanje televizijske produkcijei slièno, inaèe bez toga bih seugasio. Tako je to onda krenulokorak po korak, polako…Politika protiv nostalgijePloèe koje sam do tada snimioi imao sa sobom, to mi je na nekinaèin više smetalo nego koristilo,naravno iskustvo mi nije smetalo,ali snimci i sve to – to možeš dazaboraviš, jer ako to pustiš nekomaustralskom producentu ilirežiseru i raèunaš da dobiješ nekiposao od njega, neæeš se baš usreæiti,s obzirom da je to za njihovestandarde jako tanko producirano:èuje se pevanje na nekomjeziku koji ne razumeju i èitavastvar im baš nije najjasnija. Joškad im kažeš da si tamo negdebio poznat muzièar, oni te gledajumalo sažaljivo i misle: vidi, ovajje lud, beži od njega. OK, to jemalo izkarikirano i uopšteno,ali nije daleko od istine, tako dasam zapravo krenuo potpuno izpoèetka.Inaèe, seæam se da mi je prvihpar meseci u Australiji sve bilozanimljivo, bilo je i avanture usvemu tome, a potom je krenulanostalgija malo jaèe da medrma; seæam se, onda negde okonovembra 1991., da je netkodoneo beogradsku Politiku, aona je bila baš “patriotska” u todoba (“Slobodanka” su je zvali, aPolitiku ekspres – “Brza slobodanka”)i otvorio sam te novine, bašsluèajno na stranu gde su bili sviti izveštaji iz rata i kad sam tovideo i proèitao... Ono što me jetada užasnulo je zapravo bila kolièinamržnje koja je izbijala iz svakogod tih èlanaka, to su bila onanajmorbidnija vremena, mada ihni kasnije nije manjkalo. Zaista jebilo užasnih stvari, i to me je takonekako pogodilo, zapravo udarilo,da sam skoro ostao bez vazduha,odmah sam zatvorio novine. Svame je nostalgija prošla iznenada iodluèio sam: ostajem. I eto, umestomesec dana, ostao sam èetiri ipo godine u komadu.Industrija alkohola iružičasti kioskDolaskom u Australiju krenuosi ispočetka. Kako si preživio kaojugoslavenski glazbenik?– Nikog nisam iz te industrijepoznavao i posle šest meseci naulici sam sreo Teodora Janija (inaèeAustralijanca), Teda – èuvenogproducenta izmeðu ostalog iEkatarine Velike i Orgazma, kogasam poznavao i to je bila velikasreæa: on mi je dao par kontakata,tako da sam preko njega ušaou prvi bend u kome sam sviraogodinu i pol dana. A zapravo samimao sreæu da relativno brzo, asasvim sluèajno, dobijem svoj prviplaæeni posao, da radim muzikuza jedan dokumentarac o AIDS-uu etnièkim zajednicama. Ondasam posle radio neke drama zaSBS, izvrsnu australijsku multikulturnuTV stanicu: o psihopatikoji ubija i o ženi koja se ubija.Naradio sam se, naroèito na poèetku,raznih tužnih i morbidnihtema, ali je išlo to jedno dve, trigodine, manje-više uzlaznomputanjom.Meðutim, onda je došla 1994.i sve je malo posustalo, propalo jepar projekata na kojima je trebaloda radim, tako da sam krajemmaja napravio jedan izlet u industrijualkohola, ali ovoga putanisam pio, prodavao sam. Trebaloje plaæati kredit za stan, a nemamame, tate ni ekipe, i poèeo samda radim part-time u jednoj radnji.Prodavao sam alkohol i obrazovaose istovremeno u vinima na njihoviminternim kursevima. To jeGoran ŠtimacU životu sam se trudio,naročito kod tih tzv. ljubavnihpesama, da pravim pesme srazlogom, što će reći ili kad sezaljubim, ili kad sam spremanda se zaljubimSlušao sam sve isvašta, od klasičnemuzike i začetakaheavy metala dostarogradskihpesama i romansiZvonka Bogdanatrajalo više od godinu dana, i sveto je zaista prièa za sebe, mogaobih knjigu o tome da napišem.Ono što je možda najvažnije,upoznao sam taj toliko sanjanikapitalizam sa one druge strane,manje-više sa dna... A onda samse krajem leta 1995. polako vratiosvom poslu, ovog puta dokumentaracuo samoubistvu mladih.Kad sam završio muziku za tajdokumentarac, krenuo sam oktobra1995. u Ameriku, pa Evropu.Tada sam prvi put “oplovio” sveti to je bilo super. Došao sam uBeograd i oformio Old Stars Bendigrom sluèaja. Poèeli smo da vežbamo,odmah posle Nove godine(1996.) i posle mesec danasmo veæ završili èitavu turneju.Kako si se osjećao na povratku urodni grad?– Povratak je bio zaista neobièan:otišao sam 1991., jošje bio grad pun svega, “Antinegodine” su veæ izmicale, ali jebilo još relativno bogato, svegapo radnjama... Kad ono, èetiri ipo godine kasnije... Moj je avionbio jedan od prvih koji je sleteo,jer su tek posle tri godine otvoriliaerodrom Surèin i taj prvi momenatje bio malo, onako, ganutljivi tužan. Došao sam direktno saFrankfurtskog aerodroma i ondasleteo na Surèin, koji je bio,onako, zarastao u travicu malosa strane. Videlo se da se baš nekoristi, skoro kao u filmu Planetamajmuna, znaš ono kada nalazeKip Slobode, polomljen negdeu pesku: jedan jedini avion stoji,nema žive duše na aerodromu,neka vojska sa psima prolazi... Jošje taj dan bio lep pa je izgledaoBeograd “suncem umiven”, daupotrebim frazu iz pismenihzadaæa. Meðutim, èim je suncezašlo poèeo je da se otkriva upravom svetlu, nažalost. Punoje stvari propalo, a milion kioskaje otvoreno. Ljudi su za te èetirigodine poverovali u sopstvenubedu. Bilo je prilièno èemerno,naroèito za neki, recimo, poštensvet: em se oseæaš k’o budala štose sve to dešava, em prema tebipostupaju još gore... Kako tu uvekbiva, pošteni najebu. Sve to skupa:nakrivljeni autobusi se raspadaju,dim na sve strane – grozno;a s druge strane, bilo mi je lepo– došao sam ponovo u svoj grad.Tako da èitav taj povratak sjedne je strane bio fenomenalan,uprkos toj spoljašnjoj èamotinji:recimo, jedan ulaz gde sam jaodrastao, što je praktièno samcentar grada, krug dvojke takozvani– odjedanput vidiš ljudikoji žive u stanu u parteru sedmospratnicesu probili prozoredo zemlje, jednostavno su betonprobili i otvorili malu radnju,kiosk i još ga ofarbaju u ružièasto,a zgrada siva, ne može sivljabiti – takvih je stvari bilo kol’kohoæeš. Èudno je sve to izgledalo.Jedino što je bilo dobro, sve jeradilo 24 sata, gde god izaðešpostoji neki kiosk u kome imasvega, od alkohola i cigareta, tamponai prezervativa do stvari zaoblaèenje, ma neverovatno... Sadasu puno toga porušili, posebno uposlednjih godinu dana.Australija i AustrijaU to je vrijeme osnovan i OldStars Band. Kako je ta ideja realizirana?– Old Stars Bend je nastao sjedne strane na nagovor Gileta,jer ja nisam imao ni instrumente,niti sam imao takozvanu logistikuneophodnu za pokretanje novogbenda, a sa druge jer sam prekoSaše Šandorova upoznao perkusionistuBorisa Bunjca, koji je uneodosta sviraèke svežine u bend.Velika je to gnjavaža, s te organizacionestrane na brdovitomBalkanu, meðutim, kako samdošao iz Australije posle sveg togvremena neoptereæen svim onimšto se u meðuvremenu dešavalo,bio sam relativno veseo, što jeu to doba valjda bilo neobièno...Uglavnom, poèeli su da me zovusve više i više u razne emisije poraznim TV stanicama. I Gile jepoène stvarno da me nagovarada napravimo bend, odsviramodesetak koncerata i snimimo livealbum. To se i dogodilo, na velikubrzinu – tokom januara 1996. – uroku od mesec dana su se odigralei probe i koncerti i snimanje.Veæ poèetkom februara bio sam uavionu za Sidnej, jer sam u meðuvremenuprimljen u AFTRS(Australian Film, TV and RadioSchool) iliti njihovu filmsku akademiju,na odsek za zvuk. Bilaje to neka vrsta specijalizacije zasound design i tu sam proveo veomakorisnih 15 meseci, a zatimsam se krajem leta 1997. vratiou Beograd, opet sa idejom da tuostanem 6-7 meseci, ali nije mitako bilo suðeno...Kako si na kraju završio uAustriji?– Mi rock muzièari nismo poznatibaš kao mnogo inteligentni,pa sam onda nešto mislio, prvoAustralija, najbolje posle Austrijada ne pogrešim kad me nekopita, znaš kako je... (smijeh).Austrija je zapravo sluèajno došlau moj život, pa i ja u njen. Kaošto sam veæ rekao vratio sam se uAustraliju u februaru 1996. i upaosam direktno u AFTRS. Tu samradio danonoæno, pošto je to veomaintenzivan rad, svih tih petnaestmeseci, koliko sam bio tamo.A tada sam se i razvodio, što sedobro uklapalo u radnu shemu...Meðutim, Old Stars Band i sveto što se desilo u Beogradu meje malo zagolicalo i probudilo
2 V/104, 8. svibnja 2,,3.Gdje je što?Info i najave 4-6Priredio Milan PavlinovićU žarištuBrojke i slova Nataša Petrinjak 3Dvojbe i trojbe narkomanije Grozdana Cvitan 3Dijalog između kultura Biserka Cvjetičanin 7Poslije zida Marina Gržinić 7Razgovor s Borisom Budenom Agata Juniku 8-9Razgovor s Mirjanom Domini Stojan Obradović 10-11Razgovor s Daliborom Matanićem Nikša Marušić 19Vizualna kulturaStrukture imaginacije Ješa Denegri 12-13Razgovor s Sislejem Xafom Iva R. Janković 14-15Uskrs s mrtvim zecom Željko Jerman 16Tanja i Ivica, zaljubljeni par Silva Kalčić 16-17Queer nije queer Leila Topić 17Almost genuine Filip Mesić 18GlazbaRazgovor s Vladom Divljanom Goran Štimac 30-31Pomirenje nebeske i zemaljske moći Maja Žarković 32Bolna prosječnost Trpimir Matasović 32Disanje plime i oseke Zrinka Matić 33Uvjerenost u humanističku poruku Trpimir Matasović 33ReagiranjaBorivoj Radaković 31KazališteJesus Queer Superstar Nataša Govedić 34Svakodnevno i/ili prikazivačko tijelo Ivana Slunjski 35Opasno blizu pozornici Lidija Zozoli 36FilmFinski filmski albumi Nikša Marušić 36-37KritikaKamikaze života Nataša Petrinjak 37Smisao, svrha i sve ostalo Martina Aničić 38Strah od trivijalnog Grozdana Cvitan 39Smashing pumpkins Đorđe matić 40dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavna urednica: Katarina Luketićzamjenica glavne urednice: Nataša Govedićizvršna urednica: Lovorka Kozoleposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo:Grozdana Cvitan, Nataša Ilić, Sanja Jukić, Agata Juniku, Trpimir Matasović,Milan Pavlinović, Nataša Petrinjak, Zoran Roško,Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatarsuradnici:Boris Beck, Karlo Nikolić,Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srđan Rahelić,Sabina Sabolović, David Šporergrafički urednik:Željko Zoricalektura: Žana Mihaljevićpriprema: Davor Milašinčićtisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo HrvatskaProzaMađioničarski trik Boris Beck 41EsejCvijet Irena Matijašević 41Stvori si život, a ne životni stil Hakim Bey 42Despot s ključevima raja Ivan Molek 43Svjetski zarezi 44Gioia-Ana UlrichRiječi i stvariAntika nahero Neven Jovanović 45Queer portalRazgovor s Davidom Halperinom Gordan Bosanac i Agata Juniku 46Razgovor s Corinnom Genschel Agata Juniku 47TEMA BROJAFestival <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Priredili Andrea Pisac i Roman SimićRazgovor s Igorom Marojevićem Hilda Urošević 20Napustiti stan Igor Marojević 21Razgovor s Tizianom Scarpom Snježana Husić i Tatjana Peruško 22Moj pupak Tiziano Scarpa 22Razgovor s Ali Smith Mima Simić 23-24Univerzalna priča Ali Smith 24-25Razgovor s Péterom Zilahyjem Petra Tkalčec 26-27Život bez mene Péter Zilahy 27-29PRETPLATNI LISTIĆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i učenici mogukoristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću i obaveznoposlati na adresu redakcije.
V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedra demokracijeBrojke i slovaNataša PetrinjakUz pomoć osnovnih računskihoperacija i osnova hrvatskogjezika, lako je utvrditi da je Vladazadovoljna brojkama, statistikom,preimenovanjima, novimmetodama i nazivima jednadžbiustoličenim prije godinu dana kakobi, neposredno pred izbore, ublažilafijasko jednog od najglasnijihpredizbornih obećanja – onog HNSovao 200.000 radnih mjesta!lada je zadovoljna – naslov je što seprvih dana svibnja s pridjevom višeili manje pojavio u svim novinama,na web portalima, informativnim radio itv-emisijama. “Vlada je zadovoljna”, kakoje izvijestio ministar rada i socijalne skrbiDavorko Vidoviæ, realizacijom mjera zapoticanje zapošljavanja te je na sjedniciVlade prihvaæen izvještaj o njihovoj provedbiod ožujka prošle do ožujka ove godine.Praznik rada, 1. svibnja, bio je poticaji potpredsjedniku Vlade Slavku Liniæuda se dan, dva ranije pohvali uspjesimaVlade na tom podruèju, istièuæi kako æese trend smanjivanja nezaposlenosti nastavitite æe se sa sadašnje brojke 355.000do kraja godine spustiti na 300.000. Paje tako Davorko Vidoviæ izvještavajuæibaratao brojkama od 20.132 novozaposleneosobe ili 55 dnevno, što je èak 12,2%više od planiranog, jer prilikom donošenjamjera Vlada je raèunala na njih 17.948.Tom je prilikom utvrðeno i ponovljeno daje Vlada u taj program krenula kada je uHrvatskoj bilo 415.352 nezaposlenih i dasu veæ do kraja 2002. smanjili tu brojku za7.3%. Slavko Liniæ nije propustio prilikuponoviti tezu kako su podaci o nezaposlenostifingirani, jer prema podacimaMinistarstva rada i socijalne skrbi 12 do15 tisuæa osoba zaraðuje plaæu, a registriranisu na Zavodu za zapošljavanje.Što raste, a što pada?Stotine tisuæa nezaposlenih uHrvatskoj – šta god netko tvrdio, više ihje od 355.000 – sigurno nisu podijeliliovo praznièno veselje s èlanovima Vlade,a sumnjièavost je iskazao i ekonomskistruènjak Dražen Kalogjera, rezimirajuæi:“Hrvatska je pravi fenomen: smanjuje senezaposlenost, ali se ne poveæava zaposlenost”.Pa èime su onda tako zadovoljniDavorko Vidoviæ i èlanovi Vlade? Uz pomoæosnovnih raèunskih operacija i osnovahrvatskog jezika, lako je utvrditi da suzadovoljni brojkama, statistikom, preimenovanjima,novim metodama i nazivimajednadžbi ustolièenim prije godinu danakako bi, neposredno pred izbore, ublažilifijasko jednog od najglasnijih predizbornihobeæanja – onog HNS-ova o 200.000radnih mjesta! Lako je utvrditi da cijeloto zadovoljstvo nema nikakvih utemeljenjau stvarnosti, odnosno da je masaljudi i nadalje nezaposlena i ne zaraðujeplaæu! I da æe se Hrvatska s ionako dominantnostarom populacijom u miroviniuskoro morati suoèiti i s katastrofalnimsiromaštvom te populacije jer se starostii mirovini sada veæ približavaju i oni kojiviše od desetljeæa ne uspijevaju raditi itako osigurati nužna sredstva kada budunemoæni, njihova djeca ne rade, a pristupkoji nudi Vlada ne obeæava ni da æe unucibolje proæi.Ponajprije izvori koje nadležna ministarstvai Vlada tvrdoglavo koriste za svojeizvještaje, a to su podaci Hrvatskog zavodaza zapošljavanje, su nepotpuni, time inetoèni. Hrvatski zavod za zapošljavanjeje upravo u razdoblju na koji se izvještajodnosi prestao biti mjesto koje evidentirasve sluèajeve nezaposlenosti. S jednestrane, tu je funkciju izgubio prestankomuvjeta registriranja na Zavodu za dobivanjeosnovnog zdravstvenog osiguranjanezaposlenih, a s druge odlukom da seiz registra brišu svi koji na bilo koji naèinzaraðuju više od 900 (!) kuna mjeseèno.Najveæi broj onih koje Vlada danas uvrštavau brojku smanjenja nezaposlenosti upravosu oni koji zarade nešto više od magiènih900 kuna, nekim povremenim i honorarnimposlom, ali i nadalje imaju zdravstvenoosiguranje na teret države jer su, dakako,i nadalje nezaposleni. Da je neslavnopropao i pokušaj da se novim propisimao doprinosima stimuliraju ili natjerajuposlodavci da iste uplaæuju i za poslovetemeljem ugovora o djelu nezaposleniznaju od samog poèetka, ali èlanovi Vladeto odbijaju prihvatiti po onom klasiènomprincipu sit gladnom ne vjeruje. Kao što seod samog poèetka znalo, ugovori o djeluzamijenjeni su autorskim ugovorima,poslodavci i nadalje ne uplaæuju doprinose,a neregistrirani nezaposleni i nadaljeostvaruju zdravstveno osiguranje kao i dosada. Što æe reæi da je Zavod za zdravstenoosiguranje, a ne Zavod za zapošljavanje,trenutaèno jedino mjesto koje imatoènu evidenciju o broju nezaposelnih uHrvatskoj.Što je kome plaća?Sve reèeno možemo iskoristiti i zaanalizu Liniæeva poimanja primanja plaæei èinjenice koja ga posebno skandalizirada neki, eto, imaju plaæu a još se nalazeu evidenciji Zavoda za zapošljavanje.Najprije, s obzirom na fascinirajuæepromptno brisanje svih koji zaraðujunešto više od tih 900 kuna, teško je povjerovatida ih se upjelo prošvercati 15do 20 tisuæa. Potom, je li honorar od 905kuna plaæa? Nesumnjivo je rijeè o iznosukoji netko prima i pokušava s time preživjeti,ali neæe postiæi ništa više od statusazaposlene osobe za potrebe predizborneevidencije Vlade. I u Hrvatskoj, naime,pojam plaæe još obuhvaæa bruto iznos kojiosoba dobiva od poslodavca, dakle netohonorar s davanjima za mirovinsko i socijalnoosiguranje. Kako je poslodavcimadana moguænost da proðu jeftinije, tj.da radniku za njegov rad mogu isplatitii samo neto honorar, teret mirovinskogi socijalnog osiguranja prebaèen je naradnika. Istina, djelomièno ublažen državnombrigom o osnovnom zdravstvenomosiguranju, ali netko tko zaraðuje 1000kuna mjeseèno sasvim sigurno ne možeuplaæivati sredstva u mirovinski fond ilinpr. dodatno zdravstveno osiguranje. Bilobi i besmisleno, jer bi za samo mjesecdana ionako umro od gladi.U brojku kojom se ovog 1. svibnja pohvalioMinistar rada i socijalne skrbi uvrštenisu i svi oni koji su potpisali ugovorza sezonski posao, kojih je u ovo doba godine,zbog nastupajuæe turistièke sezone,uvijek znatniji broj. S druge strane, uskoroæe sporazume o prekidu radnog odnosapotpisati više od 2000 radnika vukovarskogBorova, koje se ionako pogrešno svihovih godina tretiralo kao zaposlene. Nebi li izvještaj o zaposlenosti nacije biotoèniji da se radi, na primjer, poèetkomstudenog? Ako su u Vladi prezaposleni ipreoptereæeni, Hrvatska vrvi volonterimakoji bi za njihove potrebe prebrojili stvarnonezaposlene.Daljinski upravljačDvojbe i trojbenarkomanijeGrozdana CvitanOni koji potiču razmišljanje premakojem su rat za Hrvatsku dobiligeneral-šoferi i general-harmonikašidanas otvaraju i razmišljanje o tomeda su svi ostali bili drogirana bagraakon što je predsjednik Mesiæodradio svoje haško svjedoèenje uprocesu Slobodanu Miloševiæu, zanimanjeza taj proces u Hrvatskoj je naglosplasnulo. Štoviše, znamenite ankete okotoga kako graðani vide Predsjednikovosvjedoèenje pa i navijaèke strasti koje jeto svjedoèenje izazvalo meðu Hrvatima,odjednom su sišli s dalekovidnice i izjavnosti, a tek povremene <strong>kratke</strong> vijesti ozbivanjima u sudnici uglavnom govore otome da je Slobodan Miloševiæ povremenobolestan. U ostalo je vrijeme arogantan.Anketa što o tome i misle li uopæenešto naši graðani više nema, jer su politièkineprofitabilne. Na njima se ne gubiniti dobiva bitka za vlast u Hrvatskoj.Vasiljeviæevo svjedoèenje o tome tko subili suradnici KOS-a u Hrvatskoj izazvaloje tek rijetke komentare, a za analize nijebilo zanimanja. Kako to da nitko nije,tragom izjava šefa najopakije tajne službebivše države, pokušao doæi do stvarne istineo sudjelovanju visokih hrvatskih politièkihdužnosnika u radu te službe, timviše što oni koji su preživjeli i danas sjedeu vlasti. Ili to što oni sjede i dalje znaèi damogu ravnati analizama i istraživanjima. Avjerojatno je da bi se analizama došlo i dovaljanih zakljuèaka. Koji, èini se, nikomne trebaju.Ono što se na hrvatskoj politièkoj sceniu odnosu na haaški proces Miloševiæunosi samo je izravno prenošenje podatakas raznih svjedoèenja, koja se mogu upotrijebitiu službi dokazivanja odreðenihteza kao što su one da je voðen težak,bespoštedan i sofisticiran rat. Mnogi seponašaju kao da je to neuobièajeno, dasad prvi put za to èuju te da to još jednompodcrtava hrvatske tegobe s ratom.Kako u Hrvatskoj vijesti i dalje umiruupravo na onom mjestu na kojem bi tektrebale poèeti živjeti, onda se zdravo zagotovo prepisivaèki refleksi oèituju i ugromoglasnoj tišini koja nakon intrigantnihvijesti slijedi. Problem je u tomešto je rijeè o onoj vrsti vijesti iza kojeumjesto istraživaèkog novinarstva trebastajati istraživaèki sudski postupak.Podsljemenski situirani vlasnici vila (kojimase, usput reèeno, Božo Kovaèeviæ nemože približiti ni u šetnji, a o akciji da sei ne govori) imuni su na vijesti jer nikogne obvezuju. O sudskim postupcima kojebi te vijesti eventualno izazvale ionakoznaju dovoljno, o njihovu završetku znajusve i prije nego poènu, pa i sami moguizazivati igre za javnost.Meðu mnogim novim temama zazabavu našla se opet droga. Èuveni lijeèniku borbi protiv narkomanije uspio jegovoriti sat vremena (i ne reæi nijedanèvrsti statistièki podatak, a pritom mahatinekom strategijom o borbi protiv ovisnosti)da bi se na kraju naslonio na nekohaško svjedoèenje u procesu Miloševiæuiz koga se dalo zakljuèiti da se poèetkomrata iz Srbije u Hrvatsku unosio heroinu golemim kolièinama i plasirao na bojištahrvatskoj vojsci. Zato su, zakljuèujeèuveni borac protiv ovisnosti, muškarcièešæe ovisnici nego žene, a broj ovisnikau Hrvatskoj je rastao. A sad na hrvatskimgraðanima ostaje da zamisle kakosu to Miloševiæ & comp. slali heroinu Hrvatsku. Paketi s adresom su neuvjerljivi,a Mira Markoviæ sa špricama iznakom Crvenog križa na rukavu takoðer.Neuvjerljivo je i kontaktiranje na bojišniciizmeðu rovova jer u ratu je ipak vojsci sjedne strane provalija, a s druge leða, izakojih najèešæe stižu oni koji su na istojstrani. Ti s iste strane donose ili bar šaljuovo i ono. Pa valjda i heroin. Zato pitanjetko su dileri nije pitanje specijalnog ratana koje odgovori stižu iz Haaga, negopitanje obrambene politike na koje bitrebali odgovoriti oni koji su to mogli i uvrijeme rata. Zašto nisu htjeli ili zašto imtakav odgovor nije bio isplativ, nije teškoobjasniti. Jesu li možda heroin mimo granicabojišnice “šetali” oni koji su za svojezasluge i usluge u Domovinskom ratu ioko njega, nagraðivani posebnim biografijama,obiènim i, napokon, diplomatskimputovnicama?Danas je oèito sve pitanje dvojbe pai trojbe (ako toga ima): ili su hrvatskivojnici trebali biti drogirani da ne videprivatizaciju iza svojih leða, ili je drogapost festum dobar izgovor za sve što je politikapropustila. A ona je propustila i tuistu drogu. Ono èega nije bilo u nas – biloje u neprijatelja. Možda i to ima vezes naftom. Oni koji potièu razmišljanjeprema kojem su rat za Hrvatsku dobiligeneral-šoferi i general-harmonikašidanas otvaraju i razmišljanje o tome dasu svi ostali bili drogirana bagra koja nijevrijedna spomena. Zašto aktualna vlastne želi analizirati najnovije insinuacijetek treba shvatiti. Ukoliko je moguæe.Iako razmišljati tko je doista drogiran nijejednostavno nakon sprovoda kao predizbornogskupa na kojem èelnici najjaèeoporbene stranke dijele osmijehe, mahanjai rukovanja. Kako prošlost biva dalja,mitovi – praksa je pokazala – postaju sveprihvatljiviji. Neke to danas jako veseli.
4 V/104, 8. svibnja 2,,3.info/najaveProljetnodžeziranjeProljetna revija jazza, Mala dvoranaVatroslava Lisinskog, od 13. do 16.svibnja 2003., Zagrebtorak, 13. svibnjaFolkestraMateo Martinoviæ; klavir,glasŽiga Golob; kontrabasKrunoslav Levaèiæ; bubnjevi,udaraljkeOvaj hrvatsko-slovenski trioosnovan je 1995. godine i otadauspješno nastupa na scenama obijumatiènih država. Jazz, etno i klasiènaeuropska glazba spojeni nasofisticiran naèin!GAP (Il Gruppo di AzioniProgressive)Jerko Valdevit, Luka Peršiæ;multiinstrumentalistiDejan Potkonjak; kontrabasBorna Šercar; bubnjeviSlobodna improvizirana glazbana tragu <strong>europske</strong> avangarde i amerièkogfree-jazza. Kao jedini hrvatskisastav slobodno improviziranogjazza, u proteklih sedam godinanastupali su na brojnim uglednimLaganaelegancijaThievery Corporation u Zagrebuashingtonski glazbeni DJdvojac Rob Garza i EricHilton 20. svibnja održatæe koncert na Jarunu, na otokuTrešnjevka, gdje je prošle godinenastupio i Femi Kuti. ThieveryCorporation gostovat æe s dvadeseti dva èlana ekipe, od kojih jeèak petnaest prateæih glazbenikaiz razlièitih zemljopisnih podruèja.Rob Garza i Eric Hiltonizgledaju kao dva vrlo pristojnagospodina u finim odijelima, ainaèe su bivši punkeri. Garza jebio opsjednut s bendom ThePixies, a dugo se bavio semplerima,sekvencerima i ritammašinama. Njegov buduæi partnerimao je svoj hardcore-punk<strong>festival</strong>ima, te s velikanima <strong>europske</strong>free scene kao što su PeterBroetzmann, Ken Vandermark iliMark Dresser.Srijeda, 14. svibnjaNove nade jazza MarjanMarjanoviæGudaèki kvartet Sebastian igostiAnðelko Krpan, Korana Rucner;violineNebojša Floreani; violaTin Mršiæ; violonèelogosti:Ivana Biliæ; vibrafonMatija Dediæ; glasovirMladen Barakoviæ; kontrabasBorna Šercar; bubnjeviProgram:Prohaska: Intima za gudaèkikvartetProhaska: Sebastiana za gudaèkikvartet-praizvedbaSavin: PraizvedbaPapandopulo: Mozaik za gudaèkii jazz kvartet (1963.)ImprovizacijaScherzoBluesNa tragu Third stream jazza,izvest æe se djela trojice hrvatskihskladatelja, od èega dvije praizvedbe.Četvrtak, 15. svibnjaMirokado orkestarRatko Vojtek; klarineti, klavir,konceptbend. Upoznali su se prije osamgodina i nastao je tandem zanimljivihglazbenih temelja.Iako je rijeè o DJ-ima kojisnimaju elektronièku glazbu,na njihovim se albumima (TheSounds from Thievery Hi-Fi, TheMirror Conspiracy, The Richest Manin Babylon), uz kompjutorskuelektroniku, èuju i elementi rocka,duba, acid jazza, bossanove,soula, world beata, latino glazbei psihodelije.“Elektronièka glazba vrloèesto je hladna i mehanièka, a tonam nije privlaèno. Od poèetkado kraja radimo glazbu prije svegaza sebe. Postoje emocije koježelimo ukljuèiti u svoju glazbu iprirodno je da onda širimo njenegranice”, kaže Garza. U svakomsluèaju, Thievery Corporationstvaraju prepoznatljivi loungesound, zaèinjen dub tehnikom iznalaèkim kombiniranjem razlièitihglazbenih žanrova. Sudeæipo njihovoj popularnosti uEuropi, za oèekivati je zanimljivkoncert.Na rubovima vidljivogaizložba Zlatana Vrkljana u GalerijiZona i Gliptoteci HAZU, Zagreb, od 9.svibnja do 1. lipnja 2003.a dvije lokacije, dan zadanom, u petak 9. svibnjau Gliptoteci HAZU, i usubotu 10. svibnja u GalerijiZona, otvara se izložba ZlatanaVrkljana pod nazivom Slike.To je prva u nizu izložbi kojeGalerija Zona namjerava realiziratiu prostoru GliptotekeHAZU u suradnji s upraviteljicomArijanom Kralj.Na ovoj izložbi Zlatan Vrkljanu veæ poznatoj maniri neumornogistraživaèa predstavljaslike koje su nastavak njegovihprethodnih traženja, a opetèine novi zaokruženi ciklus.To su apstrakcije mjestimiènoumirene gotovo do monokromija,a njihova je vezanost zatradicionalna sredstva likovnogMiro Kadoiæ; flauta, saksofoni,umjetnièko vodstvo, aranžmani,kompozicijeDamir Horvat; bariton i alt saksofoniSaša Vozdecky; bariton saksofonDavor Križiæ, Tomislav Rukljiæ;trubeMatjaž Mikuletiè; trombonIvan Kapec; gitara, kompozicijeNikola Matošiæ; kontrabasAljoša Jeriè; bubnjeviNovi veæi jazz sastav, sastavljenod iskusnih glazbenika suvremenejazz i avangardne scene.Paier Preinfalk Project (Austrija)Gerald Preinfalk; sopran saksofon,klarinet, bas klarinetKlaus Paier; harmonika, bandoneonDvojica vrhunskih glazbenikaredefiniraju jazz duo, šetajuæi stilovimai glazbenim epohama.Petak, 16. svibnjaLuka Udjbinac Now & Beyond(Hrvatska/Austrija)Mladi hrvatski gitarist predstavljase zagrebaèkoj publici svojimnovim projektom uz ugledne goste.Trio Fritz Pauer/Jay Clayton/EdNeumeister (Austrija/USA)Vodeæi europski jazz klaviristFritz Pauer proslavlja svoj šezdesetiroðendan malom koncertnomturnejom, u pratnji dviju legendinjujorške scene: “èarobnice glasa”Jay Clayton i trombonista EdaNeumeistera.KnjigečitateljimaNakladnik Moderna vremenapokrenuo web rubriku Knjiga danad 24. travnja nakladnièkakuæa Modernavremena u suradnji sIskonInternetom na svojoj webstranici pokrenula je rubrikuKnjiga dana sa željom da knjigehrvatskih nakladnika još više približeèitateljima. Svakoga danaod obilja noviteta izdvajat æe seizražavanja oèita. Slike su graðeneveæinom kratkim, vidljivimpotezima, u bogatim slojevimakoji probijaju jedni ispod drugihi èine mjestimice reljefnustrukturu. Od zone do zone, odslike do slike, mijenja se ritampoteza i gustoæa namaza, a koloristièkiakcenti se izmjenjujus finim, jedva primjetnim, gradacijamatonova iste boje. I bašu takvim slikama, gdje se svestišalo i poteza gotovo nestalo,otkrivamo iznenaðujuæe obiljeza koje vrijedi geslo manje je više.Da je krenuo dalje, Vrkljan bistigao tamo gdje je veæ bio, narubno podruèje gdje nestajeslika (primjerice, do monokromaizloženih na Venecijanskombijenalu 1999.). Oèito da to nijebio kraj njegova interesa za sliku,nego da je onda, kao i danas,samo pokušavao pronaæi “prave”slike za vlastiti unutarnji život.Vrkljan ovim slikama bježi odstvarnog svijeta, a opet aludirana njega, zapoèinje pa prestaje,briše... Mjestimice kao da uslici skriva lica, obrise figura,pokrete prirode, svijetlo, aluzijeGlazba zagladno uhoProgram kluba KSET i <strong>festival</strong>a ŽednoUho, svibanj 2003., Zagreb8. svibnja, četvrtakKoncert: Vesna Gorše-Borna ŠercarPrvi domaći glazbenici koji sviraju naovogodišnjem Žednom Uhu.9. svibnja, petakZabavište: KSET Caffe10. svibnja, subotaPlesaonica: Res Publica DigitaliaNovi plesno-elektronički programiznikao unutar disco sekcije ovogkluba.11. svibnja, nedjeljaKoncert: Papajo (Njemačka/VelikaBritanija)Vrhunski europski improvizatori naŽednom Uhu.12. svibnja, ponedjeljakKoncert: Scratch Pet Land/DÜPrvi dio dvodnevnog predstavljanjaSoniga, jedne od najznačajnijihelektroničkih etiketa u Europi.13. svibnja, utorakKoncert: Vert/DJ Lithops/F.X. RanI nastavak ovog izvanserijskogdogađaja.14. svibnja, srijedaKoncert: Eyesburn (Srbija i CrnaGora)Jedna od najvećih beogradskihkoncertnih atrakcija prvi put uHrvatskoj.15. svibnja, četvrtakVideoslušaonica: Talking HeadsVideoslušaonica jednog odnajvažnijih bendova u povijesti rockglazbe.16. svibnja, petakKoncert: Folkestra (Hrvatska/po jedan naslov, koji prema mišljenjuurednika svojom kvalitetomi zanimljivošæu to zaslužuje.Izbor knjiga neæe biti žanrovskiogranièen.Kako bi se što je moguæeažurnije obuhvatilo što veæi brojnakladnika i njihovu produkciju,na organsko, tragove zbiljskogasvijeta. Da parafraziramo autorapredgovora izložbe DraženaKatunariæa, te su slike na rubustvarnosti i nestvarnosti, vidljivogai nevidljivoga, prisutnostii odsutnosti. Upravo zbog togabalansiranja, upravo zbog te igregranice izmeðu slike i asocijacijakoje one proizvode su tanke ifluidne, pa ne znamo što je unama, a što izvan nas. Slikanje jementalni i perceptivni proces uSlovenija)Ponovo u punom sastavu, ovaj bendrastura!17. svibnja, subotaKoncert: Za Ivicu Baričevića-BaruVečer posvećena čovjeku bez kojegni program ovog kluba ni glazbenascena općenito u Hrvatskoj ne bi biliizbliza ovakvi.19. svibnja, ponedjeljakDEMOnstrator: The FarewellReason/Bak20. svibnja, utorakKocert: Rock MastersZagrebački majstori ponovo u ovomklubu sviraju Led Zeppelin.21. svibnja, utorakSlušaonica: Alice In Chains.22. svibnja, četvrtakKoncert: The Necks (Australija)Sjajan minimalistički jazz-dub-rockbend iz Sydneya konačno ponovo uZagrebu.23. svibnja, petakKoncert: Robotobibok/Radikal DubDva različita, ali super dobra benda25. svibnja, nedjeljaKoncert: Ned Rothenberg (USA)Završna večer Žedno Uho <strong>festival</strong>auz izvrsnog njujorškog saksofonista.27. svibnja, utorakKoncert: Granfaloon Bus/VirigilShawZadnji ovosezonski americanakoncert.28. svibnja, srijedaSlušaonica: Asian Dub Foundation29. svibnja, četvrtakKoncert: Free TibetZadnji ovosezonski Jam Session!30.-31. svibnja, petak/subotaKoncert: Mambo Kurt (Njemačka)Dvodnevno ludilo uz najzabavnijegNijemca na svijetu.3. lipnja, utorakKoncert: Spaceways Inc. (USA)/ZU(Italija)Zadnji jazz koncert sezone uz KenaVandermarka, Hamida Drakeai Natea McBridea, koji svirajuFunkadelic, Sun Ra i Jamesa Browna.Moderna vremena poziva nakladnikeda svoja nova izdanja(naslovi ne stariji od dva mjeseca)samostalno predlažu za izborKnjige dana. Svi zainteresiranimogu na mail knjigadana@mail.inet.hrslati svoje prijedloge ilizatražiti detaljnije informacije.kojem se viðeno poèovjeèuje, dobivaformu koja na neki neobjašnjivnaèin razrješava egzistencijalno.O tome slikovito govorireèenica Henryja Matissa koju usvom nadahnutom tekstu navodiDražen Katunariæ: “Saèinjensam od svega što sam vidio”.Ako je to tako, a èini se da jest,onda smo i mi, likovni konzumenti,makar i Vrkljanovimposredovanjem saèinjeni pomaloi od ovih slika.
V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najaveKuglanja u KoprivniciDio programa u MMC-u Kuglana 2,svibanj 2003. Koprivnica9. svibnja, petakKoncert godine i najveæasvjetska hard-punk-rock senzacijana evropskoj turneji:Nashville Pussy (USA):Motorhead sa grudima+punkAC/DC.Gosti: Bionic (Kanada): kanadskiNew Bomb Turksi.17. svibnja, subotaSpecial Moviemania Sluèaj:Sami (film Lukasa Nole,dobitnik tri pulske ZlatneArene 2001. za režiju, kameru imontažu).Projekcija kontroverznogerotsko/experimantalnog filma igostovanje redatelja+razgovor.22. svibnja, četvrtakAnhellter Shelter by DJAnhell:Promotivna veèer domaæihizdavaèkih kuæa Aquarius,Dallas, Menart, DancingBear+Video slušaonica.23. svibnja, petakEminem show:Promocija knjige AmerièkiNinja, gostovanje autoraVelimira Grgiæa i TonæijaKožula.MistikaIstokaUdruženje Zdravo društvoMultikultura predstavlja projektSufizam – islamski misticizam,12. svibnja 2003., Koncertnadvorana Vatroslava Lisinskog iFilozofski fakultet, Zagrebultikultura u sklopuprojekta Sufizam – islamskimisticizam organiziragostovanje pakistanskogsastava Rizwan-MuazzamQawwali. Koncert æe se održati12. svibnja u Koncertnojdvorani Vatroslava Lisinskogs poèetkom u 20 sati. Osimglazbenika, zagrebaèkoj publicipredstavit æe se i osnivaèpakistanske televizije AslamAzhar, koji æe održati predavanjeUpoznavanje s kulturomizmeðu Istoka i Zapada naFilozofskom fakultetu, 12.svibnja u 18 sati. Aslam AzharGost DJ-i MindTaker+Richellieux.24. svibnja, subotaDomaæi koncert mjeseca:The Beat Fleet (Split)Promocija novih pjesama prijeobjavljivanja novog albuma.26. svibnja, ponedjeljakMoviemania:Lucija Šerbedžija veèer+projekcijafilmaTribute to najslaðoj i najdražojdomaæoj glumiciSpecial moviemania case ihrvatska premijera:Ivièak-moja pop rock zvijezdaDokumentarac o 94-godišnjemmomku s crnim rockstar naoèalama i njegovim vožnjamabiciklom te recitiranjuPreradoviæa.Prvi filmski proizvodSKIN29 production teama(scenarioAnðelo Jurkas, montažaKonrad M., režija zajedno,glavna uloga Ivan Markaè-Ivièak).Film iz konkurencije ovogodišnjegMotovun FilmFestivala.Specijalni event: gostovanjeglavnog glumca u Kuglani 2uživo!magistrirao je na Cambridgeui jedan je od vodeæih autoritetana podruèju kulture uPakistanu.Rizwan-Muazzam Qawwalije jedan od najznaèajnijih i najzanimljivijihglazbenih sastavana world-music sceni. Svojimkoncertima oduševljavaju publikui kritièare u cijelom svijetuizvodeæi sufistièku duhovnuglazbu, nastavljajuæi obiteljskutradiciju dugu šesto godina.Albume snimaju za poznatuizdavaèku kuæu Real WorldMusic Petera Gabriela.Njihov stric Nusrat Fateh AliKhan (1948.-1997.), koji je jedanod zaèetnika world-musicazajedno s Peterom Gabrielom,prvi je predstavio qawwali glazbuzapadnom svijetu. Njegovoje pjevanje lako premostilokulturne i jeziène razlièitosti, aduh dirnuo ljude širom svijeta.Danas se qawwali smatra jednimod najstrastvenijih oblikaglazbe na svijetu. Ulaznice zakoncert mogu se kupiti na blagajnamaVatroslava Lisinskogpo cijeni od 120 i 140 kuna.Kontakt:Udruženje Zdravo društvoMultikulturaPoljièka 8, Zagrebtel/fax: 01/ 61 98 012http://www.multikultura.orgŽivotMočvareDio programa u klubu Močvara,svibanj 2003., Zagreb8. svibnja, četvrtakOružjem protivu otmièara(Srbija i Crna Gora)Jedini od odliènih Yu bendovakoji se pojavio u vrijemeraspada stare države (Obojeniprogram, Darkwood Dub, Decaloših muzièara, Sila, ArhaiestRap, Kanda, Kodža i Nebojša),koji još nije svirao u nas, zrenjanskiOružjem protivu otmièara,napokon æe s koncertomu Moèvari zaokružiti sliku ošarolikoj Yu sceni. Za razlikuod spomenutih bendova (i svihostalih s ovih prostora), OPO sukarijeru izgradili svirajuæi žestokimelodièni gitaristièki pop,karakteristièan za Vojvodinu, azaèudo rijedak kod nas, uz vrlooriginalne i inteligentne tekstove.Prva tri albuma OPO postizalasu rekordne naklade nadomaæem terenu, a zbog sjajnihhitova poput obrada Mladiæu mojZane Nimani, Dobra ideja (GoodIdea) Sugar i autorskih stvariNa biciklu i U mraku, dobili sugomilu fanatiènih obožavatelja iu Hrvatskoj. Zagrebaèki nastupOPO je promocija njihova novog,èetvrtog, albuma Maštoplov,nastalog nakon èetverogodišnjestanke u radu benda, koja jerezultirala i novom pjevaèicomIvanom Cvejin.12. svibnja, ponedjeljakFilmske večeri u Močvari:Veèer dokumentarnog filma– The best of Festival filma oljudskim pravima, Zagreb.20:30 Experimentum Crucis (r:Taras Popov, Vladimir Tyulkin,1996., 52 min)Sumorna kronika pokušajapreživljavanja odgojnog tretmanau popravnom domu uKazahstanu, snimljena od stranejednog od bivših štiæenikadoma. Ime filma oznaèava tehnikugutanja križa kao pokušaj“bijega” iz popravnog doma ubolnicu. Svi zatvorski filmovi iprièe koje ste èuli o JNA nisu nido koljena ovome.21:30 Otac, sin i Thorum sveti(r: Mark Soosaar, 2000., 92 min)Obiteljska tragikomièna dramau bespuæima Sibira. Otac,šaman, jedan je od malobrojnihpreživjelih predstavnika autohtonogsjevernjaèkog narodaKhanty. Njegov sin, biznismen,radi za rusku naftnu kompaniju,a posao mu je nagovarati pripadnikeKhantija da za jeftineKoncertnadogađanjaezona rock konceratau OTV Clubu zapoèetæe 8. svibnja velikimkoncertom El Bahatteeja inovce prodaju svoju zemljuRusima. Oèajni otac bubnjanjemu pomoæ poziva drevnog bogaThoruma.Dvodnevni koncert/izložbaposveæen Ivici Barièeviæu Bari17. svibnja, subota, KSETThe Bambi Molesters; MP3:Theme From Slaying BeautyThe Dying Sun EnsembleFNC Diverzant; MP3: BibaGone Bald; MP3: It Takes Gutsto TangoMan ZeroDebeli Precjednik; MP3:Nights Underneath Your WindowMarinada (ex Glasshopper)Peach Pit; MP3: An OpenHouse Where Horror is Your Host18. svibnja, nedjelja, MočvaraAnalena; MP3: Ways of SeeingŠumski; MP3: Mali satDunja Knebl; MP3: SnoækaKesnoLunar, MP3: KozmonautikaVery Expensive Porno Movie;MP3: KokošHa Det Bra (originalna postava)Mance19. svibnja, ponedjeljakFilmske večeri u Močvari:Veèer najboljih SF Horrortrenutaka socrealizma20:30 Viy-spirit of evil (r:Georgi Kropachyov, KonstantinYershov, 1967., 80 min)Sjajni zaboravljeni fantasyhorror raðen po Gogoljevoj prièio mladom sveæeniku koji trebaprobdjeti tri noæi kraj tijela umrlevještice u išèekivanju njezinausksrnuæa. Po motivima isteprièe Mario Bava snimio je svojkultni Black Sunday.22:15 Gosti iz galaksije (r:Dušan Vukotiæ, gl. ul: ŽarkoPotoènjak, Rene Bitorajac,Ljubiša Samardžiæ, 1981., 82min)Zli sedmogodišnji ReneBitorajac u svojoj prvoj filmskojulozi dolazi iz galaksije Arkanana Zemlju da bi aktivirao lutkuèudovištekoja èupa ljudimaudove. Trash bolest DušanaVukotiæa, jedinog Yu dobitnikaOscara, kojeg naravno nije dobioza ovaj film.20. svibnja, 20 sati, utorakKum – Kazalište U Moèvaripredstavlja:Dramska skupina Ikakonikakose bavi kazalištemsjena za djecu i odrasle. Èineje Sofija Dobriæ, Ives Buljan,Petra Pokrovac, Ida Nikoloriæ,Antonela Brtan i Iva. Predstavamladog dub/reggae bendaBrain Holidays. Koncert æeèiniti crossover set sastavljenuglavnom od pjesama sposljednjeg El Bahatteejevaalbuma Amen. U Osijeku naTvrðavi 9. svibnja nastupacrnogorski glazbeni freakRambo Amadeus. U Tvornici16. svibnja gostuje svjetskadrum’n’bass zvijezda RonieSize.EZOP2003 nastala je adaptacijomEzopovih basni Kitovi i delfini,Vuk i ovca, Deva, Lisica i lavicai Lisica i grožðe. Obogaæene suelementima iz sadašnjice i takoje nastalo smiješno kazalištesjena za odrasle. Redatelj i autorscenarija je grupa.22. svibnja, četvrtakRuke i noge u zrak predstavlja:Orkestar Aguševi (Strumica,Makedonija)Orkestar Aguševi je vodeæimakedonski romski brass bendusko povezan s makedonskomglazbenom tradicijom. Voðabenda Koèo Agušev smatra senajboljim trubaèem Makedonijete jednim od najboljih muzièarana Balkanu. Glazbena tradicijase u obitelji Agušev prenosi izgeneracije u generaciju, pa takou ovom osmeroèlanom puhaèkomorkestru svira i talentiranièetrnaestogodišnji trubaè IsinAgušev, unuk Koèe Aguševa.Koèo Agušev je suraðivao sGoranom Bregoviæem i FerusomMustafovom, a njegov orkestarje u drugoj polovici devedesetihpokupio sve bitnije nagradena <strong>festival</strong>ima u Makedoniji(Zlatna truba 1996.-1999. iGrand Prix-Skopje 2000.).Orkestar Aguševi je prvorazrednakoncertna atrakcija, pokvaliteti usporediva s FerusomMustafovom, Koèani Orkestromi u Moèvari veæ viðenim BobanMarkoviæ Orkestrom.+DJ Sero (fešta balkanika)Dofajrontno razgibavanje,ples, terevenka, raspizdoto,rakija i narodni obièaji. Sve to sedanas zove “world music”.26. svibnja, ponedjeljakFilmske večeri u Močvari:Veèer brutalnih horror klasika20:30 Last house on the left (r:Wes Craven, 1972., 91 min)Brutalni debi legendarnoghorror autora prozvan “najavompropasti amerièke kulture”,inspiriran Charles Mansonovimubojstvima, rezan, skraæivan izabranjivan. Banda hipika otimadvije studentice i iživljava se nanjima, ali slijedi osveta iz neoèekivanogsmjera.22:15 I spit on your grave a.k.a.Day of the Woman (r: Meir Zarchi,1978., 95 min)Mladu spisateljicu na odmoruu amerièkoj vukojebini silujuèetiri rednecka. Što ona njimakasnije napravi nepreprièljivoje. Još brutalniji film o ženskojosveti koji je dvadesetak godinabio zabranjen u Engleskoj.
6 V/104, 8. svibnja 2,,3.info/najaveFaki sad i opet!Oliver Sertićko Ministarstvo kulturebude blagonaklono premašestom <strong>festival</strong>u alternativnogkazališnog izrièaja, poznatijemkao FAKI, svašta dobrogabi mogli gledati ove godine.Buduæi da se Gradski ured zakulturu, unatoè priliènom ovogodišnjembudžetu i produkciji,isprsio tek simboliènim novcima,ministarska kesa mogla bibiti odluèujuæa da FAKI ugosti ineka važnija europska kazališnaimena. Meðu njima su svakakonajzanimljiviji Semolina TomicCompany iz Katalonije, francuskiTradition D’Anarchie Tribal,kao i Silo Teatar, nizozemskicirkus koji bi trebao doæi s vlastitomcirkuskom šatrom.Festival Autonomnog kulturnogcentra – Attack!, koji sesvake godine rapidno razvija,unatoè svim organizacijskimpromjenama, sada je veæ dosegaorazinu kada im se možeodati priznanje za upornost,šarolikost, nepretencioznosti originalnost. “Mlaði bratEurokaza”, kako ga je nazvaoprvi organizatorski tim, tadau sastavu Marko Zdravkoviæ,Mario Kovaè i Antun JurajGracin, predvoðen anything goespoetikom i površnom organizacijskomstrukturom, izrodio se uvažno sjecište hrvatskog alternativnogperformativnog izrièaja,koji je s godinama postupnopostao i meðunarodni.FAKI je krenuo u školu iima dobre ocjeneOrganizatori(ce) FAKI-ja nikadnisu težili elitizaciji teatra iperformativne umjetnosti, zamciu koju su se mnogi namjernoili nenamjerno uhvatili, negosu uporno poklanjali pažnjumladim teatrima i samostalnimumjetnicima, a jednostavnostje ono što im je davalo “šmek”.Ipak, u zadnje tri godine moglismo vidjeti i nekoliko bitnijihnezavisnih europskih produkcijakao što su moldavsko pantomimièarskokazalište Starryfrigate, njemaèke akrobate izabavljaèe Enfantasten, hercegovaèkeumjetnike Škartart, kaoi jugoslovensko Pozorište šešira,prvo javno kazališno gostovanjejedne grupe “s one strane” nakon1990. Njima bi se, uz neštopovoljnije financijske vjetrove,za koje organizatori još uvijek neznaju kakvi æe biti, mogla pridružitii gorespomenuta imena.U svakom sluèaju, èak i akofinancijska podrška izostane,organizatorice Maja Koroman,Jadranka Žiniæ, Tanja Tomiæ,Ana Milat i Sanja Burloviæ æenam po ovogodišnjem programu,i “s ovim što imaju” ponuditinajšarolikiji i najbogatiji programdosad. Bit æe tu mladoi urnebesno kazalište sjenaIkako-Nikako, koje je sa svojedvije izvedbe moderniziranihEzopovih basni u klubu Attack!,kao i priliènim medijskimprostorom, veæ zadobilo svojupubliku. Zagrebaèka školabrazilskog tradicionalnog plesaCapoeire angole pokazat æesvoje umijeæe, a njihov uèiteljizvest æe glazbeni performansznakovitog naziva Kako biti crnacu Zagrebu?. Tu su i tradicionalnigosti FAKI-ja, samoborskaBurka, kutinski NezavisniTeatar Barake, pulska KerefekiDistorzija, kao i prošlogodišnjifavoriti Djeèji lutkarski teatarHeroin. Svirat æe se kafanskaglazba, a znaèajno mjesto æezauzimati u Hrvatskoj novakazališna kategorija – akrobatikana svili i trapezu. Centar zakulturu Maksimir dao je prostormladim akrobatima, grupi Triko,koji æe premijerno izvesti predstavuŽaba koja je htjela postativol. Dolazi i pravi pravcati fakiriz Italije. Nositelji <strong>festival</strong>a svakakobi trebali biti famozni SiloTheatre koji svoj interaktivnimultimedijalni performans ucirkuskoj šatri izvode na rotirajuæojpozornici s vrlo uvjerljivomscenografijom, kostimima iscenskim efektima. JulijanaTomiæ, nekadašnja èlanica legendarnihLa Fura Del Baus,danas ima vlastitu kazališnu grupuSemolina Tomic Company,a prošle godine su predstavljaliKataloniju i Hrvatsku na August<strong>festival</strong>u u Mozambiku. Ono štose promijenilo u razvoju <strong>festival</strong>aproteklih godina nešto jebogatija produkcija, djelomièniprelazak s kraæih formi, performansa,na cjeloveèernje predstave,kao i èinjenica da su se naFAKI-ju pojavile i nešto tehnièkiraskošnije izvedbe. Naime,prve tri godine inzistiralo sena tehnièkoj niskobudžetnostikako bi svi performansi moglibiti odigrani u matiènom prostoruAttacka!, pa neke grupe zbogzahtjeva tehnièke prirode nisumogle igrati. Prošlih godina ipakje krenula suradnja i sa veæimkazališnim kuæama kao što suTeatar &TD ili ZKM, što omoguæujekompletan scenski doživljaj,a nadajmo se i otvara putalternativnom performansu dostandardne kazališne publike.Dobar FAKIUz sav popratni sadržaj,izložbe, DJ-e, kazališni klub,mirovnu povorku i “toæanjenogu u fontani”, bit æe ovo svakakozanimljiv i bogat, a opetnepretenciozan <strong>festival</strong>, koji jeuza sve poroðajne muke napokonustabilio organizacijski tim,postavio koncepciju i osvojiosvoju vlastitu publiku, što izmeðudesetak kazališnih <strong>festival</strong>au Zagrebu i okolici svakakonije mala stvar. Tim više štoje nakon šest godina zadržaootvorenost za nove izvedbeneforme, bez strogo postavljenihgranica o tome što bi kazališteteoretski trebalo biti. Ostao jesredišnji prostor za prezentacijurada mladih grupa gdje se bez“struènog balavljenja” prepoznajeneèiji trud i rad, kao i jedini<strong>festival</strong> gdje je vrlo jasno izbrisanagranica izmeðu publike, organizatorai performera. Sajt zagledanje: www.attack.hr/faki.Festival alternativnog kazališnog izričaja, od 21. do 25. svibnja2003., Zagreb21. svibanj, srijeda12:00 Povorka (od Cvjetnog trga do fontane) Faki protivrataZrinjevac12:30 Kerefeki distorzija (pamtomima)13:00 Haris&Igor: ekološka intervencija “Drugi maj”13:30 Tradition d’anarchie tribal: Kas-Kas (instrumentalniperformans)14:00 Nikola Mezarobba (klaun i fakir)15:00 Triko: Žaba koja je htjela postati vol (akrobati)15:30 Grozgi (kafanska glazba)Žongleri, trakice, šarenilo, vojska, muzika, cirkus-performans:sjedimo na travi po parkovima (i toćamo noge ufontani).16:30 Svečano porinuće broda u fontanu na Starčićevomtrgu (do 17:00)Attack20:00 OtvorenjeBangavi: Izložba plakata za Neurosong(Kufer, to je iznad Attacka)20:30 Semolina&Co: Body Safe(er) V dio serije “FromBondage To Freeedom”(ispred Attacka)21:30 pozorišna laboratorija: Kralj Kvazibas(Attack)22:00 Act Women: Drop Dead Darling22. svibnja, četvrtak(Centar za kulturu Trešnjevka)Strop: Utjecaj Mjeseca na život homo sapiensa (slučaj ženskejedinke) fragment 2.2Plesni studio Doma kulture KKV Sisak: Noć velike sezone17:00(Mažuranac)Vrx: Igra šahaFilhas de Oxum: Capoeira Angola(Attack)20:00 Anais: Napitak s Urana20:30 Samopapillon: Stojim i gledam: Snima se!(Kufer)21:30 Penso: Penso vs. gama-zrake(ispred Attacka)22:00. Tradition d’anarchie tribal: Let’s go to Mars(nasip)23:00 Kroz vrijeme i rijeke: Plesni recitativ uz bubnjeveHanoi Vibes (break beat+party)23. svibnja, petak(Zrinjevac)17:00 Grozgi (kafanska glazba)18:00 Rns Xango: Kako biti crnac u Zagrebu?19:00 Lutkarski dječji teatar Heroin: Žburlex20:00 Filhas de Oxum: Capoeira Angola21:00 Firefolks(Attack)22:00 Artefucket: Sjekira u medu(Kufer)22:30 Čopor: In(Attack)23:30 Ikako-Nikako: Ezop 2003.24. svibnja, subota(ZKM)19:00 Plesna grupa Burka: Neophod20:30 Nezavisni Teatar Barake: U Zenonovoj aporiji(Kufer)21:30 Semolina&Co: Body Safe(er) V dio serije “FromBondage To Freedom”(ispred Attacka)22:30 Silo Theater: 60 degrees25. svibanj, nedelja(Centar za kulturu Trešnjevka)18:30 Eho+puknuti(ispred Attacka)21:00 Silo Theater: 60 degrees(Attack)22:00 Neurosong (zatvaranje <strong>festival</strong>a)Napretkov neboderNapretkuGrozdana CvitanGoran Granić obavijestio jeFranju Topića o Vladinoj odlucida se vlasniku vrati Planićevneboder u Bogovićevoj ulici uZagrebuelefonskim pozivom predsjednikuHrvatskog kulturnogdruštva NapredakSarajevo Franji Topiæu, usrijedu, 30. travnja, poèeo jezavršni dio prièe izmeðu hrvatskevlasti, Napretkove imovineu Zagrebu i konaène odlukekomu ta imovina pripada, a štoje krajem prošlog desetljeæa iprošle vlasti poprimilo razmjeredrame.Naime, u jednom trenutkuhadezeovske vlasti imovinaGlavne podružnice ZagrebHKD Napretka došla je u pitanjena naèin da je ponajprijeneboder društva u Bogoviæevojulici postao zanimljiv mnogima.Osim što su u prostoru procvjetaliuredi èlanova obiteljiraznih dužnosnika, poèela je isustavna igra razbijanja društvana naèin da se Glavna podružnicaodvoji od Središnjicedruštva u Sarajevu. Osnovano jei novo društvo, pojavila se novatabla i zagrebaèka podružnicaproglašena je novom središnjicom,a sve u svrhu novogpozicioniranja snaga koje suumjesto Napretkove djelatnostiželjeli razviti skrbništvo nadNapretkovom imovinom. Taj jeproces trebao završiti prije procesapovratka imovine Glavnojpodružnici društva u Zagrebu.U dijeljenju pravde nad imovinomkulturnoga društva, osimpolitièkih dužnosnika sudjelovalisu i nasilnici, izbacivaèi povlastitoj savjesti (koji su se uNapretkovim prostorima pojavljivalii u odorama HV-a), suci,odvjetnici, èlanovi izvornogNapretka i nekolicina igraèanovoutemeljene udruge koja jeregistrirana takvom ekspresnombrzinom da je predstavljalajedan od presedana kakve jepoznavala samo pretvorba ipri(h)vatizacija u Hrvatskoj.Uz majstore za brave, vrata ituðe prostore, za cijeli sluèajzainteresirala se i javnost, pa jeneregistrirano društvo ostalo uprostoru kao podstanar, a sluèajje trebao saèekati zaborav doeutanazije.U trajnim poslovima sudbinei ljudske prolaznosti preživioje HKD Napredak Sarajevo iGlavna podružnica Zagreb, a najedan od dana Društva (kojihje više zbog povijesnih prilikau kojima je Napredak osnivan iponovno obnavljan), nedavnog30. travnja, uz 101. obljetnicu,potpredsjednik Vlade GoranGraniæ obavijestio je FranjuTopiæa o Vladinoj odluci da sePlaniæev neboder u Bogoviæevoj1 vrati izvornom Napretku.Bio bi to prvi cjelovit objektkoji æe biti vraæen toj udruzi uZagrebu. Naèin, rokovi i uvjetipovratka te sam èin potpisivanjaugovora tek trebaju biti dogovoreni.U predizbornim aktivnostimau kojima se zgušnjavajurazne straviozne vijesti i repoviiz nedavne prošlosti, postoje izrnca pravde koja sustižu onekoji su uspjeli preživjeti.
V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKulturna politikaDijalog između kulturaBiserka CvjetičaninU vrijeme kada se kulturnaraznolikost pojavljuje kaoprioritetna vrijednost koju trebaočuvati i razvijati, nužno je kulturupostaviti u političko središte,uzimajući u obzir sve dimenzijeraznolikosti i poštivanja kulturnihpravajednoj poemi, na zidu domorodaèkeškole u Ekvadoru, napisano je:“Nakon 12. listopada 1492. godinestanovnici kontinenta Abya Yala, Zemljeu punoj zrelosti, izgubili su svoj osmijehi poèeli umirati ne shvaæajuæi svojusmrt, u ime nekog dalekog kralja i bogastraha”. Umjesto ljudski plodnog susreta,Kolumbovo je “otkriæe” prouzroèilopet stotina godina njihova uništavanja.Danas, taj susret konaèno postaje moguæi o tome govori knjiga Madre Tierra!Daniela Wermusa, s predgovorom YvesaCoppensa (Ed. Albin Michel, 2002.).Potiho, ali uporno, Indijanci postupnooživljuju svoje tradicije, svoje tajne, svojejezike, svoje dostojanstvo. I imaju namšto reæi. Prije svega, nastoje ponovnopronaæi ono što im je bilo istrgnuto iliskriveno.Toèan odgovor na pitanje koliko danasuopæe ima Indijanaca ne postoji, jer jebrojèani odnos autohtonog prema ukupnomstanovništvu u svim zemljama obajuamerièkih kontinenata, od Kanade doÈilea, teško utvrditi. U nekim zemljama,u kojima su posve zanemareni, smatraih se zaprekom napretku. Ali, o kakvuje napretku rijeè?, pitala se RigobertaMenchú u svom govoru na primanjuNobelove nagrade za mir u Oslu 1992.Dva svijeta bi se tek trebala nauèitiinterkulturnom dijalogu. No, dok meðunarodnasuradnja ponavlja nesporazume,nameæuæi im strane obrasce života, samidomoroci (Amerindijani) sve upornijeuzvraæaju: Mi nismo koènica razvoja, mismo alternativa. Taj proces osvještavanja,spoznavanja vlastitih vrijednosti, obnovekulturnog identiteta, tu, mogli bismoreæi, renesansu, prati i pomaže niz godinakulturna mreža znakovitog naslovaTradicija za sutrašnjicu koju vode Diego iChristiane Gradis, dobitnici Unescovenagrade za promicanje tradicijskih vrijednostii novih odnosa u komuniciranjuizmeðu kultura.Novi odnosi u kulturiNovi odnosi u kulturi znaèe prije svegapriznavanje kulturne raznolikosti i ukljuèivanjeu meðunarodnu komunikaciju.Domoroci žele biti Indijanci 21. stoljeæai sve više poèinju shvaæati da i oni imajupravo na ljudska prava i na kulturna pravakao integralni dio ljudskih prava. Toje jedna od tema koje danas dominirajuu meðunarodnoj zajednici. Tako se, naprimjer, poèetkom lipnja u Fribourgu,Švicarska, održava seminar posveæentemi Raznolikost, politike i kulturna prava.U vrijeme kada se kulturna raznolikostpojavljuje kao prioritetna vrijednost kojutreba oèuvati i razvijati, nužno je kulturupostaviti u politièko središte, uzimajuæiu obzir sve dimenzije raznolikosti i poštivanjakulturnih prava. Pa ako u nekimsluèajevima preširoko definiranje pojmakulture može predstavljati odreðeneprepreke, u prvom redu kada se govori oformuliranju kulturnih politika, u smisluvažnosti afirmacije kulturnih prava upravoširoka definicija kulture omoguæuje dase ta prava promatraju u svim segmentimaživota i ljudskog djelovanja.Sposobnost kulturne politike da osigurauvjete u kojima æe svaki pojedinacosjeæati da su njegova kulturna pravagarantirana, jedan je od najvažnijih indikatorau ukupnoj ocjeni uspješnostipojedinih kulturnih politika i razvijanjainterkulturne komunikacije.Pitanja oèuvanja i razvitka kulturnihvrijednosti i identiteta, kulturne raznolikostii kulturnih prava, zajednièka supitanja svih kultura i pokazuju da postojisvijest o potrebi intenzivnije komunikacije.Nedavno je Los Angeles Times donioèlanak o dijalogu kultura na primjerurazgovora koje su o glazbi vodili izraelskidirigent Daniel Barenboïm (dobitniknagrade za toleranciju grada Strasbourga2003. godine) i amerièko-palestinski književnikritièar Edward W. Said: svaki poštujemišljenje drugog, što ih ne smeta daostanu vjerni vlastitu stajalištu. Fluidnostnjihova odnosa, slièna onoj koju održavajuglazbenici u orkestru, izvrstan je primjer,istièe autorica èlanka B. Murphy, kojitreba slijediti u ovom svijetu èesto razdijeljenomdogmama, ideologijama i uskostiduha.Komunikacija kao potrebaDoista, komuniciranje je osnovna ljudskapotreba i postoji od poèetaka ljudskepovijesti. O tome nam na èudesan naèinprièa baletna predstava Cirkus primitif baletStaše Zurovca koje je praizvedba održana29. travnja, na Meðunarodni dan plesa,u HNK u Zagrebu. Izvedena u jednomdahu, u snažnom ritmu, duhovita, ovapredstava spaja razlièite kulture i civilizacijei usredotoèuje se na komunikacijuunutar skupina, izmeðu pojedinaca,muškarca i žene, dvije žene, dva muškarca.Iz nje izviru ponajbolja obilježjakomunikacije: otvorenost, fleksibilnost,partnerstvo. Bila je to prava poruka zaMeðunarodni dan plesa, koji povezujesve plesaèe svijeta, odaje poèast plesu islavi njegovu univerzalnost.Tehnologije transferaPoslije zidaMarina GržinićMargrz@zrc-sazu.siŽivimo u situaciji u kojoj sesuočavamo s vrlo moćnomcenzurom takozvane kapitalističke“slobode” komunikacijeakon pada Berlinskog zida koji jesa zapadnjaèkoga stajališta shvaæenkao “oslobaðanje” istoènih totalitarnihsustava, taj je proces uskoro postaoi proces vrlo brzog brisanja naše povijesti;našli smo se u prostoru bez pamæenja,bez identiteta. Moramo shvatiti taj nultipoložaj s kojim smo bili suoèeni 1990. kaomoguæi produktivni poèetak. Umjestoda budemo u situaciji da samo promijenimoidentitet poput hlaèa, možemona toj nultoj toèki mnogo radikalnijepromišljati svoju buduænost. O tome daimamo buduænost, bilo kakvu buduænost.Jednostavnije reèeno: danas više nemamjesta na kojemu bismo mogli nestati.Ne možemo pobjeæi od odgovornostiprema svijetu. Osobito ako svijet nije, datako kažemo, naša borba, nego proizvodludila kapitalistièkoga stroja.Održati sebe vezanom samo za svojodreðeni identitet i biti graðankom samomale Slovenije, nije mi dovoljno. Živimou vremenu u kojemu nije važno samo dastvorimo umjetnièko djelo, nego da propitujemouvjete naših života, naèin na kojisu naši životi proizvedeni.Tko može biti građanin svijeta?Smisao repolitizacije jest uoèiti proceseu dubljoj vezi, a ne zadržati se iskljuèivona samom životu! Željela bih biti vrloprecizna, pa umjesto razmišljati o sebi kao“èistoj” Slovenki, što definitivno nisam popodrijetlu, nego sam osviještena graðankaSlovenije, pa sam mnogo više prisiljenarazmišljati o sebi kao o graðanki svijeta.Ako stvari postavim na takav naèin, što jeprema mom mišljenju mnogo radikalnije,dok svi danas govore “brini se za sebei ne miješaj se u naše domaæe stvari!”,tada æemo vrlo uskoro svi biti prisiljeni dashvatimo da ne može svatko biti graðaninsvijeta. Samo je za nekolicinu rezerviranaprivilegija da budu graðani svijeta. Nama,svima ostalima, dopušteno je da svoj noszabadamo samo u domaæe poslove.Drug(i), što ja definitivno jesam, danasne mogu biti èak ni graðani u pravomgradu: beskuænici, bolesni, izbjeglice iliuseljenici.S detaljnom analizom suvremenogasvijeta zaista vidimo da kultura više nijeprotiv prirode, da tako kažemo, negose mnogo više mora boriti protiv vrstenovih barbara profita neokapitalizma,ksenofobije, itd. Danas smo u situaciji dase suoèavamo s vrlo moænom cenzuromtakozvane kapitalistièke “slobode” komunikacije.Isto je i sa cyberprostorom,on se otvara mašti, no takoðer nam dopuštada bolje shvatimo neke radikalneprocese apsolutne cenzure u stvarnomsvijetu. U svakom sluèaju, samo jednatreæina svjetskoga stanovništva koristi seInternetom!Cybersvijet je roðen s idejom potpuneslobode razmjene i komunikacije, nouskoro se pokazalo da je i oruðe ekonomskogainteresa i cenzure. Samo vidjetinije dovoljno, ponavljam, potrebno jeartikulirati svijet i èak i više pokazati da sèistom ili golom vidljivošæu, samo dopuštamo,èak i mnogo olakšavamo, represivnimmehanizmima da funkcioniraju nanaèin na koji žele. Uspostavom pravilaodmetništva! Gotovo je bolno kolikosu naši životi povezani s protetièkimoruðem, tehnologija i proteze povezanis našim oèima, ušima; tehnologija je temeljnaèina na koji vidimo i razumijemo.Svaki rat ima svoj medij, zapisala sampromišljajuæi rat u Bosni i Hercegovini(1992. - 1997.) koji je odnio živote tisuæaMuslimana. Kakva tragedija, no pokušalasam vidjeti paradoks u tome što su, dokje taj rat trajao, najbolje i najaktualnijeinformacije prenosili, za razliku od iraèkogarata, ne satelitske veze i CNN-ovakanibalizacija svake pojedine informacije,nego radio-amateri! Izvještavali su putemInterneta na vijestima u najgledanijimterminima. Slike su bile arhivske, no glasje donosio najsvježije informacije. Zatonijedna tehnologija nije zastarjela, i svakatehnologija, pa i nešto kao što je radio,može dobiti važnost u potrazi za istinom,ako je išta od nje ostalo za nas.Moderna državaDanas, nažalost, nitko ne izvještavao siromaštvu i uništenim institucijama iživotima u Bosni i Hercegovini! Možemoèak reæi da svijet ulazi u naše dnevnesobe (sjetite se rata u Iraku) kroz svakodnevnicjelodnevni televizijski program.Èak štoviše, malo smo mogli uèiniti protivtoga rata. Jedini korak jest u buduæimizborima, kada možemo radikalno iskazatisvoje bijes. Smrtna kazna za politièarekoji ne poštuju pravila demokracije!A s druge strane, ne postaje samo televizijakomercijalizirana, nego se svi podacio suvremenim društvima sve više i višebave spektaklom umjetnosti i kulture.No, ništa ne može jednostavno biti odbaèenokao nevažno; svaka institucija, svakatehnologija i svaka “mrvica” kritièkograzmišljanja mogu biti korišteni kao proizvodnja– produktivno – oruðe, ovisno okontekstu i sadržaju projekta.Osim toga, tu je danas cijelo carstvonove tehnologije i biologije koje se spajaju.I otvaraju podruèje poznato kao biopolitika.Biopolitika se bavi prouèavanjem(umjetnoga) života, a takoðer je i naèinna koji moderne Države danas upravljajunašim životima. DNA je prikazana naInternetu kao kompjutorska igra. No, nijesve tako jednostavno poput toga! Èak jemnogo strašnije! Država nam danas govorišto je život, kada možemo umrijeti, itd.Girogio Agamben, talijanski teoretièar,napisao je da danas nije pojam nacijetoliko problematièan, nego odreðivanjedefinicije života i prava na smrt! Granicaje pitanje birokratske administracije, amoderna si Država uzima sva prava daodluèuje o tim pitanjima.* S engleskoga prevela Lovorka Kozole
8 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorBorisBudenStrogo kontrolirani kaptolski kolodvorad veæ pravila žanra takonalažu, reæi æemo da jetzv. neposredni povodrazgovoru s Borisom Budenomnjegov nedavni boravak uZagrebu, za vrijeme kojeg jepolaznicima Community Artškole – programa što su ga iniciraliAleksandar Battista Iliæ,Ivana Keser i Karmen Ratkoviæ– vodio dvodnevnu radionicuna temu istine i pomirenja teu net.kulturnom klubu mamaodržao predavanje na temukulturalnog prevoðenja.Koja je bila ideja predavanjau klubu mama?– Pokušao sam isprièati kratkuprièu o tome kako je prevoðenje,taj relativno skromanpojam jeziène prakse, napraviou našem postmodernom i postkolonijalnomvremenu fascinantnukarijeru i postao imeza univerzalnu kulturu suvremenogsvijeta i èak univerzalnimodel socijalne odnosno politièkeemancipacije. Nije rijeèsamo o prevoðenju s jednogjezika na drugi, nego upravoo kulturalnom prevoðenju,procesima kulturne razmjene,naèinu na koji razlièite kulturesuvremenog svijeta komunicirajumeðu sobom i utjeèu jednana drugu. Rijeè je o potrebi dase reagira na krizu pojma univerzalnekulture, na situacijuu kojoj je sam pojam kulturepostao kulturno specifièan, ukojoj više ne možemo govoritio univerzalnoj kulturi misleæipritom na kulturu Zapada,odnosno na evropsku kulturu,kada više ne možemo govoriti osvjetskoj književnosti, misleæipritom na kanon evropskihodnosno zapadnih književnihdjela. Kulturalno prevoðenje jepokušaj da se pojam univerzalnogana neki naèin spasi, da muse i pod današnjim postmodernimpretpostavkama da nekonovo znaèenje. Nijedna partikularnakultura suvremenogsvijeta nije po sebi univerzalna,ali proces njihova meðusobnogprevoðenja, koji je potpunootvoren i koji ih bez prestankamijenja, koji takozvane kulturneidentitete, da upotrijebimojoš jedan termin koji je bliskovezan uz proces kulturalnogprevoðenja, temeljito hibridizira.Taj proces, dakle, ima danasuniverzalno znaèenje.KritikamultikulturalizmaGovorili ste i o političkomznačenju pojma kulturalnog prevođenja...– Da, slièno se dogaða i upodruèju politièkoga. Projektiuniverzalne emancipacijenestali su zajedno s velikimmodernistièkim naracijama.Danas više ne možemo reæi dase mnoštvo parcijalnih borbi zaosloboðenje, recimo osloboðenježena, crnaca, svakovrsnihmanjina, osloboðenje od zagaðivanjaokoliša, itd., da se, dakle,svi ti socijalni konflikti dadusvesti na jedan jedini, temeljnidruštveni antagonizam, recimona antagonizam izmeðu proleterskeklase i klase kapitalista,na antagonizam, dakle, èije razrješenjeautomatski povlaèi zasobom razrješenje svih ostalihsocijalnih sukoba. Ne možemoviše ponoviti ono što se govorilounutar klasiènog marksistièkogkoncepta emancipacije, da æeosloboðenjem proletera odmahbiti osloboðene i žene i homoseksualci,odnosno sve ostalepodjarmljene manjine. To neznaèi, meðutim, da je pojamuniverzalnoga ostao bez ikakvaznaèenja. Rijeè je o tome daumjesto jednog univerzalnogtemelja odnosno subjektaemancipacije imamo processtalne interakcije izmeðumnoštva parcijalnih emancipacijskihprojekata, proces kojimožemo razumjeti kao formuneprestanog prevoðenja meðunjima. U tom smislu JudithButler, na primjer, upotrebljavapojam kulturalnog prevoðenjakao neku vrstu postuniverzalistièkogkoncepta univerzalneemancipacije.Što to znači za nas uHrvatskoj?– Ideju kulturalnog prevoðenjatreba shvatiti kao kritikumultikulturalizma, kritiku vizijejedinstvenih kulturnih identitetakoji se poput zasebnihmonada susreæu u socijalnonedefiniranom prostoru težeæimeðusobnoj ravnopravnosti,odnosno meðusobnom priznanju.U pitanju je sama, u osnoviesencijalistièka, predodžbaneèeg takvog kao što je zasebni,autentièni, neponovljivi, u sebizaokruženi, kulturni identitet.Koncept kulture kao prevoðenjadekonstruira taj jedinstveniidentitet i razotkriva njegovhibridni karakter, prokazujega kao proizvod odnosno efektjednog niza raznovrsnih prevoðenjakoji se i dalje, kakou odnosu na svoju tradicijutako i u odnosu prema drugimidentitetima, nalazi u procesustalnog prevoðenja. Rijeè jeo nemoguænosti da, recimo,hrvatski kulturni identitetzamislimo tako kako se to uobièajenoradi kao neki mehanièkizbroj razlièitih komponenti,mediteranske, katolièke, srednjoevropske,prahrvatske, itd.Sve te komponente su bile iostale u procesu meðusobnogAgata JunikuO konceptu kulturalnogprevođenja, queeru u Hrvata,Milanu Kangrgi, zlatnoj kokikulture i kaptolskom kolodvoruZagreb i Hrvatskasu prepuni stranacakoji se nemaju kamovratiti, jer nisunikamo ni otišliprevoðenja u kojem su se mijenjale,iskrivljavale, oponašale,maskirale jedna drugu, u kojemsu izgubile svoju navodnu autentiènuizvornost jednako kaošto sve zajedno nisu proizvelenikakvu autentiènu izvornosthrvatskog kulturnog identiteta.U svemu što je navodno autentiènohrvatsko otkrivamo uvijekiznova nešto strano, posuðeno,otuðeno, prevedeno. Hrvatskikulturni identitet nije nikakavoriginal. On je samo jedanprijevod koji se neprestanomijenja, ali nikada tako da bi usmislu ekvivalencije odgovaraosam sebi, da bi bio nekakavidentitet. Ukratko, bit hrvatskogidentiteta je u tome da onu smislu neke izvornosti i originalnostiuopæe ne postoji.Kulturna revolucijaKoja je uloga koncepta prevođenjau viziji zajedničke evropskekulture?– Etienne Balibar govori otome u svojoj najnovijoj knjizi uèijem naslovu je pitanje jesmoli mi danas graðani Evrope. Onse pita na kakvu – nota bene:demokratskom! – konceptu trebamoizgraditi kulturu Evrope.Kako da stvorimo zajednièku,jedinstvenu, evropsku javnost?I kojim jezikom bi ta javnostodnosno ta kultura trebali govoriti?Nijedna nacionalna kultura,kao što nijedan nacionalnijezik, èak ni engleski, ne mogupreuzeti tu ulogu. Zato Balibarposeže za konceptom prevoðenja,tvrdeæi da je zajednièkievropski jezik moguæ samo kaoforma stalnog prevoðenja. Rijeèje o procesu u kojem pojedinijezici tek privremeno i tek pododreðenim okolnostima preuzimajuulogu posrednika, da bitu ulogu u drugoj situaciji ponovoprepustili nekom drugom.Balibar se pritom poziva na vizijuUmberta Eca koji zajednièkijezik Evrope takoðer vidiu procesu prevoðenja, ali ne usmislu toga da svi Evropljanipostanu poligloti, da svi znajusve evropske jezike, nego danauèe odnosno znaju recipiratiduh i atmosferu drugih jezika,da umiju slušati i razumijevatidruge jezike i kulture. Da bismonapravili taj korak k novomzajednièkom jeziku Evropekao procesu kulturalnog prevoðenja,morali bismo, kakonaglašava Balibar, pokrenutijednu novu kulturnu revoluciju,usporedivu s velikim kulturnimobratima kakvi su svojedobnopokrenuti opismenjavanjemširokih masa i uvoðenjem obaveznogosnovnog školovanja zasve èlanove društva. On pritommisli na napuštanje humboldtovskogkoncepta jezika kaoduše nacije, kao temelja nacionalnogidentiteta, odnosnonapuštanje sistema obrazovanjazasnovanog na tom konceptu.Rijeè je o aktualnom sistemumonolingvalnog obrazovanjakoji je zamišljen kao mehanizamproizvoðenja nacije, nacionalnekulture i identiteta ikoji provodi, odnosno autoriziramoderna nacionalna država.Taj sistem, ta ideja jezika, tajkoncept kulture kao predominantnonacionalne kulture,odnosno nacionalna država kaopolitièka forma, danas su ukrizi iz koje se više nikada neæeoporaviti. Izlaz iz te krize vodiu drugim smjerovima. Konceptprevoðenja ukazuje na jedanod njih.Dugo niste predavali uZagrebu, tako da se u klubumama s velikim zanimanjemokupilo dosta uglavnom mlađihljudi koji vas znaju više kao “legendu”iz vrlo mračnih vremena.S druge strane, izostali su nekikolege koje bismo mogli očekivatitamo. Kako vidite danas svojupoziciju na “intelektualnoj sceni”Hrvatske? Osjećate li se još kaostrano tijelo ili mislite da su “barikade”malo popustile?– Nisam ni na koji naèinembedded u intelektualnu scenuHrvatske. Nisam inkorporiranu institucionalni pogon hrvatskekulture i intelektualnosti,a takoðer ne zauzimam višenikakvo fiksno mjesto nahrvatskoj civilno-društvenojodnosno medijskoj sceni, kaošto je to svojedobno bio sluèajkad sam još bio u Arkzinu. Tonepripadanje ima odreðenusimbolièku vrijednost. Ne usmislu marginalizacije u odnosuna neki imaginarni centar,odnosno mainstream, negou smislu proizvoðenja efektastranosti. Ja sam strani elementna toj sceni, ali ne onaj koji jedošao izvana, nego onaj koji jeproizašao iz same te scene, izsame te kulture. Ta takozvanaautentièna hrvatska kultura iintelektualnost nužno proizvodisvoju vlastitu stranost, ljude,ideje i projekte koji su joj stranii koji se u njoj osjeæaju stranima.Jedna kultura koja je svojuglavnu zadaæu vidjela u tomeda iskljuèi, progna i uništi svešto joj je strano morala je napokonsama sebi postati stranom.Mislim da je to ono što nekitakozvani mladi ljudi prepoznaju.I oni su postali stranci uvlastitu domu, kako u kulturnomtako i u politièkom smislu,bez obzira koliko su u stanju tojasno artikulirati. Oni su mjeradekadencije èitava konceptanacionalne kulture koja danas
V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornije ništa drugo nego sluškinjaidentiteta, hrvatske identitetskezajednice. Ti ljudi imajuoèito potrebe i interese koji seviše ne mogu zadovoljiti u okvirute nacionalne kulture.Efekt stranostiTo sam, uostalom, pokušaoporuèiti Kaptolskim kolodvorom,aluzijom na tragiènu paradigmuKrležina Filipa Latinoviæa kojije jednom otišao u svijet kaonešto daleko i strano i koji seviše ne uspijeva vratiti kuæi,kao neèemu što je autentiènonjegovo, u smislu onih fraza okolijevkama, ognjištima i korijenju.Ta prièa i njezin junakdanas se ne mogu ponoviti.Svijet više nije ništa daleko istrano nego je sveprisutan, gdjegod da se nalazimo. Kao što sui takozvani dom, domovina,postali nešto što je potpunodislocirano, ideološki prepariranoi otuðeno, neka vrsta permanentnei u tom smislu banalnedrugosti, tuðosti. Zagreb iHrvatska su prepuni stranacakoji se nemaju kamo vratiti, jernisu nikamo ni otišli. Valjda je utome sva moja “legenda” kakovi kažete, da ja naime podsjeæamna taj problem. Provociramnjegovo osvještenje, iako sigurnone predstavljam i njegovorješenje. To rješenje æe ti ljudisami morati naæi.Tko odnosno što u Hrvatskojdanas proizvodi “efekt stranosti”ili – prigodno – što je queer unašemu političkom i kulturnomkontekstu?– Jasno je da postoji izvjesnaqueer scena koja je u hrvatskomkulturnom prostoru,odnosno hrvatskoj javnosti marginalizirana.Takoðer je jasnoda ta scena, kolikogod mala,predstavlja ozbiljan izazov zakulturni i ideološki mainstreami da njezin pritisak mijenjakompletnu kulturnu situacijukod nas. Ona doista djelujesubverzivno na vladajuæi konceptkonzervativne, nacionalnekulture. Upravo to, taj subverzivniodnos prema hegemonijalnojnacionalnoj kulturi je onošto definira queer scenu. Zatonije nužno nabrajati koji pojedinci,grupe ili projekti je saèinjavaju.Svatko tko se suprotstavljavladajuæem konceptuhrvatske kulture, tko odbacujenjezine ideale i njezine vrijednosti,a prije svega njezinunacionalnu funkciju, tko dominacijutog koncepta doživljavakao neku vrstu nasilja nadvlastitim kulturnim i ljudskimpotrebama, tko je doživljavakao oblik nekulture ili ako sehoæe, barbarstva, svatko takavje na neki naèin queer. Pritomvalja naglasiti da u nas takoðerpostoji i autentièna potrebaodnosno publika za queer aktivizam.Ne smijemo zaboravitida ta subverzija nije od juèer,da imamo tradiciju kulturne idruštvene subverzije, da su izanas skoro tri desetljeæa našegautohtonog feminizma, bilo uteoriji, bilo u medijima, bilo uaktivizmu. Ne smijemo zaboravitida je, na primjer, jednageneracija hrabrih žena, spomenutæu samo pokojne LidijuSklevicky i Jelenu Zuppu,davno još zapoèela podrivatipatrijarhalne strukture našegdruštva i kulture. Kao što ja nemogu poricati ulogu tog našegfeminizma u mojoj osobnojintelektualnoj inicijaciji, tako idanašnji queer aktivisti trebajuznati da ne poèinju ispoèetka ida je prije ovog nacionalistièkogtermidora bilo ljudi i ideja kojisu, da upotrijebim staromodnitermin, itekako revolucioniralipostojeæe.A što vidite kao “dominantnikoncept”? Postoji li uopće utom smislu neka jasna vertikalaili je na djelu tzv. pluralizammišljenja u kojemu je svakomedopušteno javno nastupati, pa i“lupati”, bez obzira na sadržaj ikonzekvence?– Uvijek sam isticao da nikadnisam u Hrvatskoj doživiobilo koji oblik cenzure, da samuvijek mogao napisati i govoritišto sam htio. Naravno, uz napomenuda je ta moja slobodaimala svoju cijenu. Recimoda sam time onemoguæio sebikarijeru u hrvatskoj politiciili kulturnoj birokraciji, ali tomi ionako nikada nije bio cilj.Takoðer mi je uglavnom uspjeloizbjeæi jeziènu cenzuru, mislimna kulturalno nasilje kojeprovode lektori po hrvatskimmedijima. Ne mislim pritomna pojedince, odnosno na lektorskiposao kao takav, kojije neophodan, nego na idejujedne paradržavne instancijezadužene za èišæenje nacionalnogjezika od stranih utjecaja,u stvari za proizvoðenje iluzijeda postoji tako nešto kao štoje èista jezgra hrvatskog jezika.Ta iluzija je u Hrvatskoj devedesetihpoprimila razmjerepolitièki i ideološki dirigiranemasovne histerije. Tako da jereæi, na primjer, Evropa umjestoEuropa postalo ne naprostonešto nehrvatsko, nego neštoupravo protunarodno, èin izdajenarodne volje.KulturrasističkadiferencijaTo uvjerenje da iza svakenacionalistièke gluposti, uostalomi iza svakog nacionalistièkogzloèina, stoji narodni konsenzuskoji tu glupost automatski pretvarau mudrost, a zloèin u junaèkoi dobro djelo, to uvjerenjeje u nas zauzelo mjesto univerzalnevrijednosti i uspostavilose kao se glavna vertikala okokoje se vrti èitav hrvatski svijet.S tim je za mene, meðutim,upravo rijeè narod izgubila svakodemokratsko znaèenje. Taj takozvanihrvatski narod nije hrvatskimdržavnim osamostaljenjempretvoren ni u kakav suverenidemos, nego je upravo kaohrvatski etnos produbio, vjerojatnodokrajèio, svoju politièkuregresiju. Mislim, uostalom, dase taj pojam naroda uopæe višene može demokratski reokupirati,da ga se više ne može osloboditii preoteti iz manipulacijskemašinerije kojom upravlja hrvatskapolitièka i ideološka elita,ukljuèujuæi dakako i Crkvu.Mislim da je u tom smislu RosaLuxemburg bila u pravu kada jeu polemici s Lenjinom ustvrdilada je svaki nacionalizam oblikdiktature. Danas je to posebnoaktualno kada se posvuda javljajupokušaji da se globalizacijipruži otpor s komunitaristièkihpozicija nacije i identiteta.Konsenzus kojiglupost automatskipretvara u mudrost,a zločin u junačkoi dobro djelo,uspostavio se kaoglavna vertikala okokoje se vrti čitavhrvatski svijetQueer Zagreb je izbacio napovršinu generaciju “nekih novihklinaca”, neinhibiranu, neopterećenunacionalizmima i sličnimizmima, formiranu u virtualnomglobalnom kulturnom svijetu.Kako to tumačite?– Problem i jest u toj moæidanašnjeg globalnog tržištada bez teškoæa kooptira svakumoguæu queer poziciju ipretvori je u life style proizvodkoji se odlièno prodaje, a datemeljni odnosi dominacije nebudu promijenjeni. To odliènopokazuje sluèaj ruskog lezbijskogdua TATU. Znaèi li to štose dvije lezbijke – koje to vjerojatnouopæe nisu – otvorenožvale na sceni i što su uspjeleto pretvoriti u veliki estradni,medijski i naravno financijskiuspjeh, da su se bitno promijenilipatrijarhalni odnosi u ruskomdruštvu? Slièno se možedogoditi ili se veæ dogaða unas. Kulturna scena se možepotpuno otvoriti svim moguæimqueer pozicijama, èak i našpredominantno malograðanskiestetski ukus može premanjima pokazati visok stupanjtolerancije ili èak uživati – nenaravno u outingu queerova,nego u toj svojoj toleranciji kaokulturrasistièkoj diferenciji usmislu ”ah kako smo kulturni,zapadni i evropski kad nemlatimo pedere. Za razliku odprimitivnih Srba i Balkanacakoji to još èine” – a da to bitnone promijeni situaciju. A da idalje veæina hrvatskih muževaredovito šamara i premlaæujesvoje žene, a da te žene i daljekao nešto posve normalno radedva ili tri posla paralelno, a daim to ne priznaju ni njihovimuževi ni društvo kao cjelina.Mislim, naravno, na žene kojeosim na radnom mjestu obavljajupotpuno neplaæene reproduktivneposlove u kuæanstvu,odnosno u odgoju djece.Mislim, dakle, na realnostkoja je potpuno slijepa za tuèinjenicu i štoviše takvo stanjeshvaæa kao normalno.Kakav razvoj predviđate toj“novoj generaciji”, u trenutkukad pređe u malograđanski svijet“odraslih” i kad bude izazvanakompromisima?– Ne mislim da odrasti znaèipostati oportunist. Kao što nemislim da to znaèi poèeti mislitii djelovati u skladu s realnošæu.Ne doživljavam sebe ni kaobalavca ni kao èovjeka koji živiu iluzornom svijetu koji nemanikakve veze sa stvarnošæu. Nemislim da je to, dakle, problemodrastanja i ne mislim da je togeneracijski problem. Rijeè jeo pitanju hoæe li ta takozvananova generacija, hoæemo li mi,tu ukljuèujem i sebe, biti ustanju politièki artikulirati tajkonflikt koji danas doživljavamokao generacijski. To što jedanas kulturna subverzija možesutra postati kulturni mainstream,može postati model reprodukcijekulturne i socijalneelite koja æe ostati jednako dalekood takozvanih nekulturnihmasa i njihovih problema kaošto je to danas. Zato veæ danastreba postaviti pitanje jesu li ione prognane srpske seljaèkemase takoðer queer i je li masapotplaæenih ili nezaposlenihproletera takoðer queer, ili jequeer samo nešto u èemu semože estetski uživati, odnosnonešto na èemu se možeoportunistièki, dakle u osnovibeskonfliktno, egzercirati vlastitatolerancija i inkluzivizamne dovodeæi u pitanje temeljnekulturrasistièke postavke na kojimaje ustanovljena ideologijahrvatskog identiteta i hrvatskogdržavotvorstva.Zlatni zagrljaj kultureBili ste na obilježavanjuKangrgina 80. rođendana...Okupilo se tamo njegovih najboljih,ali i nešto (pro)palih đaka.Što vam se čini, u kojoj fazi jedomaća “kasta mudraca”, npr.u odnosu na praksisovce, kadaje već o Kangrgi riječ? Vidite lineko ime koje bi moglo baciti nekoozbiljno svjetlo na svijet oko sebe?– U vezi s Kangrgom iPraxisom postoje dvije premamom sudu banalne èinjenicekoje se danas nonšalantnoignoriraju. Prva se tièe javnogimidža Kangrge kao neke vrsteultraortodoksnog marksistakoji je zastupao totalitaristièkeideje, gore od jugoslavenskekomunistièke prakse. Istinaje – i tu istinu svjedoèim kaoKangrgin student – da je onbio radikalniji kritièar bivšegjugoslavenskog sistema od bilokojeg drugog nastavnika kojegsam poznavao, i da je on tusvoju kritiku artikulirao jasnoi razgovijetno, èesto upravo skatedre na kojoj je predavao.Istina je, takoðer, da ta kritikanije polazila ni od kakve ultraljevièarske,maoistièke ili nekedruge ortodoksnomarksistièkepozicije, nego s pozicije onogašto je Kangrga nazivao modernimgraðanskim društvom.Nikada se nije umorio ponavljajuæida je jugoslavenski komunistièkisistem ostao dalekoispod onoga što je on nazivaoepohalnim dometom francuskegraðanske revolucije. Zatoje bez obzira na sve teorijskerazlike i osobne animoziteteupravo pokvareno kada ga onikoji su u to vrijeme oportunistièkišutjeli, i u navodno strašnimtotalitaristièkim uvjetimauspješno gradili svoje akademskei svake druge karijere, danaspljuju zbog komunistièkogtotalitarizma. I kada se naknadnoizdaju za antikomunistièkedisidente, istodobno jednakooportunistièki šuteæi o nacionalistièkomhororu u kojem danasžive i u kojem i dalje s uspjehomgrade svoje karijere.I drugo, jednako je banalnoreæi da je Praxis filozofijau svoje vrijeme imala nekusvjetsku reputaciju, bez obzirašto mi danas mislili o njoj ibez obzira koliko se mi danasteorijski razlikovali od nje.Jest, imala je taj meðunarodniuspjeh, ali kakve to veze imas nama. Mislim, naime, da jesasvim besmisleno pokušatiintegrirati Praxis i njegovu reputacijuu nešto što nazivamonašom filozofijom. Koja našafilozofija? Hrvatska možda?Praxis je predstavljao jednustruju marksistièkog mišljenja imože ga priznati ili ne priznati,od njega uèiti ili se kritièkina njega oslanjati samo takvomišljenje koje slijedi slièniemancipacijski motiv. Samo nataj naèin je moguæa nekakvarevalorizacija Praxisova nasljeða.A to nije pitanje hrvatskefilozofije, jer je veæ ta sintagma“hrvatska filozofija” nešto sèim praksisovci nisu imali veze.Kao što ni ja ne znam što bih stime zapoèeo. To vrijedi i za pitanjenaših današnjih mislilacai njihove reputacije u svijetu.Mislim da ih treba sagledavatinajprije kao pojedince, a ondakao pripadnike nekih, iskljuèivointernacionalnih, školamišljenja. Žižekov uspjeh, naprimjer, nije uspjeh neke slovenskefilozofije ili slovenskogduha nego uspjeh poststrukturalistièkog,lakanovskogpostmarksizma. Uostalom, nanjega su Hitchcockovi filmovii psihoanaliza sasvim sigurnoutjecali više od slovenske kulture.Ako se pomirimo s činjenicomda je danas (gotovo) jedino slobodnomanevarsko područje djelatnihintelektualaca umjetnost, štobi trebalo (u)činiti da ona, tj. širekultura, dobije neku značajnijuparcelu na – da citiramo još jednomBalibara – velikom “gradilištuEvrope”?– Da, podruèje umjetnostije doista postalo neka vrstarefugiuma radikalne kritike. Alito je posljedica opæe kulturalizacijesvih sfera društvenogživota, kulturalizacije koja jesama simptom i efekt postmoderne.Utoliko rješenje togproblema ne vidim u zahtjevuda se podruèju kulture dodijelijoš veæa važnost no što je onoveæ ima. Ne mislim, dakle, daje kultura po sebi nešto dobro,a da je još više kulture automatskinešto još bolje. Èinimi se da nas je snašla sudbinaslièna Midasovoj. Èega se goddotaknemo pretvara se u kulturu.Izlaz je, naprotiv, u pokušajuda se oslobodimo tog zlatnogzagrljaja kulture. A taj izlazvodi samo preko repolitizacijekritike.
10 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorMirjanaDominiMi i Drugiizdanju Instituta za migracijei narodnosti tiskanoje hrvatsko izdanjeknjige Manjine i prekograniènasuradnja u alpsko-jadranskomprostoru u kojoj je sabrano 12regionalnih studija izraðenihna temelju zajednièkogistraživaèkog pristupa u ulozimanjina u oblikovanju suživotai razvoju prekograniène suradnje.U sklopu projekta tretiranje aktualni i potencijalnidoprinos manjina u procesustvaranja novih integracijskihodnosa u suvremenoj Europi.O važnosti tog projekta govoriurednica hrvatskog izdanjaMirjana Domini, znanstvenasavjetnica u Institutu za migracijei narodnosti u Zagrebu.Upravo objavljena knjigaManjine i prekogranična suradnjau alpsko-jadranskomprostoru u izdanju Instituta zamigracije i narodnosti, svojevrsnaje kruna istoimenog projektarealiziranog u sklopu Radnezajednice Alpe-Jadran. Možeteli ukratko sažeti najvažnije rezultatetog projekta?– Kao prvo, možemo reæi dapoložaj i prava manjina, etnièkii nacionalni identitet, nacionalizam,migracije stanovništva,postaju kljuèni problemi s kojimase suoèava Europa u pokušajuizgradnje multikulturnogdruštva. Oni su naroèito uoèljiviu sadašnjem trenutku kadase Europska unija širi premaistoku, a istovremeno želi postiæii unutarnju integraciju.Samim time regionalna i prekograniènasuradnja je u zaštitiprava i položaja manjina jedanod glavnih mehanizama kojimase Europska unija služi da biostvarila stabilnost europskogprostora.Druga znaèajna vrijednostovog projekta jest razvijanjesvijesti, kako kod veæinskogtako i kod manjinskog stanovništva,o potrebi aktivnogdjelovanja u oblikovanju meðuodnosaizmeðu razlièitihskupina, promišljanja kanalakomunikacije kroz koji se nekiodnosi mogu ostvariti, odnosnokako postaviti taj model suživotaza manjinu i veæinu. Tonije samo pitanje pravne regulative,nego je to u prvom redupitanje svjesnog djelovanja. Toje u krajnjoj liniji na izvjestannaèin i pomak, naroèito u bivšimsocijalistièkim zemljamaprema civilnom društvu i vrednovanjei podizanje razinesvijesti da su ipak èovjek iljudske vrijednosti ono zbogèega se donose zakoni, zbogèega se promièu odreðena prava,a da pravo kao takvo nijesamo sebi svrha.Na kraju se može reæi daje jedna od posebnih vrijednostitakvih projekata, akorealno sagledavamo situacijuokrupnjavanja Europske unije,prisutnost kulturnih i integracijskihdeficita u europskimprocesima ujedinjavanja.Upravo kulturni obrasci, kojise prezentiraju kroz ovakveprojekte unutar regionalnihasocijacija kao takvih, ali i pojedinihregija njezinih èlanica,predstavljaju moguænost, izvorrazvoja jedne nove filozofije,filozofije suživota na europskomtlu, ali sutra i promišljanjau širim globalizacijskimpokretima kako saèuvati kulturu,jezièna obilježja, identitet,u posvemašnjem globalizacijskomtrendu.Manjine kao objektKljučna tema kojom se bavioprojekt bila je uloga i mjesto manjinau oblikovanju suživota iuspostavljanju kanala prekograničnesuradnje. Kakva je, dakle,u suvremenoj Europi ulogamanjina u tom pogledu? Može lise govoriti i o nekim specifičnimiskustvima i dosezima ostvarenimkroz regionalnu zajednicuAlpe-Jadran?– Kada govorimo o prekograniènojsuradnji, moramo najprijeodrediti o èemu je tu rijeè.Nerijetko, pogotovo u sklopuVijeæa Europe, Europske unije,kada se govori o prekograniènojsuradnji misli se na stvarnegranice izmeðu pojedinih subjekata.Meðutim, u okviru togprojekta obraðivali smo viðenjei odnos manjine u odnosu naveæinu i obratno, što znaèi dasmo govorili i onim ne-fizièkimgranicama, dakle onima kojepostoje kao jeziène barijere,granice u komunikaciji izmeðurazlièitih jeziènih skupina, granicei na neki naèin distance ukulturnim obrascima života itd.Prema mom mišljenju, cijeloiskustvo Radne zajednice Alpe-Jadran pokazuje da manjinemožemo shvatiti kao transmiterekulturalnih obrazaca.Oni, živeæi tijekom vremenazajedno sa drugim etnièkimskupinama, odnosno jednimveæinskim narodom koji nijeistovjetan kao oni, razvijajuveæ samim time neke obrascei naèin komuniciranja koji usebi spaja ono što još postojikao razlika izmeðu naroda kojedijeli državna granica, razlièitidruštveni sustavi i politièkarješenja, pravne dimenzije imnogi drugi elementi koje ipaksuverenitet države odreðuje uponašanju prema susjedima,drugim državama, širim zajednicama.Stojan ObradovićU sporazumima o manjinamazanemaruje se ono što je bitno– da sama manjina određujeza sebe ono što je njoj odinteresa za prekograničnusuradnju, koji su to sadržaji,koji oblici te da istovremenoaktivno djeluje u suradnjiHrvatskoj ovogatrenutka nedostajesposobnost dasadašnje i budućeimigracijskevalove prepozna ikanalizira u smislubudućih odnosaprema tim novimskupinama koji će seoblikovati i stvaratina tlu Hrvatske,razmišljamo li omanjinskim pravimakao dijelu ljudskihpravaTo je vrijednost koju jeradna zajednica Alpe-Jadranprepoznala i promovirala idejumanjine u smislu njihove sposobnostisteèene kroz trajanjeu vremenu i prostoru da usebi spajaju dvije kulture, dvajezièna izrièaja, da zapravofunkcioniraju kao transmiterii tako budu oslonac, pozitivnielement suradnje, èimbenik ane objekt suradnje.No, europsko, još uvijek dominantnopromišljanje pitanjamanjina u prekograniènoj suradnjina osnovi sporazuma, bilobilateralnim bilo multilateralnim,pokazuje da se na manjinei dalje gleda kao na objekt.Dakle, sporazum se potpisujeo manjinama da æe imati te ite moguænosti, prava komunikacije,odreðene privilegijeitd., što se tièe kontakata smatiènim narodom, što se tièeprotoka informacija, protokakulturnih dobara, a zanemarujese ono što je bitno da samamanjina odreðuje za sebe onošto je njoj od interesa za prekograniènusuradnju, koji su tosadržaji, koji oblici i da istovremenota manjina aktivno djelujeu samoj suradnji. A, uz to,moramo biti svjesni toga da,ako imate s jednom zemljomtakav bilateralni sporazumza jednu manjinu koja živi navašem tlu, to posredno možebiti diskriminacijski pristupu odnosu na drugu manjinu sèijom matiènom domovinomnemate takvu suradnju.U kontekstu ovog problemadrago mi je što mogu slobodnoistaknuti sporazum koji supotpisali Republika Hrvatska iRepublika Maðarska kao jedanod tih pozitivnih primjera gdjemanjina ima aktivnu ulogu istvarno je subjekt, a ne objektsporazumijevanja odnosnosudjelovanja u prekograniènojsuradnji.Dijalog neutraliziranapetostiKroz projekt se tretiraju socijalni,politički i kulturni okviriodnosa većine i manjine. Kakavje na tom planu optimalan odnoskoji promiče razumijevanje, poštivanjei dijalog?– Nema unaprijed zadanogokvira unutar kojega se neštomože odvijati i parametarapreko kojih se to odvija. Onošto treba uzeti u razmatranjei uvijek polaziti s te pozicijejest da su manjinska pravadio temeljnih ljudskih prava.Dakle, ako se promišlja položajmanjina i otvara dijalog s njima,ali to vrijedi, da se odmahrazumijemo, i za samu manjinukoja isto tako mora gledati nasvoja prava kao na dio ukupnogfundusa ljudskih prava, ondaznaèi da pravo manjine, npr.inzistiranje na pravu uporabemanjinskog jezika, predstavljanjezino ljudsko pravo kao štoi veæina ima pravo rabiti svojmaterinski jezik.E, sada dolazi ono drugo pitanjekako ostvariti i razviti dijalog.Ako nema razumijevanja,ako imamo stalno tu dimenzijuoni – mi ili vi – oni, onda odkomunikacije baš nema rezultata.Vi imate moguænost,kada veæ imate manjinu, dase uèe jedna i druga strana, aposebno se to odnosi na veæinuza koju je to velika šansa – jerona s obzirom na svoj položajima poziciju moæi iz koje odreðujemodele i okvire u komese nešto odvija, pravni sustav,gospodarski sustav itd. – da seuèi toleranciji. Prvo da se uèikako postoje drugi, razlièitipo svojim karakteristikama ipotrebama, da æe neuvažavanjetoga uvijek stvarati napetosti konflikt, da se može krozdijalog postiæi model da tofunkcionira, ali kroz taj dijalogi veæina može testirati sebe imože (što se podrazumijeva zamanjinu) propitivati svoj identiteti svoje kulturološke obrascete svoj vrijednosni sustavkoji æe zapravo stalno doraðivati.Razlika izmeðu veæine imanjine jest da veæina, nerijetkos pozicije moæi odnosnomase, zakljuèuje – to je takojer mi tako kažemo ili to jetako jer veæina nas tako misli.Možete imati i paralelne sustave,ali da izmeðu njih nemakomunikacije. Tek kada veæinashvati prednosti onog drugogi razlièitog, samo kroz takavoblik dijaloga i razumijevanjaotvara se prostor i stvara tajoptimalan okvir za suradnju,istovremeno neutralizirajuæione napetosti koje se najèešæedogaðaju iz nesposobnosti ilinehtijenja da se drugog sagledakao razlièitog.Koliko uopće politika regionalizmapridonosi razvoju izaštiti prava manjina?– Tu opet dolazimo naono pitanje govorimo li oregionalizmu i regijama kaoinstitucionalnim asocijacijamaili dimenziji djelovanja,ili govorimo o funkcionalnojdimenziji. Govorimo li o funkcionalnojdimenziji, onda jenormalno da oni koji su u povijestidijelili neko zajednièkoiskustvo, odnosno bili povezani,bez obzira na postojeæegranice, bilo prometom, bilosliènim naèinom proizvodnje,protokom ljudi, itd. onda onisvakako mogu imati svoju
V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfunkciju i svoj pozitivni efekt.Govorimo li o regijama kaonekim institucijama koje kaotakve traže da imaju potpunuautonomiju u odnosu na državnodjelovanje, da mogu sklapatimeðunarodne ugovore,da mogu ulaziti u kojekakveasocijacije, onda se tu postavljapitanje disproporcije izmeðuobjektivno danog stanja da jecijeli svijet i cijela konstrukcijajoš utemeljena na državama ina njihovu suverenitetu, a dase onda regija javlja kao subdržavnainstitucija koja želi sveprerogative države.Manjine Hrvatske imanjine regijeNo, još je nešto važno štomi se èini potrebnim reæi uovom kontekstu. Vrlo èesto,naime, uzimamo zdravo zagotovo da su multietnièke,multikulturne sredine, vrlotolerantne, otvorene za komunikaciju,šire integracijskeprocese, da nisu optereæenenacionalizmom, iskljuèivošæu,itd. Meðutim, mislim da totreba znanstveno istražiti ielaborirati, jer se pokazuje dasu nerijetko takve multikulturnesredine zasiæene stalnimpritiscima, stalnim dotocimanekih novih obrazaca ponašanja,kulture, itd. te da se oneunutar same te regije zatvarajuu taj mikroregionalni koncepti da èvrsto drže neka svojauporišta i da zapravo nisu takotolerantne na novopridošleèlanice. Vrijednosti suživotaspremni su podijeliti s onimakoje poznaju kao svoje susjede,s onima s kojima su veæuspostavili neki oblik multikulturnogživota i djelovanja,ali nove pridošlice, ljude kojine pripadaju tom etnièkom ilikulturnom krugu koji oni poznaju,odbijaju i za njih ostajuvrlo zatvoreni.U Hrvatskoj je upravo nakonsnažnih političkih prijeporausvojen Ustavni zakon o nacionalnimmanjinama. U kojojmjeri zakonska regulativa i praksazaštite manjina u Hrvatskojkorespondira s drugim zemljamaregije i na čemu bi se Hrvatskau neposrednoj budućnosti moralaposebno angažirati kada je upitanju zaštita manjina kako biu tom pogledu dosegla standarderazvijenih europskih demokracija?– Da najprije kažemo neštoo prednostima. Ono što nekedruge zemlje (posebno onena podruèju bivše Jugoslavije)nisu uèinile, a Hrvatska jest,je to da je uz one manjinekoje je imala u bivšem sustavuprihvatila i manjinekoje su nastale iz dijelovanekadašnjih konstitutivnihnaroda èije su skupine ostaleživjeti na njezinu tlu. Uz to,priznala je i pravo manjinamakoje prije nisu imali taj statuskao Židovi, Austrijanci,Nijemci ili Albanci, tako dadanas ima 16 manjina kojemogu uživati svoja prava nacijelom prostoru Hrvatske,ovisno o njihovoj organizaciji,broju pripadnika…, a što ipakutjeèe na ostvarivanje nekihnjihovih prava. Sada je, dakle,Hrvatska veæ u prednosti jerprava manjina usko ne vezujeuz teritorijalni principprava manjina, dakle samo uzautohtonu naseljenost kojunalazimo u mnogim državamaEurope, a isto tako ne razlikujestatusno tzv. nove i staremanjine.Hrvatskoj ovoga trenutkanedostaje sposobnost da sadašnjei buduæe imigracijskevalove prepozna i kanalizira usmislu buduæih odnosa prematim novim skupinama koji æese oblikovati i stvarati na tluHrvatske, razmišljamo li omanjinskim pravima kao dijeluljudskih prava. I njima æetrebati osigurati neka prava istvarati otvoreni model zaštite,iako to nije najpogodnijarijeè. Naime, èim spominjemoda netko nekoga treba štititito nije ravnopravan položaj.Treba iæi prema tome da supojedinci, dakle graðani ovezemlje, oni preko kojih se i zakoje se stvara model. Ali ne danetko stvara model za posebneskupine, nego dobar modelmože biti djelo samo svihtih skupina i svijesti da pomažuæijedni drugima stvaramošansu za našu sutrašnjicu.Decentralizacija upravnim aktimaOno što bi takoðer trebaloreæi, gledajuæi standardekoji postoje u razvijenimeuropskim demokracijama,jest da smo u nekim segmentimadali mnogo, pa èak i upitanjima uporabe jezika,organiziranja školskog sustava,itd. Ali sada dolazimo naonu drugu dimenziju kojanedostaje, a to je realizacijapravnih odrednica, odnosnoprava i obveza koje je državapreuzela prema manjinskimskupinama. Hrvatska, da bise približila standardima EUa,mora ponajprije radi samesebe razvijati decentralizaciju,u pravom smislu a ne formalnom.Pri donošenju pravneregulative mora imati u praksiprimjenjiv sustav od regulativedo provedbe da ne bi dolazilodo zastoja kada se preuzmuodreðene obveze. Primjerice,kad se naknadno utvrdi danema novca, razumijevanjaPrometejNabavite najčitanije knjige po sniženim cijenamaE. Murtić, Viva la muerte – grafi čka mapa, 50x70 cm, 15grafi ka10.000,00 knS. Kožul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja 190,00 knGj. Baglivi, De fi bra motrice et morbosa; O zdravom životu120,00 knS. Kožul, Marrtirologij/ Terra combusta 120,00 knT. Kempenac, Nasljeduj Krista 100,00 knT. Kempenac, Barba, mešta od vatre 70,00 knJ. Ridley, Tito 150,00 knD. Janeković, Susreti s poviješću 70,00 knIvan Pavao II., Testament ua treće tisućljeće 100,00 knGrupa autora, Mijo Mirković120,00 knH. Burger, Sfere ljudskoga 70,00 knJuda Probuđeni-Peccator, Singularaitet sv. Trojstva ili povratakBogu50,00 knMordillat-Preier, Corpus Christi 80,00 knili mehanizama za zaštitu tihprava. Hrvatskoj taj pristupapsolutno nedostaje. Realnogledajuæi, èak ni Ustavni zakonnije donio nešto posebnonovog, jer se iscrpio u manjevažnoj dimenziji kao što jepolitièko predstavljanje manjina,a to uopæe nije temeljnopitanje. Temeljno pitanje jekoliko manjina ima utjecajana odluèivanje. Pri tome nekizastupnik više ili manje nijegarancija boljeg promoviranjaprava manjina, njihove zaštitei njihovih interesa. I dosadašnjaiskustva pokazuju, akoæemo pošteno analizirati, darezultati nisu bili baš naroèiti.Radna zajednica Alpe-Jadran osnovana je 1978.godine kao udruga pograniènihregija istoènoalpskog ipodruèja sjevernog Jadrana.Osnivaèi su joj bile dvije regijeiz Italije (Furlanija-JulijskaKrajina i Veneto), tri pokrajineiz Austrije (Gornja Austrija,Koruška i Štajerska) i dvijerepublike iz bivše Jugoslavije(Hrvatska i Slovenija), a kaopromatraèi u zajednicu ulazeSlobodna država Bavarska i pokrajinaSalzburg. Radna zajednicaAlpe-Jadran do danas seproširila i na dio podunavskogpodruèja tako da danas pokrivagotovo 700.000 km2 i obuhvaæablizu 40 milijuna stanovnika,što èini površinu i stanovništvonjezinih 17 èlanica– Baranye, Bavarske, Furlanije-Julijske Krajine, GornjeAustrije, Gradišæa, Györ-Moson-Soprona, Hrvatske,Koruške, Lombardije,Slovenije, Somgyja, Štajerske,Ticina, Trentina-Alto Adiga,Vasa, Veneta i Zale. Polazeæiod èinjenice da je prostorZajednice bio stoljetna pozornicasukoba izmeðu Istokai Zapada, ali i prostor mukotrpnoguèenja tolerancije iuvažavanja mnogostrukostikulturnog života stanovništvarazlièitog etnièkog, kulturnog,jeziènog i vjerskog nasljeðai nerijetko suprotstavljenogpovijesnog iskustva, Radnazajednica je s posebnim uvažavanjemugradila manjinskopitanje u temeljne odrednicesvog djelovanja.A. Manguel, Povijest čitanja 150,00 knJ. Ridley, Slobodni zidari 150,00 knČ. Prica, Bilježnice namjernog sjećanja II. 125,00 knP. Matvejević, Razgovori s Krležom (knjiga+CD) 150,00 knI. Supek, Na prekretnici milenija 140,00 knB. Perović, Teniske zvijezde 2001. 90,00 knA. Maalouf, U ime identiteta 155,00 knBiažić-Dean, Zlarin150,00 knI. Dragičević, Kina 499,00 knB. Horvat, Kakvu državu imamo, a kakvu državu trebamo125,00 knGerner-Arko, Svjedoci Krležina odlaska 130,00 knV. Velebit, Tajne i zamke II. svjetskog rata 145,00 knD. Jović, Jugoslavija 165,00 knH. Zinn, Terorizam i rat 130,00 knOdobravamo 20% popusta!Informacije i narudžbe:Naklada Prometej, Kaptol 25,tel/fax: 48 10 190e-mail: prometej@zg.tel.hrweb knjižara: www.prometej.net
12 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStrukture imaginacijeJeša DenegriDrugi dio eseja o grafičkom opusu Ivana Picelja upovodu njegove izložbe u Leipzigu, Das grafische Werk,Eine Retrospektive, od 22. ožujka do 4. svibnja 2003.“ ronijom povijesti umjetnosti, Ivan Picelj sesjeæa onih koji su utemeljili tradicije nesjeæanja:Remember Malewitch, Remember Mondrian,Remember Rodtchenko”, – tako poèinje svoj ogledBrušenje, principi iskrenja Annie Le Brun i malo podaljenastavlja: “Jer Picelj se tek prividno sjeæaMalevièeva crnog kvadrata, Mondrianovih kvadriranja,Rodèenkovih monokromija: sjeæa se privida što su gazasnovala tri èina utemeljitelja moderniteta u trenutkukada je taj modernitet bio na izdisaju·”. Trenutakmoderniteta na izdisaju kao vrijeme nastanka spomenutihmapa jest, zapravo, stadij postmoderne za koju je,izmeðu ostaloga, karakteristièno poimanje umjetnostine više u perspektivi neprestanih inovacija nego uretrospektivi povijesnoga sjeæanja. Tako se sada, uizmijenjenoj duhovnoj klimi odmakloga 20. stoljeæa,èak i jedan tako okorjeli modernist kao što je Piceljsjeæa vlastitih prethodnika i vlastite tradicije, ali dakakone na naèin postmodernistièkog retrogradizma negona naèin odavanja poèasti tvorcima avangardnih umjetnièkihsmjerova, kako to uostalom i prilièi jednompotpuno formiranom jezièkom i ideološkom neoavangardistupar exellence.Listovi triju spomenutih grafièkih mapa ustrojenisu na èetvrtom naèelu u Piceljevu umjetnièkom mišljenju:naime, nakon naèela kompozicije, strukturei sustava na redu je naèelo mentalnoga koncepta ili,toènije, takva koncepta udruženog s minimalistièkomserijalnošæu i optièkim geštaltom, što su sve odredatipièni kasnomodernistièki operativni modeli kojimase kao takvima koristi ovaj dosljedni modernist u postmodernomdobu. U skladu, dakle, s duhom postmoderne,Picelj se u mapama serije Remember obraæa povijesnimmemorijama, ali kao uvjereni modernist on svoja sjeæanjaposveæuje upravo trojici velikih pionira povijesnogamoderniteta i povijesnih avangardi kao zaèetnicimareduktivne apstrakcije (Mondrian), bespredmetnosti(Maljeviè) i monokromije (Rodèenko). Nije, meðutim,ovo prvi put da se Picelj obraæa onima koje cijeni kaovlastite duhovne pretke; jer, još u Naprijedovoj mapipostoji list pod nazivom U èast El Lissitzkoga, 1957.godine, kao hommage jednom za njega uzornom prethodniku.No, posveæujuæi sada svoje grafièke mape nastaleizmeðu 1976. i 1986. godine (kada ih zajedno izlažeu galeriji Denise Renè u Parizu, koja je i izdavaè ovihmapa) sjeæanju na Mondriana, Malevièa i Rodèenka,Picelj upuæuje na “tri graniène toèke koje naznaèujuprag koji slikarstvo ne bi još jednom moglo prekoraèiti,a da se pri tome samo ne poništi” (Annie Le Brun).Sjeæajuæi se, dakle, ovih slikara koji su svaki na svojnaèin kretali prema “samoponištenju slikarstva”, Piceljkao da takoðer “poništava slikarstvo” time što sjeæanjaposveæena trojici kultnih tvoraca unikatnih slika izvršavau grafièkoj tehnici sitotiska kao idealnom medijuvisokotiražne multiplikacije.Piceljeva grafika, kao uostalom injegovo djelo u cjelini, mijenjajućitijekom vremena modaliteteformalnoga jezika unutar jednogkonstantnog idejnog opredjeljenja,u suštini je djelo posvećeno idealugradnjeRefleksije o drugimaZa tipologiju plastièkog jezika triju mapa pod zajednièkimnazivom Remember (Mondrian, Maljeviè,Rodèenko) i mape Conexion 1978.-1987. godine, sitotisaku boji, jedanaest listova formata 700x1000 mm,Miško Šuvakoviæ predložit æe pojam konceptualnestrukture, podrazumijevajuæi pod tim pojmom “strukturalniprincip od koga se oèekuje optièki uèinakrealizacije s dominantnim konceptualnim intencijama”.Dok se u mapama serije Remember svojstvokonceptualnog postiže ne samo ukljuèenjem tekstasamog naziva rada u cjelinu grafièkog lista nego i metajezièkimosobinama novonastale umjetnosti kao refleksijeo naravi prethodne umjetnosti i drugih autorau funkciji vlastite tradicije, u listovima mape Conexionkonceptualno se pak oèituje u opoziciji dviju tipiènihformativnih, kulturoloških i ideoloških matrica – optièkestrukture koju je sam Picelj veæ koristio u mapiOeuvre programmeè N°1 s jedne i minimalistièkoga rastera(mreže, grid, prema terminu kojega uvodi i rabiRosalind Krauss) s druge strane, variranog u svakom odlistova spomenute mape u pet razlièitih boja. “U serijigrafika Conexion Picelj je otišao još dalje u smjeru konceptualizacijepribližavajuæi se rješenjima postminimalizma”,tvrdi Šuvakoviæ i dalje izvodi detaljnu analizuformativnih naèela mape o kojoj je rijeè, a koju ovdjevrijedi navesti u cjelini: “Svaki grafièki list tako je riješioda ga èine dvije razlièite strukture, pri èemu nije upitanju diptih ili sinteza dvaju djela u jedan novi strukturalniporedak, nego konceptualno poreðenje dvajukarakteristiènih tipova strukturalnih rješenja. Jednastruktura je tipièna piceljevska struktura (zasnovanana shematici Programiranog sluèaja, a druga struktura jetipièna raster kompozicija postslikarske, minimalne ipostminimalne umjetnosti. Konceptualno su suoèenadva razlièita uzorka visoko-kasno-modernistièkih rješenjastrukturalnog poretka: prva, europska struktura,koja konceptu nadreðuje optièki efekt. Druga, amerièkastruktura, koja optièkom efektu (monotonosti rastera)nadreðuje konceptualne uèinke. Pri tome, Piceljmeta-konceptualnu zamisao poreðivanja izvodi autorefleksivnosa svojim produktivnim uzorcima pokazujuæida djela specifiène estetske težine i funkcije po odreðenimuvjetima konceptualnog indeksiranja ili suoèenjapostaju aspekti meta-vizualnoga govora o prirodiumjetnosti. Pritom, on više ne radi s autorefleksijom usmislu modernistièkog proèišæenja forme, veæ u smislupostignuæa izvjesnog znanja (u smislu jedne epistemeu i o umjetnosti)”.Totalna konceptualizacijaPoslije znatne stanke u radu na grafici, Picelj 1994.godine otiskuje svoju zasad posljednju mapu Varijacije(sitotisak u boji, osam listova formata 697 x 497 unakladi od osamdeset primjeraka, izdavaè Trident,prikazanu na umjetnikovim samostalnim izložbamau Galeriji Studio D u Zagrebu 1994., u galeriji Rigo uNovigradu 1998. i u galeriji Cuenca u Ulmu 2000. godine).Svaki od listova te mape formiran je kao strukturaod dva površinom istovjetna kvadratna polja: donjegacijelog u jednoj boji (žuto, crveno, plavo, crno) i gornjegapodijeljenog po logièkom slijedu umanjivanjate površine u sustavu polovice (list 0015ZC), treæine(0016ZC), èetvrtine (0017ZC) i petine (0018ZC) odcjeline kvadratnoga polja. Na formativno naèelo nakojemu se temelji poredak gradivnih elemenata listovaove mape mogao se primijeniti pojam programirana kombinatorika(combinatoria programmata), a koji je FilibertoMenna koristio pri opisu mentalnog i oblikovnog postupkaJosepha Albersa i Maxa Billa, kod obojice u znakuodnosa izmeðu umjetnosti i logike, odnosno izmeðuumjetnosti i matematike. Posljedica takva odnosa jesttipologija umjetnièkoga kao strukture utemeljene najednostavnim i elementarnim pravilima matematièkelogike, dakle logike broja i odnosa meðu brojevima, prièemu su ti odnosi, umjesto jedino ciframa i shodno naravilikovne umjetnosti u listovima ove Piceljeve mape,vizualizirani èistim geometrijskim formama (kvadrat,pravokutnik) i isto tako èistim osnovnim bojama (žuto,crveno, plavo). Za svaki od listova mape Varijacije postojistrogo odreðena polazna i poèetna konceptualnazamisao što se potom provjerava i dovršava u obavljenojoblikovnoj praksi. Preliminarna ideja obavezno prethodivizualizaciji djela u njegovu finalnom stadiju, avizualizacija finalnoga stadija dokaz je logièke uteme-
V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenosti preliminarne ideje. Posrijedi je, dakle, djelokao apsolutno logièka misaona i oblikovna cjelina, djelokao cjelina sastavljena od kompatibilnih i korelacijskihsastavnih dijelova. No, i takvo striktno konceptualiziranodjelo u svome se završenom stadiju i završnom izgledugledatelju nudi u èulnom obilju spektra boja i timeaskeza polazne oblikovne zamisli pri gledanju zapanjujesvojim raskošnim vizualnim svojstvima. Mapa Varijacijejoš jedan je i zasad zakljuèni dokaz kako je i koliko jestrukturalna misao u Piceljevoj grafièkoj umjetnosti svedrugo samo ne oskudna, monotona, restriktivna; kakoi koliko jest obilna, raznolika, imaginativna, kao što,dakako, to i prilièi vizualnoj umjetnosti koja je – upravopo definiciji – èinjenje vidljivim onih najfinijih mislikoje iz prvotnog nevidljivoga traže i napokon nalazeprohod i proboj do završnog vidljivoga.Iako osobnu antologiju unutar Piceljeva opusa valjatražiti u djelima realiziranim u disciplinama slikarstvau razdoblju EXAT-a i potom u objektima u drvetu imetalu u razdoblju pokreta Nove tendencije i kasnije,grafika nipošto nije dodatak, pratnja, dopuna, variranjeu tehnici umnožavanja unikatnih primjeraka umjetnikovesredišnje produkcije. Grafika je, štoviše, komplementarnii integralni dio te produkcije, sposoban dasvojstvima vlastita medija u potpunosti iskaže ukupanPiceljev umjetnièki svjetonazor. A taj svjetonazor jekonstruktivni pogled na svijet dosljedno razvijan ibrižljivo njegovan tijekom cijele druge polovice 20.stoljeæa. Picelj, dakle, obilato koristi svojstva i moguænostimedija grafièkih mapa kao zasebnih problemskihcjelina, koje su u ogranièenom broju listova ipak ustanju dovoljno detaljno i sustavno elaborirati odreðenioblikotvorni zadatak.Ideal gradnjePiceljeva grafièka produkcija zapoèinje u postegzatovskomrazdoblju sredine pedesetih Naprijedovommapom u duhu tadašnje geometrijske apstrakcije kaotipiènog oblikovnog modela poslijeratnog obnoviteljskogmodernizma, da bi se nakon toga u mijenamajezika u sljedeæim mapama otisnutim u vrijeme inedugo poslije aktualnosti postojanja pokreta Novetendencije (Oeuvre programmeè N°l, Cyclophoria) Piceljuklopio u onaj europski umjetnièki pravac koji svojomideologijom iskazuje povjerenje u uravnoteženi i kontroliranitehnološki i u krajnjoj konzevenciji ukupnirazvitak suvremenoga svijeta. No, kada takvo epohalnovjerovanje bude s ozbiljnim razlozima dovedeno u sumnjui kada nasuprot njegovu progresistièkom zanosuojaèaju kritièki i kontestatorski nazori u umjetnièkimpoimanjima (u rasponu od enformela do arte povere kaokarakteristiènim umjetnièkim modelima s predznakomcivilizacijskoga osporavanja), ovaj æe umjetnik umapama Geometrie élementaire i Remember istrajavati usvome veæ zacrtanome usmjerenju smatrajuæi da unatoèrealnim kriznim povijesnim okolnostima ipak nisuposve iscrpljeni temeljni razlozi i dovedene u pitanjeosnovne premise modernistièkih projekcija u ideju itekovine neprekidnoga napretka. Ali kako civilizacijskakriza bude sve više rasla i kada se okolne životne prilikebudu sve više urušavale u katastrofalnim zbivanjimas kraja 20. stoljeæa, Piceljevo æe bezrezervno povjerenjeu graditeljske pretpostavke izražene u mapamaConexion i Varijacije sve više poprimati upravo utopijskaobilježja. No, posrijedi su ujedno i obilježja neke umjetnikovedubinske i duboke nepokolebljive vjere u toda nikakva destrukcija neæe moæi ugroziti, a kamoli sasvimrazoriti, težnju i volju konstrukcije. Piceljeva grafika,kao uostalom i njegovo djelo u cjelini, mijenjajuæitijekom vremena modalitete formalnoga jezika unutarjednog konstantnog idejnog opredjeljenja, u suštini jedjelo posveæeno idealu gradnje, sa svim duhovnim znaèenjimai praktièkim posljedicama koje takav ideal kaokonkretni životni svjetonazor poštuje i podrazumijeva.Amblem modernizmaPiceljeva ukupna umjetnièka djelatnost, a unutarnje i djelatnost u podruèju grafike, formirana tijekompedesetih i najintenzivnije tijekom šezdesetih isedamdesetih, poèinje i nastavlja se odvijati u duhovnomozraèju poletnih i uzlaznih godina poslijeratnemodernizacije hrvatskog (i tadašnjeg jugoslavenskog)društva. Štoviše, Piceljevo je djelo jedan od umjetnièkihamblema te modernizacije, ono je jedan od vrloznakovitih fenomena umjetnosti i kulture domaæegobnoviteljskog modernizma u prvimdesetljeæima nakon Drugogsvjetskog rata. Naime, poslijeraskida s dotle vladajuæom ideologijomi praksom socijalistièkogrealizma – èemu je prilog skupineEXAT 51 kojoj je Picelj bio jedanod najagilnijih èlanova vrlo primjetan– na domaæoj umjetnièkojsceni nastupa vrijeme legalizacijei konsolidacije poslijeratnog modernizmakao nove dominantneumjetnièke i kulturne klime unutarkoje postoje znatne internejezièke imperativne više negoideološke stratifikacije. Središnjuliniju unutar te klime èini onaverzija poslijeratnog modernizmakoja podrijetlo vodi od meðuratnogagraðanskog intimizma ikolorizma, te koja æe se postupnouoblièiti kao mainstream oneumjetnièke formacije što æe se sobzirom na zasebnosti vlastitihkulturno-politièkih svojstavamoæi oznaèiti pojmom i terminomsocijalistièki modernizam. U tomekorpusu pozicija Picelja i njegovihumjetnièkih srodnika u skupiniEXAT 51 te u pokretu Nove tendencijejest pozicija izvan i postrani od spomenutoga mainstreama,odnosno drugim rijeèima,pozicija je krajnjeg lijevog krila usklopu cijeloga kompleksa socijalistièkogmodernizma. A biti na tojpoziciji u jezièkom smislu podrazumijevanajradikalnije stajališteu operativnom dijapazonu domaæeposlijeratne umjetnosti i to onona liniji geometrijska apstrakcija– neokonstruktivizam, kao što isto tako u statusnomsmislu podrazumijeva stajalište nezavisno o lokalnomkulturno-politièkom establišmentu, što je Piceljuuspjelo ostvariti zahvaljujuæi materijalnoj samostalnostipostignutoj uspješnim bavljenjem poslovimagrafièkog dizajna. Povezan relativno rano, još od sredinepedesetih, s pariškom galerijom Denise Renèkao jednim od znaèajnih meðunarodnih promotivnihpoprišta poslijeratnog neokonstruktivizma (za koju jetakoðer povremeno obavljao usluge grafièkog dizajnera),Picelj je posjedovao jednu sigurnu bazu koja mu jeviše duhovno i psihološki nego materijalno omoguæavalapoziciju distance u odnosu na domaæe vladajuæeumjetnièko okruženje. Ujedno, participacija u kruguuglednih europskih umjetnika-okupljenih oko galerijeDenise Renè kao mjesta njegova uèestalog izlaganjai kao izdavaèa èak triju njegovih grafièkih mapa, pridonosilamu je biografskim referencijama respektabilnimna odgovarajuæoj meðunarodnoj umjetnièkojsceni. Po svojim uèestalim nastupima na selektivnimproblemskim izložbama u brojnim važnim europskimi izvaneuropskim centrima, Picelj je provjereno umjetnikznatne meðunarodne reputacije, posebno u onomjezièkom i ideološkom kontekstu kojemu njegovaumjetnost integralno pripada. No, svakako ne manjebitno za Piceljev ukupni profil i status jesu njegoveuloge u domaæem umjetnièkom ambijentu, gdje je onveæ desetljeæima nositelj i promicatelj pozitivnih i djelotvornihkulturnih procesa. Iz tih razloga nedostatnoga je procjenjivati jedino kao umjetnika, a naroèito nesasvim odvojeno kao grafièara. Kao slikar, tvorac brojnihciklusa objekata, kao grafièar i grafièki dizajner svezajedno, ali i kao posrednik u umjetnièkim kontaktimavlastite sredine sa svijetom, Picelj je zapravo integralniautor koji djeluje u skladu s kulturom, ideologijomi etikom onog umjetnièkog vjerovanja u kojemu jeizgradio svoje cjelokupno djelo. Naime, za umjetnikajezièkih svojstava geometrijske apstrakcije i razlièitihmodaliteta unutar podruèja neokonstruktivizma oèekivanoje i normalno da u vlastitoj sredini djeluje racionalnoi konstruktivno, djeluje neprekidno poticajno idugotrajno na liniji kontinuiteta sustavne graditeljskemisli i prakse. U cjelini svoga svjetonazora Picelj jeduhovni baštinik kulture modernog europskog prosvijeæenogracionalizma, ali prvenstveno kao umjetnik,a ne filozof ili znanstvenik, prirodno je da takav svojsvjetonazor izražava specifiènom i sasvim osobnomegzaktnom imaginacijom kao onom vrstu umjetnièkekreativnosti što je do nekih od svojih najfinijih i najobilnijihoèitovanja stigla upravo u produkciji njegova ukonceptualnom jedinstvu veoma složenog, bogatog iraznolikog grafièkog opusa.
14 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorSislejXhafaDiverzant u umjetnostiolazak Sisleja Xhafe uZagreb trebao se ostvaritiprije pune èetiri godine.Umjetnik s Kosova 1999.godine boravio je na likovnojkoloniji u Brežicama gdje je,družeæi se s Ivanom Kožariæemi drugim našim umjetnicima,izrazio želju za gostovanjemu Hrvatskoj. Likovni kritièarIvica Župan preporuèio ga jesavjetu Galerije proširenihmedija, no kako to obièno biva,unatoè angažmanu voditelja,tromost administrativnog sustavaodgodila je njegov dolazak,a Xhafa je u meðuvremenupostao zvijezda meðunarodnogugleda. S njegovim radom prviput sam se susrela na 1. bijenaluu Tirani 2001., na sveèanomotvorenju koje je zapoèeloglazbenim performansom nakrovu Albanske nacionalneumjetnièke galerije: lokalnibend s èupavim crvenkastimperikama izvodio je skladberanih Beatlesa na albanskomjeziku. Duhovita nekonvencionalnostXhafina izraza potaknulame na ponovni pokušajrealizacije njegove izložbe uGaleriji proširenih medija. Naponovljeni poziv, njegov konaèniprojekt stigao je u vrijemekad su zapoèele pripreme zaizložbu Svjetlo. I ne znajuæi zato, Sislej Xhafa poslao je prijedlogsite specific svjetlosneinstalacije pod nazivom ZagrebBoogie Woogie. Nakon uspješneizvedbe rada na kružnoj fasadi skolonadom, umjetnik je Velikojgaleriji Doma likovnih umjetnostiodržao predavanje Shineand elegance of clandestine Strength.Yuppie na Manifesti,nepoželjni na BiennaluZanimanje za problematikuilegalnih migranata zapoèinjenjegovom vlastitom prièom,kada zbog politièkih nemira naKosovu odlazi u inozemstvo,gdje odluèuje nastaviti umjetnièkoškolovanje. Nakon nekolikogodina provedenih u Italiji,koja u to vrijeme predstavljaobeæanu zemlju albanskihmigranata, odlazi u London.Nezadovoljan sterilnom atmosferomna Chelsie College ofArt and Designe, zapošljava sekao kuhar u restoranu u kojemusu zaposlenici radnici na crno izzemalja treæeg svijeta. Karijeruzapoèinje u vrijeme kada meðukustoskim establišmentompoèinje tinjati zanimanje zazemlje koje su do tada redovitoizbivale s relevantnijih likovnihmanifestacija. U tome je možda,barem što se tièe mladealbanske scene, i sam imaoudjela, ilegalnim sudjelovanjem1997. na Venecijanskombijenalu (Clandestine AlbanianPavillion). Tijela premazanogcrvenom bojom, s loptom u rucii ruksakom iz kojega je treštioprijenos nogometne utakmices tranzistora, tražio je suigraèemeðu umjetnicima iz susjednihpaviljona, otjelovljujuæi takone samo albanski nego i svedruge nepostojeæe nacionalnepaviljone na venecijanskimGiardinima.Clandestini su najèešæa tematskapreokupacija njegovih ranihradova – s kojom se, naoružanironijom, oponašajuæi dobropoznate stereotipe – igra beznatruhe oèekivane retorike.Performansom Stock Exchangena Manifesti 3 u Ljubljani,odjeven u luksuzno odijelokakve nose agenti na WallStreetu, izvikujuæi rasporeddolazaka i odlazaka vlakova,metaforièki govori o masovnojmigraciji ljudi iz tranzicijskihzemalja u Europsku zajednicu,kamo odlaze da bi postali jeftinaradna snaga. Osim stereotipadelikvenata i kriminalaca, clandestiniu njegovu radu postaju,kako to èesto naglašava “snagabuduænosti”. Na milanskomstadionu, u povodu izložbeposveæene sportu, tri mladaAlbanca promoviraju novu disciplinu:trèanje s komadomdebla. Ali Hamadou, izmišljenicrni biznismen iz Senegala uArmanijevu odijelu, visok petmetara, u golemom je hangaruFondazione Tedeco u Pisiu potpunoj tami “u kojoj svipostajemo crnci”, odnosno oèinam se polako privikavaju naèinjenicu da neku bližu ili daljubuduænost predstavljaju ljudikoji su do nedavno (izbjegavajuæipoliciju) prodavali lažnetorbe ekskluzivnih maraka potalijanskim ulicama. Šok i razoèaranjejavnosti nije izostao kadje crkvu u procesu renoviranjaprekrio 12 metara visokim transparentomnajavljujuæi džamijuCal-alsheik, s preciznim podacimao investitorima i struènjacimaza gradnju. Humornai utopijska dimenzija njegovograda najeksplicitnije je sadržanau preobrazbi policijske staniceu luksuzni salon, kao i u raduza kojeg izvodi u sklopu workshopa Fondacije MichelangelaPistoletta u Bielli, gdje zaokruglim stolom s nezaobilaznimgrickalicama i hrpom neispravnihmikrofona sudjelujuostarjeli pripadnici talijanskogantifašistièkog otpora, kako binezadovoljni visokim cijenamastruje organizirali otpor talijanskojElektri. Neizravna kritikatrenutaène situacije u Italijiprepoznatljiva je i u recentnomvideo radu. Glasovitu scenufoto: Marijan CrtalićIva R. JankovićU povodu svjetlosne instalacijeZagreb Boogie Woogie SislejaXhafe na fasadi Domahrvatskih likovnih umjetnostiu ZagrebuMoj način radanema ništa sa snom“biti umjetnik” i višeuopće ne znam štodanas znači titula“umjetnik”. Ono štoznam jest snagakreativnosti, kojaje u stanju ukazatina različite vrstestvarnosti unutardruštvaiz Fellinijeva filma Dolce vitaparafrazira ljubavni par skinhaedsakoji u ljubavnom zagrljajuuranjaju u Fontanu di Trevi.Njegovi radovi, iako ponekadsložene metafore, predstavljajuizravan intuitivan odgovor nastvarnost (možda poetikomnajbliži strategiji Fluxusa) ipreživljavaju bez složenog povjesnièarsko-umjetnièkoginterpretativnogaparata.Boogie Woogie zaZagrebU posljednje vrijeme umjetnik-putnik,èiji se nomadizamiz egzistencijalne potrebepretvorio u životni stil (diktiranu velikoj mjeri velikompotražnjom na sve znaèajnimpunktovima), reagira na ustajalokulturološko okruženje. UGaleriji W139 u Amsterdamu usklopu projekta Nivea aranžirasloženi tableau vivant (akteri sulikovi s Rembrandtove Noænestraže i Vermeerove mljekarice)koji se nakon nekog vremenapretvara u urnebesan happening.Svjetlosni rad ZagrebBoogie Woogie, iako tematizirakulturološko naslijeðe, mnogoje meditativniji. Aludirajuæina hrvatsku modernistièku baštinu,osvjetljava Meštroviæevpaviljon u pravilnom rasterutoplih i hladnih osnovnih bojaiz Mondrianova spektra, èije seoštre granice širenjem neonskesvjetlosti gube i pretvaraju unježnu auru, koja noæu “zagrijava”i oplemenjuje priliènosumornu èetvrt prepunu zapuštenihfasada stambenih zgradai drugorazrednih restorana.Kako si uopće došao na idejuza projekt koji si ostvario uZagrebu?– U vrijeme sudjelovanjana projektu Zadar uživo prošloljeto skoknuo sam nakratko doZagreba kako bih vidio i doživioprostor. To sam uèinio vozeæi seoko zgrade automobilom. Onošto sam osjetio jest strogost ièistoæa trijumfalne arhitekture.Poželio sam napraviti neštopoput Mondriana, kojeg iznimnocijenim, kao na primjerBoogie Woogie. Kad izgovaramorijeèi Boogie Woogie, to potièe narazmišljanje o pokretu. Èitavanaša kultura pripada pokretu.Ono što sam želio postiæi jestrad koji se doživljava iz automobila,ili tramvaja. Kad ga gledašizbliza ne možeš shvatiti oèemu je rijeè. Uz to, želio samnapraviti nešto karakteristiènoza kulturnu tradiciju mjesta ukojem radim, a znao sam otprijeda je za hrvatsku modernuumjetnost to luminokinetikai apstraktna geometrija. Alinajvažnije od svega mi je bilafiziènost rada, radije nego samaestetika.Zagreb Boogie Woogie ipaknije tvoj prvi svjetlosni projekt?– Ne, ovo je drugi. Ali je prviizveden, s obzirom na to da jeprojekt u Japanu nešto što setek treba ostvariti. Tamo mena suradnju pozvala arhitekticaKazuyo Sejima, koja je pobijedilana natjeèaju za Muzej suvremeneumjetnosti u Kanazawi, ublizini Tokia. Nisam želio nikakvuintervenciju u arhitekturu,želio sam napraviti nešto nevažno.Odluèio sam podignuti zidoko muzeja, koji æe tamo ostatikao permanentna instalacija.Predložio sam fizièki zid, ali zidkoji æe biti vidljiv samo prekonoæi, jer æe èitav biti sagraðenod bijele svjetlosti. Svjetlo jesmješteno na pod i širi se uvisini od tri metra. Raditi zidovedanas je nepotrebno i glupo.Želio sam naprosto napravitineku drugu vrstu mentalnogzida, kroz kojega je moguæeprolaziti. Rijeè je o vrlo skupomprojektu, èija se cijena ne možeusporediti s onom za projekt uZagrebu. Ono što ih povezujejest veza s kulturološkim naslijeðemzemlje. U Japanu neprivlaèim pozornost, ne tražimkretanje, to je samo jedan bijelizid. Zagrebaèki rad je nešto štoovisi o aktivnosti oko samogprostora. Reakcije na njega sukoliko èujem pozitivne i voliobi da tu i ostane, zato sam gaodluèio darovati Zagrebu, jerovaj grad iznimno volim.Kriminalac u umjetnostiSam sebe ponekad ne nazivašumjetnikom. U jednom si seintervjuu opisao kao “senzibilniagitator”.– Moj naèin rada nema ništasa snom “biti umjetnik” i višeuopæe ne znam što danas znaèititula “umjetnik”. Ono štoznam jest snaga kreativnosti,koja je u stanju ukazati na razlièitevrste stvarnosti unutardruštva. To ne mora nužno bitirad koji se bavi društvom, možebiti i sasvim estetske naravi, aliuvijek nešto markira. Osjeæamse kao buntovnik, ponekaddoživljavam samog sebe kaokriminalca, ali kao kriminalcau pozitivnom smislu. Ne znamkako bih opisao svoju poetiku,jer nikad nisam do kraja svjestanšto radim. Mislim da nikadništa ne možemo promijeniti,jer je svaka promjena nasilje.Ono što možemo napraviti jestpokušati suraðivati i dovodeæistvari u pitanje posrednoutjecati na društvo. Dovoditiu pitanje ekonomiju, politiku,turizam, mnogo malih stvaris kojima se ne slažemo, ali ih
V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne možemo mijenjati, jer tzv.uloga umjetnika nije mijenjatina silu, nego participirati. Onošto radim svojim fotografijama,crtežima, akcijama, performansima,moj je osobni pokušajdovoðenja stvari u pitanje.Kad si spomenuo turizam,sjetila sam se tvojeg rada zaIstanbulski bijenale ElegantSick Bus.– Da, u tom radu se osvræemna bolesno stanje turizma uTurskoj. Jedan sam turistièkiautobus u cijelosti prekrio zrcalima.Stajao je na nizbrdici ikako koènice nisu radile, klizioje prema dolje. Prolaznici sushvatili da se dogaða incidenti složno su se skupili kako bizadržali bolesni autobus dase ne stropošta. Autobus je tunešto što personificira turizam.Turisti u Tursku dolaze i odlazeu potrazi za “egzotiènim”užicima. Slika izgleda dirljivo.Lokalni stanovnici, siromasi sulice, pokušavaju svim snagamaspasiti elegantni turistièki autobus.Ono što vide dok to radenjihov je vlastiti odraz – odrazbijede u zrcalu.Željela bih porazgovarati o jošjednom radu, koji na fotografijidjeluje prilično monumentalno.Riječ je o happeningu Againand Again u kojem glazbenicibelgijskog simfonijskog orkestraklasične kompozicije izvode zakrabuljeniu terorističke maske…– U taj rad nisam trpao nikakvuideologiju. Rijeè je naprostoo tri stvari: kompleksnosti,jedinstvu i razlièitosti u modernomdruštvu.Možeš li to malo objasniti?– Kad mislim o kompleksnostiu modernom društvu,mislim na manjine koje imajusvoje zahtjeve i moramo se snjima suoèiti. Zahvaljujuæi manjinama,bogati smo. Zamisliteživot bez manjina… Razlièitostnije pojam koji je izmislilaAmerika. Razlièitost je neštošto donosi razvoj svakog društva.Jedinstvo, jer smo ljudskabiæa, a vrijednost ljudskog biæaje zajedništvo, bez pravljenjaizuzetaka. To su tri stvari zakoje vjerujem da pripadajuovom djelu, na vrlo uopæeninaèin, izbjegavajuæi stereotipe.Imigranti na primjer, o njimapostoji toliko predrasuda,a meðu njima postoje ljudikoji nisu nikakvi kriminalci.Neki od njih znaju sviratiBeethovena i Mozarta. Negovorim o zemljopisnim relacijama.Ja sam Albanac s Kosova,ali ne želim nikakvo tituliranjekoje ima veze s tim odakledolazim, jer pripadam svemiru.Ne želim nikakav miris nacionalizma,jer je nacionalizamprodukt praznine i nesigurnostiizoliranih ljudi u društvu. Ljudisu pokretni; bavim se problematikomilegalnost kao buduænostisvijeta, a to je realnostkoja se teško prihvaæa. Možedjelovati èudno, ali vjerujem daæe za 50 godina, možda i brže,ministar Italije biti podrijetlomAlbanac druge generacije, aministar Njemaèke Hanz s brkovimapodrijetlom iz Turske.Magična akcija kretanjaKomu je adresiran projektPleasure our Flowers koji sismjestio u policijsku postaju uGhentu?– Adresiran je autoritetima.Moj naèin pristupa autoritetimaje pristup s poštovanjem.Naprosto ih poštujem i neželim koristiti retoriku nasilja.Mislim da se ne treba suprotstavljati,nego suraðivati. Kadagovorim o suradnji, pritommislim da nema nikakve koristiod toga da se napadneMcDonald’s. Treba uviðatirazlièite realnosti koje danaspostoje. Kad govorim o autoritetima,govorim o tome kakoim pristupiti s poštovanjem,s obzirom na to da ne radenimalo jednostavan posao.Policija pripada nama, svimanama, i htjeli to ili ne moramoje prihvatiti. U sklopu projektau Ghentu, na kojeg me pozvaoJan Hoet, objasnio sam mu daželim u potpunosti izmijenitineugodnu policijsku èekaonicuu luksuzno mjesto, ugodno itoplo, sa šampanjcem, sobnimlampama, mirisnim voæem,filozofskim knjigama. Pritomnisam želio ometati rad policije,no oni su i onako otpoèetkaobožavali taj rad. Ljudi koji suislej Xhafa rođen je u Peći na Kosovu, 1970. godine.Školovao se u Engleskoj i Italiji, u Londonu je dvije godinestudirao na Chelsie College Of Art and Design, studijje dovršio u Firenzi na Accademia delle belle arti, a godinudana kasnije usavršavao se i na College Of Art and Design uMineapolissu. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbamau Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u, Japanu, Francuskoj,Luksemburgu, Izraelu. Sudjelovao je na svjetskim bijenalima:Ilegalni nastup 1997. (Clandestine Albanian Pavilion), ManifestaIII, Ljubljana 2000., Tirana Bijenale 2001., Istanbul Bijenale 2001.,Big Torino, 2002., Gwangju Bijenale, Korea 2002. Nagrade:Fondacija Pistolleto 2001. (Biella, Torino), Fondacija QueriniStampaglia 2000. (Venecija). Živi u New Yorku.Ne želim nikakavmiris nacionalizma,jer je nacionalizamprodukt prazninei nesigurnostiizoliranih ljudi udruštvu. Ljudi supokretni; bavimse problematikomilegalnost kaobudućnosti svijetaulazili unutra nisu mogli vjerovatida je to policijska postaja.Policajci su stajali na vratima ipozivali: doðite, doðite, pogledajte– to je policijska postaja.Naravno, taj rad je èista utopija.I ironija.Spomenuo si da nemaš vlastitiatelje, mnogo putuješ.Nimalo mi se nesviđa ova tendencijakada kustosi saZapada nastojekreirati uniformiranuumjetnost o ljudimas Balkana. Kao daje bitno odakle ljudidolaze. Važnija jenjihova individualnavrijednost. A ona jepodjednaka, pa nekadčak i superiornija odengleske, američke...Nomadizam među umjetnicimadanas nije rijetkost. Kao da sunaprosto prisiljeni putovati kakobi preživjeli. Čini mi se da tvojaputovanja, kao i želja za životomu Bombayu, ipak nemaju mnogoveze s tim.– Danas mnogi umjetnicispominju nomadizam kao svojustrategiju. Nomadizam morašosjetiti, naprosto krenuti umagiènu akciju micanja. To jepostao termin s kojim se olakobarata, stavlja ga se na stol i onjemu konceptualizira. Kodmene je uistinu rijeè o fizièkomaspektu nomadizma. Kreæemse jer je to moja potreba, poputhrane. Nema tu ni natruheželje za zauzimanjem teritorija,koloniziranjem. Ne moguotiæi u Indiju èitajuæi CharlesaDickensa, nije me briga zaCharlesa Dickensa, odlazimtamo da bih živio, pronašaovlastitu perspektivu. Moj ateljeje mobilan. Jedna japanska kustosicana primjer, koja je dolazilaiz Tokija zamolila me daje prièekam u Milanu, odaklesmo trebali krenuti u Firenzu.Putovali smo u vlaku od Milanado Firence i èetiri sata smorazglabali o projektu. Moj ateljeje tada, pa i èesto puta kasnije,bio u pokretu. Suvremeninomadizam, onakav kakvim gaja shvaæam, nema nièeg romantièkogu sebi, to je jednostavnofizièko kretanje u kojem nemamjesta skrivanju u sigurni kutak.Ujutro se probudiš i spremansi, èim otvoriš oèi, suoèitise sa stvarnošæu.Nomadizam je nešto što semože primijeniti i na način nakoji pristupaš radu. Radiš crteže,performanse, skulpture, videoradove, urbane instalacije, čak isvjetlosne…– Priklanjam se svakom medijukojeg u odreðenom smislupronalazim odgovarajuæim zaono što želim reæi.Balkanski folklor naBijenaluOd brojnih balkanskih izložbikoje su se održale u posljednjevrijeme, sudjeluješ na jednoj jedinoj,onoj Szeemannovoj Krv imed. Zašto si se odlučio upravona tu?– To je dobro pitanje, sobzirom na to da je to mojaprva i posljednja tzv. balkanskaizložba. Szeemann me posjetioi par sati smo razgovarali o njegovuprojektu. Objasnio mi jeda još vjeruje u neke stereotipevezane uz nacionalizam. Pitaosam ga želi li s nama napravitiisto što i s Kinezima prijetri godine na Venecijanskombijenalu. Da, rekao je, želimnapraviti istu stvar. Svidjelami se izravnost naèina na kojije priznao istinu. Za mjestoodržavanja izložbe odabrao jeBeè. I to mi se svidjelo, jer mije djelovalo kao parodija nainvaziju Turaka. Buduæi da jebez okolišanja objasnio svojerazloge, odluèio sam ga razumjetii pristao sam na suradnju.Ali to je, kao što sam rekao,posljednja takva izložba kojusam prihvatio. Nimalo mi sene sviða ova tendencija koja sepojavila u posljednje vrijemekada kustosi sa Zapada nastojekreirati uniformiranu umjetnosto ljudima s Balkana. Kaoda je bitno odakle ljudi dolaze.Važnija je njihova individualnavrijednost. A ona je podjednaka,pa nekad èak i superiornijaod engleske, amerièke... Sveovisi o naèinu na koji se stvaripredstavljaju. To je tipièno kolonizatorskorazmišljanje i zbogtoga mi se to uopæe ne sviða.On je potvrdio takvo razmišljanje,jer je rekao istinu koju nijepokušavao upakirati u neštodrugo, kao što se to inaèe èini.U Hrvatskoj, na primjer, imatako mnogo kvalitetnih umjetnikai oni nisu neke rijetkevrste, nego imaju svoju vlastituvrijednost. Zapadna kulturamora razmišljati o vrijednostidrugih ljudi… Takav tip nacionalizmaveæ smo vidjeli kodmladih britanskih umjetnika, aVenecijanski bijenale oduvijekje tipièna nacionalistièka manifestacijana kojoj æe se u aranžmanunekog kustosa moždai ove godine plesati balkanskifolklor. To je nešto perverzno. Io tome imam jasan stav.*Na fotografskoj dokumentacijizahvaljujemo se galeriji LauriPecci, Milano.
V/104, 8. svibnja 2,,3.31razgovor“sviraèki virus”. Tih desetakkoncerata koje smo odsvirali, toje bilo potpuno idilièno – snegnapadao, a naš menaðer DuškoErcegovac je to uspio zaèuðujuæedobro da skrpi. Pritom se sviraloza sto maraka, nešto potpunobesmisleno...Tada sam veæ znao da su meprimili na akademiju, pošto sampolagao prijemni preko telefona.Sve skupa bio je vrlo koristan momenati dosta toga sam nauèio ikonaèno sam postavio tu “australskukarijeru”, zapravo u situacijugde bi moglo da se odigra i neštoozbiljnije, dakle da ne radimsamo za filmove o ubistvima isamoubistvima, nego da krenemmalo dublje. Bio sam nominirani za AFI Award, njihovog ekvivalentaOscara, za jedan kratki film,koji sam takoðe radio u okviruškolske produkcije. Nisam ga dobio,ali je lepo kad si nominovanmeðu 400-500 filmova, još kaostranac... Meðutim, kad su onidelili te nagrade, veæ dva mesecasam bio u Beogradu, pošto sam seu meðuvremenu ponovo zaljubioi nije mnogo prošlo, kad eto tirode... A u meðuvremenu došlo idrugo dete, sin, mali je a jede kaoveliki.Muzika i geologijaDvije najpopularnije pjesmeIdola su Maljčiki i Malena.Otkuda insipiracija za Malenu,kako je nastala?– Što se Malene tièe, ta jepesma nastala u Dubrovniku1980. usred leta. Bili bi smo naplaži po èitav dan. Bilo je nas par“idola” i dve, tri devojke... Ušaosam u sobu sa gitarom i kakosam video prisutne poèeo samda prebiram po gitari i spontanosam zapevao: “...jedina, malena,volim te, sakam te...”, sve skupasa fukanjem i svim što sledi, i ovisu pali i poèeli da se valjaju odsmeha. Znaš ono, to je kao momenatinspiracije, uðeš i provališnekakav, recimo, pevajuæi fazon,sreæom dobar... I onda kad samse vratio u Beograd, setio sam serefrena (“bez tebe ne mogu daspavam”), koji sam opet svojedobnoiz zajebancije pravio i koji jebio suviše patetièan da bi ga pevaoozbiljno, ali sad s ovim prvimdelom je dobio smisao. Recitacijusam smislio, pošto sam u todoba još studirao, dok sam uèiostrukturnu geologiju, jedan surovpredmet i u muci crnoj sam tuglupu recitaciju napravio, poštoèoveku obièno takve stvari padajuu takvim momentima, sve biradio samo da ne moraš da uèiš.Ali da nisam uèio verovatno bivisio po kafanama, što smo i inaèedovoljno radili: svirao bi, išao naprobe i onda bi srao, s oproštenjem,s muzikantima o gitarama,pojaèalima... One muzikantskelovaèke prièe. Ovako je èovekipak s vremena na vreme moraoda se primiri i zavuèe u kuæu,i što sam više morao da uèimto sam više svirao gitaru: malo,malo pa napraviš pauzu, a kakosam noæu uèio, mogao sam dase u miru, tišini skoncentrišem.Buduæi da sam završio geologiju,jedina korist koju sam imao odsvega toga – to je vežbanje koncentracije.Nekoliko pesama iztog perioda je nastalo u tim pauzamaizmeðu uèenja.Meni je osobno najdraža tvojapjesma Moj grad.– Moj grad je meni isto dragapesma, premda nisam baš potpunozadovoljan kako sam je uradio,nešto mi fali... Mislim nisam jakonezadovoljan, ali nisam zadovoljando kraja, recimo kako samtu pesmu otpevao, tako da æumožda još jedanput morati njomeda se pozabavim. U životu sam setrudio, naroèito kod tih tzv. ljubavnihpesama, da pravim pesmes razlogom, što æe reæi ili kad sezaljubim, ili kad sam spreman dase zaljubim. Da baš ne “štancujem”na zadatu temu: sad, trebaovde, ajmo tri brze, ajmo sad dveljubavne, kako to veæ diktirajumarketinški zakoni. Tu i tamo bihpokušao, ali zapravo mi to nijeišlo. Verovatno zato one i danasimaju smisla, zato jer su nastalesa razlogom, drugim reèima biosam inspirisan. Tako je nastao iMoj grad, za tu je pesmu postojaorazlog. Pesma je zapravo iz1989., isto iz Dubrovnika. Vidiš,u Dubrovniku sam dve pesmenapravio...A koja je tebi od tvojih pjesamaosobno najdraža?– Pa od mojih pesama ja, recimo,još uvek volim pesmu Rusija,zato što je ona napravila pomaku mojoj karijeri, mislim kao i(album) Odbrana... Ali sam naèinkako je ta pesma nastala, kakosam je pravio... Recimo, ona jejedna od tih “najdražih” pesama.U principu ne sedim i ne slušamte pesme, pa nemam neki specijalanodnos, sreæom.Radio i longplejkeRusija, Maljčiki i Rodina, kojaje u potpunosti otpjevana na ruskom– postoji li možda neka “ruskaveza”?– Konkretno o Maljèikima, sjedne strane, što se rusofilije tièe,postojala je kod mene istinskaljubav prema ruskoj muzici, narodnojpre svega, a opet i želja dase zajebavam sa komunizmom isocrealizmom. Inaèe, ta pesmaje nastala na probi... Rodina jepesma iz kratkog filma o ruskomkosmonautu Vladimiru Komarovukoji je 1968. poginuo vraæajuæi seiz svemira, a za koji sam muziku izvuk radio u Sidneju.Kako si počeo, koji su ti bili uzoriu glazbi?– Valjda èovek sluša muzikuod kad se rodi, ako ga interesuje.Kažu mi da sam kao dete voleoda igram uz onu slavonsku: žica,žica, drma mi se kabanica... U todoba je radio bio jedini izvor muzike,nije bilo televizije. Doduše,moj otac je radio u Norveškoj kaogeolog i doneo televizor veæ 1960.godine, što je bilo rano, pošto jeprvi, eksperimentalni programemitovan tek 1958./1959. Ali,radio se dosta slušao, bio je priliènozanimljiv u to doba, svegai svaèega je bilo: pre svega tu jebilo zabavne muzike, mediteranskei razne druge: meksikanske,izvorne narodne iz cele bivšeJugoslavije, džeza, klasike...A onda sam imao sreæe da se1967., sa smenom Rankoviæa,Jugoslavija poèela pomalo otvaratiprema svetu. Automatskije krenuo uvoz muzike i raznihdrugih uzbudljivih stvari. Imaosam devet godina 1967., seæam seda sam video reklamu za albumBeatlesa Oldies but Goldies, sa pesmomŽuta podmornica, što me jesa devet godina najviše privuklo ipoveo sam mamu da mi kupi: pojavimose mi tako u Jugotonovojradnji u Makedonskoj, kad onoiznose veliku, LP ploèu, ja samsamo singlove imao do tada, i nastaneèudo: šta je sad ovo? Ondase ispostavilo da to èudo ipakmože na naš gramofon i kupiosam je, to jest mama... Tako sampoèeo da se obrazujem uz to, mislimobrazujem, šalim se, poèeosam da slušam, pa su me brzo ineke druge pesme privukle. Sjedne strane ploèe su bile balade:Yesterday, Michelle i slièno, a sdruge strane malo tvrðe stvari,rokenrol. Tako da me je zapravoglas Ringa Stara, koji peva Žutupodmornicu, uveo u rokenrol.Dakle, slušao sam sve i svašta,od klasiène muzike i zaèetaka heavymetala do starogradskih pesamai romansi Zvonka Bogdana.Volim Zvonka Bogdana i kako jemoja mama iz Vojvodine, imalismo nekoliko njegovih ploèa, idopale su mi se pošto je on pevaouvek probrane pesme. Ima nekolikoalbuma gde je pevao one stare,maðarske romanse, ala Tužnaje nedjelja... Možda æu jednog danai snimiti jednu takvu ploèu. Mojgrad je isto malo na tragu toga.A uporedo sam slušao i BlackSabbath, Zeppeline. Svega jetu bilo. Bilo je puno onih koji supokušavali da preslikaju stvari.Ali to me nije zanimalo, moždadelom iz lenjosti, a i nekako mije bilo besmisleno – ti ljudi suto veæ uradili, ne možeš bolje odnjih, možeš samo na svoj naèin.Skakač u daljUz reagiranje Damira Radića Sustavno blefiranje,<strong>Zarez</strong> br. 103rije mnogo godina napisao sam jedan tekstza Danas. Deèki iz uredništva nazvali sume u deset naveèer i molili me da im dosedam ujutro napišem 7 kartica o skakaèima udalj – broj im je (prvi i koliko znam jedini put)veæ kasnio jedan dan. Pristao sam im priskoèitiupomoæ, dakako uz dogovor da i oni meni ujutropomognu – kako nisam uza se imao nikakav materijal,a oslanjao sam se samo na sjeæanje, pogreškesu bile više nego moguæe. Nažalost, nije bilovremena za doradu i tekst je objavljen.U narednom broju eto ti pisma èitatelja. Upotpisu, odmah je bilo razvidno, ime koje obeæava,Damir Radiæ, buduæi veliki pisac pisama èitatelja.Sjeæam se imao je kao i dan danas savršenstil: precizan hod toèno na rubu histerije, šarmkontejnera za smeæe i neponovljivu elegancijafino podešenog krampa, da ne kažem budaka. Smnogo mu razumijevanja tek rekoh da poštujemkorekcije koje je naveo, ali sam ga i pitao èemutakva pizma kakvu je iskazao u svom pismu.Kompjuteri i kazališteNedavno je u Zagrebu održanveliki tribute koncert u častEkatarine. Nastupili su Urban,Rundek, Masimo i Gile. Sudjelovaosi na albumu u čast EKV-a?– Da, to je veæ gotovo, izašloje. Zove se Kao da je bilo nekad,to je tribute album MilanuMladenoviæu i Ekatarini Velikoji ja sam pevao pesmu Radostandan, koja je pesma s prve ploèeEkatarine, a zanimljivo je da je utoj postavi, koja je otprilike postavaOld Stars Benda, s tim što nijesvirao Gile, nego prvi gitaristaEkatarine Velike Gagi Mihajloviæ,koji živi veæ godinama u Americi,on je pravio feedback (mikrofoniju)na gitari, isto ono što je sviraoi u originalu, i Marko, koji je bioposljednji bubnjar Ekatarine, jeu mom bendu. Iako nisam bionikada lud za Ekatarinom, bilo jenaravno pesama koje sam voleoi apsolutno sam svestan znaèajabenda i bilo mi je vrlo drago dauèestvujem na toj kompilaciji.Novi album bi trebao biti potpunodrukčiji od Svih laži sveta.– Zapravo da. Novu ploèu,Vlada Divljan presents DieTonZentrale, objavio je B92. Sadtrenutno uvežbavam novi-staribend, jer æe veæina ljudi iz OldStarsa biti u bendu, samo æu imatii saksofonistu (Dušan Petroviæ– ex Playboy, Dvojac bez kormilara)i još par ljudi. Dosta je moguæeda æemo to negde pred krajgodine promovisati u Moèvari.Malo je nezgodno što sam uBeèu, a ostatak benda manje-višeu Beogradu.U stvari, ja se poslednjih desetgodina manje bavim rock i popmuzikom,a mnogo više filmskomi instrumentalnom muzikom, itako, to je negdje i normalno, štone znaèi da više ne volim popmuziku.Ali idu godine, dolazenove ideje i interesovanja. Inaèeradim muziku s kompjuterimaod 1986/87., od mog solo albumaTajni život A.P. Šandorova, koji jebio programiran na CommodoreuC64, èitava ploèa. Ostao sam utome do danas (sreæom ne nareagiranjaCommodoreu), i eto, sad mi seu Beèu ukazala prilika, jer tuima par finih kulturnih fondova,poput Kultur Kontakta Austrije,koji se bave srednjom i istoènomEvropom i oni su mi pomogli dasnimim Die Tonzentrale. Trenutnouvežbavam bend za promociju ikoncerte. Doneæu i par kompjuterana binu, pa æemo videti...Radili ste glazbu i za kazalište.Nedavno je igrala predstava DiePavillions, prema nagrađenomtekstu Milene Marković, u režijiZijaha Sokolovića?– Da, da, to sam radio prošlejeseni u Beèu, u MBH teataru.Mislim da je premijera bilau oktobru. Režirao je ZijahSokoloviæ, koji takoðer živi uBeèu. To je prvi komad mladebeogradske autorice, MileneMarkoviæ, koji je, mada je prvapremijera bila u Beogradu, krenuou život preko Beèa. Komadje dobio glavnu nagradu na natjeèajuèitavog ex-YU regiona i šire.Dosta jedan koncizan i pametantekst, vidi se da devojka zna oèemu piše. Prošle godine su gapreveli na nemaèki i zvali suZijaha Sokoloviæa da režira, a onje mene zvao da pravim muziku.Zijah je to radio s relativno velikimansamblom, deset, dvanaestglumaca. Inaèe to je jedno lepo,malo ali zgodno organizovanopozorište, sa tradicijom, i onisu tome prišli zdušno, što bi sereklo... Muzika u toj predstavi jezapravo pesma Moj grad. Kad smoprvi put prièali o muzici, Zijahmi je rekao: “Hoæu jednu strašnoromantiènu i melodiènu temu naakustiènoj gitari, kroz celu predstavu.”I ja posle razgovora krenemmalo da razmišljam i setimse pesme Moj grad, em govorinešto o Beogradu (Paviljoni suzgrade u odreðenom delu NovogBeograda), em je romantiènai melodièna. Napravim jedandemo i pustim mu, a on æe: jao,to je to!... Super je bilo raditi sanjim, lepo iskustvo. Mislim dasmo napravili dobru predstavu.Uskratio mi je odgovor. I baš je divno što menekidan podsjetio na svoje veliko djelo od prijetrinaest godina i još me obavijestio da je njegovoèitateljsko pismo bilo i duže, ali je bilo – ah to,to, to je prava rijeè and he uses it well –“cenzurirano”!Odmah sam se solidarizirao s njime, do sadanepriznatom žrtvom represije, možda prvomuèenikomjer, nota bene, bila je to 1990. Èasnoje od njega što je sve do danas skromno tajio tuokrutnu èinjenicu, i potpuno ga razumijem štoje napokon sam istièe, kao što ga razumijem kadneprekidno ponavlja da je on najveæi kritièarFAK-a. Pa tko æe mu to priznati ako neæe sam!Ali, nisam ni ja tvrda srca. Evo, i ja mu priznajem:Damir Radiæ je najveæi kritièar FAK-a svih vremena!(Bravo! Bravo! Fantastièno!) Odmah ispravljami pogrešku buduæih naraštaja, pa klièem iovo: on je tvorac velebne teorije o anarhizmu iskoku u dalj! U pravu je kad tvrdi da 1994. nijebilo rata u Hrvatskoj! Itd.Ali, morat æe priznati svi buduæi tinejdžeri,najuzbudljivija pohvala koju mogu izreæi o tompiscu nepriznatih djela jest ova: Damir Radiæ jeprvi istraživaè mog šlica! Zaviruje, zaviruje, maštapred kime sam ga mogao raskopèati. Neka, neka,tako se odrasta.Nadam se, pak, da je svoj niz završio i da æeponovno u našem dopisivanju napraviti trinaestogodišnjupauzu. Ja svakako hoæu.
32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPomirenje nebeske izemaljske moćiMaja ŽarkovićU odlično sastavljenomraznovrsnom programuupravo kraljevski su zablistalisolisti na trubama: doajenStanko Arnold te mladiKrešimir Fabijanić i VedranKoceljKoncert Hrvatskog baroknogansambla, Hrvatski glazbenizavod, Zagreb, 26. travnja 2003.mirnu subotnju veèer 26.travnja, Gunduliæevom suulicom istodobno odzvanjaladva cjeloveèernja koncertana kojima su dominirale trube.Jedan se koncert odvijao nasamoj ulici, a solisti su bili anonimniumjetnici za koje ne vrijedepravila gradskog ponašanjate zvuènu signalizaciju svojihautomobila koriste bez osjeæajaza razum, vrijeme i mjesto.Drugi se koncert odvijao u dvoraniHGZ-a, a protagonisti subili Hrvatski barokni ansambli solisti na baroknim trubama.Iako su neandertalci s ulice izsvojih pokretnih limenih špiljapovremeno kvarili ugoðaj koncertau HGZ-u, nenamjernosu nas podsjetili na drevnuulogu koju su trube imale, ato je zvukovni signal. Drugafunkcija trube bila je, naravno,lovaèko-ratnièka, a i na to nasje podsjetio spomenuti uliènikoncert stupnjem agresivnostizvuka. Publika HGZ-a naviklaje na ovakvo zvukovno nasiljei teško ju je omesti, pogotovokada je koncert kvalitetan, štoje bio sluèaj.Ugledan cehIako je truba u baroknomrazdoblju doživjela prvi praviglazbeni procvat, zahvaljujuæisvom blistavom zvuku koji jesugerirao blještavilo dvora, iraniji tipovi truba uvijek su bilivezani uz simbole bogatstva,snage, èvrstine i vlasti, dakle uzdvorove i hramove. Kao što jeu ranijim razdobljima to èinilafanfara, u baroku je blistavizvuk trube najavljivao dolazaknjegova visoèanstva i simboliziraoga u odsutnosti, dok je uduhovnoj glazbi asocirao nebeskogvladara. U baroknom su seglazbenom kazalištu svjetovnai duhovna vlast nalazile sjedinjeneu liku boga, vladara iliratnika na pozornici (Apolona,kralja Artura, Herkula), koji supak bili odraz vladara dvora, azvuk trube bio je idealan velièanstvenizvukovni znak kojipomiruje nebesku i zemaljskumoæ.Nije stoga èudno što su uEuropi jedino visoki uglednicismjeli zapošljavati sviraèe fanfarai trubaèe pa je ceh trubaèabio vrlo ugledan i moæan. Ovase praksa zadržala do 18. stoljeæa,kada je ceh raspušten, aostaci se danas naziru u sluèajevimakada se visoki ugledniciokružuju trubama. Najoèitijisuvremeni primjer simbolikevelièine i moæi uz zvuk trube jetema za legendarnu sapunicuDinastija ili bilo koji film o bilokojem super-junaku.Topli sjajU odlièno sastavljenomraznovrsnom programuHrvatskog baroknog ansambla,naslovljenom Viva latromba!, upravo kraljevski suzablistali solisti na trubama:doajen Stanko Arnold te mladiKrešimir Fabijaniæ i VedranKocelj. Kako nam je objašnjenou iscrpnom uvodnom tekstuprograma, svirati baroknu trubunije jednostavno. Mogu seizvoditi samo tonovi parcijalnogniza te su razraðenije melodijemoguæe jedino u najvišem i najzahtjevnijemregistru glazbala.U baroku su taj problem riješilirazvojem trubaèkog virtuoziteta,a trio Arnold-Fabijaniæ-Kocelj nastavlja tu tradicijute ih se ne bi postidio nijedanbarokni dvor. Profinjeno fraziranje,sigurne kolorature, ujednaèenzvuk, koji se odlikujeljepotom i raznolikošæu dinamike,te odlièna intonacija bile sukarakteristike svakog nastupatrubaèa, a Krešimir Fabijaniæje Purcellovu Sonatu za trubu igudaèe donio zrelo i s osjeæajemza detalje.Svaki nastup trubaèa ispunioje toplim sjajem lijepu dvoranuHGZ-a te pokrenuo uigrane, noponešto uspavane gudaèe. Zbogtoga je drugi dio koncerta, ukojem je bilo više skladbi zatrube, a u kojem su izvedenadjela Manfredinija, Stradelle iTelemanna, bio zanimljiviji odprvog dijela, koji je u potpunostibio posveæen Purcellu.Protagonisti meðu violinistimabili su Laura Vadjon i BojanÈièiæ u izvedbi PurcelloveSonate XII za 2 violine i kontinuo,kojima se u Pavan a 3 u B-durui Chacony a 4 u g-molu pridružioodlièan violist Danko Buriæ.Izvrsna Laura Vadjon vladalaje izvedbama sigurnim solistièkimnastupom i uvjerljivimvodstvom tijekom èitave veèeri,a Bojan Èièiæ ju je povremenoslijedio, iako je ostavljao dojamsuzdržanosti te je tako ostaou drugom planu, što nije bilaPurcellova zamisao za ulogudruge violine. Purcellovim jeskladbama stoga nedostajalopokretljivosti, a preko njegovihse bolno izražajnih disonanciolako prelazilo pa smo bili lišeniljepote povratka u sigurniporedak konsonance, èime segubilo i na raznovrsnosti zvukai ugoðaja.Sigurna bazaZvuk gudaèa je uglavnomujednaèen, a intonacija na visokojrazini. No, trebalo bi jošviše poraditi na detaljima, izmjenamadobrih i loših nota unutarfraza, taktova, pa èak i doba,detaljima fraziranja unutarveæih cjelina, što bi se moglopostiæi raznovrsnijim potezimagudala. To bi sigurno rezultiraloveæom pokretljivošæu glazbe iraznolikim zvukovnim bojama,posebice u polaganim stavcimai skladbama mirnog karaktera,koji su bili na granici jednoliènosti.Dionica kontinua bila je povjerenaizvrsnom violonèelistuKrešimiru Lazaru, a vrlo dobrose snalazio i sve bolji PavaoMašiæ za èembalom. Kada imse pridružila i kontrabasisticaHelena Babiæ, dobili smoodliènu i sigurnu bazu lijepogzvuka, koja æe postati još boljakada donese još više slobode idetalja fraze. Slobodniji kontinuomože onemoguæiti naznakestatiènosti u ostalim dionicamai nadahnuti ih iz temelja.Poželjno bi bilo da sve dioniceriskiraju malo više i èešæete da sigurnu, ali predvidljivuizvedbu zamijene životom narubu. Ostavimo li detalje postrani, èlanovi Hrvatskog baroknogansambla i ovaj su putdali mnogo glazbe i nadahnuæakoje se prenijelo na publiku pasmo koncert napustili ispunjenimnoštvom dobrih dojmova iželjom da skupina zablista štoèešæe uz zvuk svojih trubaèa.Bolna prosječnostTrpimir MatasovićDijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo jeneugodan kreni-stani dojam, ukojem oblikovanje cjeline nijebilo moguće niti naslutitiKoncert Luksemburškogfilharmonijskog orkestra,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 26. travnja2003.oncerata, kao uostalomi svih drugih kulturnihdogaðaja, ima i dobrihi loših, ali najviše ih ima prosjeènih.Èinjenica je to kojasama po sebi nije nimalo sporna,niti na nju treba previšetrošiti rijeèi kad je u pitanjuredovna produkcija domaæihansambala. No, kada je rijeè ogostovanjima, kriteriji su ipakviši – kao da oèekujemo da æenešto biti kvalitetnije samozato što je uvozno (i više košta).U tom smislu, gostovanje jeLuksemburškog filharmonijskogorkestra u elitnom ciklusuLisinski subotom vrlo ilustrativno.Osim samog ansambla, kojibaš i nije sasvim nepoznat,bio je tu i Bramwell Towey,predstavljen kao “britanskidirigent svjetskog ugleda”,kao i zagrebaèkoj publici veædobro poznati austrijski pijanistRudolf Buchbinder, za kojegasmo mogli proèitati da “uživaugled jednog od najznaèajnijihi najkompetentnijih tumaèaBeethovenova glasovirskogopusa”.Željezni repertoarBilo bi nepošteno reæi da jeijedan segment ovog gostovanjabio ispod razine solidnog, noposvemašnja je prosjeènost bilaupravo bolna. Poèelo je veæ sizborom programa, sastavljenompo veæ odavno izlizanom,ali oèito neuništivom kljuèu“uvertira-koncert-simfonija”,popunjenom ovom prilikomdjelima željeznog repertoara– Weberovom uvertirom operiStrijelac vilenjak, BeethovenovimTreæim glasovirskim koncertomi Èajkovskijevom Petom simfonijom.Dodaci su, naravno,takoðer išli na sigurno, pa smotako po tko zna koji put imalipriliku èuti izvedbe Glinkineuvertire operi Ruslan i Ljudmilate Nimroda iz Elgarovih Enigmavarijacija.U èitavoj prièi oko ovogagostovanja nipošto ne trebaosuðivati sam orkestar– Luksemburški filharmonijskiorkestar kvalitetan je ansamblsastavljen od vrsnih glazbenika,koji oèito veliku pozornostpridaju oblikovanju zajednièkogzvuka. No, s druge strane,nije baš jasno èime je dirigentBramwell Tovey stekao svojnavodni svjetski ugled. Njemuse, doduše, mora priznati daje uložio trud u gradnju orkestralnogzvuka i proèišæavanjeinterpretacije od suvišnih naslagakoje su se na pojedinimdjelima nakupile tijekom njihovedugogodišnje prisutnosti nakoncertnom repertoaru. Ipak,dijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo je neugodankreni-stani dojam, u kojemoblikovanje cjeline nije bilomoguæe niti naslutiti. ŽrtvomToweyeve fragmentarnosti najvišeje pala Èajkovskijeva Petasimfonija, u kojoj je, primjerice,neodmjerena generalna pauzauoèi kode Finala ostala predugo“visjeti u zraku”, umalo izazvavšiprerani pljesak publikeprije pravog završetka djela.Uspomene iz prošlostiKonstatacija o RudolfuBuchbinderu kao “jednom odnajznaèajnijih i najkompetentnijihtumaèa Beethovenovaglasovirskog opusa” moždaje svojedobno bila i toèna, nodanas se njegova svirka doimaponajprije staromodnom, prièemu je upravo iritantno njegovonastojanje da bude šarmantani ondje gdje to nije nužno.Ipak, suradnja s BramwellomToveyjem pokazala se plodotvornom,s obzirom na to da suse dvojica umjetnika uèinkovitonadopunjavala. Buchbinder jetako u Beethovenovu Treæemglasovirskom koncertu donio interpretativnuintegrativnostkoja je nedostajala u izvedbamadrugih djela, dok je Towey njegovukonzervativnost kompenziraooblikovanjem zvuka oèitotemeljenim na poznavanjuizvedbi Beethovenovih skladbina izvornim glazbalima.Ipak, od èitava æe se gostovanjaLuksemburškogfilharmonijskog orkestra najvišepamtiti ponovni susretzagrebaèke publike s BonnieLynn Adelson, timpanisticomkoja je od 1968. do 1973. djelovalau Zagrebu i kojoj je BorisPapandopulo posvetio svojantologijski Koncert za èetiri timpanai orkestar. Èinjenica da jeupravo ova umjetnica dobila teveèeri najveæi pljesak pokazujene samo da zagrebaèka koncertnapublika ima dugo sjeæanjenego i da su joj uspomene izprošlosti draže od prosjeènostidanašnjice.
V/104, 8. svibnja 2,,3.33glazbaDisanje plime i osekeZrinka MatićGotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za štosmo se stotinu puta uvjerilida je jedan od vrhovaglazbene ljepote i smisla,nepojmljivi su čak i za umorni idezorijentirani orkestarKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 25.travnja 2003.oncert Zagrebaèke filharmonije25. travnja obilježilaje praizvedba djelamladog hrvatskog skladateljaKrešimira Seletkoviæa. Dirigentje bio gost iz Japana, ChikaraIwamura, a osim naruèenogdjela hrvatskog skladatelja naprogramu su se našla redomdjela herojskog karaktera –Beethovenova predigra Egmont,Haydnova 43. simfonija u Es-duru(poznata pod nazivom Merkur)i Saint-Saënsova simfonijskapjesma Heraklova mladost.Nažalost, unatoè odabiruprograma koji bi trebao jamèitiveèer punu dinamiènog sadržajai naboja, u interpretacijiZagrebaèke filharmonije nije semoglo osjetiti gotovo ni trunkasrèanosti i temperamentašto ih jedno zdravo muzikalnotijelo orkestra mora donijeti.Veæ na samom poèetku, s prvimtaktovima Egmont uvertire, dalase naslutiti boljka koja veæ duljemuèi orkestar. Nedostatakpoticajnog impulsa, tromost inezainteresiranost gotovo suneshvatljivi kad znamo i osjeæamokolika je glazbena snagašto je nosi ta skladba. Rasutosttematskog materijala po sekcijamaorkestra bez ikakvaznaèenja i gotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za što smose stotinu puta uvjerili da jejedan od vrhova glazbene ljepotei smisla, nepojmljivi su èak iza umorni i dezorijentirani orkestarbez pravog konstantnogumjetnièkog vodstva, kakvimse u posljednje vrijeme èiniZagrebaèka filharmonija.Labavo i bez sjajaNije mnogo pomoglo nivodstvo Chikare Iwamure.Njegovo dirigiranje nije opisivalovelièanstvene energiènekretnje Beethovenove partiture.Nedostajalo je snage upokretima, a umjesto ozbiljnogherojstva i široke, ali nabijeneglazbene fraze, dobilismo prenaglašeno usporeno iumrtvljeno èitanjeBeethovenoveglazbe. Ni sHaydnovom simfonijomnije bilomnogo bolje. Iovdje je prvenstvenonedostajalo dirigentskogpoticaja, au spoju s nedovoljnožustrim reakcijamaveæeg dijelaorkestra dolaziloje do nesložnosti,efekta vala koji seod centra orkestraširio prema rubnimpultovima. Ton iizraz trebali bi bitiono najvažnije oèemu bi trebalogovoriti kad je rijeèo interpretacijiHaydna. Meðutim,izraza, barem onogs namjerom, jedva da je i bilo– osim u Menuetu, u kojem jebilo i previše akcenta i žustrine,kojih je nedostajalo kodostalih stavaka, tako da je inaèenajgalantniji stavak ispao najsilovitijii najgrublji. Ton je tijekomcijele skladbe bio previšelabav i bez sjaja.U drugom dijelu koncertaèinilo se da su se svi zajednoipak malo oporavili, tako dasmo èuli sasvim primjerne izvedbeSaint-Saënsa i Seletkoviæa.Pomalo odsutan i zamišljenpristup bio je skoro sasvimprikladan fantaziji na temuHeraklove mladosti, u kojojSaint-Saëns u mijenama profinjenoorkestriranih lirskih dijelovai nešto odreðenijih elegantnihherojskih odlomaka dajemjesta zanesenosti japanskogdirigenta Chikare Iwamure.Probuđeni orkestarNova skladba KrešimiraSeletkoviæa Animo uspjela jeipak probuditi orkestar i dirigentaiz pretežno uspavanograspoloženja veèeri, premda,za razliku od ostalih skladbina programu, nije bila herojskogkaraktera. Kroz složeno tkivoskladbe skladatelj je unutarrazlièitih odlomaka, u èetirikarakterom razlièita odjeljka,provukao osnovne glazbenemisli. Animo je nastavakSeletkoviæeve ranije skladbeMinimo, što prepoznajemo usliènim principima odabiraglazbenog materijala. Animo, unešto širem vremenskom rasponuod onoga koji je skladateljimao u Minimu, daje dovoljnomjesta da materijal oživi ida ga se provede kroz razlièitefaze, tretira u razlièitom slogui da poprimi neke karakterneodrednice, èime skladatelj postižekompleksnu i sadržajnobogatu cjelinu.Mimo te ideje, kako smo jebarem ugrubo mogli shvatiti,ostavivši po strani sadržaj,naslov i povijest nastanka skladbe,prepoznali smo smislennadovezujuæi glazbeni tijek,koji kroz jedinstveno iskustvozvuènih osjeta poprima autentièanidentitet. Unutar cjeline,u kojoj se izmjenjuju nemir,pokret i motivièki rad s odmorom,mirom i meditacijom,stvara se dojam stalnog protjecanja,valova, disanja plimei oseke, dojam koji ostaje inakon što skladba prestane.Osjeæaj same oživljenosti, ogoljen,ali intenziviran do kraja,ono je što na sasvim originalannaèin Seletkoviæ odabirei uspijeva snažno donijeti uskladbi Animo.Uvjerenost uhumanističku porukuTrpimir MatasovićAlun Francis u svojojinterpretaciji dosljednopoštuje Mahlerovuhijerarhizaciju tematskomotivičkegrađe, kao i sveagogičke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturiKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 2.svibnja 2003.remda je rijeè o djelu kojeiziskuje velik izvodilaèkiaparat, Druga simfonijaGustava Mahlera u Zagrebu semanje-više redovito izvodi. Akako su izvoðaèi uglavnom uvijekisti (Zagrebaèka filharmonijai Akademski zbor Ivan GoranKovaèiæ) veæih iznenaðenjanajèešæe nema. U posljednjihdesetak godina pamtimo takonekoliko solidnih interpretacijaMilana Horvata (s razlièitimansamblima), natprosjeènukreaciju Kazushija Ōna, a bomei jedan potpuni fijasko, kojije predvodio izvjesni GeorgSchmöhe.Bilo kako bilo, Mahlerovu seDrugu prihvaæa zdravo za gotovo,a nijanse u interpretacijamatraže se u doprinosima dvijusolistica, uvježbanosti zbora ispremnosti orkestra. Trebaloje tako biti i s posljednjomzagrebaèkom izvedbom ovogdjela, pri èemu se unaprijedkao jedinu zanimljivost moglozamijetiti da skladba koju sekolokvijalno zove i Simfonijomuskrsnuæa nije uvrštena na programFilharmonijina Uskrsnogkoncerta, s obzirom na to da jetaj veæ bio rezerviran za, posveneprimjereno, jedan rekvijem.Značajan napredakGoranovacaI ovaj put izvedbu su nosiliFilharmonija i Goranovci, dokje dirigentsko vodstvo preuzeobritanski dirigent AlunFrancis, koji se veæ na nekoliciniprethodnih zagrebaèkihnastupa pokazao kao nadasvepragmatièan umjetnik. On,naime, vrlo dobro zna s kakvimizvodilaèkim snagama raspolaže,i s njima ostvaruje izvedbenorealno ostvariv maksimum.Realno je pritom kljuèna rijeè– jer, kod Francisa nikad nemanikakva forsiranja. U detaljimastoga ima odreðenih nesavršenosti,ali zato u cjelini izvedbaprotjeèe smireno i bez grèa,što u konaènici poluèuje upeèatljivijirezultat nego da sebespotrebno inzistiralo na ionakonedostižnom izvodilaèkomsavršenstvu.Bez obzira na recentne usponei padove, koji se izmjenjujuu gotovo svakotjednom ritmu,orkestar Zagrebaèke filharmonijepokazao je tako ovomprilikom da je u stanju suvisloiznijeti izvedbu MahleroveDruge simfonije, èak i u trenucimakada koncertni majstorOrest Shourgot u svojim solistièkimistupima nikako dauskladi tempo s dirigentomi ostatkom ansambla. AlunaFrancisa, meðutim, nije lakoizbaciti iz takta – to je veæpodvig koji je uspio tek primadoniRuži Pospiš-Baldani, kojatijekom gotovo èitava èetvrtogstavka simfonije nije s dirigentomuspjela naæi konsenzus okotempa izvedbe. Ni druga sevokalna solistica, sopranisticaVlatka Oršaniæ, nije proslavila,premda, za razliku od RužePospiš-Baldani, njezin problemnije bio ritam, nego èesto vrlonesigurna intonacija.S druge strane, premda suovo djelo veæ mnogo puta izvodili,èlanovi Akademskog zboraIvan Goran Kovaèiæ ovaj su gaput interpretirali bolje negoikad dosad, a znaèajan napredaku kompaktnosti zvuka, lijepomi uvjerljivom zapjevu, kao iu uzornoj dikciji, svakako trebazahvaliti Luki Vukšiæu, koji jenedavno i službeno preuzeodužnost zborovoðe Goranovaca.Nijedna nota nijenevažnaIpak, krunski elementuspjeha ove izvedbe MahleroveDruge bio je Alun Francis.Dirigent je to koji savršenorazumije kompleksnostMahlerove glazbe i shvaæa dau glazbi ovog skladatelja nitijedna nota nije nevažna. Istotako, Francis u svojoj interpretacijidosljedno poštujeMahlerovu hijerarhizaciju tematsko-motivièkegraðe, kao isve agogièke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturi.Povrh svega, tu je i potpunouvjerenje u duboko humanistièkuporuku Mahlerove glazbe,uvjerenje koje suvereno prenosii na izvoðaèe i na publiku.Stoga se povremene nedostatke,poput ne baš uvijek uvjerljivihlimenih puhaèa, možezanemariti. Jer, ako je KazushiŌno svojedobno i ponudio ispeglanijuinterpretaciju, Francisovaje bila ne samo uvjerljivija negoi dublja. Kao što smo veæ spomenuli,Mahlerovu se Drugusimfoniju èesto može èuti uZagrebu – ali ovako upeèatljivuinterpretaciju ipak se ne doživljavasvaki dan.
34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališteJesus Queer SuperstarNataša GovedićSociolozi već dugo tvrde kako sesvima nama queer filozofija, sa svojimmaksimalno fluidnim granicamaidentiteta i problemima nepripadanja,uvukla duboko pod kožu, s obziromna to da se ionako ne uspijevamouklopiti u mainstream opciju papirnatepovršine reklamnih plakataUz prvi Queer Zagreb ili <strong>festival</strong> queerteorije i izvedbe, održan od 25. do 30.travnja 2003.vako veli jedan postkolonijalniteoretièar, imenom Paul Gilroy:Novi rasizam... sposoban je povezatidiskurze patriotizma, nacionalizma, ksenofobije,“engleskosti”, “britanskosti”, militarizmai rodne razlike u složeni sustav znaèenja, ukojem “rasa” dobiva svoje suvremeno znaèenje.Rasa, sa ili bez navodnika, nastavljaGilroy, više nije pitanje samo boje kože.Rasa funkcionira kao tip kulturalnogidentificiranja. U tom smislu i unutar“naše” državice postoji rasa onih kojihsu kulturalnopolitièki arijevci i onih kojito nisu. BBB, primjerice, sebe svrstavajuu “višu” rasu (mahom bijeli, muškarci,Hrvati, heteroseksualni), u plavu naciju,dok netko tko nije sasvim siguran u svojenogometne gene može vrlo lako postatižrtvom novog hrvatskog rasizma.Ljubljenje križaKoliko je uska veza nacionalizma ineorasizma pokazuje i letak koji su prijeprve predstave Queer <strong>festival</strong>a, ispredkazališta Gavella, dijelili ortodoksnikatolici (na jednoj strani ulice), kao iparole koje su izvikivali ortodoksni metodisti(s druge strane ulice). Citiratæemo katolike, jer su oni, temeljiti kaoi uvijek, sa sobom ponijeli i pisani materijal.Dakle: Ljudi, koji istinski vole sebe isvoju domovinu, ne èine stvari koje izazivajuBožju kaznu te uništavaju njihove gradove izemlju. Umjesto da prakticiraju neprirodanoblik seksualnosti, homoseksualci bi trebalistupiti u prirodnu braènu vezu (izmeðumuškarca i žene) te na taj naèin zadovoljitisvoje tjelesne i duševne potrebe. Iz takvih bi sezdravih veza raðala djeca i hrvatski bi natalitetrastao. Za zdrave obitelji! Za dobrobitHrvatske! Neorasizam zna da su osjeæajiveoma opasne stvari. Zamislite kakobi svijet izgledao da umjesto voljenjadomovine i vlastite crkve, svi prijeðemona (nediskriminirajuæe) voljenje svakogpojedinog ljudskog biæa, bez obzira kojojzajednici pripadalo! S druge strane, moguæeje zamisliti i Isusa Krista kao jednogod gledatelja – ili èak performera?– predstave Show Off Ursule Martinez,prikazane unutar selekcije <strong>festival</strong>a. Unjoj umjetnica od publike traži da jebezuvjetno prihvati i zavoli, zapeèativšiiskaz apsolutnog prihvaæanja strastvenimpoljupcem u usta (inaèe, zagrebaèka jepublika obaju spolova pristala na ovakaviskaz naklonosti za Martinezovu). Premajoš jednom moguæem scenariju, sinMarije i Josipa takoðer bi ustao iz gledališta,popeo se na pozornicu i uzvratiojoj ljubav, zašto ne i traženim kušlecom.I to ne zato što mu je cilj “posrnulu”lezbijku vratiti na “pravi put”. Negozato što ljubav (èak i prema egzibicionistima)zbilja može biti neogranièena.Papa bi vjerojatno queer predstavi veomazabrinuto zadao sljedeæa pitanja: moguli Isus i Ursula Martinez zaèeti dijete?Ne? Onda kamo uopæe vodi taj poljubac?Ne vrijeða li takva “javna intimnost”i doktrinu prokreacije i ideju svetostibraka? Ali nevolja je u tome što Isus osobnonajsurovije odstupa od natalitetnepolitike Katolièke crkve, zasad nemajuæipriznatih krvnih potomaka. S predstaveShow Off demonstrativno bi vjerojatnoizašli i èelnici židovske vjerske zajednice(na tu smo temu mogli pogledati i jedanod filmova <strong>festival</strong>ske selekcije Tresuæi sepred Bogom) te islamski fundamentalisti.Bez obzira na heraldièke razlike svojihvjeroispovijedi, kako je teško Božjim ljudimavoljeti èovjeka! Gotovo nemoguæe.Sam svoj roditeljU solo performansu Drakulin sinnjujorškog umjetnika Davida Drakea iredatelja Chucka Browna uprizorena jepotraga za vlastitim “etnicitetom”; za“domovinom”, za “oèinskim korijenima”,za obiteljskim grobljem, za živim srodnicima.Buduæi da Drake vuèe originalnoeuropsko prezime Drakula, putovanje uprošlost vodi ga preko Transilvanije, toènijereèeno suvremenih “vampirološkihstudija”. Ne èudi što Drake toèno citiraNinu Auerbach (zbiljsku književnoteorijskudivu drakulologije); ono što zaèuðujejest toèno uprizorenje besmislenosti književneteorije kao suvremene skolastike.Moram priznati da u Drakeovoj kriticiakademske znanosti ima dosta istine:ništa nije komiènije od kongresa u kojemse sudionici razmeæu citatima, pršteæiod meðusobne kompetitivnosti (užasnaje sramota biti neinformiran), ali nisuu stanju izreæi ni jednu jedinu riziènu,inovativnu misao (nije sramota biti trivijalan).Performerovo prijeteæe režanjena sve koji se ne slažu s mišljenjemteorijskog izlagaèa takoðer je tipiènareakcija inih kongresa: veæina ljudi uovim ili onim znanostima nije pretjeranootvorena dijalogu. Drakeova potragaza Drakulama završava u Hrvatskoj, uRijeci, gdje nalazi Milorada i Dušana zakoje ustanovljuje da uistinu imaju (srpskoturske)veze s njegovim (hrvatskim)pradjedom. Taj je link veæ nadasve intrigantanza domaæi kontekst: Drakeovisrpskohrvatski vampiri, ta osobita rasa“neèiste” genetike i krvožednog apetita,automatski bi zajamèili visoku tiražuNacionala i Globusa, a vjerojatno i širuakciju èišæenja Hrvatske od “zlih duhova”,predvoðenu nogometnim navijaèima(Raèan se niti o tom pitanju ne bi bio ustanju izjasniti). Jedini je problem štoèak ni toèna imitacija Miloradova vampirskogpatriotizma ne mijenja Drakeovosjeæaj obezdomljenosti. Drakula i daljepripada samome sebi; svijetu svojih fikcijaBijela koža i srednja klasa još ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistički Drugi ostaje stranacsvjetova koji ga, kako veli naš teorijski prijatelj Gilroy,tretiraju kao “problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queer performansiuglavnom pojavljuju u formi solo nastupa: bitimarginaliziran obično znači i biti osuđen na vlastitestvaralačke resursei emocija, potraga i potreba. Predstavakao da parodira kulturalni klišej OliveraTwista, s obzirom na to da suvremeno“siroèe” (otac ga ne prihvaæa èak ni nasamrtnièkoj postelji) nikada ne nalaziadoptivnu obitelj. Ne nalazi je ni meðuvampirima. Unatoè svom svojemu šarmu,plemeniti krvopijci èudno izostaju sasvih lokacija – izuzev književnih kongresa.I tako ispada da bijela koža i srednjaklasa još uvijek ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistièki Drugiostaje stranac svjetova koji ga, kako velinaš teorijski prijatelj Gilroy, tretiraju kao“problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queerperformansi uglavnom pojavljuju u formisolo nastupa: biti marginaliziran obiènoznaèi i biti osuðen na vlastite stvaralaèkeresurse.Sama svoj iscjeliteljJoš jedna njujorška i k tome haiæansko-amerièkaumjetnica, pseudonimaDred (od Mildred), zainteresirana je zatematiku prevladavanja neo/rasizma. Uprvom ga dijelu predstave prepoznaje uPuff Daddyju, hip-hop i rap producentu,jednom od najmoænijih predstavnikaamerièkog kulta financijske pretilosti,glazbe koja ne dobiva visoke kritike, alifunkcionira kao “opijum za narod” teestetika grabeža i šovinizma, dakle u bitijednog Arkana made in USA (pripadajuæuCecu, usput budi reèeno, Puff Daddyjuodigrala je Jennifer Lopez). Pogledate lièasopis Vogue iz studenoga 2002., u kojemglavnu ulogu igra upravo ekspoze ospoju Puffove glazbe i modne industrije,vidjet æete da je ono što Puff prodaje zaistavrlo blisko kazalištu. Citiram ga: Stavje po sebi jedan od najvažnijih elemenata mode.Pa ako Puff prodaje stav, zašto ga Dredne bi malo raspaèavala po cijeni transvestitskeironije? Svi ti dijamanti i pripadajuæašepurenja nagomilanim statusnimsimbolima idealna su graða za scenskudekompoziciju. A ako utjelovljenje “razbacanog”amerièkog šovinizma uspješnoimitira jedna krhka crnkinja, morabiti da i u samom Puffovu stavu postojinešto veoma blisko queer svjetonazoru.I opet se pozivam na intervju u Vogueu,u kojem Big Daddy doslovce izjavljuje:I am not afraid to dress up (Ne bojim se
V/104, 8. svibnja 2,,3.35dotjerivanja/uljepšavanja/presvlaèenja).Vjerovali ili ne, to nije transvestitskamisao. Osim ako je ne izložite queerpogledu, pod kojim svakodnevica pružaobilje dokaza tome da veæina nas takoðerne nalazi smisla u kupoprodajnoj seksualnostii kupoprodajnoj kulturi. Socioloziveæ dugo tvrde kako se svima nama (veæinskomstanovništvu globalne tržnice)queer filozofija, sa svojim maksimalnofluidnim granicama identiteta i problemimanepripadanja, uvukla duboko podkožu, s obzirom na to da se ionako neuspijevamo uklopiti u mainstream opcijupapirnate površine reklamnih plakata.Dred je veoma dobra u scenama kojese tièu impersonacije crnaèkog neorasizmavelikih hip-hop producenata, alikada prelazi na govor prosvjetljenja igospelno otpjevane objave ljubavi premasebi, obraæajuæi se publici retorikom“univerzalne” i “pronaðene” istine, stariskeptik kao što je autorica ovih redovatrenutaèno dobiva alergijsku reakciju.Sama svoja publikaBritanska umjetnica španjolskogporijekla Ursula Martinez i njezinapredstava Show Off analitièki je “najtvrði”,pa onda vjerojatno i najzanimljivijiorah kazališnog dijela Queer <strong>festival</strong>a.Njezina je tema kritika i inscenacijavrlo razlièitih oblika “glumstvenosti”:od one najbanalnije, bulevarske, gdje seod performera oèekuje striptiz i dobrenoge (vidi: Bojana Gregoriæ), kojimaMartinezova otrovno sarkastièno otvarapredstavu, do glumstvenosti kao jedinog,ili bar kraljevskog, naèina da pronaðemokoordinate vlastite osobnosti. Kakoèitavo vrijeme razgovara iskljuèivo sasamom sobom (u formi video dnevnika,filmskih zapisa, pitanja koja zadaje sebiili, pak, naredbi koje upuæuje scenskojsuradnici i životnoj partnerici Carmen),premda se formalno obraæa zbiljskomgledateljstvu i èak od njega traži cjelove,publika za Martinezovu postaje tekpasivno zrcalo; mrtvo zrcalo kojemu jemoguæe i platiti da radi ono što se odnjega traži, ali publika nije ništa više odmašine, u koju se ubacuju novèiæi dabismo dobili traženu robu. Što se menetièe, takav tretman gledatelja smatramtjeskobnim, neugodnim iskustvom, alisvakako i iskustvom koje radikalizira (paonda i dovodi u pitanje) vjeèiti voajerizampasivnih promatraèa. Vrijedno jespomenuti da se publika opire vlastitu“kroæenju”, unatoè latentnoj agresivnostiMartinezove darovavši joj daleko više odonoga što je tražila, bolje reèeno zahtijevala.Druga dimenzija predstave, vezanaza parodiranje melodramatiène kazališneemocionalnosti uz pomoæ šansone ustilu meksièkoholivudskih sapunica i natemu kako je sve što osjeæamo puro teatroiliti èisto kazalište (videoprodukcija ovepjesme dodatno se podruguje narativnimstrategijama sentimentalnog pripovijedanjao izgubljenim ljubavima) takoðerje veoma ambivalentna: ako nam veæ ijest potreban taj glamur lažne emocionalnosti,ipak i u kièu spava zrnce istineo stvarnim dimenzijama naše usamljenostii/ili gladi za velikim osjeæajima.U tom je smislu Martinezova bliska jošjednom queer & camp redatelju PedruAlmodovaru. Domaæoj publici, posebnoženama, mogla bi biti poticajna njezinaizvedba složenog, “drskog” samodefiniranja.Ako su žene stoljeæima optuživaneza histrionizaciju i “pretvaranje”,ovdje vidimo na koji naèin glumstvenostdestabilizira socijalne i posebno šovinistièkepredrasude, u kazališnom smislufunkcionirajuæi kao nevjerojatno stabilnaspoznajna varijabla. Što se, dakle, teatratièe, Queer Zagreb mogao bi trajati itijekom èitave godine: problem glumstvenostimoæi i glumstvenosti opresijeu nas zaslužuje kontinuiranu terapijskuobradu.kazališteSvakodnevno i/ili prikazivačkotijeloIvana SlunjskiU pretakanju osobnih vizija u scenske,oslanjajući se na konciznost izrazai istaknutu likovnost, Iva Pavičićostaje dosljedna mišljenju u slikama iprizorima s većim brojem izvođačaUz plesnu predstavu Ive PavičićŽabokrečina ili babina kaša, izvedenu uteatru EXIT, Zagreb, 13. i 14. travnja 2003.rošlogodišnja Platforma mladihkoreografa u punom je jeku najavilanovopridošla autorska imenakoja bi u narednom razdoblju u skliskopodruèje plesa mogla unijeti zanimljivepromjene. U meðuvremenu su neka odtih imena lišila projekte potpisivanjaautorstva, dok su se druga utopila u beznaðutehnièkih i tehnoloških novitetakojima odvažno zaogræu idejnu tromosti staro ruho pokušavaju podvaliti podnovo. Iz te generacije hrvatskih autoraistupa Iva Pavièiæ premijerom predstaveŽabokreèina iliti babina kaša u izvedbiTrupe TO, bilježeæi evidentniji pomakna uzlaznoj putanji. U pretakanju osobnihvizija u scenske, oslanjajuæi se nakonciznost izraza i istaknutu likovnost,Iva Pavièiæ ostaje dosljedna mišljenju uslikama i prizorima s veæim brojem izvoðaèa.PreobrazbePomalo nespretno odabranog naslova,predstava krije zaokupljenost preobražavanjem,kako mijenama ljudskogorganizma i individualnim spoznajnimprocesima tako i prijelazom kolektivnoorganiziranih shema opipljivog ufiktivno. Kao i raniji rad Diptih (biti/sjaj),struktura Žabokreèine takoðer je parceliranau dvije funkcionalne cjeline. Prvacjelina u objema situacijama služi kaonajava dogaðanja koje tek predstoji ukasnijem tijeku razvoja. Izlaske izvoðaèapopraæene vrlo usporenim kretanjem ismrzavanjem odreðenog stadija ekspresijetransformirajuæeg lica u grimasu, kao štosu, primjerice, vrisak, plaè, gaðenje ilièuðenje, Pavièiæ gotovo doslovno prenosiiz jednog rada u drugi. U oba rada u prvomdijelu predstave izvoðaèi nakanomprovokativno smjeraju prema publici pase istovjetnost iskaza može shvatiti kaonadopunjavanje prethodno nedovršeneporuke, ali i kao odviše prepoznatljivaforma autorièinog rukopisa. Informativnacjelina koja provocira izazivaèkim stavomujedno na metu valoriziranja postavljadruštveno tijelo, a druga cjelina više seokreæe estetskoj vrijednosti prikazivanogmaterijala. Na prijelazu iz jedne u druguizvedbenu cjelinu Žabokreèine izvoðaèiskidanjem viška odjeæe naznaèuju metamorfozusvakodnevnog u prikazivaèkotijelo. Brisanje vidljivih rezova i interpolacijau jedinstveno tkivo pridonijelibi zgusnutijem scenskom obliku koji biotvarao prostor studioznijem pristupu islojevitijoj varijabilnosti znaèenja.Vizualni tijekDjelotvornim scenografskim rješenjem(scenografiju potpisuje IvanPavièiæ) u obliku pregradnih stijenascena se dijeli na katove i manje kutije ukojima se istovremeno odvija nekolikoparalelnih radnji. Scena stalno teèe, mijenjase, razgraðuje se i izgraðuje. U žarištugornjeg kata centralnog dijela scenedominira protoèna slika nogu u hodu,kat ispod pozornost se skreæe na komešanjei pretapanje klupka ljudskih tijela,zdesna se sukobljavaju muška i ženskapolutka biæa, a slijeva tri suðenice skokovima,trzajima i poklièima raspliæu isapliæu životne niti. Ireverzibilnost univerzalnogvremena koje prati uzroènosti posljediènost može se na tren zauzdatiako èovjek unutar univerzalnog pronaðenaèin stvaranja svog vlastita vremena.Ne promatranjem njegova tijeka, negograðenjem novih sustava i njihovim pohranjivanjemu svijesti onoga koji stvara.Svako od zbivanja na sceni naglašenoje svjetlosnim uèinkom i igrom crnih ibijelih ploha. Mijenjanjem intenzitetasvjetlosti iz zamraèene pozadine izranjajurazlièite nijanse svijetlih kontura ubijelo odjenutih izvoðaèa. Obasjane figureizvoðaèa i tamna i svijetla podruèjascene povezuju se u nedefinirane formacijekoje permutiraju neovisno o zadanompoložaju u prostoru. Svjetlo takoomoguæuje nastajanje živuæih oblika kojise svojom samovoljom suprotstavljajuustaljenoj promjenjivosti i zakonitostimavremena. Scensko svjetlo shvaæeno kaosvjetlost èija postojanost uvjetuje životopire se univerzalnoj prolaznosti svih mijena.Za oblikovanje rasvjete u ovoj predstavipodjednako su odgovorni TomislavBaotiæ i Iva Pavièiæ.Nepretencioznost idomišljenostU tridesetak minuta scenske igrekoja plijeni vizualnim dojmovima fluidnogpremještanja tijela i sjena, pokretkoji izvoðaèi rabe ne ulazi ni u jednuklasifikaciju zamamnih fenomena trenutaènihplesnih trendova, sasvim jeprirodan i logièno slijedi intenciju tijela.Svladavanje plesaèke tehnike važnoje u održavanju mišiænog tonusa i kontrolikoordiniranja pokreta u skladu sasvjesnom namjerom posjednika tijela.Ulaskom u proces realizacije ideje istoje tako važno zaboraviti na svako oplemenjivanjetijela tehnièkim vještinamakako bi istraživanje moglo donijetidrukèija saznanja od postojeæih. IvaPavièiæ i njezin izvoðaèki tim (ValentinaÈebušnik, Domagoj Dorotiæ, MajaKovaè, Petra Kursar, Ivana Levaniæ,Enesa Mahiæ, Jasna Malus, MajaMarjanèiæ, Nevenka Mikleniæ, LasloPinter, Mirta Zeèeviæ/Ivona Komarom)u tome su uspjeli. Ako u daljnjem raduostanu na zacrtanoj liniji, svakako bibilo poželjno da se usude u dublje zadiranjeu psihologiju društva i stanjaljudskoga duha.
36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališteOpasno blizu pozorniciFinski filmskialbumiLidija ZozoliOdričući se arbitriranja za predstave,Boris Senker posredno arbitrira zakazališteUz dvije knjige teatrologa i dramatičaraBorisa Senkera: Pozornici nasuprot.Zagrebačka kazališna kronika 1995-2000,Biblioteka Četvrti zid, Disput, Zagreb2003. i Kazališne razmjene, BibliotekaKnjiževna smotra, Hrvatsko filološkodruštvo, Zagreb 2002.ada je prije sedam godina u Malojbiblioteci Matice hrvatske objavljenaknjiga kazališnih kronikaBorisa Senkera Zapisi iz zamraèenog gledališta(1996.), unutar korica te knjigenašle su se kronike objavljivane u èasopisuRepublika u razdoblju od 1986. do1991. godine. Knjiga Pozornici nasuprot,koju je nedavno objavila i predstavilanakladnièka kuæa Disput, svojevrstanjoj je nastavak te obuhvaæa razdoblje od1995. do 2000. godine. Izdavaèkoj kuæiDisput hrvatska teatrologija ima zahvalitii za Senkerovu preraðenu i dopunjenudvotomnu Hrestomatiju novije hrvatskedrame. Veæ i puko nabrajanje svega štoje Senker posljednjih godina uredio inapisao dobar je primjer što bi sve moglahrvatska teatrologija, samo da joj je maloviše autorske discipline.Kulturološke analizeÈinjenica da u Hrvatskoj specijaliziraneèasopise, bez obzira koje vrste onibili, osim stalnih suradnika tih èasopisa,èita vrlo uzak krug ljudi samo je razlogviše da ove kazališne kronike buduobjavljene kao knjiga. Drugi razlog je zakazalište nešto bitniji. Naime, i ove sukronike, kao i prošle, pisane u namjeriosobnog komentara, ne samo kazališnihpredstava nego i kazališta kao fenomenanepobitno vezanog uz društvo, državui kulturu u kojoj nastaje. Postavka daje posao kazališnog kritièara da piše (...) opredstavama, ali mora biti svjestan i èinjeniceda veæina predstava ne nastaje u Brookovupraznom prostoru, nego u nekakvom kazalištui nekakvoj kulturi, koju autor iznosi u prvojknjizi, u njihovom se nastavku odmièeod kritièarsko/kronièarskog komentara ipribližava kulturološkoj analizi u kojoj sukljuèni faktor recentna politièka zbivanjau zemlji kao i odjek globalnih politièkihi društvenih dogaðaja u kazalištu kaomediju. Buduæi da je kazalište skup i spor“lakmus papir” recentnih društvenih ipolitièkih zbivanja, njegovu osuðenostna vjeèito kaskanje u odnosu na televiziju,novine, pa èak i èasopise, BorisSenker prati s velikom dozom simpatije,ali i kritiènosti jer, odrièuæi se arbitriranjaza predstave, on posredno arbitrira zakazalište, bolje i aktualnije nego što ga jezatekao kao kronièar s mjesta koje je mimo(...) želja i (...) volje pozornici nasuprot.Analize predstava u ovim kronikamasu povod za oštru, uglavnom vrlo nepristranu,ali nerijetko i ironiènu, prosudbuviðenog kazališnog materijala, kao iredateljskog, dramaturškog i glumaèkograda na predstavi, kao i razloga (što mise èini najbitnije) zbog kojih su se nekidramski tekstovi našli na repertoarimazagrebaèkih kazališta tih godina te razlozimazbog kojih su njihova uprizorenja,unatoè nastojanjima ansambala i autorskogtima predstava, izgledala kako suizgledala. Naslovi pojedinih poglavljadovoljno govore o tome (npr. Bijele èarapei mobitel, Još lektire... te bijelih èarapa imobitela ali i apsurda...). (Ne)povezanostpolitike i kazališta, koju kazališni kritièarinerijetko izbjegavaju u širokom lukuili je, kao drugu krajnost, nalaze i tamogdje je nema, u Senkerovim kronikamaprovedena je kao diskretan obraèun snegativnim utjecajima (ne)brige vlasti ipolitike o kazalištu (Sveudilj nièije kazalište,Povijesni express, Imamo gradonaèelnikaili Kruh bez kvasa, Dvije politièke bajke...)bez težnje da se pronaðu destruktivnielementi te sprege ili “prokažu” krivci.Protiv ljušturaÈitatelji koji posegnu za knjigomBorisa Senkera sigurno ne pripadaju uautorove kategorije sluèajne ili privedenekazališne publike, niti æe biti predmetomduhovita autorova kvaziteorijskognaklapanja o neizostavnoj (premijernoj)i sluèajnoj (repriznoj) publici. Iakodiskurz kronièara i teatrologa BorisaSenkera èini kronike pristupaènima i“sluèajnom” i “neupuæenom” èitatelju,povezivanje razdvojenih svjetova, zasebnihljuštura politike, kazališta, društvai publike bit æe otkriæe upravo onimakoji kazalište poznaju iznutra. Kada samèitala Zapise iz zamraèenog gledališta èinilisu mi se idealnim priruènikom za mladukritièarku (kakva sam u to vrijeme bila),jer su Senkerove minuciozne analizeza mene oživljavale davno nestali svijetprolazne kazališne umjetnosti kao fenomenakoji se uvijek može adekvatnodoživjeti samo gledanjem iz zaštiæenepozicije promatraèa iz mraka. Pozornicinasuprot donijelo mi je drukèije i dubljeèitateljsko iskustvo. Ne samo da tekstovigovore o mnogim predstavama o kojimasam i sama trebala izraziti profesionalnoi argumentirano kritièarsko mišljenjenego govore i o fenomenima i dogaðanjimau hrvatskom kazalištu koji suizazivali dvojbe i pitanje treba li unutarkritike predstave spominjati sve (barone poznate) izvankazališne razloge štobi, u krajnjem sluèaju, bili olakotna okolnostza sve, tako èeste, kazališne promašaje.Boris Senker u svojim kronikamapokazuje da je to moguæe i potrebnoomoguæujuæi upuæenom èitatelju povratak“u srž hrvatskog kazališta, na njegovaosjetljiva, štoviše neuralgièna mjesta,osjeæajuæi teatrološki produbljeno, aistodobno artistièki pronicavo kako sepozornica i gledatelji nalaze svatko u svojojljušturi.” (Nikola Batušiæ). Iako su mnogepredstave opisane u kronikama prošlei ugasle, njihova utemeljena analiza teironijski komentar prošlih dogaðanja uhrvatskom kazalištu nerijetko su duhovitii zabavni, a otkloni, digresije, bez obzirau kojem asocijativnom pravcu odveleèitatelja, korisne i višeslojne. Upravo uvišeslojnosti analiza kazališnih fenomenaBoris Senker nalazi uporišnu toèku zaspajanje razdvojenih svjetova, prožimanjezasebnih ljuštura (gledateljske,kazališne i politièke), koje u kazalištunerijetko nastoje (su)egzistirati u “sjajnojizolaciji”, kao da æe im ona omoguæitipristojnu, graðanski licemjernu distancukojoj je uvijek dopušteno komentiratibez stvarne akcije. Boris Senker svakomsvojim napisom nijeèe taj sjajni izolacionizamgraðanskog poimanja kazališnogfenomena ukazujuæi da smo, iako bez željeda to budemo, u kazališnom èinu svipovezani. Postavljanjem predstave redatelju njega unosi osobno iskustvo èitanjateksta, glumci (s više ili manje uspjeha)vrlo osobno interpretiraju dramska lica,a publika – bez obzira koliko odvojenaželjela biti – iz osobnog iskustva tumaèi idoživljava ono što je na pozornici vidjela.Scene razmjeneNa vrlo slièan naèin, ali u drugoj vrstidiskursa, Boris Senker obraðuje kazališnefenomene u knjizi teatrološkihstudija Kazališne razmjene, koju je krajemprošle godine objavilo Hrvatsko filološkodruštvo. U Kazališnim razmjenama objavljenesu studije sa znanstvenih skupova(Krležini dani, Skup Milan Begoviæ i njegovodjelo, Prvi hrvatski slavistièki kongres) iprilozi znanstvenim projektima kojima jezajednièko poimanje “kazališta kao mjestarazmjene vrijednosti, dobara, emocija,znanja, iskustva... “, ali i kao pokušajkomparatistièkog i teorijski utemeljenogpovezivanja kazališne teorije i prakse,no ove su “razmjene” ipak daleko višenamijenjene uskome krugu èitatelja– teatrologa, povjesnièara i teoretièaraknjiževnosti – negoli široj javnosti.Prepustimo im, stoga, pomnije predstavljanjeSenkerova teksta.Nikša MarušićKaurismäki ovim filmom dodatnopodcrtava svoj filmski rukopis, a značajanpodsjetnik na prethodna ostvarenjaotkriva se i u izboru glavnih glumaca,Markka Peltola i Kati Outinen, koja jeu ulozi Irme odnijela i Zlatnu palmu zaglavnu žensku uloguČovjek bez prošlosti, Mies vailla menneisyyttä (TheMan Without a Past), Aki Kaurismäkiada se kriteriji u potpunosti prepustetržištu, sasvim je izvjesnoda filmski produkt jedne relativnonepoznate <strong>europske</strong> kinematografije,kakva je na primjer finska, treba nositimnogo više posebnosti od razvikanihholivudskih proizvoda kako bi privukaopubliku u dovoljnom broju i tako postaoisplativ u redovitoj kino distribuciji. Akose prisjetimo pojedinih naslova izniklihupravo u tzv. malim kinematografijama,primjeæujemo da ni njihove osvojene<strong>festival</strong>ske nagrade, pa ni iznimna gledanostu matiènoj zemlji, najèešæe nisubile dovoljna preporuka širem domaæemgledateljstvu. Vjerojatno ni Èovjeku bezprošlosti, najnovijem ostvarenju finskogredatelja Akija Kaurismäkija, velika nagradau Cannesu i ovogodišnja nominacijaza Oscara u kategoriji stranog filma, nebi bili dovoljni za redovitu distribuciju uHrvatskoj da autor nekim ranijim ostvarenjimanije na našim prostorima stekaozavidan krug obožavatelja. Nakon što sepoèetkom osamdesetih s bratom Mikompoèeo baviti filmom, samostalno je realiziraonekoliko dugih i kratkih igranihfilmova, a tek je ostvarenjem LeningradCowboys Go America (1989.) stekao popularnosti postao posebno štovan od dijelapublike koja stremi nekonvencionalnomfilmskom izrazu. Tim filmom nije izmijeniosamo svoju, nego je uzdigao i karijerusamih protagonista, finske rock skupineSleepy Sleepers. Band je dvije godineranije nastojao objaviti album za britanskotržište i za tu je prigodu nastupaopod imenom Leningrad Cowboys, da biuskoro, potaknuti uspjehom filma, èlanoviodluèili potpuno odbaciti stari naziv.Iako Kaurismäkijeva ostvarenja nismoimali prilike ranije gledati u kinima, nekolicinanjegovih filmova u nekoliko jenavrata prikazana na Hrvatskoj televiziji,pa je tako, uz sve veæu potražnju za piratskimkopijama Lenjingradskih kauboja,porastao i broj Akijevih fanova. Stoganije nimalo iznenaðujuæe da je najnovijeostvarenje ovog Finca više od dva tjednoboravilo na repertoaru zagrebaèkeKinoteke.Optimizam iznad svegaPri dodatnom osvrtu na osvojene nagradeteško se obraniti od primisli da bi unekim manje optereæenim raspodjelamaÈovjek bez prošlosti vjerojatno prošao i boljeda ove sezone nije bilo prebijanja nekih
V/104, 8. svibnja 2,,3.37filmdavnih dugova, jer upravo je pomalozaboravljeni Roman Polanskisa svojim filmom Pijanist pokupiokansku granèicu i tri holivudskakipiæa.Koliko Kaurismäki žali zbogtoga, teško je reæi, a ako je suditiprema njegovim intervjuima,jedini osjeæaj koji gaji premaHollywoodu, njegovim kriterijimai, kako kaže, predvidljivim filmovima,jest neskrivena mržnja i iskreniprezir koji mu ponekad dajesnažan pokretaèki motiv i tjeraga da i dalje radi svoje filmove. Zgroženagresivnošæu amerièke vanjske politike,svoje stavove u posljednje vrijeme sveèešæe iskazuje i mimo filmskog platna.Tako je nedavno, pri odlasku na njujorškifilmski <strong>festival</strong>, isprovociran odbijanjemamerièkih vlasti da odobre vizu iranskomredatelju Abbasu Kiarostamiju, i samodbio prisustvovati tom <strong>festival</strong>u. Svojuprotestnu gestu objašnjava jednostavnimupitom: Ako im ne treba jedan iranski redatelj,zašto bi im trebao finski?Iako Èovjeka bez prošlosti smatra drugimdijelom zamišljene helsinške trilogije, unjemu ne nalazimo mnogo èvrstih poveznicas prethodnim ostvarenjem Driftingclouds, tek ponovni prikaz rubnih dijelovaHelsinkija i neizvjesne buduænosti glavnihaktera.Posebno je zanimljiv uvodni dio filma.Autor nam o èovjeku koji noænim vlakomdolazi u grad ne govori ništa. Za vrijemekratkog sna u klupi parka dohvati ga trojkauliènih razbijaèa i, nakon temeljitogtretmana èizmama i bejzbolskom palicom,razbacaju njegovu prtljagu i ostavega pretuèenog u parku. Kaurismaki uscenama nasilja ništa ne karikira, prikazujega onakvim kakvo je u stvarnosti,bezrazložno i surovo. Jedini podatak kojinam nešto govori o žrtvi je maska za varenjekoju štemeri pronalaze u njegovojtorbi i potom stavljaju na njegovu isprebijanuglavu, a ispražnjena torba koju nakraju pohoda bacaju na njega, pristajemu poput kakva štita, pa on u sljedeæemkadru, precizno odmjerene komike,izgleda poput palog viteza oklopnika.Stvari, èini se, postupno dolaze na svoje,odmah postaje jasno da autora ne zanimaljudska destrukcija, nego da i dalje ostajeprivržen svom stalnom postulatu: Filmovitrebaju biti vedri i optimistièni, kad veæživot nije takav. Uskoro slijedi obrat ispunjenbizarnim i nepredvidiv humorom.Nakon što se neznani i isprebijani junakdomogao bolnice, lijeènik nakon kraæegtruda konstatira njegovu smrt, pokriva gaplahtom i napušta prostoriju, da bi nedugozatim ovaj jednostavno oživio, odšetaose do ogledala i bez veæih poteškoæa,bolnog krika ili anestezije, namjestio svojslomljeni nos. Zasigurno jedno od najoriginalnijihfilmskih uskrsnuæa. U galerijièudnih likova svojstvenih Kaurismäkijevufilmskom albumu, meðu potpunim marginalcimai beskuænicima koji obitavaju unapuštenim kontejnerima, otkrivamo daglavni lik uslijed zadobivenih udaraca uglavu ima potpunu amneziju. Lišen prošlostii svih veza s ljudima, on koristi svojunovu šansu, poèinje drugi život. Izuzetod sjeæanja nastoji fragmente novonastalebijede posložiti u obrazac normalnog života.Unajmljuje kontejner, u priruènomvrtu sadi krumpir, dovodi struju s obližnjegelektriènog voda, a svom oskudnompokuæstvu pridružuje i odbaèeni džubokskoji je još u stanju reproducirati nekolikoranih rock hitova. Neizostavna opsjednutostrockom dodatno je podcrtana i izboromnjegova novog zanimanja, on želi bitimenadžer lokalnog banda. Postoje i posebniizlasci, odlazak na topli obrok, kojiizgubljenim dušama daje Vojska spasa, anjegovo prvo novo prijateljstvo moglo jerezultirati ponovnim udarcem u glavu;dobronamjerni je prijatelj malo pretjeraou uvjerenju da takva metoda ponekadmože povratiti izgubljeno pamæenje.Teret zaboravaPremda je i nadalje povremenonepredvidiv, treba ipak priznati kakoKaurismäki ovim filmom samo dodatnopodcrtava svoj filmski rukopis, a znaèajanpodsjetnik na prethodna ostvarenja otkrivase i u izboru glavnih glumaca, MarkkaPeltola i Kati Outinen, koja je u uloziIrme odnijela i Zlatnu palmu za glavnužensku ulogu.Èovjek bez prošlosti u neèemu ipak znaèiprekid u odnosu na nekoliko posljednjihostvarenja u kojima se redatelj svjesnoodricao odreðenih segmenata slike ilizvuka, pa se veæina njegovih obožavateljapribojavala da bi taj minimalistièki otklonmoga završiti u potpuno zatomljenojslici ispunjenoj šumovima. Za razlikuod toga, film obiluje bojom i tek je uodreðenoj mjeri osloboðen dodatnihzvukova, usmjerujuæi tako svu pozornostgledatelja na <strong>kratke</strong>, ali nadasve umornedijaloge, koji su najèešæe i najprivlaènijidio filma. Sroèeni su vještinom koja nepoštuje narativnu gradaciju, ponekadfunkcioniraju kao izvrnute frazeholivudskih akcijskih junaka, kojeizgovorene ustima Kaurismäkijevihlikova izazivaju dodatni smijeh publike,ponekad beketovski strše, a nije rijetkostda jedan od sugovornika preskoèisvaku repliku i zakljuèi daljnji razgovorbizarnom poslovicom. Takav pristupprovlaèi se kroz cijeli film, a samopovremeno, kroz romancu glavnih likova,dobiva drukèiji prizvuk, ali je i nadaljeprožet humorom i vedrinom.– Pomozi mi da se spremim – pozivaIrmu u trenutku privremenog rastanka,dok sjede za stolom. – Ali ti nemaš ništa– odgovara ona. –Upravo zato, ostani samnom, samo sjedimo i šutimo. Neslomljivioptimizam još je jedan od stalnih motivaKaurismäkijevih filmova, u ovom sluèajuon je koncentriran u glavnom liku koji gakonstantno disperzira prema svojoj okoliniiskazujuæi zavidnu unutarnju snagu,èovjek bez sjeæanja, uskrsli novi èovjekkao oslonac sebi i drugima. Èini se dasvojim junakom i njegovim totalnim zaboravomKaurismäki prije svega parodirastalnu prisutnost tog motiva u mnogimfilmovima, a kada nakon potrage za poslom,neuspjelim pokušajem otvaranjabankovnog raèuna i karikiranim advokatskimsuèeljavanjem, policija otkrijestvarni identitet glavnog junaka, pokazujese da on nije bio nikakav uzoran tip. Usvom zaboravu on ne nosi nikakvu važnutajnu, obièan je metalski radnik, povremenosklon alkoholu i maltretiranju svoježene. Ponovo suoèen sa svojim lošim karakterom,odnosom koji se više ne možespasiti i novim ženinim izabranikom,odluèuje ostaviti sve, prostranu kuæu iureðeni vrt, jer on se još ne sjeæa da jenešto od svega toga nekada bilo njegovo ivraæa se u svoju novu zajednicu. Premdaje Kaurismäkijevo insistiranje na ambijentudonijelo filmu nekoliko nepotrebnihminuta viška, nije ni u kom sluèaju narušilotijek fabule ili zamorilo gledatelja;išèekivanje komiènih detalja, za koje ni ujednom trenutku niste sigurni kada æe sepojaviti i u kojem obliku, èine film izrazitozabavnim i gledljivim, podsjeæajuæi daza Akija Kaurismäkija i dalje treba ostavitimjesta na repertoaru, jer èovjek prije svegazna iznenaditi, i to èini jako dobro.kritikaKamikazeživotaNataša PetrinjakNiz izvrsnih, kratkih, pitkih, ponekadmalo morbidnih, ali nadasve nježnihpriča, u kojima je premetanjem naivnostii surovosti autor uspio dočarati magijuunutrašnjeg svijeta djeteta te zbunjenostpuberteta i odrastanjaZoran Lazić, Miss Krampus, AGM, Zagreb, 2003.a ovaj je lud! – lako je zamisliv uzviknakon što se proèita prva, druga ilipeta prièa Zorana Laziæa. Na primjer,zbog reèenice kojom poèinje prièaPosljednji tango: Baš sam davio maèiæe napotoku kad je dotrèao Toni i sav zadihan objavio:stigli su Francuzi!, ili zbog one kojompoèinje Baka: Jednog se dana moja najdražabaka ustala iz mrtvih. Sreæom, oni kojima bise takav uzvik mogao oteti iz grudi i grlanajvjerojatnije zbirku prièa Miss Krampusnikada neæe proèitati pa se ni taj mladiautor, a ni èitatelj kojeg navedene reèenicene sablažnjavaju ne moraju brinuti daæe i ta dijagnoza biti dodana impresivnompopisu strahova. Strahova od užasa kojebaštinimo od onih prije nas danom roðenja,od kojih svakodnevno drhtimo, kojenam u zalog ostavljaju odrasli, a da bismose imali èime baviti do kraja života.Teorija kaosa u dječjem mozguZoranu Laziæu kao da je dosadilo toprenemaganje i ukrašavanje užasa i pripadajuæihstrahova kojima se, pak, sasvimnezasluženo pribavlja epitet – hrabrost,te se odluèio svima, pa i sebi samom,malo izbeljiti u lice. Uèinio je to na nadasveduhovit i zabavan naèin, koristeæise – kako su ocijenili veæ brojni kritièarii recenzenti – Harmsovim apsurdom,ali nikako besmislenim. Dapaèe, njegovaupotreba toliko je logièna da nakonèitanja knjiga još neko vrijeme ostaje urukama, potièe nas da se zamislimo i dokpogledom još jednom provjeravamo nasloveiz sadržaja, zapitamo – pa kako smotako lako zaboravili?Prije svega, kaos djetinjstva. Kaosnastao iz nesumnjanja u idiliènu sliku svijetakojom nas obasipa okolina, a koja senikako nije htjela potvrditi u praksi. Kaosnastao iz bolnih sudara s tim nesavršenimsvijetom, a ponajviše spoznajom o vlastitojprolaznosti i limitima. Ali kaos koji nasje kao malo što kasnije mogao ushititi,vinuti u stvarne i izmišljene visine, kadasmo bili sigurni da smo predodreðeni zapilote. Kako je uostalom i naslovljen prvidio zbirke, ukupno trinaest prièa u kojimaje Laziæ pokazao najbolje od zavidnogspisateljskog talenta. Prièe su to o našimdjetinjstvima, dogaðajima i uzbuðenjimasa stvarnim i izmaštanim prijateljima,sumnjama da pripadamo baš tim roditeljimas kojima živimo, potrazi za junakomkojim æemo se praviti važni pred ostalima,strahovima poput onog od zubarskebušilice ili sna iz kojeg se nikada neæemoprobuditi. Kombinirajuæi i premeæuæinaivnost i surovost tako svojstvene djeèjemiskazu, Laziæ je doista uspješnouspio doèarati magiju unutrašnjeg svijetaodrastanja djeteta ili, kako bi to rekaoZoran Feriæ, teoriju kaosa u djeèjem mozgu.Premda su, kako doznajemo, oni koji suknjigu veæ proèitali, otvorili raspravu jeli najbolja prièa Oliver ili Elektriène ovce,neæemo pretjerati ako utvrdimo da je uovom dijelu knjige rijeè o mrtvoj trci. Toje jednostavno niz dobrih, kratkih, pitkihprièa, ponekad malo morbidnih, ali nadasvenježnih sjeæanja na djetinjstvo.Realitet užasaVeæ oboružani nekim znanjem, ali timviše i prestravljeni od ulaska u pubertet iadolescentsko doba, Laziæ dobro primjeæujeda više ne srljamo goloruki i puniideala. Još lebdimo, ali za svaki sluèajkoristimo tehnike i sredstva kojima æemoi uzmaæi ako treba. Padobranci se tako èinilogiènim naslovom drugog dijela zbirke ukojem se autor više bavi realitetom užasasvijeta oko nas, nego njihovim refleksijamana naše osobne svjetove. Premda seu tih narednih dvanaest prièa doneklegubi humornost, Laziæ je mudro zadržaopoziciju nevinog, djeèjeg diskursa, što muje omoguæilo i prikaz svih još tako djeèjihstrahova i nadanja i onda kada svijet veæzahtijeva odraslost. Pa æe nas kroz niz itih naizgled obièno, ali znakovito naslovljenihprièa (Od kolijevke do groba, Noæ naledu, Samo 2x se živi) na zanimljiv, pomaloironièan naèin, provesti kroz zbunjenostpuberteta i doba prve odrasle mladosti,jasno dajuæi na znanje da odrastao i dobarnikada neæe biti, da uvijek moramo maloostati zloèesta djeca.Pa ipak, u život se, osobito kad se približavamonjegovu kraju, sunovraæamopoput Kamikaze, kako je Laziæ i nazvaotreæi, najkraæi dio zbirke Miss Krampus ukojoj su tek dvije prièe i jedan slikovnizapis. Laziæ tu otkriva i svoje preferencijeprema drugim umjetnièkim izrazima,napose filmu (autor je scenarija za igranifilm Nije bed) te nam šturo bez objašnjenja,tek nabrajajuæi, priopæava strahove,ali kojima se – s obzirom na dob i neposrednoproživljavanje – sada ne namjeravabaviti.To zaustavljanje vrlo je mudro odabranastrategija jer se odabranim prièamaLaziæ potvrdio kao lucidan promatraèi vješt pripovjedaè, što je za književnidébut i više nego dovoljno (premda kažuda u ladici drži i cijeli roman Ljeto u gradu).Goodbar: Autoportret na posljednjojstranici, tako je tek rendgenska snimkanatkoljenice “obogaæene” neprirodnimelementima, šipkama i šarafima kojim želii vizualno predoèiti grubost prisile kojojsmo izloženi tijekom odrastanja. Èijeuklanjanje navodno ne ostavlja posljedicei ožiljke.Kako kaže Zoran Laziæ – I tako se svesretno završilo. Osim što nije. Ne završava nioutrom Palma de Mallorca koji ionako zajednos introm Nema povratka svi èitaju prijesvega ostalog. Pa je iznenaðenje svime štoslijedi tim veæe jer je rijeè o dva zapisa ukojima je Laziæ najblaže reèeno – smrtnoozbiljan.
38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSmisao, svrha i sve ostaloMartina AničićRoman ideja koji dijalogizira“modernistički” i “postmodernistički”pogled na svijet i iznosi dokaze da jesvijet stvoren s namjerom, a Maya iznaslova otkriva se kao hinduističkikoncept o vanjskom svijetu kao iluzijikoja nestaje onoga trenutka kadshvatimo da smo dio jedinstvene dušesvemiraJostein Gaarder, Maya; s norveškogaprevela Anka Katušić Balen; Znanje, Zagreb,2002.ostein Gaarder, bivši profesorfilozofije iz Bergena u Norveškoj,poletio je na svjetske liste bestselerapoèetkom devedesetih godinaSofijinim svijetom, filozofskom poèetnicomumotanom u roman. Napisavši todjelo prvenstveno kako bi norveškim tinejdžerimapribližio filozofiju, Gaardera– u to doba veæ objavljivanog autorapretežito djeèje književnosti – svjetskije uspjeh preko noæi i samoga zatekao,ali i potaknuo na daljnje pisanje romanai duljih pripovjedaka u kojima pokušavaodgovoriti na temeljna filozofska pitanjapoput onih veæ klasiènih: odakle smodošli? ili zbog èega smo ovdje?U Hrvatskoj su, osim Sofijina svijeta,prevedene i dvije njegove knjigeza djecu, Hej! Ima li koga ovdje? i Tajnaigraæih karata, a sad se pred nama našaoi Gaarderov najnoviji roman Maya ukojem svoju pozornost usmjerava premaznanstvenom redukcionizmu koji sekrajem dvadesetog stoljeæa nametnuokao nadomjestak religije.Komuniciranje aforizmimaZora je treæeg tisuæljeæa. Pozornostsvijeta usmjerena je prema otoèju Fidži,toènije prema otoèiæu Taveuni, smještenomna meðunarodnoj datumskojgranici, jedinom mjestu na kojem zaulazak u novi milenij neæe biti potrebnezimske èizme. Nije stoga nikakvoèudo što se na njemu zatekla raznolikagrupa Zapadnjaka – dokumentarista,novinara, znanstvenika – a stvaranjesvemira, evolucija života na Zemlji,pojava ljudskih biæa, priroda svijesti isvrha ljudskog postojanja teme su kojezaokupljaju likove Gaarderova romana.Na tome se otoèiæu susreæu dvamuškarca u žalosti: John Spooke, engleskipisac, koji je poslije smrti svoježene prestao pisati i Frank Andersen,norveški evolucijski biolog, kojemu jenedavno èetverogodišnja kæi poginulau prometnoj nesreæi i koji se otuðiood supruge. Obojica se gotovo do opsjednutostizainteresiraju za prekrasanpar Španjolaca, Anu i Joséa, koji meðusobnokomuniciraju u zagonetnimaforizmima koji kao da dodiruju samubit smisla života. Njihove su životneprièe isprepletene i tako posute tajnamai iluzijama da je teško razabrati gdjekoja od njih poèinje ili završava, kao i tomože li se likovima uopæe vjerovati.Najveæa su snaga ovoga romana bezsumnje njegove ideje. Nema u njemumnogo raskošnih, rascvjetalih poetskihopisa. Ako se izuzmu aforizmi, jezikje jednostavan i pomalo suh, gotovosrezan kako bi odrazio redukcionistièkipogled na svijet Franka, evolucijskogbiologa. U suprotnosti s tim, prevladavajuæimjezikom romana, sami aforizmikoriste se biološkim žargonom kako biizazvali pjesnièki dojam: Prijelomnostnastaje u moždanom cirkuskom manežu tetrapoda.Tu proglašavaju najnovije pobjedevrste. U sinapsama toplokrvnih kralježnjakaskaèu prvi šampanjski èepovi. Naposljetkupostmoderni primati stjeèu opæeniti pregled.I ne boje se: svemir motri sebe sama krozširokokutni objektiv. Njihova intenzivnabremenitost znaèenjem možda i dajetaj dojam, ali namjera im je proèistitifilozofsku misao i oni se, kao posebnopoglavlje nazvano Proglasi još jednom,izdvojeni iz svog dotadašnjeg literarnogokružja, pojavljuju na kraju knjige, prièemu se Gaarder opet poigrava svojomfascinacijom igraæim kartama: aforizmisu složeni u èetiri grupe oznaèene bojamaigraæih karata, a u svakoj ih grupiima trinaest; ukupno pedeset dvijekarte, jedan snop.Teorija evolucije objašnjenagušteruRoman sadrži i niz literarnih igarakoje potièu èitatelja na propitkivanjeprirode stvarnosti. Gaarder se povremenokoristi i “magijskim realizmom”kako bi podvukao one stvari kojeiskrivljavaju objektivnost “stvarnoga”svijeta: fikciju, mit, povijest, ludilo,opijenost. Jedan je takav primjer i posebnoduhovit prizor u kojem Frankizlaže posljedice teorije evolucije gušteru.Drugi se niz igara gradi oko poigravanjarijeèima, a središnja je takvaigra zapanjujuæa sliènost Španjolke saženom koja je bila model slikaru Goyiza njegove èuvene portrete Gola Maja iOdjevena Maja.Njegovi su likovi vrločesto tek glasnogovornicikroz koje se on poigravatezama i idejama. Čitateljgotovo da i nema uvida unjihov emocionalni svijet,s izuzetkom Frankovei Johnove tuge koja jeprevladavajuća, ako nei jedina stvarna emocijaGaarderovih likova koji,u cjelini gledano, nisuosobito razrađeni iuglavnom ostaju na razinifunkcionalnogaU svojoj je biti ovo roman koji dijalogizira“modernistièki” i “postmodernistièki”pogled na svijet. Središnji jenjegov dio svakako poglavlje nazvanoTropski sastanak na vrhu. Na tom sastankusudjeluju gosti otoèiæa i u njemu seprezentiraju dokazi da je svijet stvorens namjerom. Maya se ovdje otkriva kaohinduistièki koncept, teza da je vanjskisvijet iluzija koja nestaje onoga trenutkakad shvatimo da smo dio jedinstveneduše svemira. Sve to Franka dovodido spoznaje kako je njegova sudbinada se pretvori u golemo naftno jezero,poput dinosaura, ako ne doðe k pametii ne promijeni naèin gledanja na stvari.No, ma koliko ovo poglavlje bilozanimljivo, ono otkriva i najveæuGaarderovu slabost. Njegovi su likovivrlo èesto tek glasnogovornici krozkoje se on poigrava tezama i idejama.Èitatelj gotovo da i nema uvida u njihovemocionalni svijet, s izuzetkomFrankove i Johnove tuge koja je prevladavajuæa,ako ne i jedina stvarna emocijaGaarderovih likova koji, u cjelini gledano,nisu osobito razraðeni i uglavnomostaju na razini funkcionalnoga.Iako se to trudi sakriti, a možda izato što ga kršæanstvo kao religijski ifilozofski sustav manje zanima, Gaarderlikove koji iz toga sustava potjeèune istražuje dublje. Jedan je primjerEvelyn, Amerikanka na medenom mjesecu,koja je maksimalno pojednostavljenoopisana kao osoba nepokolebivevjere u Isusa kao spasitelja èovjeèanstvai svemira, a drugi, rimokatolièki mornarMario èije teze služe tek da bi kritiziralemodernistièke pretpostavke evolucijskebiologije, pri èemu autor zanemarujeelementarno graðenje karakterai svom priprostom liku u usta stavljasloženu filozofsku raspravu koja zvuèikao da je prepisana iz nekog srednjovjekovnogteološkog djela: Ovdje takovedro govorite o svemu što vidite, a zapravoste na oba oka slijepi! Tvrdite da vidite svezvijezde i sve galaksije, vidite razvoj životana Zemlji, tvrdite da vidite i genetski materijal.Tvrdite da red nastaje iz kaosa, èakse razmeæete time da možete vidjeti unatragi sam trenutak božjeg stvaranja! I na krajuizjavljujete da ste opovrgli Božje postojanje!… Hoæu reæi: tko ima naivnu sliku svijeta?Teolozi ili redukcionisti?Previše istih starih pitanjaMaya, dakle, sadrži mješavinu znanstvenogi fantastiènog, a i Gaarderovprozni stil èesto naglo skaèe izmeðuovih dvaju elemenata. Mjestimièno,èinjenica da je ovaj roman zasnovan naautorovu naporu da pronaðe odgovorena neka od najneuhvatljivijih životnihpitanja pretjerano je uoèljiva, a i èitateljupostavlja prevelike zahtjeve.Zakljuèak ovog mitskog putovanjamože cijeli roman svesti na jedan kratakodlomak: Èovjek je možda jedino živobiæe u cijelom svemiru koje ima univerzalnusvijest. Naime, nije samo globalna odgovornostoèuvati životnu sredinu na ovom planetu.Kozmièka je to odgovornost. Jedanputse opet može spustiti mrak i Duh Božji višeneæe lebdjeti nad vodama. Èinjenica dase cijeli roman može tako jednostavnosumirati ukazuje i na to kako su teorijai pretpostavka vrlo èesto slabi temeljiza gradnju zapleta. Pa ipak, Gaarderovopisanje, iako zahtjevno, izaziva napromišljanje, a njegovi su rijetki poetskiproboji mnogo djelotvorniji odklinièkog prizvuka kojim se najèešæesluži. Maya sadrži neke sjajne trenutkejasnoæe i nadahnuæa dok Gaarder nastojisatkati mrežu tajanstvenosti okonas. No ipak, tema romana previše jeslièna onoj iz Sofijina svijeta i jasno jeda se autor još napinje kako bi pronašaoodgovore na previše istih pitanja,ali ako uživate u razmišljanju o smisluživota i svrsi ljudskog postojanja, ovo jesvakako roman za vas.
V/104, 8. svibnja 2,,3.39kritikaStrah od trivijalnogGrozdana CvitanTri dnevnika pisana tijekom krstarenjajadranskim otocima otkrivajuanalitička samopromišljanja i onošto čini unutrašnji svijet autorice,njezinu analitičku svijest o onomešto čita i onome što se iz tog čitanja unjoj transformira: s transformiranimsvjetovima osobnosti ona živi svijetstvarnostiMarina Šur Puhlovski, Zapisi s koljena,Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.ostoje knjige kojima, pišuæi i promišljajuæio njima, pristupamo posveosobno. Jedna od takvih knjigaje Zapisi s koljena – knjiga koja je odtehnike zapisivanja na koljenu do temakojima se bavi bliska mnogim autorimai autoricama – barem u umišljaju. To jei jedna od onih knjiga kojima je teškoodrediti polazište za razgovor, ali ne zatošto bi bilo nerazaznatljivo, nego zato štoih je više i sva su jednako prihvatljiva,toèna i zapisu o knjizi primjerena. Sjedne strane tematska mnogostrukost,a s druge ono što je pjesnièki davno prepoznatokao srodnost duša, mogu biti tajdvojbeni trenutak i polazište za razmišljanjeo novoj (i ne samo novoj) knjiziMarine Šur Puhlovski.Paralelni dnevnikU knjizi Zapisi s koljena autorica vodidnevnik na krstarenju. Toènije, onavodi tri dnevnika tijekom ljeta 1999.,2000. i 2001. godine. Sa suputnikom(pitanje je tko je on) kojeg u jednomtrenutku oznaèava razgovorljivimTristanom (izmišljenim imenom kojenužno odvlaèi u literarnu asocijativnost),ona u srpnju i kolovozu brodomLastavica dodiruje jadranske otoke.Dodirivati znaèi gledati. Ne ulaziti unjih kroz imena, obièaje, sudbine (iljudi i otoka). Radi to svjesno, a kao isve drugo što na tim putovanjima èini,svoja razmišljanja i stanja bilježi. Zatotreba naglasiti da Zapisi s koljena nisu(iako mogu biti i to) knjiga o Jadranu,nego o autorici na Jadranu, o autoricikoju u rujnu ili kolovozu možda možetesresti u zaklonu luèice za buru, zaklonuluèice za jugo ili na vezu za svakovrijeme, a koja tamo boravi dovoljnoda se nabavi led, vidi stanje mjesnihmaèaka na suncu, porazgovara s konobaromi ode dalje. Ona plovi na putuosobnosti: svoje i tuðe, pautoliko na tom putu vodidnevnik koji je moguæenazvati i paralelni dnevnik.Jer to je dnevnik èitanja ipromišljanja (te zapisivanja),ali i dnevnik obala okoje prianja. To prianjanjedogaða se u autorièinimrazmišljanjima, u duhukao iskonskoj potrebi zajasnoæom stvari i u njezinupogledu, u oku koje možepodleæi prirodnim varkamai utoliko utjecati na pravusliku duha.Polazeæi od mnogihiskonskih pitanja što ihknjiževnici sebi postavljaju, MarinaŠur Puhlovski u stalnom je dijalogus književnošæu, s jedne, i realnošæusvijeta, s druge strane. Pomiruje ih,ostvaruje i prezentira u najneoèekivanijemvremenu: na godišnjem odmoru.Jer književnik/ica nema godišnji odmor.Pisanje je život i svako vrijeme je vrijemeknjiževnosti, ili je i nema. Svako jevrijeme, vrijeme autora, ili i nije rijeè oautoru.Od autoriteta do konstruktoraÈovjek je vrijeme (prošlo, sadašnjei buduæe, bez obzira kako stajali sEliotom od kojeg se autorica s mladošæuudaljila) i u tom vremenu postojeistine o kojima ona razgovara s onimaèija je opstojnost zbog njihove moralnevertikale zauvijek neupitna (Goethe,Kafka – oni su kao Biblija, autori zasva vremena), onima koji su osobniizbor stvaralaèkih vertikala (Turgenjev,Zola, Dickens), onima koji su moždabliski po srodnosti i suvremenosti (ustalnom dijalogu s Marguerite Duras)i onima koje treba odbaciti jer im jemjera vremena ogranièena na suvremenost,a vjerodostojnost na trivijalnost.Korespondencija s konstruiranim stvaralaštvomi omeðenim vremenom pitanjeje kièa, prolaznosti i straha od kojegautorica bježi, hrabro iznoseæi svoje sudove.Svjesna je pritom da je lakše dokse bavi strancima. Prijeðe li jednom nadomaæi teren (objavljivanjem i takvihzapisa), trebat æe još veæu hrabrost.Za razliku od onih nad èijim djelomrazmišlja, one koje voli pokušava tumaèitivlastitim biæem – usporeðuje svojživot, svoja razmišljanja, svoje pristupanjepisanju… Iz tih razmišljanja nastalisu mnogi kratki zapisi o pisanju kaoposlu, autoru kao društvenom biæu, èijase privatnost i javnost prelamaju u sasvimkonkretnom tijelu koje ima svojuživotnu povijest, navike, odgojne posebnosti,etièke principe i karakterneosobine s kojima ostvaruje i svoju ljudskui autorsku dimenziju. To je ujednoi prostor u kojemu èitatelj najživlje korespondiras autoricom – slažuæi se iline, ali nužno ulazeæi u dijalog (razmišljanjem,oponiranjem, dopunom ili,jednostavno, slaganjem). Upravo taj diozapisa vrvi nekim temama kojih nemani u kritici ni u esejistici, a rijetke su iu literaturi: to su one osobne, dubokoprivatne, <strong>kratke</strong> misli ili slike koje naszapljusnu iznenada i isto tako napuste,pomažuæi da sliku života sklopimo iuèvrstimo po tim tankim, iznenadnimšavovima, na kojima može puknuti našeneznanje ili naša brzopletost. O kojimaponekad sudove ne donosimo cijelogaživota, ali znamo da bi o tome trebaloporazmisliti.Literarna formula plovidbe i književnosti,prvog opažaja krajolika irazmišljanja o proèitanome u kabini,nakon nekog vremena, veæ tijekomdrugog putovanja, uzmièe na naèin daliterarni krajolik biva pomalo potisnutonim stvarnim. Dogodilo se ono štoCarlos Castaneda opisuje kao putovanjeznanja. Da bi netko krenuo na putznanja, mora najprije dobro upoznatiput. Pomak prema vanjskom ne dogaðase zato što bi autorica manje èitalaili što bi mijenjala svoje zanimanjeza mala otoèna i priobalna mjesta uzkoja prolazi, nego se dogaða ono što jeimanentno prirodi stvari: samo iskustvomijenja ljude. Pa se u zapisimaodjednom pojavljuje sve više bezimenihosobnosti, sve više ljudi koji su odlani nekako zarasli i u svoja mjesta i unjezino sjeæanje. Ti ljudi eventualnodobivaju nadimak kojim su ih ona i T.izdvojili iz mnoštva za vlastite potrebejezgrovitog identificiranja, ali èitateljidobivaju <strong>kratke</strong>/male portrete razbacanepo knjizi i po obali, svejedno,osobnosti po kojima i mjesta postajustvarna: starmali djeèak-ribar koji lovina improviziranom molu; žena kojaplaèe nad dvjema fotografijama u kojimaje skupljena sva njezina prošlosti osamljenost; stari ribar koji je ostaobez svog karaktera u razdoblju kad pijeantibiotike pa ne može popiti ništapošteno, tj. koju èašu bevande; konobarnazvan Bjeloglavi sup, gostionièarBijeli brudet u restoranu Bijelo jajena Kornatima, mladi razmetljivi par smobitelima na Visu, Vlajina bolesnasrca na Velom Ižu, i mnogi drugi. A nedogaða se to samo s ljudima nego i saživotinjama (maèka koja u hodu zanosizadnjim nogama, druželjubiva kornjaèaitd.) i napokon, s mjestima u kojimaživi prošlost kao karakter cjeline, ilimjesto i nije ostvareno.Nema pamćenja bez karakteraDa nije rijeè samo o uzmaku u lektiri,nego i o transformaciji u prihvaæanjumora i plovidbe (stvarno i simbolièki),svjedoèi i jedna sasvim jednostavnaprimjedba: više nema zapisa o soli kojasve prožima i zbog koje se èovjek samsebi èini prljav, drukèiji, koju trebaisprati prvom prilikom i vratiti se vlastitojuljuðenosti. Plovidba je drugavrsta života i autorica je na nju u drugomdnevniku veæ pristala. U treæemdnevniku samo konstatira da dugo upotrebljavanruènik postaje krut od solikao karton.Autorica toliko podrazumijeva krajobraznusituiranost putovanja da nas,primjerice, o kupanju u Modroj špiljina Biševu nijednom reèenicom ne izvještavao špilji, nego o osobnom strahukoji pliva u modrini mraka i s kojimse vraæa na svjetlo. A tamo na svjetlu(koje i poslije nevere stiže) neizbježnisu susreti po kojima ova knjiga pripadaživim osobnostima i kad su bezimene.Ja, koja inaèe volim jednoliènost, naovom sam putovanju iskusila da nemamvolju udubiti se u bilo koje mjesto, išta o njemusaznati, osim onoga što saznam sluèajno,što mi doðe samo… Naravno, ne trebasve shvatiti doslovno. Iako upuæujena samo prvi pogled, nije dobro završitizakljuèivanje mišlju o tome da jeto knjiga prvog dojma o obali. Jer, dabi netko s tek nekoliko reèenica biosmješten u prostor i u nj se organskiuklopio, iskustvo duguje mnogim, a neprvom pogledu. Zato su Zapisi s koljenaanalitièka knjiga samopromišljanja ionoga što èini unutrašnji svijet autorice,njezina lektira, autori koje voli i nevoli, njezina analitièka svijest o onomšto èita i onom što se iz tog èitanja unjoj transformira. S transformiranimsvjetovima osobnosti ona živi svijetstvarnosti.Zapisi s koljena zatvaranje su vremenakoje je bilo otvoreno putovanju. Kadmore i literaturu svedemo na pravumjeru, ostaje život koji možemo živjetii u barci, s knjigom, vrijeme koje prolazima gdje bili, i ljudi onakvi kakvi jesusa svojom mjerom stvari, bez obzira ukojem se kontekstu ili krajobrazu pokazivali.
40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSmashingpumpkins!Đorđe MatićJedan od najboljih romana ex-Jugoslavije, Kad su cvetale tikveDragoslava Mihailovića, i trideset petgodina nakon svoga objavljivanjajednako je fascinantan, a uizmijenjenome kontekstu dobiva i novaznačenjaDragoslav Mihailović, Kad su cvetale tikve,Plato, Beograd, 2001.rošlo je trideset i pet godina, odkada je vruæe 1968. objavljen Kad sucvetale tikve Dragoslava Mihailoviæa(1930.), vjerojatno najbolji (tada) domaæiposlijeratni kratki roman. Noveleta o beogradskom(dušanovaèkom) boksaèu LjubiŠampionu (zvanom i Ljuba Vrapèe), pokrilaje više teritorija nego što je to sluèaji kod mnogo otvoreno ambicioznijih irazvikanijih knjiga: istovremeno romano emigraciji, nostalgiji, politièki roman,knjiga o odrastanju i urbanosti, o boksu...Na svega stotinjak stranica Mihailoviæje kroz usta svog lika, neumivenim i direktnimgovornim jezikom, kakav nemaparalele u književnostima na ovome prostoru,isprièao tragediju glavnog junaka ijednog vremena, a svojim preštedljivim,“nevidljivim” stilom,u hodu inovirao èitavjugoslavenski romante u konzekvenci ijugoslavensku poslijeratnuliteraturu.Prirodno, ubrzo jeod teksta napravljenadrama èije izvoðenjeu JDP-u 1968., u režijiBore Draškoviæa,i uskoro zabrana sdoslovno najvišegmjesta spadaju meðunajpoznatije kultur-politièke kontroverzeu SFRJ.Ulični slengRastuæi u kulturi koja je, posebno uliteraturi, imala fundamentalni problemdijaloga i “tona”, manje ili više, ali uvijekartificijelnog, kad sam prvi put u adolescenciji,nespreman, èitao ovaj roman,razlozi zbog kojih je bio tako slavan– politika, zabranjene teme, Goli Otok– ništa mi to sve skupa nije predstavljalo.Bio sam fasciniran jezikom knjige: Ljubagovori jednom “arhaiènom”, godinama uinozemstvu prezerviranom varijantom beogradskoguliènog slenga, a Mihailoviæevaje umjetnost bila da tim “ogranièenim”i reduciranim leksikom i govorom uspijene samo isprièati prièu nego i ocrtatinajfinije detalje i stanja, kao i atmosferu– kako u monološkim dijelovima u kojimase narator obraæa nevidljivom sugovorniku(formalno pitanje – kome govori Ljuba– namjerno je ostavljeno otvorenim) takoi u dijalozima, tom paradnom konju novijesrpske književnosti.Kad smo kod uliènog slenga– Mihailoviæ je bio svjestan poetièke vrijednostipsovke, da tako kažemo. U vrijemekad smo morali èitati kanonske knjige ukojima lik umire od tuberkuloze na sto šezdesetstrana (Prele o Èarobnoj gori) ili, pak,domaæe romane gdje likovi pisaca koji sukoliko juèer došli s kamena, govore kaošvedski profesori – Mihailoviæevi likoviizgovarali su reèenice tipa: Majke vam galopovske ili Jeste – do moga.A tek one “rupe” – cezure, naglašenepauze, izostavljanja, tišine izmeðu likova,pravljenja znaèenjskih rupa koje bi ondaèitalaèka senzibiliziranost “punila”...Eric Clapton slavno je rekao da je odlikadobroga gitarista ne ono što odsvira negošto – izostavi, a to bi moglo poslužiti i kaoopis glavnih Mihailoviæevih pripovjedaèkihstrategija. Da ne govorim koliko jeimpresioniralo – a kako je tek teško bilonapisati – što je u pitanju bio roman gdjesamo jedan narativni glas vodi èitavu stvar,a da pažnja ne padne ni na tren – to jetakoðer bio razlog zašto su se neki od nasdivili ovom piscu (podvig æe Mihailoviæponoviti u mnogo duljem romanu Petrijinvenac).I nisam bio sam – mnogi su voljeli ovuknjigu, iz sliènih razloga – s njom se lakokomuniciralo, ali bi pri ponovnom èitanjui te kako izlazile nove i nove razineznaèenja, skrivene poruke, nove potvrdepišèeve stilske ekonomije, neki detaljkoji se nije primjeæivao odmah, uglavljennegdje u tekstu.Ne, neću se vratitiNakon što je došao ovaj naš udes, èitaosam Tikve, godinama poslije – malo se ibojao ponovnog susreta s knjigom, strahujuæida je njezin nekadašnji sjaj izblijediokao i kod mnogih drugih stvari. Èekalome iznenaðenje – ne samo da nije bilamanje fascinantna nego je dobila nova inepredviðena znaèenja, novi kontekst.Èitajuæi je nakon svega, u emigraciji i udrukèijem vremenu – prvo je poglavlje,veæ od prve reèenice (Ne, neæu se vratiti),imalo drugu težinu – identificirao sam ses njom kao rijetko s èime u literaturi.To nije bilo jedino iznenaðenje: maloposlije, èitajuæi je po ne znam koji put,došao sam do zadnje stranice i proèitavšisâm kraj ostao frapiran. Kako je moguæeda ga ranije nisam primijetio? Kako miranije nije upao u oèi ovaj profetski završniparagraf? Možda tada još nismo bilispremni, možda nije bilo vrijeme pa smoprolazili “pored” njega, ili ga podsvjesnopreskakali...? Sad je kasno da se dozna.Da pisac i njegovo djelo nisu jedna teista stvar i da djelo može itekako biti pametnijeod svog autora, pokazao je afterliferomana u devedesetima.Strašna, antihumana ideološka pozicijanjezina autora kojom on ovih godina, krozsvoje zadnje knjige i u intervjuima, nastavljaponižavati dio svojih (bivših) èitatelja,osvetila mu se nepredvidljivim kulturnimringišpilom – oni u koje se autorkune, nacionalisti, ne èitaju ga i uglavnomignoriraju, a obožavatelji ovog romana bilisu upravo oni na suprotnoj strani, anacionalnii (kako Nenad Velièkoviæ kaže)jugo-futuristi – Kiš ga je strašno volio, aDžoni Štuliæ rekao je mojoj prijateljici:Kod nas ima jedan jedini dobar roman – Kadsu cvetale tikve.Prošle godine bio sam nakon više oddeset godina u Beogradu. Dok smo se utaksiju vozili autocestom, prijatelj mi ujednom trenutku reèe: Vidiš ovaj kraj, tudesno – to je Dušanovac.Prvi put u prilici da vidim naselje izkultne knjige pokušao sam nabrzinu, uvožnji, vidjeti što više. Ništa nije izgledaloonako kao u romanu – brdo koje sespuštalo prema cesti bilo je pokrivenoneboderima, a samo na trenutke vidjelisu se dušanovaèki kuæerci – oni isti o kojimasam èitao toliko puta. Bilo je tu nekesimbolike: male, krhke nastambe duše,pokrivene tvrdim neprobojnim betonomideologije i staraèke hladnoæe. pretprodaja karata: KINO LIKA od 12. svibnjaod 12 do 17h (osim nedjelje)
V/104, 8. svibnja 2,,3.41prozaMađioničarskitrikBoris Beckakon mjesec dana u vojsci odredilisu me za prvu stražu i još sammorao èuvati zatvorenika. Bio je tostariji èovjek, možda oko trideset, a mobiliziralisu ga s nama.Po imenu bio je musliman, ali po govoruodavde, nije bio Bosanac. Kad smozaduživali uniforme, skladištar mu jepružio ruku, a narednik je rekao:– Nikad se ja ne bi rukovao s muslimanom.Ne treba njima zahodski papir,dosta im je flaša…– Ne gnjavi èovjeka, Mariæu. Radijemu daj oružje.Narednik nam je podijelio puške.– Stavi X ovdje gdje piše potpis – rekaoje tom èovjeku narednik.– Kako da znam gdje piše potpis akosam nepismen? – odgovorio mu je i jasam odmah znao da je pogriješio.Znao je izvoditi trikove: upaljaè kojinestaje, cigareta koju izvuèe drugomeiza uha, konopac koji se prereže pa jeopet èitav.– Mogao bih ja i više, samo nemamovdje s èim – rekao je. Nismo èuli zapovjednikovunaredbu.– Bosanci, zbor. Dijeli se kultura!– zaviknuo je.Maðionièar se okrenuo mrvicu prekasno.– O, pardon – rekao je narednik.– Ovdje imamo nastup.Došao je do maðionièara.– Vidim kako imaš brze prste. Nadamse da ti puška neæe biti teška. To ti je lakšeod vaðenja zeèeva iz šešira: ne trebašsvih deset prstiæa. Da služiš domovini,treba ti samo kažiprst. Ovako: paf, paf,paf. To je jedini trik koji me zanima. Paf,paf, paf.Deset dana kasnije podijelili su nampile i sjekire. Maðionièar je stajao s rukamau džepovima dok smo vukli balvanekroz snijeg i od njih slagali zaklone.– Brže pièkice s tim balvanima. Nijeovo dobrotvorna priredba. Ovo je rat– vikao je narednik i stao pred maðionièara.– Zašto ne cijepaš?– Nismo zadužili rukavice.– Pa što ako niste zadužili rukavice?– Èuvam ruke.– On èuva ruke. A tko æe ti èuvatiglavu?Svi smo stali i zašutjeli.Narednik ga je pogladio po dlanu.– Kako je nježna, kao pièkica. A nemaškreme… Popišaj se po rukama, pa tineæe popucati koža.Maðionièar je samo stajao.– O, neugodno ti ga je izvaditi predsvima. Hoæeš da ti se ja popišam po timfinim rukama?Nitko se nije niti pomakao.– Pao bi u nesvijest samoda ti dlake pokažem. Jebavaosam ja po Bosni, sve glatko kaostaklo.I otišao je dalje. Vikao je:“Cijepajte brže, ajde, caf, caf,caf!”Jutros smo otišli na vježbu nastari dio fronte.Stajali smo stotinjak metaraod raspadnutog tenka. Narednikje lajao i pokazivao kako se odvræevršak cijevi s nišanom i kakose na pušku stavlja tromblonskamina.– Pazite, navoj ide u suprotnomsmjeru. Pritisnite onodugme i samo ga držite.Došao je do mene i gledaokako namještam minu na pušku.Pozvao je èovjeka do mene.– Puška se nasloni na bok,èvrsto se drži, okine se s dva prsta i brzoih se izvuèe da ti ih trzaj ne slomi. Ajde,naciljaj i gaðaj.Èovjek je podignuo nišan za tromblon,naslonio je pušku na bok i opalio.Ali kasno je izvukao ruku: trzaj mu jeipak slomio prste, a mina je pala dalekood tenka.– Odvedite ga u bolnicu – rekao jenarednik i dvojica su dotrèala. Onda jepogledao maðionièara.– Maðionièar, ti.– Neæu – rekao je.– Molim?– Neæu.– Stisni te usrane ruke i izvrši zadatak.Pogodi onaj tenk!Odmahnuo je glavom.Svi smo gledali njegove prste.Narednik je došao do njega i stavio muruku oko vrata.– Maðionièar, slušaj. Onaj tenk ideprema tebi. Cilja na tebe. Ako ga nepogodiš, ubit æe te.Šutio je.– Idemo ovako: tenk ide prema tebi.Sve je bliži. Ti si jedini koji ima tromblon.Gaðaj ispod kupole, inaèe æe nassve ubiti. Pucaj! Sada!Nisam se pomaknuo.– Pucaj u jebeni tenk! Jer da znaš, utom sam tenku ja, i ako izaðem iz njegaizjebat æu ti mater i sestru, a na kraju æuizjebati i tebe u guzicu i sve æu vas politibenzinom i zapaliti i živo æe mi se jebatiza sve vas! Pucaj! Pucaj!A ja sam znao da je to istina, uopæenisam sumnjao da æe biti baš tako kakoje rekao, èak bi možda bilo i lijepo raznijetitaj tenk, ali maðionièar nije trznuotaj okidaè.Narednik je odustao.– Odvedite ga u samicu. Oni koji sunoæas odreðeni za stražu, èuvat æe ga.Ujutro æe biti bolje volje.Ja sam bio meðu onima koji su gaodveli do æelije. Nisam znao što sadatreba, ali maðionièar je znao. Izvadio jesve iz džepova, skinuo remen i izvukaožnirance. Vukuæi èizme i pridržavajuæihlaèe ušao je u samicu. Bila je prazna,prozor s rešetkama bio je visoko, stakloje bilo razbijeno.Zakljuèali smo vrata, a zatvorenik jelegao na drveni pod. Zadnji sam pogledaokroz rupicu na vratima: povukao jerukave džempera preko dlanova i gurnuoih meðu skvrèene noge. “Mislim da æeprstima biti toplo,” rekao je i pogledaome.Kada je ujutro narednik došao ponjega, samica je bila prazna. Vrata su bilazakljuèana, rešetke su èvrsto stajale naprozoru, sve su njegove stvari, ukljuèujuæii remen i žnirance, bile u ladici u stražarskojsobi, ali zatvorenika nije bilo.– Pustili ste ga, kurvini sinovi, nekoga je od vas pustio! – narednik je urlao,prijetio nam, ispitivao svakoga od nas, alinitko nije ništa znao.– Pusti djecu, nisu oni krivi – rekao jesatnik – Jebi ga. Ipak je to maðionièar.Znaš da znaju izaæi iz zakljuèanih kutija iosloboditi se iz luðaèkih košulja.I svi su se divili takvom nevjerojatnomtriku.* Priča iz zbirke Metak u srcu SvetogAugustina koja uskoro izlazi u Zagrebuu izdanju Faust Vrančić i u Beogradu uizdanju Samizdat B2CvijetIrena MatijaševićMoja odluka, moja sudbina, svime vlada nešto mojega.Ima li privlačnosti u odbijanju voljenja samo nekolikonečega, mojega. Gdje nas je vjetar mogao sve odbaciti.Kako bi zvučalo “moje strano”. Moje tuđe. Mojaosobina, sumnja. Ona ne rađa ništa. A ništa nikome nepripadaesejrije nekog sam vremena opazila cvijet na livadi,posve nalik drugim cvjetovima. Po svemu je paozasljepljujuæi peludni prah i proljeæe zapoèelosvoje igre i on æe se dati oprašiti ove godine. Ljudi supostali alergièni na pelud te je travanj sve okrutnijimjesec. Moguæe je da ovaj cvijet i neæe imati potomaka.To se u livadnom obilju neæe ni primijetiti. (Ni tvojedijete, uostalom, možda neæe postojati kao tvoje dijete,tvoje nešto, nego samo kao dijete, poslije odraslije,posve odraslo i tako dalje.) Možda je raðanje obmanaizvedena zaprašivanjem osjetila. U naravi je svega danièe, od neke volje, same volje za životom, slijepe sile,ali ovo sad nije za to prigoda. Jer problem je moramoli poricati osjetilno uvijek drugovrsnim iskustvima.Osjetilno se mora poreæi osjetilno. Recimo, majka nevidi svoje dijete, voli ga ali ga ne vidi. Vidi ga kao svojedijete, ali ne kao dijete. Voli ga, èak, kao svoje dijete, aline kao dijete. To je dio tih obmana. Ili: voli ga samo kaodijete a ne kao buduæeg odraslijeg, pa odraslog èovjeka.Svi bismo u livadi tražili samo svojega potomka, svoj cvijet,samo ono èemu smo dali praha s prašnika ili tuèakai zato je obièno jako teško, ako ne i nemoguæe, uživati uovakvom cvjetnom mnoštvu.Ne vjerujemo ni arhetipskim prièama, o zalutalimprimjercima drugih sliènih vrsta. Ružno paèe, primjericenije ružno nego je samo od drukèijih roditelja, kojinisu ružni, samo su i oni od svojih roditelja, sliène drukèijevrste. Ta se bajka proširena na ljudski rod, zovekako? Ružno crnèe? A gdje je metamorfoza u bijeloglabuda, ako to nije prièa o Michaelu Jacksonu. Ili jeodgovor u moru tajni o podrijetlu: o svojim prethodnimživotima, zvjezdanim konstelacijama svojeg trenutkaroðenja, svojim kineskim godinama-životinjama roðenja,pa i cvjetnim kalendarima po danu i mjesecu opetsvojeg roðenja, o svojim dlanovima i brojevima, svojima....Postoji li opisni pridjev: moj. Što recimo opisuje sveone koje stavimo u tegle, krletke, ili èak im i damoslobodu (druga imena) ali nedovoljno veliku da ih nebismo zvali svojima. Tu su zatim i životinje. I one sunaše, ako ih udomimo. Sve je naše. Moja odluka, mojasudbina, svime vlada nešto mojega. Ima li privlaènosti uodbijanju voljenja samo nekoliko neèega, mojega. Gdjenas je vjetar mogao sve odbaciti.Kako bi zvuèalo “moje strano”. Moje tuðe. Mojaosobina, sumnja. Ona ne raða ništa. A ništa nikome nepripada. Logièno. My way, šapuæe se, redundantno. Zarje moguæe drukèije, postupiti na ne-svoj naèin? Ako je japrisutno, svoj, moj i sve tim redom je suvišno. Ako netkodrugi kaže: JA sam istina, što bi ON mogao izgubiti?Istina je ja, a ne mo-ja. Daješ a ne gubiš jer ne možešuopæe izgubiti.A to je nevjerojatno – umjesto gubljenja od sebe,stalno umnažanje, doèarano fantastiènim prièama okruhu, i vinu, i drugima. “Mo” – brišem, ostavljam samo– “ja”. Sve se ostalo podrazumijeva. Moramo li dva putaèuti isto da bismo shvatili: recimo, ja sam svoj, imamsvoj stav, ili ja si mislim svoje. Kad nema više živih ustakoja æe reæi ja, onda preostaju svojine; ostaje za utjehumnogo “njihova” ili barem nešto “njihova” dano našemsjeæanju. Ali dok život traje ništa nije i ni ne treba bitinaše, pa ni on.Logièno, nismo besmrtna biæa. Nije ni cvijeæe. Alinjega se nitko ne sjeæa. Priroda se ponavlja, ali nikadponovno ne iznièe isti cvijet. Recimo, za smirenje prenapetihljudi, jedna majèina dušica.
42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvori si život, a ne životni stilHakim BeyOsim o slavnim privremenim autonomnim zonama, Beygovori i o mogućim i aktualnim trajnim autonomnimzonama, uvjeren da je posljednja ideologija,Kapitalizam, još samo kožna bolest Kasnog Neolita,stroj žudnje koji radi u prazno, nadajući se da će još zasvoga života uspjeti vidjeti kako se on rastače, želećitakođer znati za mjesto na koje može “otići” kad dođedo sveopćeg sranjaeorije o Privremenim Autonomnim Zonama(Temporary Autonomous Zone – TAZ) pokušavajuse baviti postojeæim ili nastajuæim situacijama,a ne èistim utopizmom. Diljem svijeta ljudi napuštajuili “nestaju”, povlaèe se iz Mreže Otuðenja i traže putoveuspostavljanja (obnavljanja) ljudskih veza. Zanimljivprimjer – na razini urbane folk kulture – možemo naæi ucvjetanju i rastu broja hobistièkih mreža i konferencija.Nedavno sam otkrio zinove dviju takvih grupa, CrownJewels of the High Wire (posveæene skupljanju staklenihelektriènih izolatora) te žurnal o kukurbitologiji(naziv žurnala je Tikva). Golema kolièina kreativnostiodlazi na takve opsesije. Razna periodièna okupljanjakolega-manijaka narastaju do nepatvorenih izravnih(neposredovanih) <strong>festival</strong>a ekscentriènosti.To nije tek “subkultura”koja traži svoje TAZ,svoje nomadske tabore i noæiosloboðenja od Konsenzusa.Samo-organizirane i autonomnegrupe nièu usred svake “klase”i “subkulture”. Golema podruèjaBabilonskog carstva sada sugotovo prazna, naseljena teksablastima Mas-Medija, i pokojimpsihotiènim policajcem.Teorija o TAZ-u svjesna jeDA SE OVO DOGAĐA – mine govorimo o onom (što bi)“trebalo biti” ili “æe biti” – migovorimo o veæ postojeæempokretu. To što smo koristilirazne misaone eksperimente, utopistièke poetike,kritike paranoje, itd., imalo je namjeru pomoæi u rasvjetljavanjuovog kompleksnog i još nedovoljno dokumentiranogpokreta, da bismo mu dali neki teorijski fokus isamosvijest te predložili taktiku temeljenu na suvislimcjelovitim strategijama – da bismo glumili primalju ilipanegirièara a ne “avangardu”!Tako smo došli do toga da moramo razmotriti èinjenicuda nisu sve postojeæe autonomne zone “privremene”.Neke su (bar po svojoj namjeri) manje-više “stalne”.Odreðene raspukline u babilonskom Monolitu posvesu prazne pa se èitave grupe mogu naseliti i smjestiti unjih. Razvijene su i neke teorije, poput npr. teorije “permakulture”,koje se bave tom i takvom situacijom, i kojeiz nje trebaju izvuæi što više koristi. Eksperimentira sepa se i provode u djela “sela”, “komune”, “zajednice”,èak i “arkologije” i “biosfere” (ili drugi oblici utopijskoggrada). Upravo i ovdje teorija o TAZ-u može ponuditineke korisne alate za promišljanja i razjašnjenja.Što je s poetikom (naèinom na koji je nešto napravljeno)i politikom (naèinom na koji se živi zajedno) “stalnih” TAZ(Permanent Autonomous Zone – PAZ)? Kakav je stvarniodnos izmeðu privremenosti i stalnosti? I na koji bi senaèin PAZ mogao povremeno obnavljati i osvježiti “<strong>festival</strong>skim”aspektom TAZ?Pitanje publicitetaNedavni dogaðaji uSjedinjenim Državama iEuropi pokazali su da samoorganizirane/autonomnegrupe zasijecaju strah usamo srce Države. MOVEu Philadelphiji, koreshistiu Wacou, Deadheadsi,Rainbow Tribes, raèunalnihakeri, skvoteri, itd., meta su raznih pokušaja istrebljenjarazlièitog stupnja intenziteta. Pa ipak, druge autonomnegrupe prolaze posve nezapažene ili barem neproganjane.U èemu je razlika? Jedan od razloga moglo bi bitizloæudno djelovanje publiciteta ili medijacije. Medijisvjedoèe o vampirskoj žeði za mraènom pasijom kojaprikazuje “Terorizam”, babilonski javni ritual pokore,ispaštanja grijeha i krvavog žrtvovanja. Èim neka autonomnagrupa dopusti da na nju padne takav posebnipogled, dolazi do sveopæeg sranja: Mediji æe pokušatiudesiti kakav mini-armagedon kako bi zadovoljili svojubijednu, bolesnu žeð, za spektaklom i smræu.E sad, takav PAZ predstavlja savršenu nepomiènumetu za neku pravu medijsku navoðenu bombu.Opkoljena unutar svog “terena”, jedino što samo-organiziranagrupa može, jest podleæi nekoj vrsti jeftinogpredodreðenog muèeništva. Moglo bi se pretpostavitida se takva uloga može svidjeti samo neurotiènim mazohistima???U svakom sluèaju, veæina grupa željet æeproživjeti svoj prirodni vijek ili putanju u miru i tišini.Pri tome bi bilo dobro bježati od publiciteta u masmedijimakao da je kuga. Malo prirodne paranoje ovdjeje dobrodošlo, sve dotle dok ne postane sama sebi cilj.Morate biti lukavi da biste se izvuklisa svojom smionošæu i drskošæu.Malo kamuflaže, smisao za nevidljivost,osjeæaj za takt kao taktiku... mogli bi biti korisni za neki PAZkao i za TAZ. Evo par skromnihprijedloga: – koristite samo intimnemedije (zinove, telefonska stabla,BBS-ove, nezavisne radio i mini-FM-ove, javnu kablovsku TV, itd.);– izbjegavajte razmetljivi-machokonfrontacijskistav – ne treba vampet sekundi u veèernjem dnevniku(Policija izvršila raciju meðu pripadnicimakulta) da biste opravdali svojepostojanje. Naš slogan mogao bi biti:Stvori si život, a ne životni stil.PristupLjudi bi vjerojatno trebali izabirati druge ljude skojima žive. Komune otvorenog èlanstva redovito završepreplavljene muktašima i jadnicima gladnih seksa. PAZmoraju uzajamno odabrati svoje vlastito èlanstvo – i tonema nikakve veze s “elitizmom”. PAZ može izvršitineku privremeno otvorenu funkciju – kao npr. prireðivatisvetkovine ili dijeliti besplatnu hranu, i sl. – aline mora biti stalno otvorena svakom samoproglašenomsimpatizeru koji lutajuæi naiðe na nju.Pojava izvorno alternativne ekonomijePonovimo još jednom, sve se ovo veæ dogaða, ali još jepotrebno strahovito mnogo posla da bi došlo u središtezanimanja. Subekonomije tipa lavoro nero, neoporezovanihtransakcija, trgovanja zamjenom robe…, obièno sustrogo ogranièene i lokalizirane. BBS-ovi i drugi umreženisustavi mogli bi biti upotrijebljeni za povezivanje tihregionalnih/marginalnih ekonomija (kuænih gospodarstava)u održivu alternativnu ekonomiju odreðene velièinei važnosti. “P.M.” je veæ ocrtao nešto slièno u bolo’bolou– u stvari, odreðen broj moguæih sustava veæ postoji, baru teoriji. Problem je, meðutim, sljedeæi: – kako izgraditiistinski alternativnu ekonomiju, tj. potpunu ekonomiju,a da se ne privuèe pažnja poreznih službi i drugih kapitalistièkihsluga i tekliæa? Kako da ja, vodoinstalaterili ilegalni proizvoðaè rakije, trampimsvoje vještine i znanja za hranu, knjige, krovnad glavom, i psihodeliène biljke koje želim– a da ne platim porez, ili èak uèinim sveto ne koristeæi se novcem koji krivotvorizdružena Država? Kako da živim udoban (ièak luksuzan) život slobodan od svih odnosai transakcija sa Svijetom Robe? Da je svaenergija koju su ljevièari uložili u demos, i svaenergija koju su libertarijanci uložili u sitnejalove igrice oko treæe stranke, da je sva taenergija i moæ iskorištena i preusmjerena uizgradnju istinske podzemne ekonomije, bilibismo veæ davno ostvarili “Revoluciju”.“Svijet” je došao svome kraju 1972.godineIspražnjena slika Apsolutne Države konaènose srušila “1989.”. Posljednja ideologija,Kapitalizam, još je samo kožna bolestKasnog Neolita. To je stroj žudnje koji radiu prazno. Nadam se da æu još za svog životauspjeti vidjeti kako se rastaèe, poput nekogod Dalijevih mentalnih krajobraza. I želimznati za mjesto na koje mogu “otiæi” kaddoðe do sveopæeg sranja. Naravno, smrt Kapitalizma nemora za nužnu posljedicu imati godzillovsku destrukcijuèitave ljudske kulture; takav scenarij je ništa drugodoli slika terora koju propagira sam Kapitalizam. No,unatoè tome, može se zakljuèiti da æe se usnulo truplostrahovito grèiti prije nego što nastupi mrtvaèka ukoèenost– tada New York ili LA vjerojatno neæe biti bašnajpametnija mjesta za zaklon dok se oluja ne stiša. (Aoluja je možda veæ poèela.) E sad, ciganski naèin životau kamp-kuæicama mogao bi biti jedan od naèina kako senositi s tekuæim rasapom Prekasnog Kapitalizma – no,što se mene tièe, meni bi se više svidio negdje nekizgodni anarhistièki samostan – tipièno mjesto za “uèenjake”na kojem bi po strani ispratili “Mraèno Doba”.Što se više potrudimo da takvo što organiziramo SADA,to æemo manje muke imati poslije. Ne govorim ovdjeo “opstanku” – ne zanima me puki opstanak. Ja želimcvasti i razvijati se. POVRATAK UTOPIJI.Festivali, svetkovinePAZ predstavlja vitalnu funkciju kao èvor u TAZmreži,mjesto susreta za široki krug prijatelja i suuèesnikakoji u stvari i ne moraju stalno živjeti na nekoj“farmi” ili u “selu”. Davno prije u selima su se održavalisajmovi koji su zajednici donosili bogatstvo i obilje,putnicima osiguravali tržište, a za sve sudionike stvaraliblagdansko vrijeme/prostor. U naše doba <strong>festival</strong> sejavlja kao jedan od najvažnijih oblika za sam TAZ, alijednako tako može ponuditi obnovu i svježu energiju zaPAZ. Sjeæam se da sam negdje proèitao da je u srednjemvijeku stotinu i jedanaest dana u godini bilo prazniènih;to bismo trebali uzeti kao svoj utopijski minimum i nastojatipostiæi i više od toga.Zemlja koja živiVjerujem da ima mnogo utemeljenih sebiènih razlogada se želi “organsko” (jer je više seksi), “prirodno”(jer ima bolji okus), “zeleno” (jer je ljepše), divljina/divljaštvo (jer je uzbudljivije). Communitas i društvenostugodniji su od svojih suprotnosti. Zemlja koja živi nemora iskljuèivati organski grad – malu ali intenzivnukonglomeraciju ljudi posveæenih umjetnostima i blagodekadentnim užicima civilizacije osloboðene svakogagigantizma i nametnute usamljenosti – no, èak i onimeðu nama koji uživaju u gradovima mogu vidjeti kojisu izravni i hedonistièki motivi borbe za “okoliš”. Mismo militantni biofili. Deep ecology, socijalna ekologija,permakultura, primjerena tehnologija ... što se tièeideologija, nismo previše izbirljivi. Neka cvjeta 1000cvjetova.Tipologija PAZ-aNeka èudna religija ili buntovnièki umjetnièkipokret mogu postati vrsta ne-lokalnog PAZ-a, poputintenzivnije i sveupijajuæe hobistièke mreže. Tajnodruštvo (kao kineski Tong) takoðer nudi model zaPAZ bez zemljopisnih granica. No, “savršeni scenarij”ukljuèuje slobodan prostor koji se širi u slobodnovrijeme. Bit PAZ mora biti dugoprotežuæe intenziviranjeradosti – kao i rizika – TAZ-a. A intenziviranje PAZ-abit æe... Utopija Sada.S engleskoga prevela Larisa Petrić*Poglavlje knjige Hakima Beya Privremene AutonomneZone i drugi tekstovi koja uskoro izlazi u izdanjunakladnika Jesenski i Turk. Oprema teksta redakcijska.
V/104, 8. svibnja 2,,3.43esejDespot s ključevimarajaIvan MolekMože li nam roman Alamut iz 1938. godine,slovenskog književnika Vladimira Bartola, koji je u nasimao gotovo nezamjetljivu recepciju, kazati nešto oistočnjačkom fanatizmumjeri koliko to luksuz dopušta, roman nije posebnoneprimjeren instrument za izlazak iz kakvestiske. Nije, naime, jednom bilo reèeno kako su uromanima pohranjena prošla iskustva proizašla iz nevoljaljudskog roda. Takvoj prosudbi ništa nije oduzela nièinjenica da su bili pisani naknadno, kad se na pripovijedanostanje stvari više nije moglo utjecati radi njegovapopravljanja. Možda je razlog prihvaæenosti upravo utom odnosu. Ako se netko potrudio da sroèi nešto zahtjevnijitekst o stradanju bliskih ili èak svome osobnoma da sam time nije uèinio svoj svijet prihvatljivijim, ondataj dar ne treba prezreti. Posebno stoga što naša sadašnjanevolja ipak nije takva da ne bismo mogli izdvojitinešto vremena za èitanje. Jer tko èita romane dok muse vlastiti svijet trese pod nogama, taj zacijelo raèunakako ipak uživa u odreðenoj povlastici, u kakvu-takvuluksuzu.Ključ za SadamaNamjesto pregleda što u aktualnim okolnostima nudipogon knjižarske industrije, ovdje bi valjalo upozoriti nadjelo koje je u nas imalo gotovo nezamjetljivu recepciju.Ne toliko zbog nemirenja s takvom bilancom, kolikozbog onog umijeæa kojemu je Umberto Eco, uz dužnuambivalentnost, pridao oznaku znanstvene skromnosti.Rijeè je o romanu Vladimira Bartola Alamut, izvornoobjavljenom 1938. i veæ desetljeæe prisutnome u sarajevskomprijevodu na domaæim biblioteènim policama.Kao što je u vrijeme nastanka roman pobuðivao usporedbelika Hasana Ibn Saba s Hitlerom, Mussolinijem iStaljinom, tako se sada Alamut nudi èitanju kao svojevrstankljuè za zapadnjaèko razumijevanje vlasti SadamaHuseina. Rijeè je, dakako, o navodno nedokuèivim inepremostivim kulturalnim i politièkim razlikama kojespletom okolnosti prerastaju u prijetnju s moguæe nesagledivimposljedicama razaranja i pustošenja. Bartolov jeprotagonist, despot Hasan Ibn Saba, u tom smislu primjerenoodabran. Legendarna osoba koja potkraj jedanaestogstoljeæa sije strah i trepet meðu svojim brojèanonadmoænijim protivnicima, a u svojim redovima imaiskljuèivo fanatièno odane ljude, bespogovorno spremneda u svakom trenutku poðu u smrt.Sam autor dva desetljeæa nakon objavljivanja svojegromana u bilješkama ovako odreðuje svrhu svojeg literarnogposla: Središnji problem Alamuta je problem laži iistine, problem svjesne prevare onih koji prevarantu vjeruju. Istrahovito razoèaranje koje iz toga slijedi. Danas bi se mogloustvrditi kako je to ili preambiciozno ili pak takavsažetak dijelom radi na štetu recepcije vlastitog djela.Ovisno o tome kako se roman èita. Kako onda stoji stvrdnjom da bi psihološka jezgra romana bila analizapostanka i razvoja (istoènjaèkog) fanatizma? Po èemu bito Istok bio bolji kandidat za formiranje i više ili manjepostojano njegovanje svjetonazora koji bi imao biti strani zazoran Europljanima i zapadnjacima? Izgleda da utakvu spletu pitanja razlike izmeðu prošlog i sadašnjegvremena, zemljopisne i teritorijalne razdaljine, odijeljenavjerska opredjeljenja i slièno postaju zanemarivi.Istok se kao takav, u cjelini, nadaje nerazumljivim.Njegove se specifiènosti preporuèuju konzumiranjusamo u ogranièenim razmjerima. Sve preko toga, paradilo se i o benignom luksuzu poput turizma ili mirodija,izgleda da škodi tradiciji koju europska i zapadnakultura prihvaæaju kao vlastitu. Tijekom desetogodišnjegrada na romanu, Bartol je zacijelo dobro prosudiokako za zapadnjaèki pogled, neometen zazorom, postojièvrsta hijerarhija onoga neprihvatljivog s Istoka. A nasamome vrhu te hijerarhije, štošta govori tome u prilog,stoji sprega despotizma i fanatizma.Dragovoljno ropstvoTko je Bartolov despot Hasan Ibn Saba? Najkraæiodgovor glasio bi: netko tko bi prema našem shvaæanjutrebao biti utjelovljenjem blagosti, miroljubivosti i tolerancije.Vjerski uèitelj. Hasan Ibn Saba je sve samo neto. Osvjedoèen kako je obiènom, malom èovjeku, životnezamisliv (možda i nesnosan) bez bajki, stvara organizacijukojom zadovoljava tu imaginarnu potrebu. A svojuvlast, ukljuèujuæi i onu nad vlastitim privrženicima,gradi na slijepoj pokornosti. Vriskali su od veselja i èežnje zabojevanjem, to je ono što od svojih traži. Drugi, izgleda,nemaju izbora negoli sudjelovati u unaprijed izgubljenusukobu. Tvoji živi bodeži, govori jedan od despotovihpoboènika, mogu dosegnuti svakoga tko ti stane na put. Tko biu takvim okolnostima još htio biti tvojim protivnikom?Takvim se portretom Alamut svrstava u tzv. roman liènosti.I zbog toga je uspio od književne kritike zaraditiodreðeni broj ne baš laskavih ideoloških etiketa. U smisluda u nekoj mjeri promovira neprihvatljiv svjetonazor.Ipak, ustrajan je Bartolov napor vodio tome da veæupozornost daruje razabiranju mehanizama proizvoðenjaobmana i pokoravanja zlim uèiteljima, tj. onome što jejoš u doba osvita romana Etienne de La Boétie nazvaodragovoljnim ropstvom. Rubno ukljuèen u široku reformutzv. velikih epskih formi dvadesetog stoljeæa, Bartolupravo u tome vidi instrument kojim bi obesnažio tuljudsku potrebu za bajkama. I ujedno slabost nadomjestiointeresom za složeniju pripovjednu formu romana.Iz autorove se ostavštine, unatoè širokopoteznompojmovnom vrludanju, vidi da je tome tako kad tražipravu rijeè kojom bi oznaèio ukupan ishod svojega posla.Zadovoljio se unekoliko neodmjerenom, ali zanimljivomtvrdnjom kako Alamut pripada nekoj novoj književnojvrsti, najbližoj sprezi romana i mita. Uz blagonaklonunapomenu kako je ovdje po svoj prilici predani autorovrad odvratio pogled od sliènih i književnopovijesno profitnijiheuropskih nastojanja, ostaje teško osporivim dase Bartolova tvrdnja oslanja o uvid u povijest romana,posebno njegova kanona.Kanonski zlotvorOd svoje moderne, šesnaestostoljetne inauguracije,upravo je tom žanru, više nego kojemu drugom, dopalou zadatak da poradi na uspostavljanju i uèvršæivanju graðanskogindividualizma. Nešto preko selekcije primjerenihprotagonista, a nešto i preko prakse tihog i izoliranogèitanja. Valja se, naime, prisjetiti da je kanonskizlotvor u europskoj tradiciji opet izolirani pojedinac, nekakvokratkoroèno odstupanje od višestruko premoænei etièkom kodeksu prilagoðene veæine. Bartolov raskid stradicijom nalazi tu suglasje s nastojanjem iz Rasprave odobrovoljnom ropstvu. Kako Alamut, tako i Etienne de LaBoétie, trse se prikazati što se dogaða kada zlotvor nedjeluje samostalno, u službi samo svojih koristoljubivihi neetièkih interesa, nego upravo obrnuto, kada su cijelezajednice smatrane zlotvorima. Kada pripadnici te zajednicekolektivno i uporno previðaju da onaj tko tako vamagospodari ima samo dva oka, dvije ruke, jedno tijelo i ništadrugo. Kanonska ostvarenja europskog romana poznajuetièki zabludjele likove, ali ne i pojedince koji slobodnomvoljom prihvaæaju despota. Za fenomene kolektivnogfanatizma i popratne suspenzije individualnosti uinteresnom središtu kanonskog romana nema mjesta.Iskaz kojim Rasprava dopunjava vezu ostatka zajednicezlotvora i njezina gospodara ili zlog uèitelja – Ono što onima viška – to su sredstva koja mu vi pružate kako bi vas uništio– u tom je smislu egzotièan. Pripada ili drugom žanru(historiografskom istraživanju, politièkom traktatu...)ili štoviše drugoj, tuðoj kulturi.Ako ni u što ne vjeruješ, sve ti je dopuštenoDa bi tome moglo biti tako, dovoljno je veæ i uvodnogeslo djela – Ništa nije istinito, sve je dopušteno – koje biimalo vrijediti za one uspete na al araf, u islamskoj mitologijizid izmeðu raja i pakla. Ako si dokuèio da ništa nemožeš spoznati, ako ni u što ne vjeruješ, onda ti je sve dopušteno.Ako što Bartolov roman kani izložiti kritièkom pogledu,onda je njegov idealan cilj ta konaèna istina Hasana IbnSabe. Pritom se, unatoè odstupanju od kanonskih uzusa,posve dosljedno služi pripovjednom formom koja izasebe ima povijest privatne, individualne i neformalnepoduke odraslog i obrazovanoga graðanskog svijeta.Otuda i nastojanje da se pripovjedna struktura djelarastereti od prijenosnih uèinaka individualne psihologijeoblikovane prema svojem protagonistu. Uostalom, utvrðavi Alamut despot nije jedini stanovnik. Namjestotoga, Bartola zanima kako je istoènjaèki despot uopæetrajno pridobio svoje fanatiène pristalice. I tu je prièao sili uvjerenoj da ima najviši zamislivi mandat zapravovrlo tradicionalna: Istok je carstvo u vladavini osjetila.Hasan Ibn Saba zna kako æe bespogovornu odanost svojihsljedbenika priskrbiti uz uvjet da smrtnicima omoguæiiskusiti nezemaljska blaženstva. Tko se na taj naèinuvjeri kako despot posjeduje kljuèeve raja, taj se neæekolebati zamijeniti zemaljski život za nešto što neupuæenimai nevjernicima nikako nije dostupno. I premdabi stanovnici alamutske tvrðave trebali biti u dosluhuoko zajednièkih pravovjernih htijenja, asimetrija meðunjima je bjelodana. Despot dakako u sebi nema iluzijeda su opijati i topli zagrljaji samo sredstva i da ljudi okonjega žive u svijetu posvemašnje relativnosti, odvojenommožda zauvijek od apsoluta. Ali to drugi ne samošto ne znaju, što im je uskraæena moguænost provjerevlastite lakovjernosti i praznovjernosti, nego su štovišeuvjereni kako su se iskustveno osvjedoèili u suprotno.I na raèun toga, za razliku od gospodara, spremno svojuvjeru dokazuju prelaskom iz mišljenja u djelovanje.Dokazuju ništavnost ne samo tuðih života nego i vlastitih.Svaka im je zapovijed unaprijed prihvatljiva. Oniu sve što dolazi od despota vjeruju, a sam despot nemanikakve vjere osim one da je u svijetu relativnosti svedopušteno. Što je dokazivo to je ipak patvoreno, a apsolutnoje, mada nedostižno, ipak podložno neupitnomhlepljenju drugih. Ti koji nisu despoti, sugerira Bartol,nego samo fanatici, moraju se (zlo)djelom potvrditi.Čitanje i djelatno zlo svijetaAko sada sve ovo zvuèi ponešto obeæavajuæe u svjetlurazumijevanja aktualnog sukoba zapadnog svijeta irežima Sadama Huseina, onda stvar s razumijevanjemtog konflikta posredstvom romana još nije gotova. Pazašto bi uopæe netko posegnuo za romanom, ovim ilikojim drugim, da sebi bolje predoèi što se to oko njegaili nje zbiva? Svi mi, barem u nekoj mjeri, valjda znamoda roman nema obvezu pravorijeka, povijesne potvrde,znanstvenog otkriæa ili objave pristigle s onkraja. Podjelaposlova u tom je smislu dovoljno razgovijetna, unatoèpovremenim labavim granicama meðu žanrovima.Možda zato što roman ponekad uspijeva gajiti iluziju dadok èitamo ništa ne èinimo, a niti drugi nama išta èini.Kao da nam djelatno zlo zbiljskog svijeta tada ne kucana vrata.
44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,NizozemskaU Rijksmuseumupronađenazbestijekom restauratorskihradova,koji traju odprošle godine, krajemtravnja u prostorijamaamsterdamskogaRijksmuseumapronaðen je azbest,kancerogena tvar. Sveprostorije, ukljuèujuæii onu u kojoj se nalazislavna RembrandtovaNoæna straža, za javnostsu zatvorene istogadana. Jedno krilo zgrade,tzv. Philipsovokrilo, otvoreno jenakon samo nekolikodana, 3. svibnja, jer je utvrðeno da nepostoji nikakva zdravstvena opasnostza posjetitelje. Philipsovo krilo ostatæe otvoreno do 25. svibnja, a u tom æerazdoblju publici ponovno biti dostupnaizložba Hendrick Goltzius: Drawings,Prints and Paintings, a ujedno æe bitipredstavljena izložba Jeana-EtienneaLiotarda (1702.-1789.) te zbirka umjetnostiAzije. Glavna zgrada muzeja, ukojoj su izloženi Rembrandtovi radovi, izsigurnosnih mjera do daljnjeg æe ostatizatvorena za zaposlene i za javnost, anjezino se otvorenje planira za prosinacove godine. Mnogobrojna djela iz zbirkeRijksmuseuma trenutaèno se nalaze udrugim muzejima, a radovi koji bi definitivnotrebali biti okonèani 2007. godineiznosit æe oko deset milijuna eura.ŠpanjolskaGoya ili sinJavier?adovi slikara Francisca de Goyey Lucientesa (1746.-1828.), tzv.crne slike, spadaju meðu najvrjednijeblago madridskoga muzeja Prado.Španjolski povjesnièar i profesor nasveuèilištu Complutense, Juan JoséJunquera, u jednoj studiji u struènomèasopisu Descubrir el Arte navodi kako suumjetnièka djela zapravo radovi GoyinaGoya, autoportretsina Javiera. Muzej Prado odbacio jeizjavu profesora Junquere uz tvrdnjukako je Junquerina studija nepotpunai neuvjerljiva. “Crne slike” prikazujumraène vizije koje je Goya naslikao nazidovima jednoga ljetnikovca koji senalazi u blizini Madrida, a koje su kasnijeprenesene na platno. Junquera svojutvrdnju podupire èinjenicom da su seneke slike nalazile na gornjem katu ljetnikovca,koji je izgraðen tek nakon štoga je Goya napustio. U vrijeme dok jeslavni slikar ondje stanovao, postojala jesamo jedna etaža, osim toga, u to se vrijemenigdje ne spominju ta djela. “Èak iako se dokaže da ulja nisu Goyini radovi,ona ni u kom pogledu neæe izgubiti navrijednosti”, izjavio je Junquera, kojiujedno smatra da je Goyin unuk Marianoslavnom umjetniku pripisao autorstvo.Buduæi da nije bilo zainteresiranih zakupnju ljetnikovca, Mariano je slikeizdavao za djedove.Gioia-Ana UlrichVelika BritanijaVelika BritanijaVelika BritanijaUmjetničkaUkradeniSadamovi dvojnicidjela u WC-uri slike Van Gogha, Picassa iGauguina, koje su 26. travnjaukradene iz galerije Whitworth Artu Manchesteru, nekoliko dana kasnijepronaðene su u cijevima jednoga javnogWC-a, u neposrednoj blizini galerije.Slike su navodno pronaðene uz pomoæanonimnog poziva, a na njima se nalazilaporuka koju su vjerojatno ostavilipoèinitelji i u kojoj se navodi kako sudjela ukradena samo s namjerom da seupozori na loše osiguranje u toj galeriji.Prema navodima struènjaka remek-djela,èija je vrijednost procijenjena na milijunbritanskih funti, pretrpjela su manjaošteæenja uslijed kiše. Rijeè je o slikamaFortifikacija Pariza s kuæama (1878.)Vincenta van Gogha, Pejzaž Tahitija(izmeðu 1891. i 1893.) Paula GauguinaGauguin, FortifikacijaVan Gogh, Pejzaži Tahitijate Siromaštvo (1903.) Pabla Picassa.Britanski muzeji veæ su godinamana meti kraða, a prema izvješæubritanskih novina Guardian, godišnjašteta prouzrokovana umjetnièkimkraðama kreæe se izmeðu 450 i 750milijuna eura. Mišljenje struènjaka oovoj posljednjoj kraði u Manchesteruuvelike se razlikuje: prema navodimaglasnogovornice galerije kraðu supoèinili profesionalci, a Andrew Graham-Dixon, autor i voditelj BBC-jeve emisijeo renesansi, izjavio je kako su kradljivcibili veoma naivni ako su mislili da biuspjeli prodati svjetski poznata remekdjela.Picasso, Siromaštvoportretiz engleskoga dvorca Hever Castleu Edenbridgeu krajem travnja ukradenoje pet portreta-minijatura sprikazima škotske kraljice Marije Stuart,Thomasa Cromwella i nekoliko engleskihplemića. Vrijednost ukradenih portretaprocjenjuje se na oko 100 tisuća britanskihfunti, a otuđene su iz zaključane vitrinekoja se nalazila u spavaćoj sobi nekadašnjeengleske kraljice Anne Boleyn.Slike pripadaju značajnoj zbirci portreta udvorcu, a nastale su u vrijeme vladavinedinastija Tudor i Stuart. Dan prije krađeportreta spriječena je krađa mramornihukrasa iz talijanskoga vrta ispred dvorca.Hever Castle sagrađen je u 13. stoljećui u Engleskoj je poznat kao mjesto ukojemu je Anne Boleyn provela djetinjstvo.Anne Boleyn bila je druga suprugaengleskoga kralja Henrika VIII. koji joj jenakon tri godine braka dao odrubiti glavujer mu nije rodila sina i nasljednika, ujednojoj predbacujući incest i optužujući jeda je vještica.na audicijidok se pravi Sadam negdje dobroskriva, njegovi mnogobrojni dvojnicibili su u središtu pozornosti najednoj audiciji u Londonu za kazališnupredstavu o svrgnutom iraèkom predsjedniku,koja æe biti praizvedena na londonskomWest Endu u ljeto ove godine.No, nijedan od prijavljenih muškaracakoji fizièkim izgledom podsjeæaju naSadama nije uistinu bio njegov pravidvojnik. Kazališna ekipa koja pripremapredstavu imat æe mnogo poteškoæa upronalaženju najboljega “Sadama”, jer sumnogi prijavljeni premaleni, preveliki ilipredebeli u odnosu na pravoga Sadama,a osim toga, odabrana osoba treba imatii dara za glumu. ÈetrdesetdvogodišnjiRaj Kumar, koji je Sadama utjelovio ujednom BBC-jevu filmu, izjavio je kakoje ponosan što nalikuje ozloglašenomIraèaninu, no kako ujedno mora biti jakooprezan zbog svoje sliènosti s trenutaènonajtraženijim èovjekom na svijetu papo gradu ne hoda odjeven u Sadamovuodoru.
V/104, 8. svibnja 2,,3.45kolumnaNoga filologaAntika naheroNeven JovanovićSlika antike u koju škola umatalatinske i grčke nepravilne glagoletemeljito je sterilizirana i ispeglana,umivena i počešljana; to znači– aseksualna ili, u najboljem slučaju(jer dobar dio tekstova koji sadržespomenute glagole ipak govori oerotskome), normalizirana po ukusurecentnih, naglašeno – ili prisilno– heteroseksualnih stoljećadšarafimo na trenutak u nazivu“klasièna antika” pridjev od imenice.Pogledamo li pod poveæalomtako izdvojen pridjev, ustanovit æemoda “biti klasièan” znaèi “biti uzor” ili“biti mjerilo” – ili, u krajnjoj liniji, “bitivažan” za kasnija vremena. Zaista, uzor,mjerilo i važnost još se naziru kao nejasnesjenke u pozadini obrazovnih programakoji pokušavaju našoj djeci, na poèetku21. stoljeæa, uvaliti uèenje latinskogi grèkog kao smislenu aktivnost. Robakoju nude ovi nesretni akviziteri imasamo jednu manu: nije potrebna. Živimou jednom od modernih doba, jednomod onih vremena koja radije gledaju naprijednego natrag, jednom od vremenakoja vjeruju da su, usprkos svemu, bolja,naprednija i savršenija od svih prethodnih.Takva za klasike nemaju vremena;njima klasici mogu biti samo sinonim zagnjavažu.Antici je, dakle, danas bolje da nebude klasièna. Što da bude onda? Moglabi biti, recimo, lunapark drugosti.Klasični seksKad bi itko u školi klasiènost grèke irimske antike uzimao ozbiljno – kaouzor, mjerilo i važnost – brzo bi se našaou prilièno nebranom grožðu. Na primjer,ako bi htio pokazati uzornost antièkogpoimanja roda, spola i seksa. Tu su namGrci i Rimljani pripremili galeriju modelakoji se baštinicima širokog spektrakršæanskih nelagoda èine u najmanjuruku neobièni. Mjereno današnjimmjerilima, grèka i rimska norma bili subiseksualnost i “otvorene veze”: posveje prirodno i normalno da odraslog, oženjenogGrka seksualno uzbudi pogledna zgodnog mlaðeg Grka, a posjeæivanjemuških i ženskih prostitutki uobièajenaje i društveno prihvatljiva aktivnost.Grci su podrazumijevali da je veza Ahilejai njegova suborca Patrokla, èiju pogibijuAhilej u Ilijadi odluèi osvetiti, iako znada æe zbog toga i sam stradati, erotska.Sapfa je pisala o seksu meðu ženama i oženskoj žudnji. Alkibijad je flertovao saSokratom, a kad je ovaj pogledao “podogrtaè mladoga Harmida” “zapalio se ihtio iskoèiti iz vlastite kože” (što svedoznajemo iz Platonovih dijaloga; Platonje i sam bio u ljubavnoj vezi s Dionom,tiraninom Sirakuze). Katulova poezijapjeva o tisuæama poljubaca Lezbiji, ali io tristo tisuæa poljubaca medenim oèimaJuvencijevim. Pastiri iz VergilijevihBukolika imaju i deèke i cure, a sam jepjesnik Eneide, “klasik èitave Evrope”po rijeèima T. S. Eliota, bio žestoko zaljubljenu dva svoja roba. Napokon, krozsaèuvane dijelove Petronijeva Satirikonaneprestano se provlaèe èak dva ljubavnatrokuta, oba sa samim muškim akterima.Lunapark za odabraneAli to znaèi da problema nema!Grèka je i rimska antika, dakle, savršenprimjer civilizacije koja otpušta uzderodnim praksama, gdje su erotske ulogefleksibilne, gdje politika užitka i erosaneoptereæeno nadjaèava anatomske ifiziološke sluèajnosti?Nažalost, ne.Tektonske rasjeline koje razdvajajui ogranièavaju rodne pozicije u anticiteku drukèije nego u našoj kulturi, alipodjednako su duboke i teško premostive.Za antiku seks nije ništa loše,problematièno ili sramno – ali je bitnoasimetrièna aktivnost: tijelo jedne osobebiva penetrirano tijelom, odnosno falusom,druge; ovaj je odnos strukturiranhijerarhijski te je partner koji penetriraseksualno “aktivan”, dok je penetriranipartner seksualno “pasivan” (ma kojegspola bio). Seksualni je odnos tako èin, iznak, dominacije. (Ovakav je svjetonazorživ i živahan i u našoj civilizaciji, odliènouoèljiv u psovkama i uvredama, kojeonima koje želimo uvrijediti – bile tožene ili muškarci – dodjeljuju “seksualnopasivnu” ulogu.)Nadalje, slobodu odabira rodnih praksiantika na razlièite naèine uskraæujeèitavim društvenim skupinama. Golemdio antièke populacije èinili su robovi;robovi nemaju vlast nad vlastitimtijelom, što znaèi da ihgospodari mogu i seksualnoiskorištavatikako godprohtiju.Takoðer,golemdio antièkepopulacijeèinilesužene;antièkasudruštva,prvo, patrijarhalna,štoznaèi da i slobodužena (i slobodukretanja, i slobodudjelovanja, i slobodu odabirapartnera) ogranièavaju na raznenaèine. Pa i nad svojim tijelima antièkežene imaju tek ogranièenu vlast – prostorslobode drastièno sužavaju èestetrudnoæe, sa svim rizicima i problemimakoji u predmodernim društvima iznjih proizlaze. Tako antièka seksualnasloboda ispada slièna antièkoj atenskojdemokraciji: usprkos lijepom imenu, toje privilegija relativno malog broja muškaracas punim graðanskim pravima.Rimski PlayboyPostoji još jedan problem u vezi srekonstrukcijom antièke rodnosti i seksualnosti.Taj je problem isti onaj kojimuèi ukupno prouèavanje antike: problemizvora.Naime, kako znamo što su Grci iRimljani mislili o seksualnosti? Na raspolaganjusu nam tek dvije skupineizvora: dokumentarni (arheološki nalazi– ukljuèujuæi i one kao što su natpisi,grafiti, slike na vazama) i književni. I jednii drugi oèuvani su nasumièno, èestoi fragmentarno. Za dokumentarne èestonemamo konteksta; književni do nasnisu stigli u izvornom obliku (nego nakonstoljeæa prepisivanja), a sve i da jesu– antièka je književnost, slièno modernoj“lijepoj književnosti” i “publicistici”,vrlo selektivna djelatnost. Želimo i pokušavamoiz antièkih književnih djelaoèitati antièku stvarnost, ili barem onošto su antièki ljudi mislili o stvarnosti.Naša je želja, meðutim, tlapnja; tamostoji zapravo ono što su antièki pisci ostvarnosti željeli reæi kad su odluèili govoritio stvarnosti, a ne o neèem zabavnijemili bitnijem. Sami su pak ti “antièkipisci” u velikoj veæini muškarci, i to dobrostojeæimuškarci: ne srednji, nego višistalež. Zato nam izvori govore mnogoo seksualnosti antièkih muškaraca, punopravnihgraðana iz elitnih krugova, onjihovim opsesijama drugim muškarcimai ženama, dok o seksualnosti žena antika– posebno antièka pisana rijeè – gotovoda šuti. Èak i kad pjesnici poput Katula iOvidija preuzimaju ženske uloge, progovarajuženskim ili ženstvenim glasom, toje feminiziranje u kojem nema ženskog:to je ženstvenost kako je zamišljaju muškarci.Da si predoèimo opseg onog što oantici ne znamo (i vjerojatno neæemoznati do izuma vremeplova) možemotek posegnuti za analogijom, i pitati se:kako bi neko drugo doba rekonstruiralo“naše” poimanje seksualnosti, kad bi todoba na raspolaganju imalo korpus dokazasastavljen, s jedne strane, od anegdotao seksualnim navadamarock zvijezda poputRolling Stonesai DavidaBowieja, as drugestraneodsoftpornglamurmagazinapoputPlayboya?Antika u 26 slikaNaš hipotetski uèitelj-entuzijastkoji želi na satu latinskog ili grèkogpredstaviti svijet antièke seksualnostisuoèit æe se, tako, s dvije vrstenebranog grožða. Za jednu su vrstu“odgovorni” oni o kojima govorimo:raspoloživa dokazna graða oskudna je iu samom startu frizirana. Drugu smo siskupinu problema pripremili sami: jeli u okviru strogo kontroliranog ritualakoji se naziva “školski sat” uopæe moguæenaèinjati temu spolnosti, posebnoizvan za to predviðenih rezervata (tipabiologije i “etike”)? Slika antike u kojuškola umata latinske i grèke nepravilneglagole temeljito je steriliziranai ispeglana, umivena i poèešljana; toznaèi – aseksualna ili, u najboljemsluèaju (jer dobar dio tekstova kojisadrže spomenute glagole ipak govorio erotskome), normalizirana po ukusurecentnih, naglašeno – ili prisilno– heteroseksualnih stoljeæa. Neæemotvrditi da se to èini namjerno, ali, premaprirodi ljudskog spoznavanja, èimizrièito ne istaknemo da je nešto drukèije,podrazumijevat æe se da to i nijedrukèije, da je isto kao i danas. Drugimrijeèima: ako, iz razloga pristojnosti,nesigurnosti ili obiènog neznanja,“djeèica” od nas budu slušala samo oantièkoj obitelji, ljubavi i seksu – bezisticanja ili uz minimaliziranje onog štoje kod obitelji, ljubavi i seksa drukèije– “djeèica” æe podrazumijevati da su toobitelj, ljubav i seks kakve ona poznajui kakve im njihovo društvo nudi kaonormu; podrazumijevat æe da je ono štoje za nas “iskošeno”, “nahero” i queer iza antiku isto takvo. Ali nije. Za antikusu nahero neke druge stvari.
46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer portalDavidHalperinPonos i sramGordan BosanacAgata JunikuO autopercepciji,konzervativizmu iliberalizmu unutar zajednicehomoseksualaca te o tome štoje gej a što queeravid Halperin predajeengleski jezik i književnostna University ofMichigan. Autor je knjiga Stogodina homoseksualnosti, SvetiFoucault i Kako napraviti povijesthomoseksualnosti te urednik nekolicinezbornika s podruèja geji lezbijskih studija. U slobodnovrijeme živi u Parizu.Sudjelovali ste na konferencijiCheers Queers koja se održavalau sklopu Queer Zagreba, gdje sedosta govorilo o postsocijalističkomqueer identitetu. Pratiliste i dio <strong>festival</strong>skog programa...Kakvi su dojmovi?– Oèito je rijeè o vrlo paradoksalnojsituaciji. Festival veæimdijelom financiraju državneinstitucije – što bi trenutaènobilo nemoguæe u SAD-u – aimate mnogo kraæu povijestorganiziranja gej i lezbijskihskupina. U nekim ste stvarimadakle napredniji od nas, a unekima opet ne. To znaèi dasvaku socijalnu situaciju trebasagledavati u njezinoj specifiènosti,bez previše usporeðivanja.Zašto je tako nešto nemoguće uSAD-u?– Naša federalna vlada,kao nijedna državna vlada uSAD-u, nikad ne bi financiralaqueer <strong>festival</strong>. Bez sumnje, nekeagencije koje dobivaju novac odfederalne vlade financirale biponešto, no u SAD-u postojezakoni koji zabranjuju trošenjefederalnih fondova na projektekoji eksplicitno promovirajubilo koji oblik seksualnosti.Ali, u nas je opæenito dostakompliciran naèin financiranjaumjetnosti i kulture, ne bih uto sad ulazio. Drugo, u nekimdržavama SAD-a homoseksualnaprava nisu uopæe priznatakao ljudska prava. U državiMichigan – odakle sam ja– analni, oralni i manualni seksizmeðu dvije osobe bilo kojegspola ilegalan je. Mislim da jetaj zakon verzija još iz 1533.godine, iz doba Henrya VII., ipo njemu je, na primjer, analniseks, poèinjen s ljudskom vrstomili životinjom, odvratan i gadljivzloèin protiv prirode i predviðapetnaest godina zatvora. Upraksi, taj zakon je izazvan prijepedesetak godina u Detroitu– gdje je najveæa gej populacijau Michiganu. Za vrijeme jednogsluèaja, lokalni sud u Detroitu jezakon proglasio neustavnim, alidržava se s tim – iz meni nerazumljivihrazloga – nije obratilaVrhovnom sudu. Vjerojatnostoga što se bojala da æe zakonbiti srušen, ili možda da neæebiti srušen, ne znam. Sodomijai analni seks su tako legalni uokrugu oko Detroita, ali ilegalniu ostalim dijelovima Michigana.Zakon protiv oralnog i manualnogseksa, izmeðu bilo kojihdvoje ljudi, verzija je iz 1885.,engleskog zakona po kojemuje suðeno Oscaru Wildeu. Onje u našu zemlju uvezen 1931.i odnosi se prije svega na ljudekoji prakticiraju seks na javnommjestu i na zatvorenike.Stvaranje gej identitetaŽivite u Parizu. Iz političkihili privatnih razloga?– Napustio sam SAD 1993.i otišao prvo u Australiju, kojaje u to doba imala, desnu, aliipak laburistièku vladu. Štoje, u usporedbi s Reaganom,Bushem i Tacher, bilo ipakpodnošljivije. Osjeæao sam sepoput politièkog izbjeglice, djelomiènozbog odgovora SAD-ana AIDS. Svoj neprestani bijesnisam mogao u to doba tamoiskaliti. Godine 1999. dobiosam krasan posao na Universityof Michigan, ali nisam biospreman postati full timeAmerikanac, pa sam se preseliou Francusku.Hrvatska je u fazi tranzicije,ima vlastitu povijest, ali je podutjecajem zapadnih modela...Kako u takvu kontekstu viditepoziciju kreiranja gej i lezbijskogidentiteta na ovim prostorima?– Sreæom, nitko tu ne može“uèiniti” mnogo. U svojemteorijskom radu oslanjam sena Foucaulta koji se baviopromjenama diskursa i praksi,tj. dekonstrukcijom seksualnosti,ali mislim da mnogospecifiènije i eksplicitnije naglašavamhomoseksualnost kaonešto kulturalno konstruirano.Naravno, kada je u pitanjustvaranje identiteta, rijeè je osporim i dugotrajnim procesimakojih postajete svjesni jedinoako zapadna društva usporedites nezapadnima ili moderna spredmodernima, primjerice.Ali, istovremeno, mislim da seneke stvari mogu brže mijenjati.Sredinom sedamdesetihu San Franciscu, kada sam sepoèeo odlaziti u gej barove,Jednom kad siponosan, onda seviše nema što reći.Stalno ponavljaškako si ponosan, alito ne vodi nikamodaljeljudi bi mi prilazili i govoriliznaš, kad sam te vidio mislio sam tuje nešto krivo, zna li ovaj èovjek daje u gej baru, nisam mogao vjerovatida si gej, mislio sam da si straight.I to je bio najveæi komplimentkoji ste mogli dobiti. Mislim dase ta vrsta samomržnje, na primjer,ne može mijenjati prekonoæi, nego sporo i promišljeno.Možete pokušati, ali riskiratesocijalne povrede s kojima živitecijeli život. Nedavno samse, nakon mnogo godina, sjetiotih stvari, i nevjerojatno mi jebilo da su one tako bile izricaneili mišljene. U vrijeme stvaranjaqueer pokreta devedesetih– usput, Jonathan D Katz kojije takoðer prisustvovao ovojkonferenciji jedan je od njegovihlidera – ne samo da je biloOK izgledati not-straight, negoje to bilo poželjno, postalo jemoguæe erotizirati ljude kaoone koji nisu straight. Ne kažemda unutar homoseksualne zajednicejoš nema internaliziranehomofobije i samomržnje, ida gej ljudi u SAD-u nisu višenego ikada inficirani “muškim”figurama poput vojnika, mornaraitd., ali, u najmanju ruku,u mojoj generaciji je odreðenikulturalni rad obavljen. Nakondesetljeæa ili dva, postalo jemoguæe da gej ljudi poènu voljetisami sebe i živjeti u all gejsvijetu, bez projiciranja u straightsvijet. Tek tada su preokupacijeheteroseksualnog društva kojesmo sami sebi nametnuli moglepoèeti padati.Dignitet na štetu drugihKoliko umjetnost može utjecatina promjene u (auto)percepcijihomoseksualaca?– Dok god se od umjetnostine zahtijeva da projicira pozitivniimidž gej ljudi, može imatiulogu. Jer pozitivni imidž je unemoguæem paradoksu – ako jepozitivan, znaèi da nam pokazujeverziju homoseksualnostikoju volimo, ali time se tajimidž dekonstruira u negativni,jer pridonosi demoniziranjuverzije homoseksualnosti kojune volimo. A što je onda s onimljudima koji ne korespondirajus tim pozitivnim imidžem?!Dakle, ako se odmaknemo odpozitivnog imidža, onda umjetnosti rad u kulturi mogu mnogouèiniti i pomoæi nam da imaginiramobuduænost. Mislimda je u toj imaginaciji, ali irealizaciji, buduænosti jedan odvelikih uspjeha gej pokreta.Na konferenciji ste izložilisvojevrsnu kritiku rastuće pa ipomodne tranzicije gej identitetau queer. Je li to zbog nostalgije ilizato što mislite da je gej identitetpodcijenjen?– Mislim da je gej identitetjoš dragocjen. Takoðer, mislimda oko queera ima mnogo pozitivnihstvari, ali i mnogo togalošeg. Nijedan label ne pružaapsolutnu sigurnost, nego sestalno moramo pitati u èemuon može pomoæi, koje æe praktiènekoristi od njega imatiaktivisti i kulturni radnici. Da,malo sam zabrinut naèinom nakoji queer operira kao svojevrsnimeðunarodni brand, poputArmanija ili neèeg sliènog štose može uvesti i reprezentiratikao “avangardnu homoseksualnost”.Kao da je biti gej, apritom ne biti queer, nešto loše.Naravno, jedan od nedostatakasvake identitetske politike ješto te preusko veže za vlastitiidentitet. S druge strane, jednaod vrijednih karakteristika queeraje što ti omoguæava da seriješiš svojega gej identiteta ilida se distanciraš od njega, a dapritom ne budeš homofobièan.Ali stalno treba paziti da sene preðe ta tanka granica kojadijeli kritiku gej identiteta odsvojevrsne homofobije. U gejsvijetu je vrlo èest sluèaj “uspostavljanja”neke vrste digniteta,na štetu onih koji ne odgovarajutom modelu, pa æete èestoèuti nekoga da kaže ok, ja jesamgej, ali bar nisam kao “to”. Jedanod najvažnijih, i najtežih, politièkihprojekata gej pokreta jeosigurati da se štogod “to” dajest, ukljuèi i poštuje. Èesto suljudi koje odbacujemo oni odkojih najviše možemo nauèiti.Protiv isključivosti gayprideaS tim ciljem, organizirali stenedavno konferenciju Gay shame....– Gay Shame projekt je koji sebavi mnogim aspektima homoseksualnostikojih se gay prideodrièe. Nastao je kao odgovorna rastuæi konzervativizam gejpokreta u SAD-u, koji je uèinioupravo ono što sam kritizirao– postulirao “respektabilnost”,na raèun onih queerova koji sene uklapaju u idealni imidždobrog homoseksualca – onih kojiprakticiraju previše seksa, kojiimaju krive vrste tijela, kriverodove, krive prezentacije,krive politike, onih koji žive nanaèine koji ne odgovaraju formipara, romanse... Projektompokušavamo naæi puteve da upokret vratimo one kojima segej ljudi više ne ponose. Gaypride je naprosto potisnuo nekaiskustva unutar zajednice i neželi ih priznati, ukljuèujuæi i vrstestida koje još osjeæamo, iakonismo više osuðeni da živimo usramu. Ima neèeg vrlo snažnogi maniènog u stidu. On proizvodimnogo energije koja transformirauvjete naših života. Pitalismo se, dakle, je li moguæenapraviti neke važne stvari stim osjeæajem stida, a koje nemožemo ponosom. Jer, jednomkad si ponosan, onda se višenema što reæi. Stalno ponavljaškako si ponosan, ali to ne vodinikuda dalje. Gay pride je mojživot promijenio u mjeri u kojojne bi uspjela nijedna revolucija,ja ga ne odbacujem, ali i najkorisnijestvari doðu do mrtvetoèke ili do prepreka. A ondatreba identificirati ogranièenjai naæi naèina da pokret krenenaprijed. Zato smo organiziralikonferenciju. Inaèe, veæ nekolikogodina u nekim gradovimaSAD-a i Evrope organizirajuse gay shame parade, dan prijeili poslije gay pridea. Rijeè je oprotestu protiv rastuæeg komoditetagay pridea, èinjenice da temanifestacije sponzoriraju velikekorporacije i da one zapravoviše i nisu dogaðaj zajednice. Gaypride postaje dogaðaj širokograspona, u kojemu mnogi problemizajednice – naroèito onivezani u HIV i AIDS – ne mogubiti “odaslani” javnosti, jernaprosto nisu dovoljno veseli irazdragani kako bi bili dijelomtog masovno organiziranog graðanskog<strong>festival</strong>a.
V/104, 8. svibnja 2,,3.47queer portalCorinnaGenschelNadilaženje liberalnog okviraAgata JunikuO seksualnom građanstvu, tj.o mogućim queer političkimpraksama u neoliberalnojdemokraciji i imperativusuradnjeorinna Genschel politologinjaje iz Berlina,trenutaèno sudjeluje natransdiciplinarnom projektuTransformacija znanja, ljudskog iroda na Sveuèilištu u Potsdamui dovršava doktorsku tezuna temu formiranja transrodnogpokreta u SjedinjenimDržavama. Naroèito je zanimajuimplikacije queer teorije upolitièkoj teoriji te implikacijequeer politièkih praksi u poimanjudruštvenih promjena iradikalne demokracije. U recentnimistraživanjima eksplicitnofokusira probleme socijalnene/pravde, neoliberalnihtransformacija i novih modelau- odnosno is-kljuèenja te njihovihutjecaja na radikalne seksualnepolitike i teorije.Kakvi su dojmovi s konferencije?– Impresionirana sam ljudimaiz Zagreba koji su toorganizirali, ali i ljudima naokruglom stolu. Shvatila samda se, usprkos tome što æe seneke zemlje bivše Jugoslavijeintegrirati u EU, mnogo radi nasuradnji. Dojmile su me tolikerazlièitosti, a opet mnogo snageuložene u zajednièki rad.Osobno, kao teoretičarki iaktivistici sa Zapada – gdje sumnoga pitanja riješena, tj. regulirana– je li vam nešto bilo posebnoinspirativno?– Prema mojem razumijevanjuteorije, ona izlazi izsocijalnih praksi. Ono što radimmora imati veze s naporimadrugih ljudi na podruèju seksualnostiili mojim osobnimaktivizmom... Zanimljivo mije vidjeti kako se razlièiti ljudisnalaze s pitanjima formiranjagej i lezbijskog identiteta i pokretate kako pokušavaju izgraditicivilno društvo. Možda višenego na samoj konferenciji, uneformalnim druženjima shvatilasam koliko su ovdje razlièitidruštveni akteri i skupine povezanioko istog cilja. Uvijeksam vjerovala da æemo u našojborbi za pravo na seksualnostuspjeti jedino ako izaðemo iz temale gej i lezbijske zajednice,tj. ako poènemo raditi, i pregovorati,unutar civilnog društvau totalitetu, onog što zovempolitikom socijalnog.Queer politika i civilnodruštvoMeđu sudionicima konferencijebilo je onih koji su se dostačudili povezivanju teorijskog sumjetničkim dijelom programa...– Ne bih rekla da je tolikorazlièito na Zapadu. Istina,queer teorija tamo – naroèitou SAD-u – jest postala svojevrsnomakademskom disciplinom,pa se i konferencijeodvijaju u krugovima akademskezajednice. Prije tri ili èetirigodine sam s kolegama organiziralakonferenciju na temuqueera i demokracije, na kojojsmo se pokušali èak odmaknutii od queer teorija fokusiranihna kulturu, i usmjeriti ih nakoncept demokracije i civilnogdruštva. Ali sviða mi se što jeovdje konferencija bila vezanauz umjetnost koju smatrambitnim faktorom u mijenjanjustavova ili otvaranju prostora zadrukèije mišljenje... Osim toga,<strong>festival</strong> otvara moguænost razlièitihdiskursa u komuniciranjuteme – na konferenciji æeteprièati s ljudima drukèije negou kinu i kazalištu, ili u kafiæu.Koja je vaša definicija queera iu čemu danas vidite važnost queerteorije na Zapadu, a u čemu naIstoku Evrope?– Mi smo u SAD-u iNjemaèkoj taj izvorno pejorativnipojam preuzeli kao vrlosamosvjestan i konfrontirajuæi.Rekli smo “baš nas briga tolerirateli nas ili ne, mi se borimoza ukljuèivanje u društvo, zadrukèiju viziju društva”. Queerje u meðuvremenu dobio tolikorazlièitih znaèenja – to je terminkoji pokušava reæi “mi smoviše od gej i lezbijski orijentiranihljudi”, ali koristi se i u vrloširokom smislu koji ukljuèujei straight ljude. Za mene queerpolitika ima znaèenje politikekoja se temelji na jakom osjeæajuza civilno društvo. Diotih napora orijentiran je premadržavi – borimo se za razlièitezakone, tj. pravne strategije– ali to nije jedini fokus. U pojmuqueera sadržano je mnogotenzija i njegovo znaèenje ovisio kontekstu, o tome na kojimstrategijama je veæi naglasak. Uzapadnom kontekstu, queer serazvio iz kritike gej i lezbijskihlobistièkih politika i više sefokusira na kulturne politike,na razlièite vrste aktivizma, ane samo na “pravni” aktivizam.Kod vas, i u regiji, vrlo su važnemeðunarodne organizacije iugovori, jer otvaraju moguænostiza veæu aktivnost, pa tako iza prosperitet zajednice. Pitamse samo u kojoj mjeri se onemogu integrirati u ovdašnjadruštva.Uvijek samvjerovala da ćemou borbi za pravo naseksualnost uspjetijedino ako izađemoiz male gej i lezbijskezajednice, tj. akopočnemo raditiunutar civilnogdruštva u totalitetuKoncept seksualnogagrađanstvaTema vašeg izlaganja bio jekoncept politike “seksualnogagrađanstva” koji predlažete kaosredstvo konfrontacije s liberalnimdemokracijama... Ukratko, očemu je riječ?– Moja kritika liberalne demokracijeproizlazi iz mišljenjada prava – iako su borbe nalegislativnoj razini potrebne– u liberalnoj demokraciji imajuvrlo asocijalna, individualnaznaèenja. Primjerice, beskuænicimau Njemaèkoj i SAD-upotrebno je pravo da ne bududiskriminirani, ali njima to pravoneæe pomoæi samo po sebi.Beskuænici ne znaju kako naæiodvjetnika, kojim se jezikomobratiti. I oni æe i dalje bitibeskuænici. Djelomièno i zatošto su izbaèeni iz vrlo homofobiènihobitelji... Problem je,dakle, u tome što nema sistemaedukacije i podrške. Dakle, akoželimo misliti na homoseksualnaili rodna prava, treba mislitiiznad individualistièkog pravnogokvira unutar kojega možetekoristiti svoja prava samoako operirate odgovarajuæimjezikom i, naravno, financijskimsredstvima. Znakovito je da sei na ovoj konferenciji govorilosamo o gej i lezbijskim temama,ali nismo teoretizirali ta pitanjau smislu nekih širih seksualnihpolitika, kao što je ženskipokret primjerice. Moje samoodreðenje,definicija menekao lezbijke, jako je povezana sborbom za pravo na abortus ili sborbom protiv nasilja u obitelji.Šire, takoðer, pitanja prava naseksualnost moramo vezati uzpitanja ravnopravnosti rodova,redistribuciju rada, zdravstvenogi socijalnog osiguranja...Mislim da moj koncept seksualnogagraðanstva pokušava iæiiznad liberalnog okvira. Akosam nezaposlena i ako se borimza preživljavanje, neæu imatisredstava baviti se problemomsvojeg seksualnog identiteta.Mišljenje o temama participacijeu društvu traži šire koncepte...socijalizam, socijalnudemokraciju, nazovite to kakohoæete.Postoji li u Njemačkoj platforma,kritična masa ljudi koja bi seborila taj koncept?– Ne. Na konferenciji samiznijela prilièno depresivnoèitanje stanja queer politikeu Njemaèkoj i SAD-u. UNjemaèkoj je u tom smislunajartikuliraniji lobi blizakZelenima, ali oni se zadnjih nekolikogodina bave samo pitanjimagej i lezbijskih brakova, ane zanima ih širi okvir. Lokalnepolitike su nešto zanimljivije.U Berlinu se pokušava o homoseksualcimamisliti ne samo iznjemaèke etnièke perspektivenego doprijeti, primjerice, ido turske zajednice. Današnja“ljevica” ne bavi se pitanjimaseksualnosti i roda, ali problemje što istovremeno ni samequeer zajednice ne uzimaju tesocijalne forme za ozbiljno.RazličitostihomoseksualnihzajednicaJesu li ljudi unutar njemačkehomoseksualne zajednice osjetljivina šire socijalne probleme homoseksualnihzajednica etničkihmanjina u Njemačkoj?– Veæina ih nije osjetljiva nate probleme. Gordan Bosanacje za opis ovdašnje situacijeupotrijebio termin shizofrenije.Turski homoseksualci uBerlinu su takoðer u shizofrenojsituaciji. Oni su vrlohibridna zajednica, ukliještenaizmeðu elemenata gej kulturei vlastite etnièke kulture.Dolaze iz mnogo jaèih obiteljskihkoncepata, imaju mnogoviše problema s commingoutom,izlaskom iz obitelji, naèinomreprezentacije. U njemaèkometnièkom kontekstu je normalnoda se iseliš od kuæe kad tije 18 godina i živiš svoj život.Nažalost, njemaèke homoseksualnezajednice nisu svjesnerazlike u socijalnim pritiscima.Oni ne znaju kako je to kad nemašnjemaèko državljanstvo ilisigurno boravište. U tom smisluje pitanje pravne regulacije gejbrakova u Njemaèkoj djelomiènodobra stvar, jer prema tomzakonu vrijede ista pravila odobivanju državljanstva kao i uheteroseksualnim brakovima.Ali na razumijevanju treba jošmnogo raditi. Vrlo èesto pripadnicigej i lezbijske zajednicemisle da, samom èinjenicomnaše seksualne orijentacije,želimo istu stvar.Australski aktivist DennisAltman govorio je o problematicitzv. globalnoga geja koji, zbogčinjenice vrlo različitih sociopolitičkihkonteksta, de facto nepostoji. Globalna povezanost,međutim, postoji. Postoje li pravnii organizacijski mehanizmikojima bi se pomoglo homoseksualnimzajednicama u zemljama sizrazito rigidnim i represivnimrežimima?– Postoje meðunarodne geji lezbijske organizacije koje se,u evropskom i meðunarodnompolitièkom kontekstu, bore zaukljuèivanje seksualnih prava umeðunarodno pravo. Znam dase dosta radilo na sluèaju – istinaprije svega muškaraca – izRumunjske. Lobiranja postojeu EU i Evropskom parlamentu,ali osobno nikada nisam bila fanlobi grupa. Mislim da je – prijenego što namjeravaš nekogapodržati – važno uspostavitiveze s ljudima i razumjeti ih,trebaš im dati prostor da pitaju,tj. kažu što žele. Osobno, dostasam povezana s gej i lezbijskim,uglavnom obojenim, zajednicamau Južnoj Africi, suraðivalasam takoðer s jednomPalestinkom koja nije lezbijka,nego vrlo jaka feministica. Ismatram da borbu i nastojanjatih ljudi mogu podržavati jedino“odozdo”, a ne novcemili neèim sliènim. Tko sam jada dajem novac?! Palestinkusmo tako pozvali u Berlin daodrži predavanje o feminizmuu Palestini. To joj nije pomoglou financijskom ili pravnom smislu,ali mislim da je dobila osjeæajda je njezina situacija relevantna,podijelila je iskustva imišljenja s ljudima odavde, štojoj je možda pomoglo u radu naterenu. Pomaganje ima smisla,tj. “pomaže”, jedino ako je rijeèo reciproènom odnosu.
Change language